PRVA KNJIGA U ovoj miletskoj pripovijesti ispripovjedit u ti sva- 1 kojake zgode i tvoje u ui na najugodniji nain drakati, naravno ako

ti se ne ini nedostojnim svrnuti pogled na egipatski papirus ispisan zabavnim nilskim perom: vidjet e zauen kako se ljudska bia prd-metnu u druga i kako se poslije naizmjenice ponovno vraaju u svoj prvotni lik. Poet u odmah. Tko sam ja? Evo me u dva slova^ Atiki Himet, i efirski Istam, i spartanski Tenar, te sretne zemlje kojima je vjenost osigurana jo sretnijim spisima, stara su kolijevka moga roda. Tamo sam u njenoj mladosti nauio atiki jezik. Poslije sam otiao u latinski grad (Rim), poeo studirati i uz golem trud i napor stekao sam znanje domaega jezika Kviriana, jer nisam imao nikakva uitelja koji bi me naputio. I zato , unaprijed molim za ispriku ako uinim poneku pogreku, kao stranac u ovomu stranom jeziku, jeziku uznositu.Uostalom, i sam prijelaz s jednoga govora na drugi odgovara, sasvim onoj vrsti koju ja njegujem, onoj pravoj igri cirkuskog umijea. A pria je iz Grke. Pazi, itatelju,. nee ti biti dosadno. Otiap__jam_U,. Tesaliju*' jer odanle vue lozu, s majine strane, obitelj u koju ubrajamo slavnoga Plu-tarha i njegova neaka filozofa Seksta. U Tesaliju sam, dakle, poao poslom1. Preao sam preko strmih planina, vlanih dolina, svjeih livada i preko neravnih polja, i moj domai bijelac na kojem sam jahao, bio je prilino umoran. I sam bijah natruen od sjedenja pa sam elio da mi mine umor, te skoih s konja, obrisah mu znoj liem, paljivo mu istrljah elo, pogladih ui, skinuh uzde i povedoh ga laganim korakom kako bi mu obinim i prirodnim putovima laknulo. I dok je on, prolazei pokraj livada, okreao glavu u stranu i saginjao je za travom, ja dostigoh dvojicu putnika koji su sluajno ili ispred _mene. Dok sam oslukivao to oni razgovaraju, najednom jedan od njih prasnu u smijeh i glasno ree: Prestani, molim te, s tim tako glupim i pretjeranim laima! I kad sam to uo, rekoh, inae uvijek eljan neto novo uti: Recite mi to je to, bogamu; nisam, dodue, znatieljan, ali elim znati sve, ili bar to je vie mogue. A uz ugodan razgovor nee nam biti teko uspeti se na ovo brdo ovdje to je pred nama. I onaj koji je otpoeo, ree: Lai, dabome, i to tako istinite kao to bi bilo istinito tvrditi da se s pomou nekakvih aranja i hokusppkusa mogu brze rijeke vratiti u izvor, ili mirno more okovati, ili uspavati vjetrove, zadrati sunce, skinuti pjenu s Mjeseca, skinuti zvijezde s neba, ukinuti dan i zadrati no. A ja rekoh malo sigurnijim glasom: Ded, kad si ve prvi poeo, neka ti ne bude mrsko nastaviti priu. A glede tebe, obra tih se drugomu, te'bi tvoja tvrdoglavost zatvara ui da ne uje istinita kazivanja. A, tako mi boga, to ti nije dobro: samo zabluda i predrasuda vide la u tomu to nismo pripravni uti niti pak eljni vidjeti ono to se ini da prelazi mo ljudskoga shvaanja. A ako malo bolje pogleda, uvjerit e se da stvari ne samo to su posve istinite nego se vrlo lako mogu i urediti. Eto, ja sam, na primjer, sino, kad sam se htio podiiti pred svojim drugovima pri gozbi za stolom, pokuao progutati neki kola od sira, malo vei nego obino i umalo se ne uguih jer mi je ona ljepljiva masa ostala u grlu i tako me zaguila te se nije htjelo puno da bih umro. A nekidan sam svojim oima vidio u Ateni,

ispred Pekila, nekoga cirkusanta-lutalicu kako je progutao otar konjiki ma, i to s otricom okrenutom naprijed! Zatim je, uz nagradu od nekoliko groa, uzeo ak i dugako lovako koplje i gurnuo ga u svoju utrobu. I na gvozdu od koplja, na mjestu gdje kopljaa izlazi iz drka, pojavio se mlad djeak, divan kao kakva djevojka, i stao plesati tako okretno i tako se savijajui kao da je bez lanaka i bez kostiju. Svi mi koji smo bili tu, divili smo se i udili: ovjek bi rekao da je to zmija koja se uvija oko vorasta tapa s dopola sasjeenim granicama, koji nosi bog-za-titnik lijenika. A sad, molim te, nastavi priu koju si poeo. Ja u vjerovati i za se i za nj, i u prvoj gostionici u koju budemo svratili podijelit u ruak s tobom. Eto, to ti je dobitak koji te eka. A on e nato: Slaem se s tim to mi obeaje. Nastavit u priu koju sam poeo. A prije svega zaklet u ti se ovim suncem koje sve vidi, da govorim samo ono to je istinito i provjereno, i vi neete nijednom vie posumnjati doim stignete u najblie mjesto u Tesaliji, gdje se sve to javno dogodilo i gdje se o tomu pria svuda meu ljudima. Ali najprvo Jreba da znate tko sam : i odakle sam. Zovem se ^jStomecui rodom sam s Egine. Treba da znate i ime se Bavim: putujui po Tesaliji, Etoliji i Beotiji trgujem medom, sirom i drugom robom koja se troi po krmama. Saznao sam da se u Hipati, najvanijem tesalskom gradu, prodaje svje vrlo ukusan sir po niskoj cijeni i pourio sam se tamo da otkupim svu zalihu. Ali kao to esto biva, valja da sam poao na put lijevom nogom, jer mi je izmakao posao i zarada na koju sam raunao. Dan prije moga dolaska trgovac naveliko, Lupo, odnio je sve. Umoran od te uzaludne utrke, krenem predveer u kupelj i gle, koga vidim? Moga prijatelja Sokrata. Sjedio je na zemlji, ogrnut napola poderanim ogrtaem; blijed'kao krpa i sasvim unakaon od mravosti gotovo nimalo nije nalikovao sebi: jednom rijeju, posve je sliio onomu olou koji na raskrima prosi. Videi ga ovakva, priao sam mu oklijevajui, makar mi je bio dobar prijatelj i dobro sam ga poznavao. Hej, Sokrate, rekoh, to je to s tobom? to radi? Kakva je to sramota? Kod kue su te ve proglasili mrtvim i oplakali te a tvojoj su djeci odlukom pokrajinskoga suca odreeni skrbnici. Tvoja ti je ena iskazala sve zadnje asti i zbog tebe je dugo plakala i tugovala, tako da je gotovo oslijepila od suza i onda su je njezini roditelji prisilili da svoje tuno udovitvo zamijeni radostima novoga braka. A evo, sada te vidim ovdje na ovomu mjestu, na najveu sramotu svih nas, kao neku prikazu. Aristomene, odgovori on, vidi se da ne pozna nestalnost i promjenljivost sree, njezina iznenaenja i iznenadne preokrete! I govorei tako, pokrio je krpama lice koje je bilo crveno od stida, ogolivi tako svoje tijelo od pupka do donjega dijela trbuha. Ja nisam vie mogao podnijeti bijedni izgled tolikoga jada, pruio sam mu ruku i kuao ga podii. A on ostade umotana lica i ree: Ostavi me, ostavi me, neka sudbina i dalje uiva u trofeju koji je sama zadobila. Nagnao sam ga da poe sa mnom. S vuem svoj gornji kaput i obuem mu ga, ili bolje reeno, pokrijem ga te ga odmah poveem u kupaonicu, iznesem ulje i runike za trljanje i trljanjem skinem s njega debeo sloj prljav-tine to ga je prekrila. I kad sam ga to sam mogao bolje dotjerao, i sam umoran odvedem ga s tekom mukom, pridravajui ga, u svoj hotel.

Tu mu dam krevet da se odmori i vrati snagu, nahranim ga i napojim da bih ga razvedrio i priah mu prie da bih ga osokolio. I ve smo bili u dobru raspoloenju, stao je priati i pomalo me peckati, kad najednom uzdahnu iz dubine due, stee aku i udari se srdito po elu te uzviknu: Teko meni nesretniku koji sam upao u ovaj jad i nevolju samo zbog proklete elje svoje da vidim borbu gladijatora o kojoj se mnogo govorilo! Kao to zna, ja sam zaista iao u Macedoniju radi svojih trgovakih poslova. Kad sam se desetoga mjeseca vraao s punom kesom novaca, opkolie me razbojnici blizu Larise (htio sam u prolazu pribivati toj prokletoj predstavi) u nekoj udaljenoj i dubokoj dolini; uzeli su mi sve, ali sam im ipak uspio umai. U toj nevolji svratih kod jedne stare krmarice, neke Meroje, vrlo valjane ene premda bijae stara. Ispriam joj sve o uzrocima svoga dugotrajnog putovanja, o tegobama na povratku domu i kako su mi opljakali sve. ena me najprvo njegovala to je mogla pomnije, davala mi dobru hranu i naposljetku me, obuzeta strau, dovela i u svoj krevet. I to je bila moja nesrea! Samo sam jednu no proveo s njom i od toga se rodila dugotrajna i odvratna veza, tako da sam i one prnje koje su mi razbojnici bili ostavili da se mogu pokriti, poklonio njoj skupa sa svim to sam mogao zaraditi torbarenjem. Napokon, ta dobra ena i zla sudbina dognali su me dovle, do stanja u kojem si me maloprvo vidio. Bogami, rekoh ja, zasluio si jo gore, ako ima to gore od ovoga, kad si zbog ljubavne naslade i zbog neke ostarjele kurve rtvovao svoje domae ognjite i svoju djecu! A on je stavio prst na usta i rekao kao iznenaen od uda: Pst! Pst! pogleda uplaeno oko sebe moe li govoriti bez pogibelji i nastavi, pazi, molim te, to je ena s nadnaravnim osobinama; pazi na svoj jezik da ti se ne dogodi neto strano ako preve govori. Je l' istina? upitah. to je to s tvojom krmaricom? Je li tako mona ta kraljica krmi? Vjetica i proroica koja moe nebo spustiti i zemlju podii, izvore pretvoriti u kamen, rastvoriti planine, izvui pokojnika iz pakla a bogove tamo baciti, ugasiti zvijezde i sam Tartar rasvijetliti. Preklinjem te, rekoh spusti taj zastor tragedije, savij tu scensku zavjesu i govori kao svaki pametan ovjek. Hoe li da zna jedan ili dva od njezinih podviga? Hoe li da ih sazna mnogo? Njoj je to samo sitnica i posve beznaajna stvar to ini da se u nju zaljubljuju ne samo oni ljudi koji ive u ovoj zemlji nego i u Indiji, u obje Etiopije, pa ak i antipode. Ali sluaj to je uradila pred mnogim svjedocima. Nekoga svog ljubavnika jednom je rijeju pretvorila u dabra zato to joj je bio nevjeran. To je uinila da bi imao sudbu te divlje ivotinje koja, od straha da je ne uhvate, sama sebi otkida spolovilo kako bi se oslobodila gonitelja. Nekoga krmara u susjedstvu, koji joj je konkurirao, pretvorila je u abu. I sad starac pliva u bavici vina i ronei po drodi promuklim kreketanjem doziva svoje negdanje muterije. Nekoga drugog ovjeka, odvjetnika, pretvorila je u ovna jer je govorio protiv nje, i sad taj ovan odvjetnikuje! 2ena njezina ljubavnika brbljala je i govorila o njoj neto runo. Ta je ena bila zbabna i ona je zatvorila plod u njezinu utrobu, usporila mu razvoj i tako je osudila na vjenu trudnou. I evo 10 ve osam godina, kao to svi raunaju, kako nesretnica nosi svoj plod, a

trbuh joj se rastegao kao da e roditi slona. Kako su mnogi bili njezine rtve, podiglo se meu pukom nezadovoljstvo i odlue joj se sutradan osvetiti na najstraniji nain: da je kamenuju. Ali ih je ona omela snagom svoga aranja. I kao to je Mede ja tijekom jednoga dana koji joj je ostavio Kreont sagala i palau skupa s kerkom i starim ocem s pomou plamena iz jednoga vijenca, tako je i ta u jednoj jedinoj noi (kao to je nedavno u pijanu stanju i sama priala) s pomou stranih, na grobu stvorenih ari sve itelje ovoga grada, bez razlike, tako vrsto zatvorila u njihove domove da puna dva dana nisu mogli slomiti zasune niti izvaliti vrata ili probiti zidove; sve dok nisu uz uzajamno poticanje stali uglas vikati i zaklinjati se najsvetijom zakletvom da nitko od njih nee na nju podii ruku i da e ona nai pomo i zatitu kod njih ako bi netko neto drugo naumio. I tako se ona smilovala i oslobodila cio grad. A zaetnike je te pobune jedne tamne noi skupa s cijelom kuom, onako zatvorenom kao to je bila, to jest sa zidovima, samim zemljitem i temeljem, prenijela na sto milja odavle, u neki drugi grad koji lei na vrhu brdskog okomka i koji zbog toga nema vode. Ali kako su tamo kue bile tako sabijene da nije bilo mjesta za doljaka, bacila je kuu pred gradske dveri i otila. To to mi ti pria, dragi moj Sokrate, rekoh ja, udnovato je ali i strano. I mene samoga prilino si zabrinuo, bogami i uplaio: kao da si na me bacio ne trn, nego iljak koplja. Da ne bi ta baba, sluei se nekakvim boanskim snagama kao i onda, outjela to smo razgovarali, daj da brzo legnemo i, nakon okrepe u snu, mi emo jo prije zore klisnuti to moemo dalje odavle. Jo dok sam ja dijelio te savjete, moj je valjani Sokrat nenaviknut na vino i zbog duga umaranja bio zaspao i glasno hrkao. Dobro sam zatvorio vrata i dobro ih zakljuao, dovukao svoj krevet, radi vee sigurnosti, sasvim uz dovratak i opruio se. Od straha sam neko vrijeme bio budan; napokon oko tree strae (oko ponoi) sklopim oi. Tek to sam zaspao, kad se vrata najedanput otvorie od udarca snanijeg nego to bi bio onaj koji bi se mogao pripisati razbojnicima, upravo njih izbacie naprijed, a dovraci su bili istrgnuti i izletjee 8 iz svojih leaja. Krevet koji je inae bio malen, bez jedne noge i truo, sruio se od snana udarca. Ja iskoih iz kreveta i izbaen padoh na zemlju, a krevet se okrenu i pokri me posve. Tada sam utio da se stanovita uzbuenja oituju suprotnim efektima. Vrlo se esto dogaa da ovjek lije suze radosnice: tako i ja u ovomu groznom strahu nisam mogao a da se ne nasmijem kad vidjeh da sam od Aristomena postao kornjaa. Ali kako sam, savijen u blatu izvirivao zatien svojim krevetom, zirnuo sam u stranu ekajui to e se zbiti. Primijetio sam dvije ene, obje prilino stare. Jedna je u rukama nosila uganu svjetiljku, a druga spuvu i ma. Ovako opremljene stajale su oko Sokrata koji je spavao dubokim snom, i jedna je progovorila: Evo ga, Pantijo, sestro moja, ovoga dragog Endimi-ona, evo moga Ganimeda koji se i danju i nou zabavljao s mladou i koji sad prezire moju ljubav i nije mu dosta to me klevee, nego se sprema jo i pobjei. A ja, nova Kalipsa, naputena od ovoga prepredenog Odiseja, plakat u vjeno osamljena. I zatim, upirui prstom na me i pokazujui me svojoj sestri Pantiji, ree:

A glede ovoga valjanog savjetodavca, Aristomena, komu je dolo na um da pobjegnu i koji sad u smrtnoj pogibelji ispruen na zemlji pod svojim krevetom sve ovo promatra, on misli da e me nekanjeno vrijeati. Polako samo; ne, ne, odmah, u trenue oka elim da se pokaje za svoje prijanje ruganje i sadanje znatielje. Kad sam uo te rijei, oblio me jadnika studen znoj po cijelomu tijelu i tako sam drhtao da je i krevet na mojim leima podrhtavao i poskakivao od moga drhtanja. A Pantija odvrati: Sto veli, sestro, hoemo li ga najprvo rastrgnuti kao to rade bakhantice ili ga svezati i odsjei mu ud? Ne, ne, ree Meroja (jer to je, vidio sam, bila ona koju je Sokrat spomenuo u svojoj prii), neka ostane da barem zemljom zaspe tijelo ovoga nesretnika. I tad obrnu Sokratovu glavu u stranu i zabode mu ma sve do balaka u lijevu stranu grla, prinese jednu malenu mjeinu i tako spretno uhvati krv koja je curila da se nijedna kap nigdje nije mogla vidjeti. Sve to smo-trih svojim oima. I da joj nijedan obiaj ne promakne pri rtvovanju, ini mi se, Meroja je uvukla desnicu u ranu, traila po utrobi i izvadila srce moga jadnog druga, dok je on od udarca maa koji mu je presjekao grlo putao neki itav glas iz rane i skupa s krvlju ispustio svoju duu. A Pantija je spuvom zaepila ranu gdje je najvie zjala, govorei: spuvo, roena u moru, uvaj se da ne prijee rijeku! Nakon toga odgurnule su krevet i pole, a zatim su unule i rairenih nogu istoile mjehur nada mnom i ostavile me svega oblivena mokraom. Tek to-su prekoraile prag a vrata se ponovno podigoe i vratie na svoje mjesto; dovraci su se postavili i vratili u svoje leaje, arke se vratie vratima, zasuni odoe iznova na svoja mjesta. A ja sam ostao na mjestu, baen na zemlju, bez daha, gol golcat, ukoen, mokar ba kao da sam izaao iz utrobe matere, polumrtav, nad-ivio sam sebe, nastavak samoga sebe i zacijelo kandidat da me razapnu na ve pripremljeni kri. to e biti sa mnom, govorio sam samomu sebi, kad sutra ujutro nau ovjeka s naklanim grlom? I da kaem istinu, tko e to vjerovati? Mogao si barem zvati upomo, ako se ve nisi mogao, ovakav ovjek, suprotstaviti jednoj eni! Pred tvojim oima kolju ovjeka a ti uti? A zato ti nisi poginuo od slina zloina? Zato ta krvoedna, okrutna vjetica nije ubila tebe, svjedoka toga zloina, od straha da se zloin ne otkrije. Kada te minula smrt, sad umri! Tako sam sveudilj razmiljao o sebi a no se pretvorila u dan. inilo mi se najuputnijim da mignem ta-jom, jo prije zore, i da klisnem pa makar nesigurnim korakom. Uzmem dakle sa sobom to sam imao, uvuem klju i okrenem ga u bravi. Ali prokleta vrata koja su se nou sama od sebe otvorila, nisu se mogla otvoriti i trebalo je uvlaiti i izvlaiti klju dok nije brava konano popustila. Hej ti, gdje si? Otvori vrata od krme, hou da poem prije zore! A vratar koji je spavao na tlu iza ulaza, ree mi jo napola sanjiv: Pa zar ne zna da su putovi nesigurni zbog razbojnika? Zar e poi na put sada, u ovo doba noi? Ako ima kakav grijeh na dui koji te goni u smrt, ja nemam tikvu mjesto glave da bih umro za te. Dan se ve blii, rekoh ja. Uostalom, to mogu razbojnici putniku koji

nema nita osim svoje sirotinje? Zar ti ne zna, budalo, da ni deset bandita ne mogu oplja10 kati gola ovjeka? A vratar, pospan, obrnu se na drugu stranu i ree: Otkud mogu znati da nisi moda uguio svoga druga suputnika s kojim si sino doao ovamo prenoiti, i da se moda ne kani spasiti bijegom?* U tom trenu, sjeam se da se zemlja rastvorila i kao da mi se sam pakao pokazao skupa s Kerberom koji me bio priravan progutati. Tek mi je sad palo na um kako me ona valjana Meroja nije potedjela da me ne zakolje od milosra, nego od okrutnosti, jer me ostavila da me raspnu na kri. Vratio sam se, dakle, u sobu i stao razmiljati kako bih najbre dokrajio sa sobom. Ali Sudbina mi nije ostavila nijedno drugo smrtonosno oruje osim 1B kreveta. Krevetiu rekoh najmiliji moj, ti koji si toliko muka pretrpio skupa sa mnom, koji si vidio sve to se noas ovdje zbilo, jedini svjedoe moje nedunosti, na kojega se mogu pozvati kad me svi ostali optue: urim se u smrt, daj mi spasonosno oruje za moj put na onaj svijet. Zatim razveem konopac kojim je krevet bio prepleten. Jedan kraj vrsto sveem oko grede koja je strila s jedne strane ispod prozora, a drugi kraj zauzlam u vrst vor. Onda se popnem na krevet, propnem se kako bih se objesio i nataknem omu preko glave, oko vrata. A kako sam tada nogom odgurnuo potporanj pod sobom, da bih svojom vlastitom teinom povukao konop, dobro ga nategao i sustavio dah, star i nagnjio konopac prekinuo se najednom i ja padoh ravno na Sokrata koji je spavao uza me i zajedno se s njim prevalih na pod. U tom tre- " nutku bane vratar viui na sav glas: Gdje si ti to si toliko elio usred noi pobjei a sad hre umotan u pokrivae? Sokrat koji se probudio, ili od moga pada ili od zaglune vike vratareve, ustade prvi i ree: Bogami, nije bez razloga to svi putnici psuju ove krmare. Taj znatieljnik koji ovako unevrijeme upada ovamo mislim kako trai neto da nam zdipi toliko vie da me je ve ionako umorna, probudio iz najdubljeg sna. Ja se, dakle, dignem sav radostan od ove neoekivane sree. Eto ti, mudri vrataru, evo ti moga prijatelja, moga brata, a ti si me optuivao u pijanstvu da sam ga noas ubio. I jo dok sam govorio, zagrlio sam Sokrata i svega ga izljubio. A on, outivi vonj od onoga mirisa kojim su me one vjetice Lamije polile, dreknu: Nosi se, i odgurnu me silom, smrdi po zahodu. Zatim me pitao sa zanimanjem kako sam se ovako namirisao. U toj neprilici izmislio sam najednom neku alu da bih svrnuo panju na neku drugu stvar. Stavio sam mu ruku na rame i rekao: Sto jo ekamo? Poimo i uivajmo u jutarnjem putovanju! Tako uzmem torbu na lea, platim krmaru dug, i onda krenemo na put. Ve smo bili prilino odmakli kad je sunce izalo i sve obasjalo svojim zrakama. Ja sam vrlo pomno promatrao vrat svoga druga na mjestu gdje sam vidio da ulazi ma i govorio sam samomu sebi: Budalo jedna, ti si pio, i te si gluposti sanjao zbog mnogih aa vina koje si popio. Evo Sokrata zdrava i itovata, bez i najmanje ogrebotine. Gdje je rana? A gdje spuva? Gdje je, naposljetku, onaj duboki i svjei oiljak? I obratim se njemu: Lijenici kojima se mora vjerovati, rekoh, tvrde da eludac pun jela i pia stvara teke snove. I ja sam sino pio malo vie i proveo sam stranu no, koja mi je donijela sa sobom slike groze i straha toliko da jo i

sad mislim kako sam poprskan i umrljan ljudskom krvlju. Krvlju? upita Sokrat smijui se, prije bih pomislio mokraom; i meni se u snu uinilo kao da me kolju. Rezali su mi grlo. Tu me je boljelo, u grlu. inilo mi se da mi vade srce i jo ni sad nemani daha i koljena mi podrtavaju, korak mi nije posve siguran i utim elju da neto pojedem kako bih opet malo ivnuo. Stani malo, evo ti tvoga doruka, rekoh ja, spustih dvanjke s ramena i pourih se da mu pruim malo sira s kruhom. Hajdemo sjesti pod ovaj platan! Nakon toga uzmem ja neto od istoga jela. Dok smo ovako sjedili, promatrajui svoga druga koji je pohlepno jeo, primijetim da je poblijedio kao krpa i da mu snage slabe. Boja mu se lica toliko izmijenila da mi ie od straha (jer mi se inilo kao da ponovno gledam pred sobom one noanje Srde) prvi zalogaj kruha zastao u grlu, ma kako da je bio malen, i nije mogao ni naprijed ni natrag. A to me jo vie plailo, to je malen broj ovdanjih prolaznika. Jer tko bi mogao vjerovati da je jedan od dvojice drugova ubio drugoga ni zbog ega? A Sokrata, kako je dovoljno jela poieo, obuzela je neodoljiva ea. Poieo je, naime, veliku koliinu izvrsna sira, a blizu korijena platana, kao nekakav miran ribniak, tekla je polagano rijeka, po boji nalik srebru ili staklu. Pa dobro, rekoh ja, napij se mlijene vode ovoga vrela. On se die i neko vrijeme iskae pokraj rijeke neko mjesto koje bi bilo na istoj razini s vodom, zatim savi koljena, sae se i eljno se priblii da pije. Jo nije ni dodirnuo ustima povrinu vode, kad na njegovu vratu zazja otvorena duboka rana, spuva utren ispade uz posve neznatan mlaz krvi, a njegovo bi mrtvo tijelo palo naglavce u rijeku da ga nisam uhvatio za nogu i s tekom mukom izvukao na obalu. Tu sam oplakao svoga nesretnog druga koliko su mi prilike doputale i za vi jeke ga pokrio rijenom zemljom pjeskuljom. A ja sam, pun nespokojstva i straha za svoju vlastitu sudbinu, utekao stranputicom i neprohodnom pustinjom. Kao da nosim smrt jednoga ovjeka na dui, pobjegao sam iz domovine i sa svoga doma: kao dobrovoljan prognanik ivim sad u Etoliji, gdje sam se ponovno oenio. To je bila Aristomenova pria. A njegov drug koji 20 je od samoga poetka bio nepovjerljiv i nije je htio uti, ree: Nema niesa ne vjerojatnijeg od te prie, i niesa glupljeg od te lai. Zatim se okrenu prema meni i ree: A ti, ije dranje i postupci pokazuju da si obrazovan ovjek, ti slua tu priu? Glede sebe, odgovorih ja, mislim da nita nije nemogue: kako je sudbina odluila, tako se smrtnim ljudima i dogaa. I tebi i meni i ma komu drugomu zbudu se neobine stvari kakvih gotovo nikad nije ni bilo: a ako ih ispriamo ovjeku koji ih ne zna, nee im nikako ni vjerovati. I zato ja vjerujem, tako mi Herkula, ovomu tu i zahvalan sam mu to nas je tom divnom priom tako lijepo zabavljao, jer sam bez po muke i nevolje stigao na kraj ovoga tegobna i duga penjanja. A i moje je kljuse u tomu uivalo, jer sam neoekivano, bez napora mu stigao do velikih vrata ovoga grada, noen ne njegovim leima, nego njegovim uima. Tu je svrio na razgovor, a i na zajedniki put. 21 Oba moja druga pooe ulijevo k najblioj kuici. Ja sam se sustavio pred prvom krmom na koju sam nabasao i odmah upitah staru enu koja ju je drala: Je li ovaj grad Hipata? Kimnula je glavom. Pozna li nekoga Milona,

jednoga od prvih ljudi u gradu? Ona se nasmija i ree: O, Milon se s pravom moe nazivati prvi ovdje, jer on stanuje ispred gradskih bedema, na samomu ulazu u grad. Bez ale, majko, recite mi, molim vas, kakav je to ovjek i u kojoj kui ivi? Vidi li one prozore tamo dolje okrenute vani prema gradu, a s druge su strane vrata okrenuta maloj uliici preko puta? Eto, tu stanuje Milon, ovjek koji ima para i vrlo je bogat, ali je na zlu glasu da je strahovito krt i odvratan starac. Zatvoren u jednu tijesnu odaju, on tamo ivi i razjeda ga strast, sa enom koja mu je drugarica u tom bijednom ivotu. Ima svega jednu slukinjicu i ide obuen kao kakav prosjak. Na te rijei nasmijan se i rekoh: Moj prijatelj De-meja bdio je nada mnom s velikom pomnjom kad mi je na polasku na ovaj put dao preporuku za tog i takvog ovjeka, domaina kod koga neu trebati da se bojim ni dima ni kuhinjskog mirisa. Govorei tako uinih jo nekoliko koraka i, stigavi do ulaza u kuu koja je bila vrsto zakljuana, stanem kucati i dozivati. Napokon se pojavi neka mala i mlada djevojka. Hej, ree ona, ti to tako jako tue u vrata, na kakav zalog eli pozajmiti? Ili moda ti jedini ne zna da mi kao jamstvo primamo samo zlato i srebro? Pogaaj samo, rekoh ja, bolje bi bilo da mi kae hou li nai tvoga gospodara doma. Da, odgovori ona, ali emu to pitanje? Donosim mu pismo od Demeje iz Korinta. Prijavit u te, ree ona, ostani tu gdje jesi i po-ekaj me. I ponovno je zakljuala vrata i ula u kuu. Trenutak poslije ona opet doe, otvori mi vrata i ree: On te moli da ue. Uem i zateknem ga u trenutku kad je kanio veerati i htio lei na nekakav posve malen krevetac. Pokraj njegovih nogu sjedila je njegova ena. Stol je bio prazan i on mi ga pokaza i ree: Eto to mogu ponuditi svojim gostima. Vrlo dobro, rekoh, i odmah mu predam De-mejino pismo. Poto ga je brzo proitao, ree: Zahvalan sam svomu prijatelju Demeji to me povezao s ovako otmjenim gostom. Nakon tih rijei on zovne svoju enu da mi ustupi mjesto i ree mi da sjednem tu na njezino. Kako sam se od uljudnosti jo malo nekao, on me uhvati za rub ogrtaa i privue me k sebi: Sjedi pokraj mene, ree. Jer strah od razbojnika ne doputa mi da nabavim namjetaj ni stolice koje bi odgovarale mojim potrebama. I kako sam sluao, nastavi: Otmjenost koju na tebi vidim, spojena sa zaista djevojakom skromnou, i sama bi me posve sigurno navela na to da naslutim otmjenost tvoga podrijetla. A i moj prijatelj Demeja isto mi to javlja. Molim te da ne potcijeni nau skromnu kuicu. Ova sobica ovdje uz nas primit e te ugodno. Izvoli samo ostati kod nas, jer e ast koju ti bude iskazao naoj kui, ovu uiniti uglednijom, a ujedno e stei slavu time to e, zadovoljan skromnom i tijesnom sobicom, nasljedovati vrline Tezeja, eponima tvoje domovine, komu se nije inilo sramotnim da se koristi skromnom gostolju-bivou Hekalinom. A zatim dozva slukinjicu i ree: Fotido, uzmi torbu od gosta i spremi je na sigurno mjesto u tu sobicu. Onda brzo donesi ulja iz ormara da se gost namaze, runik da se istrlja i sve drugo to je potrebno, pa odvedi moga gosta u najbliu kupelj,

valja da je umoran od duga i teka puta. Kad sam to uo, sjetio sam se Milona i njegove krto- 24 sti, i kako sam htio stei njegovo povjerenje i ljubav, rekoh mu: Nita mi nije potrebno. Sve to stalno nosim sa sobom na putovanjima, a nakon kupanja ve u se i sam snai. A ti, Fotido, uzmi ovaj novac i kupi sijena i jema za moga konja koji me ovako dobro nosio dovle, jer je to za me vanije od svega. Kako smo sve ovo udesili i kako su moje dvanjke bile u sobi, krenuo sam u kupelj, ali sam iao preko trga da bih se pobrigao za ruak. Tamo sam vidio mnogo krasnih riba i raspitao sam se o cijeni. Sto sestercija. Ne htjedoh kupiti, pogaah se i kupih za dvadeset denara. I ba kad sam se otuda vraao, sretnem Pitiju, svoga kolskog druga iz Atene. On me prepoznao i veoma se obradovao nakon toliko vremena, zagrlio me i izljubio, te rekao: Dragi Lucije, ve je itava vjenost prola otkako se nismo vidjeli. Bogami, otkako smo ostavili naega dragog uitelja Klitija. A kakva te je to srea dovela u ovu zemlju? Saznat e sutra, odgovorili ja. A to je to? estitam: vidim te sa slugama, sa snopiima prua i sa svim znacima to odgovaraju inovniku koji je na vlasti. Ja sam upravitelj skladita i obavljam zadau edila, i ako si voljan neto kupiti, stojim ti na usluzi. Zahvalio sam mu jer su mi ve ribe bile dostatne za ruak. Ali je Piti ja primijetio to imam u koarici, prevrnuo je ribe da bi ih bolje vidio i upitao me: Koliko si platio za ove trice? Namuio sam se da to izvuem od ribara za dvadeset denara. Kad je to uo, uhvatio me odmah za ruku i odveo ponovno na trg odakle sam bio doao. Od koga si kupio to smee? upita me. Pokaem mu nekoga sitnog starca koji je sjedio u kutu. Ovaj odmah dreknu na nj na temelju svoje edilske vlasti: Pa vi ve ni naega prijatelja ne tedite, a kamoli stranca! Ribe bez ikakve vrijednosti prodajete za ovako skupe pare, i od ovoga grada, cvijeta Tesalije, zbog skupoe ivea pravite pustinju i golu stijenu. Ali to nee proi nekanjeno i ja u vam pokazati kako pod mojom upravom nevaljalci moraju biti kanjeni! Tad je sve moje ribe istresao iz koarice na ulicu i naredio straaru da ih izgazi i sve do zadnje uniti. A zatim me moj prijatelj Pitija, zadovoljan svojim strogim postupkom, svjetova da poem i ree: Za me je dovoljno, Lucije, to sam tomu sitnom starcu nanio ovu uvredu. Veoma zaprepaten i iznenaen tim prizorom poao sam u kupelj. Odlunost moga mudrog kolskog druga liila me i novca i veere. Poto sam se okupao, vratio sam se odmah u kuu svoga domaina Milona i uao u svoju sobu. Dobrzo bane sluavka Fotida. Tvoj domain moli te da doe, ree. Ali kako sam dobro znao sve o skromnosti Milonovoj, ispriah se uljudno; rekao sam da mi je prije nudan san negoli hrana, da bih se odmorio od zamorna puta. Kad je to uo, Milon sam doe po me, njeno poloi ruku na moje rame i kua me povesti. Ali videi da se izmiem i da se iz skromnosti protivim, ree mi: Ja neu otii dok ti ne poe sa mnom, i to je potvrdio jo i zakletvom. Njegova me upornost na koncu prisili da poem i on me odvede do svoga malog kreveta. Rekao mi je da sjednem i onda je poeo: Kako je moj prijatelj Demeja? ena njegova, i djeca? i njegova posluga kod kue?

Ja sam mu sve lijepo po redu ispriao. Zatim je elio saznati toan cilj moga putovanja. I kad sam mu sve to rekao, stao me ispitivati o mojoj domovini, o njezinim glavarima, njezinom guverneru i naposljetku mi poeo postavljati sasvim opirna pitanja. A kad se uvjerio da se umoru od teka puta pridruilo jo i ovo dugotrajno raspravljanje, da sam zaspao posred rijei i da nisam mogao vie jasno govoriti, nego sam samo nejasno mrmljao, dopustio je da odem zaspati. Tako se konano oslobo-dih toga dosadnog, brbljavog i nezasitnog starca, i teak od sna, a ne od jela, budui da sam veerao samo prie, vratih se u svoju sobu i predadoh se snu koji mi je bio toliko potreban. 2 Zlatni magarac DRUGA KNJIGA Novoroeno sunce otjeralo je no i dovelo dan, probudio sam se i napustio postelju zabrinut i pun elje da razgledam zanimljivosti i uda ovoga grada. Pomislih da se nalazim u srcu Tesalije, u zemlji koju cio svijet jednoduno slavi kao kolijevku arobnjakih umijea i uroka. I pria onoga mog valjanog druga Ari-stomena poela je ovdje u ovomu gradu, te sam tako i inae pun elje i nestrpljivosti, svaki predmet promatrao zauenim oima. U cijelomu gradu nije bilo niesa to bih drao da je zbilja ono to jest: sve je bilo arolijama pretvoreno u drugi neki lik. ak i kamenje na koje sam nailazio drao sam za ljude koji su bili pretvoreni u kamen; a kad bih uo neku pticu, miljah da je i to ovjek komu je niklo perje; tako se isto prekrilo liem drvee koje je raslo pred gradskim zidinama i voda vrelica navirala je od ljudskih tijela pretvorenih u vodu. Zamiljao sam da se kipovi i likovi kreu, zidovi govore, goveda i druga stoka da proriu budunost i da e ak s neba i iz sjajna sunevog kolobara odjednom doi kakvo proroanstvo. Obuzet takvim predodbama, rekao bih, i zahvaen eljom koja me muila, lutao sam svuda, a da nisam mogao otkriti ni poetak ni kraj svega to sam tako elio. I dok sam tako lutao od vrata do vrata kao pijanac, naoh se najednom, i ne primijetivi, na trgu sa ivenim namirnicama. U tom je trenutku prolazila neka dama s velikom pratnjom slukinja. Pohrlim da bih je stigao. Zlato na dragom kamenju i na haljini gdje je bilo utkano, pokazivalo je dinu damu. Sa strane, uza nju, iao je ovjek dosta star i im me je primijetio, uzviknuo je: Tako mi boga, ovo je Lucije! Istodobno me i poljubio i zatim proaptao onoj gospoi nekoliko nerazgovjetnih rijei. Zar nee sam prii i pozdraviti svoju mater? Ne usuujem se, odgovorih ja, jer ne poznam ovu gospou. Pocrvenjeo sam, oborio glavu i ostao na tomu mjestu kao ukopan. A ona ree: To je plemenita skromnost vrle Salvije, njegove matere. Naprosto je nevjerojatno kako ona ivi u cijeloj njegovoj osobi: dugo tijelo bez ikakve nepravilnosti, obina visina, svjea vitkost, prava crvena boja, plava i nedotjerana kosa, zelenkaste ali ive oi kojih pogled sjea na orla, korak pun ljupkosti i bez ikakve neprirodnosti! Zatim dometne: Ja sam te, Lucije, odnjegovala ovim svojim rukama. Nikakvo udo, jer sam s tvojom majkom bila povezana dvostrukom vezom krvi i zajednikoga

odgoja. Obje vuemo lozu od Plutarhove obitelji, a dojene smo zajedno istim mlijekom iste dojilje i odrasle smo kao sestre u uskoj povezanosti. Samo u naemu drutvenom poloaju postoji razlika: tvoja se mati udala za odlinika, a ja za obina privatnika. Ja sam ta Birena i moda se sjea da si esto uo njezino ime meu onima koji su te odgojili. Ne boj se sada primiti moju gostoljubivost, ili bolje doi u kuu koja e odsad biti tvoja. Za toga razgovora moje je crvenilo imalo dosta vremena da nestane. Odgovorio sam: Majko, zasad ne mogu ni pomisliti da napustim svoga domaina Milona, jer se nemam zato na nj potuiti. Ali u se truditi da uinim sve to se moe uraditi bez neuljudnosti. I kad me god put ovuda nanese, neu propustiti da ne odsjednem kod tebe. Kad smo izmijenili ovakve ljubaznosti, poli smo jo nekoliko koraka i stigli do Birenine kue. Predvorje je bilo velianstveno. Sa svake strane, u etiri kuta, dizao se po jedan stup na kojemu je stajao kip Pobjede. Boica rairenih krila nije bila u pokretu: 22 jednom ruiastom nogom dodirivala je nestalnu toku neke pokretne kugle i oslanjala se na nju tako da ju je jedva doticala, pa se inilo kanda hoe poletjeti. Jedan komad parskog mramora koji je predstavljao Dijanu bio je nasred dvorane i dijelio je na dva sukladna dijela. Re-mek-djelo bez ikakve mane, boica kojoj je haljina lebdjela na vjetru, inila se kao da se u brzom pokretu pojavljuje pred oima onoga koji ulazi i svojom velian-stvenou ulijevala nam je strahopotovanje. 3 desne i s lijeve strane bili su psi, takoer uinjeni od kamena; njihove oi bile su pune prijetnje, ui naulene, nozdrve rairene, a usta spremna ujesti: da je gdje u blizini odjeknuo lave pasa, ovjek bi mogao pomisliti da to dolazi iz njihovih mramornih grla. Ali je izvrsni umjetnik nadmaio samoga sebe tek u stavu tih ivotinja: psi su imali uzdignute grudi i stranje su noge poivale, a prednje su bile kao u trku. Iza boice dizala se stijena u obliku peine, s mahovinom, travom, liem, savitljivim granama; tu je bila loza, tamo bunje cijelo biljno carstvo koje je izlazilo iz kamena. A sjenka kipa bila je u unutranjosti peine osvijetljena odbljeskom mramora. Nad samim ulazom u peinu visilo je voe i grozdovi, a sve je bilo tako savreno uraeno da je umjetnost, natjeui se s prirodom, uspjela svemu dati izgled zbilje. Reklo bi se da bi ih za berbe, kad ih dah jesenskog vjetra pozlati i uini zrelima, ovjek mogao otkinuti i pojesti. I kad bi se nagnuo i promatrao vrelo koje je ugodno uborei teklo pod nogama boice, imao bi tlapnju kako su ti grozdovi koji vise u prirodi toliko ivi da se miu. Ispod lia virio je Akteon napravljen od kamena i motrio boicu znatieljnim pogledom. Gotovo ve pretvoren u ivotinju u obliku jelena, mogao se vidjeti istodobno i na stijeni i na vodi kako promatra boicu na kupanju. Nisam se mogao nagledati toga prizora i beskrajno sam uivao u njemu. Sve to to vidi, ree mi Birena, tvoje je! I u isto vrijeme otpusti sve nazone da bismo mogli razgovarati udvoje. Kad su se svi udaljili, rekla je: Ove mi boice, Luci je, plaim se za te i htjela bih se brigati za tvoju sigurnost jer te ljubim kano sina. uvaj se, uvaj se dobro opasnih umijea i zloinakih zavoenja te Pamfile, ene toga Milona za koga kae da je tvoj domain. Ona slovi za vjeticu prvoga reda, vjetu u svim arima crnoga arobnjatva. Ona zna puhanjem u arobni tapi ili kamenie, ili

druge sitne predmete, svu svjetlost ovoga zvjezdanog svijeta zaroniti u dubine Tar-tara i staroga kaosa. Primijeti li kakva mladia osobite ljepote, odmah je svu obuzme ljubav i od toga trena ne skida vie s njega ni misli ni oiju. Dugo ga mami svojim milovanjima, obuzme njegov duh i za vjena vremena okuje ga u verige nezasitne ljubavi. One koji ne pokazuju ljubaznost i koji svojim prezirom izazovu njezinu mrnju, smjesta pretvara u kamenje, ovnove ili kakve bilo ivotinje, a da ne govorimo o onima koje je jednostavno poslala na onaj svijet. Eto zato se bojim za te i mislim kako bi trebao da se uva! Jer ona je sveer gonjena strau, a ti, tvoja mladost i tvoje oblije mogu izazvati strasti u nje. Tako mi je zabrinuto govorila Birena. Ali ja sam po naravi bio znatieljan i im sam uo da se spominje aranje koje sam oduvijek udio, ne mislei da se uvam Pamfile zbog toga, poelio sam nestrpljiv da i sam nauim neto takova, makar to me to stajalo, i da se survam ravno u bezdan. Brzao sam kao lud, oslobodio sam se njezine ruke kao lanca, brzo rekao zbogom i to sam bre mogao potrao prema kui svoga domaina. Hrlei kao lud govorio sam samomu sebi: Sad, Lucije, samo pomno! Budi sabran! Dola je zgoda o kojoj si sanjao. Tvoja je davna elja ispunjena i moi e napojiti duu divnim i neobinim priama. Otkloni svaki djetinjski strah, pristupi cijeloj stvari otvoreno i iskreno. Uzdri se od svake ljubavne veze sa svojom domaicom, i potuj branu postelju Milonovu. A glede Fotide, moe joj prii odvano. Djevojka je lijepa, voli se smijati, a nije ni nepristupana. Barem sino, kad si iao na spalo, ona te lijepo odvela u sobu, poloila te u postelju alei se, njeno te pokrila, okreala se i pokazivala (to joj se moglo itati na licu) da joj je ao to odlazi. Naposljetku je nekoliko puta zastala i okrenula se da te pogleda. Neka ti je sa sreom i pokuaj sreu s Fotidom, pa makar se dogodilo i neto neugodno. Govorei tako sam sa sobom, doao sam do Milonove kue i, kako se to kae, bio sam se u sebi ve odluio. Kod kue ne naem ni Milona ni njegovu enu, nego samo moju dragu Fotidu. Pripravljala je za svoje gospodare neko jelo od kosanoga mesa, nekakve kobasice, to li, i nekakav paprika od pateta, veoma ukusan, kao to se moglo naslutiti po mirisu. Obuena je bila vrlo koketno u haljinu od platna; prsluk ive crvene boje stezao joj je stas pod samim grudima; svojim malanim ruicama okreala je tavu, i dok je brzim pokretima pratila ovo kretanje, njezini su udovi gipko podrhtavali, a njegovani bokovi lako su treperili i pokreali savitljivu kraljenicu koja se ljupko izvijala. Taj me prizor posve zanio i gotovo sam se ukoio od divljenja i iznenaenja, a tijelo mi se uzbudilo i u onim dijelovima koji su maloprvo bili mirni. Rekoh joj napokon: Eh, moja draga Fotido, kako su divni pokreti tvoje stranjice dok okree tu tavu! Kako spravlja odabran paprika. Sretan li je, i jo vie nego sretan, ovjek komu dopusti da tu umoi svoj prst! A lijepa i vragolasta djevojka odgovori: Idi, nesretnice, i nosi se od moga ognjita! Jer ako te i najmanji plamen takne, sagorjet e do sri i nitko osim mene vie nee moi ugasiti taj ar. A ja dobro poznam sve recepte i razumijem se u okretanju i tava i postelje. Govorei tako, okrenula je glavu prema meni i nasmijala se. A ja sam, prije nego to sam poao, polako razgledao sve pojedinosti na njoj. Zato bih

govorio o drugim stvarima, kad su glava i kosa bile oduvijek jedini predmet moga zanimanja? Na ulici se trudim da te stvari najprije razgledam i u tom uivam i poslije kad se vratim kui. A razlog za to jest ovaj: Taj dio tijela prvi je oima, jer se nalazi na najvidljivijemu mjestu i nepokriven, a to je za udove iva boja divne haljine, to je za glavu njezina naravna ljepota. I upamtite: mnoge ene odbacuju svaku odjeu da bi istakle svoju osobnu draest i ele pokazati svoju golu ljepotu, jer misle da e se vie dopasti sa svjeine svoje koe nego zbog zlata na njihovim haljinama. A ako grehota je to i izgovoriti i neka se nigda ne uje za neto tako strano ako, velim, eni najvee ljepote skinemo njezinu kosu, i lice liimo njegova prirodnog ukrasa, onda da je pala sa samoga neba ili da se rodila iz mora, da su je odgojili morski vali, ili da to bude i sama Venera koja nam ureena svojini pojasom, miriui na cimet i okupana mirisnim esencijama prilazi praena svim Gracijama i cijelim skupom Amora: ako je elava, nee se dopasti ni svomu Vulkanu. A to bih kazao za kosu ija divna sjajna boja bljeska na suncu ili se samo blago presijeva, ih' se prelijeva u suprotnim tonovima? Ponekad se sjaji kao zlato, i polako prelazi u tamniju boju meda, ponekad je opet gavran crne boje, a ponekad plaviasta i nalik perju oko golubinjeg vrata. A kad se namirisana arapskim esencijama, njeno razdijeljena zupcem otra elja i skupljena straga, prua oima ljubavnika, onda mu, kao zrcalo, vraa jo ljepu sliku. I to bih, naposljetku, kazao za onu kosu koja skupljena u tekim pletenicama stoji na tjemenu kao kruna, ili se rastire niz lea? Ukratko, toliko je dostojanstvo kose, da se ena moe pojaviti sva ureena zlatom i lijepim haljinama, i dragim kamenjem i cijelom spremom koja tvori njezinu privlanost, a ipak je nitko nee drati enom koja se umije uljepati ako se nije pobrigala urediti svoje vlasi. A u moje je Fotide njezina oprava koja nije bila dotjerana s mnogo truda, nego malo povrno, samo pridonijela njezinoj ljupkosti. Bujna joj kosa, lagano baena unatrag, padala na zatiljak, irila se po vratu, a zatim se lagano uvijena zadravala na rubu njezine haljine, prikupljena na krajevima i povezana u vor na glavi. Nisam mogao izdrati da me strast toliko mui, nego sam se naslonio na nju i poljubio je na onomu mjestu gdje kosa poinje, ondje odakle vodi k tjemenu, a moj je poljubac bio sladak kao med. Ona je savila vrat, pogledala me iskosa i lukavo namigujui rekla: Hej, ti, ae, voe koje krade slatko je, ali mu je okus gorak. uvaj se da taj slatki med u tvojim ustima zasvagda ne dobije okus ui. Zato mi to govori, draga, kad zna da sam nakan za jedan jedini c jelov koji e mi dati ivot, dopustiti da me peku ispruena na ovoj eravi? Govorei tako, stegao sam je rukama i stao je ljubiti. Tad me zagrlila gonjena istim uvstvima kao to je bilo moje i kao ja eznui i udei, i tad sam udisao njezin kao cimet mirisan dah i pio nektar s njezina jezika koji se naao s mojim, a ona se sva predala i prepustila strastima. Umrijet u, rekoh, ili, bolje reeno, ve sam umro ako se ne smiluje. A ona mi uz jo jedan poljubac, ree: Budi hrabar! Tvoji su osjeaji i moji. Ja sam tvoja robinja i naa strast uskoro e biti zadovoljena. im se upale zublje, eto me u tvojoj sobi. Idi i pripremi se jer se hou valjati cijele noi i s uitkom se s tobom boriti.

Ovako slatke rijei izrekli smo jedno drugomu i ra- u stali se. Bilo je podne i od Birene su mi kao dar za dobrodolicu donijeli vrlo debela praia, pet pilia i krag stara i fina vina. Pozvao sam Fotidu i rekao joj: Evo, i Bakho dolazi da osobno podri Venerinu hrabrost i da joj donese njezino oruje. Svekoliko ovo vino treba da popijemo danas do zadnje kaplje, neka nam ono udavi svaki kukaviki stid i neka naim utilima dade snagu i strast. Samo ovakva hrana potrebna je Venerinu brodiu da bi se provela no bez sna, ako u svjetiljci ima dosta ulja i u ai vina. Ostatak dana posvetili smo kupanju i veeri. Na poziv estitoga Milona zauzeo sam mjesto za njegovim stoiem. Kako sam imao na umu opomenu Bireninu, izbjegavao sam to sam vie mogao poglede njegove ene, a kad bih je ipak ponekad pogledao, bilo je to sa strahom kao da sam gledao u sam pakao. Ali sam se neprestance okreao Fotidi koja je posluivala i taj je pogled poticao moju odvanost. Kad se snoalo, Pamfila, gledajui u svjetiljku, proslovi: Kakvu emo kiu sutra imati! Poto je mu upita kako ona to zna, odgovori da joj je to svjetiljka prorekla. Na te rijei Milon prasne u smijeh i ree: Moe "biti da mi u toj svjetiljci imamo neku glasovitu proroicu, koja s visoka motrilita svijenjaka promatra sve to se dogaa na nebu, pa i samo sunce! Tad ja prihvatih i rekoh: To su prvi pokuaji ova- 12 kva proricanja. Nije nikakvo udo ako ovaj plamen, ma kako skroman i neznatan bio, iako je stvoren ljudskom rukom, ipak uva uspomenu na onu drugu vatru, na mnogo vei, nebeski plamen, kao na oca od koga vodi podrijetlo. I zato ne samo to po tajanstvenim slutnjama unaprijed zna za promjene u visokom eteru, nego nam ih moe i proreci. I mi u Korintu imamo sad nekoga Kaldejca koji sav grad zbunjuje svojim neobinim odgovorima i ljudima javno za novac prorie tajne sudbine: on tono zna koji je dan najbolji za enidbe, koji osigurava za vjena vremena temelje gradskih zidina, koji je pogodan za trgovca, koji je sretan za putnika, a koji opet povoljan za plovidbu. I meni osobno, kad sam ga pitao o tomu to e mi se dogoditi na ovomu putu, prorekao 27 je mnoge stvari vrlo neobine i vrlo raznovrsne: da u stei veliku slavu, da u, s druge strane, doivjeti neku veliku, nevjerojatnu dogodovtinu i da u napisati mnoge knjige. 13 Na te se rijei Milon nasmija: A kako izgleda taj Kaldejac i kako se zove? To je visok i crnomanjast ovjek, odgovorim mu ja, a zove se Diofan. Jest, jest, on je to i nitko drugi, ree Milon. Bio je i tu u nas: mnogima je kazivao ista proroanstva i tako pokupio dosta para, da ne kaem samo malene dare, kad ga je, je li glupou ili okrutnou sudbine, ne znam to je tonije, stala goniti nesrea. Jednoga dana stajao je okruen skupinom ljudi i proricao im, kad mu najedanput prie neki trgovac po imenu Kerdon koji je elio od njega saznati najpovoljniji dan za svoj put. Diofan mu odabere jedan dan, a moj ti trgovac ve izvue kesu, istrese novac iz nje i odbroji sto denara kao plau za njegovo proricanje, kad se neki mladi iz najotmjenijega svijeta progura i povue Diofana za kaput. Kad se ovaj obrne, on ga zagrli i stane ga ljubiti. Diofan ga i sam ljubazno doeka, naloi mu da sjedne kraj njega i iznenaen i zaprepaten ovim nepredvienim susretom zaboravi na

posao kojim se u tom trenutku bavio, pa mu ree: Kako mi je milo to te opet vidim! Kad si stigao? A ovaj mu odgovori: Sino u suton. Ali priaj mi brate, kako si proao na svomu putovanju po kopnu i po moru nakon tvoga tako iznenadna odlaska s otoka Eubeje! 14 Nato e divni Kaldejac Diofan, koji se jo nije mogao sabrati: Svima svojim neprijateljima i onima koji mi hoe zlo elim da imaju tako straan put; gorega ni sam Odisej nije mogao imati. Gonjena olujom i vjetrovima laa kojom smo putovali, izgubila je obje krme i naposljetku je bila izbaena na suprotnu obalu i nasukala se. Mi smo izgubili sve i jedva smo plivajui spasili gole ivote. Sve to smo dobili od milosrdnih ljudi koje nismo ni poznavali, ili dobrotom svojih prijatelja, otela nam je banda razbojnika, a moga jadnog i jedinog brata Arignota koji se borio s njima, ubili su pred mojim oima. Jo on nije ni s vrio svoju tunu priu, kad onaj trgovac Kerdon pokupi novac odreen kao nagradu zaproroanstvo i klisnu. Tek se tada Diofan probudi oda sna i osvijesti se kakvu je glupost uinio, jer je vidio kako se slatko smijemo svi koji smo ga okruivali. Ali ja elim, gospodine Lucije, da ti je taj Kaldejac rekao istinu. Budi sretan i nastavi sretno put! Za vrijeme toga dugog Milonova naklapanja tiho 15 sam uzdisao i ljutio se na samoga sebe to sam na tako nezgodan nain otpoeo razgovor o tomu, te sam izgubio jedan dobar dio veeri i slatka uivanja. Napokon sam svladao stid i rekao Milonu: Ostavimo Diofana njegovoj sudbini i neka mu more i zemlja opet oduzmu sve to je oteo ljudima. A meni dopusti da neto ranije odem na spavanje, jer sam jo vazda loman od svoga jueranjeg umora. Nakon tih rijei povukao sam se u svoju sobu i tamo naoh sve vrlo lijepo pripravljeno za gozbu. I krevet sluinadi bio je iznijet iz sobe i ostavljen na podu podalje u kutu, bez sumnje zato da bi se otklonili svjedoci nae none zabave. "Uz moju postelju bio je dobro postavljen stol sa svima a-konijama, dvije ae ve napola pune, i jo je samo trebalo dodati vodu da bi se pomijeala s vinom. Pokraj stola stajala je otvorena boca sa irokim grljkom da bi se lake iz nje dolilo: ukratko, sve je bilo spravno za ljubavnu borbu. Tek to sam legao, a moja draga Fotida koja je ve 1S poslala svoju gospodaricu na spavanje, prila mi je nasmijana, ukraena vijencima rua i s ruom na svojim bujnim grudima. Poljubila me njeno, ovjenala mi glavu vijencima i posula me cvijeem, uzela au, nalila tople vode u nju i pruila mi da pijem. Ali prije nego to sam sve ispio, uzela ju je ponovno, usnama malo srknula i, gledajui me, malenim gutljajima ispila ostatak. Zatim je dola jo jedna aa, pa trea, a nakon njih redale su se druge. Vino mi je ubrzo ulo u glavu. I dua i tijelo podjednako su mi i s istom nestrpljivou udjeli za ljubavnom nasladom. Sav zanijet strau i eljom podigao sam koulju do bedara i pokazao Fotidi svoju nestrpljivost. Smiluj se, rekoh, i pomozi mi na vrijeme! Spreman sam se boriti u bici koju si mi objavila bez objave feci-jala. im sam osjetio prvu strijelu okrutnoga Amora kako mi se zabija u srce, zategao sam i ja svoj luk tako silno da se bojim da e tetiva puknuti jer se preve na29 tegla. Ali ako mi eli posve ispuniti elju, raspusti svoju kosu nek se slobodno lelija i ovako se prepusti momu milovanju.

17 I odmah uklonismo sve zdjele i sue. Fotida je s vukla sve to je imala na sebi, rasplela kosu za divno uivanje i uinila mi se kao Venera koja preobraena izlazi iz morskih valova i, kao i ona, sakrivala je ruiastim prstima glatku bjelinu svoga pupka, vie od dra-esti nego zbog stida. Poni, ree, i hrabro zametni boj. Neu se povui i neu ti okrenuti lea. Naprijed ako si junak! Licem u lice. Napadaj junaki i ubijaj kao junak koji treba da umre! U dananjoj borbi nema milosti! Govorei tako ona se pope na postelju, opkoraivi me sjede na me polako, pa stane pokretati svoja vitka lea brzim pokretima punim pohotljivosti i zasiti me darovima Venerinim ljuljajui se na meni sve do trenutka kad smo se, na kraju snage i mlitavih udova, zadihani sruili jedno drugomu u ruke. To su bile borbe koje su nas drale budnima sve do jutra. Od vremena do vremena traili smo od vina da nam oivi umor, da potakne nau ud i obnovi nam uivanje. I jo mnoge noi uinili smo nalik toj noi. 18 Jednoga dana navali Birena na me da doem u nje na ruak. Kuao sam se ispriati, ali ona ne htjede ni uti. Ne preosta mi nita drugo nego otii u Fotide da iz njezinih oiju, kao iz ptijeg leta, zaitem savjet. Nije joj bilo drago da se udaljim ni na prst razmaka, ali mi je rado dopustila kratku odsutnost s ljubavna polja. Rekla je: Pazi samo da se ranije vrati s veere, jer ima ovdje neka banda mladih luaka iz najboljih kua, koja dovodi u opasnost javni red. Vidjet e ovdje-ondje na ulici pobijene ljude, a redarstvene ete namjesnikove prilino su daleko odavle da bi mogle osloboditi grad te ibe. Tebi bi tvoja sjajna srea i prezir koji ovdje ute prema strancima, mogli stvoriti kakvu zasjedu. Ne brigaj se, molim te, draga moja Fotido, odgo-vorih ja. Kako bih i inae vie volio nasladu s tobom nego biti u gostima kod drugih, ja u te osloboditi straha tako da u se brzo vratiti. Ali neu ii bez pratnje. Opasat u vjerni ma i nositi ga sobom da branim svoj ivot. Tako sam se spremio i poao na gozbu. 30 Tamo sam zatekao mnoiju gostiju, i kako se to ra-urnije samo sobom, kod jedne tako dine gospoje, cvijet grada. Sjali su se raskoni stolovi od slonovae, lealjke su bile prekrivene zlatom izvezenim tkaninama, velike ae bile su razline ljepotom, ali podjednako skupocjene; tu je bilo stakla s raznim reljefima, a tamo, malo dalje, blistao je kristal; s druge strane, opet, presijevalo se srebro ili je blijetalo zlato. Divno izdubljen jantar i drago kamenje mamilo je usta da iz njih piju. Ukratko, tu je bilo svega, pa ak i nevienih stvari. Vie ljudi, odreenih da posluuju meso, obuenih u sjajne halje, okretno je dijelilo zdjele vjeto i bogato opremljene. Djeaci s lijepim kovricama i u divnim haljama sveudilj su nudili staro vino u aama napravljenim od dragoga kamena. Donesoe svjetiljke i dvorana se ispuni razgovorom, smijeh odjeknu sa svih strana, a ponegdje nastade ala i duhovito bockanje. Tad se Birena obrati meni i ree: Jesi li zadovoljan boravkom u naoj domovini? Koliko mi je poznato, mi se posve istiemo nad bilo kojim gradom ljepotom svojih hramova, kupalitima i ostalim javnim zgradama. I divnog pokustva imamo dostatno. Tu se svakako ivi slobodno i po svojoj elji: stranac tu ima buran ivot kao u Rimu, a miran gost miran ivot kao na selu; jednom rijeju, ovamo dolazi iz cijele pokrajine svatko komu se

mili uivati. Slaem se, rekoh ja, i ne vjerujem da sam igdje na svijetu bio ovoliko slobodan kao to sam tu. Ali se ipak veoma bojim nevidljivih i neizbjeivih zamki arobnja-koga umijea. Kau da ovdje ak ni grobovi mrtvih nisu sigurni; s humaka i lomaa skupljaju se otpaci i komadi leeva da bi se time na ivima zazvala nesrea. A stare vjetice u asu samoga sprovoda stiu velikom brzinom i ometu pokop. Na te moje rijei netko dodade: tovie, moe rei da se ni sa ivima ovdje ne postupa bolje. Znam nekoga koji to~moe svjedoiti, jer ga je snala jedna takva nesrea i sad je potpuno nagren. Nato se cijelo drutvo grohotom nasmije, lica se i pogledi svih okrenu prema nekomu ovjeku koji je leao po strani u kutu dvorane. Taj se zbuni kad vidje da o njemu govore, proguna neto i ustade da ode. Ali mu Birena ree: Ostani malo Telifrone, i ispriaj nam sa svojom uobiajenom Ijubaznou jo jednom svoju priu, da bi i moj sin Lucije mogao uivati u ljepoti tvojih rijei. A on odvrati: Ti si uvijek ista, gospoo, puna dobrote i finoe. Ali ima ljudi iju drskost ne mogu podnijeti. Bio je veoma uzbuen. Ali je Birena navaljivala, molila ga da pria i preklinjala ga svojim ivotom, tako da je naposljetku popustio. Telifron je, dakle, skupio prostira na kojem je leao, naslonio se rukom na nj, uspravio se napola na otomanu, podigao ruku kano govornici, stegao oba donja prsta na ruci a ostale spruio s izvuenim palcem i naeo kazivati: Bijah jote maloljetan kad krenuh iz Mileta u Olim-piju na natjecanje, i kako sam elio posjetiti sva mjesta slavne pokrajine, proao sam svu Tesaliju uzdu i poprijeko, dok napokon, voen zlom sudbinom, ne stigoh do Larise. Moja se popudbina posve smanjila, i lutao sam gradom ne bih li naao neto ime bih olakao svoju nevolju. Tad opazim nasred trga nekoga starca visoka rasta. Stajao je na kamenu i glasno govorio: eli li netko uvati mrtvaca, nek se javi i zaite pristojbinu. Onda se ja obratim nekom prolazniku: Sto to ujem? Zar mrtvi ovdje u vas bjee? uti, odgovori mi on. Vidi se da si jo dijete i neiskusan kad ne zna da si u Tesaliji, zemlji gdje nije nikakva rijetkost da vjetice svojim zubima mrtvacima odgrizu lice, jer im je potrebno za kojekakve arolije. A u emu se sastoji to uvanje mrtvaca? upitah ja. Reci mi molim te. Prije svega, odgovori mi taj ovjek, valja bdjeti svu bogovetnu no, oi drati neprestano otvorene i upravljene na les, ne svratiti pogled ni na to, niti pak svrnuti pogled u stranu. Jer kad ova strana udovita koja imaju mo da se prometnu u ivotinje, uzmu na se oblik bilo koje od njih, uvlae se tako tajanstveno da bi bez po muke mogle prevariti i oi samoga Sunca i Pravice. One na se uzimlju lik ptica, ili pasa ili mieva, pa ak i muha. A onda na ovjeka koji uva strau svojim paklenim arolijama bace teak san. Jednom rijeju, nemogue je ispriati kakvim se sve sredstvima i putovima slue za svoje naslade. Pa ipak, za tako opasan posao ne daju veu plau od etiri ili est zlatnika. Ah, a ovo sam skoro zaboravio; ako se ujutro les ne preda nedirnut, onda sve to je s njega bilo skinuto ili odneseno mora se isjei i nadoknaditi sa uvareva lica. Kad sam to uo, ohrabrim se i poem pravo onomu 23 ovjeku koji je vikao.

Prestani s vikom, rekoh, evo, spravan sam stra-ariti, daj mi nagradu! Tisuu sestercija, ree on, iznos je koji u ti ostaviti za nagradu. Ali, pazi, mladi ovjee: to je sin jednoga od naih prvih graana i pazi da valjano uva njegov les od ovih zlokobnih Harpija. Sve su to triarije, rekoh, i ala za me. Mora znati da sam ja ovjek kao od elika, i koji ne zna za san. Jednom rijeju, sav sam oko, s prodornijim vidom nego sam Linkej ili Arj. Tek to sam dorekao, a on me odvede u neku kuu kojoj je glavni ulaz bio zatvoren. Pozva me da poem za njim kroz neka malena vrata iza kue. Uoh u jednu sobu sa sputenim kapcima, polumranu, i on mi pokaza neku enu svu u crnu, sustavi se pred njom i ree joj: Evo ovjeka koji se obvezao da e dobro uvati tvoga mua. A ona prikupi kosu koja joj je padala na lice, pokaza lice koje je i u tuzi bilo divno, pogleda me i ree: Molim te, obavi svoj posao vrlo pomno. Ne brigaj se, rekoh ja, samo gledaj spremiti dobru napojnicu! Tako se dogovorismo i ona ustade i povede me u 24 drugu sobu gdje se nalazio les pokriven sjajnim tkaninama. Uvevi sedam osoba kao svjedoke, otkri pokrov, otplaka neko vrijeme nad pokojnim i naposljetku pozva nazone kao svjedoke i pokaza tono jedan ud za drugim, a jedan od prisutnih pribiljei sve potanko na tablice. Eto, ree ona, nos je itav, oi su cijele, ui neozlijeene, usta neoteena, brada bez greke. O tom posvjedoite, potovani Kviriani. A zatim potpisae zapisnik i oni odu iz sobe. Tad ja rekoh: Gospoo, naloite da mi se donese sve to je potrebno za moj posao. A to to? Jednu prilino veliku svjetiljku, ulja u dostatnoj koliini da mogu gorjeti svjetlo do jutra, tople vode s vrevima vina, au i zdjelu s ostacima gozbe. Ona odmahnu glavom i ree: Nemoj, molim te, ti nisi pametan. Kako moe iskati ostatke od jela u kui alosti, gdje se toliko dana ni dim nije mogao vidjeti? Misli li da si doao ovamo blagovati? Bolje, ponaaj se 3 Zlatni magarac 33 onako kako odgovara mjestu, plai i tuguj! Zatim se okrenu svojoj sluavci i ree* Mirino, pouri se donijeti svjetiljku i ulja, a zatim zatvori uvara u sobu i odmah iz nje izai. 25 I tako sam ostadoh praviti drutvo pokojniku. Trljao sam oi da ne zaspem i pjevao sam da se ohrabrim. Meutim se smrklo, pala je no, zatim mrklina i trenuci kad sve ivo spava, a napokon doba u kojem sve zamukne. Poeh utjeti strah, kad gle! najednom se uvue u sobu lasica, stade preda me i pogleda me tako otrini pogledom da me tolika drskost te malene ivotinje gotovo sasvim uznemirila. Na kraju joj podviknem: Gubi se, gadni stvore, i sakrij se kod mieva i sebi ravnih, jer e se inae zlo provesti. Hoe li se maknuti? Ona mi okrenu lea i kao munja pobjee iz sobe. Trenutak zatim obuzme me dubok san tako da ni sam delfijski bog ne bi mogao odrediti tko je od nas dvojice to smo leali u sobi bio vie mrtav, neosjetljiv toliko da mi je i samomu bio potreban uvar; nisam vie, tako rei, bio nazoan. 26 Kad je napokon kroz nonu tiinu odjeknulo kuku-rijekanje pijevaca, probudio sam se. Obuzet grozom potrah prema lesu, prinesem svjetiljku, otkrijem njegovo lice i ponem podrobno prigledavati svaku pojedinost o kojoj smo se bili sporazumjeli, kad najednom sva uplakana uletje ena praena svjedocima, baci se uplaena na les i dugo ga ljubljae i pri

svjetlosti svijee razgledae sve naponase. Zatim se okrenu upitavi neto svoga nastojnika Filodespota i naredi mu da odmah isplati ovomu dobrom uvaru iznos za koji su se pogodili. To bude odmah uinjeno, i ona ree: Mi smo ti najdublje zahvalni, mladi ovjee, i u znak priznanja, tako mi Herkula, uvijek u te zbog ove usluge ubrajati meu svoje prijatelje. Radostan to sam neoekivano sve to zaradio i zanesen sjajem zlatnika kojima sam sveudilj zveckao u rukama, rekao sam: Gospoo, raunajte me kao jednog od svojih slugu i samo zapovjedite kad god vam opet ustreba neka moja usluga. Tek to sam proslovio te rijei, zgrabie me ukuani, drei za zlokobno proricanje i prignae me dohvaajui sve to im je dolo pod ruku: jedan me stane dobro pljuskati, drugi me laktom podbijati u ramena, trei me stegnutom peu akati pod rebra. Tukli su me nogama, vukli za kosu, parali mi odijelo. I tako me kao ohologa sina beotskoga (Penteja) ili pjevaa, sina pimplej-ske Muze (Orfeja), izgrebae, raskomadae i izbacie van. Dok sam u nekoj sporednoj ulici kuao doi k sebi 27 i, na alost, preve kasno razmiljao o svojini nesretnim rijeima, dok sam samomu sebi priznavao da sam zapravo jo i vie batina zasluio, dotle su pokojnika ve bili iznijeli iz kue, oplakavi ga ve i uputivi mu zadnji pozdrav. Kako je to bio neki od glavara, sprovod se prema staromu obiaju kretao preko foruma. Tad mu doe u susret ovjek u crnu, tuan i obliven suzama, upajui svoju sijedu kosu. Starac se priblii nosilima, uhvati ih objema rukama i glasno, premda neprestano jecajui, ree: Zaklinjem vas, Kviriani, i pozivam se javno na vau ljubav prema gradu! Osvetite ubojstvo jednoga od vaih ljudi i odredite najstraniju kaznu za ovu uasnu i bezbonu enu. Jer je ona, i nitko drugi, otrovala ovoga jadnog mladia, moga sestria, i iz ljubavi prema ljubavniku i od elje da se doepa nasljedstva. Tako je starac iao od jednog do drugog, plakao i tuio. Ljudi su poeli bjesnjeti jer ih je vjerojatnost te klevete uinila lakovjernima. Stanu viui iskati zublje, traili su kamenje, i pobunili djeake da ubiju enu. A ena je, lijui lane suze, i prizivajui sve bogove kao svjedoke svime to je najsvetije, tvrdila da nije izvrila takav zloin. Onda pustimo, ree starac, da boja providnost 2 dokae istinu. Ovdje je meu nama Zathlas, prorok prvoga reda, Egipanin, koji se za vrlo veliku plau ve pogodio sa mnom da za jedan trenutak izvede iz pakla pokojnikovu duu, i da za jedan asak ponovno oivi ovo mrtvo tijelo. S tim rijeima dovede pred mnotvo nekoga mladia obuena u platnenu odoru, sa sandalama od palme na nogama i potpuno oiane glave. Dugo mu je ljubio ruke i grlio koljena, pa naposljetku ree: Smiluj se, sveenice, smiluj se, tako ti vjenih zvijezda, tako ti sila donjega svijeta, poela prirode, none tiine, hramova Kopta, rasta Nila, tajni Memfisa i egr-taljki Fara, smiluj se! Dopusti da se samo malo vrati svjetlost sunca, i u ove navijeke sklopljene oi ulij ponovno malo svjetlosti! Mi se ne borimo protiv onoga to je neizbjeivo, mi ne uskraujemo zemlji ono to je njezino: samo da bismo smirili osvetu, molimo da nam dade kratak trenutak ivota. Na takve molbe prorok je na usta pokojnikova stavio neku travu a na njegove grudi neku drugu biljku. Zatim se obrnuo k istoku i zazivajui tihom molitvom velian-

stveno sunce koje se raalo, tim je sveanim pripremama sve vie mamio pomnju nazonih na udo koje e se zgoditi. Odmah se umijeah meu ljude, zauzeh mjesto iza samih nosila na jednom malo veem kamenu, i radoznalo poeh motriti sve to se zbivalo. I gle, prsi se stanu nadimati i dizati, ila zakuca, les se podie i mladi ovjek prozbori: Zato me, molim te, pozivlje, poto sam ve ispio au vode iz Lete i plovio stigijskom barom, zato me pozivlje da ivim samo tren? Ostavi me, molim te, ostavi me i ne smetaj mi u momu miru! To su bile rijei koje je pokojnik izgovorio. A prorok Ijutito ree: Odmah objavi ovim ljudima ovdje sve to se dogodilo i objasni tajnu svoje smrti! Zar misli kako moje arolije nisu mone dozvati Srde da tvoje namuene udove udare na muke? Tada pokojnik koji je leao na nosilima duboko uzdahnu i prozbori ljudima: Licemjerstvo ene koju sam nedavno uzeo krivo je za moju smrt. Otrov koji mi je lijevala u au uinio je da svoju branu postelju jo posve toplu ostavim bra-kolomcu. Ali tad ova izvrsna ena prikupi svu snagu i stane se na najbezboniji nain svaati s muem. Podijeljeni u dva tabora ljudi se uzbjesne. Jedni zahtijevaju da se ova izrod-ena odmah zajedno s muem iva pokopa, a drugi su opet tvrdili kako iskazima nekoga mrtvaca nikako ne valja vjerovati. Ali pokojnikove rijei kojima je nastavio, prekinule su sva kolebanja. Jo je dublje uzdahnuo i poe: Dat u vam, da, ja u vam dati jasan dokaz da govorim ivu istinu, jer u vam otkriti ono to nitko i ne sluti. Tad pokaza prstom na me i produi: Noas, kad me taj moj vjerni uvar ba najbolje uvao, dole su stare vjetice koje su traile moje tijelo i za tu se nakanu razliito preobraavale. Kad su nekoliko puta zaludno kuale omesti njegovu pomnju, prostrle su oko njega oblak sna i kad je duboko usnuo, nisu me prestale zvati po imenu dokle god se moji hladni i ukoeni udovi nisu polako i sporo pripremali da popuste pred aranjem. A taj ovjek koji je, istina, bio iv i bio mrtav samo zbog dubokoga sna, sluajno je moj imenjak: kad je uo svoje ime, ustao je a da nije ni znao i nesvjesno je hodao kao sjenka bez ivota. Vrata su bila paljivo zakljuana, ali mu kroz rupu najprije odsjekoe nos, zatim ui, i on je mjesto mene sve to prepatio. Zatim su, da bi prikrile prijevaru, prema njegovim odsjeenim uima uinile ui od voska i namjestile ih tono onako kao to su bile, a isto tako i nos. I sad taj jadnik stoji ovdje, a plaa koju je dobio nije nagrada za njegov trud, nego za njegovu osakaenost. Uplaen tim rijeima pokuah se uvjeriti u svoj lik: stavih ruku na nos, i on mi ostade u rukama; pipnuh ui, i one se odvojie; svi koji su tu bili upirali su prstom, podgurkivali se, smijali, a mene je oblio studen znoj i ja umakoh iz gomile. Nakon toga, ovako osakaen i smijean nisam se mogao vie vratiti svojoj kui. Raeljao sam kosu nadesno i nalijevo i prikrio rane svojih uiju. A glede nosa, ja sam tu bruku sakrio prilijepivi preko njega ovoj. im je Telifron zavrio svoju priu, gosti zagrijani 31 vinom stadoe se smijati, i dok su traili svoje ae da ih iskape u zdravlje Smijeha kao to je obiaj, Birena mi ree ovako: Sutranji je dan obljetnica osnutka ovoga grada. Toga dana jedino mi

meu svima ljudima prizivamo naklonost estitoga boga Smijeha .veselim i sveanim obiajima. Tvoja nazonost uinit e nam taj dan dvostruko ugodnim. elimo da sam izmisli neto ime e poastiti boanstvo, neto to e biti veselo i to e jo poveati na dar ovomu boanstvu. Dobro, odgovorih ja, bit e sve onako kako eli. Bit u sretan ako mi padne na um neto to e tako veliku boanstvu pruiti obilje. Moj me sluga sjeti da je ve no i ja odmah ustanem jer mi se eludac ve naduo od pia, pozdravim se s Bi-renom i teturajui odoh kui. Ali u prvoj ulici u koju smo svrnuli, vjetar puhnu i ugasi nam svjetiljku to nam je svijetlila u tami. Bilo je mrklo kao u rogu, i na veliku muku, iscrpljeni od umora, vratismo se momu domainu, prstiju obijenih o kamenje. Ve smo bili blizu kue kad primijetismo tri Ijudeskare, okretne i snane, kako svim silama navaljuju na nae dveri. Na im dolazak nimalo nije smetao; tovie, jo su jae navaljivali i jo snanije se meu sobom natjecali. Mislili smo, osobito ja, i to s pravom, da su to razbojnici i upravo najpomamniji. Odmah isuem ma koji ponesoh sa sobom zbog takvih sluajeva, i koji bjee skriven u odori. Bacim se na razbojnike i kako na koga naioh zabodoh ma u svakoga koji mi se usprotivio, dok napokon sva trojica izbodena mnoim i dubokim ranama ne izdahnue pred mojim nogama. Ta je bitka probudila Fotidu, jer su vrata bila otvorena. Uao sam unutra teko diui i sav znojan. Borba s trojicom razbojnika umorila me kao da sam ubio trotijelnoga Geriona. Bacio sam se na krevet i zaspao u trenue oka. TREA KNJIGA Otrgnuv me iz slatka sna, no me predala danu ba t kad se Zora uspinjala na nebo kolima koja su vukli konji s crvenim oprnjacima. Sjeanje na sinonji dogaaj ulilo mi je strah i trepet u srce. Prekriio sam noge, skupio ruke i ovio prstima koljena, pa sam se uurio na krevetu i gorko plakao. U duhu sam ve stajao pred sudom, na trgu, i vidio presudu, pa ak i samoga krvnika. Hou li se namjeriti na nekoga blagog i milostivog suca, koji e me osloboditi premda sam umrljan krvlju trostruka ubojstva i obliven krvlju tolikih graana? Eto slavnog puta koji mi je s tolikom sigurnou proricao Kaldejac Diofan. Ovako sam neprestano razgovarao sam sa sobom i glasno kukao nad svojom sudbinom. Uto se kod dveri u velika buka, a zatim lupa i vika. 2 Ne bi zadugo, u kuu kroz otvorena vrata provalie uhode, njihove sluge i gomila svakojakih ljudi. Prema nareenju vlasti, odmah me zgrabie dva zbira i odvukoe me ne nailazei pri tom to mi moete vjerovati ni na kakav otpor. Tek to smo uli u prvu uliicu, a ve se sav gradi bio ustumarao i poao za nama u neobino velikom broju. Premda sam iao oiju tuno oborenih k zemlji kao da sam iao u pakao primijetih, kad sam svrnuo pogled u stranu, neto to me posve iznenadilo. U cijeloj povorci ljudi koji su bili oko mene, nije bilo nijednoga koji nije pucao od smijeha! Tako smo proli svim moguim ulicama. Kao rtvu koju vode s jednoga mjesta na drugo da bi obredima ienja i prinoenja pokajnikih rtava otklonili opasna proricanja, mene su vukli s kraja na kraj grada i proveli me kroza sve zakutke gradia do na trg pred suca. Kad je sav magistrat zauzeo mjesta na povienu podiju i inovnik naloio tiinu, odjednom svi nazoni iznenada povikae: Zbor je preve velik, guva pogibeljna i ovako vano suenje valja obaviti u kazalitu.

Svijet se odmah razmilje na sve strane da zauzme mjesta priuvana za promatrae. Sjedala, hodnici, ulaz, pa ak i krov bijae dupkom pun: jedni su se uzverali na stupove, drugi visili na kipovima, poneke si mogao vidjeti previnute kroz prozore i otvore potkrovlja, a nitko nije vodio rauna o ivotnoj opasnosti, jer su svi eljeli vidjeti. Tada me gradske uhode provedoe preko pozornice kao rtvenu ivotinju i smjestie me usred orkestra. Objavljiva tad ponovno viknu i pozva tuitelje. Postariji ovjek ustade. Poto su u neku probuenu posudu u obliku lijevka s uskim otvorom ulili vode da bi mogla otjecati kap po kap time se odreivalo koliko vremena netko moe govoriti on se obrati nazonima ovim rijeima: Stvar o kojoj se ovdje radi od velike je vanosti, potovani Kviriani. Tu je u pitanju mir svega grada i ova presuda treba da poslui kao strog i koristan primjer. Ba stoga valja da se poradi javna ugleda svi vi pobrigate da tog bezonog ubojicu ne mimoie kazna zbog tolikih krvavih ubojstava koja je uinio. Nemojte misliti da me vodi osobna mrnja i da podnosim ovako otru tubu. Ja sam zapovjednik none strae i mislim da me zahvaljujui mojoj budnoj revnosti dosad jo nitko nije mogao tuiti. A sad hou uzeti stvar onako kako se dogodila prole noi, potpuno vjerno. Bilo je oko ponoi: obilazio sam grad i paljivo razgledao od vrata do vrata. Tad primijetih ovoga okrutnog mladia kako golim maem bijesno mae oko sebe. Njegova okrutnost ve je bila izazvala smrt trojice, koji su jo diui leali mu pred nogama i valjali se u potocima krvi. Tad je on, svjestan velika zloina i s pravom uznemiren zbog toga, uhvatio maglu i okriljen mrakom uma-kao u neku kuu gdje se cijele noi krio. Boja providnost, pako, ne da da zloin ostane skriven, i prije nego to je mogao tajom umai, ja sam ga uvrebao jutros u zoru i priveo pred ovaj potovani sud. Sad, eto, pred sobom imate optuenoga uprljana tolikim ubojstvima, krivca koji je na licu mjesta uhvaen, i koji je pored svega toga jo i stranac! Sudite, dakle, od vano tom strancu za zloin zbog kojega biste ak i svoga sugraanina strogo osudili. Tako je otro govorio tuitelj, a zatim se njegov straan glas stiao. Odmah me objavljiva pozva da odgovorim ako imam to na to kazati. A ja sam mogao samo plakati i, to moram kazati, manje zbog te strane optube a vie zbog svoje savjesti koja me muila. Napokon mi je ipak dola hrabrost s neba i ovako sam odvratio: Odve dobro utim kako je teko uz leeve trojice graana, zbog ubojstva kojih sam tuen, uvjeriti toliku mnoinu svijeta da sam nevin, pa makar govorio istinu i ak priznao djelo. A ipak, ako poklonite malo panje mojim rijeima, graani, meni nee biti teko dokazati vam da se u ovoj ivotnoj pogibelji ne nalazim svojom krivnjom, nego da je samo jedan nesretan sluaj opravdane ljutnje uzrok to sam poinio zloin za koji nisam kriv. Sino sam se malo okasno vraao s veere pripit (tu svoju krivnju neu poricati), i pred samim kunim vratima a stanujem kod vaega estitog graanina Milona vidjeh tri strana razbojnika kako kuaju ui i silom provaliti vrata. Ve su izvukli zasune koji su bili dobro uvreni i vijeali hoe li pobiti ukuane. Jedan od njih, odvaniji od ostalih a najsnaniji, sokolio ih je ovim rijeima: Hajdemo ih, drugovi, napasti hrabro i brzo dok spavaju. Kukaviluku i oklijevanju nema mjesta u naim srcima i neka smrt s isukanim maem zae po kui. Tko god spava, ubijte ga, a tko se pokua braniti, treba ga dotui. Mi emo odavle izai itovati samo ako nikoga u

ovoj kui ne ostavimo iva. Priznajem vam, Kviriani, da sam drao kako ispunjam dunost dobra graanina ako se borim protiv tih najodvratnijih razbojnika, navlastito to sam Se plaio za svoje domaine i za se. Naoruan maem koji sam sobom nosio ako se zgode ovakve pogibli, poeh ih plaiti i goniti. Ali ti divljaci i zlikovci nisu uope mislili bjeati i premda su vidjeli da imam ma u ruci, ipak su se hrabro oduprli. Ustroj ismo dakle borben red. Voa bande i harambaa njezin baci se svom snagom na me, uhvati me rukama za kosu i povue mi glavu unatrag s oiglednom nakanom da me ubije kamenom. Dok je traio da mu dodadu kamen, ja ga probodena sigurnom rukom i oborim ga sretno na zemlju. Drugi razbojnik uhvati me za noge i ugrize me, a ja ga dobro odmjerenim udarcem ruknuh u ramena, pa udarivi ga dobro u grudi ubih i treega koji je nepanjom naletio na me. Poto sam ovako uspostavio red i mir i zatitio kuu svojih domaina, mislio sam da u dobiti javno priznanje, a ne da u biti za to kanjen. Nikad jo nisam imao nikakva posla sa sudom, naprotiv, u mojoj domovini uvijek su me drali ovjekom koji svoju ednost cijeni vie od ikakva probitka. Ne mogu shvatiti kako sam danas optuen zbog ove svoje opravdane osvete nad odvratnim razbojnicima. Nitko ne moe dokazati da je prije izmeu ovih razbojnika i mene postojalo ikakvo osobno neprijateljstvo ili da sam ih makar samo i poznavao. Ili da mi se barem pokae kakva stvar za koju bi se moglo povjerovati da sam uinio takav zloin elei je prisvojiti. To rekoh, i ponovno me oblie suze. Pruao sam ruke i tuno molio as jedne u ime ovjekoljublja, as opet druge u ime njihove djece. Kad sam mislio da je ve svaije srce dirnuto ovjekoljubljem i dosta pripravno na suze, prizvao sam oi Sunca i Pravice za svjedoke i svoj sluaj preporuio bojoj promisli. Tad sam malo podigao svoj pogled i vidio kako se sav svijet ludo smije; meu njima je bio i moj domain Milon, koji samo to nije pukao od smijeha. Eto ti prijateljstva i zahvalnosti! rekao sam tiho sam sebi. Da bih spasio svoga domaina, ja sam postao razbojnik i ubojica i osuuju me na smrt, a on se ne zadovoljava time to mi nije pruio ni utjehu ni pomo, nego se pored svega toga jo i smije mojoj propasti. Uto kroz kazalite protra neka ena, sva uplakana i u suzama, obuena u crno i s malenim djetetom u naruaju. Za njom je isto tako nariui ila starica pokrivena stranim krpama. Obje su drale maslinove granice u rukama. Stadoe pokraj odra na kojem su bili pokriveni leevi pokojnika i poee tuno plakati i naricati. Tako vam milosra i opeg prava ovjekoljublja, smilujte se mladiima nevino ubijenim i pruite nama osamljenim udovicama utjehu osvete! Pomozite bar ovomu djetetu, ostavljenu bez zatite u prvim godinama ivota! Prelijte krv toga razbojnika i prinesite je na rtvu vaim zakonima i javnom redu. Tad se die najstariji od inovnika i obrati se puku ovim rijeima: Ni sam krivac ne moe porei zloin koji treba strogo kazniti. Ostaje nam samo jo jedna stvar; da pronaemo sudionike u tom velikom zloinu. Zaista se ne moe vjerovati da je sam ovjek mogao ubiti trojicu tako snanih ljudi. Istinu, dakle, moramo saznati muenjem. Rob koji je pratio ovoga ovjeka pobjegao je taj om, i nema nikakva drugog naina nego da optuenoga nag-namo da nam oda sudionike u svomu zloinu: tek tako moi emo iz korijena istrijebiti tu prokletu bandu i osloboditi se straha od

nje. Po grkom obiaju donesoe odmah vatru, toak i bieve svake vrsti. Moja tuga to nemam ak ni to pravo da umrem neosakaen, naraste, upravo, udvostrui se. A starica, ija je kuknjava izazvala toliko uzbuenje, govorila je ovako: Graani, prije nego to raspnete na kri ovog razbojnika koji je ubio moju dragu djecu, dopustite da se otkriju leevi ubijenih, kako biste promatrajui njihovu ljepotu i njihovu mladost, i tako ponovno budei svoj opravdani gnjev, mogli odmjeriti strogost koja je razmjerna s ovim zloinom. Ljudi zapljeskae na te rijei i onaj mi odbornik odmah naredi da otkrijem leeve koji su bili poloeni na odru. Bunio sam se i dugo nisam htio ovim pokazivanjem ubijenih jo vie izazvati svijet protiv sebe. Ali me po nalogu vlasti straari odmah dohvate, izvuku mi ruku koja je bila oputena niz tijelo i silom je ispruie prema odru i leevima. Napokon, pobijeen silom, pristanem iako protiv svoje volje, i povuem pokrov koji ih je sakrivao. Svemoni bogovi! to vidjeh? Kakvo udo? Kakva iznenadna promjena u mojoj srei! Ve su me ubrajali u plijen Prozerpine i Orkove obitelji, kad se sve posve okrene, ostavljajui me ukoena i zaprepatena od uda! Nemam rijei da opiem tu novu sliku. Leevi tih ubijenih ljudi bile su tri napuhane mje-ine, s rupama ponegdje, i one su kao to sam se tono sjeao odgovarale ranama koje sam zadao razbojnicima. Najednom izbi i proiri se meu narodom smijeh, koji su neki vragolasto htjeli prikriti. Neki su mi u pretjeranoj radosti estitali, neki su se drali za eludac da bi se smirili, a svi su naputali kazalite vrlo zadovoljni, stalno se okreui i motrei me. Ja sam stajao ukoen u stavu u kojem sam dohvatio pokrov, hladan i nepomian kao kipovi ili kazalini stupovi. Doao sam k sebi tek onda kad mi se moj prijatelj i domain Milon pribliio, i stavio mi ruku na rame. Premda sam se branio, premda su mi suze uz jecaje ponovno stale tei niz obraze, on me njeno povukao i poveo u svoj dom, vodei pri tom rauna da me stranputicom i pustim putima dovede do kue. Pokuavao me na sve mogue naine utjeiti rijeima, ali je sve bilo uzalud. Nikako nije mogao ublaiti moj gnjev koji sam utio zbog uvrede tako duboko usaene mi u srce. I gle, odmah dooe u nau kuu i inovnici sa svojim oznakama i pokuavahu me utjeiti ovim rijeima: Mi vrlo dobro znamo, gospodaru Lucije, i tvoj stale i podrijetlo, jer se glas tvoje slavne obitelji iri po cijeloj pokrajini. To to ti se sada dogodilo i to te tako boli, sigurno nismo uradili zato da te uvrijedimo. Odbaci dakle iz srca svu svoju tugu i istjeraj alost iz svoje due. Ovo veselje koje svake godine javno i sveano proslavljamo-u ast dragoga boga Smijeha, sveer trai neto novo. Ti si bio i vrelo i orue smijeha, pa e te bog blagonaklono svuda pratiti i tititi i nikad nee dopustiti da tvoje srce outi kakvu bol, nego e vjeno razvedravati tvoje elo veseljem i radou. U znak priznanja za sve to ti duguje, sav ti je grad odredio osobite asti. Nazvao te svojim zatitnikom i odluio ti podii bronani kip. Na te rijei odvratih: Graani najslavnijeg i jedinstvenoga grada Tesali je, zahvaljujem vam na

svim tim astima, a savjetujem vam da kipove i slike ostavite zaslunijim i veim ljudima nego to sam ja. Nakon te skromne ljubaznosti trudio sam se nasmijana lica da izgledam to zadovoljniji, i pozdravili se uljudno sa inovnicima koji su odlazili. Odmah zatim dotra u kuu sluga i ree: Tvoja mati Birena moli te da doe i da se sjeti kako se blii vrijeme veere na koju si obeao doi. Ja se zgrozih pri samoj pomisli na tu kuu i otpovrem: Kako bih elio da se pokorim tvojoj elji, majko, ali ne mogu pogaziti zadanu rije. Moj me domain Milon zakleo boanstvom zatitnikom dananjega dana da danas veeram u njega. On me ne puta i nee me pustiti. Ostavimo, dakle, to obeanje za drugi put! Jo nisam ni dorekao, kad me Milon vrsto uhvati za ruku i, nareujui da za nama ponesu pribor za kupanje, sam me odvede u najbliu kupelj. Ja sam se odvraao od pogleda prolaznika, nisam se izlagao ruganju koje sam bio izazvao, i iao sam uza nj kuajui se sakriti. Ne znam kako sam se okupao, kako istr l jao i kako sam se vratio kui: stid koji sam utio uinio je da sve to zaboravim; svi su na me pokazivali bilo pogledom, bilo namigivanjem ili prstom, tako da sam bio sav izvan sebe. Kad sam napokon brzo do jeo Milonov jadan ruak, 13: poeo sam se pretvarati kako me od sveudilj na prolijevanja suza strano boli glava, i lako mi je dopustio da poem spavati. Bacio sam se na postelju i tuno razmiljao o svemu to mi se dogodilo, kad evo naposljetku moje Fo-tide koja je svoju gospodaricu bila odvela na lijego. Ali ona je sad bila posve drukija. Nije imala vie ono veselo lice niti se alila. Mrana i naborana ela ula je u moju sobu. Napokon je skanjivo i zaplaeno progovorila: Drage volje priznajem da sam ja osobno kriva za sve tvoje neprilike, pa izvue iz njedara nekakav remen i prui mi ga. Eto, uzmi to, molim te, i osveti se nevjernoj eni. Ili moda znae neku jo strasniju kaznu? Ali, molim te, nemoj misliti da sam ti tu nevolju uinila po svojoj volji. Bolje da umrem nego da ti zbog mene prepati i najmanje zlo. Kad bi svojom krvlju mogla iskupiti neku nesreu koja prijeti tvojoj glavi, ja bih to uradila! Ali ono to sam uinila po naredbi i zbog neega sasvim drugoga, to je moja zla sudbina na te prebacila. Ja odmah utjeh kako se u meni budi stara znatielja. l* Gorio sam od elje da saznam tajne uzroke svemu tomu. Prije bih ovaj odvratni i grubi remen koji si mi dala da te njime ibam, rasjekao i iskidao na tisuu komada nego to bih njime dodirnuo tvoju kou njenu kao pero i bijelu kao mlijeko. Ali mi reci iskreno: to si to uinila da je sudbina tako zlokobno prometnula u moju propast? Kunem se tvojom glavom koja mi je toliko draga te nema na svijetu rijei koja bi me, ak i kad bi je ti izgovorila, mogla uvjeriti da si me snovala upropastiti. Nesretan ishod nekoga ina to je zamiljen kao dobronamjeran, nikoga ne krivi. Nakon tih rijei udno sam pritisnuo c jelov na vlane, drhtave, pune udnje i napola otvorene oi moje Fotide. Fotida se sada ponovno razvedrila i rekla: Dopusti, molim te, da najprvo dobro zatvorim vrata ove sobe kako se ne bi uo razgovor te ne bih s ne-pomnje izazvala kakvo zlo. Bojim se i drhtim od same pomisli da u ti otkriti to ova kua krije i kakve su tajne moje gospodarice. Ali ja imam najbolje miljenje o tebi i o tvomu

odgoju, a da ne kaem o otmjenosti tvoga podrijetla i o tvomu uzvienu duhu; osim toga, ti si posveen u tolike svete tajne da svakako zna za svete zakone utnje. to god budem, dakle, sada povjerila svetom skrovitu tvoga srca, molim te, da tamo navi jek uva zatvoreno, a nagradi me za iskrenost u mojim otkriima upornim uenjem. U pitanju su stvari koje na svijetu znam jedino ja, ali me ljubav kojom sam za te vezana nagoni da ti ih otkrijem. Ti e saznati to je ova kua, otkrit e udnovate tajne moje gospodarice kojima ona podreuje due pokojnika, ometa kretanje zvijezda, zapovijeda boanstvima, i zbog kojih joj slue sva poela. A nikad se tako rado ne slui silnom snagom svoga umijea kao kad se zaljubi u kakva mladia, to se obino esto dogaa. Sad je do uiju zaljubljena u nekoga veoma lijepa mladia iz Beotije i zbog njega je pokrenula sav ustroj svoga znanja i umijea. ula sam je sino, svojim sam je uima ula, kako je prijetila suncu da e ga zaviti u mrak i vjenu tamu, zato to nije dosta brzo projurilo nebom i ustupilo mjesto n&i kako bi mogla initi svoje arolije. A kad se juer vraala iz kupelji, sluajno je vidjela toga mladia kako sjedi u brijanici. Odmah mi je naloila da odem i taj om joj donesem njegovu kosu koja se ve rastrla ostriena. Dok sam je ja paljivo i krijui se skupljala, bane brija. Kako smo ve svuda razglaeni zbog toga tetna umijea, uhvati me i strogo izgrdi: Zar ti, nevaljalice, nikad nee prestati krasti kosu naih lijepih mladia? Ako ve jednom ne prestane s tim, predat u te bez milosti redarstvu. Kako ree, tako i uini. Stao me pretraivati, zavue mi ruku u njedra i sav bijesan iznese kosu koju sam tamo sakrila. To me vrlo raalostilo, jer sam dobro poznavala svoju gospodaricu koju takav neuspjeh moe toliko razbjesniti da me strahovito istue. Htjela sam ve umai, ali me pomisao na te sustavi. Kad sam se praznih ruku vraala kui, primijetih " nekoga ovjeka koji je noicama strigao kozje mjehove. Vidjela sam ih kako vise lijepo svezani i napuhani. Po zemlji je leala dlaka plave boje, veoma slina kosi onoga Beoanina, i ja pokupih nekoliko pramenova s tla i od-nesoh ih svojoj gospodarici ta jeci istinu. Kad pade no, moja se Pamfila, jo prije nego to si se ti vratio s veere, kao luda pope s druge strane kue na shodi pokriven daskama, izloen vjetru i s kojega se nazire sav istok, a s druge sve nebeske strane. To je mjesto nadasve prikladno za njezina aranja i ona se taj om tu prikuuje. Najprvo je tu paklenu radionicu opremila svim moguim odvratnim priborom. Tu je bilo svakojakih mirisa, ploica pokrivenih nepoznatim znacima, krma brodova koji su potonuli, udova mrtvih, ve napola sagnjilih i sahranjenih pokojnika; bilo je tu nosova, prstiju, avala od vjeala s komadima mesa, tu se nalazila krv ubijenih koju je bila sauvala, a tamo opet osakaene lubanje istrgnute iz eljusti divljih zvijeri. Zatim je nad utrobom koja je jo podrhtavala, izgo- 18 varala arolije i radi sretnog proricanja zalijevala drob napored: vodom vrelicom, kravljim mlijekom, gorskim medom, i naposljetku medovinom. Nakon toga splela je kosu o kojoj sam ti priala, napravila od nje vorove i zajedno s mnogim mirisima bacila je na eravu da izgori. U tomu trenutku neodoljivom su snagom njezina arolij-skoga umijea i tajanstvenom silom duhova koji joj slue, tijela onih ija se kosa dimila i gorjela dobila ljudski lik. Poela su

utjeti, kuati hodati, i voena vonj em osmu-enih vlasi, krenula su mjesto mladog Beoanina prema naoj kui i kuala ui kroz vrata. Ba u tom trenu naiao si ti i, ugrijan piem a zavaran mrklinom, isukao ma i kao bijesni Ajaks navalio. Ali dok je Ajaks poklao cijela stada, ti si, jai od njega, ubio tri napuhane kozje mjeine 4 Zlatni magarac 4Q tako da te sad, nakon pobjede nad neprijateljima, mogu poljubiti ne kao ubojicu ljudi nego mjehova. 19 Slatko sam se nasmijao toj Fotidinoj duhovitoj prii i da joj ne bih ostao duan, rekoh ovo: Bogami, mogao bih ovu prvu svoju slavnu pobjedu usporediti s dvanaest radova Herkulovih, ako tri ubijena mijeha usporedim sa tri tijela Geriona ili s troglavim Kerberom! Ali ako eli da ti od srca i iskreno oprostim za greku kojom si me dovela do tolikih nevolja, onda mi ispuni to to te sad usrdno molim: Pokai mi jedanput svoju gospodaricu kad je na poslu sa svojim arolijama, kad doziva bogove, ili dopusti da je vidim kad se preo-brazuje. Gorim od elje da svojim oima vidim aranje. Uostalom, i ti kao da nisi posve nevjesta i bez iskustva u tim stvarima. Ja to znam i sasvim sam toga svjestan. Uvijek sam mrzio ljubav otmjenih gospoja, ali tvoje blistave oi, crveni obrazi, sjajna kosa, poudni poljupci i mirisave grudi sasvim su me privezale za te i od mene uinile tvoga vjernog roba. Ja vie ne item povratak domu niti se spremam na put u domovinu, i nema stvari koju bih vie cijenio od jedne noi provedene s tobom. Tada ona otpovre: 20 Kako bih eljela, Lucije moj, da ti uinim to to uelje. Ali se ona uz to to je jalna po naravi, sveer osamljuje da bi obavljala te tajanstvene poslove. Ipak u tvoju elju vie cijeniti nego vlastitu pogibao: trait u pogodan trenutak i potruditi se da te zadovoljim, pod uvjetom, naravno, da tako vana stvar ostane tajna potpuno, kao to sam ti ve ispoetka kazala. Dok smo ovako raspredali, uzajamna strast obuzme i nae due i tijela. Svukli smo sve sa sebe i goli se predali ljubavnu zanosu. Kad sam se umorio, Fotida je dareljivo stvorila nov izvor naslada. Naposljetku se dubok san spustio na nae oi umorne od nesna, i snivasmo ujutro do kasna. 21 Nekoliko noi prolo je u takvim slastima. Jednoga dana Fotida dotra sva uzbuena i javi mi da e njezina gospodarica idue noi obui ptije perje i tako poletjeti svomu draganu, sad joj druga umijea vie ne pomau u ljubavi. Spremi se, ree mi, da oprezno motrimo taj veliki dogaaj. Doim se smrailo, oko prve none strae, odvela me na prstima i bez ikakva uma, sama gore na shodi, i rekla mi da promatram kroza zidnu pukotinu. Evo to vid j eh: Najprvo se Pamfila posve svukla a zatim je otvorila iadicu i izvukla nekoliko boica. Jednu je otepila i iz nje istegla nekakvu mast. Dugo se trljala rukama, zatim se namazala po svemu tijelu od glave do pete. Nakon toga dugo je razgovarala sa svojom svjetiljkom i poela se tresti i trzati udovima. Dok joj se udovi tako trzahu, probi paperje, pa stane rasti jako perje, nos joj posta tvrd i uvi se, a nokti se pretvore u aporke. Od Pamfile posta sova. Tad pusti otar krik, odskoi malo od zemlje da bi okuala, i napokon se podie i

poletje pravo van. Tako se Pamfila zahvaljujui svomu umijeu aranja 22 voljno pretvorila u sovu. Ja nisam bio ureen, ali sam iznenaen takvim zbivanjem stajao kao ukopan. inilo mi se da sam sve drugo samo ne Lucije: tako sam bio iznenaen i zapanjen da sam, premda budan, mislio kako sanjam. Dugo sam trljao oi i pitao se ne spavam li zacijelo. Kad sam se naposljetku osvijestio i vidio to se zbilo, uzeh Fotidinu ruku, prinesoh je svojim oima i rekoh: Molim te, daj mi sad doim se prui prilika jasan i nepobitan dokaz svoje ljubavi. Vlastitim oima, koje su i tvoje, zaklinjem te draga, daj mi malo od te masti; obvezi svoga roba za vjena vremena tim djelom koje se ne moe nikad platiti. Uini da budem uza te kao kri-lati Amor pokraj Venere. Zar tako? Ba si prepreden, mili, kad me hoe navesti da sama sebi iskopam jamuj. I ovako nenaoruanoga jedva te mogu sauvati od tesalskih djevojaka; a ako te uinim pticom, gdje bih te onda traila i kad bih te opet vidjela? Neka me bogovi sauvaju od toga grijeha, od- 23 vratih. Kad se na orlovskim krilima podignem i preletim nebeske prostore kao vjeran glasnik vladara Jupitera i nosa njegovih munja, znat u ipak nakon takva dostojanstvena leta sletjeti ovamo u svoje gnjezdace. Kunem ti se kovricama tvoje divne kose kojom si mi zarobila srce, da nijednu drugu djevojku ne volim vie od svoje Fotide. Ali mi sad, dok razmiljam o tomu, i ovo pada na um: kad jednom s pomou te masti postanem ptica,morat u bjeati daleko od svake kue. Divan je to i galantan ljubavnik za enu. Sova? Zar ne zna da odmah love te none ptice netom ulete u kuu, i zakivaju ih na vratima tako da ispataju za sve nesree koje je njihov let proricao obitelji? Ali, gotovo sam te zaboravio upitati. to treba da uradim ili da kaem nakon toga, da bih skinuo perje i ponovno postao Lucije? Glede toga moe biti posvema spokojan, odgovori mi Fotida. Moja mi je gospodarica pokazala nain na koji se nakon svake takve promjene opet moe vratiti u ljudski lik. Nemoj misliti da je to uinila zato to je duevna, ne, nego da bih joj na povratku pruila sredstvo koje u tom spaava. Pogledaj, uostalom, kako su proste i jednostavne trave koje stvaraju takvo udo. Malo mirodije u bistroj vodi i lovorova lia, i eto ti i kupelji i pia. Opetovala je ta uvjeravanja sveerno i drhtei od straha ula u sobicu te izvukla jednu boicu iz koveia. Uzeh boicu a nju poljubim zamoliv je da mi podari sretan let kroz uzduh. Zatim brzo svukoh svoje odijelo, eljno zavuem ruku u tu mast, uzmem prilinu koliinu i dobro istrljam sve dijelove svoga tijela. Poeh oponaati pticu kuajui naizmjenice podizati i sputati ruke. Meutim, ni traga od paperja, niti od perja. Ali se moje dlake zadebljae i postadoe ekinje, a moja njena koa ovrsnu kao kora; prsti na nogama i rukama pretvorie se u kopita a ispod kraljenice poraste mi dugaak rep. Lice postade bezlino i runo i sve se vie irilo, usta se izduie, nozdrve rastavie, usne se otobolie, a ui postadoe nestvarno velike i pokrivene dlakom. To je bio nesretni preobraaj koji mi je mjesto svake druge utjehe, kako vie nisam mogao grliti svoju Fotidu, jo razbujao organ za esto utilo! Nisam imao nikakvo sredstvo s pomou kojeg bih se spasio, i promatrajui svoje tijelo sa svih strana vidio sam da sam mjesto ptice postao magarac.

Proklinjao sam Fotidu zbog toga. Ali nisam vie imao ni stav, ni glas, ni pokret ovjeji, i bio sam prisiljen, kako nita drugo nisam mogao uiniti, da je otoboljenih i vlanih oiju i usana iskosa motrim i nijemo je prekoravam za to sve. im me je takva ugledala, Fotida se poe objema rukama udarati po licu i vikati: Teko meni nesretnici! U strahu i brzini uinila sam pogreku jer me prevarila slinost posudica. Sva srea to je lako nai sredstvo da se preobraaj ponovno obavi: dosta je da se nadere rua, pa e izgubiti lik magarca i opet postati moj Lucije. Ah, da sam samo kao obino i sino spremila za nas vijence, ne bi morao nijednu no ekati! Ali doim svane, lijek e biti odmah tu. Tako se Fotida tjeila. A ja sam prem sam vanjti- 2S nom bio potpun i pravi magarac, i mjesto Lucija postao ivotinjom, sauvao ipak svoj ljudski razum i dugo sam tako razmiljao o sebi ne bih li udarcima nogu ubio tu prokletu i zlobnu vjeticu ili bih je izujedao do smrti. Neka bolja misao odvratila me od nepromiljena postupka, jer da sam je tada za kaznu ubio, liio bih sebe svake mogunosti i pomoi da se opet prometnem u ovjeka. Oborio sam, dakle, glavu, progutao sramotu koja mi je bila nanesena i prilagoujui se tekom poloaju u kojem sam se naao, uao sam u staju gdje je bio moj vjerni konj i jo jedan magarac mogao bivega domaina Milona. Mislio sam: ako nijeme ivotinje imaju iole utljive nagonske sklonosti, konj e me prepoznati i saaliti se, primit e me kao gosta pokraj sebe i pruiti mi lijepu gostoljubivost. Ali, ah Jupiteru, zatitnice gostiju, i ti, sveta Pravico! Taj moj divni konj i magarac, vjerojatno u strahu za svoj obrok hrane, pribliie jedno drugomu glavu i sporazumijevahu se kako bi me upropastili, im sam se pribliio jaslama, oborie ui, poee me bijesno udarati kopitima i otjerae me od jema koji sam, jo sino, vlastitim rukama nasuo svojoj zahvalnoj ivotinji. Tako zlostavljan i odbaen, sklonio sam se u kut 27 pojate. Dok sam razmiljao o bezobraznosti svojih drugova i o tomu kako u se sutradan, kad s pomou vijenaca ponovno postanem Lucije, osvetiti svomu nevjernom konju, okrenuh se i primijetih negdje po sredini stupa koji je potpirao staju, usred neke udubine, lijepo ukraen vijencima svetih rua, lik boice Epone, zatitnice staja. im sam ugledao to spasonosno sredstvo, okrenuh se pun nade da u ga se dokopati. Popeh se prednjim nogama uza stup i to sam vie mogao ispruih vrat i gubicu da dohvatim vijenac od rua. Ali jao! Na moju veliku nesreu, primijeti to moj sluga, koji se sveudilj brigao o konju, die se s loga i viknu: Dokle emo trpjeti ovoga magarca! Najprvo je htio prodrijeti hranu ivotinjama, a sad napada ak i slike bogova! ekaj samo, prokleta stoko, prebit u ti i noge i lea! Traei neku toljagu, on nae cio snop batina, izabra najveu i najkvrgaviju i stade me tui nemilosrdno. Ne presta me udarati sve dok ne u kako netko snano i dugo lupa na vrata i kako svi susjedi viu: Drite lopova! To ga uplai te pobjee. Ne potraj a dugo a vrata se silom rastvore. Ue gomila razbojnika. Jedni su pretraivali svaki kut u kui, a drugi su se razletjeli da se odupru ljudima koji su sa svih strana hrlili upomo. Svi su razbojnici imali lui i maeve te rasvjetljavali mrklinu, a plamen zublji i sjaj maeva bljeskali su kao sunce koje se raa. Usred dvorita bilo je neko sa svih strana zatvoreno i dobro

zasu-njeno skladite, od vrha do dna ispunjeno Milonovim blagom. Razbojnici navalie na nj, razbie ga i otvorie snanim udarcima sjekira i pokupie sve blago, napravie svenjeve, povezae ih i podij elise meu sobom. Ali je robe bilo vie negoli nosaa. Ne znajui to e s tolikim blagom, izvukoe me iz staje zajedno s onim drugim magarcem i mojim konjem, natrpae na nas to su vie mogli najteega tereta i prijetei nam batinama istjerae nas iz kue, koja je sad bila prazna. Zatim ostavie u gradu jednoga razbojnika kao izvidnika da ih moe obavijestiti ako bi ih gonili, a nas brzo pod kiom batina potjerae preko besputnih planina. Teak teret koji sam nosio, i strmo penjanje uzbrdo, i dugo putovanje umrtvi me potpuno. Tada mi, dodue malo kasno, ali sasvim ozbiljno pade na um da se priklonim sredstvu koje svakom graaninu stoji na raspolaganju i da se oslobodim svoje bijede dozivanjem svetoga imena careva. Ve se dobrano razdanilo kad smo prolazili kroz neko bogato trgovako naselje, gdje se mnogo svijeta skupilo na sajam. Kad smo bili u najveoj guvi meu Grcima, pokuao sam na jeziku Rimljana izgovoriti sveto ime Ce-zarevo. Ali sasvim jasno i snano izgovorio sam samo O, a ostalo, Cezarevo ime, nisam mogao prozboriti. Razbojnicima se nije svidio neskladan glas koji sam pustio, i tako 54 su me izdevetali sa svih strana i izreetali kou da vie nije valjala ni za sito. Napokon mi veliki Jupiter posvema nenadno ukaza spas. Kako proosmo pokraj mnogih vila i velikih kua, primijetili prilino lijepu baticu u kojoj su u jutarnjoj zori i velianstvenoj ljepoti cvjetale, uz ostalo krasno cvijee, i rue. Pun udnje za njima i potaknut eljom za spasom, pribliih im se sav radostan i ve sam ih bio gotovo dohvatio svojom gubicom, kad mi sretna misao pade na um: kakvoj se pogibli izlaem ako se ponovno pretvorim u ovjeka; sigurno e me ubiti ovi razbojnici, koji e posumnjati da se bavim aranjem i optuiti me da u ih, prije ili poslije, odati. Tako sam se morao uzdrati, i nisam se dotakao rua. Pomiren sa svojom zlom sudbinom, poeo sam, kao svaki dobar magarac, jesti sijeno. ETVRTA KNJIGA Oko podne, kad je sunce poelo priti, svratili smo u selo kod nekih starih ljudi koji su razbojnicima bili dobri poznanici. Makar koliko bijah magarac, ipak to mogoh primijetiti jo na dolasku po dugu razgovoru koji su meusobno vodili i po tomu kako su se ljubili. Razbojnici su skinuli s mojih lea neke stvari i poklonili im, i inilo mi se da im doaptavaju kako su to zaradili na svom pljakakom pohodu. Zatim skidoe tovar s naih lea i ostavie nas da slobodno pasemo na najblioj livadi. Ali ja nisam mogao pasti u drutvu s magarcem i mojim konjem, jer se jo ne navikoh na travu. Odmah iza nae staje primijetih neki vrti, pa se umirui od gladi uvukoh u nj i dobro napunih eludac, makar i sirovim povrem. Molio sam se svima bogovima i gledao na sve strane ne bih li gdje u susjedstvu ugledao kakav grm cvjetnih rua. Mjesto je bilo potpuno osamljeno i to mi je ulijevalo nadu da negdje iza bunja neprimijeen mogu pojesti svoj spasonosni lijek, ostaviti hod etvoro-none ivotinje i ponovno se uspraviti i biti u ovjejoj spodobi. Dok sam, dakle, plivao u moru takvih misli, primijetim neto podalje sjenovitu dolinu punu

lisnata bunja, a sred raznih trava i rascvjetana grmlja bljeskala je purpurna boja rua. Mom srcu koje jo nije bilo posve ivotinjsko, uinilo se da pred sobom gleda gaj Venere i Gracija u ijoj gustoj sjeni taj plemeniti cvijet sja u svom kraljevskom sjaju. Odmah se pomolim Uspjehu, bogu sretnih podviga, i tako sam brzo trknuo da sam toga trenutka vjerovao kako vie nisam magarac nego trkai konj. Ali sva okretnost i velianstveni napor ipak nisu bili u stanju pretei moju nesretnu sudbinu. Kad sam se sasvim pribliio, nisam vidio one njene i divne rue, vlane od nebeske rose i nektara, koje se raaju na ruinu grmu i blagoslovljenu trnu. Nisam naao nigdje ni dolinu, nego samo strmu obalu neke rijeke obraslu gustim drveem. To drvee kojega bujno lie sjea na lovor, plodi cvjetove bez mirisa s duguljastim i blijedocrvenim akama, i neuki seljaci nazivaju ga lijepim imenom: lovorna rua. Ali za stoku koja ga jede ono je smrtonosno. Kad me sudbina tako obmanula, proklinjao sam svoj ivot i bio nakan ovaj put najesti se i otrovnih rua. Dok sam im oklijevajui prilazio da ih otkinem, naie neki mladi za koga mislim da je bio vrtlar komu sam povre onako upropastio, a to je primijetio i naoruan velikom batinom dotrao za mnom, uhvati me i tako premlati te bi mi i ivot bio u pogibelji da se napokon ne sjetih kako u sam sebi pomoi. Uspravih se i poeh se objema nogama tako ritati da mu je to bilo posve dostatno i ostao je leei podno brda dok sam se ja spaavao bijegom. Uto neka ena, oito njegova, primijeti s vrha brda kako on lei na zemlji polumrtav i baci se na nj kukajui i leleui, elei izazvati suut seljaka kako bi me upropastili. Uzbunjeni njezinim plaem seljaci zaista odmah dozovu pse, i nahukaju ih na me gonei ih da me u svojoj pomami rastrgnu. Sad vie nisam sumnjao da mi je smrt blizu, jer sam vidio kako su nahukani na me mnogi golemi psi, koji bi bili dobri i za borbu s medvjedima ili lavovima. Svjestan toga u kakvu se poloaju nalazim, odluih ne bjeati, nego se brzo vratiti u staju gdje smo bili smjeteni. Onda me ljudi koji su jedva zadrali pse, uhvatie, priveu nekakvim remenom za neki prsten i udarci stadoe pljutati tako te bi me sigurno dotukli da se moj od sirova povra naduti trbuh, koji se od silnih batina bio skupio, pod jakim proljevom ne otvori i izbaci cio vodoskok pogani, tako da su me gonitelji, potrapani tekuom neiu i otjerani stranim smradom, ostavili na miru i slomljenih rebara. Ubrzo zatim, budui da je podne ve minulo i sunce se spustilo k zapadu, razbojnici nas ponovno natovarie, mene najvie, i izvedoe nas iz staje. Proli smo bili dobar dio puta, kad smo umorni i iscrpljeni dugim putovanjem, savijeni pod teretom i utali pod batinama, epajui i spotiui se jer su nam se kopita bila izlizala, stigli do nekoga potoia kojega je voda lagano vijugala. Pomislih kako tu valja iskoristiti zgodnu priliku koja mi se prua i treba da se svalim naprijed, da padnem u vodu vjeto podvivi noge i odluan da ne ustanem i ne maknem se dalje, makar koliko me tukli; moram biti spreman, ako treba, i da umrem pod batinama ili pod sabljom. Ovako iscrpljen i nemoan, kazivah u sebi, imam pravo na astan otpust iz slube. U tom sluaju, miljah, razbojnici e od nestrpljenja ili od straha da ne popostanu ili u hitnji da sebi osiguraju bijeg, sigurno natovariti teret na lea drugih dviju ivotinja, a mene e, mjesto neke druge, tee osvete, ostaviti vucima i jastrebima za plijen.

Ali mi je prokleta sudba omela i taj lijepi naum. Onaj drugi magarac naslutio je to ja mislim, pretekao me i potajavi se da je umoran, svalio se skupa s teretom prvo nego to je itko to mogao primijetiti, i ostao leei kao mrtav. Ni batine ni badalj ne pomoe, vukoe ga sa svih strana ne bi li ga podigli, za rep, za ui, za noge, ali nijedan pokuaj ne uspije. Zamoreni tim i bez nade da e uspjeti, da ne bi bez potrebe dulje ostali pokraj crknute, ili tonije, okamenjene ivotinje, odrae razbojnici savjet, podij elise njegov teret, na me i na konja, a zatim izvukoe maeve, otsjekoe mu noge, odvu-koe ga malo u stranu uz put i, jo napola iva, sunovrate ga s visoke litice duboko dolje u bezdan. Sudba moga nesretnog druga navela me na razmiljanje. Odluih se okaniti svake pretvornosti i lukavosti, te u se prema svojim gospodarima ponaati kao besprijekoran magarac. Nauo sam, naime, kako meu sobom razgovaraju da emo se uskoro zaustaviti i odmoriti se, jer e to biti kraj putu budui da je tu njihovo prebivalite. I zaista, nakon blaga uspona stigosmo na reeno mjesto. Odmah poskidae sa nas sve stvari i sklonie ih na sigurno. Osloboen tereta, i da se odmorim, mjesto da se kupam, poeh se valjati po praini. Na ovom mjestu hou opisati okoli i peinu u kojoj su razbojnici ivjeli. Tako u moi iskuati svoju nadarenost, a time u i vama omoguiti da tono prosudite jesam li tada bio magarac i po dui i po tijelu. To je bila divlja planina, mrana od ume i lia, i neobino visoka. Njezini vrletni okomci bjehu obrubljeni, otrim i nedostupnim stijenama, a strme klisure, obrasle trnjem i grmljem i sa svih strana odvojene pretvarale su je u prirodnu tvravu. Od vrha gore tekla je voda izdana vrela u mlazovima, i njezina srebrna pjena prsila se preko stijena. Rasteklo na nekoliko potoka, vrelo je natapalo tihom vodom doline postavi zatvoreno jezero ili spora rijeka. Iznad peine, tamo gdje prestaju litice, dizala se visoka kula. Jake pregrade prikladne za tor i napravljene od vrsta prapora, pruale se usporedo s jedne strane na drugu i kao zid titile uzak prilazni hodnik. Odmah se moglo vidjeti da je to predvorje razbojnikoga doma. Daleko unaokolo nije se moglo ugledati nita osim malene kolibe nasumce pokrivene trstikom, u kojoj su, kako sam poslije saznao, uvali strau oni razbojnici koji su drijebom bili za to odreeni. Tu su se, pognuti, uvukli jedan za drugim. Nas su vrstim remenom svezali ispred ulaza. Tu je bila i neka baba, pogurena od godina, jedina, ini se, koja je imala voditi brigu o blagostanju i njezi tolikoga broja mladih ljudi. Oni je oslovie ovako grubo: Hej, stara mrcino, odvratna babetino i ruglo ivih, jedini stvore koji bi se i paklu gadio, dokle e uivati i kao prebijena se vui po kui! Zar nam u ovo kasno doba nee ponuditi neto to e nas okrijepiti i uiniti da zaboravimo teke i opasne napore? Ni nou ni danju nita drugo ne radi osim to prodrljivo nalijeva vino u tu tvoju eluinu! Drui i slabakim glasiem uplaena im ena ot-povrne: Eh, dragi, i dobri moji mladii, vjerni moji zatitnici, sve je lijepo za vas spravljeno, dobro skuhano i sono; kruha ima koliko vam dua eli, a vino je natoeno u iste vreve. I tople sam vode pripravila, kao obino, pa vam svakoga trena stoji na raspolaganju za kupanje.

Netom je starica zavrila, svukoe se svi i izloie svoja tijela osvjeavajuoj toplini velika ognja, prelie se toplom vodom i istrljae uljem, a zatim sjedoe za stol prepun jela. Tek to se smjestie, kad stie jo puno vei broj mladih ljudi, na kojima se odmah moglo vidjeti da su isto tako razbojnici. I oni su donijeli sobom plijen: zlatan i srebrn novac, posue i svilene i zlatom protkane haljine. I oni se okupae i osvjeie na isti nain, zatim se razmjestie za stolom izmeu ostalih, a oni koje je drijeb odredio za to, posluivali su za stolom. Sad poe gozba. Jelo se donosilo gomilama, kruh brdima, a vrevi jedan za drugim. Skriali su i zabavljali se, pjevali viui, peckali se i smijali. Kao da je to bila gozba Lapita, napola ivotinja, i kentaura, napola ljudi! Naposljetku jedan od njih, koji se snagom isticao meu svima, uzme rije: Mi koji smo hrabro osvojili kuu Hipatinca Milona, i uz to to smo donijeli sobom golem plijen koji smo osvojili svojom hrabrou, i to smo svi na broju stigli u ovo nae gnijezdo, vratili smo se, ako to neto znai, bogatiji za osam nogu. A vi koji ste imali za cilj gradove u Beotiji, izgubili ste svoga valjanog vou Lamaha i vratili se u malenu broju. A ja bih sve te prnje koje ste sobom donijeli, rado dao za jednoga takvog ovjeka. Ali on je umro kao junak i pao je kao rtva svoje prevelike hrabrosti. Uspomena na nj slavit e se kao to se slave kraljevi i vojskovoe. A vi to ste zadovoljni sitnim kraama, njukate po kupaonicama i sobicama starih enetina, vi, izrodi razbojniki, obavljate posao glasnika! Tad jedan iz druge skupine odgovori ovako: Zar ti jedini ne zna da je najlake opljakati velike kue? Iako u prostranim odajama ivi velik broj posluge, ipak svatko gleda da prije spasi sebe negoli gospodarevo blago. A estiti ljudi koji ive osamljeno, ako imaju neto "blaga, bilo ono malo ili veliko, uvaju ga bolje i brane Sak i po cijenu ivota. Neka injenice pokau je li istinito to vam kazujem. Tek to stigosmo do sedmovrate Tebe, poesmo se pomno raspitivati o najimunijim ljudima, jer je to prva stvar koju treba da znamo u naemu zanatu. Tako pro-naosmo nekoga Hrizera, bankara i vrlo bogata ovjeka. Taj je iz straha od javnih poslova i od asti vrlo vjeto prikrivao svoje veliko bogatstvo. ivio je sam i vrlo povueno, obuen u krpe i prnje i, prljav izvana, spavao na vreama punini zlata. Mi odluismo najprvo navaliti na nj, jer smo raunali da obrana jednoga jedinog ovjeka nee biti jaka, i mislili smo da emo lako i potanko pokupiti sve to posjeduje. 10 Doim se snoalo, doosmo pred njegova vrata. Nismo ih kanili izvaliti ili probiti, plaei se da lupa ne probudi sve susjede pa tako nastradamo. Zato je Lamah, na valjani predvodnik, uzdajui se u svoju ve iskuanu hrabrost, polako uvukao ruku kroz kljuanicu i kuao iznutra povui zasun. Ali je taj Hrizer, najodvratniji od svih dvonoaca, ve dulje vremena bio budan i pratio svaki na pokret. Na prstima se douljao posve neujno i onda najednom svom snagom probio ruku naega voe velikim avlom i to je mogao vre pribio je na vrata. Tako ga je ostavio kao raspeta na kriu, popeo se brzo na krov svoje kolibe i odanle na sav glas udari u viku: Vatra, razbojnici! Razbojnici! Vatra! Svakoga je susjeda zvao po imenu i vikao da mu se najednom zapalila kua. Tako su svi odreda, u strahu od tako blize opasnosti, dotrali odmah upomo. 11 U toj opasnoj nedoumici, ili da svi zajedno propad-nemo ili da

napustimo svoga druga, mi, uz pristanak svoga voe, i da bismo se spasili, odluismo ovako. Dobro udeenim zamahom odsjeemo naem zapovjedniku ruku u ramenu, ostavimo ruku tamo, a ranu mu previj emo mekim krpama da nam krv koja je iz rane curila ne bi odala trag, pa onda povedemo Lamaha to bre moemo. Tako uplaeni utjeli smo da nas gone, i strah od budue opasnosti jo vie je ubrzao na bijeg. Tada nam Lamah, taj velikoduni i hrabri ovjek koji nije mogao dosta brzo ii za nama niti se zadrati bez pogibelji po ivot, stane govoriti i preklinjati nas najdirljivijim rijeima zaklinjui nas desnicom Marsovom, zakletvom kojom smo meusobno povezani, da ga kao dobra druga oslobodimo svih muka i ropstva. Jer zato da takav hrabri razbojnik ivi dulje nego njegova ruka bez koje ne moe pljakati i ubijati? I smatrao se zaista sretnim to moe dragovoljno poginuti od prijateljske ruke. Kako nikoga od nas nije mogao privoliti za to ubojstvo, zgrabio je ma rukom koja mu je jo ostala i duboko i snano zario ga u svoje grudi. A mi smo, divei se hrabrosti toga velikog ovjeka, pomno umotali njegovo tijelo u plahtu i bacili ga u more. Na dragi Lamah sad lei sahranjen u samom poelu. Tako je Lamah zavrio ivot dostojno svojoj hrabro- 12 sti. A glede Alkima, usprkos svojim domiljatim proraunima, nije mogao stei istu naklonost okrutne Sudbine. Provalio je u kuicu neke stare enice kad je spavala, popeo se na gornji kat i, umjesto da je pone guiti, kao to je trebalo, drao je kako je bolje da nam kroz neki prilino irok otvor izbaci jednu za drugom sve stvari iz sobe da bismo ih mogli redom ponijeti sa sobom. Nije bio lijen i brzo je pokupio sve, pa nije htio ostaviti ni slamnice na kojoj je baba leala; izbacio ju je, dakle, iz postelje i htio je izvui i biljac. Ali ta prokleta babetina pade na koljena i poe ga moliti: Smiluj se, sine, i nemoj ove nevoljne dronjke i prnje jedne nesretne jarice pokloniti bogatim susjedima u dvorite kojih je ovaj prozor okrenut. Prevaren tim rijeima i lukavou, Alkim pomisli da mu baba govori istinu. U strahu da sve ono to je ve bio izbacio kroz prozor i ono to je jo kanio izbaciti, ne padne u ruke drugima a ne njegovim druzima, nagnu se kroz prozor da sve dobro promotri, a osobito da vidi susjednu kuu o bogatstvu koje je stara kazivala. To je bio smion, ali i neoprezan pokuaj. Jer dok se on sve vie naginjao kroz prozor i, zanesen onim to je htio nazreti, s mukom odravao ravnoteu, ona ga vjetica slabakom rukom, ali brzim i neoekivanim pokretom gurnu naglavce u dubinu. Uza sve to je pao s tolike visine, udario je o neki golemi kamen i polomio prsni ko i sva rebra, a potok krvi mlaznuo mu je iz grudi na usta i na nos. Nije se dugo muio. Ispriao nam je to se dogodilo i umro. I njega smo sahranili kao i Lamaha, iji je dostojni nasljednik on bio. Pod teinom toga dvostrukog gubitka, ostavismo svoj is pothvat u Tebi i poosmo u najblii gradi Plateju. Tu 5 Zlatni magarac g g smo uli o nekom Demoharu koji je ba trebao da uprilii gladijatorsku borbu. Taj je ovjek bio iz otmjene obitelji, veoma bogat i neobino dareljiv, a pripremao je puku zabavu uza sjaj koji je odgovarao njegovu bogatstvu. Tko bi bio toliko sposoban i toliko rjeit da odgovarajuim izrazima opie mnogobrojne i raznolike pripreme? Tu su bili gladijatori,

glasoviti po snazi svojih ruku, i lovci poznati po svojoj okretnosti; s druge strane nesretnici koji su sada, jer su izgubili svaku nadu, uzimali hranu samo zato da tove divlje zvijeri; tu su bile i naprave vrlo vjeto zglobijene od lazila, pa onda pokretne da-ane kule nalik kuama, branjevine odreene za lov, i sve ukraeno divnim slikama. A koliko je bilo samo zvijeri, i kakvih! Demohar se pobrigao da ti ivi grobovi ljudi osuenih na smrt budu dovedeni iz stranih zemalja. A uz ostale pripreme za to sjajno slavlje nakupovao je i velik broj golemih medvjeda, na koje je, ini se, potroio svu svoju oevinu. Uz one koje je sam uhvatio u lovu ili koje je nabavio uz golemu cijenu, bilo je i medvjeda njegovih prijatelja koji su se upravo natjecali poklanjajui ih njemu. Sve te zvijeri on je hranio i dobro uvao s velikim trokom. Ali te tako sjajne i skupe pripreme za javnu zabavu, nisu mogle izbjei nenavidnim pogledima Zavisti. Meu zvijerima iscrpljenim od ivota u ropstvu i sustalih od ljetne vruine, otromljelih od nerada i poivanja, najednom je izbila neka bolest i one su gotovo sve do jedne uginule. Na svakom koraku mogao si ih vidjeti kako lee kao ostaci nekoga brodoloma. A prost svijet koji u svojoj bijedi ne bira hranu i koga siromatvo goni da skuplja prljavo jelo koje je besplatno, samo da bi napunio prazan eludac, navali na tu gozbu koje je bilo svuda po ulicama. Ta okolnost navela je ovoga Eubula ovdje i mene na smiljen pothvat. Jednoga medvjeda, najveega i najteega, odnesemo u nae skrovite toboe da spremimo ruak, lijepo ga ode-remo i odvojimo meso, a sauvamo pande i glavu cjelcatu sve do vrata. Kou dobro istruemo i pospemo pepelom, te je ostavimo na suncu da se osui. Dok se koa suila pod uarenim zrakama sunca, mi se lijepo pogosti-smo mesom, i pod zakletvom se dogovorismo o svom slijedeem podvigu: sloismo se da jedan od nas, jak ne samo tjelesnom snagom nego i srcem, dragovoljno obue ovo medvjee krzno; njega emo preruena u medvjeda odvesti u Demoharovu kuu, a on e nam u nonoj tiini omoguiti da bez po muke uemo kroz dveri. U mnogih iz naega hrabrog drutva izazvao je ovako 15 duhovit naum elju da se late takvoga zadatka. Ali je druina jednogrlice odabrala izmeu svih Trazileona, i on se sav radostan prihvati toga opasnog posla. Blistao je od radosti i odmah obukao meko krzno koje mu je lijepo prileglo uz tijelo. Zatim smo rubove dobro zaili i av to smo bolje mogli sakrili ispod gustih uperaka dlake. S malo napora provuemo Trazileonovu glavu kroza samo grlo, tamo gdje je ivotinja bila zaklana, i probuimo malene rupice kraj nosa i oiju da moe disati i gledati. Tada svoga valjanog druga preobraena tako u divlju zvijer, stavismo u kavez koji smo kupili za male pare, a on se i sam odluio i bez straha uao u nj. Nakon tih priprema pristupili smo izvrenju svoga lukavog pothvata. Saznali smo za ime nekoga Nikahora, Traanina pod- ls rijetlom, koji je bio bliski prijatelj Demoharov. U njegovo ime napisasmo pismo kanda on, Nikanor, kao dobar prijatelj poklanja prvinu svoga lova da bi se uveliao sjaj priredbe. Uto se spustila no i mi zatieni mrakom odnesemo Demoharu kavez zajedno s lanim pismom. On se divio veliini zvijeri i oduevljen to mu je prijatelj ba sad uinio takav poklon, naloi da nam se odmah iz blagajne isplati deset zlatnika kao ljudima za koje je mislio da su mu donijeli neto to ga je toliko obradovalo. Kako sve to je neobino vazda privlai jer

utjee na ljudsku duu, svijet je navalio diviti se zvijeri. Trazileon je meutim dobro pazio i im bi se netko odve pribliio, navalio bi na nj prijetnjama i odbio ga. Ljudi su jednoduno slavili Demohara tvrdei da je sretan to se nakon velike nesree, zbog gubitka nekih zvijeri, dolaskom novih ipak odupro udarcima sudbine. A on je naredio da medvjeda odmah i s najveom pom-njom odnesu u njegov zvjerinjak. Onda mu ja kaem: Gospodaru, medvjed je utao 1T od suneve ege i duga puta, pa ga nemoj slati meu ostale zvijeri koje, kako ujem, nisu ba sasvim zdrave. Zar ne bi bilo bolje da .mu, ako je ikako mogue, nae neko otvoreno i zrano mjesto negdje u svojoj kui, pokraj nekoga bazena u kojemu bi se mogao osvjeiti? Zar ne zna da ovakvi medvjedi uvijek ive u krajevima gdje ima drvea, u vlanim peinama i uza svjea vrela? Te moje zamjedbe utjecale su na Demohara i on se, mislei na velik broj zvjerinja koje mu je uginulo, rado sloi s mojim naputkom i dopusti nam da smjestimo kavez na zgodno mjesto. S vaim doputenjem, rekoh ja ponovno, mi emo straariti ispred kaveza, kako bismo ovu jadnu ivotinju, sustalu s vruine i zamorna noenja, u odreeno doba mogli nahraniti i napojiti. Ta nam vaa pomo nije potrebna, odgovori on. Gotovo sva moja posluga dugim je radom ve nauila kako se medvjedi hrane. 18 Nakon toga pozdravimo se i odosmo. Izaemo kroz gradske dveri i nedaleko, uza cestu, primijetimo na nekomu udaljenom i skrivenom mjestu nekakav nadgrobni spomenik. Tu otvorimo lijesove, da bismo sakrili i sklonili plijen koji emo stei. Oni su se od trulei i starosti bili gotovo raspali i u njima se nalazio jo samo pepeo i prah umrlih. Vjerni zakonu koji je meu nama vrijedio, mi onda saekasmo da se spusti no bez mjeseine i da prvi san naie i svlada ljude. Tad krenu cijela druina dobro naoruana maevima, i kako smo se dogovorili, o pljaki, stadosmo pred Demoharove dveri. Ali se i Trazileon okoristi trenom prikladnim za none pljake: izvue se iz kaveza, poubija svojim maem sve dojednoga uvare koji su uza nj bili zaspali, zatim i vratara, pa uzme klju i irom nam otvori vrata. Odmah dotrasmo i stvorismo se nasred kue. On nam pokaza jednu odaju u koju su, kako je njegovo budno oko vidjelo, sino zatvorili mnoinu srebrnoga posua. Svi se latismo posla i silom provalismo u odaju. Svakom od naih drugova naredio sam da ponese koliko god moe zlata i srebra, da ga brzo sakrije u prebivalitu naih vjernih prijatelja pokojnika, tih nepodmitljivih straara, i da se trei vrati po novu robu. Samo sam ja, u opem probitku, stajao na pragu kue da bih dobro pazio to e se dogoditi dok se oni ne vrate. Raunao sam i na medvjeda da trkara ovamo-onamo po kui ne bi li zaplaio robove ako bi se neki od njih sluajno probudio. Jer koji ovjek, makar koliko hrabar, ne bi kad se nae pred takvom stranom zvijeri, osobito nou, uhvatio maglu, i drui od straha zatvorio se u svoju sobu, navukavi prije toga zasun? Ali, usprkos tako divnu i pametnu rasporedu, moralo 19 se ipak sve zavriti naopako. Dok sam ja naulenih uiju oekivao da se vrate moji drugovi, dotle se jedan rob, ako nije imao neko boansko nadahnue, morao probuditi oda sna zbog ove buke, i kad je primijetio zvijer kako slobodno

tri amo-tamo po kui, tiho i na prstima vratio se u sobu kod ostalih i svima ispriao to je vidio. Za tren oka sva je kua bila puna posluge. Zublje, fenjeri, svjetiljke, svijee, lojanice i svjetiljke svih vrsta zaas odagnae mrak. Svi se naoruae: jedan toljagom, drugi kopljem, trei isukanim maem i tako zauzee vrata. Usto nahukae pse, one lovake pse, s uspravnim uima i nakostrijeenom dlakom da svladaju medvjeda. Kako je vika bivala sve vea, ja se polako povukoh 20 i udaljih od kue. Sakrio sam se iza nekih vrata i gledao kako se Trazileon divno borio sa psima. Premda je bio u ivotnoj pogibelji, nije zaboravio ni sebe, ni nas, ni svoju negdanju hrabrost i borio se, iako je ve bio u eljusti samoga Kerbera. Do zadnjega daha igrao je ulogu koju je sam preuzeo: as je bjeao, as se odupirao mijenjajui poloaj i pokrete i napokon je umakao iz kue. Ali i kad je na ulici dospio na slobodu, nije se mogao spasiti bijegom. Svi psi iz susjedne ulice, koliko pomamni toliko i mnogobrojni, bili su se pomijeali s oporom lovakih pasa koji su ba izlazili iz kue i svi ga pognae. Gledao sam straan i tuan prizor: na je Trazileon bio opkoljen oporom pomamnih pasa i sav je, jadnik, bio rastrgnut i raskomadan. Nisam mogao vie izdrati od boli, pomijeao sam se u svjetinu oko sebe, i pokuao jedino sredstvo da pomognem svomu dobrom drugu a da se ne izdam; dovik-nuh ljudima koji su ga gonili: Sramota je i bruka kojoj nema jednake da ovako izgubismo ovu divnu i zaista skupocjenu zvijer! Ali ni ta moja domiljatost ni rijei ne pomognu 21 jadnom mladiu. Jedan velik i snaan klipan koji je istrao iz kue zabio je medvjedu koplje pravo u grudi, drugi se jedan ugledao na nj, a zatim je to uinila sva gomila. Strah je bio nestao i tko je god mogao oteti od nekoga oruje, dolazio je i udarao. A Trazileon kome nije bilo jednaka i koji je bio divna slika nae druine, prije je izgubio duu dostojnu besmrtnosti nego izdrljivost: ni jednom rijeju tuenja ni plaa nije pogazio svoju zakletvu. Rastrgnut ujedima pasa i raskomadan maevima i kopljima, urlikao je kao divlja zvijer i, podnosei gordo i hrabro svoju nesreu, sauvao je svoju slavu i umro kako mu je sudbina odredila. Strah i groza koju je utjerao ljudima u kosti bila je tako velika da sve do jutra, ne, nego do punoga dana nitko nije smio ni prstom dodirnuti ivotinju, ak ni kad je leala mrtva na tlu. Napokon je neki mesar, malo hrabriji, nesigurno i u strahu otvorio medvjedu eludac i izvukao hrabroga razbojnika van. Tako je, eto, poginuo Trazileon; on je za nas mrtav, ali slava njegova nee nikad ieznuti. Brzo smo pokupili sve to su nam pokojnici, nai vjerni straari, bili sauvali i urnim korakom napustili smo oblast Plateje. Usput smo razmiljali o tomu kako meu ivima zaista nema vie nikakva potenja, jer se ono, od mrnje prema naoj neiskrenosti, povuklo meu sjene umrlih i meu pokojne. Tako vam, iscrpljeni i utali od teine tereta i teka puta, izgubivi tri druga, donosimo plijen koji tu vidite! Nakon te prie, razbojnici prinesoe rtvu uspomeni svojih drugova, kropei isto vino iz kraga od pravoga zlata. Zatim otpjevae nekoliko pjesama u ast boga Marsa i legoe da bi malo prodrijemali. Starica o kojoj sam govorio maloprvo, nasu nam tad mnogo jema ne

mjerei ga. Kad je moj konj vidio toliko obilje kojim se sam mogao sluiti, mislio je da se nalazi na gozbi Sali jaca. A ja, koji nikad nisam jeo prijesan jeam, nego samo sitno i dobro ukuhan u juhi, primijetio sam u kutu neko mjesto gdje su bili krtici kruha cijele bande, i moje grlo, od gladi prevueno zateglom skra-mom, snano je navalilo na posao. Kad se no otegla, razbojnici su se probudili i krenuli na put. Opremili su se na razne naine: jedni se naoruali maevima, a drugi se obukli kao prikaze i brzim korakom izali. Ni san me nije mogao sprijeiti da sveudilj dobro ne jedem. Premda sam prije, dok bijah jote Lucije, bio zadovoljan s jednim ili sa dva kruha nakon ega bih ustao od stola, sad sam dokrajivao ve treu koaru da bih napunio ovako prostran eludac. Dan me zatekao zanesena tim poslom. Naposljetku sam se, postien onako kako to moe biti 23 magarac, udaljio premda mi je bilo ao, i poao k blinjemu potoku utaiti eu. "U tom trenutku vratie se i razbojnici, vrlo zabrinuti i zamiljeni. Nisu sobom nosili nikakvu prtljagu, ak ni najmanju krpicu. Sve to su donijeli bila je jedna mlada djevojka otmjena izraza i, kao to je njezino gospodsko dranje pokazivalo, iz obitelji najuglednije u svemu kraju, djevojka kakvu je, bogme, i ovakav magarac kao to sam bio ja, mogao poeljeti. Nju su titili njihovi maevi, njihove ruke i sve njihove zajednike snage. Dok je ta djevojka kukala, kidala haljine i upala vlasi, oni je natjerae da ue u peinu i pokuavahu joj lijepim rijeima umanjiti bol: Ne boj se, govorili su, za svoj ivot i svoju ast! Imaj samo malo strpljenja, da bismo mogli neto zaraditi na tebi. Nas je bijeda i nuda nagnala na taj posao. Tvoji roditelji imaju cijela brda zlata i, makar kako bili krti, nee potrajati dugo, a oni e nai ono to je potrebno za otkup njihove krvi. Zaludu su takvim i slinim priama kuali ublaiti bol 2* mlade djevojke. Ona je sjedila glave oborene na koljena i plakala bez prestanka. Tad razbojnici pozovu staricu i narede joj da sjedne uza nju te je tjei to moe njenijim rijeima, a oni se vrate na svoj redovan rad. Ali, ma to joj baba govorila, nita nije moglo osvjeiti tu jadnu djevojku, i ona je neprestance plakala. ak je sve vie i vie jadikovala i tresla se od plaa, tako da je i u mene izazivala suze. Kako da ne plaem? Zar mogu, nesretnica, ivjeti, kad sam ugrabljena iz tako velike kue, od tako mnogobrojne i drage posluge i od tako voljenih roditelja? Sad sam sama, naputena, rtva proklete otmice. Od mene su napravili robu, i kako da ne plaem ili da ivim dalje zatvorena kao rob u ovoj kamenitoj stijeni, u ovom muili tu, liena svih naslada u kojima sam roena i u kojima sam odrasla, kad ne mogu raunati na svoj spas od ovih razbojnika i odvratnih gladijatora! Tako je tugovala sve dok umorna od tuge i plaa, naposljetku ne sklopi natruene oi i zaspa. Ali tek to je sklopila oi, kad se najednom kao po-mahnitala tre oda sna i poe jo vie tuiti, pomamno se busati u grudi i udarati po milu licu. Starica je navaljivala na nju da joj kae uzrok toj novoj boli, i ona uz teak uzdah odgovori: Teko meni, sad je sve svreno sa mnom! Sad vie nema nikakve nade u spas! Ostaju mi samo jo konopac, ma ili bezdan! Starica se na te rijei naljuti i malo joj otrije naloi da joj kae kakva je to nova nesrea nad kojom plae, i zato je nakon spala ponovno stala

tugovati. Zar hoe liiti moje ljude dobre otkupne zarade? Samo nastavi! Razbojnici obino malo vode rauna o suzama, a ja u te ivu spaliti i uz tvoje suze! Uplaena tim rijeima, poljubila joj je djevojka ruku. Majko, ree, saali se na moju teku sudbu i pomozi mi malo u mojoj tekoj nevolji! Mislim da u dugim godinama nije sasvim nestalo suuti i milosra ispod tvojih sijedih vlasi. Sasluaj samo teku povijest moje nesree. Moj brati, samo tri godine stariji od mene, divan je mladi, najugledniji u svomu gradu i svi ga vole kao roenoga sina. Zajedno odgojeni od najranije mladosti, rasli smo nerazdvojni u istoj kui, tovie, u istoj sobi i u istoj postelji. On se sa mnom zaruio svetom njenou meusobne ljubavi i brak treba da okruni ve odavno dana obeanja. Nai su se roditelji s tim posve sloili i ve ga proglasili mojim muem. On je, kako to obiaji nalau, okruen mnotvom roaka i srodnika, obilazio sve hramove i javna sveta mjesta i prinosio rtve. Sva kua prepuna lovorovih grana i osvijetljena zubljama odjekivala je od svadbene pjesme. Moja jadna mati, drei me na grudima, oblaila mi je lijepu svadbenu haljinu i, dok me njeno ljubila i grlila, toplim i iskrenim eljama jaala je moju nadu na buduu djecu. Odjednom bane banda pustahija. Sve dobi izgled rata, oruje zazvea, a maevi zablistae. Ali nitko nije pljakao ni ubijao. U zbijenoj povorci provalili su u nau sobu, i nijedan od naih ljudi nije nas branio i nije nas ak ni pokuao obraniti; mene, jadnicu, onesvijetenu od straha, otee iz ruku moje matere. I tako je moj pir, kao nekad Atisov ili Protezilajev, uniten i rasut. Sad sam ba sanjala straan san i moja se muka OT ne samo obnovila nego se i poveala. Kao da su me silom istrgli iz kue, iz moje sobe, ak i iz postelje, i vukli me neprohodnim krajevima. Zvala sam svoga zarunika i uskoro sam ga opazila. Jo vlaan od mirisa i ovjenan ruama, onakav kakav je bio kad su ga liili mojih zagrljaja, iao je za mnom, dok sam ja i protiv svoje volje uzmicala noena. Glasno je tuio i vikao da mu je oteta njegova divna ena, pozivao ljude za svjedoke i traio od njih pomo. Tad je jedan od razbojnika, komu je ovo stalno gonjenje bilo dosadilo, zgrabio velik kamen koji mu je leao pred nogama, oborio njime moga mladog mua na zemlju i ubio ga. Ovo strano privienje ispunilo me grozom i ono me, tunu, trglo oda sna. Starica je uzdisala zajedno s djevojkom koja je plakala i rekla joj: Samo hrabro, dijete moje, i neka te ne plae prazni besmisleni sni! Slike koje nam san donosi danju dre se lanima, a i noni snovi esto proriu ba suprotna zbivanja. Tko, na primjer, sanja da plae, da ga tuku ili da ga kolju, njega ba eka dobitak ili kakav sretan dogaaj. Naprotiv, smijati se i puniti trbuh slatkim jeli-ma ili uivati u ljubavi, znai da e te snai tuga, bolest i druge nevolje. Kuat u te razonoditi lijepim priama i starakim bajkama. I odmah nae kazivati! U nekom gradu bijahu kralj i kraljica. Oni su imali 28 tri divne keri. Ljudi su vjerovali da se starije dvije, premda bijahu preumiljata oblija, ipak mogu oboavati ljudskim hvalama. Ali ljepota najmlae bjee tolika i tako divna, da se nije mogla ni iskazati ni dostojno proslaviti ljudskim govorom,

jer je jezik ljudski za to odve slabaan. Sabirali se mnogi od graana i nebrojeni doljaci na glas o takvoj ljepoti, i iznenaeni tom neusporedivom ljepotom, primicali su zadivljeni desnicu svojim ustima, stavljali palac nad kaiprst i potovahu je ovim pokretima kao da je prava boica Venera. Po blinjim gradovima i pokrajinama brzo se rairio glas, kako je to boginja koju je rodila dubina sinjega mora a odnjihala je rosa pjenastih valova, udostojila svakoga doljaka da moe motriti ovo boanstvo koje se nalazi meu ljudima; ili da je, opet, neka nova plodnost nebeskih klica oplodila zemlju, a ne more, te je rodila drugu Veneru obdarenu djevianskim cvatom. Ta se pria sve vie irila iz dana u dan. Glas o tomu stigao je i na najblie otoke, a zatim je i na kopnu iao iz jednoga kraja u drugi. Mnogi se ljudi stjecali iz dalekih zemalja, prevaljujui kopnom i morem da vide to divno udo svoga vijeka. Nitko vie nije plovio na Paf ili Knid, pa ak ni na samu Kiteru da bi promatrao Veneru. Naputali su njezine svetkovine, hramovi su propadali, njezine rtvene uzglavnice gazili, svete obrede zanemarivali, kipovi njezini bili su neovjenani, a naputene oltare pokrivao je hladan i prljav pepeo. Molitve su ljudi upuivali samo ovoj djevojci, a milost Venerina uzvienog boanstva iskali su sad od ovog bia u ljudskoj podobi. Kad bi ranim jutrom izala, ljudi bi rtvama i gozbama umilostivljali nenazonu boicu Veneru, a ulicama bi je pratili mnogobrojni ljudi i molili joj se bacajui preda nju vijence i cvijee. ' Ovo neumjereno odavanje boanskih asti i tovanje smrtne djevojke, u prave Venere raspali strani gnjev. Ne mogui stiati svoje zlovolje, ona je drui od srdbe i tresui glavom poela govoriti sama sa sobom: to? Zar da ja, roditeljica prirode, ja koja sam stvorila poela, svega svijeta dobrotvorka i mater Venera, zar da s nekom smrtnom djevojkom dijelim asti koje samo meni pripadaju i zar da se moje ime, podrijetlom s neba, pogani zemaljskim gnusom? Zar da neka smrtna djevojka nosi po svijetu moj lik, pa me tako izjednae s mojom dvojnicom, jer istodobno iskazuju ast i njoj i mom imenu! Zalud me, s moje osobite ljepote, onaj pastir ije je potenje i pravednost priznao sam Jupiter, vie cijenio od velikih boica. Ali, tko god ona bila, nee se dugo radovati prisvajajui asti koje pripadaju meni! Pobrigat u se ve da ona okaje tu svoju bezbonu ljepotu! I zovne odmah svoga sina, onoga krilatoga i prilino-drskoga djeaka zla ponaanja, koji se ne osvre na javni red pa s ognjima i strelicama oboruan, prelijee nou po tuim kuama, kvari branu slogu i nekanjeno ini tolika nevaljalstva, a ba nita dobro. Premda je on ve po naravi bio smion i drzak, podbode ga jo vie rijeima, odvede ga u onaj grad, pokaza mu Psihu ovim se, naime, imenom nazivae djevojka ispripovjedi mu svu 31 povijest o utakmici ljepote, pa uzdiui i bjesnei od Iju-tine ree: Zaklinjem te vezom materinske ljubavi, slatkim ranama tvojih strijela, medenim arom tvoga plamena: osveti se posve za svoju roditelj icu, kazni tu prkosnu ljepotu i obri mi samo ovo jedno, od svega najvanije: neka se ta djevojka najvatrenijom ljubavlju zaljubi u najgorega ovjeka, komu je Sudbina oduzela ast i oinstvo i zdravlje; u takvu propalicu, da se u svemu svijetu nee moi nai ovjek koji bi mu bio jednak u bijedi.

Tako rekavi, zagrli svoga sina ljubei ga dugo i iarko, a zatim se uputi blinjoj morskoj obali o koju su mlatili vali, zagazi ruiastim stopalima u najviu pjenu nemirnih valova i nae se na bistru talasu dubokoga mora. U trenue oka po elji joj se stvori njezina morska pratnja, kao da je to prije bila naloila: tu su Nerejeve keri koje pjevaju u zboru i Portun s kutravom modrom bradom, i Salacija s krilom punim riba, i Pale-mon, malen koija koji na uzdi vodi dupina, pa eta Tritona koji su na sve strane skakali po moru: jedan je blago trubio na svoju zvunu koljku, a drugi je drao svilen veo da boginju zatiti od sunca koje je nemilosrdno eglo; trei je donosio gospodarici zrcalo, a ostali su plivali pridravajui njezina kola u koja su bila upregnuta po dvojica. Takva je pratnja ila s Venerom kad se uputi k Oceanu. A Psiha i uza svu svoju ljepotu nije imala nikakva 32 ploda od svoje dike. Svak je promatra s divljenjem, svi je hvale, ali se nitko, ni kralj, ni kraljevi, ni bilo tko iz puka ne javi kao prosac elei da se njom oeni. Svi se dive boanskom liku, ali joj se dive samo kao kipu to je izdjelan vjetom rukom. Njezine obje sestre, iju umjerenu ljepotu svijet nije iznio na glas, ve su se bile udale za kraljevske prosce i ivjele u sretnu braku, dok Psiha sjedi doma osamljena i neudata, oplakuje svoju samou i naputenost, i mrzi svoju ljepotu premda se svima dopadala. Jadni otac ove nesretne djevojke posumnja naposljetku da nju moda bogovi ne mrze, pa bojei se gnjeva vinjih upita za savjet prastaro proroite u Miletu, i molitvom i rtvama zamoli od toga monog 75 boanstva da njegova neljubljena ki dobije mua i da se uda. Tad Apolon, premda Grk i Jonjanin, iz obzira prema piscu Miletskih pria odgovori ovako preko latinskog proroanstva: Na stijenu visoke gore postavi svoju ker, o-kralju, u raskonoj opravi za svadbu smrti. I ne nadaj se zetu roenu od smrtnih ljudi, no stranu udovitu, divljem, kao zmija, koje leti na krilima i ne tedi nikoga, svud sve u propast navraa maem i ognjem. Od njega i sam Jupiter drhti, od njega strepe bogovi, boje se rijeke u donjem svijetu i sti-gijsko carstvo mraka. Kralj, neko blaen, uvi to, uputi se mrzovoljan i tuan svomu domu i rastumai svojoj eni naloge zlokobnoga proroanstva. Vie dana bila je alost, pla i naricanje. Navravalo se vrijeme za izvrenje onoga to je zla sudbina htjela. Tad su nesretnu djevojku stali pripravljati za svadbu kao za pokop. Plamen zublji biva crn od ae i trne se pod pepelom, zvuk svadbene frule mijenja se u tuan lidijski napjev, vesela pjesma Himenejeva zavruje se lelekom, a udavaa velom tare svoje suze. Sav je grad oplakivao tunu sudbu te kue i, sjedinjeni u tuzi, graani proglasie odmah opu alost. Ali nuda da se pokori volji bogova, traila je da jadna Psiha pretrpi odreenu kaznu. U najveoj alosti, dakle, pripremie sveanost pogrebnog pira; povorka kenu uz pratnju svega naroda, a Psiha, sva uplakana, ne ide na vjenanje, no na svoj pogreb. Jadni njezini roditelji koje je snalo toliko zlo, oteu izvriti kleto djelo, ali ih sama ki stane hrabriti ovim rijeima: to muite nesretnu svoju starost dugim plaem? to svoj ivot, koji je vema moj nego va, umarate stalnim naricanjem? to zaludnim suzama

nagrujete svoje lice koje ja oboavam? to razdirete u svojim oima i moj vid? to upate svoje sijede vlasi? to se busate u prsi, u te grudi koje su meni svete? Evo, to vam je divna nagrada za moju arnu ljepotu! Prekasno utite smrtonosnu ranu koju vam je zadala prokleta Zavist! Dok su me narodi i svijet slavili boanskim astima, dok su me svi u jedan glas nazivali novom Venerom, tada vam bjee tugovati, tada plakati, tada me oplakivati kao da sam ve upropatena! Sad utim i vidim da sam nastradala samo zbog imena Venerina. Vodite me i postavite na sti> jenu koju mi je proroanstvo obreklo! uri mi se proslaviti svoj sretni pir, hrli mi se vidjeti svoga sretnog mua. to oklijevam i to izbjegavam sastanak s onim koji je roen na propast svemu svijetu? Tako rekavi, djevojka uutje i vrstim korakom 35 umijea se u narod koji ju je pratio na sprovodu. Sprovod se penjao prema odreenom vrhuncu gore. Tu, na najviem vrhu napuste djevojku, ostave tamo su.' zama pogaene zublje kojima su svijetlili, pak oborene glave krenu se na put kui. A njezini jadni roditelji, umoreni tolikom nesreom, zatvorie se u kuu, u dubok mrak i vjenu no. Psiha je za to vrijeme drhtala od straha i plakala na vrhu litice; tad blag dah Zefira, tiho pirei, zalepra kreljuti haljine, nadu joj skut, a onda jedva primjetnim , kretom i mirnim dahom polako podie je i prenese preko provalija visoke stijene, spusti je podno u dolinu i njeno je poloi u krilo cvatueg busena. PETA KNJIGA Na tim mekim travnim livadama, ispruena na postelji od meke rosne trave, Psiha se umiri od velikog uzbuenja i slatko zaspa. Kad ju je san dostatno okrijepio, ustade smirene due. Tad ugleda lug s vitkim i gustim drveem i opazi vrelo prozirnije i od stakla. Usred luga, pokraj samog vrela, kraljevska je palaa koju nisu sagradile ljudske ruke, nego boansko umijee. Ve na ulazu jasno si mogao vidjeti da je pred tobom raskoan i ugodan stan nekoga boga. Strop je izraen od cedrovine i slonove kosti, i lijepo je zasvoen; pridravaju ga stupovi od zlata, a sve su stijene pokrivene srebrnim ploama na kojima su bile urezane razne zvijeri i ivotinje, koje kao da su dolazile u susret onima koji bi unili. Zacijelo bjee neobian ovjek i velik umjetnik, ili moda neki polubog, ili i sam bog, onaj koji je tako umjetniki pretvorio toliko srebro u ivotinje. I sam pod bio je iaran raznobojnim, kao slike izrezanim dragim kamenjem. Da, beskrajno su sretni oni koji gaze po draguljima i biserju! I ostale odaje te palae koja se pruala daleko u dubinu i u irinu, bile su od neprocjenjive vrijednosti, a zidovi, napravljeni od gruda zlata, sjali su svojim vlastitim sjajem, tako da palaa sama sebi tvori dan i kad 6 Zlatni magarac g^ sunce to nee: tako blistaju i sobe, i ulaz i sama vrata!! Namjetaj odgovarae velianstvenu izgledu kue,, tako da se zaista priinja kao da je ova nebeska palaa sagraena za velikoga Jupitera kad on prebiva meu ljudima. Psihu je zamamila ljepota takvih mjesta, pa stupi blie i usudi se prekoraiti prag. Privuena znatieljom, stane pomno razgledati sve

pojedinosti i opazi s druge strane palae riznice divno izraene i natrpane velikim blagom. Nema na svijetu stvari koja se tu nije mogla nai. A to je bilo osobito neobino, i to je izazivalo vee divljenje nego i samo ovo golemo bogatstvo, to je to ovo blago nije bilo osigurano nikakvom verigom ni bravom, i nije ga uvao nijedan uvar. Dok je sve to s nasladom promatrala, oglasi joj se neki glas, a tijelo iz kojega je dolazio nije primijetila: Zato se, gospodarice, divi s tolikoga blaga? Ovo je sve tvoje. Zato poi u lonicu, odmori se na postelji i idi u kupelj ako eli. A mi, kojima uje glasove, tvoje smo slukinje koje e te hitro posluati. Kad okrijepi tijelo, ekat e te kraljevska gozba. Psiha osjeti blaenstvo boanske providnosti. Kad je posluala bestjelesni glas, najprvo snom, pa onda ku-pelju odagna umor iz svoga tijela. Zatim ugleda u blizini neki polukruan stol, i kako je na njemu stajao pribor za jelo, pomisli da je to spremljeno za nju, pa drage volje sjedne. Odmah se pred njom stvori vino kao nektar i pladnjevi s bogatim jelima, a nitko nije sluio, nego se inilo da ih donosi neki dah. Nikoga ne mogae vidjeti, nego sluae rijei, i njezine slukinje bjehu samo glasovi. Nakon obilate gozbe netko je uniao i nevien zapjevao, a netko drugi svirao u citru, koja se takoer nije vidjela. Zatim joj do uiju dopre skladno pjevanje mnogih glasova, tako da se inilo kao da pjeva zbor, premda se nijednoga ovjeka nije vidjelo. Kad su sve te naslade bile prikraju, Psiha vidje da se blii veer i poe na spalo. Ali duboko u no u neki umiljati glas. U tolikoj samoi ona se uplai za svoje djevianstvo i bojala se vie nego ikakve nesree onoga to nije poznavala. A evo, ve je nepoznat mu bio kod nje, pope se na krevet, uini Psihu svojom enom, i prije suneva osvita naglo nestane. Glasovi koji potajno bjehu tu, pred lonicom, uzmu njegovati mladu nevjestu ije je djevianstvo bilo rtvovano. I tako je to bivalo dugo vremena. Pa kako se to u prirodi dogaa, ovo nepoznato posta joj poradi navike ugodno, a zvuk tajanstvenog glasa bi joj u samoi utjehom. Meutim su roditelji njezini starjeli u neprestanoj tuzi i alosti. Glas o tomu nadaleko se rairio, i kad starije sestre saznadu za to, odmah alosne i tune napuste svoje kue i urno pohrle k svojim roditeljima da ih vide i porazgovore s njima. Te iste noi ree Psihi mu ovako (jer su ga ruke mogle dodirnuti i ui ga uti, ali ga nije mogla vidjeti): Slatka i draga eno, Psiho moja, okrutna Sudbina grozi ti se smru i ja ti svjetujem da se dobro pripazi. Tvoje sestre koje misle da si mrtva trae te uzrujane i -dobrzo e stupiti na ovu peinu. Ako sluajno uje njihovo naricanje, nemoj nita odgovarati i ne osvri se, inae e meni nanijeti najteu bol, a sebi stvoriti najveu pogubu. Psiha se sloi s tim i obea da e mu uiniti po volji. Ali kad je ovaj zajedno s nou nestao, jadnica sav dan probavi u plau i udaranju u prsi, sveer opetujui kako je tekar sad, zatvorena u raskonu tamnicu i liena svakog razgovora s ljudima, sasvim izgubljena jer ne moe pomoi sestrama, ne moe ih utjeiti niti ih vidjeti. Nije se okrijepila ni kupelju, ni jelom, ni iim to daje snagu, no gorko plaui poe spavati. Domalo njezin mu stie neto prije nego obino, lee uza nju, zagrli je svu uplakanu i poe je koriti ovim rijeima:

Zar si mi to obeala, moja Psiho? to jo mogu ja, tvoj mu, od tebe oekivati? emu li se nadati? I danju i nou, pa ak i u momu zagrljaju neprestano se kinji. Pa hajde, uradi kako hoe i udovolji eljama svoga srca na svoju propast! Samo se sjeti moje ozbiljne opomene, kad se stane prekasno kajati! Tako ona molbama i grozei mu se da e mu umrijeti, iznudi od mua doputenje da vidi svoje sestre, da ublai njihovu bol i da s njima porazgovori. A on uslia molbe svoje mlade i dopusti joj pored toga da ih nadari zlatom i nakitom koliko je volja, ali ju je sveudilj opominjao i straio da se ne povodi za 83 pogubnim savjetom sestara da ispituje kakav je lik njezina mua, nek to ne radi kako ne bi zbog opake znatielje sunovratila sebe s vrha tolike sree i navijeke bila liena njegovih milovanja. Psiha zahvali muu i ve veselije ree: Prije bih sto puta umrla nego da budem bez tvoga slatkog zagrljaja! Volim te ludo pa ma tko bio, volim te kao svoj ivot i ni sam Amor ne moe se usporediti s tobom. Ispuni mi, molim te, jo ovu elju: naloi svomu sluzi Zefiru da istim putem prenese moje sestre i dovede ih ovamo, pa cjelujui ga zavodniki, opijajui ga njenim rijeima i grlei ga, uz milovanja i ovako mu polaska: Dragi moj, muu moj, slatka duo tvoje Psihe! Njezin mu podlijee sili i moi ljubavnoga apta, obea sve uiniti, pa jer se ve primicala zora, nestade ga iz eninih ruku. Psihine sestre pitae za peinu i za mjesto na kojem su je ostavili, pa naglo pohite onamo i poee liti suze i udarati se o prsi, da stijene i litice stanu odjekivati od njihova naricanja. Zvale su jadnu sestru sve po imenu, dok Psiha, izluena i uzdrhtala od tunih glasova koji dopirahu s visine, ne istra iz kue'i ree: Zato se bez razloga ubijate tunim lelekom? Evo, tu sam ja koju oplakujete. Okanite se kuknjave i osuite ve jednom obraze vlane od suza i duga plaa, jer ete moi zagrliti onu koju oplakivaste. Tad zovne Zefira i spomene mu nalog muevljev. Ne asei on poslua zapovijest i svojim blagim dahom snese dolje neranjene sestre. Stanu se one grliti i ljubiti, a stiane suze vratie se opet izmamljene radou. Veselo uniite pod na krov, ree Psiha, i sa svojom Psihom okrijepite svoje ojaene due! Tako rekavi pokaza im golemo bogatstvo zlatne palae i uini da uju mnogobrojne glasove onih koje su joj slukinje, pa ih privede prelijepoj kupelji i okrijepi ih sjajnom i raskonom gozbom za boanskim stolom, da su one presiene neizmjernim obiljem blaga stale duboko u srcu utjeti jal. A uz to, jedna od njih ne prestajae drsko i znatieljno raspitivati tko je gospodar tih nebeskih stvari, i tko li je i kakav li je njezin mu. Ali Psiha ne htjede prekriti naloga svoga mua, ni tajnu svoga srca odati, nego smjesta izmisli da je to divan mladi komu pahulje brade istom osjenuju obraze, koji je odve zauzet lovom po poljima i gorama. A da ne bi u razgovoru nehotei odala neku tajnu misao, ona im podari eena zlata i nakita, pozva Zefira i naloi mu da ih odnese natrag. Vraajui se domu, ove vrle sestre mnogo se pre-pirahu meu sobom, jer su ve plamtjele od zavisti koja se kao otrov javi u njihovoj ui. Jedna od njih naposljetku nae ovako: Eto slijepe, nemilostive i

nepravedne Sudbine! Zar je to lijepo od tebe, da mi od istih roditelja roene podnosimo tako razliitu kob? Mi, koje smo starije, dane smo muevima doljacima kao ropkinje, odvojene od kunoga praga i domovine te ivimo daleko od roditelja kao prognanice! A ova najmlaa koja se rodila zadnja, kad se plodnost ve izmetnula, da ima toliko blago i boga za 1 mua, a ne umije pravo ni uporabiti to obilje bogatstva. Vidjela si, sestro, koliki su i kakvi su nakiti u kui, kakve divne haljine, kako sja njezino drago kamenje, a da i ne govorim o zlatu koje se gazi na sve strane? Ako ima i mua tako krasna kako kazuje, onda na svemu svijetu nema ene sretnije od nje. Moda e je njezin mu-bog i u prisnosti i ljubavi koja se jaa uiniti i boginjom. Da, tako e i biti, bogami, tako se ponaae i vladae. Ve l gleda svisoka i sve sjea boicom u toj eni koja ima : glasove za sluge, i dapae, i samim vjetrima daje naloge. Dok je meni, jadnici, sudba udijelila mua starijega od moga oca, elavijega od tikve, i rastom sitnijega od djeteta, mua koji svoju kuu uva zatvorenu prijevorni-cama i verigama. i A druga prihvati: I meni je dopao za mua ovjek koga mui kosto-bolja i koji se od nje sav iskrivio, pa stoga prerijetko mari sa mnom uivati u ljubavi. Jednako mu moram trti j iskrivljene i skamenjene prste; smrdljivi oblozi, prljave krpe i uegli melemi eu moje njene ruke i vie ne nalikujem odanoj eni nego priliim izmuenim licem ( kakvoj Ijekarici! I na tebi se, sestro, vidi rei u slobodno ono to mislim kako strpljivo, ili bolje reeno, ropski podnosi isto to: ali ja ne mogu vie trpjeti veliku sreu koja je zapala nedostojnu. Opomeni se kako je oholo i drzovito postupala s nama, kako je neumjerenim hva! stanjem oitovala svoju nadutu duu i kako nam je od tolikoga bogatstva jedva bacila ovu sitnicu i odmah naloila vjetrima da nas ispuhnu jer joj naa nazonost bi dosadna! Ne bila ja ena i ne ivjela vie ako je ne liim tolike sree! A ako je, kako je pravo, naa uvreda i tebe ovako zapekla, obje emo zamisliti valjanu osnovu za odreit postupak. Poklone koje nosimo ne kazujmo ni roditeljima ni komu drugomu, a neemo rei ni da neto znamo o njezinu spasu. Dosta je da smo same vidjele to nam je sada nepoudno i ne treba da tako radosnu vijest rastrubimo i roditeljima i svima ljudima. Za ije se bogatstvo ne zna, kao da i nisu sretni. Znat e ona da mi nismo njezine slukinje, nego starije sestre. A sada se vratimo k muevima i svojim sirotinjskim skromnim domovima, pa emo s pomnjom i zrelo razmisliti o svemu i vratiti se posve nakane da kaznimo njezinu oholost. 11 Zle sestre sloie se u tomu da je ova njihova odluka dobra. Sakrie svoje skupocjene darove, raskomuaju vlasi, razdru lice to su i zasluile i stanu liti lane suze. Time istodobno obnovie i tugu svojih roditelja koje ostavie bez nade, pa pune hladnoga gnjeva pohite kui, snujui svojoj nevinoj sestri ne samo podmuklu varku nego i ubojstvo. Meutim Psihu njezin mu, koga ne poznavae, snova opomenu u nonom zborenju: Vidi li kolika ti pogibao prijeti? Sudbina te ugroava izdaleka, i ne bude li se dobro pazila, uskoro e te napasti izbliza. Lukave kao vuice, tvoje sestre kuaju neto veliko i spremaju ti klete zasjede; najpae pak hoe te navesti da upozna

moj lik, a ja sam ti esto govorio da ga nikad vie nee vidjeti ako ga samo jednom ugleda. Pa dou li gadne vjetice, naoruane ovim zlim namjerama a u to sam siguran ne zapredaj s njima razgovora, a ne mogne li to iz uroene naivnosti i njenih osjeaja svoje due, barem o muu nemoj nita ni sluati ni odgovarati. Dobrzo emo i nau obitelj poveati, tvoja utroba koja je doskora bila djetinja, sad nosi nae dijete; ako nau tajnu utnjom sauva, ono e biti bo-ansko, a oda li tajnu, bit e smrtno. 12 Psiha sa te vijesti zasja od radosti, zapljeska rukama na utjenu misao da e roditi boga, ponosila se njegovom slavom i radovala se to e uivati dostojanstvo materinskog imena. Brino brojae dane i mjesece koji su prolazili, i neiskusna s bremenom koje je nosila, divila se kako joj se utroba nakon samo asovita dodira poveala. Ali njezine sestre paklene i gadne srde koje siku zmijskim otrovom, ve plovijahu hrlei s bezbonom hitrinom. Tada mu, koji se samo povremeno pojavljivao, opomenu svoju Psihu: Doao je zadnji i odluan dan; dumanin tvoga roda ve se latio oruja i krenuo vojsku, sredio bojni red i trubljom dao znak za borbu; tvoje bezbone sestre ve isukae ma i pere ti ga u grlo! Ah, kakva nam nesrea prijeti, preslatka Psiho! Smiluj se i na se i na me te uzdrljivou punom potovanja spasi kuu, mua i nae edance od nesree i propasti to nas eka. Kad litice budu odjekivale od njihovih zlokobnih glasova kao od Sirena s vrha stijene, ti nemoj ni gledati ni sluati te zlikovake ene koje zbog pogubne mrnje i okaljanih krvnih veza vie ne smije nazivati sestrama. Psiha e nato, prekidajui govor planim jecajem: 13 Ve si odavna imao dokaza mojoj vjeri i mualji-vosti, a sada u te utvrditi u stalnost svoga znaaja. Samo ti naredi naemu sluzi Zefiru da jo jednom bude na posluh, i dopusti, da namjesto tvoga svetog lika koji mi je uskraen, vidim barem svoje sestre. Zaklinjem te tom tvojom mirisnom kosom rasutom na sve strane, tvojim njenim i punim obrazima koji su nalik mojima, svojim grudima zagrijanim neznanim ognjem, eljom koju imam da tvoj lik upoznam barem u ovom djetetu, pusti eni koja te preklinje molbama nek uiva u slatkom sestrinskom zagrljaju i okrijepi veseljem duu odane ti posve Psihe. Pa neu vie nita ispitivati o tvomu liku, nita mi vie ne smeta nona tmina, samo da imam tebe, svjetlosti moja! Zaaran tim rijeima i njenim ogrljajima, tarui joj suze svojim vlasima, mu joj sve obea i odmah pretee zoru novoga dana. Obje sestre u urotnikoj svezi iskrcaju se iz lae ne 14 vidjevi roditelje, vratolomnom brzinom pohite pravo k stijeni, pa ne ekajui vjetar koji e ih odnijeti, s ludom drskou skoe u dubinu. Zefir se pak sjeti kraljeva naloga, i premda preko volje pothvati ih krilom lahornoga daha \ spusti na zemlju. One odmah i ne asei uu u palau, zagrle svoju rtvu, laui da su joj sestre i krijui riznicu varke ljubaznim licem poee ovakvu lasku: Psiho, nisi ti vie malena kao prije, i sama e brzo postati majka. to misli, koliku nam radost nosi tim malim tijelom? Kolikim e veseljem obradovati svu nau kuu! Kako smo sretne to emo njegovati to zlatno dijete! Bude li odgovaralo ljepoti roditelja, rodit e se upravo Amor!

Tako hinei naklonost malo po malo osvojie sestrino srce. Ova im odmah ponudi stolice da sjednu i otpoinu od puta, odvede ih u toplu kupelj i ugosti u divnoj blagovaonici probranim jelima i poslasticama, zapovjedi da se citara oglasi, i zazvoni; ree da sviraju u frulu, i frula odjeknu; da pjeva zbor, i u se pjesma. I sve je to slaanom glazbom milovalo njihove due, premda nitko ne bjee nazoan. Ali se zloba tih opakih ena ne stia, niti se smirila vrsnoom pjesme, nego su obje sveudilj mislile na stupicu koju su joj u svojoj zlobi oplele; poee na to skreati razgovor i propitkivati je o muu, odakle je rodom i kakvu lozu vue. Psiha u svojoj prevelikoj iskrenosti zaboravi na prvanji govor, pa stade izmiljati kako joj je mu iz susjedne pokrajine, kako ima velike trgovake poslove, da je ve sredovjean i kosa mu na nekim mjestima sijeda. I ne zateui na toj prii, opet ih obdari bogatim darovima i preda ih vjetrovima. Kad ih je Zefir pronio zrakom, one se vratie kui ovako razgovarajui: Sto veli, sestro, na tako strane lai one budale? Tada je bio istom mladi komu je nikla prva brada, a sad je sredovjean ovjek s prosjedim vlasima! Tko je to koga tako maleno razdoblje preobrazi od mladia u starca? To se, draga sestro, moe objasniti jedino time, da ova opaka ena izmilja i lae, ili uope ne zna lika svoga mua. Bila istina kakva mu drago, valja je to prije odmai od toga blaga. Ako ne poznaje oblije svoga mua, jamano se udala za boga i njezina trudnoa donijet e opet boga! A ako ona ne bilo toga zaista postane majkom boanskoga sina, objesit u se namah. Zasad hajdemo k roditeljima, a kao dopunu ovom razgovoru skujmo mu kakovu dolinu urotu. Tako raspaljene, razgovarale su preko volje sa svojim roditeljima. Te ih je noi muila besanica, a ujutro, ne mogui se vie svladati, poletjee k stijeni i tu na obiajan nain sletjee s pomou vjetra. Stisnue one kapke da bi izazvale suze, i ovako lukavo stanu razgovarati sa sestrom: Ti si sretna i ne sluti nikakvo zlo, nego sjedi sva blaena i ne marei na pogibao! Ali nas koje bdijemo s tebe, okrutno mui tvoja nevolja. Saznale smo iz pouzdana vrela, i budui dato druice tvoje u boli i nevolji ne moemo ti tajiti: strana zmija ovijena mnogim kolutima, s vratom napuhanim od otrova i s dubokim drijelom, taj om spava nou s tobom. Spomeni se Pitijina proroanstva koje ti je proreklo da si za nevjestu odreena stranu udovitu! Mnogi seljaci koji u okolini love i mnogi ovdanji itelji, vidjeli su ga sveeri kako se vraa s pae i pliva u vodama blinje rijeke. Svi tvrde da te nee dugo i tako usluno hraniti izvrsnim jelima, nego da e te, zajedno s plodom koji nosi pod srcem, podrijeti im ovaj dozori u tvojoj utrobi. Na to treba da se odlui: hoe li pristati uza sestre zabrinute za tvoj spas, hoe li izbjei smrt i ivjeti s nama bez ikakva straha od pogibli, ili e nai grob u utrobi toga groznog udovita. Ako li ti godi osamijenost sela naseljena glasovima, smrdljive i odvratne njenosti tajne ljubavi i zagrljaji otrovne zmije, onda smo mi, tvoje njene sestre, barem uinile svoju. Jadnu Psihu koja je bila prostoduna i njene due obuze strah od tako tunih rijei. Sva izvan sebe zaboravi na opomene mueve i na svoja obeanja, pa se strmoglavi u bezdan nesree. Drui, bez kapi krvi u licu i blijeda kao smrt, jedva je priguenim glasom mogla izgovoriti ove isprekidane rijei: Vi mi, drage moje sestre, kako i treba, dajete nov 19 dokaz svoje sestrinske

ljubavi. Oni koji vam tako tvrde, ini se da ne izmiljaju. Nikad ne vidjeh lica svoga mua i ne znam odakle je on. Trpim mua za koga ne znam tko je, samo nou ujem njegov glas, a kloni se svjetlosti. Istinu kaete, i posve se slaem s vama da je on neka ivotinja. Stalno me odvraa od elje da ga vidim i prijeti mi velikom nesreom ako budem znatieljna. Ako moete pomoi svojoj sestri u pogibli, pomozite mi odmah, jer e sva dobrota koju ste mi uinile svojom pomnjom oslabiti ako sada ne budete skrbne. Opake ene, videi da je dua njihove sestre ve otrovana, napustie sada sve skrovite spletke i isukanim maevima navalie na uplaenu matu prostodune djevojke. Jedna od njih stane zboriti: Budui da nas krvna sveza sili da za tvoj spas ne prezamo ni od koje pogibli, pokazat emo ti put koji smo dugo i dugo smiljale, i koji jedini vodi k spasenju. Uzmi dobro naotrenu britvu, prevuci je preko dlana da joj okua otrinu, sakrij je potajno na onom dijelu loga na kojem obiava leati, pa onda stavi pod zaklop lonca zgodnu svjetiljku punu ulja, koja dobro svijetli, a sve te pripreme brino prikrij. Kad ti mu, vukui se kao zmija, uzae po obiaju na log, isprui se i zanesen prvosnom stane duboko disati, sii bosonoga i na vrcima prstiju, s postelje izvadi lagano svjetiljku iz tamna skrovita i s pomou svjetla uhvati zgodu za tvoje slavno djelo, digni desnicu uvis pa svom snagom prerezi onim dvobridnim orujem vor koji vezuje vrat i glavu opasne zmije. A naa ti pomo nee izostati, im njegovom smru sebe spasi. Mi emo pune straha ekati i odmah dotrati, uzeti sve blago zajedno s tobom, pa emo tebe, ljudsko bie, udati za ovjeka po tvojoj elji. Tim rijeima raspalie sestrinu duu ionako usplam-tjelu i odmah su u strahu napustile mjesto na kojem e se zbiti takvo zlo; vjetar ih obiajno digne na stijenu, odavle nagnu u bijeg, uljezu u lae i otplove. Meutim Psiha osta sama, ili bolje rei, preputena gonjenju neprijateljskih Srda, i u svojoj tuzi bje slina nemirnom moru. Premda se ve bila odluila i u dui tvrdo naumila, ipak se u trenu izvrenja zloina jo kolebae razdirana u svojoj neodlunosti i nesrei raznim uvstvima: nestrpljivou i neodlunou, hrabrou i strahom, sumnjom i gnjevom, a to je najgore, u istom biu mrzila je ivotinju, a voljela mua. Kad je veer donijela sa sobom no, ona bre-bolje stane pripremati sve to bjee nuno za kleti zloin. Kad se snoa, doe mu i nakon prvih ljubavnih borbi zaspi dubokim snom. Tad Psiha, slaba i tijelom i duhom, ali potpomagana voljom sudbine, skupi snagu, potrai svjetiljku, zgrabi britvu i odvanost je uini mukarcem. Ali im prinese svjetlost, tajna njezina loga postade joj jasna: mjesto svake divlje ivotinje, ona vidje bie najljupkije i najslae: samoga Amora, divnoga boga, kako lijepo spava. Pred tom slikom i sama svjetiljka jae zasine, a britva zaali to je tako otra. Zastraena tim divnim prizorom, Psiha se nije mogla pribrati. Iznemogla i blijeda pade drui na koljena, potrai gdje bi sakrila britvu, i pomisli da to uini u svojim njedrima. To bi i uinila da ova od straha s velikoga zloina ne izletje iz neopreznih ruku. Makar utala i iznemogla, ona se, poto je vie puta zagledala u ljepotu boanskoga lica, ubrzo oporavi. Gledala je divnu kosu na zlatnoj glavi, okupanoj ambrozijom, vrat bijel kao mlijeko i

ruiaste obraze na koje su padali lijepi uvojci, jedni naprijed na grudi, drugi na ramena, a od jakog im je sjaja i sama svjetlost svjetiljke stala blijediti. Na ramenima krilatoga boga prelijevalo se rosno perje u blistavu sjaju i, premda su krila poivala, njihovo je njeno i fino perje podrhtavalo i nestano lepralo. Ostali dijelovi tijela bjehu tako glatki i sjajni da se Venera nije morala stidjeti to ga je rodila. Uz nogu od postelje leae luk s tobolcem i strijelama, nemilostivo oruje velikoga boga. Psiha se izvjedljiva ne mogae zasititi; promatrala je, opipavala i divila se oruju svoga mua te uzela jednu strijelu iz tobolca, ali kad joj htjede okuati otricu vrka, pritisnu jae svojim palcem koji jo drhtae i ubode se prilino duboko, tako da se koa orosi sitnim kapljicama rumene krvi. Tako se Psiha, ne znajui, zaljubi u samoga Amora, boga ljubavi. Plamtei sve vie ljubavlju za Amorom, nae se nada nj puna enje i stane ga udno ljubiti raskalanim i strastvenim cjelovima, bojei se da ga ne probudi. Ali dok je ona pijana od sree i ranjene due kolebala, svjetiljka ne znam je li od podlosti ili zavisti ili zato to je i sama eljela dodirnuti tako divno tijelo ili to ga je udjela poljubiti, trcne s plamena kap vrela ulja na desno rame boga. Jao, drzovita i nesmotrena svjetiljko, nevjerna slugo ljubavi. Zar se usuuje opeci samoga gospodara svega ognja? Zar se ne sjea da te je prvi iznaao neki ljubavnik, elei to 91 25 dulje, pa ak i nou uivati u uenomu! Oeeni bog skoi oda sna, vidje da je Psiha vrgla svoju rije, ote se njezinim poljupcima, i izvue iz zagrljaja ruku nesretne ene, pa mukom odletje. U trenu kad se dizao, Psiha, jadnica, elei poletjeti zajedno s njim kroz oblake, obuhvati objema rukama njegovu desnu nogu, ali umorna brzo pade na zemlju. Boanski ljubavnik ostavi Psihu na tlu, sletje na blinji empres i s njegova visokog vrka uputi joj, duboko potresen, ove rijei: Moja lakovjerna Psiho, zaboravih naloge svoje ro-diteljke Venere, koja mi je zapovjedila da te uinim robom strasti prema bijednu i neznatnu ovjeku i s tako nedostojnim biem dovedem k enidbi. Sletio sam k tebi da ti budem ljubavnik! To uradih, lakomisleno, znam, i ja, slavni strijelac, ranim sam sebe strijelom i uinim te svojom enom samo zato da ti se priinim zvijerju i da mi noem odsijee glavu na kojoj su oi koje te oboavaju. Zato sam ti sveer govorio da se uva i dobrostivo te opominjao. Ali tvoje vrle savjetnice brzo e mi platiti za opasnu pouku koju su ti dale; a tebe u kazniti samo svojim bijegom. im doree, krilima se vinu u visinu. Psiha leei na tlu, promatrae uzlet svoga mua koliko ga mogae pratiti pogledom, i oajnim plaem muila je duu. No kad je mu na krilima nestao u beskrajnu prostoru, strmoglavi se s obale blinje rijeke u vodu. Ali je blaga rijeka, moda u ast bogu koji i samu vodu moe raspaliti, i bojei se za se, odmah prihvati svojim valima i iznese je na obalu obraslu cvijeem i biljkama. Tu se slui seljaki bog Pan koji sjedae na obali rijeke, grlei gorsku boginju Jeku i uei je svakojakim napjevima. Blizu obale, pustopaice su poskakivale njegove koze brstei lie du rijeke. Znajui dobro za njezinu nevolju, ovaj kozonosi bog milosrdno pozva k sebi

ranjenu i iznemoglu Psihu, i stane je tjeiti ovako njenim rijeima: Dodue sam samo seljak i pastir, lijepo moje dijete, ali sam hvala dubokoj starosti stekao mnogo iskustva. Ako su moje slutnje a mudri ljudi to nazivaju predosjeaj em opravdane, onda po tvomu nesigurnu hodu i estu posrtanju, po prevelikoj bljedoi lica, neprestanim uzdasima i po oima koje su izgubile sjaj, vidim da pati od prevelike ljubavi. uj me, dakle, i nemoj se vie kuati ubiti strmoglavom ili na koji drugi nain. Okani se plaa i mani se tuge, pomoli se, bolje, Amoru, najveem od bogova, da blagim posluhom zavri jedi naklonost toga razmaena i raskalana mladia. Tako govorae bog-pastir, ali mu Psiha ne odvrati, 26 nego se samo pomoli tom boanstvu i nastavi put. Kad je tekom mukom prela jedan dio puta, stie u smiraj dana nekom stazom u grad kojim je vladao mu jedne njezine sestre. Saznavi to, zaeli Psiha javiti sestri da je stigla. Tako je uvedu u dvor i kad su se pozdravile i izljubile, na sestrino pitanje koji je uzrok njezinu dolasku, ovako odgovori: Sjea li se kako ste me svjetovale da dvobridnom britvom ubijem udovite koje pod lanim imenom mua provodi no sa mnom, prije nego to ono svojim prodrljivim eljustima proguta mene, jadnu djevojku? Ali kad sam, kao to sam i eljela, pri svjetlosti opazila njegovo lice, ugledah divan i boanski prizor: samoga sina boginje Venere, samoga Amora, velim, kako spava mirnim snom. Dok sam, zbunjena prizorom tolike sree i uzbuena prevelikom strau, patila to se ne mogu nauiti s njim, zlim sluajem trcne svjetiljka kap uarena ulja na njegovo rame. Od bola se odmah prene oda sna i opaziv me oboruanu ognjem i gvoem, ree: Zato to si uinila ovako opako djelo, odmah se udalji od moga loga i sobom uzmi sve to je tvoje, a ja u se oeniti tvojom sestrom tu je izgovorio tvoje ime kao zakonitom enom. Onda naloi Zefiru da me svojim dahom izbaci preko mea njegova doma. Jo Psiha i ne dogovori, kad sestra podstreknuta 27 ludom strau i zlobnom zaviu, e da bi prevarila mua, izmisli priu kako sazna neto o smrti svojih roditelja, pa se odmah ukrca na lau i pohiti pravo k onoj peini. Premda je puhao drugi vjetar, ona je, zaslijepljena nadom, govorila: Primi me, Amore, primi nevjestu tebe dostojnu, a ti, Zefire, prihvati gospodaricu! I skoi u dubinu. Ali ni mrtva ne mogne stii na ono mjesto: njezini udovi rasuli se po liticama i stijenama i, kao to je i zavrijedila, svojim smrskanim tijelom hrana je pticama i zvijerima. Ni kazna se drugoj sestri ne otegnu. Psiha lutajui stie u grad u kojem je boravila druga njezina sestra. I ovu je zavela lukavost sestrina, pa i ona, elei zamijeniti svoju sestru u zlodjelom okaljanu braku, pohrli na litice i tamo zaglavi slinom smru. 28 Dok je Psiha traei Amora obilazila narode, on je patei od rane, koju mu je zadala svjetiljka, leao u lonici materinoj i uzdisao. Tada jedan snjenobijeli galeb koji krilima pliva po morskim valovima, brzo uroni duboko u krilo Oceana. Tamo je bila Venera koja se kupala i plivala, pa ptica stade kod nje, ispria joj kako je njezin sin oeen, kako mu teka rana zadaje mnogo bola, kako lei u postelji u ivotnoj pogibli, i kako se svuda po svijetu ire glasine, a Veneru i svu joj obitelj potvoruju: Njega zato to s nekom djevojkom Ijubuje u gori, a tebe to se kupa u moru. Zbog toga nema vie ni naslade, ni ljepote, ni umilnosti, nego je sve prostako, surovo i strano; nema vie pirova, ni prijateljskih odnosa, ni djetinje ljubavi,

nego je svuda samo raspojasanost i strani poroci. Tako je brbljava i izvjedljiva ptica aputala Veneri na uho, i tako je ruila ugled njezina sina. Tada se Venera razjari i kliknu: Dakle moj krasni sin ima neku Ijubovcu! Reci mi, jedina moja vjerna slugo, reci ime one koja je zavela bezazlena i nevina djeaka, pa bilo da je to neka od Nimfa ili od Hora, bilo da je iz zbora Muza ili da je neka od mojih slukinja Gracija! Brbljava ptica ne zauti, nego ree: Ne znam, gospodarice! Mislim da se pria kako je smrtno zaljubljen u neku djevojku koja se, ako se dobro sjeam, zove Psiha. Tad planuvi silno viknu Venera: Zar da voli Psihu, suparni'cu mojoj ljepoti, onu koja je prisvojila moje ime? Taj me nevaljalac sigurno drao za svodilju jer je upoznao djevojku kojoj sam ga uputila. . Vritei tako, brzo izroni iz mora i odmah pohrli u zlatnu lonicu. Kad je, kao to su joj kazali, nala bolna sina, ve s vrata viknu to je mogla jae: Je li to dino i pristojno za na rod i tvoju vrlinu! Prvo si pogazio naloge svoje matere i gospodarice! Nisi htio mojoj suparnici nametnuti sramotnu ljubav i tako je muiti, nego je ti, tako mlad, grli razuzdanim i nedoputenim zagrljajima, pa da svoju neprijateljicu jo trpim kao snahu? Vragolane, zavodnice i odvratni stvore, ti svakako misli da si -samo ti plemenita roda, i da ja zbog svojih godina vie ne mogu zanositi! Znaj, dakle, da u roditi drugoga sina, mnogo boljega od tebe, dapae, da vema osjeti sramotu, posinit u koga od robova roenih u mojoj kui i dat u mu i krila, i luk, i strijele, i svu svoju opremu koju tebi nisam dala zato da je tako upo-rabi! A od imanja tvoga oca nita mi nije dano za tu opremu! Ti si na zlo upuen od najranije mladosti i svrbe te^ prsti: koliko si samo puta uinio prijestup prema starijima koje nisi tovao! Pae i mene, majku svoju, izlae svakoga dana sramoti, kao kakav ubojica; esto si me tukao i prezire me kao kakvu udovicu, a ne boji se ak ni svoga ouha, hrabrog i velikog bojnika! A to bi ga se bojao, kad mu esto svodi djevojke samo da mene naljuti. Pobrigat u se ja da se pokaje zbog svega toga i da outi svu gorinu i neprijatnost te svoje ljubavne pustolovine? I to u initi sad ovako izloena ruglu? Kamo li da 30 poem? Kako da drim na uzdi tebe, vragolana? Da traim pomo od svoje prijateljice Treznoe, kad sam je tako esto uvrijedila zbog raskalaenosti ovoga ovdje? Sva se upravo zgraam na pomisao da razgovaram s tom prostom i blatnom enom! Ali ne smijem prezreti utjehu osvete, ma otkud dola. Ba nju, i nijednu drugu, valja mi uzeti upomo da najstroe kazni toga pokvarenjaka, isprazni mu tobolac, oduzme strijele, popusti luk, ugasi zublju, i dapae mu njegovo tijelo omlitavi snanim lijekovima. Vjerovat u da je osveena nanesena mi uvreda tek onda kad mu ostrie kosu koju sam tako esto svojim rukama milovala i davala joj zlatan sjaj, i kad mu podsijee krila koja sam na svojim grudima esto u nektaru kupala. Tako se ona gnjevila te provali van razjarena koliko si moe biti samo Venera. Odmah je stigoe Cerera i Ju-nona, pa videi njezino namrteno lice, upitae je zato mrtenjem toliko kvari ljupkost svojih oiju. Ba mi zgodno dolazite, ree ona, da momu ranjenu srcu ispunite elju. Uprite sve svoje snage, molim vas, i dovedite mi onu bjegunicu i skitnicu Psihu. Jamano znate za sramotu moje kue i sva nedjela moga

nedostojnog sina. Boice zaista znahu sve to se zbi i kuahu stiati straan gnjev Venerin: Sto je skrivio tvoj sin, gospodarice, kad tako uporno napada njegove naslade i nastoji upropastiti djevojku koju voli? Kakav je to grijeh, molimo te, ako se veselo nasmijei lijepoj djevojci? Zar ne zna da je mukarac i mladi ili zaboravlja koliko mu je godina? Ili ti se ini vazda djeakom zato to je tako draestan? Ti si majka i osim toga razborita ena: zar e uvijek tako znatieljno ispitivati zabave svoga sina, optuivati ga zbog raskalaenosti, prekoravati ga s ljubavnih pustolovina i zamjeriti lijepomu sinu to se slui tvojim umijeima i slastima? Tko e od bogova ili od ljudi podnositi da ti na sve strane ije strasti meu ljudima, a u svojoj kui zabranjuje ljubav i zatvara kolu enskih ljubavnih vjetina koja je svakomu otvorena? Tako su obje boice, bojei se Amorovih strelica govorile u njegovu korist, premda ne bje nazoan. A Venera, ljuta to se okreu na alu nanesene joj uvrede, proe pokraj njih i uputi se hrlim korakom k moru. 96 ESTA KNJIGA Psiha je, kroz to, puna nemirne enje, svuda lutala, i nou i danju traei svoga mua. utjela je veliku elju da ga umilostivi bar ropskim molbama, ako mu ne moe supruanskim milovanjem stiati gnjev. I jedno opazivi na vrhu strme planine nekakav hram, ree: Tko zna ne boravi li ba ondje moj gospodar? I odmah tamo pohiti, a nada i elja poticae njezinu istroenu snagu. Prehodivi preko visoka grebena, doe do samoga boanskog stana. Tu opazi penino klasje na kupu ili opleteno u vijence, a bilo je i jemena klasja. Tu bjehu i srpovi i sve etelake sprave, ali sve to leae porazbacano na sve strane, kako ve ine radnici za ljetne zapare. Psiha sve to pomno prikupi, stavi svaku stvar na svoje mjesto i lijepo sve sredi, mislei kako ne treba zanemariti obred nijednoga boanstva, nego u sviju valja moliti dobrostivo milosre. Dok je ona pomno i revno nastojala, ue iznenada nato Gerera i vikne jo izdaleka: Ah, jadna Psiho, jesi li ti to? Gnjevna Venera trai te po svemu svijetu, sprema ti najstrou kaznu i smilja osvetu svom snagom svoga boanstva. A ti se ovdje briga o mojim stvarima i misli o svemu, samo ne na svoj spas! Tada Psiha obujmi noge boice, obilnim suzama okvasi njezine stope, svojom kosom otare tlo i mnogim molbama zatrai od nje milost: Zaklinjem te tvojom plodonosnom desnicom, veselim sveanostima etvenim, tajnama svetih kovega, kri-latim kolima poslunih ti zmajeva, brazdama sicilske grude, kolima koja ugrabie Prozerpinu i zemljom koja je ne vraa, Prozerpininim svadbenim silaskom u mrak donjega svijeta, povratkom tvoje keri naaste svjetlou zubalja i svim ostalim to u dubokoj tajni i muku taji svetite u atikoj Eleuzini, pomozi jadnoj dui Psihe koja te moli! Dopusti da se bar nekoliko dana krijem meu ovim klasjem dok se gnjev rasrene boice s vremenom ne umiri, ili se bar moje sile dugim naporom izmuene, odmorom ne oporave! A Cerera odgovori: Dirnule su me tvoje plane molbe i elim ti pomoi. Ali neu da navuem

na se srdbu svoje rodice s kojom me odavno vee prijateljstvo i koja je k tomu dobra ena. Zato odmah idi iz ovoga hrama i budi sretna to te nisam zadrala i zatvorila. Odbijena i protiv svoje nade, Psiha se uputi natrag, presvojena dvostrukom tugom. Odjednom kroz polumrak nekoga svetog luga opazi u dolini pod sobom hram sagraen velikim umijeem. Ne htjede propustiti nijednu priliku, makar kako ona bila nesigurna, koja bi joj mogla uliti neku nadu, pa u elji da ite milost kojegagod boga, prie svetomu ulazu. Tamo ugleda skupocjene dare i trake izvezene zlatnim slovima objeene o grane drvea i privrene na dovratke. I na tim napisima, uz dobroinstva koja je boica ukazala, bi ispisano i ime boice kojoj su darovi dani. Psiha klee, zagrli jo topao rtvenik, otare suze i ovako se pomoli: Sestro i eno velikoga Jupitera, bilo da boravi u prastarom hramu na Samu koji se jedini ponosi da te rodio, uo tvoj pla i hranio te u djetinjstvu, bilo da pohaa sveta sjedita visoke Kartage, koja te tuje kao djevicu koju na nebo voze kola u koja su upregnuti lavovi; bilo da uz obale Inaha, koji u tebi priznaje enu gospodara groma i kraljicu bogova, titi slavne bedeme Arga; ti, koju vas Istok potuje kao Zigiju, a cio Zapad zove Lucinom, budi mi u prevelikoj mojoj nevolji Junona Sospita i oslobodi me sustalu sa svih opasnosti koje sam podnijela, straha od pogibli koja mi prijeti. Zar ti ne pomae trudnim enama koje su u pogibelji? Jo se ona tako molila, kad eto ti Junone koja se pojavi u svemu uzvienom dostojanstvu svoga boanstva i ree: Vjeruj mi da bih rado svoju volju prilagodila tvojim molbama! Ali mi potenje ne doputa raditi neto protiv volje svoje snahe Venere, koju sam vazda ljubila kao ker. Osim toga krate mi i zakoni koji zabranjuju da se tue sluge bjegunci primaju protiv volje gospodara. Nakon toga novog brodoloma svoje sree, ne mogavi stii krilatoga mua i bez ikakve nade u spas, Psiha stane sama sobom razmiljati: Sto bih sada u svojoj nesrei? Koja jo druga pomo moe biti mojim nevoljama, kad mi nisu mogle koristiti privole boica, premda su to htjele? Kamo bih se uputila kad sam sa svih strana uhvaena u stupice? U koju kuu ili u kakav bih se mrak sakrila pred neuklonivim oima velike boice Venere? to eka, Psiho? Samo muki stupi, napusti hrabro ispraznu nadu, poi sama pravo svojoj gospodarici i kuaj, makar i prekasno, poniznom molbom ublaiti njezin gnjev! Tko bi znao, moda e tamo, u majinom domu, nai onoga koga ve odavno trai! Tako spremna ne samo na nejasan ishod svog posluha nego i na sigurnu propast, stane smiljati poetak molitve. A Venera se odrekavi potrage po zemlji, spremala povratku na nebo. Naloila je spraviti kola koja joj je zlatar Vulkan umjetniki izradio i pred vjenanje poklonio za svadbeni dar: bila su divno izraena, i gubitak koji je turpija nanijela zlatu, samo je jo poveavao njihovu ljepotu i sjaj. etiri bijela goluba izdvojie se izmeu mnogih golubova koji se gnijezde oko lonice svoje gospodarice, i okreui svoje arene vratove upregoe se u veselom letu jarmovima od dragog kamenja, primie svoju gospodaricu i veselo polete. Za boiinim kolima letjeli vrapci veselo ivkajui, a druge su ptice pjevice slatkom pjesmom glasno objavljivale dolazak boginje. Oblaci se sklanjali, nebo se otvaralo svojoj keri, a eter u nebeskim visinama s veseljem doeka boicu. Raspjevana druba velike Venere bojala se susreta s orlovima ili grabeljivim jastrebima. Boica se uputi kraljevim dvorima Jupiterovim i ponosno zatrai potrebne

joj usluge Merkurija, boga s monim glasom. Jupiter joj to odobri pokretom svoje modre obrve. Tada Venera praena Merkurijem i kliui radosno odmah sie na zemlju, a usput mu je slubenim licem govorila ovako: Brate Arkaanine, zacijelo znade da tvoja sestra Venera nikada nita nije uradila bez tvoje pomoi; znano ti je, takoer, da ve dugo traim i ne mogu nai sakritu slukinju. Nije dakle druge, nego da po tebi javno obeam nagradu onomu tko je pronae. Pouri, dakle, moj nalog; oglasi znake po kojima se moe prepoznati, da je tko ne bi sakrio to je zabranjeno i tako uinio krivnju, a poslije se pravdao kako nije znao za zabranu. Govorei tako dade mu tjeralicu sa Psihinim imenom i ostalim opisom. Zatim se zaputi doma. Merkur ispuni naloge, jurei svuda po zemlji, obilazei sve narode ovako je obavljao slubu naloene naredbe: Tko je mogne vratiti ili makar kazati gdje se krije kraljevska ki, slukinja Venerina, po imenu Psiha, neka doe iza Murcijina biljega da se nae s glasnikom Merkurijem. Od same Venere primit e za sodbinu sedam slatkih c jelova, a uz ovo jo i jedan osobit, vrhom jezika, najslai od svih. Merkurije to objavi, a elja za tako divnom nagradom pobudi sve ljude na takmu. A to pogotovo ukloni svako oklijevanje Psihino. Kad se priblii vratima svoje gospodarice, dotra joj u susret Venerina sluavka, po imenu Navada, i to je mogla jae zavie: Jesi li napokon ipak shvatila da ima gospodaricu, bestidnice? Ili e pako, sa svojom obiajnom drskou tajiti da ne zna koliko smo prepatile traei tebe? Dobro je to si ba mojih ruku dopala! Sam te Ork uhvatio u svoje pande i nee ekati dugo da bude kanjena zbog svoje pobune! Drzovito je pograbi za vlasi i stane je vui, a Psiha se ne opirae. im je uvedu i predadu Veneri, opaziv je ova prasnu u glasan smijeh i, kako to obiavaju razgnjevljeni ljudi, tresui glavom i eui se za desno uho, ree: Napokon si se udostojila pozdraviti svoju svekrvu? Ili si pae eljela pohoditi svoga mua koji je u pogibli od tvoje rane? No, budi bez brige, primit u te onako kako to pristoji dobroj snasi! Pa onda upita: Gdje su moje slukinje Briga i Tuga? Zovne ih unutra i dade im Psihu da je mue. One sluajui naloge svoje gospodarice, iibae jadnu Psihu i izmuie je drugim muilima, pa je opet dovedoe gospodarici pred oi. Venera se tada nasmija i ree: Pazi, kako svojom velikom utrobom kua me ganuti i pobuditi u meni suut, jer e me preko svoga djeteta uiniti sretnom bakom! Doista, sretne li mene, koja e se u cvijetu mladosti zvati bakom, a prosti sin slukinjin postat e Venerin unuk! Ali ja sam luda! Kakav unuk! Nije valjana nejednaka enidba, a uz to u kui, bez privole oeve i bez svjedoka, i tako e to dijete biti kopile, ako ti uope dopustim da rodi! Rekavi to baci se na Psihu, razdere joj odijelo, ra- 10 upa kosu, izudara po glavi i teko je ozlijedi. Zatim uzme ito, jeam, proso, mak, graak, leu i grah, smijea sve to na kup i kaza: ini mi se da ti, tako runa slukinja, samo revnim sluenjem pribavlja sebi ljubavnika, zato hou i sama ispitati tvoju vrlinu. Razlui ovu naslagu sjemena, odvoji zrno jedno po jedno, sredi ih, i prije mraka obri ovaj

posao na moje zadovoljstvo! I pokazavi joj kup svakovrsna sjemenja, ode na svadbenu gozbu. Psiha ne primaknu ruke tom nerazdjeljivom kupu koji je bilo nemogue srediti, zapanjena tim neovjenim nalogom osta muei. Tada se jedan mrav, ivotinjica koja ivi po poljima, znajui teinu takva posla, smiluje na drugaricu veloga boga, prokune okrutnost svekrve, pa brzo sazva i prikupi svu vojsku mravi iz susjedstva: Smilujte se, hitri sinovi hraniteljice zemlje, i pri-tecite brzo i spremno lijepoj djevojci, Amorovoj eni koja je u pogibli! Navru jedan za drugim vali tih esterononih radnika, i pomno izdvojie s kupa zrno po zrno, razlue sve po vrstama i brzo ieznu. Kad se spusti no, vrati se Venera s gozbe ugrijana vinom, miriui balzamom i sva ovijena ruama koje su se presijevale u bojama. Sagledavi kako je marljivo obavljen ovaj neobini posao, ree: To nije djelo tvojih ruku, nevaljanko, nego onoga komu si omiljela na tvoju i njegovu nesreu. Dobacivi joj koru kruha poe spavati. Za to su vrijeme Amora zatvorena u jednu sobu unutar kue pomno uvali, jedno zato da iz nestanosti ne pogora ranu, a drugo da se ne sastane sa svojom draganom. Tako ljubavnici razlueni, a pod jednim krovom, odjelito provedu tunu no. im zora stie na svojini kolima, Venera zovne Psihu i stane joj ovako govoriti: Vidi li onaj gaj to se protee uzdu rijeke i kojem se bunje nadnosi nad blinjim izvorom? Ondje lutaju ovce, kojih runo blista kao pravo zlato i pasu bez pastirova nadzora, zapovijedam ti da mi odmah, ma kako zna, nabavi i donese pram vune. Psiha voljno ode ne da izvri nalog, nego da se strmoglavi s litice u rijeku i tako nae spokoj svojoj nevolji. Ali sa same rijeke zauta zelena trstika, izvor u kojem se taje slatki napjevi, krenuta blagim dahom lahora i nadahnuem boanskim, te ovo proree: Nemoj, Psiho, izmuena tolikim patnjama, skvrniti moje svete vode svojom smru nevoljnom i nemoj se kuati u ovo doba pribliiti stranim ovcama: dokle ih suneva ega zagrijava, one obino divljaju groznim bjesnilom i napadaju tad ljude otrim rogom, ili kao kamen tvrdim elom, a ponekad ih manitaju i otrovnim ujedima. Ali kad se u podne ublai sunev jar, stado se primiri i odmara na lahoru koji popuhuje s rijeke. Tu pod ovom visokom platanom koja se napaja istom rijenom vodom, moi e se sakriti. im ovce utiaju bjesnou i smire se, stresi grane blinjega gaja i nai e zlatno runo koje visi na razne strane zapevi o stabla. Tako estita i plemenita trstika poui napaenu Psihu kako e se spasiti u svojoj nevolji. Ona je vrlo pomno saslua i, pazei na sve upute, lakom varkom, ukrade meko uto zlato i odnese pune skute Veneri. Ali u gospodarice ne stekne ni u ovomu drugom opasnom poslu nikakve pohvale, nego uzvi obrve, kiselo se nasmija i ree: Ja se ne varam i vidim da je tvoj ljubavnik tvorac ovoga djela. No sad u ispitati jesi li zaista hrabra duha i nema li takmaca tvomu razboru. Vidi li vrhunac one tako visoke litice na strmoj gori, iz koje izviru tamne vode crnoga izvora, skupljaju se u dnu blinje doline u jedan vir, i odatle odlaze u movare stigijske hraniti struju hunoga Kokita? Hou da s vrha na kojem voda izvire iz zemljine utrobe zahvati studene vode i odmah mi je donese u

ovom kraiu ovdje. Tako ree i estoko se zagrozivi predade joj kristalnu posudicu. Psiha se uputi najviem vrhu gore, i revno pospjei u korak da bi bar tamo dokrajila svoj bijedan ivot. No im je dola blizu napomenutoga grebena, vidje da je taj posao golem i smrtonosan. To je bila divovska litica, strma i nepristupna zbog glatke povri, a iz srijede kamena drijela, bljuvala je grozna vrela. Voda je izbivi iz ustrmljenih upljina, padala nanie i probijala se kroz uzak procijep u kojem se gubila, pa se taj om slijevala u blinju dolinu. S lijeve i desne po izlokanim liticama ispruenih vratova gmizali strani zmajevi, oi im prisiljene da bdiju nikad se nisu sklapale, i vazda im otvorene zjenice straile na svjetlosti. I sama se voda, obdarena ljudskim glasom, branila i vikala: Odlazi! ili: to radi? Pazi! to ini? uvaj se! ili: Bjei! i Propast e! Videi da je njezin nalog neizvediv, Psiha se skameni: premda je tijelom bila nazona, duhom bje odsutna i pritisnuta teinom zadatka koji ne mogae obaviti, ne imae vie ni suza to bi joj bile zadnja utjeha. Ali muka ove edne due nije se mogla sakriti bistrim 15 oima dobre Providnosti, jer nenadano bane, rairenih "krila, grabeljivi orao, kraljevska ptica Svevinjega Jupitera i sjeajui se kako je jednom po savjetu i voen Amorom donio Jupiteru njegova peharnika iz Frigije, po-elje pravodobnom pomoi odati tovanje bogu pomogavi mu eni u nevolji. Napusti, dakle, sjajne staze nebeskoga svoda i letei ispred same djevojke, ovako ree Zar se ti, prostoduna i u svim stvarima nevjesta djevojko, nada da e moi ukrasti makar jednu kap iz ovoga presvetog i neprijaznog izvora, ili je se barem samo dotai? ula si, valjda, da su ove stigijske vode strasne i za bogove, pa i za samoga Jupitera, i da se bogovi zaklinju velianstvom Stiksa kako se vi zaklinjete bogovima. Daj mi taj krai? Brzo ga zgrabi i stee, razmahnu tekim krilima, upravi let nadesno pa nalijevo i pohiti meu zmajeve kojima eljusti bjehu pune stranih zuba, a trovrhim su jezicima palucali. Voda je uzmicala i nareivala mu da se vrati dok nije nastradao, ali joj on ree kako dolazi po nalogu Venere u ijoj je slubi. To mu je malo olakalo pristup do vode. Psiha radosno primi napunjen krai i pohrli k Veneri. Ali ni sad ne mogne ublaiti razgnjevljenu boicu. Ona je pozva i prijetei joj jo veim i strasnijim kaznama, ree joj zlobnim posmijehom. Priinja mi se velikom vjeticom uvjebanom u poslu, kad si tako brzo ispunila ove moje naloge! Ali me treba da poslua jo i u ovom, djevojice moja! Uzmi ovu kutiju i doda joj pa odmah sii u podzemlje, pravo-u smrtnu kuu Orkovu. Kutiju daj Prozerpini i reci: Moli te Venera da joj poalje malko svoje ljepote, ili bar koliko je dosta za jedan kratak dan. Ono to je imala, lije-ei bolna sina, sve je potroila. Ali se ne vrati prekasno, jer treba da se time naliim kad se pojavim na. skupu bogova. Psiha tad outi da joj je doao zadnji as, i shvati jasno da je otvoreno gone u smrt. Kako ne, kad je dragovoljno i svojim nogama morala otii u Tartar, meu due umrlih? Ne oklijevajui dalje uputi se k visoku tornju da se odanle strmoglavi. Mislila je da e tako* pravo i najbolje sii u podzemni svijet. A toranj se iznenada oglasi: Zato se, jadnice, hoe ubiti skaui u provaliju? Zato lakoumno podlijee ovoj zadnjoj pogibli i naporu?" Ako se tvoja dua jednom odvoji

od svoga tijela, jamano-e otii u najdublji Tartar, ali se odanle nikad vie nee moi vratiti! Sluaj me! Blizu je Lakedemon, slavan ahejski grad. Potrai mu u blizini Tenar, skriven na nedohodnim mjestima. Tama je Ditov oduak i kroz otvorena vrata ukazat e ti se neprohodan put: im pri jede prag, stii e novim putelj-kom u Orkovu palau. Ali tim mranim kraljevstvom ne smije proi praznoruka, nego mora u objema rukama ponijeti valjuke od mekoga jemenog brana i meda, a u ustima dva novia. Kad prevali dobar dio smrtonosnoga?. puta, sastat e hroma magarca natovarena drvima kojega .goni hrom ovjek. Taj e te moliti da mu dade nekoliko trupaca koji su ispali iz svenja, ali ti ga mimoii ne pustivi glasa. Zatren e stii do rijeke mrtvih kojom upravlja Haron, i on e odmah traiti vozarinu prevoze na drugu obalu u amcu saivenom od koe. I meu mrtvima, dakle, ivi gramzivost, te bog poput Harona, Plutonov poreznik, .nita ne ini besplatno: pa siromah umirui mora se bri-gati za popudbinu, i nema li sluajno novac pri ruci, nitko ne treba da mu dopusti izdahnuti. Tom e gadnom starcu dati za vozarinu jedan od novia to ih dri u ustima, ali tako da ga on svojom rukom uzme iz tvojih usta. Kad se bude vozila tromom vodom, doplivat e nekakav mrtav starac koji e prema tebi pruati sagnjile ruke i moliti da ga digne u amac, ali se ne daj zavesti milosrem. Kad prijee rijeku i malko popoe, molit e te stare 19 tkalje koje tkaju platno da im malo pomogne, ali ne .smije ni to taknuti. Jer sve to, kao i mnoge druge stvari, upriliit e ti lukava Venera ne bi li bar jedan valjuak ispustila iz ruku. Nemoj misliti da je gubitak jednoga kolaa neznatan, jer ako samo jedan izgubi, nee vie vidjeti ove svjetlosti. Golem pas sa tri velike glave, straan i grozan, gromovito lajui na mrtve kojima vie ne moe nauditi nikakovim zlom, strai ih uzalud, taj pas lei sveudilj, vjeno budan, pred samim pragom i crnim dvorom Prozerpininim i strai pred praznom kuom Plu-tonovom. Njega e zabaviti jednim kolaem i lako e ui k Prozerpini koja e te ljubazno i blago doekati i nukati da sjedne na stolicu i narua se gospodski. Ali ti sjedni na tlo, zatrai koricu kruha i pojedi. Zatim kai zato si dola, uzmi to ti dadu, pa se vrati i umiri "bijesna psa kolaem koji ti je preostao, zatim daj lakomu vozaru novi koji si sauvala, prijei rijeku i idi istim tragom pa e se opet vratiti zboru nebeskih zvijezda. Ali od svih mojih savjeta osobit je ovaj: ne poeli otvoriti ili zaviriti u kutiju koju nosi, niti znatieljno razgledati u njoj blago boanske ljepote. Tako je umni toranj zavrio svoje proroanstvo. 20 Psiha odmah poe u Tenar, uze, kako joj je kazano, novce i kolae i brzo sie u podzemni svijet. utei mimoie hromoga magarca, dade vozaru vozarinu, ne osvrnu se na elju mrtvaca koji je za njom plivao, prezre lukave molbe tkalja, kolaem umiri stranu bjesnou psa i unie u Prozerpinin dom. Ne primi ni udobno sjedalo ni bogatu gozbu to joj je gostiteljka nuala, nego joj sjede do nogu, zadovolji se crnim kruhom i javi Venerinu poruku. Odmah dobi tajno napunjenu i zatvorenu kutiju, prui drugi kola psu i tako mu varkom zategne lave, dade vozaru novi koji joj preosta otprije i vrati se jo bodri ja iz donjega svijeta. Premda se urila dovriti nalog, obuzme je ne-

smotrena znatielja i ree: Ala sam ja budalasta nosilja ove enske ljepote, koja ne uzimam sebi ni mrve, da bar tako omilim svomu krasnom draganu. I odmah otvori kutiju. A u njoj ne bi niesa, nikakve ljepote, samo pakleni je san, pravi stigijski san, koji je' osloboen zaklopca odmah obuzme, gustim oblakom sna obavi njezine udove, i ona se na samom putu, na mjestu gdje se zatekla, svali na zemlju. Tako leae nepomino,, uprav kao les koji spava. Amoru je rana kroz to zarasla, ne mogavi dulje podnijeti nenazonost svoje drage Psihe, izlet je kroz najvii prozor lonice u kojoj je bio zatvoren, i kako mu krila od duga odmaranja bjehu ovrsla, poletje brzo, stie k svojoj Psihi, istrese iz nje san i opet ga zatvori u kutiju, probudi Psihu bezbolnim ubodom svoje strelice i ree r Eto, nesretnice, opet si propala zbog sline znatielje! Revno izvri posao koji ti je moja mater naloila a za drugo u se pobrigati ja. Tako rekavi lagani ljubavnik odletje, a Psiha odmah odnese Veneri Prozerpinin dar. Amora je muila velika ljubav. Bolesna lika, bojei se da ga mati odjednom ne preda Treznoi, vrati se starom umijeu. Brzim letom uzvinu se na vrhunac neba, pade na koljena pred velikim Jupiterom i skrueno mu iskae svoj sluaj. I Jupiter jednom rukom pomilova Amora po obrazu, a drugom ga privi k sebi, poljubi ga i ree: Gospodine sinko, makar mi nikada nisi ukazao ast koja mi je dana privolom bogova, nego si ove grudi koje odreuju zakone prirode i kretanje zvijezda, ranjavao neprestanim udarcima strijela i kaljao estim ljubavnim pustolovinama na Zemlji, premda si moj ugled i glas, protivno svim, pa ak i Julijevu zakonu, sramotio javnim preljubima i tim to si momu uzvienom liku dao ruan oblik ognja, i ivotinje, i ptice, i stoke; ipak u se sjetiti tvoje dobrote i toga da si odrastao na mojim rukama, uinit u ti sve, samo, naravno, znaj da se uva svojih takmaca. A ako se sad na Zemlji nalazi kakva djevojka koja se istie ljepotom, ti e mi se njome oduiti za dobroinstvo koje ti evo inim. Tako ree i zapovjedi Merkuriju da odmah sazove 2 sve bogove u skuptinu, a koji ne doe na zbor nebeskih; bogova, da e platiti globu od deset tisua- novia. Od i ovoga se straha zatren napuni nebeska dvorana, i Jupiter^ sjedei visoko na prijestolju, prozbori: Bogovi, zabiljeeni u imeniku Muza, jamano poznajete ovoga mladia koga sam uzgojio svojim rukama. Odluio sam obuzdati vatrene provale prve mu mladosti. Dosta se svakoga dana govorilo o njegovim preljubima i sramnim izgredima svake vrsti. Treba mu oduzeti svaku priliku i obuzdati mladenaku obi jest branim verigama. Izabrao je djevojku i obljubio: neka je zadri, neka je imade, neka zagrli Psihu i neka s njom vjeno uiva! / Pa obrnuvi se k Veneri, ree: A ti, keri, ne tuguj i ne boj se za svoju obitelj i ' njezin poloaj zbog braka sa smrtnom djevojkom. Po-brigat u se ve da postane jednak i skladan s graanskim pravom. Tad zapovjedi Merkuriju da nae Psihu i dovede u nebo. Podavi joj au ambrozije, ree: Uzmi ovo, Psiho, budi besmrtna i nek se Amor nigda ne odvoji od tvoga zagrljaja, nego da vam brak traje dovijeka! Odmah priprave obilatu svadbenu gozbu. Uvrh stola, 2* na poasnom

mjestu, leae mladoenja sa Psihom na krilu. Pa isto tako zauzme mjesto i Jupiter sa svojom Junonom, te redom svi bogovi. Jupiteru je nektar to je vino bogova toio Ganimed, njegov peharnik, a ostalima Liber, Vulkan je kuhao jela, Hore su kitile sve ruama i ostalim cvijeem. Gracije prosipale balzame, a Muze pojale skladnim grlom. Apolon pjevae uz citru, krasna Venera igrae u skladu sa slatkom glazbom: balet bi tako sastavljen da Muze pjevahu u zboru, Satir svirae u frulu a Pan u sviralu. Tako Psiha, kako je i obiaj, sveano prijee u Amo-rovu vlast. I uskoro im se rodi ki koju zovemo Nasla-dom*__ Tako je luda i pijana starica priala otetoj djevojci. Ja stajah sa strane i bi mi, bogami, ao to ne imah ni tablica ni pisaljke da zabiljeim ovu tako lijepu priu. Uto se vratie iz nekoga tekog boja i razbojnici natovareni plijenom. Na j ispravni j i meu njima ostavie ranjenike kod kue da viaju svoje rane, a ostali pohrlie svratiti po ostatak plijena to ga sakrie u nekakvoj peini. Brzo su blagovali i onda mlatei pognae mene i konja te nas povedu sobom da im donesemo one stvari. Verali smo se i zaobilazili, pa nas naposljetku predveer utale dovedoe do neke peine, natovarie na nas mnoge stvari i odmah nas, ne davi nam ni odaha, pognae natrag. Hitjeli su tako nestrpljivo da su me neprestano tukli i gonili dokle se ne sruih na neki kamen pokraj puta. Tad me stanu jo vie udarati i nagnae me da se s jadom dignem, premda bijah sav oderan na desnoj nozi i s ranom na lijevom kopitu. Jedan od njih tad proslovi: Dokle emo badava hraniti ovo magare koje sad jo i hramlje? A drugi: Dabome! I nije samo zlo u tomu, nego nam je donio nesreu, otkako je u nas, nikakve koristi nismo imali, nego samo rane i gubitak valjanih momaka. Tada trei doda: Bogami, im ovaj tovar dogna kui, umah u ga, premda to rado ne inim, gurnuti u bezdan na plijen grabljivicama. Dok su mi blagi gospodari ovako meu sobom razgovarali o mojoj smrti, stigosmo doma jer je strah uinio moja kopita krilatima. Tada brzo skinue tovar sa nas ne haj ui vie ni za na ivot niti za moju smrt, pozvae ranjenike koje su ostavili, pa onda opet otrae natrag da sami donesu to je preostalo, jer im je tako govorahu bilo dosta nae lijenosti. A ja miljah na smrt kojom su mi prijetili i to me grizlo. Sto stoji, Lucije govorio sam sam sebi i to jo oekuje? Odredie te da umre, i to najstranijom smru. Ta stvar ne ite mnogo napora: eto ti posve blizu gudura s nazubanim dugim liticama; prvo nego stigne, prebit e te i rastrgnuti sve udove. Tvoja arolija donijela 110 : ti je samo oblik i nevolje magarca, a mjesto debele ma-I garee koe dala ti je finu kou pijavice. Budi muko i > spasi se dok moe! Najljepa je prilika za bijeg sada, L dok su razbojnici podalje. Nee se valjda bojati te uvarice, polumrtve babe, koju jednim jedinim udarcem svoje hrome noge, moe skinuti s vrata? Ali na koju u stranu umai? Tko e me primiti gostoljubivo? To razmiljanje bijae glupo i posve priliite jednom magarcu: zar ima putnika koji ne bi sobom poveo ma-* garca, umjesto da ide pjeice? Snanim trzajem otkidoh remen kojim su me vezali 2T i poeh trati. Ali ne mogoh umai sokolovim oima zlobne babe. im zamijeti da se otrgoh, dotra smionou koju ne bi oekivao ni od spola joj ni od godina, zgrabi

za remen i kua me milom ili silom odvesti natrag. Ja sam se pako sjeao gronje razbojnika da e me ubiti i ne | utjeh nikakve suuti: tako sam je ritnuo stranjim nogama da se umah strovali na zemlju. ak je i leei na tlu tako grevito stezala remen da se neko vrijeme ) vukla za mnom dok sam trao. Odmah stane glasno vikati da joj netko snaniji pomogne. Ali je zalud plakala i zalud kuala izazvati smutnju, jer ne bjee nikoga da joj pomogne osim one zarobljene djevojke. Na njezino zapomaganje ona dotra i vidje, bogami, neobian prizor: kako f jedna Dirka, ova baba, visi ne o biku, negoli o nekom magarcu! Tad se djevojka naorua mukarakom hra-brou i obavi krasno djelo: otme starici ular iz ruku, ' milim rijeima smiri moj polet, spretno mi skokne na i lea i tako mi krenusmo. % Udarci kojima me pokatkad hrabrila, nagnae mene 2S prije toga odluna pobjei, a sad eljna osloboditi tu mladu djevojku, da trim kao konj; zemlja jecae od topota mojih kopita, a na blage rijei mlade djevojke revao | sam od milja. Ponekad okretah glavu da tobo poeem i lea, pa joj cjelivah krasne noice. Tad ona duboko uz dahnu, obrne lice puno patnje k nebu i ree: . O bogovi, pomozite mi napokon u ovoj velikoj po-r gibli! A ti, okrutna Sudbino, prestani mi jedno nanositi 1 zlo! Prepatila sam dosta muka da bi ti bila zadovoljna. A ti, zatitnice moje slobode i moga ivota, ako me vrati kui zdravu i itovatu, ako me odvede mojim roditeljima, koliko u ti biti zahvalna, kakve u ti asti iskazati, ka-| kvu hranu davati! Tvoju u grivu dobro ieljati i uresiti svojim djevojakim ogrlicama: elo u ti nakovrcati i uiniti lijep razdjel jak; pomno u ti oistiti repne dlake koje sad vise prljave i zamrene kad se ne kupa; optoen zlatnim ploicama s jat e poput zvijezde na nebu i ljudi e te kliui voditi u slavlje; svakoga dana donosit u ti u svilenu krilu kolae i slatkie i svakog u dana hraniti tebe, svoga spasitelja. Ali uz ove slatkie, uz potpun nerad i ivot pun sree, nee ti uzmanjkati ni ast ni slava. Spomen na ovu zgodu i na boansku providnost ovjekovjeit u vidnim spomenikom, i u atriju u posvetiti jednu sliku koja e uznositi ovaj bijeg. Svijet e dolaziti motriti, priat e se o tomu i ueni ljudi ovjekovjeit e ovu dogodovtinu kaojroman pod naslovom Kraljevna bjei iz ropstva na magarcu. Ti e biti jedno od uda iz starine, a po tvom primjeru vjerovat e se da je Friks preletio more na ovnu, da je Arion jahao na dupinu, a Europa leala na bikovim leima. Ako je istina da je Jupiter mukao u obliku bika, onda se moda i u ovom magarcu krije lice nekog ovjeka ili lik boanstva! Dok je djevojka ovako govorila i uz to esto uzdisala, stigosmo na raskre. Zgrabi ular i htjede me okrenuti udesno, jer zacijelo to bi put k njezinim roditeljima. Ali ja znajui da su razbojnici poavi traiti preostali plijen proli ovuda, tvrdoglavo se opirah i u duhu joj ovako kazivah: Sto radi, nesretna djevojko? to misli? Zato hrli u propast? Kamo misli poi mojim nogama? Nee upropastiti samo sebe, nego i mene! Tako se natezasmo jedno na jednu a drugo na drugu stranu, svaali se kao parbenici za razmeaenje imanja, oko irine puta. A uto nas uhvatie razbojnici koji nas otprije zamijetie na mjeseini, pozdravie nas zajedljivim smijehom: Jedan od njih oslovi nas ovako: Kamo to hrlite noni putnici? Zar se ne bojite dua pokojnika i sablasti u

ovo gluho doba noi? A ti, edna djevojice, zar ti se toliko uri da vidi svoje roditelje? Mi emo ti praviti drutvo i pokazat emo ti najblii put k svojima. Sto ree, to i uini: ugrabi ular i nagna me da se okrenem, a k tomu me, po navadi nemilice udarae kvrgavom batinom koju je nosio sa sobom. im vidjeh da se vraam k smrti od koje namislih umai, sjetim se rane na kopitu i poeh epati i klimatati glavom. Tad razbojnik koji me vodio natrag, podvikne: Jesi li opet stao posrati i klecati? Tvoje gnjile noge znaju trati, a ne mogu ii korakom. Maloprvo bjee bri i od samoga krilatog Pegaza! Dok se ljubazni pratilac ovako alio i vitlao toljagom, stigosmo do vanjskoga utvrenja razbojnikog gnijezda. Ali, to vidjesmo! S konopcem oko vrata visila je baba o grani visokoga empresa, objeena! Razbojnici je odmah smakoe i onakvu kakva bijae bace je u bezdan, skupa s konopcem. Zatim vrsto vezae djevojku i kao zvijeri navale na veeru, koju im je nesretna starica po zadnji put pomno bila zgotovila. Kad prodrljivo pojeoe sve, stanu meu sobom 31 vijeati o tomu kako bi nas kaznili i tako nam se osvetili. Kao to to biva na burnim zborovima, jedan je traio da se djevojka spali iva, drugi je predlagao da je bace divljim zvijerima, trei da je raspnu na kriu, a etvrti da je u mukama rastrgnu. Ali su svi glasali, ovako ili onako, za smrtnu kaznu. Tad neko od njih utia buku i stane kazivati sabrano: Drugovi, ne odgovara propisima nae druine, ni naoj blagosti, niti pak mojoj osobnoj skromnosti da pristanem na tu vau pretjeranu strogost koja nije razmjerna veliini krivnje. Divlje zvijeri, vjeala, oganj, muenje, sve to ne valja jer e samo ubrzati njezinu smrt. Ako kanite posluati moj naputak, tad poklonite djevojci ivot, ali onakav kakav ona zasluuje. Sjeate se valjda svoje nedavne odluke glede ovoga lijenoga ali prodrljiva magarca, koji se jo i sad taj a da je bolestan, a kriv je za bijeg ove mlade djevojke, jer joj u tomu pomagae. Ja, dakle, predlaem da ga sutra zakoljemo, izvadimo mu svu utrobu, i da djevojku koju je pretpostavljao nama, golu uijemo u njegov eludac tako da joj samo lice viri van, a tijelo da bude u ovoj ivotinji kao u zatvoru; zatim da magarca ispunjena kao kobasicu odnesemo na neku guduru s otrim liticama i ostavimo ga arkom suncu. Tako e oboje posvemano podnijeti kazne koje ste s to- 32 liko mudrosti odredili: magarac smru koju je odavno zasluio, a djevojka ujede divljih zvijeri kad je crvi posve razgrizu, estinu ognja kad jarko sunce zapali eludac ivotinje, i muenje na vjealima kad joj psi i ptice grabljivice na sve strane raznesu utrobu. Ali ni to nije sve. 8 Zlatni magarac Evo i drugih muka i bolova: ona e iva biti u elucu mrtve ivotinje; nepodnoljivi smrad punit e joj nozdrve i polako e umrijeti od duga gladovanja, a ruke joj nee biti slobodne da sama sebi zada smrt. Nakon toga svi razbojnici ne samo jednogrlice nego i jednoduno prihvatie njegov naputak. A meni, kad sam to sasluao svojim dugim uima, ne preosta nita drugo nego da plaem nad svojom sutranjom strvinom! SEDMA KNJIGA im svanu i kola suneva stanu osvjetljivati svijet, stie jo jedan lan

razbojnike druine, a da je to bilo i njegovo zanimanje, vidjeh po tomu kako ga pozdravie. Zadihani doljak sjedne na ulazu u peinu, i poto se malo odmori, podastre druzima slijedee: Glede kue Milona iz Hipate koju smo nedavno opljakali, moemo biti sasvim spokojni i utjeti se sigurni. Kada krenuste u na tabor, poto ste odnijeli sve to se dalo odnijeti, pridruih se skupini ljudi, skupa s njima ruih i tugovah, zbog svega to se dogodi. No dobro pazih da vidim to oni kane poluiti da bi objasnili taj zloin, misle li goniti razbojnike i dokle e u tomu ii, da vas mogu o svemu obavijestiti kako ste mi naloili. Nitko od njih nije nekim sumnjivim tvrdnjama, nego potpuno vjerojatnim razlozima dokazivao da je krivac za tu krau neki Lucije, koji je pred neki dan na temelju lane pismene preporuke i pretvorica potenjaine, zadobio Milonovo povjerenje toliko da ga je ovaj primio u kuu kao gosta i drao ga svojim prisnim prijateljem. Kod njega osta nekoliko dana, laga njegovoj sluavci da je u nju zaljubljen, ispita potanko kako se zatvaraju vrata i znatieljno razgleda one kune odaje gdje Milon obiavae ostavljati svekoliko svoje bogatstvo. Njegovu nesumnjivu krivnju dokazivae i to to je te iste noi kad je provala obavljena, taj Lucije klisnuo i za svagda nestao. A da svoj bijeg mogne jo vie ubrzati i to dalje odmai go-niteljima, ima jo jedno sredstvo na raspolaganju: vodio je sobom bijelca da na njemu pobjegne. U kui gosto-Ijupevoj uhite mu slugu, pa kako raunahu da e on dati podatke o zloinima i nakanama gospodarevim, odvedu ga po nalogu vlasti u gradski zatvor i sutradan su ga tako muili da umalo nije umro, ali ne mognu izvui iz njega nikakva priznanja. Ujedno su u rodnu zemlju toga Lucija poslali i poslanike da potrae zloinca i da ga kazne za prijestup. Dok razbojnik to kazivae, ja usporedih ondanjega Lucija i njegovu sreu sa sadanjim bijednim magarcem i njegovim bijednim stanjem te uzdahnuh iz dubine due. Pade mi na um da nai stari mudraci iz prolosti nisu bez razloga govorili i prikazivali Sreu kao slijepu i sasvim bez oiju. Ona je samo prema zloincima i nedostojnima rasipna sreom i nikad razumno ne izabire izmeu ljudi, nego vazda pretpostavlja one od kojih bi i sama pobjegla da ih moe vidjeti, a (to je pri svemu tomu najgore) ona tako svojevoljno i tako izopaeno vlada naim miljenjem, da se nevaljalac esto dri za potena ovjeka, dok se s valjanim ovjekom postupa kao sa zloincem. Tako i mene njezin gnjev i njezina ud dovede do toga da postanem najprezreniji od svih etverononih ivotinja, kojih bi tuna sudbina i kod najokorjelijeg ovjeka izazvala suut i bol, optuen jo i za pljaku domaina koji mi je bio osobito drag. Takav bi se zloin zacijelo mogao nazvati ne samo pljaka nego i ubojstvo! A ja se ne mogoh braniti niti barem jednom rijeju sve to porei! Da moj muk, dok me na moje oi optuivahu za takav zloin, ne bi znaio da utim grinju savjesti, htjedoh samo viknuti: nisam kriv! jer vie ne mogoh izdrati. Prvu sam rije, dodue, strano se derui i izgovorio, ali drugu nikako ne mogoh. Ma koliko da sam sisao i izvijao mlitave usne, vazda sam ostajao na prvom slogu i sveudilj istim glasom vikao: la, ia. Ali to bih se jo alio na glupost Sudbine, kad se nije stidjela baciti me u isto ropstvo, u isti jaram kao i moga konja, moga slugu i drugara? Razmiljajui tako, obuzme me jo vea briga. Sjetih se razbojnike

presude da postanem rtva za duu djevojke, pa kad god se saginjah motrei svoj trbuh, ve vidjeh nesretnu djevojku u svojoj utrobi. Uto razbojnik, koji je donio tu vijest i potvoru o meni, izvadi tisuu zlatnika to ih je sakrio u uivene avove svojih halja. Kazivae da ih je pokupio od putnika i kako mu potenje nalae da ih preda u skupnu blagajnu. Raspitivao se takoer vrlo pomno i za zdravlje svojih drugova. Kad u da su neki od njegovih drugova, i to ba oni najvaljaniji, nastradali u raznim isto tako opasnim podvizima, predloi da za neko vrijeme ostave pute na miru, da uine ope primirje i potrude se nai novake kojima e obnoviti svoju bojnu etu, kako bi novim druina popunila stari broj. One protivne prisilili bi zastraivanjem, a one koji bjehu voljni, namamit e mogunou koristi i dobiti. Koliko bi ljudi rado pristalo kod njih kraljevski ivjeti i tako se spasiti od svoga ropskog i neuglednog ivota! On je sam nedavno sreo visoka mladia, pleata, spremna na podvige. Uspje ga savjetima nagovoriti da svoju snagu, od duga nerada oslabjelu, iskoristi isplatnijim sluenjem, da pravodobno svoje dobro zdravlje i svoju snanu ruku, koju sad prua za milostinjom, uporabi za zgranje zlata. Te rijei odobrie svi jednogrlice. Odluie primiti toga ovjeka, za koga su drali da je dosta iskuan i potraiti i druge ljude kako bi popunili svoju druinu. Tad razbojnik izae i nakon kratka vremena dovede kao to i obea nekoga mladia, zaloga diva. Mislim da se nijedan od nazonih nije mogao takmiti s ovim, jer uza svoju krupnou, bijae za glavu vii od svih, a na obrazima mu se pahulje tek stale pomaljati. Na sebi imae svakojake oderine koje ga samo napola pokrivahu, loe saivene, a izmeu njih nazirahu se snane grudi i trbuh skoren od prljavtine. Ue i ree ovako: Zdravo, valjane sluge Marsove i, od danas pa nadalje, moji vjerni bojni drugovi! Primite radosno onoga koji vam s radou prilazi, prikrilite ovjeka srana i hrabrena, to voli zadobiti rane po tijelu nego rukom ticati zlato, a komu sranost jo ja smrt, koje se drugi strae. Ne mislite da me k vama dovela oskudica ili nevolja, i nemojte po ovim krpama suditi o mojim zaslugama! Ja bijah harambaa jake i opremljene druine te opustoih svu Macedoniju. Ja sam onaj Henp/ iz Trakije, glasoviti razbojnik od ijeg imena drhte sve pokrajine. Moj otac Te-ron bijae i sam glasoviti lopua: hranio me ljudskom krvlju i odgajao meu naim banditima, a ja ga naslijedih i ugledah se u njihove vrline. Ali svoju mnogoljudnu etu vrlih momaka, i sva velika blaga i sve to posjedovah, iz-gubih u trenue oka. Napao sam u prolazu nekoga carskog namjesnika to najprvo upravljae s dvjesta tisua seste-raca,_a poslije pade u nemilost. Ali vam hou priati sebice da sve saznate. Na carskom dvoru bijae ovjek koji se veoma isticao mnogim zaslugama i stekao ak i osobno prijateljstvo carevo. Podmukle optube i netajena zavidnost bacie ga u progonstvo. ena mu, od rijetkih vjernih i punih vrline, po imenu Plotina, koja je obiteljsku lozu muevu ovrsla s desetero djece, prezrela je i zanemarila rasko i lagodan ivot u gradu i pola s njim u progonstvo da mu bude druica u nevolji. Obrijala glavu, obukla se kao mukarac, na pojasu sakrila najskupocjenije ogrlice i zlatan novac, i bez straha prola uza straare i gole maeve izlaui se svim pogiblima, vazda budna i pomnjiva prema muu i hrabro, kao pravi mukarac, trpei

neprestane nesree. Gotovo sve neprilike, tekoe i strahote morskoga puta bijahu ve sretno prebrodili i ili su prema otoku Zakintu, koji mu je sudbina odredila kao privremeno prebivalite. Ali tada pristadoe uz akcijsku obalu gdje smo mi nakon dolaska iz Macedonije inili svoj posao. Kad se smrklo, da bi izbjegli morske vale, putnici zanoile u nekomu malenom svratitu blizu broda i obale, a mi navalismo na njih i opljakasmo sve to nam se namakne. Ali smo se izloili velikoj pogibli kad smo poli odanle. Plotina je, im je ula prvu buku na vratima, pohrlila u sobu i svojom uplaenom vikom probudila sve. Pozivala je upomo vojnike, poslugu i sve susjede, svakoga napose. Da se ovi ljudi nisu bojali i posakrivali svatko za se, ne bismo se izvukli bez kode. Onda ta estita ena kojoj moram priznati nema jednake u vjernosti, postie svojom estitou i molbama koje je uputila caru da joj se mu brzo vrati, a za na napadaj isposlova punu odmazdu. Ukratko, car nije elio da Hemova razbojnika druina i dalje opstoji i nje je umah nestalo: toliku mo ima samo mig kakva monog kraljevia! Sva je druina, gonjena odredima vojnika, na kraju bila unitena i sasjeena, samo sam ja s tekom mukom umakao smrtnim pandama. Ovako to bi. Uzeh ensku 8 haljinu ureenu cvijeem i mekim irokim naborima, namjestih kapicu od tkanine, obukoh malene bijele cipele kakve nose ene, prikrih se tako preobuen u slabiji spol, popeh se na magarca koji je gonio jeam i prooh kroz bojne redove. Vojnici su me drali za enu kakvoga mazgara i pustili me da proem slobodno, pogotovo to je tada moje lice bez dlaka blistalo u cvijetu prve mladosti. Ali ja se ne odrekoh ni oeve slave ni svoje vlastite vrijednosti. Premda sam se malo bojao kad bijah blizu maeva, preruen u tuu odjeu, i sam sam napadao na vile ili dvorce i skupio sam neto malo za putni troak. Tada razvi svoje dronjke i na srijedu istrese dvije tisue zlatnika. Evo malena dara, ree, ili neka to bude moj dragovoljni prinos vaoj zajednici. A vama se, ako nemate nita protiv toga, nudim za harambau s kojim moete raunati i koji e uskoro od ove kamene kue uiniti za vas kuu od zlata. Nitko se ne usprotivi i zato ga odmah svi razbojnici 9 proglasie poglavicom, donesoe mu ljepu i pristojniju odjeu i rekoe mu da je obue umjesto onih silnih dro-njaka. Kad se tako presvukao, izljubi se sa svima redom, pa ga odvedoe do poasnog mjesta za stolom i uvedoe ga u asti gozbom koju su valjano zalijevali vinom. Tada je u meusobnim razgovorima saznao za bijeg djevojke, za moju pomo i za stranu smrt koja je bila odreena djevojci i meni. Raspitao se gdje je ta djevojka pa ga odvedoe k njoj. Kad ju je vidio okovanu u verige, vrati se namrtena lica i ree: Nisam ni tako prost ni tako drzak da bih se protivio vaoj odluci. Ipak bih prekorio sam sebe kad bih od vas sakrio ono to mislim da je valjano. Ali nadasve treba da vjerujete kako sam vam odan i kako mi na srcu lei samo vaa dobrobit. Ako vam se moj naputak ne svidi, moete se vazda posluiti magarcem. Mislim, dakle, ovako: razbojnici koji dobro poznaju svoj posao ne smiju svojoj dobiti pretpostaviti nita, pa ak ni osvetu, koja se esto vraa ba onomu koji se sveti. /Recimo da tu djevojku ostavite da umre u magarcu, istina je da ete

svoj gnjev iskaliti na njojzi, ali od toga neete imati nikakve koristi. Zato mislim da je odvedemo u neki gradi i tamo je prodamo. Za ovakvu mladost mogu se dobiti dobre pare. Ja ve znam neke trgovce bijelim robljem od kojih e jedan, mislim, prema njegovu podrijetlu, dati za nju prilinu svotu talenata, da je odvede u javnu kuu odakle nee moi lako umai. Time e se ispuniti vaa osveta. Ovo je moj prijedlog, iskren i koristan. A vi gospodarite svojim odlukama i svojim stvarima! 10 Tako nas je on branio uvajui probitak njihove blagajne, i bio vrstan zatitnik i djevojke i magarca. Ostali su se razbojnici dugo dvoumili, a mene je ekanje odluke koju nisu donosili, muilo u srcu i gotovo mi oduzimalo dah. Napokon pristadoe na savjet doljakov i odmah oslobodie djevojku okova. im je ona ugledala mladia i ula da se govori o javnoj kui i o trgovcu bijelim robljem, stane se odmah smijati i pokazivati toliku radost da sam se utio ponukan obruiti sav enski rod. Eto jedne ene, koja se pretvarala da voli svoga zarunika i da udi za estitim brakom, a koju samo ime nekoga neistog i gadnog mjesta ispunja radou! govorio sam sam sebi. Tako je cio enski rod i udorednost mu ovisila od prosudbe jednog magarca! Mladi se tada vrati svomu naputku i proslovi: Hajdemo se sad pomoliti svomu Marsu Pratiocu pa krenimo u grad prodati djevojku i nai nove drugove. Ali vidim da ovdje nema ni ivotinje za rtvu niti vina za pie u izobilju i dostatno. Dajte mi deset drugova, ne vie, i ja u krenuti u najblii dvorac i donijeti salijsku gozbu. Mladi ode, a razbojnici razgorjee oganj i od zelenih busa podigoe Marsu rtvenik. 11 Uskoro se oni vratie s mjeinama na leima, punim vina, i gonei pred sobom cijelo stado. Odabrae jednoga starog jarca s dugom dlakom i rtvovae ga Marsu Goni-telju i Pratiocu. Zatim odmah spravie bogat ruak. Tada novi harambaa ree: Hou da u meni vidite vou valjanog ne samo u pljaki i otmici nego i u svojim zabavama, pa se poe spretno i okretno brigati o svemu. Brisao je, postavljao stol, kuhao, razmjetao tanjure s mesom, dvorio vjeto, a osobito pazio na to da marno i esto puni velike ae vinom. Pod izgovorom da e donijeti neto potrebno za stolom, odlazio je s vremena na vrijeme i do djevojke. Odnosio joj je zalogaje koje je tajom uzimao i esto joj je davao piti iz njegove ae. A ona je od njega rado sve uzimala, i kad ju je ponekad elio poljubiti, rado mu je uzvraala poljupce. To mi se nikako nije svialo. Sramota, govorio sam u sebi, zaboravila si na svadbu i na onoga koji te elio, edna djevojko, a muu koga su ti roditelji odredili pretpostavlja toga doljaka i krvoedna pustahiju! Zar te ne grize savjest? Gazi uvstva svoga srca i ponaa se nedostojno ovdje pred kopljima i maevima. A zamijete li to sluajno ostali razbojnici? Nee li onda iskusiti kaznu na koju si bila osuena i tako biti kriva i za moju smrt. Bogami se igra tuom koom! Dok sam se ja vrlo uvrijeen u sebi tako svaao s 12 njom i klevetao je, primijetili po nekim nejasnim, ali za magarev razum shvatljivim znacima, da to__nijjL razboj^ nik Hem4 neg^ TlejMilem^djevojin zarunik. Jer kad je priajui poeo govoriti malo glasnije, ne vodei o meni rauna kao da

sam mrtav, uo sam kako je rekao: Samo hrabro, draga moja Harita: uskoro e svoje neprijatelje vidjeti kao svoje zarobljenike! Zatim im je jo revni je natakao vino, isto i smla-eno, njima ve zagrijanim i pijanim, a sam se uzdravao od pia. Ja sam ak sumnjao da im stavlja neko opojno sredstvo u ae. Napokon su svi, ama ba svi, leali pijani kao mrtvi. Tad ih je bez po muke dobro svezao i po svojoj volji isprepleo, stavio je djevojku meni na lea i krenuo prema svojoj postojbini. Kad smo stigli, izae sav gradi uivati. Doli su ro- ditelji, roaci, prijatelji, tienici, posluga, svi opijeni radou. Mogao si vidjeti povorku mukaraca i ena, mladih i starih, a uz to i lijep prizor: djevojku kako pobjedniki ulazi u grad na magarcu! Ja osobno bijah sudionikom toj radosti, pa da ne bih izgledao ravnoduan na sve to veselje, naulio sam ui, rairio nozdrve i poeo revati tako glasno da je sve tretalo. Djevojku su njezini roditelji odveli u sobu i brigali se o njoj s mnogo pomnje, a mene je, ne ba protiv moje volje, Tlepolem odmah pognao natrag zajedno s ostalom stokom i u pratnji velikoga broja ljudi. Ja sam ve po svojoj naravi bio znatieljan, a ovoga puta htio sam promatrati kako e zarobiti razbojnike. Njih smo pohvatali sputane vie vinom nego konopcima. Izvukosmo sve iz skrovita i iznesosmo van, natovarismo zlato, srebro i druge stvari, a njih vezane kao to su bili, dovukoe do oblinje provalije i strmoglavie dolje, dok su nekima vlastitim maevima odsjekli glave i ostavili ih tamo gdje su bili. Puni radosti i zadovoljstva zbog ove osvete, vratili smo se u grad. Tu su sav plijen ostavili dravnoj blagajni, a Tlepolemu su predali kao zakonitu enu osloboenu djevojku. 14 Otada se nevjesta, koja me zvala svojim spasiteljem, sveudilj brigala o meni. Na sam dan svadbe naredila je da mi u jasle naspu toliko jema i donesu toliko sijena da bi bilo dosta i za baktrijsku devu. to sve nisam elio jadnoj Fotidi to me pretvorila u magarca, a ne u psa, kad sam gledao ove kako ostatke s bogata stola ili komade koje su ukrali, deru da im puca eludac. Nakon prve brane noi i uvoenja u ljubavna umijea, mlada nevjesta nije prestajala roditeljima i muu govoriti koliko mi je zahvalna, dok joj oni nisu obeali da e mi ukazivati najvee asti. Napokon su sazvali svoje prijatelje, ozbiljnije ljude, posavjetovali se kako bi me dostojno nagradili. Jedan je predlagao da me dre zatvorena u kui i da me tove odabranim jemom, bobom i grahoricom, a da nita ne radim. Ali je prevladalo miljenje drugoga koji se brigao o mojoj slobodi i svjetovao im da me ostave nek slobodno trim po poljima i livadama, gdje u meu konjima uivati, i zabavljajui se na svoj nain s kobilama, dati gospodarima lijep broj mazgi kao priplod. 15 Odmah su pozvali uvara konjunice i uz najljepe preporuke dadoe me njemu da me odvede. Radosno i veselo kaskao sam ispred njega; vie neu morati vui zaveljaje i druge tovare, a ovako slobodan, na poetku proljea, valjda u nai negdje neku ruukad ozeleni trava na livadi. A sveer sam razmiljao, kad su se ve sad prema meni pokazali tako zahvalni i ukazivali mi tolike asti, koliko li e me potovati kad jednom ponovno budem zadobio svoj ljudski lik! Ali kad me taj konjuar odveo daleko izvan grada, za me nije bilo ni uivanja ni slobode. Njegova ena, neka odvratna i krta babetina, upregla

me odmah u mlin, esto me tukla batinom obraslom liem i tako je na mojoj koi zaraivala kruh za se i za svoje. Nije joj bilo dosta to je ivjela od moje muke, nego sam joj uz to morao jo zaraivati novac i mljeti ito za druge, a tarem da mi je davala hranu odreenu za toliki trud! Jeam to sam gnjeio i ml jeo pod kamenom koji sam okre-ao, prodavala je bliim seljacima. A meni, koji sam povazdan bio upregnut u tu spravu i muio se, bacala je predveer mekinje, neprosijane, prljave i pune kamenja! Kad su me ovakve nedae sasvim svladale, predade ie me okrutna Sudbina novim mukama da bih se, kako kau, mogao pohvaliti svojim zaslugama u miru i u ratu. Jednog dana sjeti se, dodue malo kasno, taj valjani uvar konja gospodarova naloga, i odvede me konjima na pau. Ja, naposljetku, postadoh slobodan magarac; skakao sam i igrao se, prilazio laganim korakom i ve poeo birati najzgodnije kobile za svoju zabavu. Ali i ta lijepa nada ubrzo se pretvorila u smrtonosnu nevolju. Zdrijepci koje su ve odavno ostavili da pasu do mile volje i da se goje, ionako ve strane ivotinje i snanije od svakoga magarca, postadoe ljubomorni na me. Od straha da im ne nakodim zaboravie na sve zakone Jupitera gostoljubivog i stadoe proganjati svoga suparnika gnjevnom i stranom mrnjom. Jedan od njih, irokih grudi, uzdignute glave i duga vrata, prope se i poe me tui prednjim nogama; drugi mi okrene debelu stranjicu i ritae me stranjima, trei je, ljubomorno rui oborio ui iskesio zube i svega me izujedao. Tako je, itao sam, neki traki kralj davao svoje nesretne goste divljim konjima da ih rastrgnu i poderu: taj moni tiranin bio je toliko krt da je glad svojih prodrljivih ivotinja utaivao ljudskim mesom a ne jemom. Kako su me isto tako rastrgli ovi konji, elio sam se " vratiti da i dalje okreem svoj mlin. Ali Sudbina jo nije bila sita mojih muka i pripremala mi je novu nevolju. Odredie me da nosim drva s planine i dadoe me nekom robu, najgorem od svih koji postoje. Nije mu bilo dosta to me muio penjanjem uza strmo brdo i to sam posve izranio kopita udarajui o otro kamenje, nego me tako tukao toljagom da su me od njegovih batina kosti bol jele do sri. Kako me vazda tukao po desnim sapima i vazda po istom mjestu, oderao mi je kou i iroka rana otvorila mi na tom mjestu ne samo rupu nego cio prozor; ali on me ne presta tui po toj rani iz koje mlazae krv. Usto na me naprte toliko drva da bi ovjek mislio kako je taj tovar spremljen za slona, a ne za magarca. Kad bi se teret nagnuo na jednu stranu, on nije, kako bi trebalo, skidao neku cjepanicu sa te strane, da mi malo olaka, niti je ravnoteio premeui drva na drugu stranu, nego je tovario jo i kamenja i tako vraao breme u pravi poloaj. Pa mu bi malo i to 18 to me tako pretovario, nego je, nakon tolikih mojih nevolja, kad smo prelazili rijeku koja je tekla uz put, da ne bi smokrio obuu skoio i sam na me i uzjaio. Malen teret, bogme, za ovako pretovarena magarca! A kad bih sluajno pao pod teretom koji nadilazae moje snage i strovalio se u blato od kojeg je rijena obala bila klizava, on mi nije pruao ruku kao to to rade ostali mazgari, niti je hvatao za ular ili za moj rep da me podigne, nije mi nimalo olakavao teret bar dok se ponovno ne dignem na noge; nita od svega toga nije inio; sva pomo bila je u tomu da me stane golemom toljagom tui po glavi, po uima i po svemu tijelu tlok me sami udarci nisu potakli da se podignem.

I kakvu paklenu muku jo izmisli! Uze otro trnje s otrovnim vrkom, poveza ga u vor i objesi mi pod rep, a ta visea sprava za muenje zaljuljala bi se pri pokretu 19 i otrim iljcima strano me ranjavae. Tako sam dvostruko patio. Potravi da izbjegnem njegovo okrutno gonjenje, trnje me jo jae ubadalo; a za trenutak zastavi da mi umine bol, batine su me gonile u trk. ovjek bi rekao da ovaj mali krvolok ni o emu drugom nije mislio, nego samo kako bi me upropastio. A ponekad se na to i zaklinjao. Onda se zbilo ono to ga je u njegovoj zlobi potaklo da uini neto jo gore. Jednoga dana kad je prevrio svaku mjeru, ja izgubih strpljenje pa ga dobro izudarah kopitima i evo kakvu 126 se zloinu tada domisli. Natovari mi teak sveanj kuine, dobro ga sveza konopcima i povede me na put. U prvom selu iz neke kue ukrade goruu glavnju i stavi je u kuinu. U trenue oka sukne plamen raspiren tim zapaljivim teretom obuhvativi me sa svih strana. U toj nesrei nisam se imao kamo skloniti niti sam mogao nai neto za spas, a oganj se ne sustezae i smuivalo me sve vie. U toj mi nevolji bijesnu traak Sree, moda stoga 20 da me sauva za kasnje nesree, ali me svakako spasi od smrti ve mi namijenjene. Posve blizu zamijetih sluajno svjeu lokvu muteine od sinonje kie, pljusnuh u nju i kad se vatra sasvim pogasi, iskobeljah se osloboen i bremena i spaen od smrti. Pako, taj bezoni i drski djeak okrivio je mene za svoje odvratno djelo: svima pastirima kazivae kako sam ja prolazei uz oganj naih susjeda, navlas posrnuo i pao u vatru i tako se po svojoj volji zapalio. Jo je, smijui se, dodao: Dokle emo badava toviti toga palikuu? Nekoliko dana poslije podvali mi jo gore. U nekoj od susjednih koliba prodao je drva koja sam nosio i odveo me kui bez bremena, ali je kukao i psovao kako ne moe izai nakraj s mojom nevaljaltinom i kako mu je dosta prokletoga mazgarskog posla, pa me ovako optuio: Vidite li tu lijeninu, to skanjivalo? On je magarac 21 vie nego to treba. Nakon svih svojih bezobraznosti kua me uvaliti u nove pogibli. Doim spazi nekoga putnika, pa bilo da je to lijepa ena, djevojka za udaju, ili kakav njeni djeak, odmah stresa breme, ponekad i samar, i kao lud nasre na njih; napada ih u ljubavnom zanosu, obara ih na zemlju, prilazi im daui od poude, kua na njima utaiti svoju ivotinjsku strast i poziva na svadbu koja je Veneri odvratna. Hoe ih ak i ljubiti, tad ih svojom drskom njukom samo pritiska i grize. To nam moe stvoriti priline svae i neugodnosti, a mogue e nas i vlasti progoniti! Eto, maloprvo, kad opazi neku mladu ednu enu, zbaci drva koja je nosio, jurnu na nju kao mahnit, povali je u glib i tu pred svima htjede je zajaiti. Da namjesnici ne ue enin pla i kuknjavu te ne dotrae u pomo, da je ne izvukoe ispod njegovih kopita i spasie, nesretnica bi ustraena i raskomadana poginula stranom smru, a nas bi poslije osudili na smrt. 127 22 Takvim laima dodavae i druge prie koje su me jo vie muile u momu estitom muku, i tako razbueni od ovoga nevaljalca pastiri me elj kovae smaknuti. Jedan od njih prozbori: Sto emo ekati i toga ljubavnika i opega zavodnika ne rtvovati onako

kako nas na to njegovi udovini nagoni nukaju? Hajde ree drue, prerezi mu vrat, i hiti njegovu utrobu naim psima, a meso to preostane ostavi radnicima za objed. Kou emo posuti pepelom i ustaviti pa emo je odnijeti gospodarima i bit e nam ih lako uvjeriti kako je doao vuk i zaklao ga. Moj kleti tuitelj i istodobno izvritelj pastirske odluke, radovae se mojoj nesrei i sjeajui se udarca koji sam mu bio zadao i za koji mi je, bogami, ao to je ostao bez posljetka, lud od radosti spravljae no i naotrae ga na brusnici. 23 Tad jedan od seljaka koji su bili na tom skupu dometne: Bio bi zloin ubiti na taj nain i pod izgovorom da je pohotijiv i razvratan tako lijepa magarca, pa se liiti njegova rada i dragocjenih usluga, kad ga moemo ukopiti: tako nee vie misliti na ljubav, vas e osloboditi straha od pogibli, a uz to e postati deblji i krupniji. esto sam vidio kako su ne samo lijepi magarci nego pak i najpomamniji konji, koji su se bili preve uspalili i zbog toga postali divlji i bijesni, kad su proli kroz tu kolu, postali mirni i tihi, kao stvoreni za breme i pripravni za svaki ini posao. Ako, dakle, nemate nita protiv moga savjeta, otii u samo, kao to sam kanio, do trnice pa odmah kui kako bih donio potrebne sprave za tu stvar, te u se vratiti da tom divljem i nepoeljnom ljubavniku rairim noge i da ga ukopim, pa e biti mirniji od janjeta. 24 Taj me prijedlog, dodue, spasio od smrti, ali bijah tuan to su me ostavili za ovu zadnju kaznu i plakao sam mislei kako e taj krajnji dio moga tijela tako stradati. Zato odluih da vie nita ne jedem, ili da se strmoglavim u bezdan te tako svrim. Tako u bar umrijeti sav, a ne samo jednim svojim dijelom. Dok sam tako razmiljao odluujui koju u smrt izabrati, moj me muitelj opet povede poznatim putem uzbrdo. Ba me bio privezao za nekakvu veliku hrastovu 128 granu i poao malo odalje sjei drva koja e ponijeti s brda, kad se iz blinje peine javi straan medvjed goleme glave. im ga primijetili, stanem drhtati i ustrav-Ijen tom nenadanom spodobom prikupih svu svoju snagu u stranje noge, zategoh vrat, podigoh glavu i prekidoh ular kojim sam bio vezan, pa to sam bre mogao uma-knem: nisu me nosile noge, nego sam se bacao i kotrljao sve do podnoja; tu se doepah livade i poeh to sam bre mogao bjeati i od medvjeda i od vragolana koji je bio jo gori od njega. Uto me uhvati neki prolaznik, videi kako trim sam bez gospodara: on spretno skoi na me, udari me batinom koju je nosio sobom i povede me preacem koji nisam poznavao. Ja sam rado trao jer tako umicah od svojih kopaca. to se batina tie, one me nisu nimalo uzbuivale, jer bijah posve svikao na njih. Ali se Sudbina, to se na moju sreu okomila, odmah usprotivila' ovoj zgodnoj prilici i postavila mi nove stupice. Moji pastiri traili su junicu koja je zalutala i traei je svuda, sluajno naiu na nas, odmah me prepoznaju, uhvate za ular i kuaju me povesti. Ali moj jaha bijae snaan i junaan, pa viknu zazivajui bogove i ljude kao svjedoke: to znai ta sila i otimaina? to ste navalili? Zar mi tebe, kradljivca naega magarca, zar te mi muimo i inimo ti

nepravdu? Bolje nam reci gdje si sakrio njegova vodia: zacijelo si ga ubio. Omah ga obore na zemlju, izudaraju ga dobro akama i prokinu nogama. On se kunijae da nije vidio nikakva vodia, nego da je naiao na odvezana i sama magarca, uhvatio ga da bi dobio nagradu za prijavljivanje te ga kani vratiti njegovu gospodaru. Ah, kad bi ovaj magarac kojeg bolje da nikad nisam ni vidio! mogao govoriti poput ovjeka i svjedoiti moju nedunost, pokajali biste se zacijelo za krivdu kojom ste me oklevetali. Svi ti prosvjedi bijahu, pako, zaludni jer su me pastiri uhvatili, zaularili i odvukli me u onu umu na brdu u kojoj je djeak obino sjekao drva. Ali njega nigdje nije bilo: naoe njegovo rastrgnuto tijelo i udove razba9 Zlatni magarac cane na sve strane. Ja sam znao da je to uinio medvjed svojim zubima, i, bogami, rekao bih to znam da sam umio govoriti. Ali sve to sam mogao, bilo je da se u srcu radujem toj osveti, makar kako zakasnjeloj. Kad su napokon pokupili rasute ostatke i les s mukom sastavili, pokopae ga na tom mjestu. Moga Belerofonta koga su, kao posve bjelodano, optuivali da je ukrao i krvavo ubio, vezae i odvedoe svojim kolibama, jer ga namjeravahu sutradan privesti vlastima da bi, kako su kazivali, bio kanjen za zloin. Dok su roditelji oplakivali i alili djeaka, eto ti onoga seljaka koji je odrao svoje obeanje i iskao mene operirati. Ali ree jedan od njih: Sad nam nije do toga. Sutra e moi ovom prokletom magarcu odsjei ne samo ono to treba nego mu sraziti i glavu. Koliko nas god ovdje ima, svi emo ti pomoi. 27 Tako je moja propast bila odloena za sutra. Ja sam bio zahvalan dobrom djeaku koji mi je barem mrtav uimo tu uslugu da se moje muenje odloi za jedan dan. Ali taj kratki rok nije mi mogao dati ni radosti ni odmora. Mati djeakova, neutjena poradi prerane smrti svoga sina i oiju punih suza, obuena u crnu haljinu, upala je objema rukama svoje sijede vlasi zamrljane pepelom, kukala i vikala, te tako upala i u moju pojatu. Tukui se i mlatei u prsi, stane lelekati: Gle ovoga to bezbrino visi nad jaslama, mirno dere i samo misli kako e napuniti svoju trbuinu. Nimalo ne ali mene jadnicu, nimalo ne misli na teku nesreu svoga mrtvog gospodara. Sigurno me, slabu staricu, prezire i misli da e ovakav jedan zloin proi nekanjen. Jamano da on nije kriv, jer se i najgori zloinci, premda su svjesni svojih zloina, nadaju da im se nita nee dogoditi. Tako mi bogova, i kad bi mogao govoriti, pa makar kakva propalica bio, koga bi mogao uvjeriti da nisi kriv za tu svoju okrutnost. Zar nisi mogao ritanjem zatititi jadnoga djeaia? Njega si znao mlatnuti vie puta, a kad je umirao, nisi mu umio pomoi svojom okretnou? Mogao si ga uzeti na lea i oteti ga iz krvavih ruku stranoga zlikovca. Zar tako ostavi na cjedilu svoga druga u ropstvu, svoga gospodara, prijatelja i uvara i umae sam! Zar ne zna da se kanjavaju i oni koji se odreknu pomoi ljudima na samrti, jer se to protivi ovjenosti? Ali ni ti, ubojico, nee vie dugo uivati u mojoj nesrei! Od mene e outjeti kako je veliku bol priroda obdarila snagom! Kad to ree, zavue ruke u haljinu, odveza svoj pojas ** i njime to je vre mogla sveza moje noge da mi ne bi ostavila nikakvu mogunost da se branim. Zatim zgrabi motku kojom su podupirali stajska vrata i ne

prestade me tui sve dok joj, umornoj i utaloj, batina nije oteala i ispala iz ruku. Onda, preklinjui sebe to su joj se ruke tako brzo umorile, otra k ognjitu, donese ugarak i stane me ei meu nogama, dok se napokon nisam posluio jedinim sredstvom obrane koje mi je jo ostalo: trcnuo sam joj u lice tako snano da nije mogla niti gledati. Tako su je sljepilo i smrad odagnali prije nego to je obavila svoju nakanu. A da ne bi toga, ugarak poludjele Alteje izazvao bi smrt Meleagra magarca! OSMA KNJIGA O prvim pijevcima doe iz susjednog grada nekakav l mladi. inilo mi se da je to jedan od slugu Harite, one djevojke koja je sa mnom kod razbojnika trpjela iste muke. Donio je strane i neobine vijesti: njegova je gazdarica umrla i nesrea se svalila na sav dom. Sjeo je uz oganj meu mnogobrojne prikupljene robove, i ovako naeo: Nje vie nema, konjuari i pastiri, i vi koji uvate stoku, nema nae drage Harite! Jadna djevojka otie na onaj svijet kao rtva zlosretne sudbine, ali ne bez pratnje. Da vam nita ne prikrijem, poet u ispoetka: moje kazivanje zasluilo je da ga najueniji ljudi, oni koji to lijepo umiju, napisu u obliku prie. U susjednom gradu ivljae mladi po imenu Trazil, vrlo otmjena podrijetla i veoma bogat, ali razvratnik, pohlepan na naslade, veliki ljubavnik i teki pijanac. Zbog toga se pridrui razbojnicima i ruke su mu bile umrljane ljudskom krvlju. Tako je bilo i tako se o njemu govorilo. Netom Harita dozri za udaju, bio je meu prvima 2 koji su je prosili. Makar je podrijetlom bio najotmjeniji meu suparnicima i usprkos bogatim darima, kojima se nadao pridobiti roditelje, morao je poradi loega ponaanja izdrati sramotu odbijanja. Kad vidje da su ker naega gospodara dali Tlepolemu, i dalje je ljubljae, makar beznadno, ali se i mrskao to mu je ne dadoe za enu, pa je iskao nain da uini krvavi podvig. Kad se napokon zgodila prilika, on pripremi sve za zloin koji je odavno naumio. Onoga dana kad je djevojka lukavou i hrabrou svoga zarunika bila osloboena iz ruku razbojnika, umijeao se meu ljude koji su dolazili estitati i pretvarao se kako se raduje njezinu spasenju i buduem potomstvu. Da mu iskae tovanje, kakvo dolikuje njegovu plemenitom rodu, naa ga obitelj primi kao dina gosta, a on je pod obrazinom najvjernijega prijatelja krio svoju zloinaku nakanu. Od sveernih razgovora i estih posjeta, te bivajui ponekad na zajednikim objedima ili na truse-nju pehara, postade sve omiljeniji. Ali je pri tom polako i nezamjetno sve vie padao u dubok ponor strasti. Jer plamen prve ljubavi neznatan je i blago nas grije svojom prvom toplinom, ali kad se uzgojen navadom rasplamsa, onda divljim ognjem posve sagori ovjeka. Dugo je Trazil razmiljao u sebi ali nigdje ne mogne nai mjesto prikladno za tajne sastanke. Svaki ljubavni odnos bio mu je sve manje mogu, i spozna da je neka nova, sve jaa ut, sveza preve vrsta da bi se mogla prekinuti; oko mlade djevojke bilo je puno uvara sprav-nih da onemogue svaki pokuaj brane nevjere. Pa ipak ga propast naganjae da vjeruje za ono to je nemogue da je mogue. Mislio je da e se, kad ljubav ojaa, lako ostvariti ono to je drao tegotnim. I sad, molim vas, sasluajte tuna

srca do esa sve moe dovesti zanos lude strasti. Jednoga dana poe Tlepolem u lov i povede sa sobom Traila. Htjede loviti zvjerad, ako se srne mogu tako nazvati, jer Harita ne doputae svomu muu da lovi zvijeri oboruane rozima ili zubima. Stigoe do nekoga vrka obrasla umom i prekrita gustom sjenom grana, koje zaklanjahu vidike lovcima i tako zakrie srne. Tada pustie lovake pse plemenite pasmine da istjeraju divlja iz skrovita. Odmah se psi, uvjebani vjeto, rasue po umi i opkolie sve oduke. U poetku su samo tmulo reali, a onda, na dani znak, sve odjeknu od njihova neskladnog lajanja. Iz ume tad ne izae ni srna, ni jelen, ni pitomija od svih ostalih zvijeri kouta, nego se pojavi golem vepar kakva nikada nisu vidjeli. Miii mu bijahu nabrekli ispod hrapave koe, sav je bio pokriven blatom i na leima mu se nakostrijeile ekinje, zubi koje je glasno otrio bijahu zapjenjeni, a oi strana izgleda kao da su gorjele. Kao munja napadne on stranim eljustima pse Tioji su mu se bili hrabrije pribliili i svojom gubicom stane klati na sve strane. Zatim nogama izgazi sve mree, pregazi zapreke i umae. Ustravljeni i nesvikli na tako pogibeljan lov, nenaoruani i nezatieni svi se mi posakrivasmo iza bunja ili drvea. A Trazil, koji je u tom vidio zgodu za svoje podmukle naume, oslovi Tlepolema ovim lukavim rijeima: Neemo valjda ukoeni od straha kao ovi robovi ili kao ene ispustiti iz ruku tako krasan plijen. Na konja, pa brzo za njim! Uzmi dilit, a ja u koplje. Tad odmah skoie na konje i stanu goniti zvijer, a ova se utei u sebi svoju roenu snagu, okrene i nagnana eljom da napadne, dvoumila se na koga bi od njih dvojice prvo nasrnula. Tlepolem joj prvi baci koplje u lea. Trazil je, pako, ostavio zvijer na miru, ali je svoje koplje zabio u noge konju kojega je Tlepolem jahao. Konj se strovali u lokvu krvi koja se izlila, pade na lea i svoga gospodara zbaci sa sebe, makar to ne htjede. Gnjevni vepar tad odmah navali na Tlepolema dok je jo leao na tlu i zubima mu najprvo razdere odjeu, a zatim potpuno raskomada i njega samoga. estiti mu prijatelj, pako, nimalo se nije zastidio toga svoga bezbonog podviga, pa mu ni u tako velikoj pogibli nije bio dostatan samo pogled na rtvu koju je svojom nemilosrdnou ubio. Dok se Tlepolem sav izranjen uzalud kuao zatititi i zaklinjao ga tunim glasom da mu pomogne, Trazil mu odluno probode kopljem desni bok, jer je znao da e ta rana naliiti na one od veprovih zubi. Zatim sigurnom rukom probode i samu zvijer. Kad je mladi ovako skonao, mi, tuno drutvo ro-t>ova, izaosmo iz svoga skrovita. Trazil je usprkos radosti to mu se elja ispunila i to je vidio svoga neprijatelja oborena, prikrivao zadovoljstvo na licu. Na-mrtio je elo, pretvarajui se da uti bol, udno zagrlio les ovjeka koga je sam ubio i vjeto se potajao da je ras-tuen. Ali suze ne htjedoe potei. Tako se pretvarao da tuguje kao i mi koji smo Tlepolema iskreno alili, a krivnju za ubojstvo koje je sam uinio, pripisivao je zvijeri. Tek to se ta nesrea zbi, poe glas o njoj i prvo> stie Tlepolemovoj kui, do uiju nesretne nevjeste. Doim u vijest kakvu nikad vie nee uti, jurnu ona iz kue na ulice pune svijeta, na njive i na polja kao bakhantica> i vikae kao luda o nesrei koja je snala njezina mua. U skupinama i tuno prilazili su ljudi, a tko god ih srete pridrui se njihovoj boli, i sav gradi posta pust elei to vidjeti. Ona pohrli do lesa svoga mua, pade na nj i malo je trebalo pa da tamo pusti duu kojom mu je bila zavjetna. S

tekom mukom njezini su je roaci odvojili i ona ostade u ivotu i proti svojoj volji, dok sprovod! uz pratnju svega puka krenu pokopati mrtvoga. Trazil je bez mjere kukao i tukao se u grudi, a suze koje u prvoj tuzi nije imao, lijevao je tim jae to se vie radovao: tunim glasom uz mnoge izraze ljubavi, da bi sakrio .istinu, nazivae ga prijateljem, drugom, bratom. Ponekad je Hariti sklanjao ruku kad se mlatila u prsi, stiavao joj alost, preklinjao je da ne tuguje, ganutljivim rijeima ublaivao njezinu bol i traio sve mogue primjere sline tuzi joj da bi je tjeio. A svi ti prijetvorni i lani dokazi ljubavi sluili su njegovoj elji da miluje mladu enu i odvratnoj mu ljubavi davali su jo vie podstreka. Kad se obavi pogrebni pir, Harita zaelje otii k svomu muu. Kuala je sve i napokon izabra onaj blag i tih nain za koji ne treba nikakvo oruje a nalikuje mirnu snu: propala od posta i prljava jer se zanemarila, skrivena u tami ve se bila oprostila sa svjetlom dana. Ali Trazil ne bi miran, nego uporno navaljivae, bilo sam ili preko svojih prijatelja i roaka, ak i preko njezinih roditelja, pa naposljetku postie da se ona okupa i uzme malo hrane da bi ojaala tijelo gotovo propalo od bljedila i prljavtine. Potovae roditelje, i zato je, utei da treba biti ponizan i pokoran, premda nevoljko, obavljala ne posve radosna ali malo vedrije ono to su joj nalagali i obravala poslove ivuih. A u svomu srcu tugovae i bol i alost razgrizoe je do sri. Cijele dane i noi provodila je u tunoj elji, a slike pokojnikove koje je dala sainiti u liku boga Bakha, oboavala je kao boanstvo i to joj je u patnji bilo jedinom utjehom. Naprit i drzak kao to mu se vidi i po samomu imenu, Trazil ne mogne ekati da joj se bol ublai suzama, da se stia nemir u njezinoj uzbuenoj dui ili da joj se tuga s vremenom smiri sama po sebi. Dok je ona jo oplakivala mua, derala haljine i upala vlasi on joj, ne oklijevajui, ponudi brak i otkrije nepromiljeno tajne skrivene mu u srcu i neiskazanu nevjernost. Harita se zgrozi kad u njegove bezbone rijei, svali se kao da je oinuta gromom, ili nebeskom olujom, ili samom Jupiterovom munjom, i obeznani se. Ali se nakon nekoga vremena opet rastupi, riknu nekoliko puta kao ranjena zvijer, jer joj se otvorie oi glede spletke bezonoga Traila, i odgovori kako mora o tomu prvo dobro razmisliti. Uto joj se javi Tlepolemov duh, koga ubi onako podmuklo, i lica oblivena krvlju, blijeda od straha i unaka-ena, oslovi ednu enu u dubokom joj snu: Draga eno, a ovako e te moi ubudue zovnuti netko drugi kad u tvomu srcu ne bude vie na me sjeanja, ili ako je nesrea moje prerane smrti pokidala sve veze nae ljubavi, uzmi za mua koga eli i vie nego sa mnom budi sretna s njim, samo ne stavljaj svoju ruku u krivokletniku i zloinaku ruku Trailovu! Nemoj s njim razgovarati, ne sjedaj skupa za stol i nemoj se odmarati na istoj postelji na kojoj je on! Bjei od krvave desnice moga ubojice! Nemoj da tvoja svadba bude ovjenana ubojstvom! Rane s kojih si svojim suzama oprala krv, nisu sve od zubi divljega vepra: nas je razdvojilo Trazilovo koplje! Zatim ispria sve i objasni sav tok zloina. Harita, koja je u tuzi zakopala svoje lice u jastuke i spavajui kvasila i u snu suzama svoje krasne obraze, najednom se kao nekim otrim bolom

pogoena tre oda sna i ponovno stane uzdisati, parati koulju i pomamno grepsti rukama krasne miice. Ali nije nikomu priala o svomu nonom posjetu i gradila se kao da nita ne zna o uinjenom ubojstvu; potajno se, pako, odluila bezonoga ubojicu kazniti i samu sebe osloboditi ivota puna boli. Najednom, evo toga bestidnoga prosca kako dolazi gonjen slijepom eljom i poinje joj trubiti u ui o svadbi o kojoj ona ne htjede ni uti. Ona je blago odbijala da ga slua i na sva njegova navaljivanja, na sve njegove ponizne molbe odgovarala je sluei se divnom lukavou: Plemeniti lik tvoga brata i moga milog mua jo vazda lebdi pred mojim oima, moje nozdrve jo uvijek udiu slatki miris njegova tijela, i krasni Tlepolem jo. sveer ivi u momu srcu. Budi pametan i mudar i dopusti nesretnoj eni vrijeme zakonom odreeno za alost, dok ne prou mjeseci i ne napuni se godina. To trai i moja ast, i tvoj probitak i spas, da ne bismo preuranjenim brakom izazvali opravdan gnjev moga pokojnika u grobu, to bi ti donijelo smrt. 10 Traila ovakve rijei nisu mogle otrijezniti, niti ga je bodrilo obeanje vezano za odreeni rok, nego joj je neprestano dosaivao bezbonim rijeima, dok se, napokon, Harita nije gradila da je pobijeena i rekla: Barem mi to uini, Traile, kad te toliko molim: da se ponekad tajno sastanemo, a da nitko od rodbine to ne outi dok jo ne minu ostali dani godine. Pridobijen tim lanim obeanjem, Trazil je rado-pristao na zajedniki ivot u tajnosti i jedva je ekao da padne no i da ih zatiti mrak; elja da je ima uini da na sve drugo zaboravi. Harita mu jo ree: Pazi da se dobro umota kaputom i da te nitko ne prati, pa o prvoj nonoj strai u potpunoj tiini doi pred moj dom, zazvidi samo jedanput i poekaj moju dadilju koja e te kraj vrata oekivati. Ona e ti odmah otvoriti vrata i dovest e te kroz tamu u moju sobu. 11 Ta namisao pogubne svadbe koja e mu donijeti smrt, svidi se Trazilu. Nita neugodno nije slutio i uzbuen ekanjem nije se ni na to alio, osim na to kako lagano-odmie dan i kako sporo dolazi no. Kad je, napokon, sunce ustupilo mjesto noi, doe odmah prema uputama Haritinim i, prevaren lukavom budnou dadilje, ue pun nade polako u sobu. Tada mu se starica po nalogu svoje gospodarice stane umiljavati, izvadi potajice ae i vr u kojemu je s vinom bilo pomijeano neko uspavljujue sredstvo, pa mu dade da pije jednu au za drugom, i lagae ga da se gospodarica zadrala zato to se nalazi uz bolesna oca. Tako ga je lako uspavala. Kad je vidjela kako lei na leima izloen svim pogrdama, brzo pozva Haritu. Drui od muke odlunosti i osvetnikoga duha, klee ova na ubojicu iz potaje, i nadnijeta nada nj ree: Tu si, napokon, vjerni pratioe moga mua, izvrsni lovce, dragi muu! To je ta desnica koja je prolila moju krv, to je srce koje je splelo izdajnike spletke da me uniti, to su oi kojima sam se na svoju nevolju dopala! Ali one ve slute mrak koji e ih odsad pokriti i pretekle su kaznu! Spavaj mirno, sanjaj lijepo! Neu te napasti ni maem ni noem. Neka bude daleko od mene pomisao da se istom smru izjednai s mojim muem!

ivjet e, ali e tvoje oi umrijeti i gledat e ubudue Samo u snu. Uinit u da i smrt tvoga neprijatelja bude sretnija od tvoga ivota. Nee vidjeti svjetla, potrebna e ti biti ruka pratilica, Haritu nee imati, svadbu nee slaviti, nee utjeti upokoj smrti i nee uivati u radostima ivljenja. Kao bijedna prikaza lutat e izmeu paklene noi i svjetlosti dana i dugo e traiti ruku koja ti je unitila zjenice. A to je u bolu najtee: nee znati na koga bi se alio! Grob u svoga Tlepolema preliti krvlju iz tvojih oiju a tvoj vid prinijet u kao rtvu njegovoj dui. Ali zato odgaam tvoje zasluene muke i ostavljam te da moda sanja o mojim zagrljajima, koji su za te smrtonosni? Ostavi mrak koji donosi snove i probudi se u drugom mraku kojim e biti kanjen. Podigni prazno lice, prepoznaj osvetu, shvati svoju nesreu i razmisli o svojim mukama! Eto kako su se tvoje oi dopale ednoj eni, eto kako su svadbene zublje osvijetlile tvoje pirne lonice! Srde e biti tvoje pronube, sljepoa e ti praviti drutvo, a ekat e te vjeno kajanje! Tako je Harita prorekla sudbu Trazilu, skinula uko-snicu iz kose i njome mu izbola oba oka. Zatim ga je ostavila slijepa i dok je nepoznata bol razagnavala njegovo pijanstvo i san, ona zgrabi ma koji je obino pasao Tle-polem, pojuri kao pomahnitala kroz grad, kao da e uiniti kakav zloin i dohitje ravno na muevljev grob. Mi i sav ostali puk ostavismo kue prazne i pohrlismo brzo za njom, hrabrei jedan drugoga kako treba da joj izbi-jemo ma iz ruku. Ali je Harita stala pred Tlepolemovu grobnicu i blistavim maem tjerala svakoga od nas. Kad je vidjela da svi oko nje plau i leleu, prozbori: Osuite suze kojima ovdje nije mjesto, prestanite tugovati jer to ne odgovara mojoj hrabrosti! Ja sam se osvetila krvolonom ubojici svoga mua, i kaznila sam razbojnika koji mi je uskratio brani ivot. Vrijeme je da mi ovaj ma otvori put do moga dragog Tlepolema. 14 Zatim je sebice ispriala to joj je mu javio u snu, i kakvom je lukavou namamila Traila u pripravljenu stupicu. A onda zabode ma u desnu grudima, svali se u lokvu svoje krvi i govorei neke nejasne rijei ispusti hrabru duu. Roaci nesretne Harlte lijepo su oprali njezino tijelo i u zajednikom grobu sjedinili je s muem za vjena vremena. Kad je Trazil za sve to saznao, pomislio je da se na ovu nesreu moe odgovoriti samo jednom novom nesreom. Spozna da je smrt od maa za to preve malena stvar, i naloi da ga odnesu na groblje. Tu je nekoliko puta viknuo: Evo vam duhovi osvetnici, koje sam uvrijedio, evo jedne dragovoljne rtve! Tada je, odluivi umrijeti od gladi, i sam nad sobom izrekavi smrtnu osudu, pomno zatvorio vrata za sobom. 15 Tako je sluga priao, uzdisao, a ponekad i zaplakao, a seljaci su ga uzbueno sluali. Mnogo su alili nesreu koja je snala gospodarevu kuu, ali su se istodobno iz straha od novoga gospodara stali pripremati za bijeg. Konjuar komu su toplo preporuili da me primi, pokupi sve to god je u kuici bilo od vrijednosti, natovari meni i ostalim ivotinjama na lea i sa tim plijenom napusti stari dom. Nosili smo djecu, ene, kokose, ptice, kozlie, paie, i sve to je sa svojih slabih nogu moglo ometati bijeg, polo je naim nogama. Premda je teret koji sam nosio bio golem, nije mi bio teak jer bijah pun radosti to sam umakao od zlotvora koji me htio ukopiti. Prijeosmo strm vrh neke umovite gore i ravnicu koja se sterala u njezinu podanku. Tama se ve sputala na put kad stigosmo do bogata

sabita gradia. itelji toga trgovita opomenuli su nas da ne nastavljamo putovanje nou, pa ak ni ujutro. Govorili su da u okolini ima opora vukova koji ugroavaju taj kraj, golemih i snanih, neobino divljih i naviknutih na koljainu. ak i uz put vrebaju i napadaju putnike kao razbojnici; tovie, gonjeni glau, kao ljudi provale na oblinja imanja i ljudima prijeti pogibao od njih kao i stoci koja se ne moe braniti. Osim toga, pokraj putova kojima treba da proemo lee napola razjedeni leevi ljudi i svuda se bijele kosti s kojih je oupano meso. Zato moramo putovati vrlo pomno, i osobito nek se posve rasvane prvo nego to krenemo na put, nek se uvelike razdani i nek sunce bude visoko na nebu, da izbjegnemo zasjede svuda tajom postavljene, jer divlje zvijeri postaju tromije kad je svjetlije; a da proemo ovim pogibeljnim mjestima, treba da idemo u gusto zbijenim redovima, a ne rasuti i u neredu. Ali se bjegunci i propalice koje su nas vodile, slijepi 1S od nepromiljene hitnje i u strahu da e ih progoniti, nisu obazirali na te korisne savjete i nisu saekali dan, nego nas oko ponoi natovarie i istjerae na put. U strahu od pogibli o kojoj nam je ve kazano, skriven usred mnotva, izmeu zbijenih redova prteih ivotinja, trudio sam se da svoju stranjicu osiguram od napada divljih zvijeri; ponekad sam opet tako hrlio da sam i konje ostavljao za sobom i izazivao divljenje kod svih. Ali je ta moja brzina bila od straha, a ne od ivahnosti. Razmiljao sam u sebi da je Pegaz sigurno od straha stekao krila, premda se pria da ih je dobio, i da se morao ujedno plaiti ognjonosne Himere, pa je zato skakao uvis do samoga neba. I pastiri koji su nas gonili, bili su naoruani kao za borbu: jedan je nosio koplje, drugi lovako koplje, trei, opet, dilit, a etvrti batinu; neki su imali kamenje kojeg je na ovomu kamenitom putu bilo u dostatnoj koliini; neki su drali zaotrene drvene motke, a veina je nosila upaljene zublje i stravila zvijeri. Manjkala je samo trublja, pa da se priinjamo kao vojska spremna za boj. Na je strah, pako, bio zaludan, ali smo upali u goru stupicu. Uplaeni, moda, vikom mladih ljudi koji su stupali u zatvorenim redovima, ili od straha pred preve jakim sjajem zubalja, ili to su se moda nalazili negdje na drugom mjestu na pohodu, vuci nam se uope nisu ni pribliili, niti su se makar izdaleka pojavili. Ali su nas seljaci na nekom majuru uz koji smo pro- 1T lazili, videi nas u toliko velikom broju, drali za razbojnike. Veoma uplaeni za svoju imovinu i puno uznemireni, oni uza snanu viku i svakojake rijei nahukae na nas bijesne i goleme pse, mnogo strasnije od bilo kakvih vukova i medvjeda i osobito izuene za zatitu i obranu. ivotinje koje su i po naravi bile opake, razbjesnjee se jo vie kad ue glasove svojih gospodara, navalie na nas, opkolie nas sa svih strana, stanu skakati na nas, ne birajui klati sreda i ljude i stoku, i napadajui nas dugo, veinu od nas oborie na zemlju. Bio je to prizor koji izazivae vie suut nego divljenje, kad opor pasa, bjesnei meu nama, jedne hvata dok bjee, druge dri dok stoje, penje se na one koji su leali na tlu, i ujedajui juri amo-tamo kroz nae redove. A nakon toga stranog zla dolo je drugo, jo vee! S krovova i blinjega brda seljaci stanu kotrljati na nas jedan kamen za drugim, tako da nismo znali od koje bismo se nesree prvo branili: ili od pasa koji su bili blizu ili od kamenja koje je dolazilo izdaljega. Jedan kamen iznenada

pogodi u glavu enu koja je sjedila na mojim leima, i ona od bola stane odmah plakati, vikati i dozivati 18 upomo svoga mua, onoga konjuara. Tad on pozva bogove za svjedoke, obrisa krv sa ene i glasno zavie: Zato nas, jadne ljude i putnike utale od tegoba, tako okrutno i neprijateljski napadate i unitavate? Kakav plijen oekujete? Za kakvu se kodu svetite? Vi ne ivite u peinama kao zvijeri niti u stijenama kao barbari da se radujete prolijevanju ljudske krvi! Doim je to izgovorio, presta kia kamenja, zovnu bijesne pse natrag i oluja se utia. Jedan od seljaka do-viknu tad s vrha nekoga visokog empresa: Ne, mi nismo razbojnici i ne elimo vas opljakati; ali se bojimo te iste napasti od vas. Moete nastaviti put u miru i sigurnosti. Kad seljak to ree, mi nastavimo put izranjavani svim moguim vrstama rana, jedni kamenom, drugi pseim ujedom, ali izranjavani svi redom. Kad smo malo odmakli, stigosmo do neke ume obrasle visokim drveem, gdje je bilo lijepih zelenih livada. Nae voe odluie da tu zastanemo da odahnemo i da pomno iscijelimo rane na svojim na sve mogue naine raskomadanim udovima. Tako se tu i tamo smjestie da bi se najprvo malo odmorili, a zatim brzo stadoe viati svoje rane na razne naine: jedni su ih ispirali vodom u potoku, drugi su na otekline stavljali spuve natopljene kvasinom, a trei su otvorene rane povezivali platnom. Tako se svatko brigao o svomu zdravlju. Za to vrijeme promatrae ih s vrha breuljka neki 19 starac. Ovce koje su pasle oko njega pokazivahu da je to pastir. Jedan od naih zapita ga moe li prodati mlijeka, pa bilo da je jo tekue ili ve usireno. A on je dugo klimao glavom i odgovorio: Zar vi jo mislite na jelo, na pie ili uope na neko osvjeenje? Zar zaista ne znate na kakvu ste se mjestu sustavili? Nakon tih rijei okupi ovce, okrenu se i ode. Te rijei i njegov bijeg utjerae naim pastirima velik strah u kosti. Dok su se uplaeno raspitivali o tomu kakvo je to mjesto, a nije bilo nikoga koji bi im to kazao, stvori se nekakav drugi starac visok i vrlo star, s mukom se oslanjajui o tap; jedva se vukao, i pribliavao se putem lijui mnoge suze; a kad nas je zamijetio, poe jo vie plakati, zagrli koljena svakog mladia napose i stane ih preklinjati ovim rijeima: Tako vam sree i vaih duhova zagovornika i da " ste mi ivi i zdravi i da dosegnete ovu moju starost pomozite jednom starcu u nesrei, spasite moje dijete od smrti i vratite ga mojim sijedim vlasima! To je moj unuk i moj slatki pratilac na ovomu putu. Htio je uhvatiti ptiicu koja je pjevala u ivici, pa je poao za njom, pao u neku jamu ispod bunja i sad je njegov ivot u velikoj pogibli. Njegov pla i glas kojim esto doziva svoga djeda pokazuju mi da je jo iv, ali ne mogu mu nikako pomoi, jer sam ovako nemoan. Vi ste snani i mladi, nee vam biti teko pomoi jadnomu starcu, i spasiti to dijete zadnje u momu rodu i jedinoga mi potomka! Ovako je starac lelekao i upao svoju sijedu kosu, 21 a svima ga nama bi ao. Jedan od njih, hrabriji, mlai i snaniji od svih, jedini koji je iz borbe izaao neozlijeen, veselo se podie, propita za mjesto na kojem je dijete palo u jamu i poe za starcem koji je prstom pokazivao na neko mjesto nedaleko od buna obrasla trnjem.

Kad se mi napasosmo, a ljudi obavie lijeenje, uzeli smo svatko svoje breme na lea i krenuli na put; ali prije toga stanu dozivati onoga mladia po imenu. 10 Zlatni magarac Nemirni to je kasnio, poslae naposljetku nekoga svoga da opomene nestaloga druga kako je doba za put i da ga dovede sa sobom. Ali se ovaj samo malo zadra pa se vrati: blijed kao krpa i drui od straha ispria o svomu drugu nevjerojatne stvari; ree da je vidio kako mu na leima, koja su najveim dijelom bila ve sva izgrizena, sjedi zmaj i dere, a onoga jadnog starca nema nigdje ni za lijek. Kad su to uli i usporedili s pastirevim rijeima, koji ih je upozorio na stranoga ovdanjeg itelja, napuste pogibeljno mjesto i to su mogli bre pobjegnu, a nas su gonili batinama da nas prohitre. 22 Tako smo najveom brzinom dokrajili taj dugi put i stigli u neko selo gdje smo prenoili. Tamo nam se dogodilo neto to zasluuje da se spomene, i ja u, eto, i to ispriati. Tamo bijae nekakav rob komu je gospodar ostavio da se briga nad svekolikom poslugom i on upravljae tim velikim stanjem gdje smo mi svratili. Premda bjee oenjen robinjom koja je sluila u istoj kui, zaljubi se u neku slobodnu enu koja je ivjela izvan toga imanja. Gnjevna i ljubomorna to ju je mu prevario, njegova ena potpali oganj i uniti sve raune svoga mua i sve namirnice koje su se uvale u spremitu. Zatim, nezadovoljna osvetom za sramotu nanesenu njezinu braku, okrenu ona svoj gnjev proti sebi samoj, uzme konopac i pri-veza za nj svoje dijete roeno u braku sa tim muem, baci se u vrlo dubok bunar i za sobom povue i dijete. Tada gospodar, koji je tom smru bio veoma pogoen, zgrabi nesretnoga roba s ijega nepotena postupanja doe do takva zloina, svue ga gola i premaza ga medom, pa vrsto priveza za smokovo drvo kojemu je sagnjilo stablo mravima sluilo kao stan. Mravi su neprestano ili amo--tamo i kao vodena bujica prekrivali stablo. im su ou-tjeli prijatan miris meda na tijelu, navalili su na nj svojim sitnim, ali bezbrojnim sveudiljnim ujedima, grizli mu meso, dugo ga na taj nain muili, izgrizli su i samu utrobu i oekutali ovjeku meso s kosti tako da su, kad je umro, na tom drvetu smrti bljeskale samo kosti bez mesa. 23 I to smo prokleto mjesto napustili, ostavili seljake da tuguju i krenuli ponovno na put. Poto smo cijeloga dana ili ravnicom, stigosmo napokon umorni u nekakav gospodski grad s mnogo itelja. Pastiri odluie da tu srede svoje ognjite i da se stalno nasele, prvo, mislei da su nali sklonite koje e ih osigurati od daljih progona, a drugo, to bijahu zavedeni obiljem namirnica i .bogatstvom tla. Tri su dana pustili ivotinje da se malo okrijepe, kako bi se lake mogle prodati, a zatim nas odvedoe na trnicu. Jedan objavljiva glasno izvikivae cijene jednu za drugom; konji i drugi magarci nali su bogate kupce, a uza me koji ostadoh sam samcat, svi su prolazili s mrmorkom. Ve mi je bilo dodijalo pipanje onih koji su mi po mojim zubima odreivali godine. Kad je jednom neija ruka koja je smrdila od prljavtine svojim smrdljivim prstima neprestano pipala moje desni, stegao sam je vilicama i smrvio. To je svima koji su me okoliili odminulo elju da bi me kupili. Tada je objavljiva' razvalio vilice i promuklim glasom stao vikati i praviti ale na moj raun: Dokle emo samo ovako badava prodavati ovu staru magarinu, okrnjenih kopita, izoblienu od bolova, i uza sve to divlju u svojoj gluposti. Mi bismo ga rado i poklonili kad bi netko od vas elio bataliti svoje sijeno.

Tako je objavljiva izazivao smijeh i hihot u ljudi oko nas. Ali je jo vazda bezduna Sudbina od koje sam uzalud bjeao tolikim zemljama, i koju svojim mukama nisam mogao udobrostiviti, jo jednom okrenula k meni svoje slijepe oi, nala kupca i bacila ga preda me kao najprikladnijega za moju okrutnu sudbu. Da ujete kakvoga: nekoga bludnika, okorjeloga razvratnika, elava, s nekoliko sijedih kovra koje su visile sa strane, jednog od onih sa dna ljudskoga taloga, to lutaju s cimbalom i kastanjetama nosei sirijsku boginju koju nagone da za njih prosi. Taj je imao arku elju da me kupi i pitao je objavljivaa odakle sam; taj kaza da sam iz Kapadokije i prilino snaan. On se zatim raspita za moje godine, a izvikiva u ali ree: Astrolog koji mu je pravio horoskop daje mu pet godina, ali on to valjda najbolje sam zna na osnovi svojih spisa o roenju. Premda dobro znam da u se na temelju Kornelijeva zakona izloiti krivnji ako ti rimskoga graanina prodam kao roba, ne skanjuj se s kupnjom! To je dobar i estit rob koji ti moe biti od koristi i kod kue i izvan nje. Odvratni kupac ne presta zapitkivati sad ovo, sad ono, pa naposljetku zabrinuto upita jesam li krotak. 25 O, to se toga tie, on je janje, a ne magarac. Miran je na svim poslovima, ne ujeda, ne rita se, uprav bi ovjek rekao da se u toj magareoj koi krije kakav skroman ovjek. To nije teko provjeriti. Gurni mu samo svoje lice meu noge, pa e lako sam provjeriti kako je strpljiv. Tako se objavljiva alio na raun toga bijednika, ali je ovaj utio da se s njim izruguju i uvrijeeno uz-viknu: Neka tebe, gluhu i nijemu leinu i ludoga objavlji-vaa, to me ve cio sat napada svojim prostakim lakrdijama, oslijepi svemona majka sirijska boica, i sveti Sabadije, i Belona, i Idejska mati sa svojim Atisom i Adonisom, vladarica Venera! Zar ti, budalo, misli da je tako lako povjeriti boicu nekoj divljoj ivotinji? Moe se razbjesniti i zbaciti njezin kip, pa da ja, jadnik, raupane kose trim na sve strane ne bih li naao vidara za boicu koja mi lei na zemlji? Kada to uh, htjedoh najednom poskoiti kao lud, ne bi li kad me vidi tako divljega odustao od kupnje. Ali je on pretekao moje razmiljanje, i elei me kupiti, odmah isplatio cijenu, sedamnaest denara, to je moj gospodar, sretan da me se oslobodio, rado primio. Odmah mi je oko njuke vezao konopac i predao me Filebu. Tako se zvao ovjek koji je odsad bio moj gospodar. 26 On uzme novoga slugu, odvede ga kui i jo na pragu doviknu: Evo, djevojke, dovodim vam lijepoga slugu s trnice! A te djevojke, to je bio skup razvratnika. Oni su poeli skakati od radosti i promuklo se i iznemoglo derati enskim glasima mislei da je to pravi maleni rob koji e im sluiti. Kad shvatie da su prevareni i ne vidjee koutu mjesto djevojke, nego magarca mjesto ovjeka, poee se kreveljiti i draiti svoga gospodara: kako nije doveo roba, nego mua za se. Gledaj da to pile ne pojede sam, podijeli ga nekad s nama, tvojim malim golubicama! Dok su oni tako razgovarali, ja bijah svezan za jasle. Tu bjee i vrlo krupan ovjek koji je umio svirati na fruli i koga su kupili na opi troak na nekoj prodaji robova. Na ophodnjama, kad bi iznosili boicu, on je bio nazoan i svirao je na svom glazbalu. A kad bijae doma, natjecahu se u tome komu e od njih prije pripasti.

im me ugleda, odmah mi dade velik obrok zobi i radosno ree: Dobro je to si napokon doao da me zamijeni u ovomu jadnom poslu! Da si mi iv i da se dopadne gospodarima, kako bih ja malo povratio iscrpljene snage. Kada to uh, znao sam unaprijed kakve me nove nevolje oekuju. Sutradan obukoe neke arene halje, nagrdie se i 27 namazae lice nekom prljavom bojom a oko oiju olovkom izvukoe linije, pa izaoe s mitrama i u utim haljama afranove boje i sa svilenim ili platnenim rupcima; neki od njih imali su bijele tunike ukraene purpurnim lepravim trakama, bili su opasani pojasom a na nogama su nosili ute cipele. Na me su stavili boicu obuenu u svilen ogrta. Njihove ruke bile su gole do ramena i vitlali su golemim maevima i sjekirama, skakali su kao bakhan-ti dok im je zvuk frule pratio ushienu igru. Proavi pokraj mnogih koliba, stigoe na imanje nekoga bogatog vlasnika. im su uli, odmah jurnue naprijed i digoe skriku i viku; oborie glave i pohotljivim pokretima stadoe obrati vrat i tresti rasutim vlasima; ponekad bi se okrenuli jedan prema drugomu i tako se ujedali, a naposljetku razrezao je svaki svoje ruke dvo-bridnim maem koji su nosili sa sobom. Meu njima je jedan bjesnio vie neg ostali: duboko je i esto disao i, kao ispunjen boanskim duhom, hinio ludilo, ba kao da nazonost bogova mora ovjeka oslabiti i uiniti bolesnim a ne ga podobriti. Ali sluajte kako ga je boja providnost nagradila! 28 Stane glasno proricati, lano samoga sebe prekoravati, samoga sebe optuivati kako se teko ogrijeio prema svetom obredu, i kako vlastitom rukom ite opravdanu kaznu s toga zloina. Onda zgrabi bi, koji ti poluljudi vazda nose sa sobom: tim biem od uvijenih vunenih pra-mova s resicama pri kraju, s ovjim koicama svuda po sebi; tim kvrgavim biem ibao se nemilo, ali nije pri tom ni najmanje pokazivao da uti bolove. Mogao si vidjeti zemlju natopljenu krvlju tih mekuaca, iz njihovih rana od maa i udarcima bieva. Veoma se uplaih kad vidjeh kako iz tolikih rana lije krv: to bi bilo kad bi eludac ove boice zaiskao sluajno piti magareu krv kao to neki ljudi piju magaree mlijeko? Kad su se, napokon, umorili i kad im je dosadilo kidati vlastito meso, uinie kraj klanju. Ljudi nagrnue, stanu im dijeliti bakrene, ali i srebrne novie, koje su oni primali u rairene skute svojih odora; neki su davali vr vina, mlijeka i sira, brana i ita, a neki su donijeli i jema za nosaa boice. Sve su to pohlepno pokupili i bacili mi na lea, tako da sam, optereen dvostrukim teretom, bio ujedno i putujui hram i putujui ambar. 29 Tako su lutali i pljakali svu pokrajinu. U nekom gradiu obradova ih sabir bogatiji nego obino i tu nakanie spraviti gozbu. Izmisle neko lano proroanstvo i zatrae od nekoga seljaka dobro ulovljena ovna; govorili su da e biti rtvovan, i da e utaiti glad boice Sirije. Pripravivi gozbu kako valja, otiu se okupati. Kad su se okupali, doveli su sa sobom kao gosta nekoga snanog seljaka, vrlo jakih bokova i donjeg dijela trbuha. Okusivi predjelo i jo prije pravog objeda, preda-doe se ovi bestidni pokvarenjaci koji su gorjeli od neiste poude, svojoj izopaenoj strasti: mladoga ovjeka svukoe do gola, poloie ga na lea, okruie ga sa svih strana, i poee od njega svata traiti svojim gadnim ustima. Ja tu sramotu ne mogoh dalje podnijeti; htjedoh viknuti: U pomo Kviriani! ali se samo jedno u, bez ostalih slova i slogova,

moglo uti jasno, snano i onako kako dolikuje magarcu. Ali to nije moglo banuti u nezgodni je vrijeme! Nekoliko mladia iz susjednoga sela, traei u svim svratitima mladoga magarca kojega su im nou ukrali, u moje revan je u kui. Pomislie da je plijen skriven u nekom zakutku te zgrade, pa najednom srnue unutra da bi osobno uzeli ono to je njihovo, i tako iznenadie ove gadove ba kad su se spremali na svoje odvratne orgije. Oni odmah dozvae seljake sa svih strana, pokazae im taj odvratni prizor, a uz to se narugae sveenicima hvalei njihovu besprijekornu istou. Uplaeni zbog bruke o kojoj je puk za tren oka sa- ** znao, i koja im je, kako su i zasluili, donijela mrnju i sramotu, pokupili su svoje stvari i oko ponoi tajom otili. Odmaili su dobrano jo prije suneva izlaza, a kad se ve rasjao dan, stigoe do nekakva pustog mjesta. Tu su dugo vijeali i napokon me odluili ubiti; skinuli su s mene boicu, stavili je na zemlju, poskidali mi sve pokrivae, pa su me vezali za neki hrast i stali me tui onim biem od ivotinjskih koica da umalo nisam izdahnuo. Jedan je od njih prijetio da e mi sjekirom odsjei noge, valjda zato to sam tako runo klicao nad njegovom nevinou! Ali su ostali mislili! da me treba ostaviti na ivotu, ne mene radi, nego zbog boiina kipa koji je leao na zemlji. Tako su me ponovno naprtili i dok su me gonili i plotimice udarali maevima, stigosmo u nekakav vani grad. Tamo nam jedan od glavara, ovjek inae poboan i pun tovanja prema bogovima, potaknut zvucima cim-bala i bubnjeva i melodijom frigijskoga napjeva, doe u susret i, elei boicu uzeti pod svoj krov, primi nas sve u svoju vrlo prostranu kuu i odlui najdubljim tovanjem i odabranim rtvama stei boinu naklonost. Na ovom mjestu, sjeam se, bio sam u najveoj ivot- 3B noj pogibli. Neki najamnik toga uglednog ovjeka posla gospodaru kao poklon dio svoga lova, tust jelenski but. Nepanjom, taj su but objesili iza kuhinjskih vrata, ne ba puno visoko, i lovaki pas nanjuivi ga, tajom navali na nj, obradova se plijenu i brzo umakne uvarima. Kad uvar opazi tu tetu, stade proklinjati sebe s nepanje, ali uzalud kukae i plakae. Uto gospodar zaite da jede. Tada se kuhar, snuden i uplaen, oprosti sa siniem,. dohvati konopac i poe se objesiti. Vjernoj mu eni, pako, nije izmaklo ono to se njezinu muu dogodilo. Uhvati rukama nesretni konopac i vikne: Zar te taj sluaj toliko uplaio da si izgubio glavu i ne vidi neoekivanu pomo koju ti prua boja providnost? Ako jo moe pametno misliti, rastupi se i sluaj: ovoga magarca odvedi na neko osamljeno mjesto i zakolji ga, pa mu onda odrei jedan but tako da posve nalikuje ukradenomu, iskuhaj ga u dobrom umaku i iznesi gospodaru na stol mjesto jelenskoga. Prokleti lupe prihvati tu misao da sebi spasi ivot mojom smru, pohvali bistrinu eninu i stane otriti no da bi me raetvorio kao to je bio odluio. DEVETA KNJIGA Tako taj prokleti mesar orua svoje ruke protiv mene. Fa sam, pako, u velikoj opasnosti koja me netom ekala, ne razmiljajui dugo, nakanio pobjei od prijeteeg mesarenja. Zato sam odmah prekinuo konopac kojim sam bio vezan, dao

se u bijeg to sam bre mogao i snano udarao kopitima ne bih li se spasio. Tako projurih kroz najblii ulaz i upadoh u blagovaonicu u kojoj je gospodar sa sveenicima boice odravao rtveni ruak. Tu u svom zanosu slupah i rasuh prilian dio onoga to je bilo spremljeno za gozbu, stolove i zublje. Ljut zbog strana nereda koji sam stvorio, domain me predade jednom od robova i zapovjedi da me zatvori na nekom sigurnom mjestu kako ne bih svojom neobuzdanou ponovno remetio mirnu gozbu. Tako me lukavost moga podviga lijepo oslobodila iz ruku krvnika, i bijah sretan to sam zatien spasonosnim zatvorom. Ali, kad se Sudbina neemu protivi, onda ljudima nita ne moe poi za rukom. Ni mudrim rjeenjem, ni pametnim sredstvom ne moe se izmijeniti ili onemoguiti sudbonosna odluka boanske providnosti. Zato me taj postupak koji mi trenutno izgledae spasonosan, odveo u veliku pogibao, ili bolje reeno, gotovo u smrt. 2 Najednom neki rob, drui kao prut i sav izoblien, banu u blagovaonicu i javi svomu gospodaru a to je uo od slugu da je iz susjedne uliice, kroza stranja vrata, ba sad dosrljao bijesan pas i kao pomaman bacio se na lovake pse; odanle je odjurio u pojatu i isto tako bijesan napao veinu prtee ivine, i naposljetku nije potedio ni ljude: mazgara Mirtila, kuhara Hefestiona, so-bara Hipnofila, vidara Apolonija i mnoge druge meu poslugom raskinuo je kad su ga kuali odagnati: a neke ivotinje od njegovih su bijesnih ujeda i same stale bjesnjeti. Ta vijest uznemiri odmah sve, svi pomislie da ja bjesnim, jer sam i sam zahvaen bjesnoom, pa dohvatie to im je dolo pod ruku, osokolie jedan drugoga da sprijee zajedniku propast i pojurie na me kao da su oni pobjesnjeli! Zacijelo bi me kopljima, dilitima i dvobrid-nim sjekirama, koje im je posluga donosila, isjekli na ,| komade, da najednom nisam postao svjestan pogibli i ne jurnuh ravno u lonicu u koju su smjestili moje gospodare. Tu su me dobro zatvorili i zakljuali, a pred vratima su, ne izlaui se opasnosti da se itko sa mnom sukobi i ekajui da obuzet tvrdokornom bjesnoom crknem, uinili zasjedu. Tako sam se napokon spasio, iskoristio sretnu priliku to sam sam, svalio se na prostrtu postelju i, nakon duga vremena, spavao kao ovjek. 8 Ve se razdanilo, kad se okrijepljen mekim leajem ustanem i ujem kako se straari, koji su me cijelu no uvali, zbog mene svaaju: Zar mislite da toga jadnog magarca jo vazda mui bjesnoa? Otrov je sigurno ve izgubio snagu poto je dostigao svoj vrhunac. Miljenja o tomu bila su razdijeljena i oni odlue ispitati stvar: zavire kroz neku rupu u zidu i vide da sam zdrav i itovat i da mirujem. Onda odkrinu vrata i stanu gledati jesam li se smirio. Jedan od njih, kao da ga je nebo odredilo za moga spasitelja, predloi da ovako ispitaju moje zdravlje: nek mi donesu puno vjedro svjee vode da je popijem, pa ako budem pio mirno i kao obino, znat e da sam zdrav i bez ikakve bolesti; a budem li izmicao i grustio se taknuti i zirnuti u vodu, uvjerit e se da me bjesnoa jo nije minula. Kae da je o tomu pisano jo u starim knjigama i da se tako jo sveer postupa. Prijedlog se svidio i odmah mi, jo se pomalo skanjujui, donesoe s blinjeg bunara golem sud pun bistre vode. Ja sam odmah poao naprijed, ak sam im otiao u susret, zaronio sam glavu kao da sam strano edan i popio, za me zaista spasonosnu, svu tu vodu. Zatim sam mirno podnosio da me rukama tapu, da mi savijaju ui, da me vuku za ular i da svata kuaju, tako da sam ih naposljetku,

usprkos njihovoj ludoj pretpostavci, sve uvjerio da sam zdrav. Tako izbjegoh dvostrukoj pogibli. Sutradan me opet naprtie svetim predmetima i uza zvuke cimbala i udarce kastanjeta izvedoe me da prosim po raskrima. Lutali smo i obilazili mnoge kue i gradie i naposljetku svratili u neko selo koje je, po prianju itelja, bilo sagraeno na ruevinama nekada bogatoga grada. Svrnusmo u prvu gostionicu i tu smo uli veselu priu o siromaku komu je ena nabila rogove. elim da je i vi ujete. Stijenjem bijedom i neimatinom, taj je ovjek kao nadniar ivio od mrave zarade. ena mu je bila bole-Ijiva, ali na zlu glasu sa svoje potpune raskalaenosti. Jednoga dana, kad je taj na ovjek rano ujutro otiao na posao, uvue se u njegovu kuu tajom neki drski ljubavnik. Dok su ljubavnici posve mirno uivali u ljubavi, vrati se najednom mu koji nita nije znao i nita sumnjao. Vrata su bila dobro zatvorena i zasunjena pa on, hvalei eninu estitost, zakuca i zazvidi da bi tako pokazao kako je stigao. Lukava i vrlo vjeta u tim stvarima, ena oslobodi ljubavnika od svojih zagrljaja, sakrije ga u bavicu, to leae u kutu prazna i dopola zatrpana, otvori vrata i iskosi se na mua: Dokle u te gledati kako se lijeno i s rukama u depovima skie bez posla, kako nita ne radi i ne misli kako e pribaviti neto za jelo? A ja se, jadnica, i nou i danju muim predui vunu da bi u ovoj sobici mogla barem gorjeti svjetiljka. Koliko je od mene sretnija susjeda Dafna koja se valja sa svojim ljubavnicima i od ranoga jutra dere i pije! Mu joj zbunjeno odgovori: A to kae na ovo? Premda je na majstor zauzet nekom parbom i otpustio nas, ipak sam se pobrigao za dananji ruak. Pogledaj, molim te, tu vazda praznu bavicu to badava zauzima tolik prostor i od koje zaista osim smetnje nemamo nikakve koristi. Prodao sam je nekom ovjeku za est denara i sad e na banuti i uzeti svoju stvar. Ded mi pomogni i samo mi prui ruku, pa da je izvuemo i odmah predamo kupcu. Tad se lukava ena drzovito nasmija i ree: I ti si mi neki trgovac! Tu sam stvar ja, ena, ne izlazei iz kue, maloprvo prodala za sedam denara, a ti si je dao za tako male pare. Zadovoljan veom cijenom mu ree: Tko je taj to ju je kupio za tako dobru cijenu? ena mu odgovori: Eno ga, budala, uao je u bavicu da joj dobro okua vrstou. Onaj drugi, pako, odmah nakon eninih rijei, doda: Hoe li da zna istinu, domaice? Ova ti je bavica preve stara i na mnogim mjestima ispucala. A zatim se okrenu njezinu muu kao da ga ne pozna i ree: Ded, ovjee, daj mi brzo svjetiljku da ostruem iznutra srije i doznam je ili uope emu. Izim ako ti se pak ne ini da sam novac ukrao. Dobri i estiti mu, ne sumnjajui nita, odmah upali svjetiljku i kaza: Skloni se, brate, i mirno gledaj a ja u ti je oistiti i dati kako valja. Kad to izree, svue odjeu, uzme svjetiljku i ue u bavicu, te poe grepsti staru naslagu srijea to se nakupio po bavici. Tad se lijepi i mladi ljubavnik sae nad drvodjelinu enu koja se bila nagnula preko bavice, i stane je u slast tesati. A ona stavi glavu u bavu i alila se s muem lukavo kao kurva: pokazivala je prstom da treba oistiti jo tu, i tamo, i opet na nekom drugom mjestu, dok oba posla nisu bila zavrena i isplaeno sedam

denara, pa je nesretni radnik morao staviti bavicu na rame i odnijeti je ljubavniku do kue. U tom kraju zadrali su se nekoliko dana, i kako su se na raun javnih trokova dobro utovili i nakljukali se dobrim darima za svoja proroanstva, sjete se ovi sveenici novoga naina zarade. Sastave jedno jedino proroanstvo koje se odnosilo na mnoge stvari i njime su se sluili da bi ismijali one koji su ih u skupinama dolazili pitati savjete. Proroanstvo je glasilo: Volovi upregnuti u jaram paraju zemlju da bi u budunosti iznikli obilati usjevi. I tako, ako bi netko sluajno traio savjet u enidbi, oni su tvrdili da se bit stvari nalazi u tom otpovrgu: treba da se svezu jarmom braka i rodit e se usjevi, djeca. Ako bi netko htio znati hoe li kupiti nekakvo imanje: naravski, jer se spominju i volovi i jaram i polja s cvatnim usjevima. Ako je netko bio zabrinut zbog putovanja, pa je traio boanski savjet, rekli su: volovi, tj. najbolje ivotinje, stoje ve pripravljeni i upregnuti, a klica koja nie iz zemlje obeava od puta dobit. Ako se netko spremao u boj, ili goniti razbojniku druinu, i pitao hoe li pothvat biti plodan ili ne, odgovarali su: pobjeda je osigurana ovim valjanim proroanstvom, jer e vratovi neprijatelja biti upregnuti u jaram, a pljaka e dati vrlo bogat i koristan plijen. Proriui tako lukavo i prepredeno, uspjeli su prikupiti lijepu svotu novaca. Kad im dosadi neprestano odgovaranje na pitanja, 9 krenue na put koji je bio mnogo gori od onoga koji smo preli nou: bio je pun procijepa i razriven vododerinama, mjestimice je bilo barutina, a ponegdje i klizava gliba. Nakon mnogih spoticanja i postranja, noge mi bijahu posve izubijane, pa s tekom mukom i sav utao jedva mogoh izai na poljski put. Tad se iza naih lea najednom stvori odred naoruanih konjanika koji su jedva zadravali nalet konja, i oni navale na Fileba i ostale drugove: uhvate ih za grlo psujui i nazivljui ih bezbonicima i bestidnicima, stanu ih udarati akama, veu svima ruke i stave im lisiine pa ih nagnaju da iznesu zlatan kale, predmet svoga zloina: taj su kale, izgovarajui se da e tajno odrati neku sveanost, potajice ukrali sa samih jastuka Majke Bogova, pa su onda, kao da se kazni za tako velik zloin moe izmai ako kriom umaknu, izali iz gradskih zidina i krenuli na put jo pred zoru. Neki od vojnika stavio mi 1(> je tada ruku na lea, traio na samim grudima boice koju sam nosio, pronaao kale i prikazao ga pred svima. 159 Ne gubei prisutnost duha i ne bojei se ni od tako bez-bona zloina, ti bestidnici stanu se sad smijati i izmiljati dosjetke: Eto, kako se nepravedno dolazi u pogibelj i kako se esto nevini ljudi nepravedno optuuju! Zbog jednog kale-ia koji je Majka Bogova kao stolni dar ponudila svojoj sestri, boici Sirskoj, treba da sluge njezina obreda budu proglaene za zloince i dovedene u smrtnu pogibao! Ali su uzalud govorili takve i sline budalatine: seljaci su ih odmah odveli natrag, psovali ih i bacili u tamnicu Tulijanum. Kale i boiin kip koji sam nosio, ostavili su i posvetili u riznici u svetitu. A mene su sutradan izveli i ponovno me preko objavljivaa prodavali. Neki mlinar i pekar iz susjedna

gradia kupi me za cijenu koja je bila za sedam sesteraca vea od cijene koju je proli put za me platio Fileb. On je odmah kupio i ito, dobro me naprtio, pognao strmim putem na kojemu je bilo kamenja i svakojakih panjeva i doveo me do mlina. 11 Ondje je mnoga stoga idui u krug okreala mlinove razne veliine, i bez odmora mljeli su ito okreui mlinsko kamenje, ne samo danju nego i nou uza svjetlo i budni svu no. Da se valjda ne bih na samom poetku uplaio rada, moj mi gospodar odredi neko mnogo uglednije mjesto: toga prvog dana oslobodi me rabote i u jasle mi stavi dosta hrane. Ali taj uitak u neradu i u jelu ne potraj a dugo. Iduega dana ve me ujutro upregoe u mlin koji mi je izgledao najvei, pokrie mi odmah glavu, nagnae me u krug krivudavim putem, i tu moradoh ograen sveudilj ii za svojim tragom i vraajui se vlastitim stopama, ponovno zapoinjati svoj krug. Ja, pako, nisam bio sasvim zaboravio na svoju domiljatost i otresitost i pokazah im da sam teak za izuavanje posla. Premda sam, dok jo bijah ovjek, esto vidio kako se okreu ovakve sprave, gradio sam se da sam glup i ostajao prikovan na mjestu, kao da sam nevjet u poslu i kao da mi je on nepoznat. Misij ah da e me kao neprikladna i nekorisna za takav posao odrediti za laki rad, ili da e me ostaviti da ne radim nita, a dobro me hraniti. Ali je to izmicanje bilo zaludno i na moju kodu. Najedanput se oko mene stvori grupa ljudi s batinama u ruci i kako sam imao vezane oi i tako neto nisam oekivao, poee najednom na dati znak i uz viku plj ustati batine kao kia, tako me zbunie svojom krikom, da se okanih svih mi odluka, odmah svim silama povukoh za konop i poeh veselo tapkati u krugu. Ta moja nenadna promjena izazva smijeh kod svih. tt Tako proe najvei dio dana. Bijah umoran pa mi skinue ular s vrata, odvezae me od sprave za koju sam bio svezan i odvedoe me k jaslama. Premda sam bio strahovito umoran, makar sam utio veliku potrebu da se okrijepim i bio gladan kao vuk, obuzme me moja uroena znatielja, ostavih jelo kojega je obilato bilo preda mnom, i zadovoljno razmiljah o redu koji je u ovoj nemiloj radionici vladao. O, dobri bogovi, koliko je tu bilo jadnika s koom svom iaranom plavim masnicama, a izudarana im lea bila vie zaklonjena nego pokrivena iskidanim krpama l Neki su imali samo krpicu preko donjega dijela trbuha. A svi bjehu obueni tako da se meu dronjcima vidjelo sve. ela su im bila obiljeena slovima, kosa obrijana s jedne strane, a noge okovane u prsten. Izoblieni od prljavtine, s onim kapcima izgorjelim od vrela i gusta dima, oni skoro nita nisu vidjeli; kao rvai pred borbu koji se posiplju sitnim prahom, bijeljeli su se prekriveni prljavim branom i pepelom. A to bih kazao i kako bih govorio o ivotinjama koje 1S su ivjele skupa sa mnom? To su bile sve same stare mazge i ukopljeni konji bez snage. Stajahu okolo jasala oborene glave griskajui pljevu, vrat im se nadimae sav gnjio od gnojnih rana, nozdrve im bjehu raspukle od estih napadaja kalja, grudi izranjavane od stalna trlja-nja konopcem, rebra se do kostiju ogoljee od neprestanih batina, kopita im od sveerna tranja u krugu bila zgnjeena, a sva koa neravna od prljavtine, mravosti i linja-nja. Bojah se da e i mene stii ista nevolja, sjeao sam se negdanje Lucijeve sree i doveden do ruba propasti oborih glavu i tugovah. U tom ivotu punom muka ne imah nikakve utjehe osim svoje znatielje po udi, koja mi pruae malko razonode, jer je u mojoj nazonosti svatko radio i govorio

slobodno i po svojoj volji. Kad je boanski tvorac stare grke poezije htio prikazati najmudrijega ovjeka, on nije bez razloga u svojim 11 Zlatni magarac jgj stihovima govorio o njemu da je najvee vrline stekao obilazivi mnoge gradove i upoznavi razne narode! Tako i ja treba da budem zahvalan i blagodaran magarcu u kojega sam bio pretvoren, to sam skriven u njegovu liku i raznim nevoljama izmuen, postao iskustvom bogat ako ne i mudar. 14 Evo jedne lijepe prie, duhovite i ugodne, koju vam odluih ispriati. Poinjem. Mlinar koji me pribavio kupnjom i koji je, uostalom, bio dobar i osobito redan ovjek, natrapao je na najgoru od svih ena, pa je u braku i u kui trpio takve muke, da sam, bogami, i ja esto uzdisao nad njegovom sudbinom. Nema toga poroka koji ta nevaljalica nije imala. I sve su se gnusobe slijevale u njezinu duu kao u korito puno gliba: bila je divlja i okrutna, luda za mukarcima i pijandura, svaalica i tvrdoglava, lakoma na tue, a iroke ruke u sramotnom rasipanju svoga, neprijateljica zakletve i dumanin ednosti. Prezirala je i gazila bogove, i mjesto propisane religije javno je i bezbono govorila kako vjeruje u boga za koga je tvrdila da je jedan jedini; pretvarajui se da ini obrede koji ne postoje, varala je sve ljude i lagala mua, pila od ranoga jutra i kurvala se bez prekida cijeloga dana. 15 Eto, takva ena gonila je mene neobinom mrnjom. Jo u ik zore i leei u postelji, vikala je da novoga magarca upregnu u mlin. Zatim bi, netom izaavi iz lo-nice, stala uza me i zapovijedala da me u njezinoj nazonosti dobro izdevetaju. Kad bi, napokon, za rukom, sve ostale ivotinje ispregli, mene bi, po njezinu nalogu, tek puno kanje odveli k jaslama. Od toga gnjeva moja se znatielja glede njezina ponaanja povea. Zamijetih kako joj u sobu stalno dolazi neki mladi ije sam lice veoma elio vidjeti, ali mi to ne doputae kapuljaa nataknuta preko glave. Da sam u tomu uspio, bio bih dosta bistar da na bilo koji nain otkrijem sramotne postupke te gadure. Neka baba koja je znala za njezine poroke, i sluei joj za posrednika s ljubavnicima, nije se danju od nje nikad odvajala. S njom bi najprvo dorukovala, zatim bi obje popile po koju au cijela vina, i onda bi prepredenom lukavou stale kovati zavjeru protiv jadnoga mua. Iako sam se strano ljutio na Fotidu to je pogrijeila i to me, elei od mene uiniti pticu, pretvorila u magarca, ipak sam u svojoj stranoj runoi imao tu utjehu da su mi ui bile vrlo velike, pa sam bez po muke i vrlo lako na prilinu razmaku mogao uti sve. Tako mi jednoga dana dooe do uiju ove rijei te plaljive starice: Tvoja je stvar, gospo, to se nisi sa mnom svjeto-vala, pa si za prijatelja nala toga lijepog i bojaljivog mladia koji sav zadrhti ako se tvoj odvratni i dosadni mu samo namrti; ljubav mu se tad od straha hladi i ne moe zadovoljiti tvoju vatrenu ud. Ali, koliko je bolji mladi i lijepi, dareljivi]i i valjani, a vrlo uporan prema uzaludnim mjerama ljubomornih mueva, File-ziter. Ve samo zbog nedavna jedinstvenog podviga prema nekom ljubomornom muu, on, bogami, zasluuje da uiva u ljubavi svih ena i da na glavi nosi zlatan vijenac. Sluaj me i sama uini usporedbu izmeu raznih naravi tih

ljubavnika. Sigurno si ula za nekoga Barbara, dekuriona u na-emu gradu, koga ljudi s njegove pakosti zovu korpijom. Taj ovjek ima enu iz dine obitelji i neobino lijepu. Nju je kod svoje kue drao i uvao to je mogao pomnije. Nato mlinareva ena ree: Kako da ne? Poznajem je vrlo dobro. Ti govori o Areti koja je zajedno sa mnom ila u kolu. Ako je tako, onda zna i ono to se govori o File-ziteru i njoj. Ne, ne znam, ali gorim od elje da saznam i molim te, majko, ispriaj mi sve sebice. Tad neumorna i brbljava baba nae ovako: Taj se Barbar spremao krenuti na put koji nije mogao odloiti, i da sauva ednost svoje ene gledao je da nita ne propusti. Zato je taj om pozvao roba Mirmeksa koga je znao kao potpuno odana i njemu ju je povjerio? zaprijeti mu tamnicom, doivotnom robijom, pa ak i smru laganim umiranjem od gladi, ako njegovu enu dodirne netko makar i prstom u prolazu: zakleo se svim bogovima da e tako biti. Tako je, dakle, ostavio uplaenoga Mirmeksa da neprestano bude uza enu, pa je onda mirno poao na put. Ustraen, Mirmeks je sad uporno branio svojoj gospodarici da izae iz kue. Kad je zauzeta predenjem boravila u kui, on bi sjeo uza nju i ne bi se micao. Kad bi naveer polazila na kupanje, on bi se prilijepio uza nju, drei je rukama za rub haljine. Jednom rijeju, neobino je savjesno obavljao to mu bijae povjereno. 18 Ali ljepota te krasne gospoe ne mogne ostati skrivena budnoj panji Fileziterovoj. Ve sama njezina ednost koja je bila na glasu i to pretjerano uvanje, potaklo ga je i raspalilo. Bio je voljan sve uiniti, i prepatiti, i zato svim silama nasrnu na red u toj kui. Kako je dobro znao da je ljudska vjernost slaba, da nema zapreke koja bi se novcu oduprla, i da se zlatom mogu otvoriti ak i gvozdena vrata, polui zgodu, nae Mirmeksa nasamo, otkri mu svoju ljubav i preklinjae ga da uini kraj njegovim mukama: govorio je kako se rob nema esa plaiti u toj lakoj stvari, budui da on moe uveer, zatien tamom, polako sam ui u kuu i u trenue oka opet izai. Govorio je tako elei ga pridobiti i napokon doda jo jedno sredstvo, koje je kao klin trebalo da uini pukotinu u nepokolebljivoj upornosti roba: pruio je ruku i pokazao potpuno nove, sjajne zlatnike, od kojih je dvadeset bilo odreeno za mladu enu, a deset je rado poklanjao njemu. 19 Mirmeks najprvo zadrhta od straha, zaepi ui i odmah utekne.-Ali plameni sjaj zlata ne mogne mu ieznuti ispred oiju, pa premda se udaljio i brzo stigao kui, ipak je vidio samo sjaj novca, a u mislima je taj plijen ve drao u rukama. Uzbuen kao nemirno more i borei se s mislima, jadnik je bio dvostruko rastrgan: s jedne strane vjernost, a s druge zarada; tamo muenje, a ovdje uivanje. Napokon zlato pobijedi strah od smrti. Zelja za lijepim zlatnicima nije se s vremenom stiavala; muila ga je gadna lakomost i nou, te makar ga je gospodareva zapovijed zadravala kod kue, zlatnici su ga ipak mamili van. Naposljetku ugui sav stid, mane se svakoga ska-njivanja i kaza svojoj gospodarici to mu je bilo povjereno. Ni ena ne iznevjeri lakomislenost koja je uroena njezinu spolu, nego odmah rtvova svoju nevinost prokletom zlatu.

Tada je Mirmeks, lud od radosti, pohrlio da uniti svoju vjernost: gorio je od elje ne samo da uzme nego i da dodirne novac koji je na svoju nesreu bio vidio, pa javi Fileziteru da mu je elja zahvaljujui njegovu velikom zalaganju ispunjena i odmah zatrai nagradu koju mu je ovaj bio odredio. Tako je Mirmeksova ruka to dotada nije znala ni za bakrene novie, drala sada zlatnike! 20 U dubokoj noi dovede smiona ljubavnika sama i dobro zakukuljena, te ga uvede ka gospodarici u sobu. Ali tek to ovo dvoje svojim prvim zagrljajima stanu prinositi rtvu Amoru, i kao goli vojnici obavljati prvi obred u slubi Venere, kad se na vratima svoje kue, sasvim nenadano, pojavi mu, koji se okriljen nou dao na put. Stane lupati, zvati, tui kamenom o vrata i zbog odugovlaenja sve vie i vie sumnjati, pa napokon zaprijeti Mirmeksu stranim kaznama. Ustravljen tom iznenadnom nesreom, ovaj se ne mogne odluiti to bi uradio, i kako mu to bijae jedini spas, stane kriviti mrak s kojega mu se zametnuo dobro skriven klju. Meuto, Fileziter u viku i brzo obue tuniku, ali u toj uzbuni istri iz sobe bos. Tada Mirmeks stavi klju u kljuanicu, otvori irom vrata, doeka gospodara koji je jo vazda psovao dozivajui sve bogove, i dok je ovaj ulazio u sobu, izvede File-zitera tajnim putem. Kad vidje taj da je slobodan i na pragu, zatvori vrata i poe doma spavati. Ali kad je Barbar u zoru izlazio iz sobe, vidje pod krevetom nepoznate sandale, koje je Fileziter nosio kad je 21 u nju ulazio. Odmah nasluti to se dogodilo. Ne ree ni eni niti ikomu u kui to ga mui, uze sandale, stavi ih potajice pod ogrta i samo zapovjedi da Mirmeksa njegovi drui svezu i odvuku na trg. Zatim je gunajui i sam brzo krenuo, uvjeren da e mu naene sandale vrlo lako pokazati zavodnikov trag. Barbar se, dakle, naborana ela i crvena lica od Iju-tine urio preko trnice. A za njim je iao Mirmeks u verigama. Premda nije bio uhvaen na djelu, muila ga je savjest, lio je suze i molbama kuao izazvati suut, koja mu nije mogla nimalo pomoi. U tom trenutku dotri im u susret Fileziter, koji je iao nekim posve drugim poslom. Odmah se sjeti to je u hitnji propustio i otroumno nasluti sve, pribra se kao obino, rastjera robove i strano viui baci se na Mirmeksa, pa ga stane udarati akama po licu: Ah, mangupe i krivokletnie! Neka te, najgori ovjee, na najgori nain upropasti ovaj gospodar i svi bogovi na koje si se pozivao krivom kletvom! Ti si mi juer u kupelji ukrao sandale i bogami si zasluio da nosi te verige i da crkava u mranoj tamnici! Prevaren lukavou tog mladia i postavi ak lakovjeran, pozva Barbar Mirmeksa, dade mu sandale, oprosti mu i svjetova ga da zakonitom vlasniku vrati ono to mu je ukrao. Dok je baba jo tako brbljala, mlinareva ena ree: Sretna li je ona ena koje je prijatelj toliko slobodan i hladnokrvan. A ja sam, nevoljnica, naila na prijatelja koji se boji i kloparanja mlina ili kad samo tu ugleda ovoga ugavog magarca! Tad e baba: Nita se ne brigaj, dovest u ti ja zacijelo toga valjanog i neustraivog ljubavnika. Dogovore se da e doi uveer i baba izae iz sobe. edna ena stane odmah pripravljati salijsku gozbu, natoi skupocjeno vino, pripremi svjee meso i kobasice, bogato postavi stol i oekivae

Ijubavnikov dolazak kao da e banuti kakav bog. Sluajno je i njezin mu bio na veeri u susjeda stupara. Dan se ve osegnuo kad su me napokon ispregnuli. Ostavljen tako da se u miru okrijepim, nisam se bogami toliko radovao to sam se oslobodio rada, koliko to su mi odvezali oi te sam mogao lijepo vidjeti sve majstorije te pokvarene ene. Sunce je ve bilo zalo za Ocean i osvjetljivalo podzemne pokrajine, kad eto drzovita ljubavnika s babom. Bijae jo pravo dijete i njegovi svjei obrazi privlaili su poglede, a ipak je ve bio spravan da i sam zabavlja ljubavnike. ena ga doeka s mnogim poljupcima i ree mu da sjedne za prostrt stol. Ali tek to mladi okusi od jela i pila, kad eto ti mua, mnogo bre no to se oekivalo. Njegova estita ena doeka ga psovkama i kletvama, elei mu polomiti obje noge. A mladoga ljubavnika koji je od straha drhtao, gurnula je i sakrila ispod drvenoga korita u kojem su obino istili ostupano ito a sluajno se tu nalo. Zatim je uroenom lukavou prikrila svoje sramotno djelo, i prijetvorno upitala mua zato je ostavio veeru kod svoga druga i ranije doao kui. 166 Ovaj sveudilj bolno uzdisae i nae: Ne mogoh vie podnijeti sramotno ponaanje njegove propale ene i utekoh. Kakva je to ena, bogovi, vjerna i umjerena, pa da se takvom sramotom uprlja! Kunem se svetom Cererom da sad, poto sam to vidio, vie ni svojim oima ne vjerujem! Potaknuta tim rijeima i elei saznati sve, drzovita ena ne prestajae navaljivati na mua da joj ispria sve ispoetka. Nije prestala dok joj mu ne uini po volji pa joj, i ne sumnjajui u ono to se dogaa kod njega, stane kazivati o sramoti u tuoj kui. inilo se, poe on, da je ena moga druga valjana, M besprijekorna ponaanja, svuda uivae glas koji joj je davao ugled, i upravljae kuom svoga mua kao estita ena. Ali je najedanput obuzme strast za nekim ljubavnikom. Dugo je potajice odlazila na ljubavne sastanke, i ba u trenutku kad smo se mi bili okupali i sjeli za stol, ona se sa tim istim mladiem kurvala. Uznemirena naom nazonou, dosjeti se, gurne ljubavnika i sakrije ga pod neku pletenu koaru, kojoj se prue na vrhu savijalo u obliku iljka, preko kojega je ona polagala krpe da izbi-jele na dimu od sumpora. Miljae kako je ljubavnik dobro skriven i mirno je sjela veerati s nama. Uto se mladi omamljen otrim i tekim mirisom sumpora, stao guiti i onesvijestio se, pa kako to obiava kod sumpora, uskihao se. Kad je prvi put uo kihanje za eninim leima, mu 25 je, vjerujui da potie od nje, po obiaju rekao: nazdravlje! Ali kad se to opetovalo, i to sve ee, uznemiren to se to tako esto dogaa, naposljetku posumnja. Umah odgurne stol, odmakne koaru, izvue ovjeka koji je teko i ubrzano disao i gorei od gnjeva zbog nanesene sramote, zatrai ma. Kanio je toga polumrtvog ovjeka zaklati, ali ga ja s tekom mukom i svjestan zajednike opasnosti, sprijeih u srdbi i uvjerih da e on ubrzo i bez nae krivnje sam od sebe crknuti omamljen sumporom. Napokon se umirio, vie zbog samih okolnosti negoli od mojih savjeta, i odnese ga polumrtva u najbliu ulicu. Ja sam, pako, tiho svjetovao njegovu enu i nagnao je da malko otie iz radionice i svrati kod neke od svojih prijateljica

dok se ne stia muevljev gnjev. On je, meutim, bio toliko uzbuen i pomaman da se nije moglo sumnjati 167 27 u to da i proti sebi i proti svojoj eni spravlja neto zaista strano. To me natjeralo da uteem s te drugarske veere i doma se vratim. Dok je mlinar tako priao, njegova bezobrazna i drzovita ena sveudilj je kletvama i pogrdnim rijeima ruila stuparevu enu: kako je nevjerna, bez stida, sramota za cio enski rod, kako je odbacila stid i potenje, zgazila branu vjernost i od muevijeve kue napravila javnu kuu, kako je izgubila dostojanstvo ene i postala kurva! Rekla je i to da takve ene treba spaliti ive. Ali ju je kradom grizla neista savjest, trudila se da to prije oslobodi svoga zavodnika muka u skrovitu i neprestano govorae muu da ranije ode na spalo. Preki-nuvi veeru, mu je bio izgladnio i lijepo je molio da mu iznese jelo. Ona mu ga brzo i donese, premda nedra-govoljno, jer je veera bila odreena za drugoga. Meni se kidala utroba dok sam razmiljao o maloprvanjoj i sadanjoj pokvarenosti te nevaljalice, pa stadoh natenanu snovati kako bih otkrio i objavio njezine prijevare, pa da pomognem svomu gospodaru i da onoga to kao kornjaa leae ispod korita javno otkrijem svima tako da s njega prevalim zaklopac. Srce me boljelo zbog gospodareve sramote, ali se boja providnost napokon ipak smilova na me. epavi starac koji nas uvae, povede nas napojiti sve zajedno na blinje jezero. To mi je pruilo izvrsnu zgodu za osvetu. Primijetio sam u prolazu kako vrhovi prstiju toga ljubavnika vire iz skrovita koje bjee preve usko, pa sam ih svojim kopitom iskosa dobro prignjeio i napravio od njih kau. Nagnan nepodnoljivim bolom, stane on zapomagati planim glasom, odbaci daleko zaklopac i tako pred oima svih otkrije himbenost te bestidnice. Mlinara, pako, ne uzbudi mnogo uvreda njegove asti. Dok je djeak drhtao blijed kao krpa, stane mu vedra lica i blago govoriti: Ne boj se nikakva zla od mene, sinko. Niti sam ja divljak, niti sam prost kao kakav seljak. Nisam ja grubi stupar, pa da te ostavim da crkne u dimu od sumpora, a neu se pozvati ni na stroge zakone o preljubu da tako-krasnu glavicu i tako lijepa djeaka izvedem na sud. Razgovarat u sa svojom enom o podjeli. Ne traim podjelu imanja, nego da zajedniki uivamo i da se bez ikakve 168 svae i neslaganja svi troje naemo u istoj postelji. Ja sam i dosad sa svojom enom ivio u takvoj slozi, da nam se uvijek obojima svialo isto, kako je po rijeima mudraca i valjano. Ali ba ta ravnopravnost ne doputa da ena ima vie prava od mua! Rugajui se tako njeno, odvue djeaka koji je uste- 28 ui se iao ka krevetu. Potenu enu zatvori na drugom mjestu, a sam lee s mladiem i sav se dade uitku da osveti svoju povrijeenu branu ast. Kad su sjajna suneva kola dovela sobom dan, pozove dvojicu najsnanijih robova i ibajui ga po stranjici govorae: Kako? Zar da tako njean i lijep djeak, takav bala-vac koji jo i sam svojom mladou mami ljubavnike, navaljuje na ene, da ih, slobodne ili svezane zakonom braka, zavodi i trai da ga zovu ljubavnikom i

zavodnikom prije nego to mu to prilii? Nakon tih i jo nekih drugih rijei, dobro ga istue i istjera. Tako taj kralj zavodnika, nenadano izbavijen, umae sav pokisao i sretan, premda mu je lijepa stranjica bila sva iskidana od onoga to su s njom radili, prvo nou a onda i danju. A mlinar se odmah rastavi od ene i otjera je od kue. Meutim je ta sramota, makar posve opravdana, stra- 29 no naljutila i razbjesnila tu ve po naravi nevaljalu enu, i ona upotrijebi svu svoju iskvarenost i ensku pre-predenost da se osveti. Pronae neku staru vjeticu o kojoj se govorilo da bajanjem i vraanjem moe sve uiniti. Navalila je na nju molbama i darovima da uini jedno od ovoga dvoga: ili da je opet pomiri s muem, ili, ako to ne moe, da prizove na nj neku sablast ili kakva zlog duha koji e ga muiti do smrti. arobnica imajui vlast nad duhovima, iskua najprvo najobinije oruje svoga zloinakog umijea; kua smiriti uvrijeeno muevijevo srce i u njemu opet izazvati ljubav. Ali ne uspjevi u tomu kako je zamiljala, naljuti se na duhove, pa potaknuta kako nagradom koja joj je bila obeana, tako i njihovim preziranjem, stane prijetiti njegovoj glavi i posla mu sjenku neke muke ubijene ene da ga upropasti. 169 30 Moda e me kao pretjerano usrdan itatelj ovdje prekoriti i ovako mi prigovorati: Kako si ti, lukavi magare, mogao znati to su te ene potajno radile kad si, kao to kae, bio zatvoren u mlinu? uj, dakle, kako je ovjek znatieljan poput mene, mogao i u liku magarca saznati sve to se radilo da se upropasti moj mlinar. Oko podne u mlin najednom bane neka ena obuena kao optuena i izobliena od neobine tuge; bila je napola obuena u nekakav razderan ogrta, bosa i golih nogu, blijeda kao krpa, unakaena od gladi, a glavu joj je zasti-rala iskidana i isprljana od pepela prosjeda kosa, sakrivajui joj najvei dio lica. Ta je ena blago stavila ruku na mlinara, i izgovarajui se kako eli s njime razgovarati u etiri oka, odvede ga u sobu, zatvori za sobom vrata i vrlo dugo tamo osta. Kad je samljeveno ito koje su radnici imali, i trebalo donijeti drugo, robovi prioe sobi, poee dozivati gospodara i iskati ita kako bi nastavili posao. Na njihovo opetovano glasno dozivanje gospodar se ne ozva, te stanu jae udarati po vratima. Ova su bila vrlo pomno zakljuana, i oni, nasluujui neko zlo, navalie snano, izbacie vrata iz leaja i otvorie prolaz. Onu enu ne naoe nigdje, ali zamijetie gospodara kako visi svezan za neku gredu i ve mrtav. Skinue mu omu s vrata, stanu naricati i kukati, umie ga i obavivi obred, pokopaju ga ispraena mnotvom ljudi. 31 Sutradan dohrli iz susjedna gradia, u koji se prije bila udala, njegova oaloena ki: upala je vlasi i tukla se u prsi. Nitko joj nije oglasio o domaoj nesrei, ali je ona sve znala, jer joj se u snu javio tuni lik njezina oca s omom oko vrata i otkrio joj sve o maehinu zloinu, o njezinoj nevjernosti, arolijama i kako je umro kao-rtva duhova. Dugo je plaui lelekala, pa naposljetku presta tuiti jer su je u tomu sprijeili prijatelji koji su se bili skupili. Poto su devetoga dana na grobu odrane zadunice, odnese rasprodati sve to joj ostade u nasljee: robove, pokustvo i stoku. Tako je udljiva srea rasula meu mnoge vlasnike sve ono to je dotad

pripadalo-samo jednom domu. Mene je neki siromani vrtlar kupio-za ezdeset novia: skupo, kako je govorio, ali se nadao-da e naim zajednikim radom moi zaraditi za ivot. Ovdje sama stvar trai da iznesem sve zadae koje 32 sam obavljao u svojoj novoj slubi. Ujutro bi me moj gospodar natovario svakojakom zeleni, odveo u blinji grad, prodao tamo robu prodavaima, uzjaio na me i vratio se kui. Dok je on zatim kopao, zalijevao i pognut inio sve ostale poslove, ja sam mirno uivao u neradu. Ali su zvijezde bile zavrile svoj odreeni put, godina ispunila krug svojih dana i mjeseci, pa se, ostavljajui za sobom krasne uitke jesenske berbe, okrenula prema Jarcu: dola je zima sa slanom, sveudiljnim kiama i nonom vlagom, i ja sam zatvoren u nepokrivenoj pojati patio strano od stalne hladnoe, jer moj gospodar u svojoj potpunoj bijedi nije mogao ni samomu sebi spraviti neku slamnicu ili kakav skroman krov nad glavom, nego se .zadovoljavao jednom krovinjarom od lia. Uz to sam svakoga jutra mnogo patio jer sam bosim nogama gazio po hladnom blatu ili po otrim jarugama. A nisam mogao napuniti eludac ni posve obinom hranom. I ja i moj .gospodar imali smo jelo slino, ali vrlo jadno: staru loiku, trstiku koja je ve sliila metli jer se osjemenila, a bijae napola gnjila, sok joj je imao okus gliba. Jedne noi bez mjeseine, smeten tamom i mokar od 33 kie koja je lijevala kao iz kabla, zaluta vlasnik blinjeg imanja i svrati u na vrt jaui premorena konja. Bude lijepo primljen koliko su to prilike doputale i odmori se, ne ba udobno, ali dobro, pa elei nagraditi ljubaznoga domaina obea da e mu sa svoga imanja dati neto ita, ulja i dvije bavice vina. Moj gospodar ne ekae dugo, nego donese jednu vreu i prazne mjeine, sjedne na moja lea i krene na imanje koje je bilo udaljeno ezdeset stadija. Kad prijeosmo taj put, stigosmo na reeno imanje i tu taj otmjeni domain pozove moga gospodara na dobar ruak. Jedna od mnogih kokoi s imanja stane trati preko dvorita i kokodakati kao da e snijeti jaje. Gospodar to vidi i ree: Evo dobre kokoi i vrlo dobre nosilje! Odavno nas iz dana u dan hrani svojim jajima. I sad, kao to vidim, hoe da nam spravi dobru ast. Hej, dijete, uzmi koaru odreenu za kvoke i stavi je na obino mjesto u kutu! Djeak obavi zapovjeeno, ali koko ne htjede kao obino ii na gnijezdo, nego tu, pred samim nogama gospodarevim, odloi plod koji je doao preve rano i uz-roio velik nemir. To nije bilo obino jaje, nego pile s krilima, pandama, oima i glasom, i ono je odmah polo za svojom materom. Ali to nije bilo sve. Zbi se jedno jo vee udo s kojega se svi s pravom ustravie. 34 Pod samim stolom na kojemu su bili ostaci ruka, otvori se u zemlji duboka pukotina, iz nje izbi snaan, krvavi izvor, i krupne kaplje pokropie stol krvlju. Dok su jo stajali ukoeni od straha i plaei se boanskih proricanja, dotra iz podruma neki ovjek i javi da sve vino koje je bilo otoeno u bave, vrije i kljua kao da je ispod njega velik oganj.

Istodobno vidjee lasicu kako iz kue zubima vue mrtvu zmiju, iz usta ovarskoga psa iskoila je zelena abica, a ovan koji je tu blizu stajao navali na psa i jednim ga ujedom rastre. Sve te i sline stvari zadadu i gospodaru i posluzi golem strah. Nisu znali to bi prije uinili, to je vanije, da bi se ublaile prijetnje nebeskih sila, ni koliko i kakvih ivotinja treba prinijeti za rtvu. 55 Dok su jo svi bili ukoeni od straha ekajui neto* uasno, dotra rob i javi gospodaru da se na imanju dogodila velika i najgora nesrea. Taj je ovjek ivio ponosan na svoja tri odrasla, obrazovana i veoma lijepo odgojena sina. Ti mladii bijahu u prijateljstvu sa siromanim vlasnikom neke malene kue. Uz tu kuicu imao je prostrana i plodna polja nekakav moan i bogat susjed, jo mlad i iz otmjene obitelji, ali koji je zlorabio slavu svojih predaka, volio spletke i mogao u gradu uiniti sve to nakani. Taj se ovjek neprijateljski sluio sirotinjom svoga skromnoga susjeda: ubijao mu je stoku, gonio volove i gazio usjeve jo prije zorenja. Kad mu je tako upropastio svu ljetinu, htjede ga otjerati s njegova bijednog imanja, pa se parbio oko mea i zatraio za se svekolik posjed. Lien svega zbog gramzivosti toga bogatog susjeda, seljak, u svojoj skromnosti, zaeli od oevine zadrati bar onoliko koliko da ga na njoj sahrane, i u velikom strahu pozva mnogobrojne prijatelje da bi se imanju utvrdile mee. Meu inima bila su i ta tri brata koja su eljela svomu prijatelju kolikotoliko pomoi u nevolji. Ali toga luaka nimalo ne uplai niti zbuni nazonost 3S tolikih graana i on ne htjede nimalo ublaiti ni svoj lopovluk ni svoje rijei. Dok su ljudi vrlo uljudno isticali svoje pravo i kuali blagim rijeima umiriti njegovu pomamu, on najednom izjavi i sveano se zakune svojim ivotom i ivotom onih koji su mu bili najmiliji, da se nee nimalo obazirati na toliki broj posrednika i da e njegovi robovi uhvatiti susjeda za ui i umah ga baciti daleko od njegove kolibe. Na te rijei gnjev obuzme ljude koji su to sluali. Tada jedan od trojice brae ne skanjujui se i malo slobodnije odgovori, da se on zalud uzda u svoje bogatstvo kad prijeti tako silovito i kao kakav nasilnik, jer i siromasi imaju pred zakonom pravo na zatitu od drskosti bogatih. To je djelovalo kao ulje na plamen, kao sumpor na vatru, kao bi u rukama Srda! Toliko su te rijei potakle jarost toga ovjeka! Kao pomahnitao vikao je da se i oni i svi njihovi zakoni mogu objesiti i zapovjedi da na ljude puste i nahukaju pse: to su bili ovarski psi, divlji i golemi, svikli da se hrane strvinama razbacanim po poljima, izueni da ujedaju sve putnike koji bi tuda prolazili. im su ih pastiri hukanjem potakli i razdraili, jurnuli su u divljoj jarosti i strano lajui na jadne ljude, ranjavali ih, razvlaili i komadali a nisu tedjeli ni one koji su nagnali u bijeg, nego su ba njih utoliko bjenje proganjali. U tom kovitlanju uplaenih ljudi udari najmlai od 3* brae nogom o kamen, polomi prste i svali se na zemlju, te tako tim divljim i pomamnim psima dade priliku za stranu gozbu; im stigoe do toga plijena koji je leao na tlu, raskomadae jadnoga mladia. Kad braa ue njegovu smrtnu viku, dotrae mu tuni u pomo, ovise halju oko lijeve ruke i kuae svoga brata obraniti bacajui kamenje da odagnaju pse. Ali niti mogoe stiati njihova bjesnila, niti im svladati okrutnosti. Nevoljni mladi izgovori zadnje rijei, i zaite od njih da se bogatau uprljanom zloinima osvete zbog

smrti svoga najmlaeg brata, te onako raskomadan izdahnu. Tad oba jo iva brata navale na bogataa, ne iz oaja ili da se spasu, jer za to vie nisu marila, i u svom gnjevu i ludom zanosu, stanu ga izdaleka zasipati kamenjem. Uvjeban u krvnikom poslu, zlikovac 173 "baci koplje i probode jednomu od njih grudi; pogoen i mrtav mladi se ipak ne svali na zemlju: koplje koje ga je probilo i najveim dijelom izalo iz njegovih lea, za-bolo se svom snagom u zemlju i tijelo je ostalo visei na njemu. Tada neki rob, velik i snaan momak, hrlei da pomogne ubojici, baci kamen na desnu ruku treega brata, ali je kamen ne pogodi, nego samo dodirnu vrhove prstiju kako se nitko ne nadae, pade na zemlju bez ikakve kode. 38 Taj sretni sluaj prui lukavu mladiu malo nade u osvetu. Potajavi se da mu je ruka onemoala, oslovi okrutnoga bogataa ovim rijeima: Uivaj to si unitio svu nau obitelj, zajazi svoju nezasitnu okrutnost krvlju troje brae i likuj nad svojim ubijenim suplemenicima, ali znaj to: makar koliko liavao siromaha njegova imanja, vazda e morati iriti mee svoje zemlje, jer e sveer imati nekoga kao susjeda. A da nepravedna sudba ne osakati ovu desnicu, ona bi ti odsjekla glavu! Te rijei jo vie razgnjeve razbojnika, koji ionako bi pomaman, te zgrabi ma i navali na mladia elei ga ubiti vlastitom rukom. Ali se skobi s ovjekom koji ne Taijae mlitaviji od njega. Mladi ga, mimo njegovo oekivanje, vrsto zgrabi za desnu ruku i snano vitlajui boga-taevim maem udari ga puno puta, tako da taj ispusti svoju bestidnu duu. Zatim, da bi se oslobodio iz ruku slugu koji su dotrali u pomo, obrne brzo na se vrh maa jo mokar od neprijateljske krvi i prereze svoje grlo. To proricahu prethodna znamenja, i to sad javie nesretnom gospodaru. Starac na koga su se tolike nesree svalile, ne mogne ni suze pustiti u tiini. Zgrabi no kojim je gostima dijelio sir i druge stvari, i ugledajui se na svoga nesretnog sina, razreze sebi nekoliko puta vrat, strovali se na stol i opra svojom krvlju mrlje one krvi koja mu je ovu nesreu prorekla. 39 Vrtlar oplakivae sudbu te kue koja u trenue oka bi tako unitena, uzdahnu nad svojom sudbinom, proli suze kojima isplati svoj ruak i pljesnu nekoliko puta rukama. Zatim me odmah uzjaha i krene na put smjerom suprotnim od onoga kojim stigosmo. Ali ni povratak nije bio bez nesree. U susret nam doe nekakav visok ovjek, vojnik iz legije, kako je to 174 kazivalo njegovo ponaanje. Oholim rijeima upita vrtlara kamo vodi nenaprena magarca. Jo sveer rastuen, i ne razumijevajui latinski, proe moj gospodar bez odgovora pokraj njega. Tad vojnik ne mogne obuzdati uroenu mu drskost. Naljutila ga utnja kao to bi ga naljutila i svaa, pa stane tui moga gospodara po leima prutom koji drae u ruci. Vrtlar ponizno odgovori da ne zna jezik, pa prema tomu ne moe ni razumjeti to on govori. Onda vojnik upita grkim: Kamo vodi toga magarca? Vrtlar kaza da ide u blinji grad. Treba mi, ree vojnik, od njega pomo; mora s drugom prteom ivinom donijeti zapovjednikovu prtljagu iz blinjeg dvorca. Zatim stavi ruku na me, uhvati za ular kojim su me vodili i stane me vui. Vrtlar tad obrisa krv koja je tekla iz rane zadobivene udarcem, pa opet zamoli vojnika da se ljepe i uljudnije

ponaa i zaklinjae ga ufanjem koje imae. Govorio je: Ovaj magarac i nije, uostalom, ni za to, a ipak ujeda; bolestan je od neke gadne bolesti i utao tekim disanjem jedva moe iz blinjeg vrtia iznijeti nekoliko pregrti zeleni, a kamoli ponijeti malo tei teret. Ali kad vidje kako nikakvim rijeima ne moe ubla- 4* iti vojnika, i kako taj postaje sve bjenji, te je ve okrenuo batinu i nakanjivao se da mu debljim krajem razbije lubanju, poslui se zadnjim nainom. Gradei se kako mu eli zagrliti koljena da izazove milosre, sae se i savi, zgrabi ga za obje noge, podie uvis i tresnu o zemlju svom snagom, pa stane udarati rukama zgrenim u pesti i gristi ga zubima; zgrabi i kamen s puta pa ga dobro izudara po licu, rukama i rebrima. Baen na lea vojnik se ne mogne boriti niti braniti, nego je sveudilj prijetio da e ga, kad se podigne, isjei svojim maem na komade. Te rijei upozorie vrtlara i on mu ote ma, baci ga daleko od sebe i jo ee stade mlatiti. Oboreni vojnik leae na zemlji, nepokretan od dobivenih rana, pa kako nije mogao nai naina za spas, upotrijebi jedino sredstvo koje mu je jo ostalo: uini se mrtav. Vrtlar onda uzme ma, uzj aha na me i brzo krene na put. Ne htjede ni svratiti u vrti nego ode kod nekoga svog prijatelja. Tomu ispria sve, zamoli ga da mu pomogne u nesrei i da njega i magarca za neko vrijeme sakrije, ne bi li tako, sklonivi se dva-tri dana, umakao smrtnoj kazni. Sjeajui se svoga davnog prijateljstva, ovjek ga od175 mah primi, meni svezu noge i podignu me s pomou ljestvica na gornji kat, a vrtlar se uvue dolje u nekakvu krinju i sakrije se tu, spustivi nad sobom zaklopac. 41 Kako sam poslije saznao, vojnik doe u grad kao da se probudio iz duboke pijanosti, vukui se bolan od batina i jedva se s pomou tapa drei na nogama. Kako se stidio da bilo to i bilo komu pria o svomu podvigu i porazu, podnosio je nepravdu muei, sve dok nije naao nekoliko drugova kojima je ispriao o nesrei koja mu se dogodila. Odluie da se on neko vrijeme krije u vojarni jer se uz nanesenu sramotu bojao i genija zatitnika zakletve, budui da je izgubio ma a drugovi zabiljeie sve nae znake i obeae da e nas nai i na nama se osvetiti. I zaista, naao se neki pokvareni susjed koji odmah izvijesti gdje se krijemo. Vojnikovi drugovi pozvase vlast i lagae da su na putu izgubili malen, veoma dragocjen srebrni sud koji je bio vlasnitvo njihova zapovjednika; da ga je naao neki vrtlar koji ga sad ne eli vratiti, i da se on krije u kui svoga prijatelja. Kad predstavnici vlasti ue za tu kodu i za ime zapovjednikove, dooe odmah na vrata naega sklonita i glasno objavie naemu domainu da je, jer je jasno kao dan kako nas on krije, bolje da nas preda nego da svoj ivot izlae pogibelji. Taj se nimalo ne uplai od toga i mislei samo na to kako bi spasio ovjeka koga je uzeo u zatitu, ne priznade nita glede nas, nego ree kako ve nekoliko dana vrtlara nije ni vidio. Vojnici su, opet, tvrdili i kleli se carem da se krivac ne krije ni na kakvu drugom mjestu. Vlast napokon odlui obaviti premetainu i dokrajiti to uporno nijekanje. Posla, dakle, straare i ostale javne slubenike u kuu, s nalogom da pomno pretrae sve kutove; ti izjavie da u kui nema ni ive due, pa ni magarca. 42 Tako nastade jo jaa obostrana svaa: vojnici tvr-ahu da znaju to

govore i ne prestajahu se pozivati na cara, a ovaj drugi nijekae i dalje i prizivae bogove za svjedoke. Sluajui tu svau i viku, ja po svojoj uroenoj znatielji i drzovitosti koja mi nije davala mira, izduih vrat kroz neki prozori i poeljeh vidjeti to ta vika znai: ali se ba tad neki od vojnika sluajno okrene i primi176 mijeti moju sjenku. Odmah pozva sve nazone za svjedoke, podie se velika buka, brzo se popee Ijestvama, pa me uhvatie i snesoe kao zarobljenika. Vie ne oklijevahu, sve razgledae s pomnjom, otvo-rie i onu krinju, naoe moga jadnog vrtlara, izvedoe ga i predae vlastima, pa ga odvedoe u dravni zatvor, oito da ga osude na smrt. Nikako se ne prestajahu smijati na raun moje ispruene glave. Eto tako je nastala ona poznata poslovica o magarcu koji je ispruio glavu i o magarevoj sjeni. 12 Zlatni magarac DESETA KNJIGA Ne znam to se sutradan dogodilo s mojim gospoda-rom-vrtlarom. Mene je onaj vojnik koji je zbog svoje rzovitosti dobio onako dobre batine, odveo iz pojate a da se nitko nije bunio, poto me dobro naprtio i vojniki opremio, izveo me iz svoga stana kako mi se inilo na ulicu. Nosio sam i kacigu koja se presijevala, i tit koji je izdaleka sjao, i koplje s vrlo dugim kopljitem, a njega nije ponio zato to se pridravao propisa, nego da bi plaio jadne putnike. Sve je to lijepo rasporedio iznad tovara, kao to je to u vojsci obiaj. Nakon prilino laka puta preko polja, stigosmo u neki gradi, ali ne svratismo u kavanu nego u kuu dekuriona. Vojnik me odmah predade nekom robu, a sam pohrli svomu nadreenom koji je zapovijedao s tisuu naoruanih vojnika. Sjeam se da se nakon nekoliko dana dogodio tu osobito teak zloin. Ja ga ovdje iznosim da biste i vi o njemu itali. Na je domain imao sina mlada, lijepo obrazovana i prema tomu vrlo skromna i puna vrlina, sina kakva bi elio svatko. Kako je djeakova mati davno umrla, oenio se opet i s novom enom imao drugoga sina, koji je ve 181 bio napunio dvanaestu godinu ivota. Maeha, koja se u kui svoga mua isticala vie ljepotom nego ednou, je li zato to je po naravi bila bestidna ili to ju je, pak, sudbina nagnala na to potpuno sramotno djelo, baci oko na pastorka. Znaj, dragi itatelju, da sad ita tragediju a ne priu i da ostavljamo komediju i prelazimo na dramu. Kad je maleni Amor tek poinjao rasti, ena se prikrivajui njeno rumenilo svoga lica odupirala njegovim slabim napadajima. Ali kad njezino srce neumorni Amor prome ognjem ludila, uzburka ga poput vala, podlee bogu koji je bjesnio: pravila se da je bolesna, a ranu svoga srca tajala je kao da je to bolest tijela. Zna se da bolesnici i zaljubljeni potpuno slie jedni na druge time to slabe i mijenjaju oblije: rui ih bljedilo, muti im se vid, udovi im mlitave, san postaje nemiran, a uzdasi su toliko dublji koliko muenje dulje traje. Da jo nije plakala, ovjek bi mislio kako je trese ognjica. Da, glupih li lijenika! to znai kucanje vene, snano crvenilo, umorno

disanje i esto okreanje s jedne strane na drugu? O dobri bogovi, kako je svakomu koji znade to je ljubav, ak i ako nije upoznat s lijenikim umijeem, lako shvatiti tu zagonetku kad vidi nekoga kako gori a da mu tijelo nije u ognju. Kad vie nije mogla vladati strau, koja ju je toliko muila, prekinu dugotrajni muk i naloi da joj zovnu sina: koliko je samo eljela izbrisati to ime, da je vie ne sjea kako treba crvenjeti od stida! Mladi se odmah odazva nalogu svoje bolesne matere, elo mu je bilo nabrano kao u starca, i tako je uao u sobu da bi eni svoga oca i materi svoga brata iskazao duno tovanje. Premda ju je dugi muk muio, ona se opet stane skanjivati; odbacivala je svaku rije koja joj se inila prikladnom za taj razgovor; njezin se stid jo uvijek bunio i nije znala odakle bi poela. A mladi nita ne sumnjajui, oborio je oi i pitao je za uzrok njezine bolesti. Tad ona polui zgodu to bijahu sami, osokoli se, pokrije lice haljinom i sa suzama u oima ree mu brzo drhtavim glasom: Ti si jedini uzrok moga sadanjeg bola, ali takoer i lijek i jedini spas! Tvoje oi prodrle su kroz moje duboko u srce i raspirile plamen koji mi saie sr. Smiluj mi se jer umirem zbog tebe! Neka te ne obuzda ljubav prema ocu: sauvat e mu enu koja je na samrti. U tvomu licu vidim njegove crte i zato te s pravom volim! Sami smo, neka ti to ulije hrabrost; sad ima priliku da uradi ono to je neizbjezivo. Jer ono to nitko ne zna kao da nije ni uraeno! Zapanjen tim iznenadnim priznanjem, mladi je, premda se pred takvim zloinom odmah zgrozio, mislio da nesreu ne treba neumjesnom strogou poveati, nego da je pomnjivim odlaganjem treba umanjiti. Obea joj, dakle, i ohrabri je koliko je mogao, da se nada, a savjetuje je da se oporavi i ozdravi dok se, kad otac ode na put, ne prui zgoda za uivanje, pa odmah utee od pokvarene maehe. Mislio je da tako velika obiteljska nesrea nalae bolju pamet, pa umah poe nekomu starom ovjeku i odgojitelju komu je bila iskuana ozbiljnost. Nakon duge raspre uini im se da je najbolje brzo pobjei od oluje koju je u svom divljem gnjevu pripremala sudbina. Ali ena koja nije mogla trpjeti ni najmanje odgode, izmisli neki razlog i nevjerojatno vjeto nagovori mua da odmah krene na put do najdaljih imanja. im je on otiao, ona se sva predala zanosu svojih nadanja i zatrai od mladia da uini obeano. Pravdajui se as ovim, as onim poslom, mladi uspije izmaknuti tom sudbonosnom sastanku. Tako ona naposljetku po raznim njegovim izgovorima shvati da on nee obeano ispuniti, i njezina nestalnost prijee iz zloinake ljubavi u jo strasniju mrnju. Odmah pozva jednoga od svojih robova koje je sobom dovela u vij eno, neku propalicu nakanu na svaki zloin, i kae mu osnove koje je u svojoj pokvarenosti stvorila. Uinilo im se najbolje da jadnoga mladia lie ivota. Taj nevaljalac, dakle, odmah poe na put, donese vrlo jak otrov, pomijea ga u vino i skloni da bi posluilo za ubojstvo nevina pastorka. Ali dok su zloinci traili zgodu da to pie iznesu, sudbina htjede da se mlai brat, roeni sin te pokvare-nue, vrati doma nakon uenja. Kako je ve ruao, bijae edan, pronae au s vinom u kojem je bio otrov i, ne znajui za tajnu stupicu, ispije je na duak. Doim ispi smrt koja je bila pripravljena za njegova brata, svali se mrtav

na zemlju. Njegov odgojitelj, uznemiren zbog nenadne djeakove smrti, stane kukati i svojom kuknjavom dozva majku i svu poslugu. Bijae jasno da je pie bilo otrovano, i svi su nazoni stali okrivljivati jedan drugoga za taj strani zloin. Samo tu okrutnu enu, taj jedinstveni primjer maehezloinca, nije dirnula ni strana smrt njezina sina, ni tuga njezina mua, ni tune pripreme oko sprovoda; ona je mislila samo o tomu kako da iz te obiteljske nesree izvue dobit za svoju osvetu. Odmah posla glasnika da njezinu muu koji bijae na putu, javi o propasti mu doma. Kad se taj vrati to je bre mogao, ona mu s najpokvarenijom licemjernou optui svoga pastorka, ree da je njegov mlai sin poginuo od njegova otrova. I u tomu nije mnogo lagala, jer je djeak samo bio pretekao smrt koja je bila odreena mladiu. Jo je govorila da je pastorak tako zloinaki ubio mlaega brata zato to ona ne htjede podlei njegovoj bestidnoj strasti kojom ju je kuao pridobiti. I nije se zadovoljila samo tim stranih laima, nego je govorila kako joj je prijetio maem ako otkrije sramotno djelo. Jadnoga ovjeka, pogoena dvostrukom smru svojih sinova, obuzme vihor bola: vidio je kako mu pred oima sahranjuju mlaega i znao zacijelo da e stariji sin biti osuen na smrt zbog rodoskvrnua i bratovljeva ubojstva. Uz to je lani pla bezmjerno voljene ene izazvao u njemu nemilosrdnu mrnju prema starijem sinu. im su sveani sprovod i sahrana njegova sina zavrili, pojuri nesretni starac, lica jo vlana od suza i upajui svoje sijede opepeljene vlasi, od lomae ravno na trg. Tamo uz pla i molbu dodirnu koljena dekuriona, pa ne znajui za varku te najgore od svih ena, s najsnanijim uzbuenjem poradi na propasti sina koji mu je jo ostao u ivotu. Govorio je da je to rodoskvrnitelj koji je uprljao brani log svoga oca; da je bratoubojica i ubojica koji je svojoj maehi prijetio ubojstvom. Svojim plaem pobudio je u senata i puka toliku suut i tolik gnjev da su se oslobodili dosade koja, zbog oiglednih dokaza optube i izmiljenih smicalica u odgovorima, prati svako suenje, i svi jednogrlice povikae da ga treba kamenovati i uiniti javnu osvetu nad tim izrodom. 184 Ustraen za svoju vlastitu kou, eda se nezadovoljstvo ne bi pretvorilo u pobunu i tako dovelo u pogibelj javni red i zakonitost, vrhovni sudac as je molio ostale suce, as smirivao puk da suenje bude pravilno i po obiaju predaka, neka se pomno ispitaju obje strane i da se donese zakonska odluka; ne treba osuditi nesasluana ovjeka kao to to rade divlji barbari ili samovoljni tirani, a ovakav odvratan primjer nepravde treba predavati svijetu u punom miru i spokoju. Taj mudri prijedlog svidje se svima i odmah naloie glasniku da sazove senatore na zborite. Dobrzo posjedae kako im po inu pripada. Tad na vratarov poziv prvi ue tuitelj. Zatim pozovu i uvedu okrivljenoga. Onda po ugledu na atenski zakon i prema obiaju Areopaga naloi glasnik braniteljima da govor ponu bez uvoda i ne izazivajui suut. Da je sve to tako teklo, znam iz mnogih razgovora koje sam mogao uti. Ali kojim je rijeima tuitelj iznio svoju optubu, koje je dokaze iznosio optueni, zatim sve govore i odgovore, nisam mogao saznati pored jasala, a neu vam priati to to ne znam: ono, meutim, to sam dokuio iz sigurna vrela, tono u ovdje napisati. Kad su raspre govornika bile zavrene, odlueno je da se sigurnim

dokazima utvrde injenice i pravo stanje stvari, i da se donoenje jedne tako vane odluke ne prepusti samo sumnjama; dalje, da se, prije svega, privede rob za koga kau da jedini zna kako se sve dogodilo. Toga nevaljalca nimalo ne zbuni ni nesigurni ishod tako vana suenja, ni pogled na skupljeni senat, ni svijest o vlastitom zloinu: stane tvrditi i kazivati kako je njegova pria istinita: mladi ga je pozvao jer je bio ljut zbog neuspjeha kod svoje maehe; elei se osvetiti poradi uvrede naloio mu je da ubije njezina sina: obeao mu je veliku nagradu ako bude utio; a kad se opirao, priprijeti mu da e ga ubiti; zatim je vlastitom rukom pomijeao otrov naloi vi mu da ga dade bratu, ali kako je posumnjao da e rob zadrati au da bi mogao dokazati zloin, on ju je, napokon, sam pruio djeaku. Budui da je taj nevaljalac sve to kazivao kao da je istina i pretvarao se da je uzbuen, zavreno je suenje. Kako je krivnja bila dokazana, nijedan od sudaca nije vie bio toliko naklonjen mladiu, da ne bi donio odluku da ga zaiju u vreu. Po prastarom obiaju trebalo je da se u bronanu aru ubace glasake tablice sline oblikom, a svi su se suci sloili da na njima napisu iste rijei; kad bi glasake tablice jednom predali, sudbina optuenoga bijae utvrena, nije bilo vie doputeno da se ita mijenja i njegova se glava preputala krvnikovim rukama. U tom trenutku neki stariji senator, poznat po svojoj estitosti i kao lijenik uivajui osobit ugled, zakloni otvor are rukom da ne bi tko nepromiljeno bacio svoj glas, i izjavi pred skupom ovo: Milo mi je to sam doivio ovu starost i to me svi tujete, ali neu dopustiti da se ovoga lanim optubama okrivljena ovjeka ubije, niti da vas, zakletvom vezane suce, zavede la toga roba, pa da krivo sudite. Ne mogu potrti tovanje koje dugujem bogovima niti lagati svojoj savjesti, te donijeti krivu odluku. ujte, dakle, to se stvarno zbilo! 9 elei pribaviti jak otrov, dola mi je ta nitarija nedavno i ponudila mi kao nagradu sto zlatnika. Govorio je kako mu je to potrebno za nekoga bolesnika koji je teko i neizljeivo bolestan, pa eli da se oslobodi ivotnih tegoba. Ja sam u tom brbljavcu odmah vidio nevaljalca koji se neprestano pravda. Bio sam uvjeren da sprema neki zloin i dao sam mu otrov; dao sam mu ga, ali nisam primio novac koji mi je nudio, nego sam mu, da bi se osigurao u sluaju neke istrage, rekao: Da ne bi neki od zlatnika koje mi nudi bio laan ili krivotvoren, stavit u ih u ovu kesu, ti ih obiljei svojim prstenom, a sutra emo ih u nazonosti jednoga mjenjaa pregledati jesu li valjam. On pristade i obiljei novac. im je bio priveden pred sud, ja sam jednom od svojih ljudi zapovjedio da otri i uzme taj novac iz moje sobe. Evo ga sad tu, pred vama! Neka ga pogleda i neka prepozna svoj peat. Moe li onda brat biti optuen za otrov koji je ovaj rob kupio? 10 Zlikovac stane drhtati, naravnu boju lica zamijeni mrtvako bljedilo, obli ga studen znoj po svim udovima, poe se premjetati s noge na nogu, ekati se as ovdje, as ondje po glavi, drae usta poluotvorena i mucae neto bez veze tako da nitko vie nije mogao vjerovati da je nevin. Ali se doskora njegova drzovitost povea, stane uporno nijekati i ne prestajae optuivati lijenika za la. Kad ovaj

vidje da je njegova sudaka ast oklevetana pred narodom, potrudio se jo vie da opovrgne tvrdnje nevaljaleve. Napokon su po nalogu sudaca nevaljalom robu stra-ari svezali ruke, uzeli gvozden prsten s njegove ruke, usporedili ga sa znakom na vreici, i to potvrdi sumnju koja se ve prije bila javila. Odmah priprave toak i konja za muenje, kao to je to u Grka obiaj. Ali je on bio neobino otporan na muke i ni batina ni oganj ne mognu ga nagnati da prizna. Tada lijenik ree: u Neu, tako mi boga, dopustiti da protiv zakona pravednosti kaznite ovoga nevinog mladia, niti da se ovaj rob ruga naoj pravdi i da izmakne kazni za svoj zloin. Kazat u jo jasniji dokaz. Kad je taj nevaljalac zaiskao da kupi strani otrov, znao sam da momu pozivu ne dolikuje ikomu dati neko sredstvo za umiranje, jer sam uio da lijek nije stvoren za ubijanje, nego ovjeku na spas. Plaei se da e moje neumjesno odbijanje otvoriti put zloinu, i da e taj ovjek poi kupiti otrov na drugomu mjestu, ili da e svoj strani podvig izvriti maem ili kakvim drugim orujem, ja sam mu dao napitak, ali je on bio spravljen od mandra-gore, opojnoga sredstva koje je poznato po tomu da uspavljuje i stvara san posve nalik smrti. Ne udi me nimalo to taj zloinac, koji od nas moe oekivati samo smrt kakva mu po obiaju predaka pripada, tako podnosi ovo muenje, jer je ono lake od smrti. Ali ako je djeak zaista popio napitak koji sam ja svojim rukama spravio, onda on ivi i spava i doskora e od-grnuti teak san i vratit e se na svjetlost dana. Ako je, pak, smrt uinila svoje, onda joj treba potraiti drugi uzrok. Ovakav starev govor dopade se svima. 12 Odmah poure na grob u kojemu je lealo djeakovo tijelo. Nije bilo nikoga ni meu senatorima, ni meu uglednim graanima, ni u puku a da nije znatieljno poao s njima. I gle, im otac svojim rukama podie zaklo-pac s lijesa i prodrma dijete, ono se rastupi iz smrtnoga sna i stade preda nj. Ovaj zagrli sina, i od radosti ne mogae izgovoriti ni rije, nego ga izvede pred puk. Tada djeaka, onako uvijena u mrtvaki pokrov, odnesoe pred sud. Tako su otkriveni zloini zlikovca roba i jo vee zloinke ene, i tako se pokazala gola istina. Maehu osude na vjeno progonstvo, a roba raspnu na kri. pobrom lijeniku jednogrlice ostave zlatnike, kao plau za napitak koji je u tako prikladno vrijeme donio san. Tako je uvena i nevjerojatna srea ovoga starog ovjeka dobila ishod dostojan boanske promisli, jer je on za kratko vrijeme, gotovo u trenue oka, postao otac dvojice sinova, poto je isto tako nenadno ostao bez njih. 13 A evo na kakvim je valima mene sudba nosila: Vojnik to me kupio bez prodavaa i uinio me svojim ne plativi nikomu, spremao se, pokoravajui se nareenju svoga zapovjednika, odnijeti u Rim neko pismo za cara. Za jedanaest denara prodao me dvojici brae, svojim susjedima. Oni bjehu robovi veoma bogata gospodara. Jedan od njih, slastiar, spravljao je kruh i kolae od meda, a drugi je bio kuhar i gotovio je sona jela od mesa zainjena ukusnim umacima. Zajedno su ivjeli u istoj sobi i kupili su me da bih nosio mnogobrojne stvari potrebne njihovu gospodaru koji putovae raznim zemljama. Tako me ta dva brata primie u svoje drutvo kao treega i nikad mi srea

nije bila toliko naklonjena. Uveer, nakon bogate i raskono spravljene gozbe, donosili bi oni u moju sobicu mnogo jela s gospodareva stola: jedan obilne ostatke prasetine, piletine, ribe i svakojaka mesa, a drugi kruh, slatkie, utipke, kolae u obliku udica i gutera i mnoge druge poslastice. Kad su se htjeli osvjeiti pa se ili kupati, zatvarali bi vrata, a ja bih se do mile volje najeo tih jela koja su mi bogovi poslali. Nisam, naravski, bio toliko glup i takav magarac da ostavim ta krasna jela i da jedem hrapavo sijeno. 14 To moje lopovsko umijee lijepo je i dugo trajalo, jer sam vazda prilazio bojaljivo i od tih mnogobrojnih stvari uzimao samo pomalo, a oni nisu mogli posumnjati u neku magareu varku. Ali kad sam se uvjerio da me nee otkriti, i kad sam stao derati najljepe komade i s uitkom oblizivati ono to je bilo slae, uvue se sumnja u duu brae, pa premda tako neto nisu od mene oekivali, stanu pak tragati za krivcem koji im svakoga dana nanosi kodu. Poee sumnjiiti jedan drugoga zbog sramotne krae, motriti pomnije i budnije i brojiti komade. Napokon jedan od njih, ne hotei se vie uzdrati, ree svomu bratu: Zaista nije ni poteno ni ljudski da svakoga dana krade ljepe komade, da ih prodaje i tako tajom uveava svoje blago, a ono to ostane trai da se podijeli na jednake dijelove. Ako ti se naa zajednica ne svia, moemo u svemu ostati braa, a samo da prekinemo zajedniki ivot. Ja vidim da svaa koju ova koda izaziva, postaje tako velika da moe dovesti do stranoga nespo-razumka. A drugi ree: Tako mi boga, divim se tvojoj bezobraznosti! Iz dana u dan krade moj obrok, a podnosi albu koju ja ve dugo krijem u svomu srcu i uzdiem, da se ne bi inilo kako optuujem svoga brata za tako prljavu pljaku. Dobro je to smo ve jednom poeli o tomu, i da zajedno traimo lijek takvu zlu, jer bi neprijateljstvo koje se tiho iri meu nama dovelo do mrnje kao izmeu Eteokla i Polinika. Tako su se meusobno optuivali i zaklinjali se jedan 15 drugomu da nisu uinili nikakvu prijevaru, niti izvrili bilo kakvu krau. Sloie se da svim silama treba traiti zajednikog lupea. Magarca, jedinog koji je nazoan, ovakva jela ne mogu namamiti, a ipak svakodnevno nestaju odabrani komadi, premda nigdje ne lete onako ogromne muhe kao to su nekad bile Harpije koje su Fineju pljakale jelo. Meutim, ja sam se dobro gostio i do mile volje gojio ljudskim jelima, tijelo mi je postalo puno, ugojeno i masno, koa meka i njena, a dlaka mi se divno presijevala. Ta moja tjelesna ljepota donijela mi je, pako, veliku sramotu. Brau je zbunila moja debljina i videi da moj obrok sijena svakog dana ostaje nedirnut, poeli su na me motriti. U uobiajeno vrijeme zatvore vrata kao da odlaze na kupanje, ali su me promatrali kroz uzak otvor i primijetili kako sam redom navaljivao na poredana jela. Nisu vie vodili rauna o poinjenoj teti, nego divei se neobinoj sladokusnosti magarevoj prasnue u glasan smijeh, pozvae jednoga roba za drugim, pa onda i druge, i pokazae im ovaj nevien prizor prodrljivosti jednoga tupoglavog magarca. Sve je obuzeo tolik i tako prostodu-an smijeh, da to dospije i do uiju gospodara koji se tu namjerio. 18 Gospodar zapita zato se robovi toliko smiju, a kad u, pogleda i sam kroza zirku i to to vidje dopade mu se nevjerojatno; zatim se i sam poe

smijati tako glasno da ga je zabolio eludac, otvori sobu i promatrae me. Napokon i ja ugledah sudbinu kako mi se neto blae smije, veselje nazonih ulije mi povjerenje i ja se ni najmanje ne zbunih, nego mirno nastavih jesti sve dok gospodar, oduevljen neobinim prizorom, ne zapovjedi da me odvedu, ili bolje reeno, dok me sam ne odvede u blagovaonicu. Naloi da prostru stol i iznesu sva mogua jela jo itava i nenaeta. Iako sam ve bio sit, elio sam da mu se svidim i da* steknem njegovu ljubav, pa navalih na iznesena jela. Razmiljali su to bi magarcu moglo biti najodvratnije, i da bi iskuali koliko sam se pripitomio, iznijeli su mi meso spravljeno sa zainom, piletinu s paprom i ribe preljevene nekim egzotinim umakom. Za sve to vrijeme dvorana odjekivae od smijeha. Neki aljivina koji je bio nazoan, ree: Podajte ovom drugaru malo vina! Gospodar to odmah prihvati i ree: Dobro si kazao, vragolane! Lako je mogue da ovaj na drug eli i aicu medovine. Hajde, dijete, operi dobro onaj zlatni krag, lijevaj u nj medovine, ponudi momu gostu i reci mu da sam pio u njegovo zdravlje! Svi su nazoni eljno oekivali. Ja se nimalo ne uplaih, polako i vrlo lijepo zaoblio sam donju usnu kao jezik i naduak ispio velik krag. Svi su jednogrlice stali vikati: Nazdravlje, nazdravlje! 17 Gospodar se nije mogao smiriti od radosti. Pozvao je robove koji su me bili kupili, zapovjedio da im isplate etverostruku cijenu, a mene je povjerio jednomu od svojih najmilijih osloboenika koji je imao prilino novaca, i preporuio mu da se dobro briga o meni. Taj je vrlo lijepo postupao sa mnom i elei da se jo vie ulie svomu gospodaru, trudio se da mu od moje okretnosti stvori razonodu. Najprvo me nauio da, oslanjajui se na ruku, legnem za stol, zatim da se borim, da podignem prednje noge i pleem i, to je bilo osobito neobino, odgovaram na rijei pokretom: da zabacim glavu kad neto ne elim i da je spustim kad neto hou; da pogledam onamo gdje se pie toi kad sam edan i da naizmjenice namigujem oima kad elim piti. To sam vrlo lako nauio, jer bih, naravski, to isto radio i da mi nitko nije pokazao. Ali sam se plaio da e u meni vidjeti proricanje neke nesree ako bez uitelja budem jeo onako kao i ljudi, i da e me ubiti kao kakvo udovite i baciti orluinama da me prodru. Glas o umijeima kojima sam svoga gospodara uinio uglednim i poznatim brzo se rairio u puku. Eto govorili su ljudi to je taj to za druga na svojim gozbama ima magarca koji se bori, magarca koji plee, magarca koji razumije ljudski govor i koji pokretima izraava ono to misli. Ali najprvo treba da vam kaem ono to je trebalo rei jo na poetku; tko je i odakle je bio moj gospodar. Ti jaz tako je bilo ime momu gospodaru bio je rodom iz Korinta, glavnoga grada cijele pokrajine Ahaje. Kao to su to njegovo podrijetlo i dostojanstvo iskali, bio je proao kroza sva poasna zanimanja, i bila mu je dodijeljena petgodinja sluba. Da bi na svoju dunost stupio sveano kao to mu je priliilo, obeao je da e prirediti gladijatorske igre koje e trajati tri dana, i njegova dareljivost nije znala za granice. U elji da stekne ljubav puka, otputova u Tesaliju da tamo nabavi najplemenitije zvijeri i glasovite gladijatore. Kad je sve sredio i nakupo-vao po svojoj

volji, spremao se na povratak. Ali nije mario za raskone koije niti kola, koja su djelimice bila ukraena zastorima, a djelimice bez njih i ila za povorkom prazna, nije htio ni tesalske konje ili galske drijepce, kojima je njihovo vrlo podrijetlo davalo vrijednost i dostojanstvo: jaio je kao zaljubljen na meni, a ja sam bio nakien zlatnim ploicama, imao sam crveno sedlo i purpurne pokrivae, srebrnu uzdu, izvezene hamove i praporce koji su krasno zvonili; s vremena na vrijeme razgovarao je najljubaznije sa mnom i izmeu ostalog govorio, kako mu je neobino milo to u mojoj osobi ima u istomu i nosaa i druga za stolom. 19 Kad smo zavrili svoj put kopnom i morem, stigosmo u Korint. Svijet nagrnu u velikom broju, ne toliko da iskae asti Ti jazu, kako mi se inilo, nego elei mene vidjeti. I tamo se ve o meni bio rairio takav glas, da sam za svoga uvara predstavljao lijepu zaradu. Kad on primijeti koliko ljudi eli vidjeti moje vjetine, zatvori vrata, putae jednoga po jednoga da ulaze i primao je svakoga dana priline svotice. Meu mnoim ljudima bila je i neka dina i bogata gospoa. Ona je kao i svi ostali platila da me vidi, oduevila se mojim raznolikim aljivim umijeima i malo po malo, divei se sveudilj, smrtno se zaljubila u mene. Nije htjela uti ni za kakav lijek od te lude strasti, nego je udjela za mojim zagrljajem kao kakva nova Pasifaja koja udi za magarcem. Tako je za veliku svotu novaca ugovorila s mojim uvarem da jedne noi spava sa mnom, a uvar, ne vodei ni malo rauna o tomu hoe li se to i meni dopasti, pristade zadovoljan svojim probitkom. 20 Veerali smo i napustili gospodarevu blagovaonicu, a u mojoj sobi naiosmo na enu koja je ve dugo ekala. O bogovi, kakve su to bile pripreme! etiri eunuha odmah su nam uinili na zemlji log od mnogobrojnih jastuka napunjenih njenim paperjem, prekrili ga paljivo pokrivaem izvezenim zlatom i obojenim purpurno, zatim su namjestili i druge jastuke, kratke ali mnogobrojne, na koje njene ene obino naslanjaju svoj vrat i obraze. Nisu htjeli svojom nazonou dugo zadravati strast svoje gospodarice, nego su zatvorili vrata i otili. U sobi je treperio plamen svijea i svojom svjetlou pretvarao no u dan. 21 Tad ona svue sve haljine, i pas kojim je pritezala krasne dojke, stade na svjetlost, dobro se namaza mirisavim uljem iz nekakva suda od kositra, natrlja dobro i mene i osobito pomno namaza mi nozdrve. Zatim me njeno poljubi, ne onako kao to u javnim kuama ljube kurve kad trae novac ili kako to ine gosti koji nee da ga dadu, nego mi je dijelila prave i iskrene poljupce i njeno mi govorila: Volim te, elim te, samo tebe oboavam i bez tebe ne mogu ivjeti! i drugo slino tomu, to ene kazuju ljudima da ih zavedu i da im dokau svoje osjeaje. Zatim me uhvati za ular i privue me k sebi, a nije joj bilo teko da me navede da legnem jer sam to ve prije nauio. inilo mi se da ne radim nita novo i nita teko, poglavito to sam nakon tolika vremena i sam elio strastveno zagrliti kakvu lijepu enu. Uz to sam se bio i napio vrsna vina, a krasan miris jo je vie uzbudio u meni ovu arku elju. Ali me obuzimao nespokoj koji mi je zadavao dobranu n muku: kako u se svojim tako dugim nogama popeti na tu finu enu, i kako u svojim tvrdim kopitima zagrliti te njene i kao od mlijeka i meda uinjene udove? Kako da ovako velikim i golemim ustima, iznakaenim zubima kao od kamena, poljubim njezine usne crvene od vlage? Kako e, naposljetku, ta ena, pa

makar kako je svrbilo ispod nokata, moi primiti moj golem ud? Teko meni, pomislio sam u sebi, ako rascijepim tako otmjenu enu, bacit e me divljim zvijerima i obavljat u posao u igrama koje moj gospodar spravlja! Dok sam o tomu razmiljao, ona me njeno dozivala, sveudilj me ljubila, slatko mi aptala i prevrtala oima u strasti. Imam te, imam, govorila je, moga malog goluba, moga vrapca! Tim rijeima pokazala mi je da su moje misli glupe i moj strah besmislen. Zagrlila me vrsto i posve, svega me prihvatila! Kad god bih elei je potedjeti povukao svoju stranjicu, ona bi poleti jela za mnom, hvatala me za lea i pripijala se uza me tako da sam se, bogami, plaio hou li moi zadovoljiti njezinu strast, i vidjeh da nije bilo bez razloga to je mati Minotaurova uivala u preljubu s ljubavnikom koji je mukao. Poto je sa mnom provela napornu no bez sna, ena se za istu cijenu pogodila s mojim uvarem za iduu no, i da je nitko ne bi vidio, ode jo prije zore. Moj je uvar rado pristao da ona uiva po svojoj volji, 23 prvo, zato to je od nje primio velik novac, a drugo, to je za moga gospodara pripremao novu priredbu. 13 Zlatni magarac Nije se mnogo mislio, nego mu je otkrio prizor nae strasti. Gospodar je bogato obdario svoga osloboenika i naloio da i pred pukom to odigram. Ali ona moja ena radi svoje otmjenosti nije dolazila u obzir; a nije se mogla nai nijedna druga ni za kakvu plau. Zato naoe neku bijednicu koju je namjesnik osudio da pred svijetom javno rtvuje svoj stid. A povijest njezine kazne bila je, kako sam uo, ova: Udala se za nekoga mladog ovjeka iji je otac polazei na put preporuio svojoj eni, materi reenoga mladia, koju je ostavio zbabnu, da odmah ubije dijete ako bude ensko. Dok je mu bio nenazoan, rodila se zaista djevojica, ali je ljubav uroena majkama bila jaa nego brani posluh i ena povjeri dijete susjedima da ga odgoje, a muu, kad se vrati, ree da je rodila ker i da ju je ubila. Kad djevojka u cvijetu svoje mladosti stie do udaje, majka ne mogne dati miraz bez znanja svoga mua, i ne preostade joj nita drugo nego da tu tajnu povjeri svomu sinu. Osim toga, ona se puno bojala da on, u svomu mladenakom oduevljenju i neznanju, sluajno ne prie djevojci, ne znajui da je ona njegova sestra, a ona, opet, nije znala da je to njezin brat. Mladi poten i estit, usrdno uini ono to mu je nalagala dunost prema majci i odanost prema sestri. Pobono sauva tajnu domaega ognjita, pokazivae samo uvstvo suuti i tako obavljae dunosti koje mu je odreivala krvna sveza, a sirotu naputenu djevojku bez roditeljske zatite primi pod svoj krov, da bi joj od svoga imanja odredio vijeno i udao je za vjernoga i dobroga prijatelja. 24 Ali kobnoj sudbini nisu mogli ostati prikriveni planovi koje je on tako lijepo i s toliko ljubavi pripremio. Na njezino nagnue, odmah se u dom toga mladia useli strana Ljubomora. Njegova ena, koja je zbog toga i bila osuena da je bace zvijerima, stala je djevojku sumnjiiti kao suparnicu u braku i kao prilenicu svoga mua, zatim je mrziti, i napokon joj na najokrutniji nain

raditi o glavi. Evo kakav je zloin bila naumila: Kradom je uzela muu prsten, otila u selo i odanle poslala nekoga vjernog roba, ali koji nije znao za potenje i estitost, da javi djevojci kako je mladi otiao u ljetnikovac, da je zove k sebi i da treba da doe odmah, sama i bez iije pratnje. Da se ona ne bi skanjivala otii, predala je robu ukradeni muevijev prsten da joj ga pokae i potvrdi iskrenost svojih rijei. Djevojka poslua bratovijevu poruku jer je jedino ona znala da joj je brat i kad vidje jo i znak koji je rob pokazao, pohrli odmah bez pratnje kao to je bilo zapovjeeno. Kad je namamijena pala u stupicu zaskoka, onda ta valjana ena, podivljala od ljubomore, svue najprvo sestru svoga mua golu i strahovito je iiba; a kad nesretnica stane vikati i kazivati istinu, da se ona bezrazlono gnjevi jer je to njezin brat i da ne postoji nikakvoga preljuba, ena je tvrdila da je sve to la i izmiljotina i gurnula joj meu noge zapaljenu glavnju te je tako ubila na najstraniji nain. Na glas o toj uasnoj smrti dohrli brat i mu, oplae 25 djevojku tunim lelekom i sahrani je. Ali mladi nije mogao ravnoduno podnijeti tako jadnu smrt svoje sestre od one koja je to najmanje smjela uiniti; bol ga je potresla do dna due; tren je padao u stranu turobnost, a tren ga je opet tresla groznica, tako da se vidjelo kako je i njemu samomu potrebno lijeenje. Tada njegova ena koja je zajedno s vjernou izgubila i to ime, ode nekom zloglasnom lijeniku, koji je bio znamenit po svojim slavnim podvizima i koji je snagom svoje desnice bio odnio mnoge trofeje. Obea mu odmah pedeset sesteraca ako joj proda kakav jaki otrov koji trenutno djeluje, da bi kupila smrt svoga mua. Kad je svrila taj posao, pretvarae se da pripravlja lijek za umirenje njegove utrobe i za uklanjanje ui taj napitak ueni ljudi nazivaju svetim a mjesto njega podmetnu drugi napitak posveen Prozerpini Spasiteljici. Lijenik, u nazonosti posluge, nekoliko prijatelja i roaka, prui bolesniku svojom rukom ovaj tako sraman nain spravljen lijek. Ali drzovita ena, da bi se ujedno oslobodila i su- 2 krivca u tom zloinu i zaradila novac koji mu je bila obeala, zgrabi au pred svima i ree: Ne, ne, dragi moj doktore, nee dati napitak momu muu prije nego to i sam ne popije dobar gutljaj. Kako bih znala da u njemu pako nema smrtonosna otrova? To ne treba nikako vrijeati tako mudra i uena ovjeka, to jedna odana i vjerna ena, uznemirena zdravljem svoga mua, pokazuje prema njemu duno tovanje. Nenadna drzovitost te bezobraznice najedanput zbuni lijenika. Iznenaen, i zbog kratkoe vremena ne mogavi donijeti neku drugu odluku, povue dobro, prije nego to bi njegovo drhtanje ili skanjivan je izazvalo kod nazonih sumnju da mu savjest nije ista. Mladi se s povjerenjem ugleda u nj, uzme au koja mu je bila ponuena, i ispi je. Kad je na taj nain obavio svoj posao, lijenik se htjede brzo vratiti doma, jer se urio da jednim spasonosnim napitkom uniti djelovanje otrova koji je popio. Ali ova srda ne htjede odustati od zloinake upornosti s kojom je zapoela, i ne dopusti mu da se ni za korak udalji od nje, te ree: Saekat emo da se vidi djelovanje napitka. Ali napokon joj njegova navaljivanja i molbe dosade i pusti ga da ode. Za to je vrijeme otrov koji je prodro u sve dijelove tijela stigao i do sri, i lijenik je

teko otrovan s mukom stigao do kue, a teak san ve ga je stao hvatati. Jedva stie sve ispriati svojoj eni i zapovjedi joj da za to dvostruko ubojstvo potrai bar obean novac, pa slavni lijenik izdahnu u tekim mukama. 27 Ni mladi ovjek nije vie dugo ostao u ivotu; uz lane i prijetvorne suze svoje ene, on umre istom smru. Kad ga sahranie i poto proe nekoliko dana, za koje se pokojnicima ukazuju posmrtne asti, doe lijenikova udovica da trai plau za dvostruku smrt. Dosljedna sebi u svakom pogledu, ena sakrije svoje pravo lice i pretvarajui se ljubazno odgovori i obea da e dati sve, i jo vie, i da e odmah platiti ugovoreno, samo ako joj ona dade jo malo od toga napitka da bi nastavila posao koji je zapoela. I to bih vie govorio? Ta najgora od svih ena prevari lijenikovu enu i ona odmah pristade, i da bi u bogate ene stekla povjerenje i ljubav, pohrli kui, uzme sud s otrovom i donese joj ga. Tako je ona dobila sve mogunosti za vrenje zloina i pruila svoje krvave ruke na sve strane. Od mua koga je nedavno otro vala, imala je malenu ker. Zakon odredi da ta djevojka naslijedi oca, a ena to primi veoma teko. Htjela je svu oevinu zadrati za se i radila je keri o glavi. Kako je znala da roditelji nasljeuju od svoje umrle djece, ona se kao mati pokaza onakvom kakva je bila i kao ena. Spremi u tu svrhu ruak i usmrti istim napitkom i lijenikovu udovicu i svoju ker. Strani otrov uman uniti utrobu malene i njene djevojke, ali kad lijenikova ena outi da se prokleto pie kao oluja razlijeva po njezinim pluima, stane najprvo sumnjati to se to u stvari zbiva, a kad vidje da joj disanje postaje sve tee, uvjeri se posve i pohitje u kuu samoga namjesnika pokrajine. Tamo podie veliku viku, zatrai njegovu zatitu, prikupi svojom galamom mnotvo svijeta i viui da e otkriti straan zloin, postie da joj se umah otvori namje-snikova kua i da je ovaj primi. im je jedno po jedno otkrila sva nedjela te okrutne ene, obuzme je nesvijest, njezine se poluotvorene usne zgrie, zubi poee kripati i ona se svali mrtva pred noge namjesnikove. Da ne bi odugovlaenjem oslabio mnogobrojne zloine te trovaice, taj iskusni ovjek odmah zapovjedi da se dovede njezina posluga i muenjem izvue iz njih istinu. Nju osude da bude baena divljim zvijerima; to je bilo manje nego to je ona zasluila, ali nisu mogli izmisliti nikakvu drugu kaznu koja bi odgovarala zloinu. Takva je bila ena s kojom je trebalo da se javno i sveano oenim. U veliku strahu oekivao sam dan javne priredbe. Vie sam puta htio uiniti samoubojstvo prije nego to me ukaljaju dodirom te zloinke i osramote javnom priredbom. Ali kako nisam imao ni ljudske ruke ni prste, nisam mogao trgnuti ma svojim oblim i istroenim kopitom. U toj potpunoj nesrei tjeio me samo slab traak nade: ve je bilo propuklo proljee, uresilo sve njenim pupoljcima i livade obuklo u purpurnu odjeu, ve su izbijale rue, probijajui trnovit oklop i irei krasne mirise, a one su me mogle opet pretvoriti u Lucija kakav bijah nekada. Uto doe dan odreen za igre. Oduevljeni narod dovede me sveano do ograde na stepenicama u kazalitu. Priredbu otvori baletni ples, a ja sam stajao pokraj ulaza, grizao travu na livadi uza samu ogradu, s vremena na vrijeme bacio znatieljan pogled kroz otvorena vrata i uivao u promatranju predstave izdaleka.

Djeaci i djevojke u cvijetu mladosti, krasno i sjajno nagizdani, spremali su se ljupkih pokreta plesati grki ples pirihu. Postavie se lijepo u red i poee se okreati dra-esno; prvo bi se okreali i stajali u redu kao karike na verigama, zatim bi se skupljali da bi napravili etverokut, pa su se onda iznova odvajali u grupe. Tada u znak zavretka zasvira trublja, i njihovi naizmjenini i sloeni pokreti prestadoe. Spusti se zastor i pozornica se pripremi za nov prizor. 30 Na pozornici se dizalo drveno brdo, nalik na slavni brijeg o kojemu je pjevao pjesnik Homer, brdo Ida, obraslo bunjem i drveem; s vrha, na kojemu je arhitektova ruka uinila vrelo, tekle su rjeice. Nekoliko koza paslo je travu, a nekakav mlad ovjek u liku Parisa, frigijskoga pastira, obuen u lijepu frigijsku halju koja mu je padala s ramena, sa zlatnom tijarom na glavi, glumio je pastira. Tu je bio i jedan krasan mladi, sasvim gol, samo mu je lijevo rame pokrivala hlamida efeba; njegova modra kosa privlaila je poglede svih nazonih, a u vlasima je imao zlatna krilca spojena zlatnom svezicom i sukladno rasporeena. Po tapu koji je nosio vidjelo se da je to Mer-kurije. On je poplesajui izaao na pozornicu, nosio u desnoj ruci zlatnim listiima pokrivenu jabuku i pruio je mladiu koji je predstavljao Parisa, a zatim se vrlo spretno povukao i nestao. Sad se pojavila djevojka otmjena lica i slina boginji Junoni. Glavu joj je stvarno pasala bijela dijadema a nosila je i ezlo. Za njom doe druga djevojka u kojoj ste odmah mogli prepoznati Minervu: na glavi je nosila sjajnu kacigu, a ovu je pokrivao vijenac od maslinovih grana; podizala je tit i vitlala kopljem kao Minerva u borbi. 31 Nakon tih pojavi se i trea, velianstvena u svojoj ljepoti, a ljupkost besmrtne boje lica pokazivala je da je to Venera, Venera dok je jo bila djevica; savrenu skladnost svojih oblika pokazivala je ona goloom i obnaenim tijelom, i samo joj je njena svilena tkanina sjenala vidljiv stidni dio. Radoznali je lahor, zaljubljenim pirenjem, taj veo as podizao tako da je cvijet mladosti ostajao nepokriven, as bi opet eljno puhnuo u nj i pripijao ga tijesno uz udove i isticao njihovu razbludnu liniju. I same boje na boici razlikovale su se meu sobom: tijelo je bilo bijelo zato to je sala s neba, a veo modar jer je izlazila iz mora. Svaka od tih djevojaka, koje su glumile boice, imala je pratioca. Junona je imala Kastora i Poluksa; oni su nosili na glavi jajaste kacige, kojima se na vrhovima presijevala zvijezda. I ti Kastori bili su mladi glumci. Junona je uza svirku jonske frule ila mirno i dostojanstveno, i ona dostojanstvenim i odmjerenim pokretima obeava pastiru da e mu dati vlast nad cijelom Azijom ako nagradu za ljepotu dodijeli njoj. Djevojku koja je, sudei po oruju, bila Minerva, pratila su dva djeaka, ratoborni drugovi te ratne boice, Jeza i Strah, i skakali su drei isukane maeve u ruci. Iza njih je jedan svira svirao ubojnu dorsku pjesmu i mijeajui kao kod trublje teke zvuke s piskavim tonovima, odravao je snagu ivotne igre. Boica je nemirnom glavom, prijeteim pogledom i brzim i sloenim pokretima pokazivala Parisu da e, ako joj dosudi pobjedu u ljepoti, uz njezinu pomo postati hrabar ratnik i znamenit po ratnim trofejima. Napokon se uza snaan pljesak publike pojavi Venera 32 i okruena cijelim rojem vesele djece zastade slatko se osmjehujui nasred pozornice: reklo

bi se da su ta vitka i bijela djeca bili istinski Amori koji tek to su sali s neba ili izronili iz mora. I krila, i strelice i njihovo dranje bilo je isto u svih, a oni su osvjetljivali rasplam-tjelim zubljama kao da e njihova gospodarica odrati svadbenu gozbu. Zatim dohrli krasno jato mladih djevojaka, s jedne strane draesne Gracije, a s druge divne Hore, pa su bacale vijence i pojedinane cvjetove u ast boice, spretno svele kolo i tako kraljici uivanja prinosile kao rtvu sav ures proljea. Frule s mnoim otvorima blago zasvirae lidijske napjeve. Pjesma je milovala due sluaa, ali je tu ljepotu nad-maivalo vienje Venere ushiene glazbom, kako stupa dok se njezin savitljiv stas biba pokretom kojemu se ne-zamjetno priklanja i glava. Njezini outni pokreti bili su 199 prilagoeni njenoj svirci frule; njezine nemirne zjenice tren su se blago smijeile, tren su opet izazivale, a ponekad se inilo da plee samo oima. im se ona stvorila pred sucem, odmah se po nainu na koji je pruala ruke moglo vidjeti da Parisu, ako joj dade prednost mimo ostale boice, obeava enu ija je rijetka ljepota jednaka njezinoj. I frigijski mladi odmah joj kao dokaz pobjede predade zlatnu jabuku koju je drao u ruci. 33 Zato se, dakle, prostaci, u togu obuena stoko, ili bolje reeno, jastrebi obueni u togu, udite to i danas svi suci prodaju svoje presude za novac, kad je i presuda u prenju meu ljudima i bogovima jo u samom zaetku svijeta bila izmamljena Ijupkou: kad je seljak i pastir, koga je veliki Jupiter svojom odlukom bio odredio za suca, ak i najstariju presudu prodao u korist strasti, i, to je najvanije, uinio to na propast svega svoga roda? Takva je bila i poslije presuda u sporu izmeu slavnih ahejskih voa. Ili kad Palamed, komu u znanju i mudrosti nije bilo jednaka, bijae suen za izdaju; velikom Ajantu, koji se isticae u vojni, pretpostavili su osrednjega Odiseja. A to bi se reklo za presude Atenjana, tih tananih zakonodavaca i uitelja u svima znanostima? Zar onaj starac, boanskom mudrou nadaren, koga je boanstvo u Delfima nazvalo najmudrijim od svih ljudi, nije propao zbog zavisti i prijevare jedne odvratne klike? Zar nije, optuen da kvari mlade koju je obuzdavao, umro od smrtonosnoga soka otrovne biljke i ostavio svojim sugraanima za vjena vremena mrlju sramote? Jo i danas istaknuti se filozofi dre njegova nezamjenljivog nauka i teei da postignu najviu sreu, zaklinju se njegovim imenom. Ali da me nitko ne bi mogao prekoriti s ovoga napadaja gnjeva i da ne bi u sebi pomislio: Zar treba jo i magarca trpjeti da nam mudruje? ja u nastaviti priu ondje gdje stadoh. 34 Kad je Pari presudio Junona i Minerva napustie pozornicu tune i ljute, pokazujui pokretima svoje neraspoloenje zbog toga to bijahu odbijene. A Venera je bila vesela i radosna i pokazivala je svoju radost pleui s cijelim zborom. Tada je s vrha brda, kroz neku skrivenu cijev, iknuo uvis val vina pomijean sa afranom, rasprio se i pao te mirisavom kiom zalio koze koje su pasle u okolini, a one, uljepane mrljama, zamijenie svoju naravnu bijelu boju utom bojom afrana. Kad je, napokon, cijelo kazalite bilo natopljeno krasnim mirisom, drveno brdo proguta zemlja.

Tad na zahtjev svjetine jedan vojnik pohitje sredinom trga da izvede iz javnoga zatvora enu, za koju sam rekao da je zbog mnogokratnoga zloina bila odreena da sa mnom slavi sjajnu svadbu. Na budui brani log, ureen indijskom kornjaom, nabrekao od perja i prekriven svilenom tkaninom s cvjetovima, pripravljali su ve s najveom pomnjom i on se sav sjao. Ali ja sam se stidio da se na javnom mjestu sjedinim sa zloinkom, a da i ne govorim o tomu da mi se gadio dodir s njom, zloinima uprljanom enom; bojao sam se i smrtne kazne, i ovako sam u sebi razmiljao: kad bi, dok smo nas dvoje jo u ljubavnom zagrljaju, pustili neku divlju zvijer da nju proguta, ta zvijer nikad ne bi bila toliko domiljata u svojim razmiljanjima, ni tako vjeto izuena, ni u tolikoj mjeri gospodar svoje poude, da bi raskinula enu koja lei pokraj mene, a mene po-tedjela jer nisam ni kriv ni osuen. Brigao sam se, dakle, ne samo zbog stida nego i za svoj ivot. I kako je moj uitelj bio zauzet poslom oko toga da valjano pripravi postelju, i kako su svi robovi bili zauzeti jedni poslovima oko lova, a drugi uivali u priredbi to su moja razmiljanja ostavili potpuno slobodna; a osim toga nitko nije mislio da treba uvati tako pitoma magarca, te sam posve neprimjetno i taj om priao najbliim vratima, i to sam bre mogao potrah. Preavi brzo punih est milja, stigoh u Kenhreju, grad za koji se dri da sainjava dio najslavnijeg korintskoga naselja, a lei uz Egejsko more i Saronski zaljev. Tamo je i najsigurnija luka za lae i na to mjesto dolaze mnogi ljudi. Izmakao sam svjetini, izabrao obalu na skrovitu mjestu, ispruio svoje umorno tijelo u meku pijesku kraj same obale koju su zapljuskivali vali, i odmarah se. Sunce je svojim kolima ve prelo zadnji dio dana; predao sam se sutonjem odmoru i doskora me obuzme sladak san. JEDANAESTA KNJIGA l Oko prve none strae probudio sam se obuzet iznenadnim strahom. Vidio sam sjajan puni Mjesec kako se die iz morskih valova. U tiini i samoi none mrkline znao sam da uzvieno boanstvo obavlja vrhovnu vlast i da njegova providnost vlada svim ljudskim stvarima, da pod boanskim utjecajem njegove svjetlosti i pod njegovom zatitnikom snagom, ive ne samo sve domae ivotinje i divlje zvijeri nego i sva mrtva bia: da se sva tijela na zemlji, i na nebu i u moru poveavaju i smanjuju u potpunom sporazumu s njim. I videi da se moja Sudbina napokon zasitila mnogobrojnim nevoljama i nesreama i da mi na kraju, premda kasno, prua nadu u spas, odluih upraviti svoje molitve oboavanu liku nazone boice. Odmah uklonih tromost nakon sna, ustadoh veselo i, elei se umah oistiti, pooh se okupati u moru, zaronih glavu u vodu sedam puta, jer je boanski filozof Pitagora rekao da je taj broj najpogodniji za obavljanje vjerskih obreda, i suznih oiju uputih svemonomu boanstvu ovu molitvu: Kraljice nebeska, ma tko ti bila, hraniteljice Cerero, majko i stvoriteljice ita, ti koja si, radosna to si pronala svoju ker, podarila meku hranu ljudima koji su 205 se nekada hranili irom kao divlje zvijeri, i koja sad ivi na Eleuzinskim poljanama: ili nebeska Venero, koja si na samom poetku rodila Amora, spojila suprotne spolove i tako vjenim obnavljanjem produila ljudski vijek, pa te sad ljudi

oboavaju na Pafu u hramu okruenu morskim valima; bilo da si Febova sestra koja je pomaui zbabnim enama u porodu toliko umnoila svijet, i koju sad oboavaju u slavnom hramu u Efezu; ili da si strana Prozerpina koju nou dozivlju jezivim urlikanjem, boica s trostrukim licem koja zapovijeda nonim prika-zama i zatvara ih u podzemlje, luta tamo-amo po svijetlim umama, a svijet tvoju milost postie raznim obredima: Ti, koja svoju djeviansku svjetlost iri svuda i svojim vlanim zrakama daje hranu plodnom sjemenju, a svoju promjenljivu svjetlost upravlja prema sunevu kretanju, kojim imenom, kojim obredom, kojim likom da te pozovem pomozi mi u mojoj nesrei koja je sad na vrhuncu, pomozi mi da ne propadnem sasvim i nakon tolikih nevolja daj mi odmora i spokoja! Oduzmi mi ovaj prokleti lik etveronone ivotinje! Vrate me opet mojima, vrati me momu Luciju! A ako me neko boanstvo progoni nepomirljivim gnjevom, neka mi bar bude doputeno da umrem, ako ve ne mogu ivjeti! Tako sam se molio i preklinjao a san je ponovno obuzeo moj umorni duh na mjestu koje mi je i prije sluilo za log. Tek to sklopih oi, i gle, na sredini mora pojavi se boansko oblije! Najprvo se ukazalo lice, dostojanstveno ak i za bogove, a zatim sam pred sobom imao krasnu prikazu koja je sa sebe otresla morsku vodu. Potrudit u se da je opi-em ako je siromatvo ljudskog jezika za to mogue, ili ako samo boanstvo prui momu jeziku dostatnu rjeitost i spretnost da to uinim. Bujne i duge vlasi rastirahu se u blagim uvojcima niz boanski vrat i blago leprahu oko njega. Na tjemenu stajae nepravilan vijenac ispleten od mnogoga cvijea. Iznad ela, u sredini, bila je obla ploa nalik zrcalu, ili bolje reeno, Mjesecu, i ona je irila neku blijedu svjetlost, a s obje strane vile su se dvije zmije uzdignutih glava, dok se iznad njih, kao u Cerere, savijalo klasje. Njezina tunika, koja se prelijevala u mnoim bojama, bila je od najfinijega platna; tren je bila bijela kao dan, 206 tren uta kao afranov cvijet, tren crvena kao plamen. $ Ali to je iznad svega zasjenjivalo moje oi, bio je crn ogrta koji se blistao u svojem crnilu: on je obavijao cijelo _ > tijelo i ispod desne ruke prelazio je preko lijevog ramena. ': Tu mu je kraj padao slobodno, tvorei jedan vor, pa se u naborima sputao do tla, a rese na kraju krasno su i leprale na vjetru. Po samom izvezenom rubu i po materijalu bile su , posijane sjajne zvijezde, a u sredini je u svomu punom r sjaju blistao pun mjesec. Kako je padao ovaj krasni ogrta, tako je svuda po njemu iao neprekidni vijenac na-! pravljen od cvijea i voa. i U rukama je drala razliite stvari: u desnoj ruci zveku od bronce, kojoj su preko uske ploice savijene u obliku remena bili namjeteni neki tapii, koji su glasno zvonili im bi se ruka triput zatresla. S lijeve ruke visila f je svjetiljica od zlata nalik amcu: na najvidljivijem V mjestu drka bila je zmija nabrekla vrata i dizala je glavu. U Na boanskim su nogama bile sandale obrubljene

' liem palme, drveta pobjede. Tako ureena, odiui mirisima sretne Arabije, udo-stojila me boica ovim rijeima: Evo, Lucije, ganuta tvojim molitvama dolazim ti ja, r mati sve prirode, vladarica svih poela, poetak i prvo stvaranje vjekova, najvia od boica, kraljica sjena pokojnika, prva od nebeskih bogova, i u meni su sjedinjeni likovi svih bogova i boica. Ja svojom voljom upravljam sjajnim vrhovima neba, blagotvornim dahom mora i oajnom tiinom podzemlja. Ja sam jedino boanstvo i sav me svijet oboava na mnoge naine, raznim obredima, i pod raznim imenima. Frigijci, koji su od svih ljudi prvi bili roeni, nazivlju me Majkom Bogova, boicom Pesi-i nunta; domoroci Atenjani imenuju me Kekropskom Mi-*, nervom; itelji Cipra koji se kupa u moru zovu me paf-r skom Venerom; Kreani koji nose strijele diktinskom i Dijanom; Sicilijanci sa tri jezika, stigijskom Prozerpinom; l itelji stare Eleuzine zovu me Aktejskom Cererom; neki f me zovu Junonom, neki Belonom, jedni Hekatom, drugi l Ramnuzijom. A Etiopljani, koje sunce osvjetljuje svojim K prvim plodonosnim zrakama pri raanju, a zadnjim zra-, kama kad se naginje k zapadu, i Egipani koji se istiu f svojom drevnom znanou, oboavaju me uz obrede koji 1 207 mi najvie pripadaju i nazivaju me mojim pravim imenom, Izida. Dola sam, jer sam se saalila na tvoju nevolju, dolazim ti milostiva i naklonjena. Prestani plakati, prestani tugovati, nemoj vie lelekati! Dan tvoga spasa doao je mojom providnou! Pobono dakle uj moje naloge! Dan koji dolazi nakon ove noi posveen je meni na temelju prastarih obiaja. Zimske su bure prole, na morskim valima vie ne bjesne oluje, more je za plovidbu: moji sveenici posveuju mi novu lau i prinose na dar kao rtvu prve predmete trgovine. Tu sveanost treba da saeka bez zebnje i bez svjetovnih misli. Po momu nalogu sveenik e u samoj povorci nositi u desnoj ruci vijenac od rua objeen o egrtaljku. Ti se nemoj .skanjivati, razgrni gomilu ljudi i odlunim korakom ui u povorku raunajui na moju naklonost; kad bude posve blizu, onda polako, kao da eli sveeniku poljubiti ruku, prii, otkini rue i najednom e s tebe nestati koa te proklete ivotinje koja mi je ve odavno odvratna! Ne boj se nikakvih tekoa kad bude inio to to ti nareujem. U ovom istom trenutku u kojem sam pokraj tebe, ja se s druge strane pojavljujem i pred svojim sveenikom da mu u snu kaem sve to treba da uini. Po momu nalogu napravit e ti mjesta ljudi koji se guraju u povorci. Nitko se u ovoj veseloj sveanosti i svetkovini nee uplaiti tvoga runa oblija i nitko nee tvoj nenadni preobraaj tumaiti zlonamjerno ili pogreno. Pamti samo, i sveer imaj zapisano na dnu svoga srca, da je za sve ostalo vrijeme do kraja tvoga ivota i do zadnjega daha, tvoj ivot zapisan meni. Jer i u redu je da sav svoj ivot duguje onoj dobroinstvom koje si ponovno vraen meu ljude. Ti e, uostalom, ivjeti sretno i bit e slavan mnome zatien, a kad zavri svoj ivot na zemlji i sa-e u donji svijet, i tamo, u tom podzemlju, nai e mene koju vidi ovdje kako sjam u mraku Aheronta i vladam u dubinama Stiksa; itelj Elizijskih poljana, ti e sveudilj oboavati mene, boicu koja ti je naklonjena. A ako svojim stalnim posluhom, obavljanjem vjerskih obreda i neprekidnom cednou

bude dostojan moje boanske zatite, ti e znati da ti samo ja mogu produiti ivot iznad mee koju ti je odredila sudbina. Tako je nepobjedivo boanstvo zavrilo svoje proricanje i povuklo se samo u sebe. Odmah se oslobodih sna, ustadoh ispunjen istodobno i strahom i radou, a sav obliven znojem. Divei se tako oitoj i snanoj nazonosti boice, pokropih se morskom vodom i mislei samo na njezine uzviene naloge, razmiljah redom o njezinim uputama. Dobrzo, podie se zlatno sunce razagnavi pred sobom tamne oblake noi i, gle, sa svih strana, kao na dan kakve svetkovine ili trijumfa, gomile ljude ispunie sve ulice. inilo se kao da se sve pridruuje mojoj radosti i kao da sve odie veseljem: ivotinje svih vrsti, kue, pa dapae i uzduh, sve se to mojim oima inilo kao da sja od sree i zadovoljstva. Nakon studne jueranje magle doe vedar i blag dan. Ptice pjevice, namamljene toplini dahom proljea, pojale su skladno i svojim blagim pjesmama pozdravljale mater zvijezda, vladarku vjekova i gospodaricu svijeta. Pae i drvee, i ono koje donosi plodove, i ono koje se u svojoj neplodnosti zadovoljuje time to prua hlad, izazvano lahorom junoga vjetra, otvaralo je pupoljke liu koje se raalo, a slatko podrhtavanje njegovih grana bilo je praeno ugodnim umom. Huka i oluja sti-avahu se, more prestade podizati nemirne valove, i blago se prelijevae preko obale; nebo se oslobodilo oblanoga zastora, i presijevae se u svome istom i sjajnom blijesku. I evo, stanu redom prolaziti prethodnici sveane povorke; grupe vrlo lijepo obuene, prema ukusu svakoga pojedinoga. Jedan je bio opasan remenom i glumio je vojnika; drugi, obuen u kratku hlamidu, sa sabljom o boku i kopljima, bio je lovac. Taj je, opet, imao na sebi zlatne arape, svilenu haljinu i dragocjene ukrase; kosu je nosio ovijenu oko glave i savijajui se u hodu inio se kao ena. Tu je bio i jedan s dokoljenicama i titom, kacigom i maem i inilo se kao da je izaao iz gladijatorske kole. Jedan je bio obuen u purpur, pred njim su ili liktori sa snopiima prua, i on je igrao vlast; drugi je imao ogrta, tap i papue i dugaku kozju bradu i glumio je filozofa. Dvojica su nosila razline trstike: jedan je od njih imao lijepak i bio je lovac na ptice, a drugi je bio ribi sa svojim udicama. Vidio sam i jednu pripitomljenu medvjedicu koju su nosili u nosiljci, obuenu kao otmjenu gospoju. Neki majmun, ureen i obuen kao Ganimed, imao 14 Zlatni magarac 209 je na glavi kapu, ute halje po frigijskoj modi i nosio je zlatan vr. Magarac kojemu su zalijepili krila, iao je uz nemona starca: moglo se rei da je jedan od njih Belerofont, a drugi Pegaz, i kod obojice je to izazivalo smijeh. 9 Dok se svijet koji je tuda prolazio zabavljao tim stvarima, prava povorka moje boice zatitnice nakanji-vala se krenuti. ene u sjajnim bijelim haljinama, s raznim predmetima u rukama i ureene vijencima proljetnoga cvijea, posipale su put, kojim je ila sveta povorka, cvijeem sa svojih grudi. Druge su na leima nosile bljetava zrcala u kojima je boica mogla promatrati mnogobrojnu pratnju koja joj je dolazila u susret. Neke od ena nosile su u rukama eljeve od slonove kosti, pokreale su ruke i savijale prste kao da eljaju kraljicu, ili su zajedno s ostalim mirisima lijevale kap po kap boanskoga bal-zama kojim su kropile ulice. Zatim je golema gomila ljudi oba spola nosila svjetiljke, zublje, svijee i druge svijetlee predmete da bi prizvali blagoslov one koja je mati svih

zvijezda. Zatim se ue divni zvui frula i svirala. Nakon njih dolazio je skup mladih ljudi sastavljen od samih odabranih mladia, koji su se sjali u snjenobijelim sveanim haljama. Oni su stali pojati divnu himnu koju je neki daroviti pjesnik po nadahnuu Muza ispjevao s glazbom. Sadraj te pjesme odnosio se na ovu sveanost. U povorci su ili i svirai posveeni velikom Sarapisu, i oni su na frulama koje su drali koso prema desnom uhu, svirali predajnu pjesmu bogu u hramu. Uz te je bilo jo mnogo njih koji su vikali ljudima da uine mjesta za prolazak pobone povorke. 10 Zatim je u valovima dolazila skupina onih koji su bili posveeni u boje misterije, ljudi i ena svih redova i starosti, i svi su na sebi imali platnene halje koje su blistale u svojoj istoj bjelini. ene su vlasi, vlane od mirisa, uvile u proziran veo, a ljudi su imali glave glatko obrijane tako da su se sjajile. To su bile zemaljske zvijezde uzviene religije. Svojim zvekama od bronce, srebra, pa ak i od zlata, zvonili su jasno i otro. Veliki sveenici i glavari u bogosluju bili su obueni u odijela koja su ih, napravljena od bijeloga platna, obavijala i pripijala se uz njih i dopirala im do nogu. Ti sveenici nosili su simbole svemonih bogova. Prvi je drao svjetiljku koja je irila sjajnu svjetlost, ali ona nimalo nije sliila na svjetiljke kojim rasvjetljujemo odaje za vrijeme svojih gozbi; to je bila svjetiljka od zlata, u obliku amca, i kroz otvor je u sredini bacala irok plamen. Drugi je bio isto tako obuen, ali je u obje ruke drao po jedan od oltara koje nazivamo pomonima, i koji su to ime dobili providnou najvie boice i njezinom punom pomoi. Trei je u hodu zajedno s jednim tapom kao to je Merkurov, podizao palminu granu napravljenu od zlata i divno izraenu. etvrti je pokazivao simbol pravde: otvorenu lijevu ruku koja je po naravi sporija, bez spretnosti i okretnosti, pa zato izgleda pogodnija za pravicu. Isti sveenik nosio je uz to i nekakav maleni zlatni sud zaobljen u obliku dojke i njime je prinosio na dar mlijeko. Peti sveenik nosio je koaricu punu zlatnih grana, a esti je nosio amforu. Odmah iza njih pojavie se bogovi koji su blagoizvo- u Ijeli ii ljudskim nogama. Najprvo je iao strani bog koji posreduje izmeu gornjega i donjega svijeta; svoje napola crno a napola zlatno lice drao je visoko; to je bio Anubis s dugim pseim vratom: u lijevoj ruci drao je caduceus, a u desnoj zelenoj zelenu palminu granu. Ustopice za njim ila je uspravljena krava, simbol plodnosti i slika boice, matere svih stvari. Krava je sjedila na ramenima jednog od sveenika koji ju je drao i koraao s velikim dostojanstvom. Drugi jedan sveenik nosio je kotaricu koja u sebi krije tajne uzviene religije. Trei je na svojim blagoslovljenim grudima drao dostojanstvenu sliku najvieg boanstva. Ona nije imala nikakve slinosti ni s kojom domaom ivotinjom, pticom ili divljom zvijeri, ak ni s ljudskim biem, ali duhovitim iznaaem s izvornosti kojega su je tovali te posta neis-kazljivi simbol jedne religije kojoj tajna treba da ostane duboko ovijena u tami: to je bila malena ara od eena zlata, zaobljena pri dnu, a izvana ureena neobinim hijeroglifskim znacima svojstvenim Egipanima. Otvor koji nije bio visok

nastavljao se s gornje strane u kljun, a s druge strane bio je privren drak koji se sve vie irio i opisivao krivulju kojoj se na vrhu nalazila smotana zmija, a nabrekli joj vrat bio pokriven prugama i ljuskama. 12 I evo, prilaze mi utjeha i pomo koje mi je obeala milostiva boica. Blii se veliki sveenik, nosilac moga spasa. Onako kako je boansko proricanje proreklo, nosio je u desnoj ruci egrtaljku za boicu i vijenac za me; tako mi boga, pravi vijenac, jer me nakon tolikoga trpljenja bijede i toliko prepaenih muka i pogibelji, providnost velike boice napokon uinila pobjednikom nad okrutnim napadajima sudbine. Premda sam bio obuzet nenadnom eljom, ipak nisam bezobzirno srnuo naprijed, jer sam se, posve naravno, plaio da iznenadan napadaj nekakve e-tveronone ivotinje ne poremeti red i tiinu ceremonije, nego sam se mirnim i odmjerenim korakom, kao to bi to uinio ovjek, polako i neprimjetno probio kroz gomilu, a svijet se po bojem nalogu razmicao preda mnom. 13 Sveenik se, kako sam po onomu to se zbivalo mogao vidjeti, sjetio nonog privienja i divei se to se sve slae s nalogom, odmah stade, sam od sebe prui desnicu i stavi vijenac pred moja usta. elei da se obeanje koje mi je dano ispuni, ja sam drui, dok mi je srce snano kucalo, udno dohvatio vijenac ispleten od blistavih svjeih rua. I nebesko obeanje nije me prevarilo: s mene se umah svue gadan ivotinjski svlak. Najprvo ieze prljava dlaka, debela koa stade se tanjiti, utovljeni se eludac spusti, na tabanima se kopita pretvorie u prste, ruke vie nisu bile noge, nego se ispruie da postanu udovi gornjega dijela tijela, dugi se vrat skrati, lice se i glava zaoblie, goleme ui dobie prvotnu veliinu, zubi nalik kamenju postadoe kao u ljudi, a to me najvie muilo nije vie bilo repa nigdje! Svijet se divio, vjernici se molili tako oitoj moi velikoga boanstva i udili se lakoi s kojom se taj preobraaj zbio, kao to je, prole noi bilo reeno: jasnim glasom i svi u zboru, s rukama ispruenim prema nebu, posvjedoili su to divno boiino dobroinstvo. 14 Ja bijah tako iznenaen da nisam mogao progovoriti. ' Moje srce nije moglo podnijeti tako nenadnu i tako veliku radost. to bih prvo kazao, i odakle bih poeo govoriti glasom koji mi je vraen? Kojim rijeima pozdraviti glas koji se iznova u meni rodio? I kojim bih rijeima izrazio svoju zahvalu uzvienoj boici, a da one budu toga dostojne? Sveenik, pako, koji je za sve moje nevolje od samoga poetka znao, jer ga je o tomu obavijestila boica, i sam veoma ganut tim neobinim udom, dade glavom znak da mi prue platnenu halju da je obuem. Jer im sam se oslobodio gadnoga magareeg lika, ja sam dobro stegao noge i metnuo ruke ispred njih da bih tako na prirodan nain, koliko sam mogao, prikrio svoju sramotu. Jedan iz pobone gomile brzo svue sa sebe halju i pouri da me njome zaogrne. Nakon toga sveenik me iznenaen mojim novim oblijem i preobraena lica koje je imalo izgled neega natprirodnog, ovako oslovi: Nakon tolikih i tako mnogobrojnih patnji, gonjen olujom i vihorom teke Sudbine, napokon si, Lucije, stigao u luku Mira i do oltara Milosra. Ni tvoje roenje, ni tvoje zasluge, ni um koji u tebi cvjeta nisu ti bili ni od kakve koristi, a iskuenja njene i neiskusne mladosti dovela su te da uiva sa sluavkom, pa te tvoja nesretna znatielja skupo kotala! Ali te, unato

svemu, do ovoga vjerskog blaenstva dovela zaslijepljenost Sudbine koja te u svojoj zlobnoj nepromiljenosti muila najgorim patnjama i pogiblima. Neka sad ide, neka bjesni to vie moe i neka trai drugoga na komu e iskaliti svoj gnjev! Oni kojih je ivote velianstvenost nae boice sauvala da njoj slue, nisu vie izloeni okrutnosti sudbine. to su zlokobnoj Srei koristili razbojnici, divlje zvijeri, ropstvo, lutanja i vraanja po stjenovitim putovima i svagdanja smrtna pogibelj! Tebe je sad uzela u svoje krilo Sudbina koja vie nije slijepa i koja i ostale bogove osvjetljuje sjajem svoje svjetlosti. Neka tvoje lice, dakle, primi veseliji izraz koji e odgovarati tvojoj bijeloj halji, i veselim korakom pridrui se povorci boice spasiteljice! Neka bezbonici vide i uvide svoju zabludu: evo Lucija koga je providnost velike Izie oslobodila negdanjih patnji, evo Lucija koji u svojoj radosti uti slavodobie nad svojom Sudbinom! A da bi bio sigurniji, pridrui se odmah ovoj svetoj vojsci, zavjetuj se odmah da e obavljati obrede nae religije i dragovoljno primi na se jaram bogosluja! Tek kad pone sluiti boici, outjet e zaista plodove svoje slobode. 16 Tako je estiti sveenik proricao zadihanim glasom i s velikim naporom. A ja sam se odmah pomijeao u povorku pobonih vjernika i poao s njima; sav me gradi sad znao i opaao, a ljudi su na me pokazivali prstima i pokretima glave. Svi su razgovarali o meni; Ovoga je danas svemona boanska volja boice pretvorila u ovjeka! Sretan je, bezbroj puta sretan onaj, koji je nevinou i vjerom svoga prvanjega ivota zasluio takvu zatitu od neba, da se netom preporodivi bude odmah izabran i posveen za vrenje svete slube. Za to smo vrijeme uz huku sveanosti ili polako dalje, pribliili se morskoj obali i napokon stigli do onoga istog mjesta na kojemu sam sino, jo kao magarac, imao svoj log. Tu su, po obiaju, rasporedili boanske slike, tu je stigla laa divno izraena i svud naokolo iskiena krasnim egipatskim slikama. Sveenik je svojim neporonim usnama proitao sveanu molitvu, posvetio lau zapaljenom zubljom, jajetom i sumporom, posvetio je i proglasio bojom. Na bljetavom jedru te blagoslovljene lae bile su rijei ispisane zlatnim slovima, a te rijei bile su elj-kovanje za sretnu plovidbu u novoj godini. Katarka napravljena od obla bora uzdizala se visoko i na njoj se vijorila zastava koja je privlaila poglede svjetine. Na stranjem dijelu lae blistala je guska obloena sjajnim zlatnim ploicama, a cio brod bio je napravljen od lijepo iz-blanjane cedrovine. Tada svi ljudi, posveeni i neposveeni, takmei se, stanu donositi koarice pune mirisa ili darova te vrsti, a na vale kropljahu kiu od mlijeka. Kad je brod napokon bio pun bogatih poklona i zavjetnih darova, smaknu mu konopac i blag lahor odvede ga na more. A kad se udaljio tako da ga vie nismo mogli vidjeti, ljudi koji su sve te stvari bili donijeli, uzee sve ponovno onako kao i prije i veselo krenue natrag u istoj povorci i u istom redu. 17 Kad smo stigli do samoga hrama, onda vrhovni sveenik s onim koji su pred njim nosili svete slike i svi posveeni koji su ve bili puteni u svetite, uu u eliju boice i, po predvienom ritualu, ostave tamo slike. Nakon toga jedan koga su svi zvali Pisarom, stade ispred vrata, sazva skup pastofora to je ime svetog zbora i tu s visoke propovjedaonice oita iz knjige molitvu za vladara, za senat, za viteki stale i za sav rimski narod, i napokon za brodare i za lae koje se u svemu svijetu upravljaju po naim zakonima. Onda na grkom jeziku i po grkom obiaju objavi otvaranje

plovidbe. Ope odobravanje nazonoga svijeta pozdravi te rijei kao poruku koja treba da donese sreu. Obuzet radou svijet je donosio mlado granje, zelenilo i vijence, ljubio noge boice koje je kip, uinjen od srebra, stajao na stepenicama, i poinjao se razilaziti kuama. A meni srce nije doputalo da se udaljim ni za jedan prst: paljivo sam upirao pogled u boicu i sjeao se svojih prvanjih nevolja. Brza i krilata Glasina, pako, nije dopustila da tro- 19 most zadri ili sprijei njezin let, nego je po momu zaviaju odmah prenijela vijest o milostivu djelu koje mi je boica u svojoj providnosti uinila. Odmah dooe i moji roaci, i robovi, i svi koji su sa mnom bili usko krvno svezani, napustie tugovanje koje ih je obuzelo kad su primili lanu vijest o mojoj smrti i dotrae s raznim darovima kako bi se uvjerili da ivim i da sam se vratio iz donjega svijeta, radosni zbog te nenadane sree. Kako sam bio ve izgubio svaku nadu da u ih ikad vie vidjeti, bio sam sretan i njihove plemenite darove primao sam zahvalno, jer mi je obitelj u svojoj panji poslala toliko mnogo da je bilo dostatno za moje izdravanje i troak. Poto sam sa svakim od njih s dunim tovanjem 19 porazgovarao i ispriao im brzo o svim svojim negdanjim patnjama i sadanjem blaenstvu, ponovno sam se vratio da uivam u gledanju svoje boice. Da bih, iako jo nepo-sveen, mogao sudjelovati u slubi boici, iznajmio sam u samim zidinama hrama kuu i tamo se neko vrijeme nastanio, a druio sam se sveudilj sa sveenicima i tako sam stalno mogao oboavati uzvienu boicu. Nikako se nisam odmarao i nije prola nijedna no a da mi se boica nije pojavila i davala mi svoje upute, naprotiv, neprestanim savjetima pozivala me da se posvetim njezinoj slubi, budui da sam ve davno bio za to odreen. Ali, ma kako arka bila elja koja me obuzimala, ipak me od toga zadravao neki poboni strah: ja sam se, naime, vrlo brino raspitivao o tekoama ove svete slube, o strogosti uzdravanja i o vrlo teku ivotu, izloenu mnogim patnjama, koji odravanjem tekih propisa treba uiniti jo teim. O tome sam stalno razmiljao, i, ni sam ne znam kako, stalno sam ipak odlagao. 20 Jedne noi pojavi mi se u snu vrhovni sveenik kao da mi nudi bezbroj stvari koje je nosio u krilu. Kad sam ga pitao to to znai, odgovori mi da su to stvari koje su mi poslane iz Tesali je i da je istodobno odanle stigao i jedan od mojih slugu, po imenu Kandid. Probudio sam se i dugo razmiljao o tomu to to privienje treba da znai, osobito zato to sam bio uvjeren da nikada nisam imao nijednoga slugu koji bi se tako zvao. Makar kakvo proricanje taj san donio, vjerovao sam da to donoenje poklona u svakom sluaju za me znai neku sreu. Tako sam iduega jutra nemirno i nasluujui da e mi se dogoditi neto ugodno, ekao da se otvori hram. Kad podigoe bijele zastore s obje strane, mi se po-molismo boici. Sveenik obie oltare rasporeene tu i tamo, izvri bogosluje uza sveane molitve i iz nekoga suda nali vodu vrelicu, koja izvirae u samomu hramu. Kad je sve to po svim pravilima bilo obavljeno, odjeknu glas vjernika koji su objavljivali prvi sat povratka svjetlosti. I gle, tada se pojavie sluge iz Hipate koje sam tamo bio ostavio onda kad me Fotida svojom grekom uinila magarcem: oni su, naravski, saznali sve to se o meni prepriavalo i doveli su mi natrag moga konja kojega su, poto je promijenio mnoge gospodare, nali i uzeli jer su ga prepoznali po biljezima na leima. Divio

sam se istinitosti sna koji mi je donio ne samo dar nego mi, pod imenom sluge Kandida, vratio i moga konja koji je bio bijele boje. 21 To me potaklo da jo usrdni je posjeujem slubu boju, jer su mi dosadanja dobroinstva jamila i za sva moja budua ufanja. Iz dana u dan elja da primim posvetu, bila je u meni sve jaa, pa sam vrlo esto odlazio velikom sveeniku i usrdno ga molio da me uvede u tajne svete noi. Ali je taj vrli ovjek, koji je uivao glas veoma pobona stvorenja, blagim i njenim rijeima, stalno odlagao zahtjev i stiavao zabrinutost moga srca utjehom i novom nadom, kao to to ine roditelji kad ublauju neumjerene elje svoje djece. Govorae mi da boica svojim znakom odreuje dan kad netko moe biti posveen, da njezina providnost odabire i sveenika koji to izvruje, i napokon, da se po slinu nalogu odreuju i trokovi koji su za takav obred neophodni Drao je kako sve to treba da saekam strpljivo i posluno, jer se moram isto tako pomno uvati naglosti kao i neposluha, i kloniti se obiju krivnja: kad budem pozvan da ne oklijevam, a da ne hitam ako nemam naloga. Osim toga nitko meu njegovim ljudima nije toliko bezuman da bi se usudio obaviti taj bogohulni obred i na taj nain izloiti svoj ivot smrtnoj pogibelji, ako mu gospodarica to nije naredila; jer u rukama boice nalaze se kljui za podzemni svijet i spasenje svakoga pojedinog ovjeka; samo posveenje kod njih predstavlja dragovoljnu smrt i ivot postignut milou. Boica bira samo takve koji se nalaze na pragu smrti, gdje vie nema svjetlosti, jer se velike vjerske tajne mogu sigurno povjeriti samo njima. A providnost boice nekako ih ponovno oivi i opet dovede u nov ivot. Zato se i ja moram pridravati te nebeske naredbe, premda sam oito milou bojom ve odavna odreen i obiljeen za njezinu svetu slubu. Zato treba da se, kao i svi ostali vjernici, ve sad uzdrim od svake svjetovne i zabranjene hrane, da bih tako sigurnije mogao pristupiti misterijama najistije religije. Tako govorae sveenik. Moja nestrpljivost nije kvarila moj posluh i ja sam pomno i u pohvalnoj tiini svakog dana pribivao bojoj slubi. A dobrota boice spasiteljice nije me prevarila u nadi i nije mi zadavala muke dugim odlaganjem. Jedne tamne noi svojim me nalozima jasno opomenula da je doao dan za kojim sam oduvijek udio te da e mi ispuniti najveu elju. Ujedno je odredila i troak oko posveenja za koji treba da se pobrigam, a svoga sveenika Mitru, koji je, kao to je govorila, spojen sa mnom osobitim odnosom zvijezda, odredila je za izvritelja toga obreda. Te i druge upute Svevinje boice ohrabrie me, i ja sam jo prije negoli je svanulo ustao i pohitao u stan sveenikov. On je ba izlazio iz sobe kad sam ga sreo i poelio mu dobro jutro. Bio sam odluio da upornije nego to sam to obino radio, zahtijevam da budem primljen, jer mi to sada pripada. Ali sveenik, im me ugleda, prvi ree: O Lucije, sretni i blaeni ovjee koga je uzviena boica toliko udostojila svojom voljom! Zato se jo skanjuje, i zato samoga sebe zadrava? Evo, doao ti je toliko eljeni dan, kad po nalogu mnogoimene boginje moje ruke treba da te uvedu u najsvetije tajne nae vjere. Blagi starac stavi svoju desnicu na mene i odmah me povede do samoga ulaza u velianstveni hram. Kad je uza sveani obred obavio otvaranje i izvrio jutarnju slubu, on iz tajnoga skrovita izvue neke knjige ispisane nepoznatim znacima; na nekima od njih nalazile su se slike svakovrsnih ivotinja, i to je bio skraeni oblik religioznih formula, na drugima su se

nalazili vorovi i likovi napravljeni u obliku kruga, ili su njihovi vrhovi bili kao brkovi na lozi te su tako osiguravali da ih ne itaju od znatielje neposveeni. Iz tih mi je knjiga proitao sve to je trebalo da pripremim za izvrenje posveenja. 23 Odmah sam bez krtarenja pokupovao sve to je bilo potrebno, neto sam, a neto preko svojih drugova. A kad je, kako je sveenik rekao, dolo doba, odveo me u pratnji svega pobonog drutva u najbliu kupelj. Poto sam se po obiaju okupao, prizvao je milost bogova i oistio me polijevajui me vodom, zatim su me ponovno odveli u hram a prole su u meuvremenu dvije treine dana postavio me boici pred noge i tiho mi dao neke upute koje treba da drim u tajnosti. Zatim je u nazonosti svih zapovjedio da se za deset dana uzdravam od svakoga uivanja u jelu, da ne jedem meso nijedne ivotinje i da ne pijem vina. Sve sam to pobono odrao. Napokon je doao dan odreen boanskom odlukom. Sunce je ve bilo na zalazu i donosilo je veer, a svjetina se zgrala sa svih strana i po drevnom obiaju donosila raznovrsne poklone. Zatim udaljie sve neposveene, obukoe me u platnenu halju koju jo nitko nije oblaio, i sveenik me uzme za ruku i odvede u unutranje svetite hrama. Moda e sad, znatieljni itatelju, elei da sazna, zapitati: to se tada govorilo, to inilo? Rekao bih ti kad bih smio, i ti bi o tomu saznao kad bi se smjelo uti. Ali i ui i jezik pretrpjeli bi istu kaznu: jezik zbog suvine brbljavosti, a ui zbog nedoputene znatielje. I zato te neu muiti dugom neizvjesnou, jer si moda obuzet pobonom eljom. Sluaj dakle i vjeruj u istinu. Pribliih se mei izmeu ivota i smrti; prijeoh prag Prozerpinin i, poto sam proao kroza sva poela, ponovno se vratih: vidio sam sunce kako duboko u noi sja u punoj svjetlosti, priao sam bogovima donjega i bogovima gornjega svijeta, vidio sam ih licem u lice i molio im se izbliza. Eto ti moje prie, i nju, premda si je uo, treba da ne zna. Ja u se ograditi da otkrijem samo ono to je bez grijeha doputeno znati i neposveenima. Svanulo je, svi su obredi bili zavreni i ja sam poao, 2* a na sebi sam imao dvanaest posveenih halja; ta je odjea dodue bila mistina, ali nita me ne spreava da o njoj ne govorim, jer se u to vrijeme sve dogaalo u nazonosti mnogih. Na samoj sredini svetita, pred kipom boice, bio je postavljen drveni odar i mene su pozvali da se popnem na nj. Bio sam obuen u pamunu halju obojenu ivim bojama. S ramena padao mi je do pete dragocjeni ogrta. Gdje god bih se pogledao, svuda sam bio ureen ivotinjskim likovima nacrtanim u raznim bojama: s jedne su strane bili indijski zmajevi, s druge hiperborej-ski grifoni roeni u nekom drugom svijetu u obliku ptica s krilima. Ovaj ogrta posveeni nazivlju olimpijskim. U desnoj ruci drao sam goruu zublju, a na glavi mi bijae vijenac od zrakasto rasporeena palmina lia. Tako sam predstavljao sliku sunca i stajao sam kao kip. Onda se najednom razgrne zastor i svijet nagrnu da me vidi. Zatim sam sretni dan svoga uvoenja u misterije proslavio sveanom gozbom i veselom slavom. A kad smo i trei dan proslavili istom ceremonijom, onda je jedan doruak uinio kraj toj sveanosti i posveenje je obavljeno po svim propisima. Jo nekoliko dana ostao sam tamo uivajui u neobjanjivoj elji da promatram lik boice, kojoj sam bio obavezan za dobroinstvo koje se nikad ne moe nagraditi. Naposljetku sam po nalogu same boice, nedovoljno dodue, ali ipak u granicama svojih sredstava i ponizno, iska-

zao svoju blagodarnost i zahvalnost, te se pripremio da nakon tolikoga vremena krenem svojoj kui, a teko sam mogao prekinuti sveze iskrene ljubavi koje su me spajale s njom. Pao sam niice pred njezinim licem na tlo, dugo joj svojim licem milovao noge, i uz mnogo suza, i kroz jecaje koji prekidahu moj govor i guahu moje rijei, kazah: Sveta boice, ti koja neprekidno odrava ljudski 25 rod i koja vazda pomae smrtnima, a nesretniku prua utjehu kao mati! Nijedan dan, nijedna no, nijedan kratak trenutak ne prolazi bez tvojih dobroinstava. Na moru i na kopnu titi ljude, prua im svoju desnicu poto si od njih jo prije daleko odagnala sve oluje ivota, i njome rasplee zamreno tkanje sudbine, stiava oluje nesree i zadrava kodljiv tok zvijezda. Tebe oboavaju vinji bogovi, potuju te bogovi podzemnoga svijeta, ti pokree svijet, daje svjetlost suncu, vlada svemirom i gazi Tar-tar. Tebe sluaju zvijezde, godinja doba dolaze po tvojoj volji, bogovi likuju zbog tebe i tebi slue poela. Po tvojoj volji pusu vjetrovi, oblaci se vlae, nie sjeme i rastu usjevi. Tvoja velianstvenost ispunjuje svetim strahom ptice koje lete pod nebom, divlje zvijeri koje lutaju gorama, zmije koje se kriju po zemlji i ivotinje koje plivaju morem. A ja sam preve slab da pjevam u tvoju slavu i odve siromaan da ti donosim dostojne dare; nemam dosta rijei da iskaem ono to utim prema tvojoj velian-stvenosti; ni tisuu usta ne bi bilo dostatno za to, ni toliko isto jezika, ni neprekidan govor kroz vjena vremena. Nastojat u uiniti sve to u svomu siromatvu moe uraditi jedan poboan, ali siromaan vjernik: vazda u duboko u svomu srcu uvati tvoj sveti lik i tvoje sveto boanstvo! Tako sam se molio svemonoj boici. Zatim sam zagrlio sveenika Mitru koji je odsad imao biti moj otac, i dokle ga drah zagrljena, cjelivah ga i molih da mi oprosti to mu se ne mogu dostojno oduiti za sva dobroinstva. 26 U dugu govoru iskazao sam mu svoju zahvalnost, a napokon sam otiao i pohrlio da nakon tolikoga vremena stignem pravo svomu domu. Nakon nekoliko dana ja sam, potaknut velikom boicom, skupio svoju prtljagu, ukrcao se na lau i krenuo prema Rimu. Kako vjetar bjee povoljan, stigoh vrlo brzo u Augustovu luku, a odanle sam pohitio kolima i uao u taj sveti grad dvanaestoga prosinca uveer. Otada mi nita nije bilo vanije nego da se svakoga dana molim uzvienom boanstvu kraljice Izie, Izie s Marsova polja, kako su je zvali po mjestu gdje se nalazio njezin hram i gdje su joj se molili s najveom pobonou. Ja sam bio njezin stalni poklonik, nov doljak u hramu, dodue, ali posveen u religiju. I gle, kad je veliko sunce prolo kroza zodijak i zavrilo godinu, pojavi mi se u snu budna briga moje dobrotvorke boice i pozva me da ponovno budem primljen i posveen u svete tajne. Nisam mogao shvatiti njezinu nakanu i to namjerava ubudue. Vjerovao sam da sam ve sasvim posveen. Dok razmiljah o toj vjerskoj dvoumici i s druge 27 strane o tomu pitah i skup sveenika, otkrih neto posve neobino i udnovato: ja sam bio posveen samo u tajne boice, ali me jo nisu posvetili u svete tajne uzvienoga oca bogova, velikoga i nepobjedivoga boga Ozirisa. Premda su oba ova boanstva u religiji povezana, pa ak i sjedinjena, ipak postoji bitna razlika u samim misterij ama i zato treba da outim kako sam pozvan i kao sluga velikoga boga.

Neizvjesnost ne trajae dugo. Slijedee noi vidio sam u snu u platnenu halju obuena posveenog vjernika, koji je nosio tirsove tapove, grane od brljana i druge stvari koje se ne smiju spomenuti, i unio ih u moju sobu a zatim je sjeo na moju sjedalicu i naloio mi da zgotovim sveanu gozbu u ast uzviene vjere. Da bi mi nekim sigurnim znakom pomogao da ga ponovno prepoznam, pokaza mi na svojoj lijevoj nozi zglob to bijae malo iaen, tako da je on pomalo epao. Nakon tako jasno izraene elje bogova nestalo je svake sumnje i nejasnoe i ja sam odmah za jutarnjim pozdravom koji uputih boici, vrlo pomno promatrao svakoga pojedinca, da vidim ide li netko onako kao onaj u snu. Nada me nije prevarila, jer sam meu pastoforima odmah primijetio jednoga koji je potpuno odgovarao onomu koga sam vidio u snu, ne samo po biljegu na nozi nego i stasom i po vanjskom obliju. Poslije sam uo da se zove Azinije Marcel, a to je ime bilo blisko s mojom preobrazbom. Odmah mu prioh, a on je ve znao to u mu kazati jer je slinim nalazima ve otprije bio upuen da me posveti. Prethodne noi, dok je velikom bogu spremao vijence, iz usta samih koja odreuju sudbinu svih ljudi, uo je kako mu alje nekoga, istina, veoma siromana graanina iz Madaura koga treba odmah uvesti u njegove svete tajne: jer je njegovom providnou za toga ovjeka odreeno da postane velik znanstvenik, a on e sam dobiti veliku nagradu. 28 Tako sam bio izabran da budem uveden u svete tajne, ali su me skromna sredstva kojima sam raspolagao ometala u tomu i proti mojoj volji. Trokovi oko puta progutali su bili moje neznatno imanje, a ivot u Rimu bio je mnogo skuplji nego u pokrajinama, u kojima sam prije ivio. Muila me neimatina i, kako kae stara poslovica, ona mi je bila stavila no pod grlo, a navaljivanje boga bilo je sve vee i sve jae. Kako me ve nekoliko puta bio opomenuo, a napokon mi i zapovjedio, ja sam bio veoma uznemiren, rasprodao sam, makar kako to neznatno bilo, sve to sam imao od odjee, i nekako skupio onu malu svotu koja mi je bila potrebna. To mi je bilo osobito zapovjeeno. Zar ti, govorio je bog, ti, koji ne bi potedio svoje prnje kad bi elio sebi stvoriti neko zadovoljstvo, jo se skanjuje sada kad se radi o tako sveanu obredu? Zar se jo sveer sustee izloiti siromatvu zbog kojeg se nee kajati? Tako sam spremio sve to je bilo potrebno, ponovno sam se deset dana zadovoljavao jelima koja me ne bi mogla odrati u ivotu, obrijao sam glavu, i poto sam sad bio primljen i u none misterije uzvienoga boanstva, ja sam s punim povjerenjem u srodnu religiju, pohaao svetu slubu jo marni je nego prije. Kako sam ivio u tuemu svijetu, bila je to za me velika utjeha, a uz to sam od toga imao i vie sredstava za ivot, jer sam, noen vjetrom Uspjeha, stekao neto branei na forumu jezikom Rimljana. 29 Ne potraj a dugo, a nov nalog boji, posve neoekivan i pun iznenadnosti, zahtijevae da i trei put budem posveen. Obuzela me teka briga i neizvjesnost i sveudilj sam razmiljao o tomu kakav cilj ima ta neobina i neviena boja nakana. to jo manjka momu dvostrukom posveenju pa da bude potpuno? Zacijelo su jedan i drugi sveenik u neemu pogrijeili, ili su moda propustili neto glede moga posveenja. Poeo sam, bogami, pomalo i sumnjati u njihovu valjanost. I dok sam se tako muio svakakvim mislima i

gotovo gubio razum, gle, javi mi se nou prikaza i otkri mi blagim rijeima: Ne treba da se boji tih posveenja i nemoj misliti da je kod prvanjih neto proputeno! Naprotiv, raduj se to ti bogovi sveudilj iskazuju milost i veseli se jer e trostruko primiti ono to pojedinci jedva jednom dobivaju, pa s pravom dri da e zbog toga broja vjeno biti sretan. Ovo tree posveenje tebi je neophodno: pomisli na to da je boziina halja koju si primio u pokrajini morala ostati u onomu hramu tamo i da je ti tu, u Rimu, ne moe obui o praznicima niti se moliti u njoj, niti se moe pokazati, ako bude naloeno, u sjaju toga sretnog ogrtaa. Neka te prati srea, blagoslov i spas, i radosna srca primi ovo novo posveenje jer te velika boanstva zovu. Tako mi je privienje, od velikih bogova poslano da so me uvjeri to se treba pripraviti, reklo u snu. Ne odgaajui za sutranji dan, umah javih svomu sveeniku to sam u snu vidio, odmah uzeh na se tegotu posta i dragovoljno se pridravah onoga desetdnevnog ustezanja propisana starodrevnim zakonom, tovie i udvo-struih ga; voen vie pobonou nego sredstvima koja sam imao, nakupovah sve to je bilo potrebno za obred posveivanja. Nikad se, bogme, neu pokajati ni zbog muenja ni zbog trokova. A zato? Providnost boja bila je dareljiva i dobro me pomogla zaradom koju sam stekao odvjetnikevanjem na forumu. Napokon mi se za koji dan u snu javi bog, vii od svih bogova, najvii meu najviima, najvei meu najveima, vladar Oziris, ne preobraen u drugo oblije, nego licem u lice i udostoji me ovih rijei: treba da na forumu odmah nastavim svoju slavnu karijeru kao odvjetnik i da se ne bojim zlih rijei zavidnih, koje je izazvala moja velikim radom steena uenost. A da ne bih vie sluio s ostalom svjetinom, uveo me u lanstvo pa-stofora, pa me ak izabrao i za lana petgodinjih deku-riona. Opet sam obrijao glavu i, ne tajei elavosti, nego kazujui je svud, veselo se prihvatih dunosti u tom vrlo starom kolegiju, utemeljenu jo u doba Sulino. KRAJ