Psihologija odgoja i obrazovanja

1. Senzorna deprivacija i senzorna optereenost

Senzorna deprivacija- stanje kad na ula djeluju vanjski podraaji ili je pak njihov uinak smanjen. Perceptivna deprivacija- kada na ispitanika djeluju podraaji koji ne donose nikakve informacije. Prouavanje senzorne deprivacije daje amo dio onoga to bi se desilo pri potpunoj deprivaciji. Ali i taj dio dokazuje da je draenje mozga neophodno potrebno jer inae dolazi do remeenja u njegovom funkcionisanju. Za vrijeme senzorne deprivacije nastaju promjene u fiziolokim, kognitivnim i emocionalnim procesima. Odmah se promijeni ritam modanih valova. Za vrijeme senzorne deprivacije se podie osjetljivost senzornih organa, to se moe objasniti kao kompenzacija za deprivaciju. Vrlo poremeen je proces miljenja. Uope moemo rei da senzorne i perceptivne deprivacije pospjeuju autistiko miljenje (dnevni snovi, halucinacije) i spreavaju logiko realistino miljenje. Senzorna i receptivna deprivacija pogaaju i ovjekovo emocionalno stanje. Prvo se pojavi strepnja koja polako raste. Karakteristina je i opa zbunjenost. Gubljenje osjeanja vremena i prostora, te osjeanje neistinosti javljaju se kao posljedica nedostatka dodira sa stvarnosti. Senzorna deprivacija takoer mijenja ovjekovo uvjerenje i njegova gledita. Senzorna preoptereenost- kada na osjetne organe pojedinca djeluje suvie mnogo intenzivnih podraaja. U toku istraivanja senzorne preoptereenosti karakteristine reakcije su bile opadanje panje, porast unutarnje napetosti, pojavio se zamor, nesanica, polako je opadala senzorna osjetljivost pojedinih receptora. Mnoge pojave koje nastaju u toku senzorne deprivacije i preoptereenosti su sline: u oba sluaja imamo smetnje u panji, tjeskobno stanje, propadanje integriranosti kompleksnih procesa. Ali neke pojave su sasvim suprotne: umjsto zahtijevanja podraaja oita je tenja za prestankom draenja. Zuckermann je objasnio uinke senzorne deprivacije i preoptereenosti teorijom optimalnog nivoa draenja . Po toj teoriji je svakom ovjeku za normalno funkcioniranje mozga potrebna odreena koliina podraaja koja ini optimalni nivo draenja.

2.Panja i vigilnost
Pojam PANJE je jedan od mnogih pojmova u psihologiji koje je neprestano bio gonjen iz njenog rjenika, ali se ustrajno vraao u njega.Rije panja je nekad znaila svojevrstan psihiki
2

doivljaj,poseban psihiki proces spajanja svjesnih elemenata ili pak jedno ud osnovnih >psihikih moi<.Poslije se obrazlagala kao dodatna usmjerenost drugih psihikih procesa,jaina nekih duevnih ili psihomotornih aktivnosti, jasnost odreenih duevnih sadraja itd., koja prema tome ne mora imati svoju bitnost, nego se podudara sa vie ili manje intenzivnih opaanjem,uenjem, mijenjem i dr.Ribot ju je izjednaavao s monoideizmom, to znai, u suprotnosti s podiideizmom,zauzetost svijesti samo jednom idejom.Za Guillauma (1932) panja je radna adaptacija na neku situaciju,predmet, zadatak,koja se pokazuje kao spremnost na akciju.Vrlo esto se u njoj gledao stepen budnosti (npr.Corcoran,1965) Panja je u najirem smislu rijei,usredotoena na vanjski ili unutranji predmet,mada se najee ispitivala u vezi sa opaanjem i aktivnosti.Na prvom mjestu je senzorna panja.Primjeri toga su:ivotinja eka neki plijen,momak eka djevojku,voza pazi na prometne znakove itd.U svim tim primjerima je zajedniko vie ili manje intenzivna senzorna umjerenost prema predmetima ili situacijama.U psiholokoj literaturi sve vie se upotrebljava jedan termin koji je dobio vanost nekako nezavisno od klasinih ispitivanja panje:to je VIGILNOST (od lat. Vigil budan).Vigilnost je senzorna panja a za neke je njeno znaenje jo ue.Broadbent kae:Vigilnost je naziv za ovjekovo ponaanje u situacijama u kojima treba da se u neodreenom vremenu otkrije slab ili rijedak signal.Autori su jedinstveni u tome da je vigilnost stanje koje nastaje pri detekciji rijetkih signala (DRS).Kao posljedica toga stanja je naglo opadanje djelotvornosti senzomotorne aktivnosti.Vigilnost se u psiholokim laboratorijama proucava uvodjenjem jednostavnih signala npr. kratkih promjena u intenzitetu ili visini zvuka.Ponekad su podraaji kompleksniji npr. skakanje kazaljke na brojaniku, pri cemu je kriticni signal svaki drugi skok.Reakcije su jednostavne npr. pritiskanje dugmeta. U literaturi se spominju cetiri dimenzije paznje:smjer,intenzitet,opseg i trajanje.U zadacima vigilnosti se ispitaniku daje smjer a obicno i opseg te trajanje sa uputama tako da se utvrdjuje samo intenzitet,na kome na osnovi djelotvornosti odgovora vrsimo zakljucak.Za vrijeme promatranja neprestano se vrsi selekcija kompleksnog senzornog gradiva.Covjek ne moze da u isto vrijeme opaza sve stvari koje ga okruzuju.Od mnostva podrazaja ogranicava se samo na one sto ga privlace nekim karakteristikama (vanjski cinioci paznje) ili za koje je motiviran (unutrasnji cinioci paznje).Selekcija se vrsi vrlo brzo.Psiholozi razlikuju ranije i kasnije opazanje.Sa paznjom je takodje povezanai senzorna inhibicija.Napeto opazanje necega onemogucava drugim sadrzajima da produ u svijest.Sto je covjek pazljiviji to je veca inhibicija drugih sadrzaja.Pri tome se ne smanjuje samo opseg paznje nego i jasnost obrubnog polja.Ako npr citamo neku knjigu koja je zanimljiva ne osjecamo glad ili ze i dusevno smo odsutni.Tzv. rastresenost cesto je samo pretjerana paznja na stvari koje ne odgovaraju situaciji.Ucenik je u skoli rastresen jer se igra pod klupom ili promatra druge.Pri zadacima vigilnosti ne utvrdjujemo intenzitet paznje introspektivnim izvjestajem o jasnosti i razgovijetnosti opazanog gradiva vec slijedimo i DRS.Najcesce se upotrebljava broj ili postotak pravovremeno utvrdjenih signala.

3.Kvalitativne promjene u toku retencije

produckija)

(Ponovna i serijska

Nauena djelatnost je kvalitativno mijenja.Ponekad se iskustva tako preinace da zapravo ne mozemo govoriti o obnavljanju, nego o izmisljanju pa makor ono bilo i nehoticno i nesavjesno.
3

Kvalitativne promjene za vrijeme retencije najiscrpnije je proucio Frederic Bertlett.On je upotrijebio dvije metode koje je nazvao metode ponovne reprodukcije.Za gradivo je uzeo indijankse price i druge neobicne pripovijetke.Prvo ih je po metodi ponovne reprodukcije procitao a ispitanici su ih morali ponoviti u razlicitom vremenskom razmaku npr. poslije jednog ili dva mjeseca.Ispitanik je po metodi serijske reprodukcije propovijedao pricu drugom ispitaniku ovaj trecem i tako.Svako ponavljanje osim ovog prvog nastalo je na osnovi ponavljanja drugog ispitanika.Takav je autor djelimocno podesio situaciju u kojoj se sire glasine od usta do usta.Obje metode su dale slicne rezultate.Price su se sve vise mijenjale dok nisu postale tek nesto slicne izvorniku.Po metodi serijske reprodukcije dobijemo slicne,ali i vece izmjene, jer pripovjedai nisu vezani za izvornu pricu.Oba nacina obnavljanja dogadjaja su i u svakidasnjem zivotu,samo izmjene nisu tako ocite jer obnavljanja ne kontroliramo prema originalima.U toku retencije ne mijenja se samo govorno gradivo nego i negovorno.Najvise su proucavane izmjene u reprodukcijama crteza. Crtezi s vremenom postanu manje jasni a ponekad i bolje izraeni.Ispitanik je npr nacrtao lice sa obrvama mada je na izvornoj slici bilo bez njih.Mnogo takvih eksperimenata izveo je Mohajlo Rostohar (1964).On je ispitanicima pokazao crteze razlicito sastavljenih i razlicito obojenih likova koje su odmah morali da nacrtaju.Postupak je produzivan dok se predstave nisu prikladno razvile.Nakon nekoliko sedmica cekanja,na ponovnom crtanju, slike su postale haoticne bez pojedinosti likovi su se po obliku i boji razlikovali od originala.Na osnovu mnogih opisanih i neopisanih eksperimenata zakljucuje se da za vrijeme zaboravljanja nastaju vazne promjene u govornom i drugom gradivu i to u ovom pogledu: 1) Dvije ili vise jedinica se stegnu u jednu. 2) Pokatkad osnovni sadrzaj ostane uglavnom nepromijenjen, ali pojedinosti ostanu ili se veoma izmijene. 3) Katkad se osnovni sadrzaji izmijeni.Obicno postane racionalniji logicniji i konvencionalniji.Pojedinosti se preinace u skladu s izmjenama sadrzaja. 4) 4.Ponekad ispitanik sasvim zaboravi osnovni sadrzaj.Sjeca se samo pojedinosti i zato je ponavljanje slabo struktuirano.Najcesce ponavlja detalje koji su na njega napravili jak uticaj. 5) Narocito cesto otpadaju ili se mijenjaju licna imena i imena krajeva,brojcani podaci, itd. 6) Pri visekratnom ponavljanju istog sadrzaja ispitanik po pravilo ne ponavlja jedinice koje vec pri prijasnjem ponasanju nije naveo.

4.Lik i Osnova
Najjednostavnija organizacija u diferenciranom polju je pojava lika i osnove.Ako pogledate ispruenu ruku,ona se jasno odvaja od okoline.Ako na bijelom ili sivom papiru napravimo crnu mrlju,polje se razdijeli na dva dijela koji se fenomenoloki dosta razlikuju.Jedan dio nazivamo lik,a drugi dio podloga.Lik je neto jednistveno i cjelovito.Poloaj lika je u polju tano odreen.Svugdje je u sreditu panje.Lik takoer vie impresionira promatraa.Diferencijalni pragovi za lik su nii nego za podlogu.Nasuprot liku,podloga je vie difuzna,slabo organizirana.Ne shvatamo je jasno i razgovjetno,nema prave povrine,ini se da lei rasplinuta iza lika.Moemo govoriti i o opipnim,temperaturnim i mirisnim likovima i podlogama.Pojava lika i podloge zavisi od mnogih spoljnih i unutranjih inilaca.Jedan od glavnih je rub izmeu lika i podloge.Nadasve su vani centralni inioci:shvatanje,pripremljenost,interesi,a posebno poznatost.U psiholokoj literaturi najee nailazimo na Rubinovu dvosmislenu sliku na kojoj se kao lik javlja ili veza ili dva profila.Ako
4

se gleda naizmjenino,vidite as lik,as vezu,a as lice.Lik i podloga se javljaju ak i bez iskustva.Senden je (1932) slijeporoenim osobama koje su nakon operacije progledale pokazao razne predmete na homogenoj osnovi.Sve su tvrdile da neto vide,da se stvari izdvajaju iz okoline,ali nisu mogle rei koji je predmet kocka,a koji kugla.A posebno su zanimljivi i primjeri mijenjanja istoga lika.U knjizi je pokazan primjer za starom enom,ali ako okrenemo knjigu za 180* (stepeni-*) ugledat emo princezu.

5.Grupisanje
Distinktivne podraaje ovjek grupie na razne naine.U psiholokoj literaturi su opisani i drugi principi grupisanja podraaja ili formalni zakoni organizovanja.To je pokazano na primjeru Ilustracija principa linosti i Ilustracija principa zatvorenosti.Zatim imamo princip kretanja (ili zajednike sudbine).ovjek shvata dijelove koji se kreu kao jednu cjelinu.Zbog toga kamuflaa brzo propadne ako se zakamuflirano bie,npr. Vojnik,pone kretati.Odjednom se odvoji kao posebna jedinica.U ovom sluaju je Princip zatvorenosti preovlado nad principom brzine.Posljednja etiri principa su u getalt-psihologiji poznati kao principi dobrog oblika i pregnantnosti.Attneave je (1954) pokuao globalno izmjeriti dobar oblik tako to je utvrdio stupanj enotropije.On je polje razdijelio u kvadrate i ispitanik je uklanjao one koji upotpunjuju lik.Za tzv. Dobre oblike on je naao veu redunanciju.Odgovori su uope bili pravilniji.Interesantna opipna organizacija na osnovi bliskosti je tzv. tau-uinak.Najvie utjee iskustvo.Dakle moemo rei: Zbog znaenja se distinktivni podraaji grupiu u cjeline.

6.Iluzije i halucinacije
Iluzije i halucinacije su opazanja koja nisu skladu sa stvarnosti,ali izmiedju njih postoji razlika. Za nastanak iluzija su potrebni neki podrazaji kojem osoba pogresno interpretira. Halucinacije se javljaju u svim osjecajima:covjek vidi ljude,zivotinje i predmete koji ne postoje, moze da slusa muziku,shum,govor koji ne postoje, moze da pipa ili da kusha nistinite stvari.One se javljaju kod nenormalnih osoba ili kod normalnih osoba u nenormalnim stanjima.Halucinacije nastaju i pod utjecajem droga.Imamo 3 vrste iluzija podjeljene na osnovu uzroka nastanka.Prva grupa jesu takozvane opce iluzije, u njih spadaju geometrijske iluzije, prividno kretanje i sl.Druga grupa su iluzije koje nastaju zbog razlicitih udaljenosti objakata ili prelamanja svjetlosti.Primjer za to jeste prelomljeno veslo koje vidimo u vodi.Treca grupa je sasvim drugacija, nju prouzrokuju motivacijski cinioci npr. ocekivanje,pripremljenost, shvatanje...Ove su iluzije uglavnom individualne .Tipican primjer je Cerpentierova iluzija gdje ispitanik prosudjuje tezinu dvaju tegova istih tezina ali razlicitih dimenzija. Ispitanik smatra da je manji teg tezi.

7.3 Nivoa ucenja

Mada nemamo tacnu definiciju ucenja sve mozemo spojiti u ovu:ucenje je mijenjanje djelatnosti pod utjecajem iskustva sa razmjerno trajnim ucinkom.Iskustva mijenjaju djelatnost na tri nacina od kojih je jedan ucenje.Mogli bismo govoriti i o tri nivoa na kojima djeluju iskustva ili o tri oblika iskustava: 1. o bioloskom nivou 2. o individualnom nivou 3. o drustvenom nivou
5

Usljed ova tri utjecaja mijenja se djelatnost. Postoji vise vrsta i oblika ucenja,pa tako postoji i vise podjela.One su najcesce u vezi sa kompleksonosti procesa ucenja.S jedne strane se uslovljavanje i asociranje smatraju kao najjednostavniji oblici ucenja,a s druge strane ucenje s razumijevanjem i uvidom.Izmedju toga se nalazi ucenje s pogreskama i pokusajima i jos koji rjedje opisani oblik npr. ugledanje. Klasifikacije s obzirom na gradivo spominju motorno i verbalno ucenje. S obzirom na modalnost, ucenje mozemo podijeliti jos tacnije npr na kineticko,ucenje putem opipa,sluha itd. Ucenjem se oblikuju svi ostali psih procesi:opazanje,misljenje,osjecanje.Ucenje oblikuje covjekovu licnost, utjece na socijalno ponasanje, a naucene su i neprilagodljivosti i poremecaji.

8. Instrumentalno uslovljavanje
Instrumentalno uslovljavanje su u prvom redu razvili americki psiholozi.Pojava bezuslovnog podrazaja ne zavisi od reakcije na uslovni podrazaj.Istom uslovni refleks omogucava dobivanje bezuslovnog podrazaja s pozitivnom valencijom ili preprijeci ili odstrani takav podrazaj s negativnom valencijom.Mis u podrumu mora da se popne na policu da dohvati hranu.ako se ne popne nece je imati.upravo tako dresiran pas mora podici sape.Ako ich ne podigne gospodar ga nece nagraditi mesom.Ako se musica priblizava oku,vjedje se zatvore.Ako se na vrijeme ne zatvore,u oku ce se naci strano tijelo.Razlikujemo dvije vrste instrumentalnih refleksa:one koji prouzrokuju djelovanje bezuslovnog podrazajai one koji ga sprecavaju ili otklanjaju.Dizanje sapa dresiranog psa pripada prvom smjeru a zmirkanje zbog musice drugom.Jesu li klasicno i instrumentalno uslovljavanje samo dvije varijante istog procesa ili dva razlicita procesa?To pitanje je staro,ali su misljenja jos podijeljenja.Prvom odgovoru je sklona narocito grupa sovjetskih psihologa,drugome mnogi americki psiholozi.Za klasicno uslovljavanje vazniji je mehanizam dodira a za instrumentalno uslovljavanje nagon.S time je u skladu tvrdjenje da nakon zadovoljenja nagona npr.nagon hranjenja ,instrumentalni refleks vise opadne nego klasicni.Instrumentalno uslovljavanje narocito je proucavo americki psiholog Skinner.On je u tu svrhu napravio poseban sanducic koji se po njemu i zove Skinnerov sanduk.Bezuslovni podrazaj su bile kuglice hrane koje je u sanduk ubacivo poseban automat kad god bi gladna zivotinja pretisnula polugu na stijeni.Uzmimo da je u sanduku stakor.On trci po njemu gore-dolje,onjusava kutice i izvodi razne pokrete.za vrijeme takvog pritrazivanjaon ce prije ili kasnije doci do poluge i pretisniti je.Mehanizam ce proraditi i staviti hranu u posebno koritasce.Stakor ce onjusit hranu i pojesti je.Zivotinja je dakle ucinila neku promjenu.Svaki put kad ubacimo zivotinju u sanduce,vrijeme trcanja ce se skratiti i doseci granicni nivo.Instrumentalni uslovni refleks se gasi kao i klasicni ako ich ne potkrijepe bezuslovni podrazaji.Trajanje gasenja zavise od vjezbe.Gasenje traje to vise vremena sto je reakcija vise puta bila potkrijepljena hranom.Nesto slicno se dogadja i u svakidasnjem zivotu.Uzmimo da mati zeli da oduci dojence od hranjenja nocu.Ako ubrzo prekine dojenj,dijete ne place dugo.Ako je pak hranjenje nocu trajalo duze vremena,dugo ce trajati budjenje i plac. Sanducima slicnim skinerovim proucavane su instrumentalne reakcije uklanjanja.Na dno je stavljena metalna mreza kroz koju je stakor dobio elektrosok.Prekinuo ga je pretiskom na polugu.U pocetku je divlje trcao po kavezu,skakao,bacao se nogama,izlucivao kaku,govno(necist)itd.Pri tome je ponekad pritisnuo na polugu i prikinuo bol.Uskoro je naucio da pretisce na polugu prije nego sto je primio udar.Takav pokus je izveden i u drugom obliku.Neposredno prije elektrosoka zazvonilo je
6

zvonce.Stakor se uskoro orijentirao pomocu zvonceta.Cim bi zazvonilio,potrcao bi ka poluzi i pretisno na nju.Tako je izbjegao elektrosok. Neki instrumentalni refleksi su slicni bezuslovnom odgovoru,kao npr Zmirkanje zbog prilazenja stranog tijela oku ili udaru u oko.Iako odgovori nisu potpuno jednaki,oni su slicni.Mnogi instrumentalni refleksi dozvoljavaju zivotinji vise slobode.Prvo se pojavi vrlo generiliziran reakcijski kompleks,kakav smo imaliu stakora u skinerovom sanduku.On se postepeno izdiferencirau glatku reakciju koja upravo nimalo nije slicna bezuslovnom odgovoru.Te reflekse nazivamo operativni refleksi,koji u zivotu s vremenom znacajno preoblikuju djelatnost zivog bica.Oni pridonose stosta novo u ponasanje.

9.Oponaanje
Oponaanje djelatnosti skrauje napor i vrijeme uenja,smanjuje broj pokuaja i greaka i zato je napredak bri.Uinak oponaanja je vei to su zadaci sloeniji i ako trae i viu misaonu aktivnost, npr.analizu i sintezu gradiva.Ali samo promatranjem obino se ne mogu otkriti bitni i nebitni sastavni dijelovi neke aktivnosti.Uenik treba da motorno okua vanost senzornih podataka.Oponaanje je djelotvornije ako izvoa i rijeima poui uenika kako je sastavljen zadatak i kako ga valja izvriti.James je (1890) rekao: "Uimo time to radimo" Oponaanje takoer utjee na razvoj i strukturu ovjekove linosti i na socijalno ponaanje npr.Bandura je izveo experiment (1963) sa djecom koja su gledala agresivno ponaanje odraslog ovjeka protiv lutke ili prikazano u filmu.Ispitivanja su pokazala da djeca rado oponaaju agresivne reakvije roditelja.Teorija socijalne indukcije je izvor emocija objanjavala opaanjem emocionalnih izraza drugih osoba koje pobuuje iste emocije i u osoba koje opaaju.Prema psihoanalizi,na oponaanje utjee i identifikacija djece s roditeljima.Freud je razlikovao odbrambenu i razvojnu identifikaciju.Prva se javlja u odosu izmeu sina i oca.Sin se boji oca,ali mu u isto vrijeme zavidi na materinoj ljubavi.On taj konflikt rjeava tako to se identificira s ocem.Razvojna identifikacija je manje sporna,ona se javlja usljed emocionalne povezanosti pojedinca s drugom osobom koja ga potpomae.

10.Predstave
Pojedinac obnavlja senzorna iskusta u obliku slika koje zovemo predstave. Predstavama oivljavamo ono to je ve davno prolo. Bez predstava bi duevni ivot bio mnogo siromaniji. Psiholozi su predstave uporeivali sa drugim svjesnim doivljajima, naroito s opaanjem, ali behavioristi su im se uklanjali. U Warrenovu rjeniku nalazimo dvije definicije: 1. Predstava je elemenat iskustva koji nastaje centralno i ima sve osobine osjeta. 2. Predstava je iskustvo koje s odreenim stupnjem senzorne realnosti obnavlja prijanje opaajno iskustvo u odsutnosti prvotnog draenja. Predstave dijelimo u predstave pamenja (manje-vie tana kopija opaanja) i predstave mate (nastaju kombiniranjem senzornih iskustava i kao cjelina ne odgovaraju stvarnosti). Izmeu predstava pamenja i predstava mate nema otre granice.
7

Predstave nastaju bez neposrednih vanjskih podraaja i nisu toliko jasne, razgovijetne i stabilne kao opaanja. Fizioloko uzbuenje nastaje u kori velikog mozga odakle se rairi prema periferiji. Predstave dijelimo na vidne, slune, kinestetike, mirisne, temperaturne i druge predstave. Uglavnom, istih tipova nema. U veine ljudi su najrazvijenije vidne predstave, zatim slune, pa opipne, kinestetike, okusne i organske dok su mirisne slabe i rijetke. Prva istraivanja je izveo Francis Galton u svojoj knjizi Istraivanja ovjekove mogunosti i njihova razvoja. Istraio je vie od stotinu naunika, umjetnika i drugih strunjaka, traivi da zamisle sto za kojim ujutro sjede dok dorukuju. Jasnost predstave je ocjenjena na osnovi ove ljestvice: 1. sjajna, razgovijetna, nikad nejasna slika
2. slika koju vidim potpuno je jasna i razgovijetna

3. duhovnim oima vidim sto za vrijeme doruka i stvari na njemu tako dobro i sa svim pojedinostima kao da je stvarno preda mnom 4. slika je prilino jasna i razgovijetna, dijelovi se ne nameu, panju moram preusmjeriti da zahvatim cjelinu 5. slika je prilino jasna, najmanje za polovinu od treine jasnosti stvarnog prizora, jedan ili dva predmeta su jasniji nego ostali, koji ipak postaju jasni ako na njih obratim panju 6. slika je mutna, ne moe da se uporedi sa stvarnim prizorom, moram da mislim na pojedine stvari da mi se pojave pred oima, kad pomislim na jedne, druge se izgube 7. slika je mutna, pokrivena pjegama, u isto vrijeme vidim malo predmeta 8. teko zamiljam pojedini predmet, stvari se samo sluajno pojavljuju, a i tada je slika vie opa nego posebna, ini mi se da nemam sposobnost za predstavljanje bar ne onakvu da bih je mogao kontrolirati 9. moje moi za predstavljanje su jednake nuli, u mojoj svijesti nema nikakvih vidnih utisaka, sjeam se stola, ali ga ne vidim Meu odgovorima su bile velike razlike. Izvanredno ive i pune detalja su ejdetske predstave. One se po jasnosti i razgovijetnosti pribliuju pravim opaanjima. Prva istraivanja ejdetskih predstava izveo je Jaensch koji im je dao naziv ejdetske, to dolazi od rijei identian. Najbolja istraivanja je izveo Allport. Ejdetske predstave se u dva pogleda razlikuju od obinih predstava. S obzirom na lokaciju, ejdetiaru se ini da je slika u vanjskom prostoru, nikad je nema u glavi. Ne mijenja se veliina s obzirom na udaljenost od oka do pregrade. Uprkos vanjskom dojmu, ejdetiar ne zamjenjuje predstavu s opaanjem kao halucinator. On moe da je namjerno dugo vremena dri pred oima i uz to je obnovi kad hoe. Druga razlika je neobina jaina predstave. U njoj su pojedinosti gotovo potpuno sauvane. Vrlo ive su i hipnagoke predstave. One se doivljuju neposredno prije spavanja. Prizori se mogu jasno vidjeti, a glasovi uti. Predstave se javljaju namjerno, ali mogu i spontano. Opsena istraivanja o predstavama izvrio je Mihajlo Rostohar (Osnove ope psihologije). On je prouavao i nestajanje predstave poto se ona, usljed viekratnog promatranja, u potpunosti razvije. Predstave se nakon dueg ili kraeg vremenskog perioda vraaju na prijanji stepen razvoja. Tu pojavu autor je nazvao regres predstave.
8

Ljudi koji se bave apstraktnim radom imaju slabo razvijenu sposobnost predstavljanja.

11.Dugorono i kratkorono pamenje

esto se uenje, retencija i obnavljanje brzo razvijaju i traju samo nekoliko minuta ili ak samo nekoliko sekundi. ( npr. Kada nam telefonom jave neki naslov, ime ili telefonski broj, mi brzo uzmemo olovku i zapiemo te podatke; ali ih ve u sljedeem trenutku zaboravimo.) Razlika izmeu kratkoronog i dugoronog pamenja se najbolje uoava prilikom uenja stranih rijei. ( npr. Kada uenik prevodi neke strane rijei, odloi rjenik i prevodi sadraj. Ve u sljedeem odlomku mora ih ponovo prevesti, jer nisu dobro spremljene u modanom skladitu. Ako pak makar malo ovlada stranim jezikom, moe da razumije tekst bez takvog naina prevoenja.) Kratkorono pamenje je aktivan proces. Podatke drimo u sebi samo onoliko koliko su nam potrebni, odnosno dok na njih pazimo. Bitno je naglasiti da ponavljanje sprjeava naglo zaboravljanje. Dugorono pamenje ne zahtijeva zbijenu aktivnost. ( npr. Mnogi mogu da ponove neku pjesmicu koju su uili u srednjoj koli, iako nisu mislili na nju odreeno vrijeme.) Kratkorono pamenje je podvrgnuto distraktorima. Promjena smjera panje moe utjecati na kratkoronu retenciju, tj. moe prekinuti proces kratkoronog pamenja. ( npr. Ukoliko hoemo da zapiemo neki broj a neko u tom trenutku neto kae, desit e se da emo zaboraviti taj broj, jer je promjena smjera panje utjecala na to.) Kratkorono pamenje nastaje jednokratnim izvoenjem kratke djelatnosti, a dugorono stalnim ponavljanjem. Mnogi psiholozi misle da je kratkorono pamenje nekakav proces, a da dugorono pamenje predstavlja neku stabilnu strukturu u ivanom tkivu. ( Waugh misli da je u kratkoronom pamenju djelatnost nainila otisak vie-manje automatski gdje reprodukcija tee glatko ili sasvim zataji; dok se u dug. pamenju djelatnost izvodi sporije i uz selekciju gradiva.) Kratkoroni proces potpomae kosolidaciji dugoronog pamenja.

12. Vrste miljenja

S obzirom na karakteristike miljenja u psihologiji je izvreno vie razliitih podjela miljenja. Najvania podjela je na konkretno i apstraktno miljenje. Konkretno miljenje su zapravo predstave ,a apstraktno su simboli koji oznaavaju ope pojmove. U proce miljenja spadaju i mata i halucinacije. Postoji i induktivno i deduktivno miljenje. Induktivno- od pojedinanh saznanja izvodimo ope sudove i zakljuke o neemu. Deduktivno- od opih spoznaja prelazimo na analizu pojedinanih sluajeva. S obzirom na utjecaj sbjektivnih i objektivnih faktora postoji R- miljenje- rezonovanje, i Amiljenje odnosno mata. Vano je spomenuti i konvergentno i divergentno miljenje. Konvergentno je usmjereno ka jednom rjeenju nekog problema, a divergentno vie rjeenja za jedan problem. Naunik Sperman je razlikovao miljenje koje otkriva odnose meu korelatima, i miljenje koje otkriva korelate na osnovu postojeeg korelata i odnosa.

13.Rjeavanja problema Sistem pokuaja i pogreaka

9

Rjeavanje problema se zasniva na sistemu pokuaja i pogreaka i predstavlja ontogenetski i filogenetski nain rjeavanja problema. Ovaj sistem je zastupljen kod gotovo svih ivih bia i nije pravo miljenje nego tek predstupanj miljenja, a esto se prikazuje i kao suprotnost miljenja. Morgan (1990) je jedan od prvih koji je govorio o ovom sistemu rjeavanja problema i izveo je par nesistematskih i slabo kontrolisanih eksperimenata s psom koji je nosio tap, iji je jedan kraj bio deblji od drugog. Pas je neuspjeno pokuavao nositi tap ali tek nakon to je nakon par pogreaka primjetio da treba drati blie debljom kraju, uspjeno je donio tap na mjesto gdje je trebao. Ovo je primjer kako se ui na sistemu pokuaja i pogreaka. I Thorndik je pravio sline eksperimente sa ivotinjama i predpostavio je da pokuavaju naslijepo nai rjeenje. U problemskoj situaciji ivotinje prave razno razne pokrete dok ih jedan ne dovede do rjeenja. Ovakvo tumaenje su kritikovali mnogi zoopsiholozi, koje su izveli kontrolne eksperimente i pobili njegovu tvrdnju. Najvaznija karakteristika sistema pokuaja i greaka nisu sluajni pokreti nego razliita usmjerenost u problemskoj situaciji, to nije samo motorna nego i senzorna pojava. I ovjekovo uenje je zasnovano na sistemu pokuaja i pogreaka, ali bez odabiranja mnogih moguih pokuaja nego onih najvjerovatnijih. Greke ispravlja planski, a samo u tekim problemima ili u emocionanoj uzbuenosti, ponaanje se pribliava slijepom pokuavanju.

14.Pojmovi i stvaranje pojmova

Sa introspektivnog gledita mogli bismo rei da je pojam svijest zajednikog odnosno zajednikih karakteristika razliitih predmeta i pojava. U pojmu razlikujemo opseg i sadraj. Opseg sainjavaju svi predmeti i pojave na koje se odnosi rije koja je jeziki izraz pojma. Sadraj pojma sastavlja sve bitne karakteristike tih predmeta ili pojava. Pojam ima dvostruku funkciju. Prvo, on je sredstvo, ili bolje, elemenat problemske situacije. U opaajno-praktinom i opaajnopredstavljenom obilju miljenja ovjek neposredno operira problemskom situacijom i predstavama. A u viem obliku govornog miljenja operira govornim signalima, koji su najee izraz pojmova.Drugo, pojam je rezultat miljenja. Razlikujemo dva pojmovna procesa:
1. Pojmovna asimilacija. U njoj nije posrijedi postanak novih pojmova, nego ukljuivanje

novih predmeta i pojava u ve utvrene pojmove.

2. Stvaranje novih pojmova. ini se da do novih pojmova dolazi na razne naine.

Samostalniji nain je aktivno traenje bitnih karakteristika, a zavisniji nain je pitanje, pouka, razumijevanje opisa rijeima. Ali pojmovi nastaju i pasivnim stapanjem iskustava.

Postanak pojma je, je, dakle, rjeenje problema do kojeg vode razne direkcije, hipoteze, strategije. Postanak pojma omoguavaju dva procesa: apstrakcija i generalizacija. Apstrakcija je izdvajanje nekih karakteristika iz grupe predmeta i pojava. Generalizacija znai uopavanje nekih karakteristika i pojava.
10

Vrlo vana je diferenciranost pojmova prema drugim pojmovima.Granice pojmova su razmjerno otro zacrtane. Vanost diferencijacije dokazali su Kendler i Karish, 1958 godine. Bujas je 1971 godine utvrivao granice meu pojmovima s obzirom na njihove karakteristike. Poznato je da se u izofrenih bolesnika javlja raspadanje pojmova, odnosno pogrena upotreba rijei koje oznaavaju pojmove. Na osnovi i i ili logikih operacija, odnosno konjunkcije i disjunkcije, Bruner, Goodnow i Austin, 1956, razlikuju konjunktivne i disjunktivne pojmove. Hunt i Hovland su, 1960, dodali jo posebnu grupu relacijskih pojmova koji nisu uopenje osobina, oznaka, crta ili karakteristika predmeta i pojava, nego odnosa meu njima. Hunt i Hovland su ustanovili da odrasli ispitanici mnogo lake operiraju konjunktivnim i relacijskim pojmovima nego disjunktivnim. Bruner, Goodnow i Austin su, 1956, takoer otkrili tekoe pri rjeavanju problema, a to su obrazloili time to pojedinac nije uvjeban da uzima u obzir primjere u kojima neka vana oznaka otpadne. Obino uvaavamo samo ono to pojam ukljuuje, a ne ono to iskljuuje. A prema Huntu i Hovlandu djeca jednako ili ak uspjenije upotrebljavaju te pojmove.

19.Faze u miljenju
Razni autori su vie puta dijelili misaoni proces u faze koje idu jedna za drugom, pri emu sljedea faza zavisi od prethodne. Helmholtz je misaoni proces podijelio u tri faze koje su donedavno vaile kao tipine faze stvaralakog miljenja: 1. Saturacija 2. Inkubacija 3. Iluminacija Poincare je pisao o slinim fazama s dodatkom etvrte: 1. Preparacija 2. Inkubacija 3. Iluminacija 4. Verifikacija Saturacija, odnosno preparacija je faza prikupljanja podataka i upoznavanja problema. Inkubacija je latentna faza kad se mislilac prividno ne bavi problemom. Iluminacija je iznenadno saznanje rjeenja, a verifikacija je provjeravanje toga rjeenja. Na slinoj osnovi podijelio je miljenje u faze i Osborn, ali je uveo i dvije nove faze: 1. Orijentacija 2. Preparacija 3. Analiza 4. Ideacija 5. Inkubacija
11

6. Sinteza Orijentacija je saznavanje problema, a preparacija prikupljanje podataka s raznih gledita. U ideaciji mislilac zamilja razne mogue putove ka cilju. Sinteza se podudara sa iluminacijom. Vinacke je pisao o: 1. Prepoznavanju problema 2. o eksploaraciji i manipulaciji 3. o analizi 4. o djelominim rjeenjima 5. o emocionalnim reakcijama U preparaciji se mislilac upozna s problemom. U psiholokim eksperimentima problem je obino zadan, te upoznavanje traje samo kratko vrijeme. U prirodnim situacijama problem se mora otkriti iz gomile gradia. Eksploaracija i manipulacija je faza produbljenog saznavanja. Ta faza se javlja kod teih problema. Moe da tee promiljeno planski ili vie sluajno. U fazi analize mislilac tanije odredi problem i odredi prirodu tekoa. Zadani problem je isprva irok, njegove granice nisu jasno povuene, ali u ovoj fazi se suava. Djelomina rjeenja otpadaju u jednostavnim problemskim situacijama ije rjeenje je mogue na osnovi samo jednoga principa. Emocionalne reakcije se javljaju za vrijeme svih faza. Raaju se afektivna iskustva. Ta iskustva pospjeuju ili ometaju proces miljenja. Gange je podjelio proces rjeavanja problema u etri faze: 1. ustanovljenje problema 2. odreivanje bitnih karakteristika problema 3. traenje i oblikovanje hipoteza 4. provjeravanje rjeenja Odredio je vanjske i unutranje usloe od kojih zavisi misaoni tok u tim fazama. Vanjskim uslovima pripadaju odgovarajui podraaji, govorni poticaji i upustva, a unutranjim sve informacije koje se uvaju u pamenju, sposobnost sjeanja, razlikovanja, postavljanja hipoteza itd. Vanjski i unutranji uslovi u postupnim fazama meusobno odgovaraju jedni drugima.

20.Psihiki Transfer (lat. transfere- prenos ili prenoenje)

U psihologiji njim oznaavamo prenos rezultata s jedne nauene aktivnosti na uenje i izvoenje druge aktivnosti. Prema Warrenu transfer je poboljanje neke psihike ili motorne funkcije usljed vjebanja druge, sline funkcije (npr. Znanje iz latinskog pomae uenicima da bolje savladaju neki drugi jezik). Transfer djeluje za vrijeme opaanja, misljenja, osjeanja, a naroito za vrijeme uenja. Uenje se nikad ne vri (osim u ranim mjesecima ivota) bez transfera. Stalno prenosimo prola iskustva, saznanja, vjetine, navikeu ono to tek saznajemo i stiemo. kolovanje takoer pretpostavlja transfer izmeu teorije i prakse. Efekat transfera je dvostruk: uenje neke aktivnosti moe da pobolja ili oslabi uspjeh u uenju ili izvoenju druge aktivnosti. Zato razlikujemo pozitivni i negativni transfer. Pozitivni transfer djeluje npr. kad poznavanje jednog stranog jezika olakava uenje drugog stranog jezika, a negativni u sluaju da ga oteava. O razlozima od kojih zavisi intenzitet i smjer transfera govore zakoni transfera od kojih su dva glavna: 1. Intenzitet transfera zavisi od stepena slinosti meu podraajima u obe situacije. to su podraaji sliniji, uenje aktivnosti A bolje utie na kasnije uenje aktivnosti B.
12

2. Smjer transfera zavisi od slinosti, odnosno podudaranja odgovora. Sliniji odgovori daju pozitivan transfer, manje slini i suprotni negativan. Metode prouavanja transfera Prvo se transfer prouavao tako da se u skupini ispitanika provjerila neka aktivnost, zatim uvjebavalo izvoenje druge aktivnosti, a onda se ponovo provjerila druga aktivnost. Ta metoda je poslije odbaena, jer se ustanovilo da na razliku meu uenicima, pored transfera, utiu i drugi faktori, npr. uvjebanost i zapamivanje gradiva. Ako hoemo da dobijemo ist uinak transfera, treba da se ukloni ili neutralizira uinak drugih faktora. To se postie metodom dvaju skupina. U eksperimentalnoj skupini provjerimo neku aktivnost pod uticajem transfera, a u kontrolnoj bez tog uticaja. Razlika izmeu uinaka obe skupine pokzuje koliki je uinak transfera. Ali ovaj eksperiment pokazuje ist uinak transfera samo pod uslovom da ispitanici u eksperimentalnoj sakupini imaju jednako znanje i vjetine kao u kontrolnoj grupi. Zato treba da se obe skupine prvo izjednae (bilo po metodi sluajnih skupina, bilo po metodi jednakih skupina ili parova). Umjesto takvog izjednaavanja moe da se pri obradi podataka izdvoji uticaj prethosnog znanja i vjetina. Treba da se oduzme razlika u rpvim ispitivanjima od razlike u posljednjim. (Primjer: Pokuavamo ustanoviti kako teoretsko znanje u elektrici utie na sastavljanje elektrinih mainica. Prvo rasporedimo uenike na eksperimentalnu i kontrolnu skupinu, koje izjednaimo, npr.po metodi jednakih parova. Ispitanicima damo da sastave elektrine aparate i prikladnom ljestvicomizmjerimo njihov uspjeh, poslije ega potraimo jednake parove. Zatim pouimo eksperimentalnu grupu o teoretskim osnovama elektrike. Ako eksperimentalna skupina postigne bilji uspjeh nego kontrolna, na nju je djelovao transfer. to je uspjeh vei to je vei uticaj transfera.) Uslovi i sadraj transfera Transfer zavisi od stepena homogenosti (nastavno gradivo koje ima jednaku ili slinu strukturu), odnosno heterogenosti nastavnog gradiva. Mnogim eksperimentima je dokazano da se za vrijeme uenja homogenog gradiva javlja znatan pozitivan transfer. Homogeno gradivo zahtjeva sline odgovore, zato uenje postaje sve bre a broj negativnih odgovora opada. Slian transfer se javlja i za vrijeme opaanja homogenih gradiva i rjeavanja homogenih problema. Mnogo problematiniji je transfer za vrijeme uenja heterogenog gradiva. Uglavnom je pronaen samo mali i vrlo varijabilan transfer. Slini rezultati su dobiveni kad se odreivalo koliki je transfer za vrijeme vjebanja drugih psihikih funkcija: motornih vjetina, promatranja, miljenja. Za vrije uenja heterogenog gradiva transfer moe da se pojavi, ali to nije nuno. Vei transfer za vrijeme uenja heterogenog gradiva javlja se samo u odreenim uvjetima. Prouavanjem uvjeta u kojima se javlja transfer ustanovilo se, da se prije svega prenose metode uenja, navike , uopena saznanja, pripremljenost za rad i razne emocionalne komponente, kao samopouzdanje i sloboda. Woodrow je eksperimentalno dokazao transfer metoda uenja. Posluio se sa tri skupine studenata. S kontrolnom skupinom je izveo prvi i drugi ogled (memoriranje datuma, pjesama...), a eksperimentalne skupine su se, za vrijeme oba ogleda, 4 sedmice vjebale u memoriranju besmislenih slogova i pjesmica. Jedna od tih skupina je bila i pouavana u efikasnim metodama memoriranja. Dok se u skupini koja nije dobijala tu pouku pojavio malen i varijabilan transfer, transfer u skupini s pouavanjem je bio velik i znaajan. Transfer principa prvi je prouavao Judd (1908). Djeca su se vjebala u gaanju ciljakoji je bio 30 cm pod vodom. On je pouio eksperimentalnu grupu kako se svjetlost lomi u vodi. Zatim su obe grupe bacale koplje u cilj koji je bio samo 10 cm pod vodom. Dok je kontrolna grupa morala iznova da ui,
13

ekpserimentalna se brzo snala. Transfer principa moe da bude negativan. Kada poznati princip ne odgovara novoj situaciji, ili joj samo prividno odgovara, on djeluje kao zapreka i onemoguava rjeenje problema. Mnogi izumitelji su pokuavali da naprave stroj za letenje ugledajui se na ptiiji let. Ali na toj osnovi se nije mogla sastaviti letjelica. Transfer principa nije odgovarao situaciji. esto dolazi do transfera pripremljenosti. Ako jeuenik pripremljen za uenje, uinak je mnogo vei nego kada to nije.to je novo gradivo u formalnom i semantikom pogledu slinije poznatom gradivu, to je vei transfer pripremljenosti. Ali takav transfer traje samo kratko vrijeme. Neki psiholozi govore i o transferu zamorenosti, naviknutosti na napori i drugim komponentama koje se prenose. Osobito je vaan transfer emocija, neka emocija prelazi s jedne intelektualn osnove na drugu. Npr. uenik koji ne voli uitelja, prenese tu antipatiju na nastavno gradivo koje taj uitelj predaje. Emocionalni transfer iskoritava se u reklamne i propagandne svrhe. Neki psiholozi razlikuju specifian i opi transfer. Specifian djeluje u samo vrlo slinim situacijama, te je karakteristian za uenje homogenih sadraja. Opi transfer ima iri iako ne univerzalan uinak. to je openitiji princip, pravilo, zakonitost ili metoda, to je i transfer opentiji. O transferu moemo da govorimo i s gledita pojedinih psihikih funkcija. Transfer u podruju pamenja, ukazuje na to da ako uenik vjeba i memorira neko gradivo, ne poboljava se pamenje za drugo. Ovaj transfer je specifian i ogranien na razne postupke memoriranja. Postoje jo transfer u podruju opaanja i miljenja. Poseban oblik transfera je transpozicija ili transfer odnosa meu podraajima, ona se javlja i u razvijenijih ivotinja. Klver ju je opisao kod majmuna. Uslovnim refleksima nauili su majmune da od dvije kutije na uzici privuku manju. Ali oni su tu kutiju privukli i kada su veliine zamjenjene: manja kutija je bila zamijenjena s tako velikom kao to je bila vea, a veu jo veom. Majmuni su dakle prenjeli odnos meu veliinama. Bilateralni transfer Fechnerovim ogledom (u kojem je pokuavao dakazati da je dovoljno ako buduim hirurzima za obavljanje operacija dovoljno da izvjeba samo lijevu ruku, pri tome bi se desna sama izvjebala) ustanovljeno je da aktivnost koju pojedinac obavlja jednim djelom tijelautie na izvoenje aktivnosti drugim dijelom tijela. Razlikujemo bilateralni transfer motornih vjetina i bilateralni senzorni transfer. Bilateralnim transferom se prenese ono to je ope: metoda rada, postupci, nain izbjegavanja greaka, sabranost, pripremljenost, samopouzdanje...a nije sluaj da vjebanjem jedne ruke miii druge postaju jai ili okretljiviji. Trajanje transfera Trajanje transfera zavisi od mnogih inilaca: npr. od toga da li je opi ili specifian, od koliine vjebanja koje prouzrokuje transfer, od komponenata koje se prenose itd. Transfer opih metoda i principa traje dugo vremena. Transfer pripremljenosti brzo prestaje. to djelatnost due traje to je vei transfer koji ta aktivnost uslovljava. Negativni transfer duom vjebom opada. Teorija transfera Najstarija teorija koja je objenjavala transfer je teorija formalnih disciplina. Uenje jaa tzv. duevne moi na isti nainkao to fiziki rad jaa miie. Zato se smatralo da nije vaan sadraj uenja vaan je samo napor. Teorija formalnih disciplina proizilazi iz analogije: mozak funkcionira na isti nain kao miii. Nekada su je oduevljeno zagovarali, ali su je rezultati eksperimenata pokolebali.
14

Njome se ne moe objasniti zavisnost transfera od slinosti gradiva, znaenje uopavanja, otkrivanje najboljih metoda itd. Tako da se ne moe protumaiti negativni transfer i opadanje transfera zbog vjebanja.Takoer inteligencija i druge sposobnosti su duevne moi koje se razvijaju uenjem. Ipak se teorija formalnih disciplina u izmjenjenom obliku, djelomino vraa u psihologiju. Sve vie prouavanja pokazuje da kolsko uenje moe da ima i formalnu vrijednost, iako ne radi napora za vrijeme uenja, nego radi pravila, metoda koje uenik spoznaje. Druga teorija je teorija identinih elementa. Po toj teoriji transfer se javlja ako obe djelatnosti , imaju zajednike komponente, kao to su npr. metode, postupci, pokreti, pripremljenost. Transfer je to vei to obe djelatnosti sadre to vie zajednikih komponenata. Psiholozi su vie naklonjeni ovoj teoriji , jer se bolje slae s empirijskim konstatacijama. Trea teorija je teorija generalizacije. Ona je s nekih gledita slina teoriji identinih komponenata,ali ne zahtijeva pravu identinost, nego samo slinost meu obe djelatnosti. Generalizacija je sama po sebi , neke vrste transfer, ona prenosi reakciju s jednog podraaja na drugi. Generalizacija moe biti senzorna i semantika. Senzorna-vanjske reakcije odgovaraju jedna drugoj, one se prenose, proizilaze iz istog unutranjeg medijacijskog procesa (Osgoodova teorija meditacije).

21.Uenje s pokuajima i grekama

Primjeri o uenju s pokuajima i grekama su Skinnerov sanduk sa takorima i make u Thordikovom kavezu. U njima je ivotinja izvodila pokrete dok jedan nije doveo do potkrepljenja. Taj se pokret postepeno uvrstio. U daljnjim pokuajima ivotinji je bilo potrebno sve manje vremena da napravi pravilan pokret. Napokon ga je uinila odmah im je dola u kavez. Zadatak je bio nauen. Po Thordikeu se uvruju one reakcije koje dovode do potkrepljenja, a druge oslabe. Na uvrenje utjee estoa i intenzitet potkrepljenja. Neto drukije je ponaanje u labirintu. Dok ivotinja u Skinnerovom sanduku ili Thordikovom kavez mora da pritisne na pravu polugu, u labirintu se mora tako kretati da to bre i najkraim putem doe do hrane ili neke druge nagrade. U oba primjera se reduciraju suvini pokreti koji za postizanje potkrepljenja nisu nuno potrebni. Zakljuilo se da svi osjetni organi doprinose uenju. Samo su u odreenim prilikama pojedini osjeti vaniji. Ljudi vrlo brzo naue da ovladaju labirintom, ali se desi da nisu ni malo bolji od takora. To prvenstveno zavisi od naina uenja, a i od drugih inilaca, npr. od vrste labirinta. Mali labirinti omoguavaju vidljiv pregled situacije i brzu orijentaciju. Introspektivni iskazi ispitanika su otkrili tri tipina naina uenja u labirintu: 1. motorno uenje, 2.vidno-predstavno uenje, 3. verbalno-numeriko uenje Za motorno uenje su glavni kinestetiki osjeti koji povezuju pokrete. Motorno pamenje nije nuno molekularno, nego moe da da cjelokupnu kinestetiku sliku labirinta. Vidno-predstavna metoda je djelotvornija, iako se pokazalo da je ovjek upotrebljava samo za ovladavanje pojedinim dijelovima labirinta. Ona je obino zdruena sa verbalno-numerikom metodom, po kojoj je napredak najbri. Po toj metodi pojedinac imenuje i ita odgovor, npr. jednom desno, dvaput lijevo, jednom desno, triput lijevo, itd. Zbog sposobnosti govora ljudi takoer rjeavaju labirinte koje reprezentiraju samo simboli, ali njih stvarno nema u prostoru. Takve labirinte zovemo mentalni labirinti.

15

Najpoznatiji je Petersonov labirint. Eksperimentator napie na papir seriju slova, a pored njih brojke u sluajnom redu. Zatim ita slova jedno za drugim, a ispitanik treba da odredi brojke koje im pripadaju. U poetku moe samo da pogaa. Druge mogunosti nema. Ali poslije promiljeno bira brojke koje jo nisu bile na redu i isputa one za koje je ve naao slova. Isto tako i brojke za koje se pokazalo da ne pripadaju odreenom slovu. Aktivnost, dakle, nije, ili bar uglavnom nije, slijepo pokuavanje. U svim tim primjerima ispitanik provjerava troje: pokrete, dijelove situacije i predstave tih dijelova, rijeima izraene sudove (obino u sebi). Po metodi pokuaja i pogreaka ljudi ne ue samo labirinte i problemske situacije. Uvrivanje pravilnih pokreta i isputanje suvinih javlja se za vrijeme uenja svake motorne usmjerenosti npr. pisanja na maini, telegrafiranja, plivanja, jer probane nije slijepo, nego unaprijed usmjereno, esto pomou posebnog instruktora. Kod ljudi je prvenstveno posrijedi probanje alternativa koje se samo kod nekih osoba, ili samo ponekad pribliuje slijepom probaju, ali uglavnom imamo izbor promiljenih, simbolima reprezentiranih alternativa za koje se pretostavlja da su najvjerovatnije.

22.Uticaj metode uenjana uinak uenja

Jedan od najvaznijih cinilaca je stepen aktivnosti za vrijeme ucenja. Samo slusanje i citanje jos nije ucenje barem nije uspjesno ucenje. Ako se u pocetku ne potrudimo da podatke zapamtimo kasnije se uzalud truditi. Nista manje nije vazan stupanj aktivnosti za motorno ucenje. Ako bi covjek samo promatrao druge kako izvode vjestine ,vrlo malo bi naucio. Medjutim ,aktivnim naporom ,ispravljanjem gresaka,smislenom selekcijom i povezivanjem operacija i drugim zahvatima moze se postici dobar uspjeh. Citanje i slusanje je vrlo receptivan proces koji sam po sebi ne zahtijeva velik trud. ovjeku brzo postane dosadno,cesto se zamisli o necemu drugom da uopce ne zna sta u knjizi pise i sta se govori oko njega. Jedno od glavnih sredstava za vecu aktivnost je RECITACIJA(samostalno obnavljanje za vrijeme ucenja). Vazno je sto prije poceti i sto vise vremena posvetiti aktivnim obnavljanjima, Kad je gradivo za ucenje sadrzajno ,razmisljanjem o sadrzaju postize se visok stupanj aktivnosti. Takvo ucenje je selektivan proces. Ucenik prima u srediste paznje samo znacajne odjeljke ,medjusobno uporedjuje podatke ,trazi opce zakonitosti itd. Drugi vazan cinilac je distributivnost ,odnosno zbijenost ucenja. O distribuiranom ucenju govorimo tada kad se ono vrsi s kracim ili duzim odmorima. Na veci ucinak distribuiranog ucenja utice duzina odmora ,duzina seansi ucenja i tezina gradiva. Sa duzinom seansi ucenja opada ucinak distribuiranog ucenja ,a to ,opet ,zavisi od raznih specificnih cinilaca. Ali prekratko ucenje je isto tako neefikasno.

23.Uticaj gradiva uenja na uenje

Smisaonost gradiva znatno djeluje na efikasnost ucenja. Ali smislenost gradiva je takodjer u odnosima znacenja medju clanovima.Serija rijeci koje slucajno slijede jedna za drugom (npr.DRVO,PLUCA,PROSTOR) manje je smisaona nego serija s rijecima koje pripadaju istom visem pojmu (npr.KONJ,OVCA,PAS)ova serija je opet manje smisaona nego serija rijeci koje su sintaksicki povezane u odjeljak (npr.SELJAK ZANJE ZITO)najsporije je ucenje besmislenih slogova ,zatim slijede
16

napovezane rijeci ,pojmovno povezane i konacno sintaksicki povezane rijeci. Ove zahtijevaju samo jedan pokus ako serija nije preduga. Poznato je pravilo koje su uspostavili Peterson i Underwood po kojem vec uspostavljene aoscijativne veze olaksavaju ucenje gradiva koje ih sadrzi. Novo ucenje iskoristava ono sto je vec nauceno ,mada u drugim situacijama. Pokazalo se takodjer da je ucenje pojmova po parovima brze ako su medjusobno sinesteticki povezani. Covjek brze uci gradivo i tada kad se clanovi rimuju ili teku u nekom ritmu. Osim denotativnih komponenata znacenja,na efikasnost ucenja utjecu i konotativne komponente ili emocionalne komponente,iako je posrijedi opca obojenost rijeci (npr ubistvo negativno ,srecapozitivno) ili individualno iskustvo s rijecima (za nekoga je rijec ples pozitivno a za nekoga negativno obojena). Utvrdjeno je da je ucenje rijeci s pozitivnim emocionalnim znacenjem brze. U pedagoskoj praksi to znaci da ucenici uspjesnije uce ono gradivo koje ih interesuje ili je opcenito prijatnije. Smislenost gradiva ne zavisi samo od vrste rijeci , te opce upotrebe ,nego i od pojedinca koji uci. Dakle,ne samo od objektivnih nego i od subjektivnih cinilaca. Gradivo ucenja moze takodjer da bude samo govorno. Clan koji ima drugacije karakteristike npra.boju ,oblik,elicinu ,prije ce ici u glavu.

24.Klasino uslovljavanje
Zanimljive su kompleksne uslovne reakcije ne samo jednog organa nego citavog organizma, sto se dogada pri uslovljavanju emocija. Kao uslovni podrazaj moze da se upotrijebi bilo koji vanjski podrazaj, npr. Zvuk zvonca, paljenje svjetla, promjena u sastavu zraka,itd. O interoceptivnom uslovljavanju govorimo onda kad su podrazaji unutrasnji, organski, npr. Napetost zeluca, promjena u sastavu krvi, itd. ovjek je samo nejasno svjestan unutrasnjih podrazaja. Zato takvi uslovni refleksi djeluju mimo svijesti pojedinca.Oni esto nastaju sasvim sluajno usljed istovremenog pojavljivanja odgovarajuih podraaja i reakcija. Uslovni refleks se razvija postepeno.On jaa ponavljanjem, ali dostigne granini nivo poslije kojega zavisna varijabla vie ne raste. S obzirom na vremenski period, razlikujemo etiri naina klasinog uslovljavanja: 1. SIMULTANO USLOVLJAVANJE Uslovni i bezuslovni podraaji javljaju se istovremeno ili gotovo tako. 2. ODGOENO USLOVLJAVANJE Uslovni podraaj se pojavio prvi i djeluje jo i onda kad pone da djeluje bezuslovni podraaj. 3. USLOVLJAVANJE TRAGA Uslovni podraaj se javi i nestane prije bezuslovnog. Svjetlo se npr. Upali i ugasi i tek za neko vrijeme doe hrana. Refleks se zove refleks traga jer se pretpostavlja da se reakcija ne moe povezati s podraajem koga vie nema. 4. USLOVLJAVANJE UNAZAD Uslovni podraaj se javi neto poslije bezuslovnog, Problematino je uslovljavanje unazad kad se refleks pojavljuje iako uslovni podraaj slijedi za bezuslovnim. Po Sponnerovom i Kellogovom miljenju to uope nije pravo uslovljavanje, jer reakcija i pored ponavljanja i potkrepljenja, slab ii uskoro nestane. Ali Dostalek je uspio da uslovljavanjem unazad razvije stabilnu reakciju mirkanja.
17

25.Senzorna adaptacija
Klasicna definicija je: smanjenje efikasnosti senzornih organa usljed produzenog djelovanja podrazaja, sto se javlja kao porast apsolutnog praga i opadanje intenzivnosti natpraznih osjeta. Kod vida razlikujemo adaptaciju na tamu (razvija se oko jedan sat, najefikasnija u prvih 30 min, ne tece glatko, osjetljivost naglo poraste, zastane itd, dolazi zbog cunjica, koji brze dobijaju osjetljivost i adaptiraju se vec nakon 5 min i postanu sto puta osjetljiviji, i stapica koji postanu oko deset hiljada puta osjetljiviji) i adaptaciju svjetlo (mnogo brzi proces, traje nekoliko minuta, sto zavisi od intenziteta svjetlosti i prethodne adaptacije na tamu). Postoji i adaptacija na hromaticne boje koje blijede ako ih se duze gleda. Na vidnu adaptaciju utjecu sirenje/suzavanje zjenice (vazno za brzinu), izlazenje stapica iz pigmentalnog sloja u pozadini mreznjace koji upija svijetlost, te najvajznije i nedovoljno objasnjeno - porast kolicine fotohemijske tvari u osjetnim celijama za vrijeme tame, i opadanje kolicine na svjetlosti. Adaptacija na tamu ovisi od fotohemijske tvari rodopsina (vitamin A se mijenja u retinen, a s njime u rodopsin, sto traje dugo i pojacava osjetljivost stapica) i od vremena prethodnog boravka na svjetlosti (ako je dugacko mnogo retinena se promijeni u vitamin A, sto usporava adaptaciju). Adaptacija na svejtlost je brza zbog brzeg mijenjanja rodopsina u retinen, i jos neobjasnjenih faktora (osjetljivost nervnih vlakana izmedju mreznjace i mozdane kore) Adaptacija sluha je slaba, na dugotrajno djelovanje zvucnih podrazaja, ali prilicno znacajna za velike intenzitete (gubi se zvucna osjetljivost). Adaptacija na termicke podrazaje najjaca je na podrucju srednjih intenzitete, adaptacija dodira je potpuna. Upitna je adaptacija na bol, koja gotovo ne postoji ili je slabo opazamo jer bol uzrokuje kretanje sto dalje podrazuje receptore. Adaptacija mirisa je potpuna i ociglednija nego kod drugih osjeta. Adaptacija ukusa zavisi od vrste podrazaja (so, limunska kiselina, kinin, natrijev ciklonat - najvise, secer - najmanje) proucavao ju je Bujas. Cetiri pravila adaptacije: -tok adaptacije ima negativno ubrzanje (brz pa jenjava) -vrijeme potrebno za adaptaciju raste sa intenzitetom podrazaja, nekad je to u suprtnosti -sto je veci podrazeni predio slabija je brzina adaptacije -za vrijeme adaptacije povecava se osjetljivost na drugim predjelima. Sa opadanjem apsolutne osjetljivosti raste diferencijalna osjetljivost, jer nije ogranicena na prvu fazu podrazaja. Neki autori uporedjuju adaptaciju sa senzornim zamorom, ali posto se u toku adaptacije podize dif osjetljivost neki autori ne prihvataju tu teoriju. Bujas razvija teoriju osjetljivosti - za nastanak osjeta su potrebni procesi i kad je medju njima ravnoteza, nema osjeta. Kada je narusi promjena u okolini ili u osjetnom organu, nastaje osjet, a kada se ponovo uspostavi ravnoteza, dolazi do adaptacije - aktivno prilagodjavanje osjetnog organa podrazaju. Meditacija prouzrokuje proces suprotan proces - osjetljivost za neke podrazaje ne opada - meditacija je prema tome proces zadrzavanja objekta u svjesti.

26.Senzorni pragovi
Adekvatni podrazaji izazivaju osjete samo onda kad su dovoljno intenzivni, najmanja intenzivnost koja je potrebna da izazove osjet je apsolutni prag osjeta. On nije stalan, mijenja se kod iste osobe, odstupa, te kao pravi prag uzimamo vrijednosti koje su izazvale osjet u 50% slucajeva. Apsolutni prag zavisi od osjetljivosti analizatora, od budnosti i moci nervnog sistema (jaci sistem - visi pragovi), od vrste nadrazaja (frekvencija), predjela nadrazivanja. Pored apsolutnog postoji i diferencijalni prag 18

najmanja razlika u intenzitetu dva podrazaja koja se moze opaziti. Njemu odgovara diferencijalna osjetljivost i oni su kolebljivi. Prag zavisi od intenziteta podrazaja. To je istrazivao Veber, zakljucio je da je odnos izmedju razlika i osnovnih podrazaja konstantan. Kasnije se utvrdilo da je ovaj zakon siguran za srednje vrijednosti, ali ne za ekstremne u kojim diferencijalni prag raste. Dopuna Veberovog zakona je zakon kvadratnog korijena, koji je takodje nesavrsen. Treci je terminalni prag na kojem osjet vise ne raste. Pragovi se javljaju s obzirom na intenzitet i frekvenciju podrazaja. Potprazni podrazaji se dijele na tri grupe: oni koji su iznad apsolutnog praga, oni koji su iznad uobicajenog praga, ali su senzorni organi na njih neosjetljivi - fizioloski prag, te oni koji su iznad fizioloskog praga, ali covjek ih ne zapaza - prag svijesti.

19