112

D'r Gregor Cremonik

u i>riznamcl Radosava iz januara1439(v. br.81), a natpis oko grba je tako zgnJecen i
da se ne moe konstatovati da li je to moda isti Radosavljev tipar od 2,5
cm sa priznanice iz januara te godine ili je to tipar si'na mu Ivanisa. Drugo ne bi
bilo sasvim jer je Ivani punoljetan, ali je vjerojatnije prv'o, naime, da
se radi o istom Radosavljevom tiparu upotrebljenom od sina Ivania. Razlika od 2
mm u bila bi posljedica tj. rada oko sa previe vo
skom. Vjerojatno je sredinji imao Radosavljev veliki tipar od 4 cm
a desni isto mali Radosavljev, jer je u sfragistici svakidanja pojava da i
ena i upotrebljavaju muev odn. 'tipar.
Povelja je presavijena naime, najprije paralelno visini sa lijeve i sa
desne strane po oko 12 cm unutra (srednje polje ostaje sada 24 cm iroko, a sva tri
su jo po 59-60 cm visoka), na to je to srednje polje jo jedan put preklopljeno pa
ralelno visini- sredinom unutra, tako da nastaju polja od 12 X 60 cm. Sva
polja presavijena su. poslije toga odozgo oko 19 cm dolje i odozdo 19,5 cm gore, sredina
ostaje dakle oko 25,5 cm visoka.
Na gornjem srednjem polju nalazi se oznaka .1\, 261 an. 1439, na sredi
njem polju recentno N 1 del Pach 1. Radosavo Pavlovich testifica di aver ricevuto' il
suo denaro dalla commune di Ragusa. 1439 Agos. 19. Na donjem srednjem polju na
lazi se savremeni regest od ruke Nike lvICCCC XXXVIIII agosto. Priuile
gio de Vo[iuoda] Radossau e de domina Teodora e de Iuanis suo figlolo confessorno
auer tuti Ii ssoi depoxiti dentro una letera de Re Tuertcho per testimoniam':a."") Ispod
toga je Listo od Nike ali tammjim mastilom, tj. !kasnije od gor
njeg regesta, biljeka Extrata in libro grande de le poueglie. Velikog latinskog slova
kao to ga Nika crta na povelje koje on kopira na ovoj nema, ali je 'povelju
kopirao i unio u Codcx ragusinus. Otstupanja kopije ud originala navedena su II
izdanju Lj. ispod crte.
83. Propusnica Radosava za trgovce od 10 apl'ila 1441 god.
Oni'ginal u Drav,n'om arhi'vu u Dubrol'ni,[w.
Izdanja: Ka'p'a.HoTBp'l'KOBHh, Cp6. cnml,. str. 226 br. 129; Miklosieh, Mon. serb. str. 405 hr. 3.37;
Jb. CTojaHoBHh, CTape epno nOBe,'ue II [1HOla I str. 642 br. 610.
Ova Radosavljeva, kako se po sadraju, vana propusnica za dubro
trgovce izdata je od Radosavljeve kancelarije za samo na papiru."') Za nju
je upotrebljen cijeli tabak papira, prepolovljen na dva lista od po 29 X 22 cm (dulja
stranica je uzeta za osnovu), Vodeni znak, poznata tri brda (v. na pr. na br. 55),
nalazi se na donjem listu.
Prazne margine iznose gore' 3,6 cm, lijevo 2,7-3,3 cm, desno 1,3-2,1 cm. Gornja
margina odvojena je od teksta crtom tvrdim iljkom, lijeva i desna su bez
linija zbog toga vrlo nepravilne.
Dija'k ,Ivan pie propusnicu opet svojim normalnim plavim mastilom i, prirodno,
svojom lijepom diplomskom minuskulom.
Ukrasi povelje su stilski apsolutno jednaki onima na prvoj Ivanovoj povelji iz
god. 1437 (v. na br. 80), jedino krst je na ovoj naoj bez vinjete pri dnu, dok prvo
slovo B, izvedeno s obzirom na oblik obaju lukova potpuno jednako kao god, 1437, ima
istu vinjetu pri dnu, ali donji luk nema unutranjost nego je prazan, isto
tako u naem stablo nije ispunjeno kosim crtic,ama. Gornji luk ima
isti poluglasnik b kao ii u povelji iz 1437.
roO) IS1)or. Mikl. str. 402. Od pisma kralja Tvrtka II za koje se navod'i II ovom reges,tu da
sc nalazi uRadosavljevoj pDvc!ji, izgubljen jc original, ono vie ne postoji u ]J()ovc\.ii, ali jc sa
Nik';n prepis toga pisma u njegovom Codex ragu'sinus, a lobj avljen ')e kod Mikl. str. 4i()2
hr. 3.35 oi kod Li. I str. 515 br. 532.
r.7) Miklosich ima pogrean podatak originale Inl:J1IhranacclIJl] , Li. pravilan, da
je liU papiru.
I
Bosanske i humskc povelje srednjeg vijeka
1J3
lova propusnica je na1Jisnutim a podudara se i s obzirom
na papirnate trake, i s obzirom na tipar koji je udaren
na papir a ne na vosak, do najmanje sitnIce sa na povelji riz god. 1437. I ako
lei jedne i druge povelJe vie od godine, izgleda ova povelja i s obzi
rom na oi s obzirom na kao drugo izdanje prve povelje, ddkaz da je to
bio stalan oblik izrade manje vanih kancelarijski h akata u Radosavljevoj kancelariji.
Papir je presavijen odozgo 7,3 cm dolje nije pokriven ni posljednji red
teksta, na to sa lijeve i sa desne strane po 1/3 unutra. da je utom sloenom sta
nju povelja umetnuta u drugi omot od papira koji se izvana, kao to je to
bio u bosanskoj dravnoj kancelariji (ispor. na br. 53).
U lijevom donjem polju nalazi se oznaka 263 an 1441 . U srednjem
(adresnom) polju je savremeni regest 1441 die 18 april5S) de v. [oiuoda] Radosau sauo
konduto a li mrchadanti[!]. Ispod toga je rukom XVI/XVII vijeka "Salua condotto di
Radosau Voieuoda alli Mercanti. U desnom se polju nalazi recentno N 4 del Pach
III Radosav Pavlovich accorda la sua pr{)tezione a tutti i mercanti Ragusei nel di lui
dominio 1441 Apr. 10.
84. Privileg vojvode Dubrovniku od 29 septembra 1442
Original II Dravnom arhivu u Dubrovniku.
Izlialllja: K8iP'SHO-TBpTKn Sl-d'i, Cpu. enOM,. str. 236 br. 133; Mikl ()osiciI, MOli. str. 411 hr. 340;
Jb. CrojaHOBllh, (Tape epno nonc.be H IfIHCMa II str. 100 br; 688.
Pergament povelje je italijanskog izrade i pretstavlja jedan re
kord, naime, rekord runog ,izgleda. On je dodue na mjestima malo tanji od po
velje iz god. 1427 (v. na br. 76), debljina m u iznosi mm, ali po iz
gledu se najmanje dva puta deblj,i i kao prava koa za cipele. Tvrd je
i glasno puca kada ga sa izvjesnim naporom otvaramo. Vanjska strana mu je bila
prvobitno tamnouta, kao to to pokazuje nekoliko preostalih mrlja, a danas je prljavo
tamna. bolest je napadati i njega, ali tete od nje do sada nema.
Dimenzije ovog najrunijeg pergamenta su gore i dolje 48,5 cm, lijevo 67 cm, desno
67,5 cm. Plika tek na otprilike jednoj od desnog i lijevog ugla i
odatle se u nepravilnom luku penje do naj vie 12 cm na sredini. visina per
gamenta sredinom iznosi dakle gotovo 80 cm! lova povelja sa vie oo 3.500 cm" po
vrine spada junoslovenske povelje. Od same njezine plike bi ban
Matej Ninoslav 200 godina ranije napravio dvije povelje!
Dijak Ivan, koji poslije Radosavljeve smrti ostaje u slubi sina mu Ivania, na
ovoj povelji- slabo je ocijenio prostor. je da mu tekst zauzeti vie mjesta
nego to je !kasnije uistinu zauzeo, te je Linijama odvojio pri vrhu samo 4 cm i sa
svake strane po 3 cm prazne margine - za tako velike dimenzije svakako malo
a poslije pisanja ostalo mu je pri dnu oko 10 cm neispisanog prostora. Osim prve
vodoravne koja odvaja gornju marginu je jo osam linija od
jedne okomice do druge, a po 5,7-6 cm jedna ispod druge. I ako, dakle, redovl
nisu linirani oni na osnovi ovih linija .ipak teku pravilno.
Mastilo ove povelje je opet crno, a pismo dijaka Ivana je opet njegova lijepa di
plomSka minuskula pisana vrlo briljivo. Radi toga nema slova u jednom potezu,
slovo je vrlo rijetko pisano u jednom, u dva poteza itd.
U povelje je Ivan ovdje opet pravi umjetnik. Crte krsta (v. sliku br. 29)
od 11,6 X 5,1 cm izveden je dodue sa manje ukusa nego na povelji iz god. 1439
proireni krajevi uspravne i grede kvare utisak - ali su dimenzije greda pro
porcionalnije. I prvo slovo B od 5,3 X 1,7 cm sa svojim spajanjem obaju
lukova zaostaje za istim slovom' iz god. 1439. Kao da to da nadoknadi, on crta
ispred 9-tog reda jo jedno (2,6 X 2,5 cm) i T (Tor;\.!), a u prvome
:,") 18 aprila je ili pogreka registratora mjesto JO aprila . kao to jc povclja
uistinu datiran<l. ili jc IS april dan primitka povelj e \I Dubrovnikll.
-
l
t 14 D-r Greg-or

redu dva puta ali ne M, isto tako u petome redu jedno pove
'>1-'1 . treba da Iva n pie ova slova istovremeno
zajedno sa cijelim tekstom, dok drugi pisan za slQva ostavljaju prilikom pi
sanja 'Prazan prostor i naknadno ih onda unose. Da su kod Ivana slova pi
sana istovremeno sa tekstom vidi se po tome to u sva tri siu u
donji red, a u donjem redu pismo dopire do tih (osobito jasno u
SI. 29 -- Invokaciia i inicijali na povelji vo.i\"ode h -anisa od 29-IX 1442. Dijak Ivan
petom rerlu gdje je ime - Del" razdjeljeno tim na dva dijela) .
Obratno su, naravno, crtei i II i T ispred teksta izvedeni prije
pisanja i redovi pisma se uvijaju i irini tih crtea.
Za vrpce napravio je dijak Ivan tri para nepravilni h rupica kroz pliku
i pergament, prvi par 2,;) cm, drugi fi cm i 7,5 cm iznad donjeg ruba povelje, a
I l it .
._____Bosanske i hUl1lske povelj e ____________"
pojedine rupice po 3,5 cm jednu od druge. Za vrpcu su upotrebljeni dvostruko preden.i
svileni konci boje. Po jedan krak je kroz gornji par rupi
ca sa na lice gdje se prosto ukrta vaju i prolaze kroz srednji par rupica opet
na poledinu. Tu se opet ukrtavaju i kroz donji par rupica izbijaju po drugi put na lice.
ih koso Ivan ih plete u Cca 11 cm dugu pletenicu do U ul aze
na jedan kanal, se u njemu i na tri blizu jedan do drugog kanala izlaze
iz njega. Ispod vise jo oko 20 cm.
grudva je isto kao na povelji iz 1439 (v. na br. 82) glomazna i nespret na
nepravilna zdjelica sa irine 6,5 crn. i visine 6,2 cm, a
dubinom od 3,2 cm. U gornju povrinu zdje lice urezano je pravilno okruglo
udubljenje gornjeg oboda izn8si 3,5 cm. Nabor izmedu tog oboda i vanj skog
oboda zdjelice je ravno porezan i irok po 1,3-1,5 cm! I dubina tog u'dublj enja je
no u ijednom drugom ona iznosi 1,3 cm!
U dno udubljenja naliven je crnozeleni vosak i na njega udaren srednji, tipar
Ivanievog oca Radosava sa od 2,5 cm (ispod. na broj 81). Oti sak tipar a
ispao je vrlo Lijep i reljefa\l1.
Povelja je presavijena nezgodno ines NajJlrije je ,pr eklopljena parale ln o
visini otprilike na dvije polovine (upravo na 23: 25 cm), na to su oba polja sa desne
strane previjena jo 9 cm unutra i ta nejednaka polja su onda prekloplj ena v\i
sinski na dva po 33 cm visoka dijela. .
U donjem srednjem polju nalazi se dijelom istrven i savremeni
regest Ni'ke Zvijezdi "MCCCC XLII set.. XXVIIII. Priuilegio dc Vo[iuod:l] Ivanl s
conferrno ... "") Sa drugim mastilom i dobro je nastavak od istog Nike Extr ata
in libro de, le priuileg.ie. Crte a velikog slova od Nike ni ovdje nema. P o,velja je
kopirana od njega u Codex ragusinus, otstupanja kopije od 'Originala navedena su II
izdanju Lj. ispod crte. U Ujevom donjem polju nalazi se recentno "N 1 del
Pach. II. Ivanise figlio di Radosav confer ma ai nob[ili] Ragusei la Contea di Canah,
castello Socol etc. etc. 144.2 Settem 29. U lijevom gornj em polju je oznaka ."
265 an. 1442.
85. Priznanica vojvode Petra i brata mu lmeza Nikole Dubrovniku od 26 juna 1<154
Original II Dravnom arhivu u Dubrovniku."
O
)
Izdanja: Antun. Spomenici dullrova<::ki. Srd, V, 1906, str. 311. JI>. CrojalloRllh, Crape
cpn. ncmCJbe H 'TI'H'C,\la II str. 145 br. 726 (po
Za priznanli cu upotrebljen je jedan tabak papira preklopljen u dva lis ta od po
22 / < 29 cm (rubovi su porezani). Kao 0:511ov\1ca slui .manja .stranica od 22 cm. Oba
lista su danas spojeni papirnom trakom za, koja je kr oz njih.
Pisar priznanice nije vie dijak Ivan nego dijaile knez Mioto

On osta
vlja vrlo male prazne margin'e oko teksta, a pismo mu je dodue jo di tl lomska minu
skula, ali mnogo manje lijepog izgleda nego to je bila minuskula Ostoje ili Ivan. .
Veoma je zanimljivo to jedan vlastelin kancelarijsku vjetinu uRadosavlj evoj kan
celarij,i, ali pismo nije u skladu sa visinom njegovog socijalnog poloaja. Moglo bi biti
ljepe. Najvie kvari utisak to to su slova i njihova produenja osjetljivo nag
nuta u desno, a i potezi slova vIse nisu oni izvjebano glatki i sigurni, kao to .ih po
kazuju pisari Ostoja i Ivan. Oblici pojedJnih slova imaju jo karakter Rado
savIj eve kancelarije, tako, na pr.imjer, ista poletna produenja slova A, iste dopn-
r\>I) Ispor. M':kl. str. 415.
"ft) I \evn.j se dokument do nedavno nalazio II Gradskoj biblioteci II DuhrovIliku. ka o to Sli lO
to napomenuli i kod naeg broia 63 (GZiv\ 1949/50 str. 191).
III) Lj. u teks tu poslije imcHa lIpiLn ilk (,tr. 146 tI \edtak
kao da prezime nije medutim. prezime jc i II tckstu pisano jasno. a ' Ilavodi sc ': II

rc"estu Ila pekdi ni povel.ie od 15 jllla 1454 (i spol'. kod lIaeg;

broja 8iJ).
i 16
D-r Gregor
dljive petljice na svretku produenja slova itd., ali se u pismu sve ispoljava
tenja za brim pisanjem. Tako, na primjer, pisaru se kod slova E tako uri da mu je
ao dva poteza, te ga pie u jednom samom potezu sa kvakom koso
desno gore: G, oblik koji uskoro postaje u Hercegovini predominantan; na
slovo pie u ov.oj priznanici vrlo u spojenom obliku <.Y; dok ga u ka
snijoj povelji iz iste godine pie redovito u dva poteza, a rijetko. u jednom.
Ukrasa nema Mioto u ovoj priznanici nikakvih, slovo 1\'1 mu je
jedva primjetno - ispor. nasuprot tome, na primjer, priznanicu sa
nim 1\'1 kod dijaka Ivana iz januara god. 1439 u naem broju 81 - a invokacija mu je
nespretni i runi krst od 2,9 X 1,5 cm sa uvinu1:im potezima.
Za je ostavio Mi6to u posljednja dva reda dovoljno mjesta, tekst mu je,
naime, na
n:EY4Tf-o no
[]OE[]OAE nETP4 H NHICOI\E MHWTowb AHtlcb
Uprkos tome on ne stavlja u taj pripremljeni prostor nego ga stavlja
ispod teksta, a onu pra,zninu ostavlja neispunjenu.
U svrhu napravio je Mioto kroz oba lista .po dva proreza,
2,3 cm udaljena jedan od drugog, kroz njih je provukao sa traku od papira na
lice i tu je na sastav obaju krakova nalio tamnosmedi vosak, poloio preko
njega vlaan kvadrat papira od 5 cm stranice na jednom uglu!) i na njega uda
rio tipar.
Tipar je isti kao na povelji obojice Dubrovni,ku, od 15 jula iste go
dine, sa 3,5 cm. Otisak na naoj priznanici je veoma nejasan, kao to jc to
redovito sa otiscima tipara na papiru. Potanje o njemu govoriti kod idu
broja.
Priznanica je presavijena odozgo polovinom dolje, na to sa desne strane 5 cm i
sa lijeve strane 6,6 cm unutra. Na donjem s'l'ednjem polju nalazi se savremeni regest
koji sa nekoliko prelazi i u desno donje polje, a nije od ruke Nike
nego od jedne druge ruke koja pie mnogo runije 1454 die 15 Julii .r.2) Espeditoria de
Vo[iuoda] Petar e conte Nicola filii de R[adosau] Paulouich como confesorno aver re
cevuto de la signoria de Raguxi del profito del comun perperi 345 per li anni III de
perperi 2300. Ambastori (!) farno Radosau Bradueuich [! mjesto Bradieuich] strainich
e Radi<; CQpieuich duorschi e Miotos diach.'l") Drugih zapisa nema nikakvih.
86_ Privileg vojvode Petra i kneza Nikole Dubrovniku od 15 jula 1454
Original II Dravnom arhivu u ' Dubrovniku.
, lzda[].ia: Ka'p,Q.HO-TopTIKOBl1h, Cp6. enml'. str. 237 br 145; NHklosieh, Mo,n. serb. str. 469 br , 372:
Jb. eTOjaHOBHh, eTape epno TIJBe.be H 1!l1101a II str. 148 br. 728.
Pergament povelje je italijanskog izrade i u srazmjeri sa dimenzijama pri
dobrog kvaliteta. Dimenzije iznose gore i dolje 44,5 cm, lijevo 59 cm i desno 57
cm. Plika je na lijevom rubu s visoka 2 cm, na desnom rubu 3,2 cm, prema
sredini se penje sa svake strane u veoma nepravilnom luku i dostie visinu
od 9,5 cm. Sa svojih preko 2700 cm
2
povelja spada junoslovenske
povelje. Kod toga njezina debljina iznosi samo 0,19-0,17-0,23-0,23 mm, spada dakle
bolje produkte naih koarskih majstora srednjega vijeka.
Dijak Mioto ostavlja srazmjerno vrlo male prazne ma:rgin.e, gore 2,8 cm, lijevo
2,5 cm i desno 2,5 cm. Sve tri margine odvaja olovkom, a osim toga povukao je Mioto
jo 11 drugih vodoravnih linija od jedne okomice do druge, 4,5-4,7 cm
6') Priznanica od 26 juna primljena je, dakle. u Duhrovniku tek 15 jula, prema tome istog
da,na ,kada dl'.:lak M iobo u DubrovniklI povelju o kojoj je govor u broju.
') Zapis i kod s . .112 ta(:;all, osim anni VII mjesto anni JJk
117
Bosanske i hurnske povelje srednjeg vijeka
jednu ispod druge. Zanimljivo je da redove vjea na vodoravne linije tj. pie red uvijek
blizu ispod linija, kao to je u bosanskoj dravnoj kancelariji radio dijak
(v. br. 51 u GZM 1949/50 str. 174).
Pjsmo kneza Miotoa je ista diplomska minuskula kao na prethodnoj priznanici od
26 juna, samo je briljivija. Uprkos tome ne tako lijep utisak kao Ivanova ili Osto
jina. povelje je tako nespretno da se upravo jadno u sa maj
storskim crtarijama Ivana. invokacija (v. sliku br. 30) mu je nesigurna i' neizvje
bana, jo nesigurnij.e poteze ima na 2,5XO,8 cm prvo solvo B, koje Mioto
prostim potezom pera bez odebljavanja. I Mioto ima u prvome redu dva puta f
slovo M, i on zna da se to slovo ali kako izgleda to njegovo
Jedva se opaa.
Naa povelja je interesantna jer je sastavljena i pisana na dva mjesta.
Prvi dio povelje napisao je Mioto 15 jula Ll Dubrovniku, kada je tamo boravio kao
poslanstva (ispor. dorsuaini zapis prethodne priznanice). U Dubrovniku je napisao
- kako on to u povelji sam - cijeli tekst zajedno sa datumom i svojim potpi
som, sve to naravno sa mastilom. Moda je i pergament du
izrade, ali se to ne moe sa konstatovati. Sa na taj zapravo
d.ogotovljenom poveljom vratio se Mioto zajedno sa poslanicima na dvor
...
(
Sl. 30 - povelj e vujvode Ivania od IS-VII 1454. Dijak knez Miot o
svojih gospodara u U su poslanici primili usmenu zakletvu
vojvode Petra i kneza Nikole i. osim njih jo 12-torice vojvodinih Sve to do
daje Mioto u kancelariji u sada, naravno, svojim tamnoplavim mastilom, koje
je za dokumenata iz kancelarije Uz taj do
datak on ne stavlja nikakav datum, nego kae samo da su se spomenuti zaklinjali u
izabrani dan u svetu nedelju. U izdanju taj dodatak plavim mastilom nije
obiljeen kao postscriptum, u izdanjima (str. 276) i Lj. Sto
(str. 151) obiljeen je novim stavkom, ali nije napomenuto da je promije
njeno i mastilo. Dodatak sa "H8') 1('11(0 AOrOwE WAb MNOrO
I(NE1'1 H QI\'1CTEw---". .
Za vrpcu napravio je Mioto kroz pUku i pergament isto tako kao Ivan na
Ivanievoj povelji iz god. 1442 (br. 84) tri para rupica, 2 odn. 4 odn. 6 cm iznad do
njeg ruba povelje, a po 3 cm jednu od druge. Vrpca se sastoji od dvostruko predenih svi
lenih konaca boje. vrpce je potpuno jednak onome
na povelji iz god. 1442, isto tako na licu povelje jo iznad samog donjeg ruba
pletenica, koja ulazi u na jedan kanal, u njemu se i izlazi iz kroz. tri
kanala, ali ne blizu jedan drugoga, kao to je to do sada bio stalni u kancelariji
6') Kod svih 'izdanja to "H" jc isputeno,
118 D-r (1r,,;or
nego jedan krak na sredini kruga dolje, a ostala dva na lijevoj
i desnoj toga kruga.
grudva od voska 'ima oblik nisko-plosnate zdjelice koja
je nepr avilna, iako je iri nski jedn:lk visinskome (7 cm). ZdjeEca ima
dubinu od 3 cm. U ornju povrinu zdj elice urezano je nepravilno okruglo udubljenje sa
oboda od 4,1)<4,4 cm, a duboko 8 mm. Nabor udubljenja i vanjskog
oboda zdjelice je ravno porezan, irina mu na mjestima iznosi do 0,5 cm. Dno udubljenja
ima od 3,5 cm, toliko isto mjeri i tipara.
Tipar Petra i Nikole je po grbu potpuno j ednak velikom i srednjem tiparu Ra
dosava ali ima neto manje dimenzije i natpis je malo stilizovan
te gla i "t CIH I ANc1 OOOO[AE!] - - - - -". I me se ne moe Za samo
ime ' "nETPc1" je previe mjesta, a za oba imena "nETPc1 H NHlcOI\E" opet pre
malo. Moglo bi eventualno glasiti ,:DOC[c1NCICOIc1] nETPc1". Kod nema slike ovog
tipara .
Povelj a je presavijena odozgo polovinom dolje, sa lij eve i sa desne strane po 1/3
unutra, na to jo jedan put polovinom paralelno irini, II svemu, dakle, na 12 polja po
ca 14>( 14,5 cm.
DorsuaIni zapisi nalaze se svi na donjem srednjem polju. Pri vrhu je oznaka
"A:' 279 an 1454, ispod nje je savremeni regest Nike MCCCC LIIlI die XV
julii. PrilliJegio de Vo[iuoda] Petar e conte Nicola de Radosau Paulouich confermando
Canal con tute partinoue"") e Sochol e tute le scriture antiche fa ambasatori Radosau
slroinich";; ) Bradieuich et Rad<; e';' ) Copieuich duorschi et Miotox Zurich diach. Nikine
napomene o kopiranju povelje nema ona zaista nije kopirana u Codex ragusinus (Nik
a je umro 1455 godine). Ispod Nikinog regesta ima samo recentni zapis
"N 9 del Pach IV.
Ova povelja iz god. 1454 je posljednji elaborat kancelarije
RESUME
Chartes medievales de Bosnie et Herzegovine
HI Les chartes et les lettres de Hum
Apres la descr iption des c\()c ull1 C"n ts et des lettres llc la ciIancdlcrie uu J''lJ\yallllle bOSnll:ll
dal1s lc derni er torne du dans c tOllle l' autclIr decrit les documcnts et les lettres de
la ciIaJlcel icr.ie de \:,rrmus !eodallx. dc 11I 3<gnat;; dc Primor je et de dc la
Bosnic orientaic.
tk la challccllcr :(; dc Ill: nUlI s sunt parVCI1US .iusWlI'a 1I0S .iours lju'lI ne lcllre et
trlJis ades parec qlle ies plus iDris les Olit alll:alltis d icur tcrritoire int annexe il Hum
qui appartcnait a Sanda!'. Les pwtlll its tle la ciJanceIl eri e dc sont impnr(a.l1ts ,POUJ'
i'histoire clliturelle paree qllC. suivant les caracteres de, leurs lettres. ();n peut que la
ratlIre a Primorje s'est devc b p[)ec imlbpendamment dc 1"influl:llce de la chancelleric dc
II nous irapl)c aux l' illexp!ic".bJc faH que les SOli t les seu.ls ct 'lIJliques
de tous 1('$ bosnicns Qui cIlIPtolent la drc rou>:e ,1 cacileter ce qui cr.<Jinaircment n'cst
reserve Clu 'aux sou crai ns
La cilancelleric (1.397 -1454) <lva';t ulle cxis[CIJCC hcaucQup plus IOI1>:uc. Ses
produits Il OlIS qu' a la cour dc cxist ait UIlC ecole 'POlIJ' les scrib 's'
O';) Miklosich, koj i inat:c uzorno i savjesno reprodukuje tekstove. ima II ovome zapisu nc
koliko os;'eti.ii-\-ill j':Iog' rdaka, a nekoltiko ni!)e Ispor. str. 472.
U'') U tekstu povelje Il e navodi se da je Radosav B iJogumiisk,i stro.in:k, MiklIOsid,
nij,e tu ;Jli ga is \.() tako titul ie dorsuaiIIi zapis priznanice od 26 juna 1454
(v. br. 85) , ciok ga tek" t iste priznanice dva puta navodi kaJO gosl Radosav (I'" Sto
II 146).
ti;) se II samoIlIe tekstu povelje. a i u pFizllanici od 26 juna iste godine navodi kao

Bosanske i humske POVl:ljc srulnil:g vijl:ka
t 19
QuelQucs-uns entrc eux ont meme devellus des cop-istcs de premier ordre. Lc dernier d'cux etait
le comtc Mioto Le sc ribe Ivan etait un artiste (1437-- 1442). Ses croix ornelllcn
tees comme invoeations syml:ic liques ct ses lettres initiales sont comme des produits
d'art Qui sont entre les plus beaux chez les Sla vts
L'e dc recole des scribcs it la cour de atteiguit SOll point cutminant
justement en ce ten1Ps-lit quam! la chancelleric dc bos-n'ien SOUS , lc regime dc Tvrtko II
attcignit lc point le plus bas de SOil Les actcs dc la clWllccllerie dc Jabla
SOllt caracterist:Ques par leur
Quant ii la granucur des actes dc Jablall ics ils surpassent CII Bosnic toutes les autrcs
chuncelleries royules et feodales. Entrc les chancellcries yougoslavcscc IIC sont que les actes dc
la chancellcr-ic du despotc cn Serbie qui les slIrpassent. Mais COIlcernalIt la fi
nesse .cte Quelques exemplaires de parehemins ils OCCUPCl1t la premiere placc entre tous.
L'occupati<m dc Bosnic par les Turcs it la iiII dc t'existence dc cctte chancelleric'
Mais Qll ne pcut pas dout or Qu ' il y avai-t encore des scribes dc l'ecole de qui sont-elltres
all service des digllitaires d' origine oosnienne et serbe sur cc tcrritoire, commc par exel11p,lc
doIma le serioe dc Hamzabc)!. dc I'administratellr dil sandak d'Herzegovine fl en 1471.
I

MIL. S FILIPOVrC
Narodna nonja u Rami
U dananje vreme Ramom se zove samo predeo koji obuhvata ceo sliv reke Rame,
desne pritoke Neretve, kao i kraj oko gornjeg i srednjeg toka Doljanke,
neretvine desne pritoke. Nekada, u srednjem veku, Ramom je nazivana znatno ira oblast.
Rama je predeo sa svih strana opkoljen visokim planinama. U upravnom pogledu
jednu celinu, jedan srez je sredite u Prozoru.
u samoj Rami se izdvajaju i manje predeone celine, sobom do
sta To su G o r n jo a R a m a ili R a m a u uem smislu, kraj koji obuhvata
depresiju oko gornjeg toka Rame; D o n .i a R a m a ili 2; u p a, brdoviti kraj ok<) donjeg '
toka Rame; S r e d n j a R a m a ili U z d o l s k a Z u p a (tj. parohija), kraj sa neko
liko sela od Prozora; najzad, kraj oko gornjeg i srednjeg toka Doljanke
koji nema posebnog ,imena, a u kome su prostrana naselja Doljani i oj kome
pripadaju Polja na planinskom okviru sa novim naseljima Hercegovaca.
U ovom opisana je narodna nonja: u Rami kakva je bila 1931-1935 godine.
OPTE NAPOJ.\'IENE O NONJI U RAMI
Stanovnitvo Rame deli se na katolike i muslimane, i ta razlika se ogleda osobito
u nonji, u enskoj . Po kazivanju staraca, u ranije vreme razlike u mukoj
nonji seljaka katolika i muslimana bile su neznatne. Pa i u enskoj nonji
nije baa razlika do oko 1900. I i muslimanske ene su nosile bele
dije i crvene Muslimanke nisu nosile nego jemenije, ali ni sve kato
likinje nisu nosile Podvajanje je nastalo uticajem hoda i tada su mu
slimanke u nekim" selima da kriju lice. Nonja ramskih muslimana ima vie
sa nonjom muslimana u susednim krajevi ma nego li to je ima nonja ramskih kato
lika. Muslimanska ramska nonja je gotovo ista kao i u Srednjoj Bosni, a ima
vie sa nonjom katolika u Zapadnoj Bosni, ma da se i od nje otro razlikuje.
Znatna je .razlika u nonji prema susednoj gde je nonja sinjskoj.
Muslimani u Prozoru, kao i begovi u i Dugama, imali su muslimansku
varoku (balkansku) nonju od i atlasa; u varoi se je gotovo izgubila, a ne
to vie se je drala u pomenutim selima. I nekolike porodice na do
seljene iz G. Vakufa, imaju (1931) staru varoku nonju.
Manjih predeonih razlika ima i u okviru same Rame. Tako, ima osetnih razlika
Gornje i Donje Rame (u Gornjoj Rami beo gunjac, u Donjoj Rami
kratka crna doka) au Srednjoj Rami (Uzdo i okolina) je nonja donjoramskoj.
je i vez u Gornjoj i Denjoj Rami. Izuzetak u Donjoj Rami selo Hudutsko,
koje prima nonju: dok starije ene imaju (1933) ramsku, su
imale nonju, a i mukarci su odeveni gotovo pod .
. Rublje se od prtenog platna, a gornji haljeci od sukna. I platno
i sukno je veoma grubo i jednostavno..
Kudelj<no vlakno se vadi iz stabljike stupe<c koja ima leba. Kau:
) nabijati konoplju<c.
122 n-r Mile'llko S.
,-------------------
Rad oko vune je i u Rami uglavnom enski posao. Sem u Doljanima, u ostalom
delu Rame muslimani mukarci, pletu i za to sami predu i
vunu. Ali, mukarci ne pre-:.!u na preslicu nego vunu omotaju oko leve ruke i desnom
predu na vito (Tab. I, sl. 1).
Svaka ima stan za tkanj e, na kom se tkaju platno i sukno. Platno tkaju
od kudeije ili kudelju potkivaju pamukom .ili (otpadak, loija vrsta kono
pIjanog vlakna). Po imaju i dva stana.
Struka (uzica) se plete od osam upr edenih konaca a preslice.
haljeci se ukraavaju i novcima. Ranije su kupovali gotove samo
fesove i kaie, a u novije vreme i cipele. Glavne sirovine za izradu se dobi
vaju od ovaca, pa se kae s ovce sadro, na se nadro.
Rublje se na 8-10 dana, a za neke kau na Gospu nadra, na
Gospu sadra, tj. da se jedanput u godinu, odnosno retko. Kad idu u crkvu
onda se se gizdati se, fino odelo.
Turci odnosno mesni muslimani nisu doputali katolicima da nose odelo od boljih
materija i u svetlim bojama i na ta:i su znatno uticali na nonju. Kad je jedan
katolik od Uzdola bio obukao crveni dem3,dan, malo da ga Turci nisu ubili.
Prozor je poznat kao mesto u kom se ih muslimanske
ene, i to u samom Prozoru. Ta vetina preneta je u Pro'zor iz 2ene na selu
ne umeju tkati nego se kupuju u Prozoru.
Kod muslimanki bilo je veza svilom i zlatom. Glavni ornamentaini motivi su ve
getabiini i metalno
Od oko 1930 bilo je uvedeno da muslimanske i devojke idu da da
vezu kod muslimanskih ena u Banska uprava je davala potrebni materijal
i otkupljivala Vezlo se je po motivima sa strane.
Mukarci su tkali arene podveze na tzv. ili malom stanu,
(sl. l), ali to rade L ene. Nestaje ga. Kroz rupice na ide mo
dra osnova, koja se potkiva crvenom. Rukom se potka, prstom sabija, a stan
se die gore i dole_
Gajtan se plete na
NOSNJA KOD KATOLIKA
l. Muka nonja
A) 'u starije vreme - Kao to sam pomenuo, nekada su sukneni haljeci bili
beli.
Oko kape na glavi najpre su ljudi no sili bele alove, a posle crne, i po tome su
se poznavali Ramljaci u tursko vreme. Kau, u Gornjoj Rami, da je ,crvene alove uveo
stari Zane, kada je doao i da se ba vi bojenjem. 1931 samo je jo jedan starac
u Rumbocima nosio crn al. Na Uzdolu prvi crveni al poneo je Tomo a nje
gova ena prva obukla Kada je umro, alom su ga pokrili i tako nosili na groblje.
Uveravali su me da je u Rami bilo u prolosti, pa i sve do pred prvi svetski rat,
drvenih opanaka. Pravljeni su od trenjeva, jasikova, vrbova, orahova, lipova i drugog
drveta. Opanak bi se izdubio od komada drveta. Na sredini je bio prerezan da se moe
pregibati.
Opti je bio da se nose duga kosa do vrata. Nosili su ih i katolici
i muslimani do pod kraj 19 veka. (Na jednoj slici L. Kube iz 1895 ljudi iz Rame su
s Starac u nosio je kiku do vrata i f931. I Ante
iz D. Vasti nosio je (1932) bio ga je obrijao pa ga opet pustio, jer ga je bolela
glava. I Stipan Meter iz Podbora (star 60 god.) nosio ga je (1932).
Ukoliko je bio dui, utoliko je to bila dika. Pozadi je pravi perem
pleten i sputan niz Spreda je noen mali Momku bi
mati ili sestra, a oenjenom njegova ena.
"
N<Jlodna ll,ollja _ _ ________ _____12_3
se kako je pok. Stipo Zelenika (Uzda) davao tri dukata da mu ne seku per
cm, kad je doao u austrijsku vojsku, a neka ena risjanka mu je nudila da joj
proda za pet dukata, da ga u svoju kosu. A on je poslao
n i j e h t e o d a j o j g a p r o d a, d a o n a n e b i n j e g a, S t i p a n a, m o g l a
u a r a t i. se kako se je opasno mog lo s kosom. Kad je Austr:ija okupi
rala Bosnu (1878), pod klanicom Pavla Zelenike nale su se tri pletenice i u toku g??ine
dana umrlo je iz jedanaestoro, a ostalo samo troje Naterali su ga bIh da
premesti ali ni to nije pomoglo. Sve se to pripisuje uticaju
Uopte nije tUo kod katolika da se nosi brada. Matan Samardija iz Uzdola
bio se opkladio za dukat da pustiti bradu i nosio ju je godinu dana. Ante
s Ustirame bio je kod fratara. Bolela ga je glava pa se zavetovao i pustio bradu za
godinu dana. To su jedina dvojica katolika u Rami za koje se zna da su nosili bradu.
se II D. Rami kako je Nikola Sindik iz Gnojnice kod Mostara bio opsovao
bradu nekom muslimaninu i zato bio kanjen. Onda je i on za inat pustio bradu,
kad brada ima toliku

o O O
1______..1
----
Sl. 1 -
ii ii ma,ji stan
SI. 2 Anll:rija
B) Sadanja nonja
platna. se
- Mu
prave
karci
od
llose do tela i leti zimi i koulju od
jednostavnog konopljanog ili platna. No
gavice su im srazmerno uske i dopiru do sredine listova. Ranije su koulje pravljene
samo od kudeljnog platna, a u novije vreme i od meanog. Ako je i osnova i
potka od kudeije (kudilje), takvo platno se zove postav. (Jo prostije platno se potki
va Melez je platno u kog je osnova od kudelje, a potka od. pamuka.
Uzvod je platno u kog je osnova od p::>meane kudeije i pamuka, a potka je od pa
muka. Ranije su koulje imale i iroke rukave; u G. Rami na kouljama nije
bilo jaka, a u D. Rami ih je bilo oduvek. Sada se nose koulje- sa pokuplje
nim rukavima, na ali bez maneta (sl. 3 i Tab. II, sl. 1).
Ogrica (jaka) je uspravna i visoka 2-5 cm i po ivicama je kerana ili je po
povrini (krstati vez). Misna koulja, u kojoj se ide k misi, lepe je
na: rukavi su joj od uzvoda i ukraena je bopcima (zrnima) na prsima, oko ogrice i
oko rukava. Koulja se uvek u
Leti idu na rad samo u i. .koulj,i i opasani pojasom (pas), a preko
njega jo i konim kaji-em. Pojas je boje trule vinje. Za pojas zadenu lulu, du
124
Dr Milenko S.
vansku kutiju, no i ibicu. Ranije su po vunenom pojasu nosili bensilaj (listove)
kog ie zamenio skromni kai. Retki su pojedinci koji su nosili bensilaj u vreme mog
boravka u Rami (Tab. II, sl. 1 i sl. 2). Pod uticajem Hercegovaca, posle prvog svetskog
rata,. su da nose arene kapice.
I leti i zimi se jo nosi po gornjem te [u a preko ;koulje anterija ili
(sl. 2). Anterija se kroji od platna. Lice joj je od boljeg platna, meleza, a postavi se
potunom, amerikanom. Nema rukava. Njeni su delovi : poramenice (otvori
za ru,ke) i niz nidra (prednji delovi) . je belim gajtanom. Poto se saije,
izradi se na njoj ukras navezu malo spreda belim i crvenim kon-
Sl. -- Starci iz II G. Rami
cem igle. Misna anterija se razlikuje od po tome to je lepe izradena
i vie ukraena. Na anteriji ima vezenih i na ukras na ante
riji su kite od crvene i to po tri sa svake strane, a na ivici gde se spajaju
prednji i zadnji deo anterije: jedna je odmah ispod otvora za ruku, druga na sredini a
pri kraju te ivice.
Anterija pada preko pojasa, a zimi joj se donji kraj pod pojas.
Neki nose zimi ispod anterije demadan od ili sukna koji se kupuje 'gotov
na Bez rukava je a na prsima se preklapa.
Istog kroja kao anterija je i ali se kroji od sukna. Ima ih belih i crnih
(Tab. II, sl. 2). Bilo da je bela bilo da je crna, se crvenom strukom<{ Leti
125 Narodna nonja u Rami
se nosi preko jednog ramena, a na se samo u potrebe. Zimi .se nosi
redovno preko anterije. Kao i anterije, tako i kroje i iju ene kod U G.
Rami se nose vie bele, a u Donjoj Rami crne Klini na u G. Rami
mogu se presamititi na prsima. se u Fojnici zove doka).
Na ponekom mukarcu' se vidi crn fermen.
Preko se zimi koparan , kako ga zovu u Gornjoj, a gunjac, kako
ga zovu u Donjoj Rami (sl. 4). I u G. i u D. Rami je taj haljetak od crnoga sukna u
nita. Nekada je koparan u G. Rami noen dug do kolena, sada do sredine stegana,
a u D. Rami je znatno samo do pod pojas. Haljetak ima rukave. Na rukavima
mogu da budu kite od crvene i to na tri mesta ili samo na kraju. U staro
vreme bilo je toga vie. Peevi mu se ne sapinju na prsima. Gunjac u D. Rami se
ukraava crvenim gajtanom, od kog se prave i Tue po gun,jcu.
Ni leti se k misi ne ide u samim sem ko ima lepe nego se obuku
i alvare, koje se u D. Rami zimi nose stalno, a leti po potrebi. Salvare su crne
(singave, prirodna boja vune mrkih ovaca), od sukna u dva nita. Nogavice od alvara
S!. 4 - Gunjac ili koparan. Del ovI: 1 i 2, klini; 3, nidra ; 4, skllt; 5, ruka v.
padaju po tozlucima (Tab. II, sl. 1 i 2). Po vu s unutranje strane nogavica i po donjoj
ivici nogavica vise bele ili bele kite od Po donjem rubu nogavica provu
je nekoliko redova (najma,nfe dva) belog konca. To su kola. Ili, po ivicama al
vara su izvezeni beli uopte mnogi o rnamenti sa raznim kombinacijama krstova.
Dok u G. Rami leti idu ili u ili usingavim alvarama, zimi nose bele ili crne
suknene

Te su samo malo crvenom strukom (sirodom), koju

same ene proizvode. Nogavice su o d kolena nadole sasvim uske. Cakke imaju
sa strana dva depa za ruke.
Ranije su svitnjaci na krajevima bili pa su ti krajevi sputani spreda da
se vide. Pojasom se pokriti gornja ivica alvara odnosno
Na noge se najpre na a na listove se stavljaju tozlu
ci . Carape su vunene i dopiru do sredine listova. Kod katolika su vie bele sa
crnim arama (krievi i sl.) po a kod muslimana su bele ali sa
crvenim arama bez krstova). Za ara na kau Zimi navla
preko jo i terluke i bozavce. Bozavci su od crne vune i seu do vie
na nozi), a terluci su (isto to i priglavci u Srednjoj Bosni)
i beli su sa vezenim crvenim arama. Boza vci mogu da budu veliki ili mali tj.
(do ili vii (do iznad U opanke se podlau obojci . .
Tozluci su od crnog sukna, crvenom strukom. se i crveni tozluci.
Nose se uz alvare. nose, u novije vreme, mesto tozluka crne do pod ko
lena. To su primili od Hercego,:"aca.
') Evo ka.ko hele to , ukno: se dri II vodi i naSof.,p un j a ;;e, pa se onda i'zk>::i, j na mral.,
120 D-r M. i,l,enko S.
Ranije su noeni oputni opanci , a bilo je i drvenih. Oputne opanke prave
sami sobom od koe koju kupe ili sami pripreme kou za to (Tab. II, sl. 1-4). U novije
vreme, u periodu dva svetska rata, su da nose i opanke od gume. Nose
se i kundure, grube polucipele, pa i duboke cipele, ili
Na glavi se nosi fes , i to je starija kapa. nose samo fes, crven ili crn,
crn (Tab. II, sl. 1 i 2). Ranije su momci nosili ispod fesa belu nakeranu kapu. Momci i
sada nose na fesovima kite sa bopcima i sl. Stariji omotaj u oko fesa jo i belu krpu ili
crven al. Kada je onda samo omotaju tu krpu oko glave. al ne moe svaki
da kupi, pa nosi belu krpu. Kupovni crveni al zovu u D. Rami krmez. Ranije su bili
crni alovi. Dva su obavijanja ala: u kad se lepo savije jedan uvijen
red pa. po njemu dr,ugi, i na plose; al se previje po duini na i onda obavije
(sl. 3 i Tab. II, sl. 2). Mnogi nos.e sada a ima da se nose i eiri. U Sovi
i Doljanima nose i crne ubare, a i po Rami, moda pod uticajima iz Hercegovine.
Zimi se nosi i ;, kaban , krojena od sukna, koje j e pola od vune a pola od ko
streti (i valjano). Duga je do zemlje, iroka, nema rukava. ima kokuljicu, ali
moe i bez nj e. je zelene (tamnosive) boje. Ima spreda proreze za ruke. Sada
ni nemaju kabanicu nego u odelu idu i po kii.
Zimi svi nose vunene rukavice na kojima je samo palac odvojen.
arene podveze za tkaju ene na male stanove
Mnogi mukarci jo nose na kaiu u kojima su ranije noeni fieci.
Kad se ide kuda, hrana i druge stvari se nose u torbi. danom se nosi u
Donjoj Rami vunena . torba, u koj-oj crvena boja, a u G. Rami se nosi torba
strunjavica (od kostreti). Kad se ide k mi si ili u varo Prozor, nosi se arpelj ili
arpelj je kona torba bez poklopca, se noenj e naputa, a sve vie se
iri duzdan, kona torba sa poklopcem, rad iz Visokog (a u Srednjoj Bosni to
zovu arpelj). Prvi je Jo:w Glibo iz Polja poneo duzdan 20 veka,
a sada (1931) ga ima gotovo svako. .
Deo muke nonje su i lule, koje kupuju u Imotskom. Po ih Zovu du
zelke. Mnogi ih i sada nose sa sobom, zadenute za pojas ili za
Kada su u alosti, mukarci ne nose koulje i gornje suknene ha
lj etke.
Nema za sedenje u crkvi kao u selima oko manastira Sutjeske u Srednjoj
Bosni .
Muka deca nose iste delove odela kao odrasli samo bez pojasa, ali se opasuju
kaiem.

2. Zenska nonja
Zenska u G. " Rami je II potpuJ,1osti proizvod, a u D. kupuju
gotove od terzija u varoi. Ima i ddrugih razlika. Po selima Uzdolske upe ta
nonja je meovita: ima gornjoramskih i donjoramskih elemenata.
Koulja je u Gornjoj Rami toliko duga, da sasvim pokriva (sl. 9), a u D. Rami su
i same nogavice od sputene nie, te vire ispod koulje. Donji deo nogavica je
aren, osobito II devojaka; to su 'nameci .
Rukavi na koulji su iroki. Ogrica na koulji je visoka svega oko 1 cm i sva
je iarana. Sapinje se na puce ili sa >; piodom (iglom sa velikom glavom). Koulja u
ena se samo malo oko razreza a devajke vezu i vi e nedra. To
j'e otskora. je vez vunenim koncem u boji na kouljama i na
je beli vez po koulji i po platnenoj anteriji, i to samo na prsima,
a ivice se ukraavaju keranjem. Otskora enske koul!je kod katolijm . imaju ozdo
20-30 cm iroke vezene bordure.
Po kOulji ' vunen (G. Rama) ili preganj (D. Rama) ili
(Uzdolska .zupa) s uzicama, koje slue i mesto pojasa, ali se uzice vezuju tako da preg
bude 5-10 cm ispod pojasa od uzice (Tab. II, sl. 3, desno). se tka od
bele osnove i crvene potke, ali tako da se osnova ne vidi. Dosta je irok, ali u Donjoj
127
Narodna nonja u Rami
Rami i UZI nego U Gornjoj. Razlikuju misni i Misni ima
pruge u drugoj boji. Kad se ide k misi, onda niz vise dve kone
terkije (sl. 5), a na kraju terkija su praljak, i od sanduka, a po
njima su metalne pule. Praljak je gvo zdeni kojim se prave rupe na opan
cima za oputu.
Neki put ,ena stavlja pozadi : tako radi kad ima menstruaciju, pa da se
ne vidi kako joj je ispr1jana k'bulja. To samo u G. Rami.
Za razliku od ena, cievojke se opasuju pojasom s pavtama i sojke (tka- '
nice) . Sojku nosi i mlada ena. Pojas sapavtama nosi i mlada dok ne rodi prvo dete.
Po gornjem telu, a preko koulje, leti ena nita i ne kad je kod Kad
ide k misi stavlja belu ili crnu bez rukava, od valjanog sukna. je
duga do ispod kolena. U ramenima je dosta iroka. Prvi klini spreda jedan preko
drugog. je crvenom strukom'" kod bogatijih i strukom i crvenom
kao u Dalmaciji (Tab. Il, sl. 3, u s redini i sl. 6). Curdija se ukraava jo i pri
--__.,ji 1
---
SI. fi __o Tcrkij c I, enska Delovi : 1, IJrvl klin;
"
2. rJ'tdra; ,}. por amenice; 4, ilcdrenj"ak
vesci ma od vezom u boji , ljokicama pa i grlicama (novcima). Grlice nose samo
mlade. Takve nose deva jke i mlade samo u G. Rami, a u Donjoj
Rami nema ukrasa
U Doljanima devajke nose bele e, a kad devo}ka ponese crnu to je'
znak da je spremna za udaju.
Zimi ene u G. Rami nose po koulji , a ispod belu' aljinu od sukna,
koja je dua od i ima rukave. To je, kako kau, . zimska roba . Na rukavima sa
spoljanje str:ane a na krajevima su kapci od istog sukna ili od (sl. 7). U Donjoj
Rami nema haljine, ali ima kratkih belih kojih nema u Gornjoj Rami.
enske zimi, kad odlaze stoci dalje od muke alvare.
U Uzdolskoj :lupi ene nose leti samo jelek ili a zimi oboje. Jelek je
haljetak od ili basrne, a opiven iri tima ili gajtanom, se, a mesto
njega da nose anteriju, bilu anteriju od prtenog platna. Leti se kod njih
nosi a zimi dua Misna j c bela. Kad pOllti , ona postaje no
I
128 Dr MLlienko S.
sno odelo i oboji se u crno. Koja ima nosi zimi gunjac, isti kao muki, odnosno nosi
gunjac svoga mua.
2enske su ili Nose bele priglavke u kojih je
crven sa gustim ornamentima; po sredini ima biline, bele pruge, a i gornja
ivica je bela. Zimi ene nose samo kratke bozavce, koji su jednaki kao i za mukarce.
Kosu jednako i devajke i ene. Poto razdele kosu je pa spletu u
pletenice. svileni upletnjak. Kad se devajke sputaju pletenice niz
a ih zaviju oko glave.
nose po kosi samo fes, a devojka, kada se zacurivati i bure
(od oko 17 god.) i stavljati na sebe kitnju. (nakit), stavlja na glavu najpre belu
kapu, a po njoj crven fes, nizak a oiroko Ispod bele kape se priije gajtan, spleten od
konjske dlake, tako da ispod fesa viri taj gajtan i samo malo od bele kape. Devojka
na udaju nosi spreda na fesu priiven srebrni novac (tada nositi novac i na
Preko fesa se krpa, koja je arena (vezena). Stavlja se ovako: poto
se jedan kraj presavije, taj kraj se stavi na glavu tako da bude ispod dueg i
onda se rogovi sa strane prebace na teme (sl. 8 i Tab. II, sl. 3). Krpe su jednake kod
devojaka i mladih ena. U starijih ena je manje ara na krpi, a u udovica su krpe
sasvim bele. Tako je u G. Rami.
Sl. 7 - Kapa,k" Sl. 8 -- kako sc savija krpa
na kraju rukava aljillc
Svaka devojka i ena ima ispod brade pobrnjik, koji dri kapu.
. Devajke u Donjoj Rami imaju neto nonju na glavi. One nose djevo
kapu: fes na kom su spreda dve uspravne kite od perja. I ranije i sada je perje
paunovo, al,i moe da bude i kokoije i perje obojeno u crveno.
se uda, ena ne nosi vie fes nego nosi po beloj kapi. je od
grubog platna i iroka do jednog pedlja. Poto se naveze, presavije se po pola pa se sa
iju ivice na onoj strani koja na potiljak. Ranije su ih vezle svilom, a poto je
svila skupa, vezu ih i rudom. Veze se samo onaj deo koji se videti ispod a
se iglama. Ako je. vezena rudom, zove se Zla
je vezena zlatom. are na su: vodica sredinom, a ostalo
cvitovi i grane (vidi tablu). je u D. Rami neto via nego u
Gornjoj. se nameta ovako: uzme se deo starog fesa na koji priiju iznutra
tukur ili tokur ili koljut, oko dva prsta irok drveni se vee na
tu kapu. Koja ima dukata priije ih po ivici kape tako da budu na ispod
u Uzdolskoj 2upi odnosno kolut je visok (u Rami niska i zaneta natrag) te
kao kamilavka pravoslavnih Kad se stavi na glavu, ozgo se sve pok!'ije
krpom. Krpa koja se nosi kod je bela, a za izlazak, kad se ide k misi, arena. S
krajeva joj vise kitice. Krpa u G. Rami je tkanje u velike nite. U Uzdol
0) Tokur od kotur ili 'l\ O'lut.
SI. l - Muslimanin koji prede vunu na vitao
\:;
::t
.",
"
"o,
....,

?"
Z
oo
ci
"
"'
"J o,
oo
c:
?:'

SL 2 Ivan iz Dolj.ana. - Na njemu
kOlIlja, al oko kape u bensilaj
...
Dr. M. Narodna nonja u
Tab. II
Sl. l - Ljudi iz Doljana Sl. 2 - Grupa ljudi iz D. Rame
Vide se bela i crna i oba
obavijanja ala oko kape
Sl. 3 - enska (i nonja
u G. Rami
Sl. 4 - Muslimanska muka nonja
u Rami
Dr. M. Fili/JOvi!. Narodna nonja u Rami
Tab. III
Dve iz Rame.
Zbirka Etnugrarskog odeljenja Zem. muzeja u Sarajevu, im. br. 630 (1 830 god.) br. 73 1 (1894 god.)
j\J,aroona nonja u Rami
skoj upi se krpe kao gornjeramske, ali potpuno bele ili ku
povne. Zene u D. Rami uvek nose kupovnu belu maramu i zovu je
je oko 1><1 m. Ta krpa odnosno u G. Rami pokriva samo ramena a u Donjoj
Rami je dua.
se vezuje ispod brade pobrnjik-om. U G. Rami, to je gajtan za
radni dan, a gajtan kad se ide k misi. U Donjoj Rami je pobrnjik irok i sastoji
se od nizova bobaka u boji.
Sada (1935) u Doljanima samo jedna devojka, Delfa potelice. Ona
' ih prodaje ili samo trud, ako muterij a donese' sav materijal.
..-
Muslimanke ne nose
Udovice u G. Rami nose potpuno belu krpu mesto to je kapa
ili bijela A u Donjoj Rami spu:itaju beli tako da sasvim pokrij e
Nekada je krpa u svih ena bila bela ili sa vrlo malo ukrasa, a sada u
delu Rame bele krpe nose samo udovice (r adnim danom i ostale ene). U delu
Rame udovice nose crvenu krpu. Otskora se nose arene krpe.
Ornamenti na krpi i platnu uopte s u u ogromnoj (i 95 %) u tamnovinje
voj boji, kako u pogledu na broj lica koja imaju are u tim bojama, tako .i. u , pogledu '
na udeo te boje u celokupnoj ornamentov-anoj povrini. Tu boju dobivaju od jasenove
kore. Pored te boje javljaju se crvena i u ta. 19 j ula 1931 na kod crkve, samo
je jedna ena imala vez u otvoreno-crvenoj boji. Kod ena je vez na tr
pan tamnovinjevom bojom, a kod ena su ornamenti r aznovrsniji, boj e su
prijatnije, a celokupni raspored ornamenata skladniji i ukusniji. ornamenti su.
geometrijski (na kutije, sl. 9). Retko se vide stilizovane grane. To j e otuda
to se sve radi na razboj u .
m
SI. 9 - Glavne vrste ara, 11;\ kutije,
II !l onji ena II R,ItT1i
Devojka ne nosi prsten s kamenom n ego jedino viticu (jednostavnu burmu) moe
da nosi, a prsten s kamenom tek poto se uda i dobije ga od kuma, kad bude
dovedena u novu
Pored iznetih podataka o nonji, i ene uopte u alosti kad se po
rue ili kad rue, nose kao to i mukarci suknene ha
ljetke.
U G. Rami sam sluao da je bilo t oga, ali poodavno, da su ene nosile
zar, kao i muslimanke.
3. Tetovisanje
Kod katolika j e veoma u tetovisanje. Tetoviu se i mukarci, ali
ene. Mnogo vie se tetoviu u Gornjoj nego u Donjoj Rami, a tvrde da se sada uopt e
manje tetoviu nego ranije. Kau: sicati ili nasicati krieve (kri ove), po tome to
je kri (krst) ornamentaini motiv. Kao objanj enje zato se to radi,
navode da ne bi enske mogle menjati veru, prelaziti na isl a m i da se znamo da
smo Stariji, znaju da se je fra docniji profesor na
Sirokom Brijegu, oko 1876 borio protiv tetovisanja.
Tetoviu se, sicaju kriove, na Jozipovo ili na Blagovest, r ede na dan sv.
Ive. U Doljanima samo na Jozipovo. U ne kim' selima ne dre se samo tih praznika,
nego se tetoviu uopt e s ali ne nedeljom, i t o tl vreme posle a pre
U
130
Dr Millenko S.
nego to prispe zeleno nalaze da rane od tetovisanja i buenja uha udaraju na
zlo kad se jede
Tetovisanje izvode enske, ali ima i mukaraca koji to rade. Od enskih
to rade devojke kao izuzetno i udate ene.
Razni su tetovasanja. Jedan je da se na mestu na telu koje se
tetovisati najpre olovkom crte, zatim majst.o[' brzo bode (sica) iglom po
zategnutoj koi i onda natrlja smsom od uglja i meda. Upotrebljava se ugalj od
smrekova dr:veta, koji se sekirom stuca u prah. Mesto meda drugi kanu vode u prah
da bude kao mastilo. Kao boja upotrebljava se i barut (u Gornjoj Rami upotrebljavaju
i smesti ' od baruta i ugljenisana Drugi je koji se primenjuje ,oko irokog
Brijega u Hercegovini, da se od kore jasenove ili od debele hartije napravi kalup.
Kad jasen, obree se komad kore u kvadrat i u njemu isecanjem napravi
pa se onda kora digne s drveta. To se metne na ruku i dobro utegne kanapom. Iglom
se bode u kou po onome krstu i posipa prainom od uglja. Rana se posle zavije jase
novim koje se dri dok se ne uhvati krasta. U kori se izrezuju i drugi orna
menti sem 'krsta (sl. 10).
Sem krstova, prave se u novije vreme ispisuju na taj ime prezime,
godinu i sl.
+
t
/'
SI. 10 are u tetovisanj ll u
2:enske se tetoviu najvie po rukama i prsima, a mukarci na miicama. Tu se
stavljaju krstovi. se i mukarci i enske koje imaju tetovisan mali znak krsta
na Vrlo se vide mali i na prstima izmedu kao i palca
i kaiprsta. sam u ena .i samo na i na obrazima.
Iako kau da tetovisanje treba izvesti odjedanput, neki ga izvode godinama tako
da i u toku deset godina izvode po jedan kri.
Otkako deca idu u kolu i manje su kod stoke, sve manjc se tetoviu.
4. Deformacije
D e for m i s a n j e l u b a n j e. U Doljanima prave neki povoj ir-ok 2- 3 prsta
pa njim uteu detetu glavu za 3-4 meseca, jer glava treba da bude okrugla. To rade
majke. Koja zapusti, II deteta glava bi ti uglasta ili kosa.
B u e n j e u h a. Nije ranije bilo enska koje nije provrtilo ui, a sada se kod
katolika i to naputa.
Dolazili su u Ramu Duvnjaci koji su u uima imali zlatne mendue kao dugme.
Objanjavali su Ramcima da to nose zbog bolesti
131
Narodna n.Jnja u Rami
NOSNJA KOD MUSLIMANA
l. Muka nonja
Veoma je nosnJI muslimana u Nahiji, koja je opisana (Srpski
etnografski zbornik LXI 55 i d.)
Dolje rublje kod seljaka je od konopljanog platna, veoma grubo
jednostavIno (Tab. II, sl. 4).
Ranije su svi nosili po koulji bez rukava, skrojenu od kupovnog
Preko donjeg kraja pojas (Tab. I., sl. 4). Preko se nosi fermen,
koji ima gotovo svako, a ko ima nosi preko demadan od U D. Rami
se nosi fermen, a u Gornjoj demadan. Sada mesto nosi gra
prsluk. - Nekada su noene i toke.
Zimi jo povrh pomenutih haljetaka gunjac ili koparan, koji je isti
kao i. u okolini Sarajeva i Visokog. Na gunjcu je zelena (rue i drugi ukrasi
od zelenog gajtana). Nekada su i kod muslimana bili beli koparani . Mesto koparana
sada mnogi nose kaput.
I muslimani nose singave alvare Hi sve istog kroja kao i u katolika.
ispod kolena se podvezuju podvezama (tkanim na Vie se
nose arvale i uz njih tozluci . Ramske alvare se -razlikuju od alvara u Sko
pljaka po tome to je u Skoplj-aka crvena optoka, a u Rami se alvare araju belim
koncem. Tozluci u Gornjoj Rami su crni, a u Donjoj crveni.
Opasuju se vunenim pojasom, koji je u zelen; u ostalih crven.
U Gornjoj Rami se nose bele s kukcima, a u Donjoj
rudai. (vrsta pletiva). Po se nose bozavci.
se nose opanci oputnjai, koje prave sami sobom, i to rade mukarci.
Bilo je i kod muslimana i za vreme prvog svetskog rata da se nose opanci od orahova
drveta, a po Neretvi treba da je toga bilo dosta i 1933.
Nekada su i muslimani nosili Muharembeg iz nosio je per
i 1931. nose na glavi samo crven fes, a sta'rci obavijaju oko fesa arene
alove.
Zimi se nose rukavice kao i kod katolika.
Putnici i nose zimi povrh ostale kaban kao i kod katolika.
2. enska nonja
Prvo to pada kod muslimanskih ena na selima je da se II mnogim selima
ne kriju ,i da su slobodne II kretanju i u Redovno kriju lice muslimanke u
Prozoru i II begovskim seli ma i Dugama, koje se i ugledaju u svemu
na ivot muslimanki u varoima. Kriju lice muslimanke u selima Slatini, Usti
rami, Lizopercima, Ljubuncima, Herama i Kutima. Neke se
kriju, a neke ne kriju u Varvari, u Ravnici, i Doljanima. Ne kriju se u selima
Parcanima, Kleku, Gorici, Donjim Vinjanima, Lapsunju, Slimcu oj Druinovk,ima.
Sakrivanje se je uvodilo pod uticajima iz varoi. Tako na pr. u Doljanima su se
krile 'odranije samo ene (koji su ogranak od u Prozoru), a posle prvog
svetskog rata su da se kriju i ene iz drugih Tako isto i u gde
su se od ranije krile samo ene
haljetak muslimanskih ena je koulja, preko koje se opa
suju arenim vunenim pojasom sa bademastim paftama ili se opasuju uzicom.
Preko leta nisu nosile Krajevi noga vica su areni. Po koulji su nosile, pre '
nego to je ulo u noenje dimija, koje su bile crvene, kakve su
sada u ena. Vie nema
Od starine se nosi
Uporedo s da' enske kriju lice ilo je ,i uvodenje noenja di
mija , haljetka muslimanske enske nonje u Bosni, prvenstveno ' va
roke. Ah, dimije su i u selima gde se enske ne krijU, na pr. u
9
132 .b.r Mile:nko S.
Gorici. Ipak, njihovo noenje tridesetih godina nije bilo opte. Dimije se kroje od tankih
kupovnih tkanina raznih boja.
Zimi i kad je vreme, muslimanske ene nose suknene al vare kao i mu
karci. Istog su kroja i kod muslimana i ' kod katoMka.
Veoma je u da muslimanke bojadiu kosu knom. To rade .
.Muslimanske ene nose po dve pletenice sputene niz Zene nose na glavi mali
fes, oko njega krpu, po njoj dukate i onda sve pokriju drugom krpom odnosno are
nom kupovnom maramom <;rvene Hi vinjeve boje (amija). Mesto amije de
vojka nosi na glavi nakit od novca i sputenu crvenu spurliju niz
Kad enske odlaze kuda, ogrnu se od belog platna.
o NOSNJI HERCEGOVACA
Katolici Hercegovci, naseljeni na Poljima, koji odravaju ZlV.e veze sa svojom
maticom u Hercegovini, dre svoju nonju. Nisam je opisivao ali sam
zabeleio pojedinosti.
Opte je kazivanj e da ranije nisu nosili koulja. Kau da im - toboe - to nisu
doputali Turci. Do tela se je nosio odmah sukneni demadan ili koparan. Stariji ljudi
to dobro pamte, a starac Bla na Risovcu nije nosio koulju ni 1935.
Svi sukneni haljeci, pa i vuneni al ,oko glave, do 1878 su bili beli.
Paina' vakta (tj. za vreme Alipae koji je poginuo 1851) a pre uvo
turske redovne vojske, nizama, u Hercegovini, bilo je u Hercegovini katolika da
su se opasivali likom.
ene u Hercegovini su nosi le osobite kape od koe: se faa koe,
iroka kao za opanak a koliko iznosi obim glave, i sastavi, pa se spolja
obloi platnom koje se naveze i to onda stoji visoko na glavi . je pokrije krpom.
Kapa je LI Rami.
RESUME
Costumes nationaux it Rama
RaJITIa est ulle reg-io<ll Qui erubrassc tout l e bassin de la riviere Rama et celui de cours
moyen ct Siuperieur du ruisseau Doljanka. laus les deux a:ppartient aux afHuents clroits dc la
rivIere Narenta.
Cette region QUi i cs t entouree dc tOllS lcs cotes de hautes montagnes appartient ii 130snie.
Qua,nt ii la l am:J: lll.\ lcs sont horn0.\:!;(!nl!S, CGTlccl'nant la reHl!;ion. cepooant. ils se divi sen t
en cathol'iQues et 11111S'11lrnaJIS ce Qui sc ma.lliies'te llotamment dans les costumes nati onaux. Dans
ce '0 11 d'issertc S'lIr lcs cost limes qll'o'n a portees entre 1931 et 1935.
Les cost-lIllJe s catholiQllcs de l<ama diiferent oO<lls:(](!ra:blemellt dc ceux qu'oll porte aux
vQ.isincs. li s se disNnR'uent par ct par l eur caractere a-rcha'jque. Les prinoiipales
matieres rpremi eres pom la des ClGstll l1leS sont la toi le dc chanvre et l'e(offe de Ia
laine des m'Olltons domest iqlles. Ce sont tou s des pr-odu:; ts domestiques. Cc ne soot que des rez,
des ceintures ct. au dernicr temps. des soul.icrs que [" on achcte oomme a:r tieles des fabr.ique.
A lIparava.n t l es habits d'dofie par les catholiqucs ont etes de coulellr blanche ma!is
a present ils SOllt noirs e[ Les parties ca:racteristiques des habits d'homme sont l' ante
rija (el1 la'i ne) ou la habit sans mancli es, une espece de gilet, habit d'hiver
et les lar.gcs al v.a re, Ilne cspece de Ipanta,lons grossicrs. Les ha;bits de femme sont tres simples.
Lcurs parties prillcipaks SOllt : une chcmisc l,ongll e de chall vre. un tablier en la,ine et une
dija el1 etofte une roile IOIl2;l le sa,ns m;t,l1ches. bl anche illi 1I0:re. Les femmes marriees portent sllr
133 Narodna n-ilnja u Rami
.
les tetes une Qui est broMe d'une bres gracieuse. Elles couvrcl1t leurs tetes
d'un mouchoir blaJJc Qui cst en partie orne d\mc broderie d'ilne certainc coulcur.
Chcz lcs catholiQues. sp':cialcment chcz les femmes le tatouage est bien en usagc. Le motif
ornemcntal prcdominant est la croix. livrs cela, 011 serre le crane dc petits cni uBts de leur
donner unc forme ronde.
Les habits mnsulmans sont el1 gCBeral les mernes ecux de la Bosllie cell trale. Les
musulmans de Rama sont earacterises de la coutume Que les femmes de Quclques villages ne
couvrent -pas !curs Vlisages. L'auteur a acquis la ' conviction Que les iemmes n'ont commence de
se couvrir de voQle que dans le temps dcrnier. en temps <lu'elle existe quelque part.
\
DIMITRIJE SERGEJEVSKI
mauzolej u Turbetu
Kratice
Dyggve, Marusinac = Der altchristliche Friedhof Marusihac, bearbeitet von Einar Dyg
gve und Rudolf Egger = Forschungeni;n Salona, veroffentlicht
vom Archiiologischen Institute des D. Reiches, Zweigstelle Wien.
III Band, Wien, 1939
Egger, Marusinac = isto
Glasnik = GlaiS,nik Zemaljskog muzeja, Sarajevo
Priloene fotografije su isto tako i crtei , osim crtea broj 1, 2,
11, 13 i 14, koje je nacrtao Basler prema skicama.
Dolina Lave bogata je arheolokim ostacima iz preistoriskog l IZ doba.
je poznata baznika u Turbetu, 9 km udaljena prema zapadu
od T'favnika. Ova slabo bazilika pala je rtvom izgradnje eljeznice Travnik
Jajce, a zatim' izgradnjom privatnih Zapaamo zanimljiv, ali shvatljiv fakat:
dok se srednjevjekovne naseobine rijetko nalaze ma tlu rimskih naseobina, redovna je
pojava, da u sadanje doba nove naseobine, i pojedine ba na mjestu
rimskih ruevina. U Turbetu pilana Ugar isto tako se smjestila na tlu rimske na
seobine .nepoznatog imena na sastavcima Komarske i Karaulske Lave u Turbetu. Tra
govi zgrada protegli su se daleko dolinom Karaulske Lave. Vjerovatno to
su ostaci pojedinih imanja.
'
)
groblje u Turbetu
Odmah iznad slagalita pilane die se duguljasti breuljak, na kojem se nalaze
ostaci nekada prostranog srednjevjekovnog groblja sa poznatom grobnicom Ba
tale. U svoje doba i rimsko groblje zauzimalo je ovaj breuljak, svakako njegov sje
verniobronak. Najnii dio rimskog ' groblja nalazi se u prostoru spomenutog sla
galita pilane. Na ovom rimskom groblju vie puta je bilo vreno iskopavanje. 1915
godine otkopao je nekoliko grobova Dr. J. Zatim, kad se 1929 godine pro
vodio put sa zapadne strane na vrh breuljka,") su rimski grobovi sa paljevi
') O starinama u Turbetu vidi: Baz il,ika,; P atsch i Truhdk,a
,
; Wi s.s. Mitt. III, 237; t'o,kode Trli
helka, Quar talschIii,f,t, 1895; isti - .a.rheol'ogil;,3. 119----122; isti - Glasnik
XXVI, 1914, 223; gr obov,i: Glasnik XXXVI, 1924, 88 i d.; oglf1ica; VI vijleka' -
Glasn,ik, XLIV, 1932, 31 ; kamera u Delilov,cu: T. 1\1\ ark Gl:a snik, L, 1938, 65 i d,; Nat
iJ:,i si: Hoff,er, Mitt. V, 245-246; Sergejev'ski" Sp,omenik LXXXVIII, n. 10, str. 106; Pats:: h, Wi ss.
Mitt., III, 245, Boe rn'es, A. E. M., IH, 201. Usporedi M, Vezirsl(i grad Travnik; J. Pe
Narodna Starina, V. 16. 22.
2) Tada je bila saglnadena [po()red Batallo,vog groba (na za,pad od njega) cI"kv31, kojla, je srll'
einla 1942 godine,
I
136 Dimitri j-e Se.rgeievski
nom, navodno do 30 grobova. Po svemu bili su ti grobovi siromani: dodaci su
bili (prema stanovnika) mali jednostavni polupani sudovi. Vjerovatno je bilo
otkopano vie grobova na samom prostoru pilane, a i van n3e prema istoku. Ali to su
. radili ljubitelji starina i nikakvih potankosti o tome nemamo. Zemaljski muzej
je otkupio nekoliko predmeta tom prili"kom. Qs alo je propalo za nauku. '1942
r--...r-...r--.r,....."'--y--.r-......-tI--.r-"II-.--"..'("""--- - --- - - --- - ---- .
ff )
'-cl
O;
::l
::;
P
t::
N


p
;::
-.l
:::
;;.

e
n:l

/
godine mogao sam da poduzmem iskopavanje na slagalitu, pri mi je pomogao
kustos Dr. J . Koroec. Na samom breuljku iskopavanje je proveo Dr. Koroec. Tom
prilikom naao je dosta obilne ostatke iz preistoriskog doba, a i nekoliko vrlo
siromanih rimskih grobova sa paljevinom.
mauzolej T..: u.:r.: b..:.. et:..c u'--______-"-___1.37
Opis mauzoleja
Ispod obronka navedenog_ breuljka, od prilike 150 koraka prema zapadu od ka
menog magazina ulja, na jednom malom prostoru naslaganih dasaka, prisustvo
rimskog crijepa i neto ozidina u zemlji davali su kakvu malu
vjerovatno jednu zidanu grobnicu_ Isl{opavanja, koja su trajala tri dana (7 do 9 septem
bra) dala su pozitivne rezultate: ispostavilo se da ruevina pripada jednom :kasno
mauzoleju. Naalost, prilikom planiranja terena za 'slagalite pilane, a
moda i prije bio je otstranjen dio kamenog m,aterijala ruevine. Na licu mjesta
ostalo ga je malo. ,prilikom izrade radnog kolosjeka na slagalitu, nastradao je
jedan zgrade. Nije ni ulaz u mauzolej . Mauzolej je bio ,o'fijentisa'n sje
verozapad-jugoistok sa ulazom sa sjevero-zapadne strane (plan v. sl. 1). On je imao
dvije prostorije: gornju i donju, Tokom iskopavanj,a ispostavilo se, da zidovi kamere i
gornjeg dijela ne jednu cjelinu, nego da je prije bila podzemna grobna
kamera, a onda je doda ta gornja prostorija. Ali je gradnje u oba isti.
Dimenzije mauzoleja nisu velike: vanjsk,,- duina gornje prostorije iznosi 5.75, unutranji
prostor je dug 4.45, a irok 2.35. Debljina zidova iznosi 0.65. Zidovi su gra
od raznovrsnog kamenja, lomljenog kriljevca i oblutaka iz Lave, neto ispolija.
Gradnja nije paljivo Jedva se moe da kamen lei u redovima. Malter
je vrlo slab, u se raspada kao pijesak. Dok su svi zidovi debljine 0.65,
zid ima 4 lezene, od kojih su tri dok je na sjevernom
propala. Lezene su iroke: 0,85, 0,70, 0,72,?, a istupaju naprijed svega na 0.12, tako
da u konstruktivnom pogledu ne igraju nikakve uloge. Iznutra njima nita ne odgo
vara. Ove su leze:ne sluile kao ukras.
Zid je bio izvana i iznutra pokriven bukom, koja je dijelom otpala. Tra
govi boje nisu opaeni. maltera u samom zidu je relativno mala. Ova gradnja
se razlikuje od gradnje, koja je upotrebljavala obilne
maltera. Vidi se da je naa zgrada siromana. Zid je svuda, manje vie jed
nako. (Zbog planiranja terena?). Visina mu je jo od 0.60 do 0.80_ Temelji se nigdje
ne ' ispoljavaju jasno. Zgrada je bila pokrivena crijepom, o mnogobrojni
odlomci. Ali ne znamo da li je' 'Zgrada imala kameni, odnosno betonski -svod ili je no
sila drveni krov sa stropom.
3
) Vjerovatno je bio drveni krov. U protivnom zid
bi bio lezenama i na drugoj strani, a i lezene bile bi neto
Vrata mauzoleja nisu sc a bila su vjerovatno na sjevero-zapadnoj strani.
Naalost zid je ovdje jako
U vanjskom zidu na sjevero-zapadnoj strani i na strani na mje-
stima k-l i m-n vidimo, kao da zid ima "lice. Ako "lice m-n
kao ostatke ulaza, za k-l ne moemo ni.ta Pod je bio napravljen na taj
to je prostor kaldrmisan, a po kamenu naliven (dosta nemarno) malter.
Mauzolej ima dvije prostorije (v. sliku 2) - gorl)ju (cubiculum superius)
4,45, a iroku 2.35, i donju (cubiculllf!l im-ferius, na planu A) sa m svodom.
Dimenzije kamere jesu: duina 1.93, irina 1.25, visina u sljemenu iznosila je
vatno oko 1.70. Osovina grobne kamere ne odgovara osovini gornje prostorije,
nego prolazi malo blie 2.idu mauzoleja. Ulaz u grobnu kameru vodio
je sa sjevero-zapadne strane. U tu svrhu u ovom dijelu gornje prostorije bilo je na
pravljeno udubljene. tzv, pozzetto (na planu "B), a u sjevero-zapadnom zidu ka
mere urezan vrlo uski ulaz svega 0.50 irok. Vjerovatno i u svodu kamere na ovom
mjestu bio je mali otvor. Pokl opac koji je zatvarao ulaz nije bio to je posve
shvatljivo, jer je kamera bila Zidovi kamere su od
ma terijala kao i gornji dio na isti i isto tako 'nemarno. Svod je
od tesanih komada sedre, 0.25 ::<. 0.25. On se osim malih ostataka, Samo
se prema jugo-zapadu neto od svoda (vfdi Tab. I, sl. 1).
Pod kamere napravljen je na slibn kao i .pod cubiculuma supenus'a. Du
i sjevero-zapadnog zida kamere bila je poloena neka vrsta uzglavlja od
jednog re4a slobodno poloenog kamenja, irokog cca 0.30, a visokog cca 0.25. Kod
..",
") U SoLinu i ,drugim mj est-ima Dalmaoi\i e u kasno doba crijep se direktno
sba,vJj.z,o na k1meni svod.
138 Dimitrije Sergejevsld
rf,
l .u
I
139 Ka mauzolej u Turbetu
sjevero-zapadnog zida ovo kamenjc je sluilo kao donja stepenica na ulazu. - Zanimljivo
je, da u kameri nije bilo kamenih leaja du zidova, kako to redovno vidimo
u grobnim kamerama u Bosni. Leaji su vjerovatno u naem bili od
drveta, jer je u kameri bilo sedam velikih eljeznih klinaca. Svakako nije bilo
ni sarkofaga, bi izrada skuplje od izrade jedne takve grobnice, koja bi uz
to mogla da slui i za vie pokojnika.
Ulaz u kameru vodio je kako smo rekli sa sjevero-zapadne strane i ne samo 5tO
je bio izvanredno uzak (0.50), nego je imao svega tri stepenice i to donju izvanredno)
visoku 1.40. - Ako od ovog odbij emo visinu poloenog du zida ka
mere kamena 0.25, ipak dobij emo visinu stepenice od 1.10.
u grobnim kamerama ulazi su bili vrlo uski. ') Pokojnika su mogli
samo s mukom. Ali u naem donje stepenice i svoda ostao je
toliko niski prolaz (cca 0.30) da se jedan nije mogao tuda Zato pret
postavljam da je tt svodu bio izrezan mali prostor.
Svod nae kamere na!azio se posve blizu ispod povrine zemlje, to je redovna
pojava kod grobnih kamera Salone, a i u okolici Turbeta.
Tlo, na kojem je kamera, podvodno je. Iako ljeto nije bilo kino, kad
se je kopalo, na dnu kamere bila je voda. (v. Tab. I, sl. 1.)
U kameri su kosti dvojice odraslih ljudi, sve usred kamere na jednoj
hrpi . Prema tome grob je bio i to dok je jo svod stajao. To nam
zato se nisu nale ni koje su morale zatvarati ulaz u donju kameru.
Unutar gornjeg prostora (cubiculum superius) s lijeve strane od ulaza u donju
kameru nalazi se neka vrsta zidanog postamenta (na planu C) 0.78X0.47, a 0.20 visine,
koja je v'jerovatno sluila za ostavIfanje darova -
Pitanje prozora kod naeg ostaje otvoreno. Nikakvih materijalnih osta
taka od njih nije Moramo pretpostaviti, kao to je to Egger") za mau
zolej L, da su na dugim zidovima lezena bili mali prozori sa transenama.
Unutar mauzoleja (vidi plan, mjesto b) je u gornjem sloju zemlje obi
jeni komad ornamentiranog simsa (slika 3) od Cijeli odlomak je dug i irok
SI. 3 - Odlomak simsa,
0.45, ali ornamentirana povrSllla iznosi samo 0.11 X 0.11. Razabire se, da je
bio sa zgrade, a u mauzoleju je bio upotrebljen kao spolium. L:itavih komada
crijepa nije a isto tako ni igova na crijepu. 2igovi na rimskom crijepu u
Bosni vrlo su rijetki.
O) Kame ra u mauZio l,eJj,u E u Marus-ill'CU: vi,s. ulaza 0.72, Mr. 0.51j k,a mera II mauzoleju L:
ir. O.W.
0) Egger, Marusina.c, str. 10; 12.
140
Dimitrij e Sergej.evski
Pojedini nalazi
Od pojedinih palaza osim gore spomenutog odlomka simsa u mauzoleju je bilo
ovo:
1) Na mjestu a U gornjem sloju zemlje naao se mali odlomak kamene plo
od vapnenca sa ostacima reljefa. (Tab. II, sl. 1.) Odbijen je sa dvije
strane. Pozadina je glatko izravnana. Dimenzije su 0.13 X 0.125, debljina 0.04. Neznatni
ostaci reljefa ne daju se
J I
1
%
- ?
8
Sl. 4 - Profili posuda nadcl10g u mauzoleju
I sa vanjske strane, i unutar mauzoleja bilo je vie sitnih odlomaka raznog
od zemlje crne, crvene, bijele. Sve je na grubi rad. Profile ovog
dajemo na slici 4. U ulazu u B bilo je i neto kostiju od ivine, vje
rovatno ostaci
grob
S vanjske strane mauzoleja uz sami zid, na dubini od prilike 1 m
(dno groba) bio je jedan grob. (Tab. II, sl. 2.) Unutranje dimenzije jesu:
duina 0.82, irina 0.36. Pod groba sastojao se od lomljenog komada kriljevca. Zidovi
su bili napravljeni od tegula i to tako da su t egule leale na svojim stra
nama, s kojih je donji rub bio odbijen, dok je gornji rub ostao i bio okrenut prema
unutranjosti groba. - Osim tegula sa strana groba (prema vani) bile su metnute
kriljevca, a njih i tegula bio je metnut sloj buke. Grob je bio pokriven te
gulama, koje su bile polomljene. Na taj grob je imao sa tri strane oklop od
buke i kriljevca, dok je kratka imala samo jedan odlomak tegule, a nasla
njala se na zid mauzoleja. U grobu su bile slabo kosti djeteta od 3 do 4 go
dine, glavom okrenutom prema sjevero-zapadu. U grobu su bili ovi prilozi: 1) kod
nogu zdjela od sivkaste zemlje, razbijena, ali se dala sastaviti, osim dvaju malih ko
mada koji nedostaju. Promjer 0.15, inv. br. 1296 (Tab. III, sl. 1). 2) Bronzana narukvica
od savijenih ica; slomljena, komad promjer 0.05; inv. br. 1323 (Tab. III, sl. 2).
3) Narukvica od tamno plavog stakla, slomljena, vanjska povrsma isjeckana kosim
crtama, promjer 0.055; inv. br. 1294). 4) Narukvica od tamno-plavog stakla; s vanjske
strane ukraena crtama (druga mustra) ; promjer 0.053. 5) Zeljezni jako
vrh odlomljen, list dug jo 0.10; ukupna duina 0.132, inv. br. 1322. 6) Zeljezni klinac
sa dugulj astom glavom, jako vrh odlomljen, dug jo 0.08.
Datiranje mauzoleja bilo bi za nas vrlo zanimljivo, jer je ovo prva te
vrste na tlu Bosne i Hercegovine. Naalost ni u samom mauzoleju ni u dje
grobu nije bio nijedan predmet koji bi posluio u tu svrhu.
- - -------- --- - ------------- ----
mauzolej u Turbetu
14t
Svakako je mauzolej bio prije groba, koji se naslonio na temelj
mauzoleja. Ali i grob isto tako je teko datirati. Zato moramo da se ograni
na konstataciju da grobnica, kao i sve grobnice iz
doba.
Tip mauzoleja
Tako izgleda na mauzolej (slika 5). Njegova pojava ne pretstavlja neto posve
izuzetno. Ako uzmemo samo grobnu kameru, ona je .pojava u Bosni u kasno
doba, a jo je na na.em primorju. U samom Turbetu 1923 godine nale
su se tri na svod grobne kamere. Naalost opis tih kamera je nepotpun.") Te
kamere su prQpale.
SI. 5 - Mauzolej II Turbetu - Rekol1strakcija
nesumnjivo je bila i grobnica u samoj bazilici u Turbetu, koja je
bila otvorena 1919 godine i u kojoj se nala lijepa aurna zlatna ogrlica.
7
)
Ali o samoj .toj grobnici nemamo nikakvih podataka. Neto bolje obavijeteni smo
o grobnici, koja se nala 1937 u Delilovcu, 3 km. od . Turbeta uz Karaulsku Lavu.
8
)
Ovo je bila kamera sa svodom, sva lije,po zidana od sedre, orijentisana
istok-zapad. Dimenzije su bile 2.16 X 1.66, a visina kamere u sljemenu iznosila je 2.12
- dimenzije su dakle od nae kamere. Kamera u Delilovcu imala je ulaz (sa za
padne strane?). On je bio visok 0.64, irok gore 0.70, dolje 0.62. po
i ognjilu spada u IV ili V vijek. Govori se, da je i na Bukovici iznad Trav
nika (na obroncima bila kamera, ali nije U Malom
ft) G hsniik, 1924, str. 88 i d.
7) ' Glasnik 1933, str. 71.
8) T. Gl asnik, 193R, str. Gfj fl..
142
DimitriJe Sergej.evski
Mounju (prema istoku od Travnika) 1913 godine su 4 kamere.
Jedna od njih bila je na onom breuljku, koji se sada zove Kalvaria. Ostale su bile
u blizini na drugim obroncima.
9
) Kamera na Kalvariji orijentisana je sjever-jug, dok di
menzije iznose: 1.80 X 1.25, visina u sljemenu 1.40, tj . ova kamera malo je od
nae. Sa desne strane od ulaza nalazi se kameni leaj irok 0.73. Ulaz je ne
u obliku kao nego je juna strana imala zid samo u svojoj zapadnoj
polovici (v. Tab. I, sl. 2).
Bilo je nekoliko zidanih kamera i u drugim krajevima Bosne: u Buko
kod Bos. Petrovca, na Donjem Uncu kod Drvara.
lO
) Kamere na D. Uncu, dvije na
broju imale su plosnati krov od velikih kamenih sa betonom odozgo. One su
se zatvarale vertikalno smjetenih u ljebovima. U Kruevljanima na
Nevesinjskom Polju 1895 godine je grobna kamera sa dva leaja.
ll
)
Prema tome vidimo, da su u okolici Turbela ovakve grobne kamere bile
u doba. ih dobro poznajemo i sa primorja na pr. iz najblie
okolice Solina, tj. Salone. Ovdje ih iI a veliki broj na grobljima
u Manastirinama, Marusincu, i na drugim mjestima. - Grobne kamere pri
vukle su panju nekolicine istaknutih arheologa, njima R. Egger'a i E. Dyggve'a,
koji su mnogo radili na solinskim starinama. koji se
bavio starinama Salone, Bronsted, ruevine u daje opis ne samo
mnogobrojnih grobnica, nego i njihovu tipologiju.
l
') Egger opisuje posebno grobne ka-
Sl. 6 - Mauzolej E" LI 1\1\ aru sincu (Prema Dygg\' eu)
mere.
l
" ) i Dyggve, zajedno sa Eggerom lokalitet Marusinac sa nje
govim mnogobrojnim kultnim zgradama i grobnicama, u potankostima govori o
kamerama. Grobnih kamera ima nekoliko tipova: sa svodom, sa plosnatim krovom, sa
pozzetto (vestibil) ili bez njega. Pozzetto se moglo zatvarati na
Prem'a tome, sama po sebi kamera ne izaziva Tim ipteresant
nije je prisustvu cubiculum superius-a.
Kako smo na ovom mjestu primijetili, grobna kamera i gornja prostorija u naem
nisu bile zajedno, nego cubiculum superius bio je dodat posebno. Ako bu
demo traili paralele naem mauzoleju, ih u Saloni. Panju Dyggve'a i Egger'a
privukla su dva mauzoleja u Marusincu, u opisu ' E i L . Obadva se nalaze
u vel1kom kompleksu oko groba Sv. Anastasija i iz IV i V vi
9) I. Glasnik 1918, str. 480 i d.
'0) Pia,l,a, Wi.ss. Mitt. IV, ,tr. 172, sl. 11-13. - Gba&nik, VI, 1894, 424.
") Se-rgej.evski: 1948, str. 53.
'") Bran.sted, La oasiliql; e des cinq rn.2.lf tyre.s il Recher,e hes fl Salo ne, I, . tr. 133 i
d., Tablh VIIL
"') R Egger. Der altl.-hnistJ.khe Frredhof MOI1,l stj,r,i nl'
str. 36--38 i rL, TahI. \ !ll.
__ _________ _ __I<_a_'_s_n_o_-_an_t_ic_"k _i_ m auzo.\ej u__l_'u_r_b_e_tu__________ __14_3_
jeka. Onaj manji mauzolej., koji je Egger sa )l E, neto je dimenzija
nego na u Turbetu. Cubiculum superius ima dimenzije cca 2.70 X 4.75, dok na mau
zolej ima ove: 2.35 X 4.45. Dimenzije grobne kamere iznose 2.15 X 1.60. Ulazi su
Kao i u naem grobna kamera i cub iculum superius nisu zajedno: prije
je postojala samo grobna kamera, dok je gornja prostorija dodata kasnij e, vjerovatno
II drugoj polovici IV vij eka [sl. 6).
Drugi mauzolej u Marusincu, kod Egger' a sa L (slika 7), znatno se
razlikuje od naeg: li gornja i donja prostorija imale su na jednoj strani apsidu. Osim
toga mauzolej L mnogo je dime nzija, bolje i solidnije izrade. Isto tako i visina
svoda u kameri iznosi 2.75 dok je kod nas oko 1.68. U gr()bnukameru se
silazilo 13 stepenica, koje su bile postavljene ne uzdu, nego poprijeko kamere
i to unutar same grobne kamere. Ulaz je bio napravljen u svodu kamere. Zatim na
mjesto leaja za pokojnike stajala su u sredini kamere dva sarkofaga, a na protivnoj
strani od ulaza bila je apsida, koja je bila odvojena od kamere tankim
zidom sa U kameri zidovi su imali (sa unutranje strane) lezene. to se
tih razlika u unutranjem grobnih kamera, one zavise 1) od di
menzija kamere, 2) od prisustva u apsidi groba sveca (koji je kasnije udaljen). Ra
spored gornjeg kubikuluma razlikuje se u tome, to u mauzoleju L ima apsida. Razu-
Sl. 7 - Mauzolej L" u MarnsinQll (,prema Dyggve-u)
mije se on je mnogo dimenzija nego na mauzolej u Turbetu. Ali kod naeg
mauzoleja ima neto to ga pribliuje u pogledu oblika mauzoleju L u Marusincu. A
to su lezene na vanjskoj strani.
Ovaj gradnje sa vrio jakim lezenama obratio je veliku panju Dyggve'a i
Egger'a, j er je nepoznat arhitekturi.
Mauzolej E u Marusineu, kako izgleda, nije imao lezena, dok ih je mauzolej L
imao sa sviju vanjskih i sa dugih unutranjih strana. Uz to te lezene bile su vrlo jake.
Kako smo na svome mjestu naveli, na mauzolej imao je lezene samo s jedne strane
i to kao uk'ras, a ne za zida. Dyggve i Egger upotrebu lezena, a i
uopte gradnju grobnih kamera sa m svodom, jakim uticajem BHnjeg Istoka,
zapravo uticajem Sirije (i Mesopotarnije).") Tamo je ovaj gradnje bio
od davnine. Svakako su nam dobro poznati stari hramovi u Mesopotarniji sa vertikal
nim rebrima !la vanjskim stranama. I kasnije sve do u Sasanidsko doba grade se
na grobne kamere sa gornjom prostorijom bile su u upo
trebi i tokom cijele antikeY) N aa ost ne. moemo da li je u naim krajevima bilo
H) Dyggvc, Marusinac, str. 104, Egger, isto, lI t) i d. Uspor. Lj. Ka'raman: u Vj esniku za A. i
H. dalmart in ku, LI, Sp,lit, 1940, 238; Egger II Act es du IV <c ol1gl res Lnt< PI1. des etude,s bs.zanti
Il es, 221 i d. USt{:or.: Andre Gra;r, ar, Mn.ntJy'rli'U 111, le ,c ulte dc's et I' ali't chr e
tien antiqlle. Vol, I et II. Pari;;, 1,946. U ovom dijelu A. G. sp'ominje Il1l3llw'leje u Marllsinli: lI ,
v. l, 94 i d. sbika 1'3 ; Dyggue II Atti del IV congr.e sso di Arch. cristiana, 395 i d. isti: Vjesnik Hr\, .
Hil. drutva, 1940, 257 i a.
H,) rl'\ atz, Helknist ll. rom. Gra'hbaut en = An.tilke IV, 289 i d. v. t il k'ode-: C. M. Kaurmann,
Handll1lcl1 der Arcirii ologie, 2 Aufl. 1913, 158 i d.
144
JOs prije takvih mauzoleja. Mi imamo ost9.tke mauzolej1a iz kod . .To je
odlomak velikog nadvratnika sa obadvije strane i sa donje strane ukraenog reljefima.
lll
)
Vrata nad kojima je bio smjeten taj nadvratnik bila su iroka cca l.70. Ali sumnjam
da bi se taj mauzolej sastojao od gornje i donje kamere, jer prema izjavama stanov
nitva ovaj je spomenik bio smjeten na terenu, koji se naglo sputao prema Drini.17)
Vjerovatno je to bila bogata grobna kamera ukopana u tlo, koje se tu sputa.' Za pri
sustvo cubiculum superius ne govori nJta. Ova grobnica iz III vijeka (prema
izradi i stilu reljefa). Drugi primjer su mnogobrojni ostaci kamenog mauzoleja ili
nekolicine mauzoleja koji, po stilu reljefa i obliku i sadraju epitafa,
iz IV vijeka. Ti ostaci bili su na hrpi na obali Plive u Sipovu (kod Jajca).
Vjerovatno su to bila spolia prikupljena sa groblja i pripremljena kao ma
terijal za gradnju mosta na Plivi. Vidimo da je zgrada imala (timpanon),
a po dimen:ljijama je mogla da odgovara jednom mauzoleju. Vrijeme njezinog
.postanka je IV vijeka. Ali sama zgrada nije
Rezi: mirajmo ukratko to smo rekli, Na mauzolej je prvi primjer mauzoleja sa
hipogejem naden na tlu Bosne. Po planu i ornamentu (upotreba lezena) na mauzolej
je mauzolej ima E i L u Marusincu kraj Solina Salone). Lezene kod
naeg mauzoleja slue samo za ukras, a nisu konstruktivne prirode. Ne moemo ni
datirati taj spomenik. Prema sa solinskim spomenicima, mi bismo bili raspo
poloeni da ga datiramo u peti vijek, neto kasnije od mauzoleja u Marusincu. Ne mo
emo ni kojoj su religiji pripadali pokojnici, koji su bili u njemu sahranjeni: pri
sustvo bazilike u Turbetu ne daje jo prava da mauzolej pripiemo S druge
strane, ni indicije za vrenje ne dokazuju obratno. Ipak ne treba zaboraviti, da
je Salona bila taj emporion kroz koji je nova religija najvie prodirala u unutranjost
nae zemlje.
ovdje se interesantnog pitanja o uticaja Sirije u zapadnim
zemljama, napose i na nae krajeve. Za Salonu on je ne samo na osnovu
nog gradnje mauzoleja u Marusincu, nego i na osnovu istoriskih podataka. U
IV vijeku u Salonu se doselilo dosta Siraca, k oji su emigrirali iz svoje ratovima ugro
ene Sta vie, prva dva poznata nam po imenu episkopa Salone - Domnio
i Primus - bili su Sirci.
Tako je bilo na jadranskoj obali u velikom pristanitu.' Posve je prirodno, da se
taj uticaj Orijenta i u unl.ltuanjosti zemlje, gdje je on u to doba (V i VI vijek)
morao da ide zajedno sa irenjem nove vjere. Bosna je vrlo bogata arheolokim osta
cima toga vremena, samo njihovo istraivanje tek je
RESUME
Le mausolee anti que ft Turbe
.. Dans cet article l' auteur les ruines du mallsolec antiquc qlli a ete en 1942
il Turbe pres dc Travnik. Lc 1113l1solee se compose d' un dont la voOte est
en forme d'un tOl1nea.u ct d'lIne chambre slwericurc. La qlli depuis \ongtemps a ete
piliee ne nous oifert aucune trouvai<lle, La von te s'est dcpuis longtemps. Dans la
chambre superiure et il l'eutree OIl a troilve quelQlles fragments d'une cer3mique :lntique grossi erc.
Les hypogees il v.onte qu'on rencontre bien souvent en Bosnic ont ete bien conn us sur tout
le territoire dc l'Empire R'omain. Mais jllSqll',\ present c'est lc premier cas qn'on a etabli cn
l30snie et Iierzegov.:,ne l'emploi d'lIne chambr e slIpericlIre. NOlls pOlIvons lc compar er aveeles
:E" ct L lians lc cimetiere antiqlle (chretien) il Marusinac pres dc Solin (I'antique
Sal(llla) qui ()!lt de la ue R. Egger et E, IJY.l;gve in Ill,
'") G l asni<!{, 1948, l i d. figo 1- 4.
17) Bio sam tamo i uzalud sam traio kaln'e o.s taltke.
1R) NOJ 'p'r. li iz dalekog Nisi.bisa. -- v. Egger, <s tr. 114 i 1,[ 5. Usporedi Egger,
Das Ma'll!'lo.l, elll11 VO,11 Marus inac un d se,ine Ik l;l kll il ft Actes ci u IV Congrc, i nk / nati'ordl dcs l'(llcil'.>
Bnllctin de l'!.n,, (itu! builIarc, X, \9:36.
D. SergPjevski: ma'uzolej 'll Turbetu
Tab. I
g -
cl
I
D. SeTgejevski: mauzolej u Turbetu
Tab. "
Sl. l - Odlomak iz mauzoleja
SI. 2 grob u Turbetu
D. Sergejevski: ID<liuzol ej u Turbetu
Tab. III
Sl. l - Posuda JZ mauzoleja
Sl. 2 - Stva,ri iz groba
mauzolej u Turbetu
145
lO, 107, ii!:. 6 et 7). Le plan est le meme, Aussi d'un extericurc de notre mausolec nnus
voyons des contreiorts qui en ce eas ont un caraetere purement ornamental. A propos de l'appa
rAiOlI de cette forme, Dyggve et Egger renvoient a Syrie et ou cqte fa.;on de
construire a ete deja depuis longtemp5 populaire. Aussi son apparition a Salona n'est Qll'un resultat
UC l'immigration des Syriens en Dalmatie au. Quatrieme siecIc.
NOlls regrettons de ne poouvoir datcr avec cert:tuuc. Cependant il IIC peut
pas etre plus ancien que du Quatrieme siecle. Mais H n'est pas J)ourtant exclu qu'il apparticnne
au cinquieme siecle. Le tombeau d'un enfant quifut decouvert dcvant le mur il la suu-ouest
Ile nOlls niire nen plus Quelques possibilites d'etablir la dat\;: plus
La iig. 5 nous la rcconstruct.:.on de les ii!!;tlrl.:s () cl 7 cst
proliuitc la reconstrtlcbion Ull E et L par Dyggvc .

/
.'
"
, .
10
'.
MAZALIC
Biograd Prusac
stari bosanski grad
Monumentalna plastika bosanskog srednjeg vijeka dospjela je do nas samo u znat
nom broju starih gradova,') bilo ili u ruevnom stanju i u veLikom broju nad
grobnih spomenika, kakav ne moe ni blizu da pokae ni jedna druga zemlja u Evropi.
Ali dok su se u drugim zemljama ti stari spomenici narodne kulture ljubomorno
vali, kod nas su od davnine postali majdani kamena, odakle je vadio kame:n svako ko
stigne. Nije medutim bio razlog unitavanju starih spomenika ljudska zloba ili pohlepa
za samo neukost i nepismenost, koja s e sad t ek planski privodi kraju,
kao i sva nekultura koja nas je kroz titila.
Medu monumentalne stare u naim bosanskim krajevima
spada grad, u srednjem vijeku zvan Biograd. Ovo ime nije gradu dato t ek
ovla, nego potpuno odgovara stvarnosti. Nije badava putopisac Evlija, ugledavi ga .
prvi put napisao: Grad poput bijela jajeta na stijenama.") I danas se bijeli, ma da mu
je vrijeme kroz vie vijekova potamnilo zidine, ali njegova pozadina, ,uma,
prema zapadu tako je tamna, da ona daje gradu iv bljesak u
osvjetljenj u.
Biograd, odnosno Prusac, pripadao je staroj upi Uskoplj e, koja je do danas
vala svoje ime, a protee se od Gornjeg do Donjeg Vakufa, koji su do u drugu polovinu
prolog vijeka nosili ime Gornjeg i DJnj eg Skoplja.' ) Hoernes j.<;pra-vno misli da
su to slavenski nazivi za te gradove samo ih krivo Teko je primiti mi lj enj e
Patscha da nae Uskoplje vodi svoj naziv iz mrskog jezika kao makedonsko Skoplje
(od Scupi). Patscha je zavarao naziv Skopje i Skoplje koj e su naem Uskoplju dali do
seljenici, to su ih Turci .naselili iz srpskih krajeva, a n a a' upa oduvij ek se zvala
Uskoplje. ") Kako je poloaj i prolost Biograda, odnosno Prusca vezana za upu,
to se ukratko osvrnuti na njezinu cije lu teritoriju. . Kao upa puna je
imena, . kula i poznatih junaka iz krvavih bojeva XVI do XVIII vi
jeka. Iz toga doba nam je vie poznato i ime upe i grada Biograda, nego i"z sr ednj eg
vijeka. Za ime Biograd mi ne znamo sve do 1503 godin e, dok za Prusac imamo podatak
iz kraja XV vijeka.
upa Uskoplj e uska je dolina, duga 27 km, a jedva do 2 km iroka. Otud
joj je i ime: usko polje - Uskoplje. Dok se Vrbas u gornjem dij elu upe pribio uz za
padne to polje ravnicu uz svoju desnu obalu, dotle j e
obratan u donjem dijelu upe. Iz starih vremena imamo o upi relativno malo
l) Mog-lc bi se ovamo uzeti Dcbrllllska crkva i I-I encegova j(J.) d Go rada, '1110 OoiJ l ul1;;k a.;:e (;[0
sad ubr.a..:ana u srp sku s red njeg vi jeka Mill et), a di o dan anje ,c f,l\ ve Sv. Dur
tl",. ga je p,odi.gao Herceg i i,e a da rbi, ll1;) ovdje f ,osehno n,lgiaa \al i, I\,)() i
tor:1njl sv. Luke II Jaj:c u iiiolil'8 da mi.i a , ).!"o tskolll ,aif h:,tektur om II
") J(eI1lura iz Sej.a hatna me, Evli.:e eZM. 1908. s tr. 194.
") Bos.na (zeml.iopi s). Zagreb 11878, st r'. p' u BJ lbn,!\(J i1I
Polnot aku. Rad J. Ak. LVI, str. 159; Ip,ri ja tel.i. kn.i. IV, 96.
') l-lot' fll t' ,,: [)inari.-; clie VVand'erlll1ge n, Wicn I K88, st'r. 179.
a) Patsch: Mali na!Jodnji i p'os rn at r,a ll j'a, GZM 1897, sI r. 51 I.
10*
148
O.
podataka, ali kako je oduvijek bila bogata plodnom zemljom, vodom, kamenom, lovom,
ribolovom i rudnim blagom, naseljavana je od pradavnih vremena. Ilirskih tragova ni.je
mnogo jer je plodnu zemlju odonda prevrnuo hiljadama puta, ali
ime sela Batua nosi uspomenu na ilirsko stanovnitvo u ovom kraju,") a Rosinj, ogra
nak Vnmice-planine i potok Lubova pod Pruscem na keltsko.') Neke gromile u oko
hni sela Karade mogle bi biti preistorijskog porijekla.') Poznati su preistorijsiti majdani
kod sela jugozapadno od G. Vakufa. Iz tog vremena i novci grada
Dirahija, ' kod Bugojna.") U posljednje vrijeme je preistorijskih tragova
kog Bugojna i oko Vesele i (usmeno Sergejevski, Cremonik 1.) Rimljani
su ostavili vie tragova, jer su i njihove gradnje bile i solidnije izvedene. Po
nalazima rimskih kulturnih tragova moemo na znatnu materijalnu kulturu
cijele upe u ono doba. Tragova njihovih rudarskih jama i nase1ija ima u
okolini G. Vakufa. Na zapadnom obronku Bijele Gromile u Vranici pl. imaju ostaci
rimskih vodovoda kojima je voda dopremana na ispiralita zlata u Goletici i kod
Zemlje. Gromila crvenkaste zemlje na ovom mjestu i nije nita drugo nego ogromna
kamena ,iz ;koga se ispiralo zlato. Ima miljenja da se na ova ispira1i
ta odnosi Plinijeva napomena o bogatim nal azi.tima zlata u ovim krajevima/") no
moramo odmah napomenuti da Plinije ne veli da se moglo dnevno nakupiti do 50
funti zlata, Ikako to mnogi pisci navode, nego poneki dan, (singulis diebus),") a to
sasvim - neto drugo. Kod stotina zapo.-;lenih robova nije ni Do same varoi
G. Vakufa na lokalitetu Groblje i kod bliskog sela Ponira bi1a su, prema nala
zima, rimska naselja."") Oko Bistrice bila su velika ispiralita zlata - moda naj
u naim krajevima - a nedaleko odatle u Volarima i bogato naselje, zatim
pod Veselom bogati majdani, veliko naselje do same ' dananje varoi Bugojna uz Po
rijeku, u selu Odaku manje, Ikao i kod Zagrada i U neposrednoj
okolici G. Vakufa pod. ruevinom rimskog kastela, odnosno dananje Straice,
je poznata zlatna gema - moda Germanikova,"I) u sel"U Vrse vel.ika rimskih
srebrenjaka/O) kod Bugojna republikanskih i carskih novaca'") i na Pruscu jedan repu
blikanski Marka Aburija. lO) nalazita riJJlSkih kulturnih spomenika oko gornJeg
Vakufa i Bugojna dali su nekim povoda da tu trae rimsku varo Ad Mat
ricem. Mislim i s pravom. Zato se ne bism.o nakoncu drali Kastorijeve odnosno
Peutingerove table? Na njoj jasno stoji da od Bistue Vetus do ad. Matricem ima 25
rimskih milja, a ta udaljenost vodi u nau upu pa bilo to u G. Vakuf, Volare ili kraj
oko Bugojna. Razumije se s manjom korekturom u kilometrima. IVIi uostalom ni ne
znamo jo pravac puta, a ni duinu rimske milje, koja se uzima okruglo 1.5 km..
Izgleda da je trasa rimskog 'Puta to je' vodio iz Bistue Vetus, tj. od dananjeg sela Val'
vare u Uskoplje ila preko Radue planine (tuda imaju dva pravca starih ,puieva) na selo
Voljice i du istoimenog potoka do n.jegovog u Vrbas gdje se s druge strane uli
jeva potok Bistrica, zatim uz taj potok na Rostovo, Bistro itd., u dolinu Lave kod
Viteza ili kod Bile, gdje je u rimsko doba bilo veliko naselje. Trasa toga puta nije
.6) nopoBHh: XHCTcpH; a nOCHe, H3j(albe C. K. A. neorp,;;!;I, 1940, str. JiO.
7) Ross Hi nosen = npe.1l,6pHj,e r (>ogranak) + S'U t',i,ks in; Lub = ma,1i Ipotok + &!av. dod8tak
ova (N\ofl>e: CeltUsche FOtrschungen, Freiburg in Br. str. IZ? i 129). I
8) }(araHOB:Hh: HCTOIPHj':KoeTHOnpl I.IJPoTlHl\e o II C(..:on,bY, GZM )1938, str. 89.
9) Patsch: Griechi'SJc hfl[) Munzen des b. fl. La!ndesmuseou1ll', Wi ss. MLtt. IV, str. 113.
"') Plin. Sec. Nat. hi st. knj'i,ga XXX1I1, gl. 21 (Izd. Tau,chnitz, Leipzig 18JO).
ll) Dr. JoZ!O u slobodnJm prije',odu ll<i;aO jE: za :.singu1is diebus dobar narodil; IZ'
raz u sretan da!nl (Kal,endar N. apredak 1947 u cl. :.Smjena kultura na Lavi.)
to) P.ats.ch: Mali rimski nahodaji, str. 515.
,
13) Isto tamo.
H) GZM 1'892, st,r. 2:35: Zlatna, 'r ,lajka iz rim.s kog prstena uredni;tva).
1") Die vors1a'.\'fische TOlf,!ogm;::lhie der Bosl1'3 itd., Mit.t. der k. li:. geogr. Gesell
sch;;lft. 1880, str. 519.
Pats ch: Mali rim"ki nahoda), str. 513.
17) Katalog zbirke biv. gimnazije II Tra\'niku (sad u Dr.
149

B:ograd - Prusac
jo istraena, ali se njeni tragovi na tom pravcu mogu pratiti.lB) Drugi spo
redni krak, iiao je od Voljice-potoka prema BugojnulO) i skretao kod sela
na Veselu (Strau), odnosno gdje. se sastajao s vanijim krakom to je dolazio
iz Livna, preko Kupresa. Od iao je put za Prusac i dalje k sjeveru. Na tom
putu je tu i tamo rimske kaldrme, oko Prusca i sela (nij e'
kako se U ovom potonjem nalazi se kaldrma pod oranicama
II blizini imanja Izeta teaka. toga ima rimske opeke i Ovaj
kraj nije uopte arheoloki istraen.
U ranijem vremenu bilo je i Uskoplje ,u nekoj mjeri u taj (
kulturni krug. Svakako je poznat jedan biskup iz ovoga kraja. To je onaj Andrija, koji
je na crkvenom saboru u Splitu 533 god. za vrijeme solinskog arhiepiskopa Honorija
traio da se njegova biskupija u Bosni razdijeli, jer je bila prevelika i
predlagao da se granica po mjestima Capella i Arena.2t) To su dananja
Kopila i Vranica-planina (ranije Vrana, kod Rimljana moda: Aurana, zlatna planina,
kod Kelta Arena). Vranica je dobro poznata, a Kopila je brdo, od Prusca, 16 km
linije. Narod ga danas tako zove i vjerovatno je to stari keltski ili na
ziv, koji su crkveni oci u rano vrijeme krstili u Kapela. Rezidencija bisku
pa Andrije bila je Bistoe, rimska Bistue Nova moda dananja Zenica)."Z)
U srednjem vijeku imamo o Uskoplju spomena u Dukljaninovoj kronici.. Na
vodno su Hrvati pod neklm Kreimirom napali na Bosnu i ostalim i
nau upu.
n
) U poznatoj povelji Bele IV iz 1244 god., spominju se .imanja bosanskog
biskupa i u Uskoplju (Vozeopla) pored crkve sv. Ivana.
H
) Godine 1282 spominje se
naa upa Ikao kraj iz ,koga se liferuje roblj e na trgove Dubrovnika i Kotora, odakle
se slalo dalje, najvie u Italiju. Robove je prodavao i sam bosanski ban, vlastela pa i
roditelji vlastitu djecu.
z
;,) Po tome izgleda da je u ono feudalno doba narod bio tako
eksploatisan da je morao Iprodavati i samog sebe, dok je to vlastela iz poude za
U godini 1366 spominje se Uskoplje kao upa prema Plivskoj
upi.
z
,,) Poveljom ban Tvrtko poklanja plivsku upu knezu

Govo
o toj donaciji Taloci pretjeruje kad junu granicu te upe protee do Bugojna
(koje on zamilja starim Skopljem!). To bi I'aspoloviti upu Uskoplj e, koja je
tako jasno, Qcrtana svojim poljem planinama , Da li je u srednjem vij eku
postojalo u upi i mjesto Uskoplje o tome nema nikakvih podataka, ali da to nij e
bilo dananje Bugojno, koj e je sasvim novo varoko naselje, to se dade lako dokazati.
Prvo, tako naselj e ne bi propalo, a da ne ostavi bar u narodnoj tradiciji traga, a
drugo, teko da bi se Ineposredno uz Veselu Strau, koja se spominj e u ' srednjem
v'ijeku razvilo i mjesto Uskoplje, a da ga niko ne spomene, se ' jo u tursko
vrijeme spominju sva stara naselja. O kak vom Uskoplju . i Bugojnu na tom mjestu
nema ni govora, pa ni u vakufnami Mustajbega iz 1517, o kojoj kasnije
biti govora, a po kojoj se granice uvakufljenih imanja proteu i u rejon dananjeg
grada Bugojna. Gore smo spomenuli Bele IV iz 1244 godine u kojoj se veli, '
da bosanski biskup ima svoje imanje i u Uskoplju oko crkve sv. Ivana. Ni ovdje se
18) Konrad Mirl'er: It inen:lf'ia romana. StuHgard il,9IB, st r. 474, sl. 142. Pr avac pu-t'a je
:amoo Iinij,vm.
19) Patseh: Nahio,daji nOol aca, eZM 1902, , tr. 4DI i karta.
'0) ' Kroll otakis.a solinskih b!bl<upa, str. 53.
. 21) izvora hrvat ske historije. Zagreb 1914, str. 163.
"O) Ila istom mjest u, naziv,a bivi rims'ld ' n1U:mi-ciIPij u Zenki Bistu,e Vetus. a ta,,) .ic me
bio negdj1e l<OId izvora Rame (snez prov.orsl<i). Nije s,igt1lT"1lo ni .efa, je B. Nova bila u ZeniCi.
A'klo bi bi la doi st a linija to ju je 'predlagao Andrija, onda bi se
B. Nova morala tra.iti <$ ,one stra'ne te linije, a to )e J,raj oko Fojni'ce koj'i odgO'\'a ra udaljen j u od
30 km. izmedu Ad. Matri'cem i B, Nova prema Peutingerovoj tabli.
"0) Nav. djl st r. 1'47.
2.') The.i nN': Vete.ra IJ1oonum. slav. merid" J. 298,
2,) J,v..p'e4el{-Pa!(Offl1i1: Y! crop'l1j :a. (pGa m, str, 229,
20) F er melldi n: Acta Bosnae, str. 34; Staroine XXI, str. 82; Tha1l 6czy-ufl ay: PO'\'ijes t Ja.:'ca,
Zagre:bl 191G. str, 13.
"') Thall6czy-uffla.y: Na,v. di str. 14.
150
D.
ne smije misliti da je Uskoplje mjesto, jer da je mjesto ne bi bilo potrebno navoditi
jo i crkvu. U ostalom zna se da Belina p01elja govori o upama.
Jedna mahala u Donjem Vakufu zove se Crkvina, a jedna Klimenta. Iz toga mo
emo na vrlo stara naselja na tom mjestu.
Potkraj srednjeg vijeka spadala je upa Uskoplj e u dobra koj.ima je ras.polagao
vladar. Tako vidimo 1400 godine jednu komisiju, od ,kralja Ostoje u Livno,
da utvrdi zemljini posjed od ranijih vremena, jer je htio da obdari za usluge vojvodu
Hrvoja i si na mu Balu. "') Uz taj poklon ila je i upa Uskoplje S gradom
(kod G. Vakufa).29) .
Iznad lokaliteta grada po padinama Vranice-planine ima naziva po
kojima vidimo, da su i Bonjaci u vrijeme razvoja rudarstva u Bosni u srednjem vi
jeku znali da ovdje vade i ispiraju zlato. To su lokaliteti Zlatan, Zlatno Guvno, Zlat
no vrelo i Zlatan polok. Iz toga vreme na poznat jc i teki karavanski put koji je
spajao rudarska mjest a Uskopija sa onima u Fojnici i vodio preko vTlet i Vranice .
No on je bio ujedno i nica srednje Bosne sa nj ezinim zapadnim krajevima i
Primorj e,m kojem su ti krajevi gravitirali . .
.Jo u XV vijeku spominj e Negri Vrbas kao zlatonosnu rijeku. Razumije se da se
to odnosi na gornji tok rij ce. ')O)
Godine 1414 provalili su na poziv voj ode Hrvoja Turci u Bosnu pod
Isak-begovim i jedan njihov dio zadrao se u Uskoplju, tadanjoj . Hrvojevoj oblasti .")
P osli.ie Hrvojeve s mrti prelo je pravo r aspolaganja naom upom opet na vladara.
To vidimo iz povelje kralja Tome od 1446. Tamo se spominje selo u Uskop
lju, koje i danas postoji.'") Malo vremena pri,je toga spominj e se u Uskoplju tvrdi
grad Susid, kO,ji SP kao u tvrda odrao do u tursko vrijeme.
oC
) U elaboratu Sarho Ibra
himpae u kom se nalaze podaci o stanju bosanskih 1620, veli
se za Susid da j e vrlo utvrden, ali zaputen: citta assai forte, ma dishabitata."4) Danas
u Uskoplju malo ko zna za Susid-grad. Pedesetih godina prolog vijeka pie jo o nj e
m u fra (S. Boniak) u svom i povjesnici Bosne: Susid, mala
kraj Vrbasa no ne navodi miesto gdje je. Od su taj podatak i
drugi, ali grad niko precizno ne lokalizuje. I ja sam ga prije dvadesetak godina dugo
traio i tek kad sam mu naao spomen II vakufnami Mi.lstajbega iz
1517 godine, kojom uvakufl j uje neka imanja u Uskoplju za izdravanje Skenderije-d8.
mij e u Sarajevu,"') a koja imanja su sa imanjima Susid-grada, mogao sam
I ' ko na t erenu traeno mjesto zapadno od sela uzvodno dobar sat
hoda (iznad sela Ruevine su vrlo obimne i nalaze se u krasnoj umskoj oko
lini. Kad sam sbri j im seljacima u spomenuo da se to mjesto nekad zvalo
S usid-grad, ond"! su se i oni tQga imena, ali bolj e poznaju 'lokalitet pod
i m enom Kameni Svat ovi.
Polov inom XV vijeka navodi se vise puta u pisanim dokume nt.ima grad Vesela
Straa u Uskopl.i u. Lavanin zna da .ie t.u bio u srednjem vijeku manastir i
da je kralj Osto-a odrao god. 1406 neku skuptinu u Veseloj Strai. "' )
Venecij a nski senator Negri spominje ga pod imenom "Vexila Straxa"7) Kralj Toma
,j avlja se 1450 iz Juraj iz Vesele
Strae i e toga vremena vajarsku i gra:l.iteljsku vj etinu u Splitu kod tada
2B) Mc,n. s. 247-250.
20) Vlutk,o od VaLni s Bdrice isto tamo, str. 248).
"") HoHN: Zlat{) i dru g-e rude u k!otaru GZM. 1897, st l' . 423: A"h()th: BOSllicn,
st r. 389.
"J) T-lO pQ;BUh: Nav. d: . ,tr. Fermand':ll: nav. dj . str. 99
"") Mo'num 440.
33) CK'SPH t.: norm e 6.0c. cna.xH.ial 1711, GZM 1930, str. 16.
') P f'ilozi Z 3 op'is 1)100S. pa al iku\, Star,ine XIV, ,ll'. 181
!l5) J(emura: Sa m.' ek ke damije, GZM, 1910, st r. 597, 598.
3") GZM ,1>915. st!'. 269.
37) Die HwdeJs tra S5\ n, ,tr. 82.
38) Isto tamo.
151
B:ograd - Prusac
tog renesanskog majstora Andrije Alei.:10) U Vesele Strae dogodio se 1456
neki incident sa srebrom trgovaca, u koji je bio umjean i kraljev pisar
Stjepan i knez Pavle

Iste godine javljaju
kralju, da su Turci skupili u Uskoplju naj ratne mainerije za osvajanje
gradova:!) I godine, 1457, spominju se opet Turci oko Uskoplja.'2) upom Usko
plje opedra)a je u jesen fatalne 1463 godine vojska Hercega Vladislava protiv Jajca,
koje je bilo u turskim rukama. Tom prilikom pao je i Biograd (Prusac) opet Bo
njacim,a u ruke, dok je Herceg dobio od kralja Matije kao nagradu, i prije
Ja.jca, upu Uskoplje s gradom Veselom Stnom (danas selo Vesela i ruevina grada.'3)
Nju je prije pola godine bio darovao sultan Mehmed Skender-pai koji se
istakao u osvajanju ovih krajeva, vjerovatno i Jajca, za Turke u te iste go
dineY) Ali, izgleda, da su Turci uskoro bili pritisli banovinu, pa i Jajce, sa
svih strana, jer se Skender-paa javl:ia s Prusca 1478 godine, kako se vidi iz nje
govog pisma, se original nalazi u arhivi.''') Pismo zavrava: "nHC<:1NO
HI<>I\Ht. ICA A<:1Nb N<:1 Kako je Skender-paa vaio kao neki
njak za ratovanje u krajevima, protiv ostao je s izvje
snim prekidima kao namjesnik na Bosni sve do svoje smrti (1466-1470, 1473-1483,
1498-1506)Y) 1483 postao je Skender-paa vezirom, te je tom prilikom ustupio sinu (?)
Mustaj-begu koji se tek bio rodio, svojzijamet Veselu Strau, jer kao vezir
nije mogao imati zijameta. su nepoznate godine opet zauzeli Biograd
(Prusac), jer ga spomenuti Mustaj-beg, sad od 19 godina ponovno zauzima
1501/2.H) Pa i sam Evlija veli u svomputo;->isu da se grad nakon odlaska sultana Meh
meda oslobodio i da je ponovno od Turaka osvojen.") Svi ti imali su reper
kusije i na teritorij upe.
Za Skenderbega i njegovog navodnog sina Mustafu nemamo podataka,
jer su renegati u Turskoj nastojali da svoje porijeklo to bre zature, a turski
nisu se o njemu ni brinuli. koji su bili vrlo dobro obavijeteni
o prilikama u susjednim zemljama zovu stalno (a Hamer i
po turskim izvorima), Mustafa bega zovu Ovoga potonjeg turski
izvori zovu Skenderovim sinom, a je naao i jedan turski dokumenat'O) u
kom se zove i jednostavno da se i otac - misli na Skender-bega
- morao zvati ako mu se tako zvao sin. on zaboravlja, da se s1n
morao zvati ako mu se tako zvao otac. Da se na Skender-beg zvao Mihajlo
- kako ga je ranije zvao i - o tome nema ni sumnje, jer je to
i i turskim i dokumentima. Turskim je da je i
stafa njegov sin,"!) no to se ne mora uzeti u bukvaInom smislu, jer se to i za
pastorka i za posinka. U koliko Mustaj-beg nije usinjen, onda je bio po svoj prilici pa
storak, to bi da je Skender-beg bio oenjen j udovicom nekog, ne
poznatog koja mu je dovela sina Mustaj-bega. Taj brak mogao je Skender
I{;3raman: Umj.et,n1ost u Dalmaciji, Zagreh 1933, str. 70.
40) Jir.eoe-k: dj>., str. &3. Selo MOidrinl.:.e kra,j rujek'e Bo;;nle, Sl'e'1; 3 Zen'ii'lk1,)g, sa<:l1valo '.'Ie \I
svom imenu uspomenu na sredn)eg vijeka.
41) Fe.nmendi.n: nav. dj. str. 227.
42) n 1op:oBHh: nav. d5. str. 524.
43) Isto tamo, str. 527.
44) Znameniti Hrvati, Zagneb 1931. str. 69.
45) Tnuhe!ka: Tursko-s!m'jl. sp om., GZM 1911. ;;tr. 49--50 tabla VIII, zatim isti Glasnik, . tr.
342, 343, 346, 347. Vidi i ispravku u na-v. dj., str. 69.
46) nav. dj, 69.
41) Hammer: Geschkhte d. Osman. Pest 1840, I, 657 (Brusdsclra Prusa,e);
nav. dj., str. 73.
48) K,e-mura: Iz Se;.a.liatHlame,st<1l. 194.
CO) Truhe,l1,a: ,nav. dj., str. 345, 346, :)49 .
") Ne veli koji je, nego samo da se !loalazi u muzeJsko'; knj,inici.: (Vidi: nav. c1.i.,
str. 69, pod Skender-paa).
OI) Hammer: nav. dj.. I, 657; vakfija kod Kelllur0: (SarllIj, damije), str. 597-598.
152.

da sklopi iz nekog (miraz -:- velika imanja u Uskoplju), a doveo je sam u brak
i dvojicu starijih sinova. Ima jo jedan razlog 'ela vjerujemo da Mustaj -beg nije bio od
krvi Skenderove. Njega Skender-paa vodi kao od 16 godina u krvave i ne
diverzant.ske akcije po Dalmaciji , Furlanskoj i Lombardiji , ne m"u i
vota, dok lJIu druga dvojica, mnogo stariji sinovi, Hasan-beg i Numan-beg nisu izvr
gavani nikakvim opasnostima. Hasan-beg je 1470 nadgledao gradnju tekije u Sarajevu""),
a Mustaj-beg se nije bio jo ni rodio u Veseloj Strai"' ) 1482, poginuo 1525) .
Prije njegovog umro je i Numan-beg 1480 u Sarajevu.
GI
) Poto je bio u to
vrijeme zaim, vidi se da je i on bio u godinama kao i Hasan-beg, a to da je
dvojice starijih sinova i Mustaj-bega proteklo mnogo godina
najmanje 30 -, to opet nau gornju pretpostavku, da je Mustaj-beg posinak
ili pastorak, dok nosi drugo prezime.
Turski vele da je Skender-beg doao u Bosnu sa sultanom Mehmedom
1463. To se i tim to je tada bio u visokoj u turskoj slubi. Istakao
se t e godine u osvajanju Bosne, dok se drugi Ali-beg, istakao zajedno sa
. Skender-begom godine kod odbrane Zvornika, kad su ga opsjeli."''' )
Oba, napokon, iste godine vojuju uspj eno po Ugarskoj .oO) U Bosni toga vremena sre
tamo vrlo rijetko bosanskim plemstvom prezime a u Srbiji jo
Stoga se prevariti , ako ustvrdimo, da su oba ta poznata iz
bojeva po Ugarskoj nakon pada Smedereva. Oni su sinovi Mihajla nekada
njeg velikog vojvode i velikog u srpskoj slQ.1bi, a poznatog turkofila,
je brat Mahmud-paa bio od ranije u turskoj slulbi.
H
) Porijeklom su Grci, od te
salskih Andela. Dakle na Skender-beg nij e niko drugi nego brat Ali-begov. To se vidi
i iz Hamerovih istorijskih vrela. Ali-beg je poginuo kao .paa u Austriji kod Beljaka
(Villach) prilikom austrijskih ' polt<rajina 1492,"8) je Skender doivio
duboku starost , te izgl eda da je i umro u Sosni , najvie-u Sarajevu. Sin Ali
begov je bio Hasan-beg koji se spomimje kao namjesnik herce
1511-1513, koje godine je. i umro."n) spominje jo jednog hercego
namjesnika iz god. 1523, pod imenom Mehmed-beg koji bi
mogao biti drugi sin spomenutog Ali-bega

Kasnije im se gubi svaki
trag.
U tursko vrijeme upa Uskoplj.e spominje. Znatan broj begovskih por o
dica naselio je davno ovaj ;kraj . Mnoge od njih nose sta;ra prezimena i vj er o
vatno su potomci bosanskih porodica, koje su prele na islam, no da pri
padaju srednjevjekovnom plemstvu nije vjerovatno.rot) Tih prezimena nema u bos!ln
skim dokumentima srednj eg vi jeka ili ima vrlo malo,a to se njihovi tobonji grbovi
nalaze u grbovniku
6 2
) ne nita, jer je Solovjev davno dokazao, da
je taj grbovnik falsifikat porodice XVII vijeka.
GO
) .broj begovskih po
rodica u Uskoplju ot ud, to je Turskoj trebalo oko granice dobrih i poduzetnih
. vojnika i rado ih je tamo naselj avala, a ovima je dobro dola plodna i bogata zemlja.
Izgleda da je Skender-paa pored zija:neta Vesele Strae imao i velikih pos jeda
oko Prusca. Dadanji potomci Skenderovi. imali su velike posjede pod
P!'uscem. Mora da s u i vrlo rano uli u veze sa
. ") nav. ,dj .. s tr. 23.
:;') Bonja'Ci i Her.cegovrci u isl'a mskoj knji c'\1I1Iosti , eZM 1912, str. 23.
"') Zn ameni ti Hr vati , str. 58.
"") Ha mme r : I,
SO) Isto tamo.
:;7) J'H1P.e4eK- P a.'!.oI!luh: Hem p. Clpoa, IV, st r. 1(32, 134, 140, 14 1, 160, 163, 165, 167, 214.
08) I - 640.
Truhelka: Tur-k o sbovj. spomenici. eZM 1911, tr. 448.
00) P et ar Zagreb 1931 , str. 62; Truhelka: e az.i Hus revbe g, Sur a.:e vo 1912
(p:osebno pr e t amra no iz eZM), s k 22. Vidi i Afikiv Z.a p:ovj. jug. knj . VIII, s tr. 75 i 172.
8J) S. BOI I1';ak: Ze ml',:/op,is li 'Pov.! Bosne, .str. 142 .
' ) Horem /es : Din a r. Wanderul1.ge-n, str. 279.
6:') Co.iroBjeB: n OCTa H'a.K Hi IlH,pCKe H n Op O;:I.Hl..\a O XMyfi.eBHha, CI( On . HaY'lHor
tIJP.ywTBa, knj. 12,
153
B' ograd - Prusac

jer se njihova nekropola nalazi u Polju, pored Vrbasa.
poslanik Zeno, koji je 1550 proao pored te nekropole, veli, da je vidio veliki nadgrobni
spomenik Osmana, oca Svakako je on kao savremenik mogao da
istinu. potomci Skenderpaib1 tvrde, da je ta velika grobnica jednog od po
tomaka Skender-painih. Bilo sad kako mu drago, dosta je jasno, da su i jedni i drugi
bili u bliskim odnosima. Oboji su bili u po'2etku XVI vijeka poznati junaci. Skender
po tankoj krvi bili' su vezani i za carsku porodicu, to je II Bosni bilo poznato,61)
a su do naih vremena ljubomorno svoje prezime.
U najranije tursko vr:ij eme - 1466 - spominje se u Uskoplju visoki dostojan
stvenik Bosanske crkve, gost Vuk. ';")
2upa Uskoplje .nije bila u tursko vri jeme mnogo uznemiravana provalama Mle
ili jer je imala ispred sebe kao zatitu livanjsku upu, koja je bila prva
na udaru. Ali poslije turskih pustoenja po Dalmaciji r ed i na riju. potu
kavi u 1647 godini nekoliko puta Turke u Dalmaciji ' provalie i u Bosnu sve do
Uskopija. Vj erovatno su tada napadali i Prusac i odnijeli veliki plijen, jer u Bosni nisu
znali od straha da se GG) Malo vremen). iza toga Malik-paa je popravaljo
ki grad, poto je bio
Toga vremena spominju se stanovnici Skoplja oko G. Vaikufa. U izvje
taju bosanskog biskupa Ogra 1675 iz Olova, bilo ih je u svemu 530 duaY) Ka
snije, polovinom XVIII vijeka bilo ih je, po izvjetaju biskupa 949.
( 8
) U ju
lu 1692 provalie uz MOl'laci preko Livna u skopa]jski kraj i prodri
jee, i sve do Prusca i D. Vakufa, popalie oko 1000 i ogrom
nu masu sij ena."C') stavlja jo jednu provalu u nau upu u godini 1695, koja sc
po zlo svrila/") ali se da se tu- radi o jednoj te istoj diverziji ;
strane.'l) Turska grani ca na zapadu bila je poslije toga vremena uglavnom stabilizo
vana i Uskoplj e nije pod ratnim operacija ma mijenjalo svoj ivota, nego je uz
Livno postalo iv i ni srednje Bosne i Primorja.
U vojno-administrativnom pogledu pripadala je naa upa u rarije tursko doba
klikom sandakatu u koju su jo spadale kao nahije Neretva i Livno. Turci su Usko
plj e zvali Skopje. Nahiji Skopje pripadale su kao manje administrati vne jedinice (u
pe) : Soko, Jezero, Janj, Skopj e i Kupres. Kontigenat vojske to ga je davalo Uskoplje
upotrebljavan je dijelom kod za borbe, ali je katkada zna
tan broj 'ina velika evrop!>{{a bojita. U ra,tu s Rusijom 1711 bi10 je na Prutu
oko 50 spahija (zaima i timarlija) iz Uskoplja.
72
) je Prusac u to doba bio kotarsko
sa kadijom i muftijom. Od poznatih muftija koji su se intenzivnije bavili zako
nodavstvom spominjemo Hasana, eh Ibrahima i Aliju, sve s Prusca.
73
) Muftija je bilo
na Pruscu sve do 1821 god,H) Pod kadiluk SPadao je i Kupres sve do u prvu
polovinu XIX a osim toga i kasaba Gornji Vakuf te Bugojno, koj e jo 1830
zabiljeeno kao mahala Akhisara.
7G
) .
Iz vakufname Mustaj-bega, s ina Skenderpaina od godine 1517, koji je pokraj
tekije podigao bivu sarajevsku dam iju Skendetiju, vidimo da su se mnoga ime
.') 1I.\ us t a-)-beg, sin Skende rov bi,o je oenjen sultana Selima I.
00) ida'k,: Cnkva bosanska i pr obl em l>o,gum.iI stva u Bosni, Zagreb IIe40, st r. 113; Truhelka:
Tes tamenat gost a Radiria. eZM 1911, str. 374. Nu zg red nar'Ominje-mo d3 u o'Iw lici Prusca i da
nas selo Vukov,o.
88) Kra.tika uputa, str. 72.
67) o Rami, Zagreh 1882, str. 55.
0
8
) Djel,()van.:e fra n.ie\o ca, Zagreh 1887, lli, 78.
89) H01emes: nav. dj ., 'str. 288.
70) nav. dj., 85.
71) st avl.j a istu u gocI. 1693 (eZM 1916, st r. 8).
72) Cr{apHfi: n oml!2 ooe. cnax Hja, eZM l!:J30, ll, str. 72-75.
73) Truhelka: Stari .turski agrarn i &a koni.k !. 8 Bo;;nu, eZM 191 6, s tr. 427.
71) Prusa,c. sLr. 7.
7') [[]jventar bOS8ll'.';Jkih gr adova iz 111S:33 (u ,[!ukopisu).
70) P,op-j's ka,diluka II EvPJtjJIs'k,oj1 Turskoj itd., eZM 1942, str. 336 . .

154
O. Mazali6
na -i manjih lokaliteta do dananjeg dana u Skopaljskoj upi: Golo-Brdo,
Vesela, Stoer Mali i Veliki, brdo Glava itd. U va
kufnami se naglauje da su ta mjesta u skopaljskom u blizini Pru
sca." ) . U istoj vakufnami spominje se i Susi d grad, o kom je bilo ranije govora.
Kad su zauzeli Klis, je sijelo sandaka u Donji Vakuf, odnosno
po tadanjem nazivu u Donje Skoplje, no ka ko ta varoica, koja je tek bila u Inastajanju
nije imala ni kasarni ni kakvih vojni h to je zapovjedni'k (san
dak) boravio najvie na Ak-hisaru (Pruscu). Putnik Evlija , na jednom mjestu naziva
Prusac i Skopljem.
Fa
)
Uskoplje je dalo Turskoj dosta pozna tih ljudi osim
One, koji su u direktnoj vezi sPruscem u kasnijem izlaganju, a ovdje
navesti samo Ali-bega Sulejmanbegov pjesnika, (spom. 1620), zatim Rustem
pau (spom. 1683-1689) i brata mu Ali-pa u Skopljaka (spom. 1766), Sulejman-pau
poznatog iz Srpskog ustanka (1804-l814),'a) Ahmed-pau
iz G. Vakufa, bosanskog namjesnika iz 1727 (sagradio dananju sarajevsku
p,iesnika i putopisca Hadi Mustafu Muhlisij u Ikoji je kao del egat zastupao Tursku 1742
pri s Austrijom, 80) Mehmed pau Mir'alema, bosanskog namjesnika iz
1789, lijepo turbe stoji u blizini Vrbasa na junom kraju D. Vakufa i Osman Maz
har-pau Skopljaka, rodom iz Vesele Strae gdje je i umro 1861.
II jednom srpskom zapisu iz 1730 godi ne, veli se, da na Bosni bijae tada (razumije
se kao namjesnik) Mehmed-paa iz Skoplja, a sin njegov Rustem-paa na Her
cegovini. Pisac zapisa kuka na kraju: Uvi, togda ljute nude narodu hristijanskomu.'l)
1760 spominje se u Uskoplju kao paroh fra Jlij a Lavanin.
s2
)
Nekako toga vremena podignuta je i sat-kula na Pruscu, stroj sata je
po u Gornjem Vakufu, a poznato je da je neki majstor Ambro izradio, na
vodno u zlatu, bosanski dravni za Husei na

Iz toga, zaklju
da su Skopljaci bili u prolim vre menima vjeti i umjetnim zanatima.
Kad se osvrnemo na duhovnu i materijalnu kulturu nae upe u tursko vrijeme
dobivamo vrlo zanimljivu sliku koja nam se ovako prikazuje:
Oko izvorita Vrbasa stvorila se metalurgijska industrija; rude, talj enje
i pretvaranj e u robu. G. Vakuf bio je poznat po prostijim gvozdenim ali
je bilo izrade i handara, cijevi, strojeva za velike satove i sl. Vadilo se i
zlato. Hoffer veli, da je sluao da se u tur sko vrijeme dobivalo zlato takode kod Bi
strice, zatim Batue i u Sjeki'ri planini .""a) Poznato je da se domaee stanov
nitvo oko gornjeg teka Vrbasa bavilo pri kupljanjem zlata, po dnu
rijeke na brzacima volovske koe s dlakom uzvodno okrenutom.
niz Vrbas dolazilo se u kraj umske industrije oko jakog no naputenog
grada Susida. iz toga umskog komoleksa (Stoer-pl) slui i danas u naoj plan
skoj izgradnji. Nizvodno odatle nelkoliko ki lometara razvilo se veliko i itarsko
77) Kemur,a: Sara.ievs-ke GZM 1910. str. 597---598.
77a) Kemura: Iz Sejahatnam e, GU.1 1908. st r, 302.
78) Ovaj Sulejman-paa, l.iY<Jn bio )e i .ouul1Jski valli.i'a, tle je 1818 odbi,ko.van .)d sul
kna ri .:,e,Lkim p,oklJn'o m sa :<nekoliko dl?ka iz 'tlrade, I,ako se vioi iz to mu je
tOlT! 'pT;likom poslao iz Bosne Muradbeg, sta rUi hrat Husein-kapet ana
B:ografij,,, Mule Mer tvice itd., GZM 1932, str. 72.
7!J) Za ovoga Ahelllt-Ipa;.ll vebi Lavanin II SV(}:l ll j krunki p,a,d g,odinom 1722, da j,e od marta
do maja te g'od i- ne sa Illekolik,o hi{ ,ada rad.lika l\O'pao u Rami blago u ,;,edI1lCJom brij.egu.
80) Novi tur ski dokumenti itu., G?M 1942, str. 360.
81) CT'0;.:,3IHCJoS'llh: 3aOllUl1 br. :2555. Zapb ,e odnositi na Ahmet-pdu i si na l11U
Rustem-bega koji je te godine bio u Hercegovini. .
8') Nekol i.ko fO j,Il,i.kih pisama. GZ.\1 1909, st.r. 489.
83) Lb.>t ovi o BOSI;i, B'00sa n. ki P,puj!at'e loj, kn.jiga IV, Zagreb 1870, str. 121..
8:1a) Horfe' fI : Zlato i druge rude u l(lo:taru (GZM 1897, str. 423)
155
_ _ ___ __________ - Pr usac __
trite pod gospodskim dvorcem Veselom Straom, poznata pijaca u dananjem Bugoj
nu. U pazarne dane tu se sticala ne samo naa upa, nego i dalja okolica, trgovci iz
Dalmacije i srednje Bosne. Jo dalje niz rijeku ulazimo u itnicu Uskopija,
Polje. Iznad njega se stari Biograd sa svojim kulama i glomaznim zidinama. Stvar
no se u koricama, ' dok mu je glava bila puna duhovnih podviga nje
govih u Pruscu, hoda, kadija, muftija i dizdara. Dobar sat hoda,
'odatle k sjeveru, eto nas u Donjem Vakufu, sijelu feudalaca. Tu se samo gospodovalo
po serajima i kulama, vodila se koristonosn a politika, ekonomska i dravna. Nije bilo
trzavica kao medu sarajevskom gospodom.
Cijelu gornju sliku dopunjavale su kolone vojske na maru, bubanj za sku
pljanje pod alaje, ni trokut Akhisar-Kastel-Susid i niz mnogokatnih, gra
kula po beglucima. slika jednog kraja, kojoj je podloga bila sama bogata
priroda!
PROSLOST GRADA
Poloaj, mjesto i okolica. Tragovi ranijih kultura. Ime. Gospodari grada itd.
U kulturnom krugu kroz koji je prolazila upa Uskoplje u toku vremena kretao
se i grad Biograd-Prusac. Prekretnicu, je pad Jajca pod Turke 1527 go
dine. Od ranij'eg nepoznatog vlastelinskog dvorca postalo je najprije jako upo
rite, a ubrzo ni pa kulturno sredite. Radi svog poloaja koji jc bio po
strani od sukoba sluio je u pogledu vie kao sabiralite udar
nih trupa nego kao
Po prostoru koji obuhvata i po jakosti ovaj bosanski srednjevjekovni grad spadao
je vlastelinske gradove na zapadu Bosne i samo njegov poloaj
nije ga izbacio na arenu srednjeg vijeka, te o njemu nemamo po pismenim
dokumentima ni traga ni glasa sve do u tunko doba:.
Mjesto na kom je grad podignut lea [o je na raskrsnici prastarih puteva to su
vodili s jedne strane iz Primorja preko Li vna i Kupresa na istok, a s druge sa sjeve
ro-istoka Bosne (Veliki bosanski drum) od Kladue na Jajce ili drugim krakom
na Prizren, Gerzovo, Sokol ac, Babin-Dol, Prusac i dalje na istok ili jug. Juni
pravac razdvajao se u dva kraka kod sp omentog, dananjeg sela jedan
dolinom uz rijeku Vrbas na Bistricu, Proz,]r, 2upanjac, ili Prozor, pa niz Ramu 'na Ne
retvu, a .drugi od za Kupres i Livno. Iz Prusca ima za Kupres jedan i danas do
bar prijeki put koji iz Prusca vodi II junom pravcu po sljemenu kose, hvata se' iznad
Ajvatovice Osmanagine kose (kota 1210), pa jugozapadu izbija na onaj put od
Tim putem je preao svojevremeno i putnik Evlija. Sva pomenuta mjesta i prav
ci obiluju' manje ili vie tragovima starih kultura, rimskim, srednjevjekovnim i turskim,
dok manje preistorijskim zbog razloga koje smo ranije naveli . Pored spomenutih glav
nih linija na grad bio je vezan lokalnim preko Komara i Golea za
dolinu gornje Lave, gdje je na mjestu da nanjeg sela Turbeta bilo znatno rimsko na
selje (Bersellum?), zatim s velikom bazilikom i kasnije veliko srednje
vjekovno naselje s gradom u bli cini. Kroz taj kraj prolazio je dolinom Lave
glavni krak velikog bosanskog druma, poznatog u tursko vrijeme. S
imao je Biograd vezu preko Kupresa, neto zaobilaznim putem, ili direktno preko
Krbljine-planine, Kao ni bio je Biograd (Prusac) u tursko vrijeme vrlo
poznat.
Sve spomenute ne linije kor istili su i .prastanovnici ovih krajeva, jer na
tim pravcima nalaze se, iako tragovi i njihovih kultura.
Prvi spomen gradu pod imenom Prusac imamo iz BO-tih godina XV vijeka. Tada '
je na njemu sjedio kao turski namjesnik na Bosni Skenderpaa, koga smo spome
nuli, a koga akti onoga vremena' zovu

pa i turski,S,,) kako smo

81) Truhdh:a: TurS'l\,o- sll ovj. 'spom, GZM 1911, str. 342, 345, 346.
8") l-Iaml11N: !lJa V. dje., str. 637.


156
D.
to ranije naveli. Skender-paa nije bio Bonjak. Izgleda da je za vrijeme turske
invazije od 1463 odigrao vanu ulogu u kori st Mehmeda II kao i brat mu Ali-beg i stric
Mahmud-paa. Po turskim izvorima bio je 1466 bosanski namje
snik, a 1470 je svrgnut i ponovo postavljen 1473. Kasnije j e opet svrgnut, pa ponovo
postavljen 1485."") Imenovan je i vezirom, a' upravljao je Bosnom sve do svoje smrti 1506.
8
, )
Skender-paa je u. borbama, koje je vodi::>, protiv Mletaka, po
kazao velike sposobnosti. Nikad se nije znalo na koju stranu udariti. Izvodio
je svoje operacije munjevitom brzinom. Ra zumije se trupama, akindijama,
i vrio pripreme u tajnosti. Zato mu je poloaj Prusca bio dobro doao. Zali
.ietao se i preko Istre u Lombardij'l, sve do Mletaka, silno roblje i plijen. Na
tim vojnama pratio ga je kasnije tek 16 godinji sin Mustaj-beg, carski zet.
Njegova operativna baza potkraj XV vijeka ' bila je, po iskazu jednog koga Su
bili zarobili i pI'isilno ispitali, Ostrovica u Dalmaciji, ali mjesto za koncentra-
ciju trupa bilo je Polje.
Tako je 1499 gooine drao II polju pod Prusce m rezervnu vojsku da diverzijom
prema Jajcu parira udarac madars'kog kralj a, ako bi taj pokazao namjeru da pomogne
R8)
I
U julu iste godine, javlja ban' Berisla iz Ja.ica u Split da su Turci s vojskom
u Uskoplju, no da ne zna na koju stranu udariti. je Skender-paa, po nare
iz Carigrada provalio s tom vojskom na zemljite, upao u
popalio i opustiio sve kuda je proao, te sa 6000 zarobljenika vratio se u Bosnu.
sO
) Grad
Biograd, odnosno Prusac, bio je u to vrijeme u rukama; no to nije smetalo
Skender-pai da se u polju pod Pruscem zadrava s vojSkom. godine pokuao
je on navalu na Jajce s 9000 ljudi, ali je bio odbijen, ostavivi mnogo mrtvih na bojnom
polju. Taloci dobro karakterie tadanji njegov poloaj i zadatak: "TllI'ski guverner,
stari Skender-paa Mihaloglu, pazio je s jedne strane na dalmatinsku granicu, a. s
druge strane drao na oku sve gradove ja banovine,<.aO)
S Prusca se javio Skender-paa 1478 godine srpskim pismom, pi
sanim bosanskom povodom neko' poklona,"') to smo ranije spomenuli. Ne
kako malo vremena liza toga, u kasno lieto, izvrio j e Skender-paa straan napad na
Furlansku i Lombardiju sa 30.000 ljudi, sve porobio, popalio i bez zapreke
projurio zatim Korl.jkom i Kranjskom, te od vratolomija i junatva
sretno se povratio s ogromnim pl ijenom."") TJ arhivi je jo jedno
Skender-paino pismo. Ovo iz 1485 godine kojim je najavio svoj nastup za bosanskog
namjesnika, zatim dva iz 1486 godine, od kojih je j edno izdato nekom fra za
slobodno 'kretanje,"") a drugim se izvjetava iu o nekom pronevjerenom nov
cu, zatim .io jedno pismo o prodaji 010va.
n4
) Ono pismo iz 1478 i oba iz 1486 pisao je
isti pisar iako je proteklo njih 8 godina. Istovj etnost pisara vidi se po karak
obliku mnogih pismena. Mogli bismo pretpostaviti radi toga velikog vre
menskog razmaka u pisanju spomenutih pi sarna da ih je pisao sam Skender-paa, ili
da pismo od 1478 nije datirano (Truh elkn). Sadraj jednog Skender-painog pisma
je u Pllevodu kod Sanuda i sadraj jednog fermana ikoji je Skender-pai
iz Cari.grada ; kao bosanskom 'I1 amjesniku, po slije sklopljenog mira 1503 god."")
Na svojim vojnama i diverzantskim akcijama skupio je Skender-paa od plijena
ogromno bogatstvo. blago po krajevima godine 1499 podijelio je
sa sultanom Bajazitom.oC) Kao bosanski na mjesnik sjedio je u mirno doba u Sarajevu,
86) Truhel1,a: na,1'. el .:. , tr. 345.
87) Znam. Hr>Vati. str. 69.
88) Tr!Uhelka: Sara.:eyo 1904. str. 25.
80) Zinkeisen: Gesc hichte el es osm3nischen in Eu. t,()I;J.a, 1854, ll, str. 5:32,
PO\ "cs t .Jajca 145'0- J 527, Zagreb 1916, str. '1'13.
9L) Truhelka: Tursku-sluvJ sp,om., str. 49- '>0 i t atbl'a" vm.
0") Zlnkeisen: Ilav. d; ., str. 3 78 i nJ,p;)m. 1.
93) Truheil'ka: ISi pr <lj\1 J Skendcr-/pt3.e, GU,,\ 1894, s t;r. 609 s tablom.
"') Truhdka: Tu rsko-sl o\j . Splom. II, -str. 345 i 90.
D;;) I:s to tamo, str. 347.
Q") Hammor: uav. dj ., l, 651.
....
-..
t57
- Prusac
gdje je podigao veliki broj javnih a godine 1500 manastir derviima nakiben
dijskog reda, a uz njega svratite (imar.et), zatim sebi dvor"tu u blizini zgradu s mnogo
itd. Kad pogledamo koliko je imanje uvakufio spomenutom manastiru,
tek shvatiti koliki mu j e bio imetak. Samih seoskih imanja osim mli
nova i ispaa uvakufio je 01':0 60. '1<) Skender-paa je bio i poslovan Podizao je
mnoge mlinove i r adnj e raznih vrsta i od njih ubirao velike dohotke. Moda se i tu
ispoljilo nj egovo porijeklo, ali svakako u tom to je bio krt, jer sve njegove
gradnje to ih je podigao nemaju na sebi nita monumentalno i prama Husref-bego
vim mogu se nazvati 'kojima je jedva vidan trag ostao. Skender-paa nije
imao ni toliko ambicije, da ostavi iza sebe monume ntalnu grobnicu. Sruila se davno
i damija koju je Skender-paa bio podigao na gradu, makar ju je temeljito
popravio 1601 poznati Kjafij a. po svojoj djelatnosti, "
naselja, Skender-paa je naao mjesta i u jednoj turskoj kanun-nami, gdje se veli, da
je u varoi koje su "podigli pokojni Skender-paa, Firus"-beg i Junus-paa stiglo po dva
deset vojnuka r adi sigurnosti puta.
OH
)
Pod Pruscem u selu (Gornjem i Donjem) ive njegovi potomci. Mustafa
posj eduje i ferman kojim se to moe navodno utvrditi, no ti dananji po
tomci veu se za Kara Osmana, Skender-paina unuka koji je, po njihovom! kazivanju
i za){:opan u Donjem u posebnoj, danas zaputenoj, nekropoli. ..
Prusac je bio zgodno uporite, j er je radi svog poioaja planinama'
bio zaklonj en od neprijateljskih napada, pa i za vrijeme Banovine, a lako se iz
njega mogle baciti udarne trupe l prema Jajcu i prema Splitu. Zato su se na nj emu
i zadravali - do konaenog pada Jajca pod Turke - -njihovi vojnieki za
povjednici, kliki sandaci . Prostrano Polje, bogato itom, vodom i drvetom,
bilo je vrlo prikladno za koncentraciju trupa. Ono i u dananj e vrijeme odgovara toj
svrsi, kako je dobro zapazio' Lerhenfeld jo lIl78 godine. OO)
Po Skender-paa je 1466 oti ao za namjesnika u Sarajevo iz Vesele S1;ra
e. Ovu je ranij e - u decembru 1463 - jo pri.te potpunog Jajca od Turaka,
dobio na dar od kralja za saradnju Vladislav, sin Hercega Stje
_pana, lili') koji j e t ada i zauzeo skopaljsku upu, a hvalio se kasnije da bez njegove po
Jajce ne bi ni palo u ruke. Ako bi bilo ispravno da je Skender-paa
drao 1466 Veselu Strau, koju je on u ljeto 1463 dobio u zijamet od sl,.lltana - kako
smo naprijed rekli - bi da su Turci , vjerovatno 1464, kad je sultan Mehmed bio
opsjeo Jajce, opet bili zauzeli Uskoplje i u nj emu Veselu Strau. To ne bi bilo nimalo
pa da se to dogodilo i koje bilo godine prije 1466, jer od stval' anja
Banovine, obe stranke, i 'l'urci i bili su u krvavoj zavadi, to se u svag
danjim bojevima, su se reperkusij e osj svakom prilikom u Uskoplju pa i Bio
gradu, odnosno Pruscu. Evl.ija je odnekuda doznao za vrij eme svog boravka u Pruscu
da je Biograd polil.ovno za uzeo Skender-paa ili Husr efbeg.'ol) Biograd je opet,
izmedu 1466 i 1501 pao u ruke, to se vidi - iz poznate da je 1501/2
godine Mustaj-beg, sin Skender-pain, od 19 godina, sa 6000 konjanika i 4000
pjea1ka ' opet preoteo Biograd i teko opustoio bliu i dalju okolicu Jajca.1' '') Po ugo
voru to ga je sklopio 1503 kralj Vladislav sa sultanom Bajazitom, ostao je
Biograd, odnosno Prusac, u tursk,im "rukama . ll!:') je on pao opet u
ruke iza te godine, jer ga Turci dobijaju ponovno 1518.
' 0
' ) Na jednu od opsada Prusca
tih, ili moda i ranijih vremena od strane odnosila bi se predaja, koju
9, ) Kemura: Sarajcvs,l"c da mije , GZM HHO, slr. 590.
98) oy,r; l) es: KaHYH- Ha)1ia- 60c3H cKor C8Hl)a,O{a 1-13 rO i \. 1530, GZM 1948, Ill, str. 197.
90) A. F. v. Schweiger-Lercilel.1feld: Ba-s nic n, Wi en, 1878, str. 8&,
100) T-lOp e'Bufi: XlicTopHj a b OC ne , str. 567.
lOJ) Kemur a: Sejah2, tn ama, st r. Husref-beg ne m0e ovdj,e dotaziti u obzir.
10") Truhel.ka: Tu rsko- lov.i. spom. Il, 347; Sa-r,a)e-voQ 1904, st r. 28; Zname-niti
\-[ n at,i, str. 73; Krat,ka uput a" 24. Ovdj'e veli: Eauze jo Prusac j Ak-Hi s3 r (!): Ham
mcr : nav. dj . r, str. 657. Must ajbeg se u t o vrijeme zalijetao samosta.1uo i u Dalm a-ci ju. T(l ko_
cl februaru 1501 okollicu Tno gira (ArhiV' l'a po\'j. ,J, VI. 175),
103) ,Povi,jest Hw,aila IlI3, str. 220.
"") Th all oczy-uff! a,y: nav. dj., str. 2:32.

158

i danas od o tome, kako je neki poboni dervi (Aj vaz-dede) pomogao
pritjenjenoj turskoj posadi gradu da do vode.
Skender-paa je imao jo dva sina, koje smo spomenuli, Hasana, koji
je umro u Sarajevu iza 1470 i navodno zakopan kod bive Skenderije damije u Sara
jevu i Numan-bega koji je umro 1480. "
1
(; ) Oko 1488 podigao je Skender-paa - navod
no po sultana Bajazita II - na gradu damiju t. zvo Carevicu,
od koje nema danas vie ni traga.'III;)
U vrijeme Skender-paino ivio je na Pruscu dervi Ajvaz-dede, koji je za islami
zovanje UskopIja stelkao velikih zasluga. Njemu se pripisuje vode u grad.
Od mirovnog ugovora 1503 spominje se Prusac i pod svojim starim imenom
no u prijevodu: Ak-hisar, CasWlbianco.
U jednom izvjetaju od 1522 spominje se Prusac (Prwzatz) u turskim
rukama."")
Godine 1530 proao je kroz na grad. s poslanstvom cara Ferdinanda.
Poslanstvo je ulo u Bosnu kod Kladue, ali od nije ilo preko Jajca za Travnik
dalje, nego sporednim putem uz rijeku Sanu na Prizren (danas ruevina starog
grada nad vrelom Sane na planini Prizrenu), Carevac (kod Kaysersprunnen),
Sokolac/o
s
) Babin-dol, Semin, Prusac." "') O samom Pruscu ne pie
nita iako je ostao u njemu puna tri dana, samo veli da je grad i varoica. Sigurno
nije imao ni prilike da ga razgleda. Turci, se, nisu voliii da se u gra
dovima (vanim mnogo strani pu1:Jnici. Put je vodio
iz Prusca na Vrbas, kao i kasnija poslanstva, koja su ila ovim pravcem, pa ' dalje pored
grada Katela u Polje. Taj dio puta od Prusca do Vrbasa, ostao je u naoj
literatura dosada detaljno neispitap. Ranije se mislilo da su putnici, od Prusca pre
10',) Znam. Hr vati , str. 25 i 69.
HI") Prusac i njegove z.narnenito$ri , Sa rajevo, str. 22.
107) Tha,H6czY-ufflay: na,\". dj., 297.
'1J8) Za, ovaj So,lw-lac (Sl'O'l{ o,Il,' Falkonstei,n) veli (Rad 56, str. 154) ;p,pema
,putopi,s'll , da ima 6 iLi 7 okrug'lih 'w'a t a u ri du to nema nikak-vid smisla, jler se u odbrall
arhi,te,ktur,i sredn.; ega. vi;'ekakod .ovakvih utvrda nast-o; alo da se i ona jedna vr ata
'la'l=rave t,o manjima" radi lake odbcne. je g-reka u izdanju pu
bopisa od 1530 god. kojim Ise sluio ':1 i u onome sarajevs,ke muzc;o;l{,e biblioteke, koj im
sa m 'se ja tp'os luio. Tamo se veli: Wel ches (misli Sokot!) 8n der liru:k,en h,and gelegen und
etll'lO VI oder sibenn rund thiiren'tireba thUrme-n) in der maur hat. Govor je z' Jp ral'O 'oJ6 ili 7
uk ruglih kula. vezanih u zid UIle se tr'agovi, i cia,nas dijelom IP,o,zn aju. Pa i na slici grada Sokc'la
kO':Ja se n,aJazi na sus;edalOj s t!ra,n i istl{) g izdal1l;,a vidi se ;n a gradu 6 kulJ i sedmi crkveni t:>ranj.
:-.lije mi izdanjie Lambe'flg od 11 J911 da up oreciim tekstove.
100) Put ovanj a 1='0 Balka,n'skom P O,IUOLOk u, Rad . .lugos I. ,ak. LVI (1881) st r. 153-154.
itincr arium. se da pr'Jnade p'ratV3'C puta, je r ni.ie r lozn8V<!O
Kraj'a, niti .,:te imao dob fiU ko; rtu, Medutim je la lo i<aLn'a saolbra c<lj'llica i dana: u prometu. Rue V1i.ne
glpada Pr,izlena i se d'Jbro v7de na ptu'I ini PriJz.renu vie izvora Sa,ne. Sdo Care-I'a'c je raniji
Carev Bunar, Selll'i.n je brdo i :;oelo s lijeve str\lne '[,ije'ke Seminni-ce u njezinom do.nl.; em t oku. Semin
je kao ime svo;e kelt sko ,p o ri.jddo: sem = rijeka, in sufli ks; Hi se -bi = mala rijeka (Mo
ne: nav. dj'., str. 132, 260). Pod sel'JoJ11 Semri,nom putnici su 'neli Vrbas na k1olndima , pa s u ili uz
vodn'o desnom st mnom rijeke do biveg f' imS1kog mosta u dananjem D. Vakufu, gdje SJU opet Iflr e
li na lijevu stranu Vr'basa. Na tom malom razmaku '\ji,d;'eli su d.ra po[uena GJfinl)i i
Donji No'vi. sc -dolb:ro da bi ti mog,li biti n,a ter'enu s,amog dallanjt'lg'
D. Vatkufa, koji tada 'j o ni je ni postojao. 'n'apom!i,nJe tamo i !(uta.llG'Si k,o brd{), ,io;po>d koga
ima i zatim Novo Sdo nav. dj., iStro 85). Jedan o,d ta dva
(zalp' ravo mogao ,;e biti i kod sal1l'o'g mosba. je r su i sobe st,[ane !nusta u
bi,le kule straare. Proao sam r jeke ist,i taj !put (oel gdj'e ,j't!' s ,poslan
s[.vom p,rea-o' Vrba,s, pa elo m.osta u D. Vakufu) i lI's('3In
'
()lI"io, da se du n:jega nnkako nisu nngli
sp,ome.nuti kasteli nalaziti putnu: ima na li jev,oj' )'trani, jen se tuda brdsld masiv obara strmo do
sa lllog puta., neg{) su nWl'all'i bibi na :plfio tivnoj' strani ili k'od sa mog mos ta u {lana,j,ll cm D. Va
kufu. Izn ad t'ag mosta na li;el'oj strani Vrbzrs :l izdie sc "trm og ranak Kutan,;"l\'oga brua za koji
stall: j'i l;ucli Inaj u da se 71(r\' e Gr adi.na iJi Grada'.', Dan,l'nj i n;'cgovi l'la,,",icl n:l,il az ili ;: u ll;] n.jeJllu,

159
Biograd - Prusac
lazili Vrbas ili kod Bugojna ili kod D. Vakufa.
IIO
) je kasnije izdao i putopis
Katarin Zena, poslanika, koji je 1550 doao u Prusac (Castel bianco),
od Splita, preko Livna i Kupresa, da proslijedi dalje za Sarajevo, preavi Vrbas negdje
u okolici.lll) Ako su putnici, koji su dolazili sa sjevera, iz Prusea prelazili u nje
govoj blizini Vrbas, a isto i oni koji su dolazili s juga, jasno je da se ne bi ni doticali
Prusea, kad bi taj prelaz bio kod Bugojna kOje lei 7 km juno, ili D. Vakufa koji lei
5 km sjeverno od Prusca. od te pretpostavke, otiao sam u Prusac i za
kratko vrijeme pronaao stari 'put, danas sasvim zaputen zarastao
u grmlje, ma da je na tom mjestu kaldrma Put je vodio iz
Prusea, s raskrsnice, bliske Kjafijinom naselju, nizbrdo i preavi uskoro na desnu
stranu potoka Lubove, drao se stalno blizine potoka i tako siao u polje gdje je dalje
iao pored samog potoka. Ovaj dio puta, kroz polje, utonuo je pod ledinu i ljeti se na
ponekom mjestu pozna njegova trasa po poutjeloj travi dok joj je okolica zelena. Oleo
150 metara pred utokom u Vrbas odvaja se trasa od potoka i presjeca dananji dravni
put, u uglu, okrenutom jugozapadu staru nekropolu. Kada sam na tom
mjestu - a to je u Donjem - ugledao zidove poruenog turbeta, sjetio sam se
Zenove napomene, da je prije prelaza preko mosta na Vrbasu vidio veliku grobnicu
Osmana, oca onda sam lako pronaao i mjesto nekadanjeg mosta. S druge
strane rijeke vidi se nastavak starog puta, koji i danas slui u lokalnom a
' vodi- na Katel-grad, rijeku Gronicu do njezinog u Lavu i dalje niz
polje. Drugi krak iz gornjeg toka Gronice vodi na Opare, Bistro i u polje
kod Viteza Hi od seJa Bistro na Oba puta su i u upotrebi: prastare
trase, koje su i Rimljani koristili! ")
Na putu kroz Bosnu sreo je jo u blizini granice kod Kamengrada
poznatog junaka onog vremena, tada zapovjednika, (Ali?)-bega lla
zem lju, na grad,evni kamen, ,a je dobro i t r,asa s tarog .puta to gore vodi,o'.
Drim da Je to< bio Gornji No'Vi, kojli se PO a bliJw terena sasto;ao od jedne i l11anjleg dvori';'!::. ,
a Doni'i Nov'i je bio ,s druge stmne mosta. Takav rasrored bio ;e kako sa m pekao i kod ,o.nog
mosta u !D. Iz.gleda da je od ruevine !i:a&te'kr Don.ieg Nov{)g sagradio svoj u uamaju
1572, tu u blizi,ni, Ibrah im-beg, Ona i da nas IP,ostoji, su, iz Prusca da,I,;'e, put,ni'ci
oipletl='r1eli t o rijeke s matr,a geografs kom bludn)Jm. na ta ,:e
;;asvim razumljiva stvar. Iz Semi.na ima dOIista dabar IPut kaj: vodi ,juno< .na Tlltin, pa pJ1e,kD Se
minnice ispod Kuta!lljsl<og bndj n.a i I= 'o red za, Pmsa,c ,iJ.i od Semina odmah ,p re
k{) Ji;e\ lo m oha lol11 Vrbasa do dananj.eg masta u D. V,a'kufu i za Prusac Kuripe
!;;Iutem, al,j a,ko su ti bi,li ugroeni od ha;,duka (to ;e bi.lo vjerovatno) ili boilti lmri
veni, putn.ici su mOflali na drugu s tranu Vrbasa kod Semi'na, pa opet kad mo's ta II
D. Vakufu. Razumi,; e se da su, 'o,d Prusca dalje mOII1ali apet ;1= na drug-u st ranu Vrbasa,
A z,ato nisu ad -<k najneg D. Vakufa desnom st r'a;nlom rijeke, ne Ila Prusac ,isti
su razlozi bili kao i gare, Nis u badava Turci u o,vom IH.a.iu 'Zllat,; n broj I1Hn,:i h utvrda iTi
straara, ()IkQ mostDva, [ ana trodnevna p;osLanstva u Prusc u iz razlo ga.
HO) ,n.av. ,dj., st r. 159.
Ul) Dva t,aLi;ansili.a puto[;,isa, Stal i.ne X, str. 205.
ll') za, stani m rlldo,koJjJima Ji ispiraliiitima zlata Hofer napomll1;e n,a jiednom mjlestll
da ,;'e u seLu gr.ab ali ne veli 'koga ni n.a kJIll mjestu (dva
su Gomji i Do:m}i ), nliti v,ehi lotkuda mu taj I= 'odatal< (Hoffer: Z,lato i druge rude u trav
nio.lwm kota. r-u. Gl. Z. III 1897, .s tr. 419, 420,) Kriva Ip,os tav,I;,3 i prava;:: puta obojke IP.utnj'ka XVI
vi jleka, i Zen:a, ,ood Vrbasa dalje, ga prel<Jo KOI;Jila. Ob,a putnika, spoOlnin.,;'lI
grad Kat t"1 p,oled ,NOga su n3Jp\omi.[];:e, dia mu KaB:tle l ipni
ostao s li }e'\le stra'ne (itinerar). Zeno je ,pak u Trnovi,ci, selu, l(lol,;'e Lile bul'O n'e'
kad u ' bli7Jini Ka-tda (ll kfal,:iU da,n,anjih ' DalkU e oba; pUltn,ika -<'ll :prola ist,im
(J,ut,em, a an .ie v-o,dio - Su '!>:'eli Vrbas (.pod Pruscem), se na lijev{) ad rijle'ke
a ta .ie '1=11 t, kO.ii i d3!o'a,s v,odi n.a Podripce, Sabl,ia re (gdje j'e r'ssi<rs!1IiIC3
pllteva),odal<le i,de je-dan :put ,istaik.u. r,avno na Katel, ali pred l{ate].(JI11 iSlpod Crnog
Brda. grad na stn3 ni (ta je 'PIt izme-du Katela i Kopil,a) ,il sputa se
Bijelim IPlOtCJIk'om ka Gronic,i i nlz nju do Lave. Jia sam 'r pea,Oo t <tj. put za 6 i p'J
su se isti m putem vr.uti,li. Od Vrbasa da Gron.ioce ima d{)bri h 6 sa,tj ho-cl"' , a sC' ide
veli da su il,i planino'ill RadovD,II O'lll 5 sati (n.a ,kmrj,ima), I sad j ie to planinski ha,j
k,o,ii ,e lIel,ad 'j::.ribrajao Ra-cj.c)V311l "' . PIIeko Kopiia idu putnici ad
l.
160

ga naziva Osman-begom, no to biti niti je Osman-beg na
vodno (iz Duga kod Prozora), onaj koji je postao bosanski namjesnik
1553. To je na sin Osmanov,' kome naalost ne znamo. jo uvijek imena. Isto
rijski pismeni spomenici poznaju ga samo pod imenom Kalendar vilajeta
bosanskoga za . 1878 gOdinu zove ga samo Dugali (K. Peez: Otomanske valij e
u Bosni, Glasnik Zem. m. 1889, II, 61) . Hamer ga zove Ali-begom, to biti .
najispravnije,ll") a Osman je ime njegov.og oca, koji je umro prije 1550. I zgleda da je tu
napravio konfuziju. Talijanska kronika XVI vijeka ima podatak pod godinom
1552 kako je po smrt'i livanj.skog sandaka preuzeo tu O s m a n 0,
v i

Iste godine kad se sreo s . bio je u jesen
imenovan zapovjednikom solinske koju su Turci ba bili podigli da
blii dodir Klisa s morskom obalom.
m
) To je bio ujedno potez Turaka za
osvajanje Klisa, no poznati ratnik onoga vremena zauze godine za ot
sustva tu i porui. l1r. ) Kod zauzimanja te je
pomagao. 'neki prebjeg iz Turske vojske s prezimenom i pokrtenim imenom
Pavlica (Pavle), rodom iz naeg Prusca.
117
) Ovaj bi mogao biti sin Dauta,
djeda poznatog Kjafije, o kom biti govora, dakle stric Kj afijin. Sto
ga Kjafi ne spominje u svojoj autobiografiji nije ni Godine se slau, a i okolnosti.
Daut je poginuo u Dalmaciji pod Vranom - ne zna se kad, a jedan sin mu
(Turhan) umro je na Pruscu 1585 u 90 toj godini ivota. Pavlica je mogao biti za
robljen, ili bjegunac pod Vranom.
U tim godinama i kasnije, od 1552 pa do smrti
talijanski, i hrvatski izvjetaji s granica puni su podataka o i
njegovom ratovanju. Za pad Klisa pod Tu rke veli jedna. talijanska kronika pod 12
martom 1537: :o Vene Muratbeg Sibenzan (poznati cum piui Signori Turchi
e Malkozbeg et rumpesi il nostro campo et tolse tute le Artelarie et ... fo presa Clissa
perche fo
i latinski izvj etaji u tajer3kom arhivu u Gracu od 1552 godine dalje,
stalno se zanimaju kretanjem Malkoc-begovim. Oni su nekad pisani pod uticajem
i panike.tlU)
Tako zapovjednik izvj etava generala Herbertajna (sept. 1553)
kako je sa jo 4 sandaka u pokretu na Hrvatsku: zur ross und fuess,
aufs ste"rkhist, als sy aufkhumenmtigen mit geschticz vnd inn der kriegsrtistung von
Lewatschki gegen Sissegkh vnd Chrastowicza i m a n z u g s e i n s o ll.
je izvjetaj istog n a tajerske stalie od novembra iste go
dine, kako je razorio Linicu i ratuje po hrvatskoj granici, a hrvatski se
ljac( dre s njim, pa se boji (on da mu i njegovi uskoci ne pobjegnu: viil
(mj. viel) Chrabatisch pauern hintiber zu im dem Malkhotschweeg halten ... von
wegen meine Vsskhoken, damit mir diesel ben auch in dem gefarIichen schuebe dauon
(da von) zogen.""O) Neki pop Mikula pribanu krupski izvjetava kneza Tudora, por
kulaba na Novom gradu da kURi u Uskoplju vojsku, a Hadumbain
l21
na s kojom udariti na Hrvatsku preko Kostajnice iIi Dubice. ) I tako
se te vijesti o dalje sve vie gomilaju.
'
"") Poslj ednja vijest je iz juna 1562
u kojoj je popis turske vojske to je stajala u Slavoniji oko Moslavine pod zapovjedni
113) Hammer: nav. dj. II , 259.
114) Arldv za pO/vi jugO-'i 1. IV, str. 58.
"") Pet ar ' Zag r,eb 19:Y1', str. 127; Tn lhelk.a: Gazi Husrevbeg, st r. 46; A,r,kiv.
IV, str. 50 Truhelke II najpo krivo VI Knj. Aridva) .
HR) Nav. dj. str. 142; St ar,ine XXIV, str. 184 Izvocl-i iz zapisa
Arkiv IV, Tali j.anska k110nik a XVI \"Ii,j,eka, pod god. 1532.
117) N.a,\". d.:'. str. 142.
118) Arkiv IV, str. 5L je da kroni st a ne spomlllJ.e lwj,i .ie tada zaglavio.
119) Prilozi za pov}. hrv., St,]fjine XVII , t,f'. 203, 213,. 214, 220, 221 , 225, 228; 229.
' 120) Na v. d,i . str. 229.
121) Po-koion Tha'I,loo:ya ZeJll . 111 II 7. .:' II \I c,a r. (JZM 1905, str. 219- 220.
,.,) St u.ri ne XIX, str. 2, 4, 5, 6, 9, lU, l I, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 22, 24.
161
13:ograd - Prusac
tvom ostalim navodi se tu i sedam sandaka. U nekoj vezi spo
minje se u istoj vijesti i gdje je te godine umro. [2')
Jo napomenuti da na savremenik, turski Refik stavlja
bega u prvi red turskih ratnika onoga doba. JZ.,)
Iz gore spomenutih izvjetaja saznajemo i to da je Malko imao vie sino
va. 'Z;; ) Iz izvjetaja od 15 septembra 1560 znamo da mu je najstariji sin Dafer-beg,
(Sayfferbeg, Safferbeg, Schafferweg) poginuo pod na mjestu, zvanom Pavlo
vac. Dafer-beg je po tom izvjetaju bio ljubimac oenjen Kasum-bae
(pogreno u izvjetaju Rossumbascha) unukom carevom.
'26
) Po izvjetaju od 20 sept.
iste godine traio je navodno iz Carigrada odobrenje da zapovjednitvo
nad Daferbegovim trupama na najstarijeg od preostalih sinova. U tom izvjetaju
opisuje se i pogibija Daferbegova. Izgleda da je bio zapao ubusiju Haramija, a
otiao je u taj kraj protiv volje


Dvadeset godina kasnije iza i Zeno (1550) veneci
janski poslanik, jo uvjek kao zapovjednika, ali u klikog sandaka
Tu su mu donijeli uspjesi u borbama u Dalmaciji. Godine 1537 sudje
lovao je u Klisa sa Murad-begom kojom prilikom razbi e ova dvo
jica sa svojih 1500 ljudi dvostruko vojsku na dogled Splitu.'Z") Iste go

dine zauzet je i Drni napadom u kom je sudjelovao i 1544
potukao je vojsku pod i Bildersteinom, a bio je upeo
sve sile da zauzme Hrvatski spomenici koji poznaju po zlu,
lOVU ga pogreno i. i L: 11 ) ga zove Ljuti je
bio zmaj bosanski paa (!) tako o njemu pie.
m
) Dalje, nastaVlja, kako
mrzio knezove Zrinjske i kako je 1548 opustoio . pogramcne krajeve Hrvatske:
T'opusko, Zlat, Krstinju, Kladuu, Bojnu, Pernu, pa kasnije
1558 sav kraj oko Skrada, i Premilja, zatim od sve do Petrove
Gore.
Jr
"' ) Valvazor veli za tu provalu tl Hrvatsku: "U jesen 1558,
beg (Malkaatz-Beeg) izvrio je strani napad na Hrvatsku sa deset hiljada ljudi te ze
mlj u na daleko i iroko opustoio, do temelja spalio i odveo u ropstvo 1500 lju
di.I:14) Valvazor spominje jo jednu raniju provalu u Hrvatsku, koju je
izveo u julu 1556 zajedno s namjesnikom. Tada je u njihove ruke pala
Kostajnica i Novi i s njima jo 50 mjesta sa 80.000 stanovnika. I"') U ,priloenoj karti Val
vazor je opustoene krajeve Od Valvazara i postoje i geo
grafske karte iz godine 1672 i 1679 opustoenih hrvatskih krajeva sa posebnpm
"totus tractus per begum Malkoi:: -beg j e bio i junak. Pozivao
je i Nikolu Zrinjskog na dvoboj, no do tog nije dolo, jer je Zri!Iljski osvanuo na meg
danu sa 8000 ljudi!L:!7). ime .pronosilo se irom Bosne kroz tri decenija
I",) Ist,o tamo, str. 24.
" ") Rdilk: (prevod Sarajevo 1927 str. '1,9).
m) krO'l !lil(a XVI vj. im.3 l-"'Jdata!k O'd 6 mal ,ta 1553 da je t-og vremena j\\alkoc-Il(:g
t r o j i ,e \0111 S i, II 'o \ a Sp!-i. t , TrogiIII itcl. (Arkiv za IPOVj,. j . IV, str. !iC)
12") Starine XIX, str. 9.
m) Ist o t smo 'st,r. 10.
128) Truhelka: Gazi Husreov-beg Sar aj.ev'J 1912, st r. SJ.
12") Isto bamo s t fi, 54.
1:'") P.okiloll Tha.11 0C!lyja itcl. Gl. Z. 1Tl. 1905, str. 218. Z,a tu pohjedu 7. Ud
i Lava nin, sa l110 je stavl ;a u g'o<lillu 1545 (Gl. Z. 111 . 1914, str. 572).
131) Turci g.a! piu Malk.od, Hammer, I, 4n,.
"'") Karl ov3'c, Zsgreb 1879, str. 9.
""I) Ist o tamo str. 9 ilID. Lav,a:nlin bil jei p od goJin'om 1553, da ',:,e p'81I"Q>ili'o Kr ic\lcc
i Mutn,icu, a p,o'd 1555 i i tla POIIO'I">110 (Gl. Z m. 1914, str. 572). Vidi
i Oko Kupe i Ko rane, .sM. 218.
1:1.') Valv.aso r: Die Ehre itd., Lei b,.c h- Nirnberg 1689, II izdanj e 1877--79, Xl! kll.;., str. 121.
1:1r,) Isto tamo, ' tr. 21'. i 121, ll , 259.
1:1") n ail'. d,;., sIr. lO.
1:!7) H"l!I1m er II, 259.
II
162
Mazalic
kao ni jedno dotada ni poslije u tursko doba. Zvati se je tada
u onoj sredini, pa i kasnije, uivati potova nje i divljenje. Biti pod orujem
m
je nositi krvavu koulju. ) Skender -paini naslj.ednici sili su brzo s
pozornice, izgubivi i svoje porijekio. Malko su ga ljubom"orno do danas i u
ivotu svog naroda kroz se isticali. Iako oni mogu biti porijeklom iz Duga kod
Prozora, svakako su jednom linijom vezani i za Prusac i njegovu okolicu, kako
kasnije vidjeti. U toj okolici im je vie uspomena i njihovih zadubina.
odravao je veze i s Mle cima. Tako je sLao godine 1557 vojvodu Si
nana, kao poslanika u Mletke.'") Umro je u ljeto 1562 u u dubokoj starosti.
Itvanfi veli da su mu tijelo njegovi vojnici prenijeli iz Ugarske u Hercegovinu
u alobna odijela
Ufl
) da ga uz pretke poko paju. Ta vijest, se sigurno na
Uskoplje gdje mu je bio i otac Osman pokopan (Zeno).
su stara porodica. Ba li-beg spominje se 1475 kao sandak vrh
bosanski. On je bio poznat od ranije iz bojeva po Vlakoj 1462 god. U godinama
1473 i 1474 vrio je upade i po Ugarskoj, 1486 opet je vojevao po Vlakoj,
1478 u Albaniji zajedno sa Skender-begom i Ali-begom 1497 ratovao je
u Poljskoj .141)
U svom putopisu veli da je najvie timara u ono vrijeme u Bosni bilo
u prostoru od Prusca do Sarajeva. Na povratku iz Carigrada se istim putem
spominje Lavansko Polje Radovan planinu i Katel. Za ovaj je
ranije rekao, razumije se po da su ga sagradili Turci, da presjeku dovoz
hrane Jajcu za vrijeme onih bojeva oko Banovine. Katel je grad
mnogo starijeg datuma. On je i svoje romansko ime castellum. Turci su ga
samo malo popravili, a sluio im je u istu svrhu kao i Rimljanima za planin
skog putaY")
godine iza 1531 krenu novo poslanstvo kroz Bosnu sultanu u Ca
rigrad. Poslanici su bili Nogaroi i Lamberg Oni su od stigli u Jajce, ali od
Jajca nisu otili glavnim putem za Travnik nego opet sporednim preko Prusca. Za Pru
sac vele da je blizu D. Skoplja u dolini Vrbasa, a Polje da je po milje od
varoi.
14o
) I ovo poslanstvo je kod Kamengrada sa svitom
Dvadeset godina iza ovih putnika vidimo opet jednog poslanika, ovaj put iz Mle
taka koji prolazi' kroz Prusac i daje vie podataka. Katarin Zeno poao je za Cari
grad iz Mletaka preko Splita i Prologa na Livno i dalje p02matim putem preko Ku
presa. U Livnu je saznao da kliki sandak upravlja i Sinjom i Livnom i Biogradom
(Pruscem). Ovdje se prvi put sretamo sa starim imenom ovoga naeg srednjevjekov
nog grada, poslije mirovnog ugovora od 1503. Zeno ga naziva "terra bianca, bijeli grad. Hil)
138) Pod uticajem gLasa kio'ji se o ::.p'Jmenut,o m !p,r.onosi<o Hasnom, a' n. aro
Krajlin om, nadijevati su muslima.ni on'ih Ivremena muko'j dj!e ci ime ,i,a.ko je
plez,im<e.. Od tih imena nasta'b sou PO!nJOVlllO pr'ezimena te tako ima i dan as koj i sa. onima
jji kJp.a,L,; sk,im ne,maju nikakve krvne veze.
13") Sime Rllk'OMijet jugosl. listun'a, St arine X. tr. 8. U pismu dati.ranom 1588,
no,m kaJPIetanu Fah-i;'U veli se: ;o"plokbon' i (: ozdr.avlenie vele.dr,ago o(d') mene
Si.llIan' ,,' oivode, 'k'Ji bih' imbaadur'(!) begov'. .
HO) NLc. Isthu 3i11 ffius: Regn'i. Hunga niae histori,a, XXI, str. 258. Etva'nlt'i: veli na tom mjestu:
.Sed et Mall:ocills quum e TemesvarensL Quinqueeelesias esset t r.a nsbartus m()lrbo et senio
f.a,to suo functus est, et amilitibus cilieilO (k,as t net, grubo 1\ 0sl11a,to 10:cLvj.e!o) in.ct'u t ilS, quod
ma.g,ni apud e,og dolo'f'is signul11 est ad Hen:egovinill1l ulteri,o.ri s Bosn, ae regi'oln'em patePl10 sep ul
ehro illatus. - Vidi i Hlirmmera, II, 284.
Hl) Hammer I, 471, 521, 536, 630, 645.
142) Ku itiner.ai lll11.
143) Tunei su g,a se !b ogainska stabirlizovala, iza pada .J,ajca
(1527). T,o se vidi iz on,og,a. f1ef,e.rata 0 stan,jlU bOS3'1lSI<ih tvrdava:
.CastrLo e una eitta mlllfk1ta ,con un castel o, ma e sIJala dishabitata. Priloz:z Za geogr. sta
opis bos. paahka" Stariile XIV, str. 181).
1l4) nav. dj ., Istr. 196 i da;I'j,e,
HO) Ist,o t amo" str. 199.
14
6) Catharin Zen: Descrizione del viazo de Cnnstantinopoli ' 1550. X. str. 204.
....
Biograd -- PrusaC
163
Da pod terra podrazumij eva grad vidi se po tom, to i za Sarajevo kae terra ditta
el S eraglio. Aprila 19-og je poslanstvo u Kupresu u stanu koga
vidimo sad kao zapovjednika konjice u ovom kraju.
'
!' ) ali je on u t o vrij eme upra
vljao i klikim sandakom. dan projahali su kroz Biograd koga sad naziva Cast el
bianco i veli da je opkoljen zidinama, da je dobro straaren i jak (murato, guardato et
forte) .' " ) dalje, veli naili 'su na rijeku zvanu Vrba!;! (Virbas) s divnim drve nim
mostom sa ograd.om. Proli su i u kastel FermeHk (Vrbovik?) u kom je gorilo svj etl o
da putnici vide put (razumije da vide mjesto prelaza preko r ij eke --- most),
a s d!uge s trane proli su opet jedan kastel, ime je istrve no u Zenovom rukopisu
i mi mu ne znamo imena. Neznatne ruevine tog kastela nalaze se oko 500 m nizvodno,
na Gradi'na, pored desne obale rij eke. Onaj Fermelik ili je Zeno krivo zabilj eio
ili krivo Svakako j e deformi sano ime koje se spominje i u onom ugovoru oa 1503.
Taj kastel bio j e sigurno manja kula za mosta i morao je stajati neposredno u
njegovoj blizini, pogotovo, to je osvj etljavao prelaz. Ostatke mu zasad nismo mogli
otkriti. Vjerovatno se zvao Vrbovik. I danas je taj kraj obrastao vrbom. Tu u polju
prij e prelaza mosta vidio je Zeno veliki nadgrobni spomenik, koji smo r anij e spome
nuli, a za koji je doznao da je grobnica Osmana, oca (i' azumije se
onoga kod koga j e u Kupresu): .trovamo una gran sepoltura del padre
del beig, ch' havea nome Osman-beig,H") za koga je da j e on osvo:iio za
Turke ovaj kraj - razumije se Skopal jsku upu - za vrijeme invazij e 1463 ili
kasni je u borbama oko Banovine. Rekao sam ranij e da mi je podatak o tom
spomeniku posluio da put kojim su putnici dolazili od Prusca do mosta na
Vrbasu. Jo jedno da ovdje spomenemo. Zeno j e bio navikao od dj etinjstva na
velike monumentalne zgrade i spomenike. Nije on bez razloga za spomenik
vog oca rekao gran sepoltura. No o tom kasnije.
se .iz Carigrada istim putem preko Bosne vidimo Zena 2 oktobra opet
u naem gradu gdje j e s tigao u i sa druinom otsjeo u jednom karbanseraju, no
u svom putopisu da se nisu dobro proveli, jer je mjesto puno kradljivaca
(<< giongemo la sera a terra bianca in un ca vansara, et e loco pieno di ladr.i. stemmo
mal comodi.
'UO
) dan nastavili su put, proli' Kupres i otsjeJ.i. u Suici (Svizza) gdje
im je svratite (karbanseraj) bilo !komotno.
Poslij e Zenovog prolaska, koji je za bio svakako zanimljiv
nemamo dugo godina o Biogradu spomena. Istom 1567 potresla je njegove stanovnike
vijest, da je tu pod gr.adom na svom imanju umro Kara Osman-beg unuk
Skender -pain, a sin Mustaj-begov i ahi Huban, carske Igrao je na carigrad
skom dvoru veliku ulogu. Zakopan je u nekropoli u Prusa Polju.l" )
1574 vidimo opet jedno poslanstvo na prolasku kroz na grad. Fran
i Ivan zaputili su se te/ godine iz ibenika za Livno radi pregovora sa
sandakom.
' 6
") Sandak je tada bio Ferhart: -beg koji je iste ' godine
imenovan bosanskim namjesnikom. Kako poslanici ne sandaka u Livnu, zapu
tie se u Skoplj e (D. Vakuf) kamo je isti bio otiao u inspekciju. Na povr atku od san
daka, koga su nali u selu (Ciesta), proli su pored Prusca, za koji sa mo vele
da je kastel, nastanj en Turcima.
'
;;")
Nekako istog toga vremena se u Posavini iriti vj erski pokret k oji se znatno
udaljavao od erijata pod eha Hamza-dede, pr.ipadnika der vikog r eda
Bajrarni, koji je radi krivovjerS!tva i pogubljen 1575 na Hipodromu lt Caraigradu.
Ali .se pokret u Posavini i dalje irio te je po naredbi e ih-uI-islama obrazovana ko
misija, kojoj j e bio na poznati pravnik Sarajlija Bali i uz njega
147) Isto bamo, str. 205.
14S) Isto tamo.
" ") Ist,o talIT1 o, st,r. 205.
100) ISl t o t amo, st r. 245.
10 1) P o Muvekitu. Vi,di i Znam. Hrvalo!, str. 61'. ima podat ak d.a j.e umr o. II
TrhaJi, ralli t o ne n.il0g.ovu nod Prus,e'e'n!.
l"') Pr il,07i za g eo-grafsk-o' O:.' !S jJJ ahko', Starine XI V.. st r. 1911-- 193.
, m) Ist.o tamo, str. 193.
I I'"
I
164
D.
Kjafi. Komisija je vodila i stragu protiv pristaa Hamza-dedinih te su neki optueni
radi krivovjerstva i pogubljeni .' "' )
Spomenuti Kjafi - pravo mu je ime Kjafi Hasan - rodio se na Pru
scu 1544 godine, umro 1616. Studirao je vie nauke u Carigradu i napisao je dosta
dj ela. IC. ") U Pruscu je podigao vIse j avnih zgrada, osnovavi na mj e
sta naselje, zvano Nev'abad (novo naselje). On tih zgrada se do danas da
mija, obnovljen mekteb i tzv. sudnica (Kjafi j e bio kadija na Pruscu) u prizemlju
j e bila medresa i t ekija. Uz sudnicu prislonjeno j e neugledno turbe novijeg vremena
pod kojim je Kjafi zakopan. Ostale zgrade o kojima Evliju, propale su. Pre
vou Kjafijinog djela 0 uredbi svijeta <, (Ni zam ul alem) imamo iz pera 1C.6) a
prevod djela Nizamul-UlemailaHatem.il-enbija (niz i>td.) iz pera M. Han


Iz Kjafijine autobiografij e vidimo da je Kjafijin pradjed bio iz okolice Prusea ,
Jakov, sela Vukova. Preao j e na islam kad mu je bilo 100 godina, a ivio 227(!),
ostavivi iza sebe sina Davuda, ko.ii j e kako smo ranij e rekli poginuo u 70-oj godini pod
Vranom u Dalmaciji. Davud j e imao sina Turhana, koji je ivio 96 godina,
i umro na Pruscu 1585/ 6. Moda j e nj egov :>in i onaj PavHca, to smo ga na
prij ed spomenuli. Kjafi je sin Turhanov.".R) Kjafi j e pored svog i
rada i pored osnivanj a Novog Naselja u Pruscu brinuo se za napredak svog
rodnog mj es ta. Popravio je 1601 g. carevu damiju, to ju j e bio podigao na Sken
der-paa. s tarihom o toj popravci se u Kjafijinom turbetu. Kj afi je obno
vio i vodovod to ga j e podigao Ajvaz-dede. lC.9) Kjafi.ia j e pisao svoja dj ela i na boji
tima gdj e j e sudj elovao i sam kao ratnik.
' GO
)
U jednom od svoj ih djela spominj e Kj aii svog savremenika Aliju pozna
tog pod svojim ime nom Ali , i smatra ga velikim Alija je
rodom iz Prusca gdj e je i umro u visokoj starosti 1646 godine. Ne1<i smatraju da je
kao p.i esnik bio pr va k naim l.iudima. 1;;I) navodi ovaj nj egov stih i z sta-
doba:
"Pa ti je sta l.os t osl'3bila ti j eho
Na g- Iavi ni 'cnne dlake ne il11t:; de.
Tug- ti je ivot a pobi,jen vi g-ml,) a
..l. ti o t o III svelll u j,o ni ta ne znade1"")
U vrij eme gore imenovanih poznatih ivio je u ovom kraju
Ibrahim-beg,. poblie nepoznat, aU svakako neka ugl edna moda sin onoga pozna
tog .iunaka iz prve polovine XVI vijeka, to smo ga gore spominjali. Ibrahim-beg je po
digao, poznatu po nj egovom .imenu, damiju u D. Vakufu 1572, ''''' l koja je dij e.lom pre
pravlj ena, ali i danas j e kao gradevina ugl edno djelo, a vjerovatno je njegovo djelo i
ona damija u Pruscu to ju damas nazivaju Alajbegovom. Tu damiju popravljao
j e u XVIII vij ku Alaj-beg pa j e stanovnici Prusca zovu njegovom, no ona je.
vidi se po. nj enoj arhitekturi , mnogo starija zgrada. Sad j e sklona padu. Ibrahim
beg zakopan je pored svoj e zadubine u D. Vakufu. Kraj nje j e podigao mekteb i
zvanu Buka, i danas pos toji, no ne ukusno j e prcpravlj ena. Popravljao
j e i ' rimski most na Vrbasu u bliz-ini svojih zadubina, ali nj egov dio mosta voda je
opet odni jela. a ostao rimski. Most je i k asnij e vie puta popravljan, ali je gotovo
posve uni ten II minulom ratu. Na balucima Ibrahim-begovim navodno je zapisano
sve to je podi gao (dvij e dami je). Po nar odnom predanju uticao Ie IDa nj ega neki
lM) Zna m. Hr \' z.ti . str. 22- 23; Kr at ka ll' uta 39. 3.
15'.) Hamme.r nav. 9di njegov kOl11e nt ar II ,'I'c:::,k e l1'a Kudur i.;;evll Dogrn atik ll (Hammer:
11>::11' . d.:'" Il. str. 843).
lu") Glas nik Zem. muze.i a 1919, str. 165-179.
' .7) .Illav. d.i.. ;;t r. 17 i 23.
'"8) Isto t a 11110.
""') Ist o tamo. str. 21.
Ino) Popi s ori.;e, nt aL; k'i h rukopi sa I n , J.i(' bi bl iotek e, CZiV\ 1916. st L . 22R. 229.
1111) Z.n'3'1ll . Hrv,: t i. st r. 8, po,d Ali .
"") Ist o tamo.
'fl") Kell1l1ra: Iz st l'. 194
165
E3:ograd - Prusac
poboni eih da na svom imanju kraj Vrbasa podigne gornje zadubine, oko kojih je
ubrzo nastalo naselje zvano Novo Naselje (Nev' abad), dananji D. Vakuf (D. Skoplje),
zapravo njegova Zaputeno turbe toga ejha, nalazi se uzvodno odatle na lijevoj
strani rijeke u istoj visini s turbetom Mehmed Miralem-pae, koje se nalazi na pro
tivnoj strani. Ibrahim-bega zovu II D. Vakufu i Ibrahim..begom Kutanjcem, jer je imao
nedaleko na kutanjskom brdu kulu, se tragovi i danas poznaju. Njegov blii rod
svakako, Kjafijin savrem.enik Ali-paa s nadimkom Javuz, lwji je bio tako
silovit, da nije kao veliki vezir (1604) dozvo ljavao nikom da pred njim sjedi pri davanju
izvjetaja, osim Umro je iste godine od muke, to njemu nije
povjerena vojna na Perziju. Pravi Njegovi potomci nazivali su se i
Nekako ovoga vremena ivjeli su i neki koji su se bavili ikaligrafijom,
ali svakako i ljudi kao Hamza koji je za ivota Kjafijina prepi
sao (1604) njegovo djelo Uredba svijeta, te Muhamed spomenut kao pre
komentara na irazijev (1597). Moda ovome vremenu pripada i Pru
Abdulah drugih djela.'"")
Malo vremena iza smrti Kjafijine pregledao je grad Prusac bosanski namjesnik
Sarho Ibrahim-paa poznat kao sposoban vojnik. On je 1605 s 20.000
konjanika provalio iz u Austriju i krajeve,'"") a 1616-17
bio je sa bosanskim spahijama na vojni U B esarabiji.
lf
") Godine 1621 imenovan je namie
snikom u Bosni. Pomagao je u Betlen Gabora i s njim zajedno vrio upade
u Austriju.
'OB
) Ibrahim-paa je obiao vanijih bosanskih da im utvrdi
stanje i jakost. Taj njegov elaborat o utvrdama iz godine 1620, do\o je piiunaom
do ruku i po primjerku i upoznati smo s njegovom sadrinom.
Za Prusac se tu veli, da je zidi nama u prostoru ima oko 60
(ognjita), a izvan zidina 200. Grad moe dat i 300 vojnika. Ima mali kastel s nekim
oborom. Pod gradom 'ima oko 100 sela koj a se ukupno zovu (Scopie). Tu se
najvie zadrava sandak. Skoplje moe da dacL'1'e 4000 vojnika. Ima agu i .kadiju, a
sandak ga radi blizine.
IG O
)
Izgleda da su Ibrahim-pain' elaborat imali uskoro svi susjedi Bosne. Njim se
] 626 posluio gotovo doslovno Atanasije koji je t e godi.ne proputovaQ Bosnu
On je samo Pruscu dodao jo 10 ognjita u reionu grada.
Neki poblie nepoznati bio je u ovo vrijeme (1627-1628 god.)
sekretar u Carigradu (Hammer III, 57, 68).
Za vrijeme namjesnikovanja Sulejman-pae Mostarca 1634 godine, proao je kroz
Prusac, od Splita u turske krajeve engleski Blent (Blunt ili Blount), koji
.ie htio da u Turskoj na licu mjest:! islam i dravni Turaka,
da u njima lee svi uspjesi i turske imperije onog vremena."") Nekako u isto
doba boravio je u D. Skoplju poznati pjesnik, Bonjak Iskifi.ia (Oskiifi Bosnevi, spom.
1601-1650),'71) koji .ie izlazio na grad i uivao u lijepom izgledu. Her
nes veli da su u njegovo vrijeme pokazivali II D. Skoplju u kojoj je stanovao i na
gradu mjesta gdje je najradije sjedio.
t7
")
Valvazor ima iz ovoga vremena vijest (1644) da je Petar Zrinjski zarobio jednog
potukavi Turke u bitci kod Jurjevih a kako .smo
ranije rekli navodi 1647 godine onu provalu do Prusca.''')
m) Znam. Hrvati, .str. 110----1 I.
105) Popis orijent,a1lnih ru'k>opisa mOl,e bibli o.teke, GZM, 19H1. . str. 231. 269, 270.
100) Kratka uruta, str. 56.
107) Isto tamo, str. 60.
lOS) Isto tamo, st. 61.
1.0) Prilozi za opi s bos. Ip' J la,!ik,;; , StarJne XIV., str. 181.
170) Rilcht er: Beitrage zur Landeskunde B. H.. Wi 5lS. MiH. X., s tr. 395.
171) K.o.rkut: P o tur-ahidlilja UskiHi Bosnevi.:e.GZ!l1 1942, s tr. 371 i dal .: e.
m) Hoern.c'S : Dinari sche Wande rllnge.n . str. 279.
17") VaivaSOIr : na v. dj., XII, str . 129.
17<) Kr.atkJg uputa, str. 72
Hil)

Istom oko 1650 imamo opet vijesti o naem gradu. Tadanji turski geograf Hadi
Kalfa, spominje u svom opisu sandakata klikog i bosanskog Biograd pod tur
skim imenom Ak-hisar (Bijeli-grad). Pisanj e mu nije pouzdano, jer on nije ni
vidio ove krajeve. Tako veli da je Ak-hisar udaljen od Skradina samo dan hoda, a da
lei prema Kamen-gradu i Jeze ru! Osvojio ga je 1501/ 2 Mustafapaa-beg po zapovijesti
Bajazita. Veli dal je da se nalazi na podnoju (!) jelovinom obraslih planina i da se
u njega dolazi s Kupresa.
H
") Na drugom mjestu veli, da se zapadno od Ak-Hisara prua
Kara-Dag (Crna Gora - planina).l7r.) Zatim da se u blizini Klisa (!) nalaze Skradin,
Ak-hisar i Kamengrad i da je Skradin (!) Ak-Hisara, Kamengrada i Jezera.
m
)
Dalj e veli, da su i Kotari (Ravni Kotari) bliski gore spomenutim gradovima
1T8
) i da
je Ak-hisar udaljen od Katela, koH smo rani.ie spomenuli u vezi s putnikom
dan hoda, to odgovara donekle stvarnosti. jer je' put Za Kunres
veU iSpraVp.lO da lei Ak-Hisarom i Li.vnom.
ISO
) Jo jednom spominje Hadi
Ak-Hisar. 'kad da utvrdi poloaj Biograda koii je leao
tl jednom di.;elu dananjeg Konjica, za njega da lei Mostarom, Saraj evom
i naim Biogradom.
I S1
)
Uskoro iza Hadi K?lfe, imamo opet jednu viiest o naem gradu. Biskup Mari;an
koji ie 1655 izvrio inspekciju institucija u Bosni spomin.ie u svom
i7.vietaju iz Olova Prusac i veli: miesto sa katelom, zvanim Skoplje (Scopie), ima
:100 turski sa 4 damiie{( .182) 1658 godine, za namjesnikovanja Ahmed-pae,
koii je uSkoulju koncentris'l.o truDe za napad na Dalmaciju, imamo opet spomena na
em gradu, ali ovaj put u opirnom opisu i i podgrada od poznatog tur
. skog putopisca Evlije (Celebi.). On .ie doao u Bosnu ela pokupi neke poreze, a
iz e-leda da je bio i u priiatelistvu sa Ahmet-paom. S njim je Evli;a otiao i na vojnu u
Dalmaci ju. Iako je fantasta i slui se u >Noiim opisima pretieranim tvrdniama ipak se
iz ni eaovih opisa mo7.e stvoriti slika tih mjesta. To vrijedi za
Biograd koga on stalno zove kao i Hadi-Kalfa Akhisarom. U ovai je doao iz D.
Skoplia (Vakuf ) za koi e veli. da je varo sa 30 damiia, od kojih da je i
nR isolidniia ona, to ju ie podigao Ibrahim-beg. Preavi sa hil iadn muka (I)
od ovog f!rada vodu Vrbas i poaviunim rpl"<wcem stigoh u , Ak-HisRr l( . bkf)
Evlija svoi Mora da je Vrbas bio u nabuialom staniu kad je bilo toliko muke
()kO nj egovog prelaza. Iz toga nam jP da je stari rimski most na pet okana
se i sad poznaju, bio II ruevnom stanju.
Za Biograd veli, da se biieli kao iai e, da su ga sagradili (Rimljani?) i da
mu ie bilo ime Prf'nse. Ako je . tada Evlija tako to onda bi to ime moglo biti
o'mova od koie ime Prusac. Prense bi ' {elt.,ki na velikom briiegu
(J r iel = veliki brii eg. <:; = prielse = v elikog briief''l

ili bren - se =
n (1 d brdskom vodom.1A") ili praen-se = na visini.' SS) Evlija veli za grad. da .i0
na st i ienama r)d kamena na net uglova sa zidovima visoldm 40 arina(!) i
da ga il" tRdanii bosanski namiesnik Melik Ahmed-paa popravio, jer je bio dosta po
rnen.IA7) Grad iI' op<:;krbli E'll topovima i municijom. a pod upravom je dizdara Sa 300
moma.ka posade. SvakE' udara se u grad u u bubnieve, da se plae uskoci (!).
m) CT. HOB aKOoBl1h : a UI1 Ka .lq> u. C. K. A. XVlIl. str. 84.
170) Isto tamo, stlr. 80.
177) Isto tH 1110 , r. RT
17
8) I.sto tamo, str. 86.
17") Ist o tamo, str. 94.
lBO) Isto, t amo'. str. 84.
181) Isbo tamo, stn. 93. K iH,a }e ulllr o 1655, a li svum opisu zna da .:'e Kli , pao u Mk
ruke 1648 g'odine. Prema turne n,:'egov'J djel;) je .pisano izmedu t e i '1655 godine. V.ieroltatno
blie onoj prVIo.". Zato sam go re i naveo 1,650 godinu.
182) Dr. F. M.: Dv,g % ' remlenaizvjeta:a J Bosni. GZJ\'\ 1904. str. 253.
183) Kcmura: Iz Se-jahatllameEvH.;,e Celebi,;c, GZM 1906, 'str. 194.
18') Mone: nav. dj., str. 123, 131.
tBr,) Istlo 't.a mo, str. 52, 131.
1SO) Ist,o. tamo, :tr. 236, 238.
187) Kemu r,a: Sejahatnama, str, 194,
tl
\
167
Biograd -- Prusac
S juga i sjevera grad je ponorima poput paklenih zjala. Velika gradska gvo
zdena kapija je jarkom, istesanim u liticama, preko koga j e Asma
- most koji se danju sputa a die i priJdapa kapiju. U ima
oko 80 za vojnike i damija tzv: careva. Posebne kul e ili hambara (depo) za mu
niciju nema. Samo od zapadne(!) strane je lak pristup. Za opsade ima
is pod zemlje iz grada do vode put. Toliko Evli j a o samoj Opis je kako se vidi
ali uglavnom je da nam nije broj i raspored kula . Sto se
tajnog izlaza i z grada kroz zemlju, dananji znaju da j e postojao no ne
znaju gdje, te ga i sami trae.
O naselju izvan gradskih zidina, veli Evlija, da je tada imalo 800 prizemnih
i dosta dvdkatnih, tvrdih i irokih ( = prostranih) s U varoi j e 8 damija od
1w.iih je najsolidnija Hajdar sa kamenim minaretom. Zapis na damiji je iz
godine 1616. U varoi .su tri tekije i tri mek teba. Tekija i mekteb to ih je podigao po
znati Kjafija bolji su od ostalih. Na njegov om je mektebu u tarihu godina 1612. Varo
ima jo banju, oko 80 i vodovod od Zatim dalje Evlija,
da se uz varo nalazi imanje bega vrlo gostoljubiva kod koga
svaku nailazi 300-400 putnika(!) koji t '--I mogu jesti i (razumije se ba
dava). Isti ima toliku sa raznovrsnim da se u n j oj moe da izgubi(!)
Ima i ljekovitog meda. Zatim govori Evlija o ehu Kjafiji, dobrotv'oru, rodom iz Akhi
sara, u svakom znanju, koii je proputovao mnogo svijeta i zaeli v se
svoje rodne grude vratio se u Akh isar, podigao u blizini naselje Nev-abad,
u njemu damiju, tekUu, han, banju, mekteb i Napisao je od svake znanosti
po jedan i najzad umro._ Jo za ivota priredio je grobnicu u z t elkiju pod ku
betom gdie ga sahraniti. Evlija veli, da ga j e na tom mjestu vidio svojim
mrtva, pod pokrovcem i da je sve oko njega zanosno mirisalo.
I u opisu naselja pod gradom Evliia je pretjerao no u dijelovimai e Dana
nji Prusac ima 10 mahala: Grad, Teoedik, Varo, Brdo, Pot
kraj, Srt i Riieku. Tepedik i Rijeka odvojeni su od ostalih. U svemu ima oko 200
i oko 1200 stanovnika - samih muslimana. Od damiie i sad je najsolidnija Han
danija (Haidar sa starim zapisom" to ga je Evlija Jo p osto.ii
damija, odn. Ibrahimbc-gova, sklona padu, i Kjafijina. Od Kjafi
jinih zadubina rekli smo ranije koje su prestale. Sudnica, medresa i tekij a
(jedna zgrada), imaju i danas kameni svod.
Kjafijin zidani grob na kube nalazi se uz spoljanji zid te zgrade. IZ!1ad
niega je turbe s drvenom strehom i neugledan sarkofag. veli. da K;afi zauzima
prvo mi esto svim naim prosvjetnim radnicima koji :m gajili kulturu.
Jo veli, da je u Pruscu bio osnovao i medresu.
188
) Cini mi se je sam Kjafi posadio
pored svoj e damije onaj ogromni bor kome danas teko da ' ima premca u naim kra
jevima. Deblo mu je u visini pre ko 4 m u obi mu.
VrIo je da Evlija nikako ne spominj e Ajvaz-dedu, koji je Pruscu pri
bavio vodovod i koga muslimani u zapadnoj Bosni uveliko tuju i mu
na grob. Ni Ajvatovicu Evlija ne spominje _pod ' tim imenom iako je kao vrelo
poznaje i veli da je oko vrela Me1ik Ahmed-paa sofe. Izgleda, da je u ono vri
ieme uspomena na Ajvaz-ded1l b il a 'izbliiedila. bi prema tome imao pravo kad
kae, da je pod uticajem Kjafijinim oivljavala uspomena na Ajvaz-dedu.
'SO
) Razma
hala se do pieteta tek u XVIII vijeku. . Ajvaz-dedino neugledno turbe i danas postoji i
vodi se o njemu briga, a podigao ga je Kja fija."O)
O i onoj o kojoj govori Evlija nema danas ni traga ni spo
mena u Pruscu, ali narodna predaja veli da je pod Pruscem u Donjem za
kopan neki nepoznati Dafer Alaj-beg iz porodice te bi prema tome onaj
beg bio iz toga roda.
Sto se zgrada u Pruscu, o kojima govori Evlija danas ne izgledaju tako.
su male, niske jednokatnice ili potleuice. Dvije seoske kafane i jedan
188) Krat,ka ll,puta, st r. 198-200.
' SO) Ist'Q tamo.
lB") Bonj>a ci i Hel'ceg ovci U isl. kn;'ievnosti. eZM 11912, str. 54,
168
D.
su do nedavno earSl]U. se da je u Evlijino vrijeme bio kraj oko
Prusca ugroen ustanicima (hajducima). Spomenuli smo ono bubnjanj e po
u gradu. Sam Evlij a po odlasku 'iz grada u pravcu Kupresa veli, da je morao
putovati S velikim oprezom, pod silahom.'!ll)
Poslije Evlije nemamo o naem gradu opirnijeg opisa.
Rekli smo ranije da je nakon zauzimanja Klisa od strane Venecije preneseno si
jelo sandaka u D. Skoplje, no ba za bio je na grad Ak-Hisar. On je neko
'vrijeme smatran glavnim gradom nahije. U jednom sidilu iz godine 1791 veli se na
pr. da se Vesela Straa nalazi uskopaljskoj nahiji, kotara akhisarskog. Nekad se pod
Ak-Hisarom podrazumijevao i sam D. Vakuf,,:o2)
Godine 1675 proao je kroz Prusac poslanik Giovaiii Morozini na putu za
Ca r igrad. Za varo i grad veli da je vrlo velika utvrda koja lei medu dva brda. Ima
600 ognji ta i mnogo voda to silaze s brda. Mjesto niie maleno, sa otvorenim trgom
koji vodi do zatvorene zidom i podignute na visokom okr'uglastom
brijegu., n )
Mal o iza Morozini j a , 1680, proao j e kr Dz Prusac opet jedan poslanik,
Giovani Batist a Donado, j e put opisao Antonio Beneti . Ovaj veli da su iz Kupresa
sti.gl i za 4 sata do zvanog Akmar (Acmar, pogre no od Ak-Hisar), koji se po
talij lnsk i zove Fortezza
Godine 1689 izdao je Valvazar svoje poznato djelo o Kranjskoj, no' on se i
na borbe po bosansko-hrvatskoj granici , kako smo ranij e spomenuli. U pri
l oenu ka rtu na XII knjige unio je i na grad pod imenom Prusac
(Prucksa tatz).
Potkraj XVII vi j eka spominie se [kao prvak Zaim-beg (1696).105)
N.iegov savremni k .i e Ahme t koji .ie v isoke kole u Carigradu, posve
,aO
ti vi se sudskom zvanju. Umro je 1702 u Bosni kao vrhovni sudija. ) Za njegovo.g,
odnosno Zaim-begovoo' vremena dogodila se iedna provala (1697) pod vod
stvom Kanagete u k r aieveoko Prusca.'"7) Malo vremena iza Ahmeta,iavlja se opet
jedan kao imenom Alija. Napisao je r aspravu 0 milostinji i
0 uputi careva i vezira u upravu.
Ovo dielo posvet io je poznatom Ali-Dai koji je tada bio bosanski
amj esnik. Alija je umro oko 1747 godine. lO") Za vremena Ali-Dae
s u sudi elovali u bitci pod Ostrovicom 1737' 9") i pod Ozijom na ruskom bojitu
g din . P od Ozijom zaroblj en je bio Malko Mehmed-beg i tek se vratio 1740 iz rop
"t va.
20Q
) Kao kuriozum navodimo i ovu vij e:.t iz tog vremena po kronici Nikole Lava
nina . U vezi je sa koj u je spomenuti Ali-paa gajio prema
izv jes nim Bonj acima , ' koji su ga kod Porte tual] cali. Lavanin veli: Na 24 febra dojde
II Tr a vnik kaimekam Ali-n a a m3.zul Sulej man-paa,2(11) koji se dili (otili) iz
Travnika na 7 januara 1747. Ovi, prvo neg se dili, na 2 januara bi topuzom dva Alipa
Alajbega i Sulejman Alajbegaeo') svojom rukom tako estoko, da Sulejman
unui, a drugi s mukom iv
101) Kelllura: Sej aha1n a1l1 3, 195.
192 ) l(em l. r' a: SHla'.: e c1 'J mr,i e, str. 612.
193) Pl1t ov1tnja J:O balle XVI Raci LXII, tr. 92, nilpOlllcn. 2.
'''') Istlo tam o.
'"J) Zn.a m. !-l n", gt i, str. 7,'5,
'''") Isto 1110, st r. 4.
H17) Bojevi u Bosni i H. ucl 16&2-1699, GZM 19U8. st r. 92.
JO ) Znam. Hrlvat i, , tr. 9.
"'9) Sandak Idiki, koj: )e tada s.; edio !l3 Ak.Hi salrll. odnosno u D. Skopl.:'lI bi,o ;.e neki ,beg
iz Po,ri je, t na,d.ia, GZM 1908, str. 100).
2"") Kr at ka uput a, !str. 94, 96.
"'II) Bost andi Sule;manpa2, iJ oS'I nski 1745.
""' ) Potomei Al i' lpa e (vel. vezk.a 1603) na.z.ilwrl i su se
Lava nin: K r-olli k a tp/od go,d. 1746; GZl'vl 1'890, str. 223.
169
Irograu - Pr1lsac
U to vrijeme javlja se jo jedan Mustafa koji je opisao
bojeve po granicama za vrijeme namjesnikovanja Ali-pae Mustafa je umro
na Pruscu 1755.
201
) P,oznatiji od njega je sa vremenik mu Ahmet Hadi-Nesi
koga spominje Babinger kao ratnog putopisca i istorika.
je austro-turski i rusko-turski rat 1736-39, za tim zemlje kroz koje je kao zarobljenik
Tome naem posvetio je lijep spomen i na Taib u
Jedan zaboravljeni XVIII vijeka.2n")
Dvadesetak godina iza smrti Mustafe opet je jedan mogao da
usplahiri stanovnike. Sam bosans'd namjesnik Ajvaz-zade Hadi-Ali (ili Halil)
paa poginuo je navodno pod Pruscem. Njegov grob nalazi se toboe u nekropoli Haj
dar (Handanije) damije u Pruscu i njemu svijet i dri molitve.
201
)
Nisam mogao taj grob i dananji svijet u Pruscu ne zna za njega. A grob u -
haremu iste damije, kome narod dolazi i moli se, nije Ali-pain Hasan-ehov.
Godine 1805 u februaru dobio je naredenje Ali barjaktar na Pruscu, da sa 150
ljudi krene na bojite u Novi Pazar.
201a
) .
Od polovi'ne XVIII vijeka pa dalje nas taju u Bosni nemiri, koji su imali svoj vrhu
nac u poznatom ustanku Husein-kapetana borbe prenesoe
se na sjeverne granice Bosne. Prusac se dalje rijetko spominje, jer je ostao po strani,
no to ne da nisu ivo sudjelovali u svim u Bosni i izvan nje.
Kako je Uskoplje (upa) stajalo uvjek uz carigradsku vladu tako je i za vrijeme Hu
sein-kapetanova ustanka. Na Piroti II Travniku dolo je do bitke privrenika
Huseinovih i Skopljaka- koje su predvodili skopljanski Mustaj-paa i
Osman-beg, no ovi budu razbijeni. Skopljaci se spasoe bijegom. U tim nemirima spo
minje se Mehmed-beg kao protivnik ustanika. Taj Mehmed-beg bio je 1826 bo
sanskim defterdarom, 1828 zastupao je bosanskog namjesnika, a za vrijeme ustanka spa
sio je bosanskog namjesnika Namik-pau od ustanika, prebacivi ga 1831 u Hercegovi
nu. Defterdar je bio i 1832 godine!Ok)
Pobunama Bonjaka zadade ud Olrac Latas, koji u krvi ugui sve
to je tada disalo ponosom stare Bosne. Na to die raja glavu i borbu za oslo
To dovede do okupacije 187!l godine.
posljedl1jim evropskim putnicima koji su proputovaH Bosnom i u
Prusac u tursko vrijeme bio je Francuz Pukvij (H. Pouqueville), koji je doao u Bosnu
od Splita, poznatim putem preko Livna i Kupresa na Prusac i -9a1je (1806). Taj put
opisao je njegov brat u djelu Voyage de la Grece.20") Istim putem doao je II Bosnu
1848 godine minhenski Zendtner (Sendtner), koji se zaputio u nae krajeve,
da na ima rijetkih bilina. Zendtner je stradao u okolini Travnika, napad
nut od nekog dervia.
zlO
)
Fra u svom djelu Zemljopis i povjesnica Bosne
2t1
) pogreno postavlja Pru
sac 4 sata udaljenosti od D. Vakufa! je istu greku preuzeo od njega.
m
)
I poslije okupacije od 1878 Prusac je ostao neko vrijeme nim
Tek novo put iz D. Vakufa preko Bugojna za Kupres uljuljao je Prusac za
dugo vremena u san iz koga se tek u posljednje godine buditi.
Kratka uf.uta, s tr.' 214.
20') liCTOp:I('CKo-erHorp.aq)'CtKe llPTHlte, s.tr. 86-87 (Babinger: Prusac, das
, c!l'e Mek,ka, u reviji: Der nahe Osten, Be.rlin 1929, -, veska aUg',-sept.. s tr. 125-6).
20") K'Blendar Ga,j:r et 1939, s tr. 159 i dalje.
- Zabeo- : Saraj e\'o 1932, st r. 38. V,i,.;es t od koji lli
:nal'e nije p'ouzdalm .
. 207,) Kemura: Prvi s np,ski ustanak, Sa w'j-e\,o 1916, str. 55.
'08) Kratk.a up uta, str. 138, Zn.am. H,rvati, str. 42
.119) L. Pouqueville: Voyage de la Grece, Pmi s 1826, Ul, str. 118,
otU) Ri1chter: Beitdige- zu.r Landeslmn.de B. u, H., Wiss. Mitt. X, str. 398, 399.
'U) Bon)ak Sl.: ZemI,iopis i povj. Bosne, Zag-reb 1851. str. 27.
212) Bosna, str. 162.
170

Od putopisa koji su izili uskoro iza okupacije od 1878 za nas su od interesa onaj
od Svajger-Lerhenfelda
21
::) i drugi od Hoernesa.
214
) Lerhenfeld spominje preuzima
nje vanosti u od strane Skoplja (= D. Vakufa) na Prusca, izradom
novog puta, krajeve u Us'mplju, plodne i pune uma, sa
ravnicama, zgodnim za koncentraciju trupa.
2l
r.) Hoernes u svom putopisu naziva Skopalj
sko Polje rajskim krajem. Misli da slovensko ime Skoplje dolazi od kopati i da
)}rudarsko mjesto (!) . Ne zna da je pravo ime Uskoplje. Veli, da je iz D. Vakufa
put za Kupres preko Prusca, no da je taj svega metar (!l iroka staza, kojom se slue
samo Prusac mu se nalazi na mje:; tu gdje se Koprivnica, zapravo
rijeka, Vrbasu probija kroz uzan klanac na strmom ogranku hrda Suljage (!).
Veli da je nekad, u srednjem vijeku bio vaan ni Opisuje i stari grad
i veli da se jedna kula die iznad pet okruglih (?!) malih kula, koje su
spoiene dosta dugim zidom.
216
l_ Krivo citira Hadi-Kalfu da je Prusac na
vodno zauzet od Turaka 1529 godine. Hadi-Kalfa navodi godinu 1501/2."'") Iza
1529, d::!. je Prusac doivio h-'ku opsadu vojske, to nikako ne moe
biti, jer poslije pada Jajca, drave digle su ruke od Bosne i jedva su se
i same branile od unitenja. Teka opsada Prusca, o kojoj Hernes govori
Aivaticu i nekog dervia. mO.fdaie biti samo 1501 i 1527, prije pada Jajca u tur
ske ruke ili 1463 i 150l. prije u tome periodu. Za vrelo Ajvatovicu, kae,
da ie na pobonu molitvu spomenutog dervia izbilo iz gradske sti.jene (!l.
if' Ajvatovica ud;,ljena 7 km od I?.rusca.21S) Iz ovoga cijelog opisa vidi se, da pisac nije
bda ni zaviJ.io u Prusac, nego ie svoie znanie o njemu stekao po drugih put
nik:1, koii su vierovatno i sami sve znali po iz onog podatka o
stazi metar irokoj, jasno je to. Sve do okunacije od 1878 kroz cijelo . tursko vrijeme
prolazila je kroz Prusac glavna komunikaci ;a izmedu Primorja oko Splita i Bosne i to
vrlo frekventirana od putnika. trgovaca i turske vojske. to je Hernesu bilo poznato,
pa je sasvim tvrditi da se ta odmah iza autstro-ugarske okupacije
pretvorila u stazu, metar iroku.
'Sto se gospodara grada Biograda u srednjem vijeku nemamo o tome nikakvih
podataka. Mogli bismo tek da indirektnim putem na jedan trag koji ubacuje
samo malo sv.jetla u to pitanje. Od o<;voje'1ja od strane Turaka, Prusac je bio i ostao
muslimansko mjesto, usto u punoi mjeri ortodoksno i konzervativno. Jedan lokali
tet u samom Pruscu zove se i danas Mahala i to bi. bio jedini zao
statak iz srednjeg vijeka u Pruscu. D,mas u toj mahali nema ni jedne a kroz nju
vodi lijepa, zaputena, stara kaldrma. Ako je jedan bio gospodar Biograda i
islamizovan ostao na svom imanju (plemen'ta zemljal, razumije izvan koju
su Turci poslije i podravnili, imali bismo tu i porijeklo dananjeg naziva odnosnoj
mahali. Ime Ratko vrlo je rijetko ubosan,kim pismenim dokumentima srednjeg vije
ka pa biGmo prema tome mogli pomiljati na kneza Jurja koji se spominje
par puta u slubi kralja Tvrtka II (god i kasnije u slubi Hercega Stefana (god.
1453).m) S tim u vel':i mogli bismo spomenuti i Ratka koji je stajao u slubi Hercega
Hrvoje (1403 god.)"") i mogao biti tn s Ratkom krstjaninom, koji se spominje
1404 u vezi s amnestijom kneza Pavla Po nekom od spomenutih,
ili jo po nekom od njihovih potomaka moe dananja mahala u Pruscu nositi
svoje ime, odnosno mogli su biti gospodara Biograda prije turske invazije od
godine 1463. Spomenimo jo i ovo: Knez .Juraj mogao je po u svojoj
213) A. v. Schweiger-Lerchenfeld: Bo'snien uas L.and ll. seine Bewohner, Wien 1878.
21<) Dr. M. Hoerl!les: Wande rul1gclI, Wie
l
!1
Schweigerr-L.: nav. dj., str. 88.
2i") HOIernes: nav. IStr. 278-280.
21.) St. Hadi Kalfa, str. 84.
ns) Hoemes: nav. dJ,. str. 279.
219) Monumenta 426.
220) Ist.o tamo, s tr. 457; Fermendin: A-c ta Bosn,3 c, s tr. 238.
221) nYI.\.Hh: I, str. 51.
Isto tamo, I, 50.
.______ ______________________ __ 171 -- ___________________________ __
sredini biti od milote zvan Juriom. Mustaj-beg, navodni sin Skender-begov zove se
po ocu a imao .j e u slubi Bo njaka Vlaha
Famozni Prudentius Narentinus (pop pronaao je u godini 1459 Vuka
kao vojvodu Prusca: "Vuk Gr.7bglianovich, comes Livno et Vaivoda Pru
sti ", to je vjerova t no uzeo iz

Biograd je dobio svoje ime, kako smo naprij ed istakli, po bjelini, koja se na tam
noj umskoj pozadini crnogorice isticala. U pisanim dokumentima ranijih
vremena zove se Belgrad, Bielgorod, Ak-Hisar , Castel-bianco, Terra-bianca i Fortezza
bianca, to sve isti pojam. Prusac Jie na zi v naselja to se podiglo neposredno
pod gradom, a Turci su taj naziv prenijeli i na sam grad. se prevariti ako
ustvrdimo, da je to nasel je isto toliko staro kao i sam grad. Razvilo se na raskrsnici
cesta. I samo ime Prusac zaostalo je iz davnih slovenskih vremena. U Bosni ima
i prezimena Prusac (okolica Travnika), koj a nemaju nikakve direktne veze
s naim gradom. Isto tako ima -naselja koja se zovu Prusci i drugih koja se zovu Pru
sine. Ime od starog slovenskog prous'c' ( ), starohrvatski "prusac, dobar
planinski konj, zapravo, konj jakog hoda ,225) to se u prenesenom smislu moglo odnositi
i na dobra planinara. Vjerovatno je da se prvi naseljenik dananj ega Prusca
zvao Prusac i po nj emu da je naselje dobilo ime. Kod nas u zen'i.lji ima mnogo
zaostalih keltsko-ilirskih naziva. Rekli smo ranij e da onaj naziv Prense, to ga je odne
kud Evlija, moe da iz keltskog jezika, od je moglo nastati slavizirano
Prusac, ali i obratno, mogao je Evlija, po turskom da od naeg imena Prusac
napravi Prense, to je i vrlo vjerovatno.220) veli da se rijeka na
ziva Prensa,227) to danas u Pruscu niko ne zna. To je prenio od Evlij e.
Turci su od osva.ianj a drali grad kao utvrdu i bazu sve do
1838 godine. Potkraj septembra 1833 bilo je .io na Pruscu 7 topova i oko 50.000 kila
baruta (40.000 oka).228) Potomci posljednjeg dizdara iz porodice jo su ZlV1.
dizdarima bilo je i ljudi. Kao takav spominje se dizdar Mu
stafa 1718) koj i se bav io i pisanjem.
229
)
Austrijanci su ostaH iza okupacij e od 1878 na gradu vrlo kratko vrijeme i odonda
je grad ponovo zaputen. Narod je poskidao gdje god je sti gao bolji kamen i ugradio
ga u svoj e I vlasti su to ranij e radile, oplatu zidova za lomljeni kamen
kojim su se nasipa le ceste. Zidovi su se dobrim di:jelom obruili. Negdje su i sasvim
nestali . Kapij e su nestale. Veliku ulaznu kapiju od hrastoviln.e, pokovanu .gvozdenim
upotrebili su Austrijanci u druge svrhe. Kule su do neke visine.
mostovi su nestali, a jarci pod njima zatrpani. No ipak pored svega toga,
grad je jo u dobrom stanju i posjetiocu prua impozantnu sliku.
Iako su Bosna i Hercegovina, dok su stajale u sklopu Turske carevine bile za
Evropu nepoznate zemlje u kartografskom smislu, ipak su kartografi, ruski
i nastojali da tu prazninu ispune makar i izvjetajima putnika i vojnih age
nata. Tako je ilo kroz sve do okupacije 1878, no -i karta Bosne i Hercegovine
se pomalo upotpunjavala, nekad s vie, nekad s manje Ali Uskoplje i Prusac
(Biograd) makar .i .ne situirani pojavljuju se ha tim kartama iz nam
je na njihovu vanost u kraju. Tako je Uskoplj e zabiljeeno kao
kraj pod imenom Scopie na karti Zojtera izdatoj II Augzburgu oko polovine XVII vi
jeka,t:lO) zatim kod Valvazora na priloenoj karti u XII knjige, i z 1689 godine,
223) Tr uhel-ka: Tu,nsko-sl.ov.j. sp om., str. 50.
22' ) Prud. Na r.: De reg111!O Bosniae, Ve neti'i s 178 1, s tr. 32.
n;) J. Mik al(:a: Blago j ezi.ka silovinskog, Lal ur di (Lore:t) 1649; Lexicoll f. 'aleosluven i
co-grae,co -I a tinum, V,Lndohon.a.e 1862-65
220) j e da Se j aivt'a u Bosni u iz medu 167'6 i 1692 i j edan musliman s pr,e
Zime'l1() 1l1 Prus ili Prusa, Omer, to,doba a iz Dubi ce Dopisi izmedu k,raj'ikih, tu rskih i hrv.
Star'hne X, '16D). ---
227) n.av. c!j.., s t r,. 5.
228) 'iiiTentar 'i>o>lc' IL kih .
"") Ist o t amo. - .
230) Ma tth3Jeus Seucer: Atlas 110 vU<s , Augs burg, ii s>t 61, Ugarska.
172
D.
unesen j e Prusac (Prucksatatz) na Vrbasu (Verbatz). U atlasu iz 1789 godine
na karti das Konigreich Bosnien zabiljeen je i Biograd i Prusac, ali kao dva mjesta:
Bielgorod je na gornj em Vrbasu, je Prusac (Brussetz) odatle, oko 20
km udaljen.m) Na karti uIca (Evropska Turska i (iz god. 1838) dopunj ena i po
pravljena 1853) i Prusac (Brusatz) i Skoplje (D. Vakuf) dosta su lokalizovani. Isto
tako na k arti priloenOj Lerhenfeldovom dj elu, koja j e prema
vim podacima.
e82
) Naveo sam 'ta nekolika primj er a da '!le spominjem Kipertove i
druge karte. No dok su tako stranci jo prije okupacije od 1878 godine nastojali da
dodu do to podataka, neki nai l j udi, poslije spomenute okupacije, kad ,
j e karta Bosne i Hercegovine bila usavr3ena, donose u svojim kartama greke, koje
su davno ispravljene. Tako n. pr. u svom "Atlasu za hrvatsku povjestnicu na
karti br. 6 ima Prusac i Biograd (i tur. Ak-Hisar) kao dva mjesta, rastavlj ena oko
15 km. Na istoj karti je Susid-grad sj everno ( !) od Prusca, a D. Skoplje uopte nema."o:: )
Za se poveo pa je sa Pruscem i Biogradom . napravio istu greku, samo je
obratno od situirao Biograd sjevernLl, a Prusac juno.2:H)
ARHITEKTURA
Kad od stanice D. Vakuf putem prema Bugojnu izbi za
desetak minuta do no prelaziti mosta nego okrenuti lije
vom obalom, prij ekim putem, sve uzvodno. I taj 'Ilas prevesti preko iste rij eke
i izvesti uskoro na stari put, kojim su nekad prolazili i strani putnici.
a koji i danas slui ne samo nego i kolskom. Put je irok oko
4 m. Danas je nabijen tucanikom, no kad se ova j prometom otroi i dugotrajne kie ga
speru, pokae se tu i tama stara kaldrma, ir oka oko 3 m. Nakon pola sata ugle
visoko minare Handani j.e , kako bljeska na tamnoj pozadini oj dugi niz
bijelih koje SU se poredale kosom. St ari gr ad vrijeme pa
nam nestati iz vida, zaklonjen s pravca ko jim dol azimo, breuljkom Tepedikom. Tek
kad ovaj iskrsnu pred nas iznenada v isoke, impozantne zidine s desne stra
ne, dok se i neopazice na staroj kaldrmi koja se tu i tamo po prilazu gradu
Trebali smo u svemu sat i 20 minuta hoda od stanice do gradske
kapije. Tu je raskrsnica. Desno vodi put u mahalu donj eg grada (sl. 1) i na samu cita
delu. lijevo u ,..starom rimskomkaldrmom, a naprijed, k rij eci , strmom stazom.
Tu ras krsnicu zovu stariji ljudi ,'}ondom, a neki prenose taj naziv na sam jarak pre
ko koga j e ranije vodio most u grad.
Za nekoliko minuta, proavi gradsku kapiju, se na citadelu. Tu je i
na jstariji dio grada. Lako t er en na kom je podignut. Rijeka ispod nas
na tom mj estu savijutak i naputa uzani de file, koji je sama is kopala svojim vrlo str
mim tokom. I danas, na samih pet kilometara toka od vrela, ispod Osmanagine kose,
pa do nadomak Pruscu, sputa se za 300 metar a visinske r azlike. Tako je silnim udar
cem vode na savijutku na kom je podignut grad, stvorena erozijom pedeset metara vi
soka stjenovita obala, koja ga titi s dvije strane. je strana irom otvorena no
terasasto se sputa, to j e dalo da se grad zidinama lako zatiti. Od glavne
kapi je grad je uskim t er ena vel an za kosu, koja se savija u velikom luku
od zapada prema istoku pa sj everu. Po tom luku nanizale su se Od njega
se odvaja iz same druga kosa koj a prema jugu. Po njoj j e pos tavljen
vodovod sa Ajvatovice. Iz poloaja lako je da je ovaj grad podignut
u vrijeme kada se borba vodila na blisk a otstojanja i da je u srednjem vijeku bio za
miljen kao vlastelinski dvor . Po svom poloaju on je tada bio prvoklasan
':11) F. v. Reill y: Schaupk .tz der fUllf Thei!e Ll er Welt , Wi en 1789.
"""l (Roki,ewi.t z) .ie kao austri ,'-, ki g;e.nem21!t abni kapet an bi o :pridod.a t a ll stri skJITI
konzulatu u Sara;'evu t e .i e 1863 i 1864 iPlr oput>O Yil O Bosnu i izradio !p() S'\' ojim premjeranjima
I='fIU Bosne, kO,;,3 je izila 1865 g'odine.
m ) Atlas zla hr v. P J v:"e><tn ku, Zagreb 1888.
izvc\r-a hrv. hi st ori je, 1914, pril oena karta.
173 B:ograd - Prusac
odbrambeni objekat - od najstarijih vremena, pa do pojave vatrenog oruzJa. Stupa
njem ovoga u borbu izgubio je uskoro Biograd svoj predominantan p010aj u ovom
kraju, jer ga je malo bolja artiljerija sa okolnih visova, )<.oji ga neposredno nadvi
suju, mogla lako da dovede u teak poloaj.
Citadelu velika kula i zaokrueno dvorite, jednake duine
i irine (20 m). Debljina zidova kule je u pravcu otkud je mogao uslijediti
napad zid je debeo 2.20 m, protivni zid oko 2 m, a oba poduna zida oko l m. (0.91,
0.97, 1.03 m). Zidovi kule su 6-10 m visine, prema tome gledamo li ih spolja
ili iznutra. su od dobro pritesanog kamena i sedre. Opasuju poveliku prosto
riju, koja je dosta ira na strani (sl. l). Ta kula, po konstrukciji zi
dova, jedva da je imala dva kata osim prizemlja, je zid naknadno pre
udeen za borbu. Ako je kula imala i drugi kat, to je vrlo vjerovatno, radi dobijanja
stambenog prostora, onda je on bio drven. Prizemlje ove kule je zatrpano
ruevinama. U dijelu naknad:10 je (vjerovatno u tursko vrijeme) kopan
kao neki podrum, koji je imao vezu s tri pukarnice, prepravljene za djelovanje ja
vatrenog od kojih je oha u junom uglu i jasno se vidi njezina
konstrukcija. Ostale dvije su zatrpane ruevinom. Stranji otvor tih pukarnica je vrlo
velik (1.45 m), te je jasno da su one prvobitno sluile za strijelca ili tekih pro
jektila, kasnije za topovsko poto im je prednji otvor po svoj prilici
odmah iza 1463 godine. Zanimljivo je da su pukarnice u plitke nie, koje se
proteu du visine zida. Iste take nie nalaze se i na protivnom zidu,
to da su one prije pukarnica. Kakvu su svrhu imale ne moemo za
sad objasniti. U njima je glatko izmalterisan zid, a takav malter bio je upo
trebljen po cijeloj unutranjosti kule. je kvaliteta i eementske tvrdoG:e. Kula je
imala kapiju na zidu. po tragovima zidova i hrpi ruevina, iz
gleda, da su ispred kule, desno i lijevo od njezine kapije stalaje manje zgrade (sl. l).
Zid, koji opasuje dvorite debeo je 2.40 m. On je trebao da izdri 'udarac,
a taj je mogao da se izvede sa strane. I u tom zidu u blizini kule bila je izbijena
velika pukarnica, on:ima u kuli, no danas je u ruevnom stanju. Razumije se,
da' je spomenuti zid bio prvobitno po vrhu zupcima, iza kojih je brani
telj mogao voditi borbu. U dvori!itu se nalazi bunar ive vode, to je neo
za ovaj vrhunac na kome je podignut najstarijii dio grada, jer se sastoji od pri
rodno izlokanog, mekanog vapnenca, punog i manjih kaverni. Bunar je dobrim
dijelom zatrpan i to u posljednje vrijeme, pri mu je stradala ograda kao i
gornji dio unutranje oplate. Kau, da je bunar vrlo dubok i usjeen u kamen.
Okrugao je i u gornjem dijelu ozidan kamenom. Ima,' u njemu uvijek vode.
mu je 1.50 m. U sjevernom dijelu dvorita, pored bunara, nad samom provalijom i na
najviem dijelu terena stoji jo stara straarnica, je velika, polukruno '
pukarnica dijelom zazidana ria prednjem otvoru do 40 cm irine i 50 cm visine, jer je
i ona preudeena za vatreno oruje. Ova straarnica vjerovatno je imala i jedan kat,
po visini zida. Dosta je nepravilno Oko pukarnice zidovi
su joj sa svih strana zadebljani do 170 cm, su na ulazu 80 do 100 cm debeli,
usljed je prostorija sprijeda ira mego kod same pukarnice (1,80 m). Unutranja
duina prostorije danas je 3,30 m, no ima tragova zida po kojima se vidi da je za oko
metar bila dua. Od straarnice '{odio je du ruba provalije nii zid, koji se oslanjao
na opisanu kulu (sl. l). S te strane neprijatelj nije mogao nikako gradu, te je taj
zid imao zadatak da poslui prvenstveno kao ograda. Ispred njega u pravcu rijeke,
prema zapadu, podignuta je bila nad provalijom na jedne stijene manja osma
ili moda zatitni zid (sl. l).
U krajnjem jugozapadnom uglu dvorita nalazi se nedavno otkrivena prirodna
jama, izlokana u koja vladi okomito u dubinu. U nju se moe s tekom
mukom spustiti mraviji Ranije sam spomenuo, da je poznato da je
iz grada vodio tajni hodnik kroz zemlju prema rijeci, kojim se za nudu posada mogla
. snabdjeti vodom ili napustiti grad. U dokolici poneki stanovnik Prusca nastoji da pro
taj hodnik. Tako je otkrivena i gore spomenuta jama. Na vie mjesta u ovom
dijelu grada se potmuo tutanj kada se nogom ij.[ teim predmetom udara po tlu.
Svijet misli da ima podzemnih prostorija na gradu, no se da odzva
174
D.
njanje od prirodnih podzemnih uplj ina, koje smo gore spomenuli. Napominjem
da se pod citadelom u stjenovitoj obali, okrenutoj rijeci nalazi vie manjih pre
ma bi se moglo pretpostaviti, da je tajni izlaz imao svoj na citadeli,
vjerovatno u samoj kuli. Citadela je imala izlaz u dijelu zida.. Kula i onaj dio
zida koji je neprijatelj mogao direktno . napadati bili su dubokim i irokim
jarkom, ukopanim u ivac kamen (do 6 m irine i 3-4 m dubine). On je
prvobitno svravao na oba kraja nad provalijom, no kasnije mu je juni izlaz
Jarak je kod !kapije bio mostom koji se i u opasnim vremenima dizao
lancima, kapiju. U jarak se nije mogla napustiti voda, aii je on u vrijeme
rata bio brkljama (zailjenim kolcima), u brvna ili drvene podove,
jer se nisu mogli zabiti. u kamenito korito jarka. Zatim je bio maskiran.
Osnova ove citadele (sl. 1) i njezin izgled, ma da pokazuje primjerak utvr
dvora srednjeg vijeka, izgleda da je razgradena na mnogo starijoj. Solidno
Sl. 2 - Pogl ed tla grad s jllga
pripravljen i upotrebljen materijal u donjim dijelovima kule i velikog zida,
za bosanske gradove s'rednjeg vijeka koje poznajemo; poloaj i mjesto,
za te ali vrlo pogodno _za nadzor kroz ovaj,
nekad pusti umoviti kraj, u blizini plodne vrbaske doline i bogatih majdana,
komad rimske kaldrme u samom na selju neposredno pred gradom; okrugli u 'ka
menu izbueni bunar, govore, da je ovdje mogla postojati rimska stanjca sa za
datkom da vodi brigu o sigurnosti Takav zadatak imao je i grad Katel na
istoj liniji, s druge strane Vrbasa. Naa citadela je uporite sta
nice. Njezin postanak mogao je sezati u vrijeme iza pacifikacije ovih kra
jeva (Germanik, Tiberije) ili u vrijeme razvoja rudarstva. Ovuda je ila najblia veza
iz Salone do :ispiralita zlata ko}a su Rimljani imali, s jedne strane na gornjoj Lavi, a
s druge na srednjoj u Polju. Trebalo je osigurati i transport rude. Kako su
ovo i pravci za srednju Bosnu (Bistue N., Stanecli), nema ni sumnje o tom da
"
J3iograd - Prusac .
175
ih nisu Rimljani iskoristili. Poznato je da su oni izbirali pravce za
svoje puteve ne na tim pravcima ni od zaobilaenja, gdje je iziskivala potreba
(veza s nek.im naseljem, t eak teren). A i radi opte sigurnosti trebalo je to vie
veza i kastela. Tomaek veli na jednom mjestu (prevedeno s One ceste to
ih j e Dolabela u godinama 16-20 izgradio, kasnij e su proirene u svim pra'(cima spo
r ednim linijama, povezanim drugima. Tako mreom cesta i podi
zanjem brojnih k.astela bili su Rimljani u stanju da gospodare brdskim krajevima i
dre na uzdi podjarmljene narode (divlje Dalmate, Salust).1(""") Sto se danas na gradu
ne nalazi nikakvih tragova rimske kulture - mislim metalnog novca, rbina posuda ili
to nije nikakvo jer su Slaveni, a kasnije Turci, ovi posljednji,
kroz vie naseljavali utvrde, gdje je radi toga svaka stopa
zemlje prevrnuta nebrojeno puta. A nije se dosad za tim ni tragalo. Radi istog razloga
ne pojavljuju se ni srednjevjekovne starine, pa ni turske.
Sa citadele vidi se u daljini za vedra vremena D. Vakuf kao na dlanu.
Srednji vijek dodao je za zatitu citadeli, ali tek negdje u XIV ili XV-og
vijeka, visoku i jaku poligonainu kulu, udaljenu oko 40 m ispod nje. Ta kula kao i svi
ostali grada, pokazuju s jedne strane nezgrapnost i aljkavost u zidanju detalja,
a s druge odbrambenu arhitekturu; oznake bosanskog srednjevj e
kovnog graditeljstva (sl. l, 2, 3). Kula j e u toku vremena popravljana i prepravljana.
Dananja nj ezina visina sa spoljanje strane iznosi oko 7 m. Zidovi joj imaju debljinu
2.40 m. Tri pukarnice u prvom katu kule i vjerovatno vie njih koje su bile na dru
gom katu, koji danas ne postoji, branile su pristup gradu. Vanjska oplata zidova opala
je dobrim dijelom, a unutranja gotovo posve, te se konstrukcija pukarnica ne moe
lako rekonstruisati, no paljivom iz oka da je za
padna pukarnica u plitkoj nii, koja se protee du cijele visine zida, kao
to je i sa pukarnicama' u glatoj kuli citadele. Isto moemo
za ostale dvije mse prvog kata po }iIgonaine kule, te to, da
su sve te pukarnice izvedene u isto vrijeme kad je i u naSlm krajevima
vatreno oruje da mijenja nacm borbe. Tada j e poligonaIna kula spojena s cita
delom zidom i zidovima obol', dug oko 50 i irok oko 60 m. Zid obora
je s tri ne to izvan linij e bastiona (sl. 1). S djelovanjem
vatrenog oruja morao je tako utvrden gornji grad, da se opae i jarkom. Taj je ,isko
pan sa spoljanje strane, du zidova, od poligonalne kule pa do zadnj eg bastiona.
Jarak je bio irok 6-10 m i dubok oko 3 m (sl. 1). Od zemlje stvoren je na
protivnoj strani jaflka kontreskarp, po kome je bio podignut zid dva do tri metra visok.
Njegovi tragovi danas se t ek tu i tamo naziru. Jarak se u toku prolog :i ovog
erozijom zasuo. Ulaz II obol' n3lazio se u zidu citadele i poligonalne kule. Zid je
na tom mjestu zadebljan do 1.40 m. Pristup toj kapiji bio j e za
vatrom iz obe kule (sl. 1, 2, 3.). Ta vatra bila je jo vatrom iz onih pukar
nica, to su se nalazile u zidu k oji je p olazio od junog ugla velike kule na citadeli,
jarak ispred nj e, pa skretao naglo pod pravim uglom prema poligonainoj
kuli. Spomenute pukarnice su zasute ruevinom sa unutranje strane no spolja se
jo vide u zidu (sl. 1, 2). Cini se, da su zadr ale svoj prvobitni izgled. Vanjska konstruk
cija sastoji se od kamenog okvira sastavljenog od dva uspravna i dva vodoravna stup
ca. Otvor njih je 30:40 cm. Jo jedna manja pukarnica bila je u zidu ka
pije obora i poligonalne kule. Iona je bra nila pristup pomenutoj kapiji. Danas je s
unutranje strane zasut a . U oboru odmah iza . kapije bila je velika zidana zgrada. Od
nje' se mnogo ruevine. Mogl a je biti duga oko 12 m i 6-8 iroka i imala je
dosta dubdk suteren (st 1) Vele, da su to ostaci careve damij e (Skender-paa).
Neposredno ispod toga prvobitnog grada razvilo se u srednjem vij eku kao
podgrade (dananji donji grad), j er je i tada Biograd bio vaan ni kao
i kasnije u tursko vrijeme. Razumije se da su trgovci igrali u
glavnu ulogu razmjene dobara. To se vidi i po tome to je Republika prva
dobijala izvjetaje o u ovom kraju s XV vij eka, a i po zaostalom
romanskom nazivu londa (loggia) !koji jo spomenuti. Nasuprot tome
2.") TomaS'e hek : Die vMsLavi s.che Topogra phie der Bo;:<na " . Mitteoif, der k. u. 'k. Ge,ogr.3Iph..
. Ge5ell s'Chaft iln \vile,n, XXI1l, l t:!80, str. 4'98.
176
O.
vjerovatno na samoj raskrsnici cesta 'pred njim, postojalo je naselje Prusac,
ime se prenosilo i na sam grad Biogra d. Kad su se XV vijeka pojavile
prve turske u upi Uskoplje i o pti nemiri u zemlji borbama o prijesto, a
vatreno oruje sve vie ulazilo u akciju, po dignut je oko grada jo jedan pojas bedema

(o
<:
...
'"
o

5"
G<
:=
(o
" . "'.
(
\
'''.
{, \
< \
,
\ >
\ l
koji je obuhvatio i samo tako gradu definitivan izgled kakav ima
danas. Taj zadnji pojas, koji je gradu dao zapadnjacko obiljeje, obuhvatio je
brijeg na kome se grad da podie, dopro je do srta koji ga i danas dijeli od
Prusca, te onog dijela glavnog puta to vodi k sjeveru, popeo se zatim u' pravcu zapada
i
177

/
Biograd - Prusac
i se .dvaputa dohvatio se ugla obora, se sa bastionom
br. III (sl. 1). Bedem je ispod same kule na citadeli i s' jugozapada
provalijom, se njezinim' rubom u pravcu jugo-'istoka. Na tom dijelu jedva je de
beo 1 m, no na mjestu gdje se hvata srta pa du glavnog puta zadebljan je na
dva, a i na tri metra. Taj dio zida bio je jednim m:alim
rouglastim bastionom (bast. IV, sl. 1) i dvije velike, jake, kule. Izmedu
mal og bastiona i prve kule nalazila se glavna gradska kapija, irokim i du
bokim jarkom koji se protezao po 40 m desno i lijevo od nje ispred gradskog zida (sl.
1). Jarak je bio irok 8-10 m, dubok, vjerovatno oko 4 m i dobrim dijelom iskopan u
kamenitom terenu. Preko njega ispred kapije, bio je most koji se
i u opasno vrijeme dizao na samu kapiju. Ova je bila za
2 m visoka i isto toliko iToka. Vrata su bila na dva krila, sastavljena od hra
stovih direka, pokovanih eljeznim Najstariji ljudi u selu pamte jo izgled ka
pije, kojl u su Austrijanci po okupaciji 1878 upr.opast iLi, skinuvi vratnice i upotrebivi
ih za druge svrhe klozet). Ti stari ljudi pamt e jo i neku kulu ili basNon nad
kapijom s maikulom. Danas je sve to porueno, samo su ostali temeljni tragovi kapije
s kamenim pragom, jednim monolitnim dovratnikom i tjemenim kamenom kapijskog
luka. Mosta pred ka.pijom nema, ima nasi p puta preko jarka. Jarak se .kroz posljednjih
stotinjak godina zasu o to nanosom vode, to obruavanjem bedema. Sjeverno od mosta,
jarak je zasut i ljudskom rukom i na tom dijelu podigll1uta seoska zgrada - danas
zgrada M. N. O. Kako je iza k apije biQ neki trijem, kroz koji se prolazilo u grad
da dananji naziv londa od imena toga trijema. Kasnije je narod, kad je trijem
nestao, zajedno s kapijom preneo taj naziv na sam jarak pred kapijom, pa na raskr
snicu puteva. Ime londa (loggia) na trgovce iz koji su
spomenuti trijem tako zvali, ukoliko nije na raskrsnici cesta pred kapijom doista i
bila neka javna loa, jer se i danas stanovn ici Prusea, .po nekom sastaju na tom
mjestu na razgovore i dogovore za kakve svetkovine. su Turci kroz
levantsku trgovinu peuzeli i u svoj jezik sa loa, sobica. Kod
nas londa kao turcizam i skuptina.
L:itav ovaj gradski zid ga velikim), to se protezao dijelom po
red glavnog puta, imao je da izdri prvi udar na grad, radi je i bio onako utvr
bastionom, kulama i tabijom te imao veliku debljinu, a prema njoj i
visinu. Evlija veli 40 arina visine, no to je pretjerano. Njega je svakako visina zidova
impresionirala, a i danas je impozantna. Dvije glavne kule, visoke danas 8 i 12 rn mogle
su imati visinu do 15 m, a sam zid naj,vie 10-12. Spomenute kule imale su na kato
vima po tri pukarnice za manja vatrena oruda, ali vjerovatno topovska. Ona kula u
uglu grada (sl. l) koja je, izgleda, bija imala je i pri samom t emelju
tri pukarnice, podesne za manja vatrena Kad se osjetila jakost vatrenog oruja,
ovaj veliki zid s kulama i ostali zidovi donjeg grada zasipati su sa unutranje
strane zemljom j kamenjem do velike visine te su 'tako pretvoreni u neoboriv bedem.
\Yjerovatno se to dogodilo uskoro iza 1463 g.)dine, pa bilo, da su ta izveli
kao u .Jajcu, bilo Turci. No to gradu nIje vie mnogo pomagalo: ko je n adirao s
juga ili istoka, a to je bio pravac turskih napada, taj je izbijao na po
loaje, s kojih je s malo artilerijom lako savladavao otpor hranitelja, pa makar i
on iman istu jakost u vatrenim
Grad je imao jo iz XV vijeka svoj vodovod. Nije da je on zaputen
postojao jo iz ranijeg vremena i da ga je spomenuti Ajvaz-dede vjeto i za
loio se za njegovu obnovu. Njemu se pripisuj e vode, koja i danas opskrbljuje i
grad i varoicu Prusac na vie modernih ikoje su 1931 zamijenile stare
ranijih
Po analogijama ovaj na grad nema na daleko pandana ili druga u naim
krajevima. Od nekog starog kastela i dvorca srednjeg vijeka naglo se razvio
u pravu No njegova vanost kao prvoklasne ubrzo je nestala, jedno
radi dosta lokalnog poloaja, a drugo radi daleko odmaklih dravnih granica tur
skog carstva u ovom kraju, no ona se u drugom smislu, da se grad na
ovim stranama podigao do kao baza za prikupljanje vojske,
za reorganizaciju i restauriranje trupa, za opskrbu hranom. S druge pak strane kao
118
b. Mazaii6
igrao je kroz znatnu ulogu, a jedno i drugo tj. i vanost u
smislu i nom isticala ga je toliko, da se smatrao glavom u ovom
kraju. I po svojoj i prostoru spada gradove u srednjoj Bosni.
obimni zidovi dui su i danas nego pola kilometra, gotovo 600 metara, a povr
ina zemljita u njima iznosi okruglo 22000 m".
U pogledu zapaaju se uglavnom dvije epohe Jedna prije
turske invazije, a druga kasnijih vremena, ali ova samo u smislu popravljanja. U prvu
spada citadela s donjom kulom, no i ta starija arhitektura pokazuje u dva
maha, no oba su i odlikuju se vjetinom zidanja i pripravljanja materijala, na
se to zapaa na kuli citadele i sporednom zidu. Dobro i
vjeto upotrebljen materijal vidi se tu i tamo i na onom bedemu to opasuje donji
grad na pr. zgrade M. N. O-a i kule III, ali njegov dio kao i kula II poka
zuje jo poprav'ke to ih je u XVII vijeku izveo Melik Ahmed-paa. Svakako je sva
ostala arhitektura izvan catdele izvedena ubrzanim tempom. Kamen upotrebljen za
gradnju uzet je iz neposredne okoline : i sedra. Taj je na starijim dijelovima
grada dobro pritesan i priljubljen uz manje potroka maltera, dok je na kasnije izgra
dijelovima grublje pritesavan, fuge na dodirnim mjestima. Za
malter je upotrebljen dobar. pijesak koji je u malteru starijih dijelova grada i
prosijavan i u boljem odnosu mijean s Zato mu je i postigla
kamena, dok se malter na ostalim dijelovima gradske arhitekture dade i rukama odlo
miti, a negdje se i mrvi. se proizvodio na licu mjesta. I danas neposredna okolica
grada daje Srednjevjekovni svodovi pukarnica (straarnica, kula IV) izve
deni su majstorski od sedre. dekoracija ne vidi se nigdje, niti im ima tragova.
To je pojava kod svih, bosanskih gradova srednjeg vijeka. Prema tome
moemo da je stari Biograd sacuvao do danas svoj srednjevjekovni izgled j
da su popravke izvrene uvijek na starijim podlogama. Tim je ovaj grad za istoriju
bosanske odbrambene arhitekture srednjeg vijeka dragocjen spomenik. A njegova prvo
stepena plastika tj. njegov cjelokupan izgled kao na gledaoca snanu
impresiju velikog monumentalnog djela koju otsustvo dekorativne plastike nita ne
umanjuj<:, . Ovaj na stari grad trebalo bi proglasiti narodnim spomenikom,
njegovo daljnje propadanje, restaurirati most i jarke) i
grada prenijeti na M. N. O. u Pruscu.
Ostale starine u gradu i okolici
Stara kaldrma. Stotinjak koraka od gradske kapij e, na ulazu u varOS1CU pocll1Je
vrlo dobro stara kaldrma 2-3 ID iroka. Ona je putem nau
panju, kako smo ranije rekli, no putem nije tako lijepa i kao ovdje u tzv.
to idemo dalje njezine su sve i krupnije (sl. 4). ma juni kraj
naselja kaldrma je razrovana, neuredne, nakrivljene ili ispale iz ceste. im
je 50:55 cm, 50:60, 50:70, 80:110, 80:90, 60:100, 60:130, 45:190 i vie. De
- bljina je 25-30 cm., te su neke teke i vie stotina kilograma. Na jednoj
upravo na junom izlazu iz naselja, vide i tragovi kolskih tj . tragovi upo
trebe u' No oni ne moraju biti stari. Kamen je Ova kal
drma, koja je dio neistraenog rimskog puta to je vodio iz Livna preko Kupresa za
Prusac i dalje na sjever i istok, ima svojih tragova i u blioj i daljoj okolici naeg
grada, na prave-ll sela Prusac. Ona je mogla nastati samo u
vrijeme ropskog rada i od naroda koji je bio vjet gradnj i ovakvih cesta, ikao to su
bili Rimljani . Nikome od ostalih naroda koji su boravili u ovim krajevima ne bi palo
ni na pamet da kaldrmiu ceste sa opako velikim i tekim
,:10) Mi:er veli da su za ,rim;;ke ceste u !taliji (Kam::';ani_-a) bi.le 60 ,cm. pr'J!lIjera,
debele 30----50 CIll . a teke. do 1000 kg-. U lo,svo.ieni m zemJ.;am.;;, ne svuku.d tvrdog k.amena,
z atiol'o,i i,3W:J.i 's u se Riml j ani i koje su Dogi'je (ra zumije se, s
rob ol'inl.3 iji pJkorenirn stanov nitvaIll) mogle :.3 ko i brzo zg-'D,tovi ti i s nj ima ceste na
na j'hOVJstOlll terenu_ l\'e solidnE po - Jge Sll lako gubile stabilno-s t (MiHu:
rnlH_. IH]_ Uvo d, str. IX)_ Salif veli za tr agove rimski h kod na;;, da su te ceste na

i
- Prusac
Tragovi srednjevjekovne nekropole. Sta novnici Biograda imali su svoj e groblj e po
red spomenute k,aldrme na mjestu dananje damije i nj ezinog groblja.
To je mjesto za bosanska srednjevjekovna groblja Dabrovnik
na Grad na vrelu Miljacke, Visoki itd.) Razumije se da su Turci upotrebili bo
sanske nadg"obne lOpomenike to su ih tu zatekli za svoje gradnje (spom. damija) no
dva, tri komada ostala su na licu mjesta, preko puta damij e
slue danas kao potpora kaldrmi ili seljacima kao binjektai, Iz poloaja ovih kame
nova moemo da se spomenuto bosansko groblje protezalo s obe strane da
nanje kaldrme i da izmedu grada i nekropole nij e bilo nikakvih One su se
nalazile tek iza nekropole oko dananj e raskrsnice puta u Pruscu. Drugih s red-
Sl. 4 - Kaldrma II Pruscu
njevjekovl1ih obilnijih kulturnih tragova vie, jer su Turci na ovom mj estu kroz
vie od 400 godina razvijali svoju kulturu strogo islamsku.
Gradska damija. Dananji objekt vjerovatno j e osim donjih dijelova zidova iz no
vijeg vremena. To je jednosobna prostorija, orijentirana sj ever-jug. U Pruscu postoji i
danas iva tradicija, da je ova zgrada bila ranije crkva. Orijentacija nij e Glavna
osovina upravljena je mjesto k jugu neto k jugozapadu, (sl. 1) tako, da su Turci, pre
zgradu u damiju, morali mihrab da zakose prema gl avnoj osovini zgrade,
to upada odmah u kad se u prostoriju. Ako je to bila do:ista u srednjem
vijeku povremeno i gradska kapela, onda je ona ranijim gospodarima grada, Bonj a
cima, sluila kao To je moralo biti prije podi zanja bedema oko donj eg
grada, to da je jedna manja hekropo\a bi1a s na tom mj estu, to
mjestima gd) e su i\,e lakim, zemlja'stim iJi terEJnlo m bik su bi le po
velil, " dehlj,ine 20--:10 crn. Os t at,cka L/kill k aid r Ill;] nal az i Se U z<IJ,; udllUj l:l J;;ni i
cegovi,ni. i rina inI ;'C 2 4 ITl, (Bull if: Romi , d le Str,asseIl ill B, ll. H,. \V ic-n ' 1893, 9) .
180
b.
ne bi bilo nita za 'nekadanje Bosanske crkve. Za to imamo onalogija
kod drugih bosanskih gradova istog vreme na, Grad na vrelu Miljacke, Brodar
(spram Lima), Visoki, Hodidid itd. Tek je tu pretvorila po
sada u godinama od 1463-1501 u gradsku kapelu, a Turci su je kao takvu pretvorili
u damiju. Razumije se da su bosanski nadgrobni kamenovi, koji su se neposredno uz
tu zgradu nalazili, ubrzo u turske novogradnje. to je sve pretpo
stavka, jer izgleda, da je narod sam stvorio tu o prepravljanju neke crkve u da
miju, impresioniran onim pravcem mihraba. Poznato je .po dossdanjem isku
sivu da su bosanske crkve srednjeg vijeka bile uvijek orijentirane u pravcu istok-za
pad te prema tome ova zgrada, koja nije orijentirana ni u pravcu sjever
jug, nije prvobitno bila nikakva crkva, nego neka zgrada, koju je po svoj prilici
posada uredila sebi po nudi kao kapelu, a tu su zatim Turci preu
redili za svoju bogomolju. Ev1ija je ni ne spominje.
Ostatci Gradske k apije. Pred gradskom damijom i pored nje lee dva kamena
bloka, od kojih je jedan dovratnik bive glavne gradske kapije, dobro otesan, monolit
dug 2.25 m., debeo 30 :38 cm., a drugi je tjemeni kamen iz luka kapije, velik na gor
njoj strani 80 cm., na donjoj uvijenoj 60, visok 45 i debeo 32 cm. U dovrat
niku se vide rupe s oba Ikraja u kojima su leale eljezne spone.
Varoite .Sjeverno od grada, kad se spustimo cestom u ravnicu, kraj
oko osnovne kole i mjesto gdje put premotava rijeku zove se Varoite lli
Zapravo je to bilo ime jedne oranice na kojoj lei danas kola, no svijet
naziva tako i taj kraj,. Ime je dosta zaboravljeno. se da je u najranije
vrijeme, moda kad se grad sastojao samo od citadele i nije imao dovoljno vode, ovdje
bilo pored rij eke, obilja ume i dobrog vrela vode koje je i danas na glasu.
U nemirna vremena, s XV vijeka borbe, Turci, mora da je
naselje ovdje naputeno i preneseno gore, na sigurnije mjesto, dananji Donji Grad.
Tragova naselju danas nema na Varoitu, no da ih je bilo samo ime lokaliteta.
U polju pod Pruscem, pored Vrbasa, neto junije od stare nekro
pole i o kojoj biti nie govora, jedan .povelik dio zemljita
zove se Drim da taj naziv ima veza sa bosanskim srednjim vijekom.
Ime je malo i postoji u Bosni i na drugom mjestu (ruevina manastira Gosto
i planina Cini se,kao da je spomenuto zemljite pripadalo u srednjem
vijeku nekom gostu bosanske crkve (gost Vuk u Uskoplju 1466), od je nastalo
ime Gostovo-polje i ili kako je bio u Bosni, djeca toga gosta'
nazvana su od bi poticalo ime polju. spomenuto polje pripada i
danas stanovnicima Prusca.
Ajvaz-dedino turbe je mala neugledna bosanska potleUica, pod drvenim krovom
sa grobnicom. Datira s X VII vijeka (Kjafi), no je popravljano,
tako da moemo smatrati da je .povremeno i cijelo obnavljano. Nalazi se U ' samom
Pruscu stotinjak koraka juno od damije, prema tome je
navod, da je nedaleko Prusca Ajvatovica gdje je zakopan Ajvaz-dedo sasvim pogre
an i kad znamo, da je Ajvatovica udaljena 7 km od Prusca, a turbe Ajvaz
dede u samom Pruscu."37)
Hasan-Kjafijina damija dosta je prostrana zgrada iz godine 1612 s drvenim mi
naretom, bez ikakvih arhitektonskih ili dekoracija. Razumije se da je
popravljana. Uz nju je mala kamenita zgrada - ranija sudnica, medresa i tekija, za
u prizemlju svodom. Sad je zovu Kjafijinom sudnicom. Uz nju
je Kja:Dijino turbe s grobnicom, pod drvenim krovom. Grobnica kupolasto
koju spominje Evlijil-, tu je pod zemljom. Do zapadnog ugla damije lei kamena baza
jednog stupa (sl. 5), a u neposrednoj blizini tl terenu vide se tragovi zidova iz bi
se dalo da je Kjafijina damija imala predvorje s kamenim stupovima (ili
s drvenim ' stupovima na kamenim bazama) ili bi spomenuta baza mogla poti ca<ti od
ranijeg Kjafijinog turbeta.
damija (popularno Handanija od Handan-aga) iz 1616 godine,
jedina je u Pruscu s kamenim minaretom, i jedina zgrada koja nije pretrpjela
' 31) B o inik ei i Herc. ,t i,s l. k nji el' nos ti , str. 54.
181
Biograd -- Prusac
popravaka ild prepravaka, izuzevi lijepe, d vQrine monumentalne kapije koja, posta
vljena na podzidanom nezgodnom terenu, se obruava. Sama zgrada damije vjero
vatno je podignuta na temeljnim zidovima u koje su uzidani s bosanske nekro
pole srednjeg vijeka, koja je bila na ovome mjestu. Zgrada nema spolja pla
dekoracija. Minare je vitko, visoko i 'vjeto izvedeno od sedre. Pp spo
ljanosti zgrada ima izgled bosanske je osnova kvadrat. Ljepotu nje
zinu pridodati trijem, otvoren samo s prednje, ulazne strane. Ta strana sastoji se
od pet otrih lukova, koji nose zid trijema, poduprtih niskim kamenim stupcima;
su kapiteli ukraeni tzv. nabor-dekoracijom (Fait ili Facher-dekoracija), a baza im
je izvrnuta polukugla sa strane (sl. 6). Uniavi u unutranjost ovog
hramaposjetilac ostane zapanjen lijepim rijeenjem prostornosti, svodom
na kube sa osam strana od sitnih vjeto povezanih drvenim okviri
neto ima samo Magribija damija u Sarajevu) i kamenom de
koracijom mimbera i mihraoa. Nia ovog potonjeg je svodom stalaktita, a
mimber se sastoji od s poligonalnim visokim krovom. Uzlazi se do
/
1'---- -036----
1"... _--
O' 5 S M- - - - - - - - - - - - - -
Sl. 5 -- Baza stupa pred Kj afijinom damijom
njega kamenim stepenitern, ulaz ima lijepo profilisan dekorativni okvir. Na pro
tivnoj strani je drveni mafil, ukraen dosta velikom na kojoj je rukom
skupocjen orijentalsk.i ornamenat, u tehnici tzv. lak-rada. Svakaiko ova pru
bogomolja pripada malom broju kojima treba
posvetiti vie panje. Njen drveni lako zapaljiv krov morao bi se zamijeniti olovnim,
bakrenim ili a raspukli zid na zapadnoj strani, uslijed udara groma,
popraviti.
Nekropola Ranije sam napomenuo kako sam otkrio tu
nekropolu. Ona se nalazi u Polj u, s desna.- strane potoka Lubove, odnosno s
desne strane starog puta, koji je tuda uporedo s potokom prolazio i nakon 130 m izbi
jao na nekad poznati most, preko Vrbasa, da proslijedi preko planina za Trav
nicko Polje. Taj stari put du cijelog polja - od stanice do nekro
pole - utonuo je kako smo ranije rekli pod plodnu oranicu ili ispau, a most, za koji
postoji tradicija da je bio kameni na pet okana kao i onaj u D. Vakufu, sruio se poto
mu je Vrbas obiao i podrovao obalske stupove otpornjake.. Za stari va'kufski, koj.i je
dijelom ruen i popravljan utvrdio je da je rimska
vina,2SS) te je vjerovatno i ovaj pod Pruscem bio. istog porijekla.
230
) On je 1550, kada
238) Schweig.er Le rhenfleld: nav. dj.. str. 88.
' 30) Rekli smo ra nij e da je tu.da vo dio iz Prusca na.;bl'ii IPut za gr ad Katel, koj'i je do da
nas svoje f'omlallJSk<l ime i dal)e za p.J-I,ie. gdj e se kod Bile nalazilo veli!ko rim
sko naseliie.
182

je Zeno preko njega prelazio imao drvene podnice 'i ogradu.o
40
) Jedan lijepo otesan ko
mad sedre ovoga starog mosta lei kraj puta pored nekropole, a drugi veliki kvader
71:72:70( ?) cm. od jedrog !kamena lei sto metara nie puta u blizini rijeke. Radi teine
nije mogao biti dalje odnesen, je dobrom polovinom utonuo u zemlju. Ostali mate
rijal mosta raznio je davno narod za svoj e Nedavno sam -otkrio u haremu
male damij e, gdje se nalazi turbe Mehmed-pae Miralema u D. Vakufu, jo jedan veliki
blok iste vrste kamena, koji poticati od spomenutog mosta i to kao tjemeni
kamen jednog svoda, po njegovom obliku. Damija je kraj samog starog puta
to vodi od mjesta, gdje je bio most, niz Vrbas, desnom stranom u D. Vakuf.
/
SI. G - Trijem damije
Nekropola se sastoji uglavnom od sedam upadljivih spomenika. Jedan je turbe, dva
su samo niani, posve bosanskom oblika tumbe (sanduka), dok su
tri sarkofazi bez poklopaca, dva od tih zida ni. Danas je teko ustanoviti
su. Po nesigurnoj tradiciji onaj najbli i. potoku (s l. 7) je Alajbegov (XVIII
vj. ?), u turbetu je navodno ukopan Dafer Alaj -beg, s in Kara Osmana
i mati mu. Muvekit opet tvrdi , da je u turbetu ukopan sam Kara-Osman Skenderpa
a narod iz okolice veU, da Kara Osman lei pod visokim nianom do turbeta s
"'lO) Dva ta!i.' anSi ka ]:ut'opisa, .str. 205.
2011) Znam, Hrv,Jti , str. 161.
183
B' ogracl -- Pr usac
-
jugo-zapadne strane sl. 8, 9) . Za sarkofage, odnosno zidane grobnice, od kojih su dvije
vrlo velike (jedna n. pr. 3:4 m) niko ne zna kazati su. Ne smijemo smetnuti s uma
da je i imao sina Dafera, to je poginuo pod i da Banje
Luke iGor. Sehera ima jedna mala nekropola s nianima za koju vele da su .to grobovi
jednog i njegovih sinova, navodno onog poznatog junaka. A zar taj ne bi
dobio dostojnije mjesto za posljednje Putnik Evlija (1616) veli, da je u Ba
njaluci pokopan
Venecijanski poslanik Zeno, koji je ovud proao, kako smo rekli 1550, pie da
je u polju pred mostom vidio veliku grobnicu (gran sepoltura), Osmana, oca tadanjeg
zopovjednika kod koga je usput Za toga Osmana je
da je on osvojio sve one krajeve (razumije se Uskoplje) za tursku carevinu. Zeno
/
J
Sl. 7 - Ni ani Alajbega
je vjerodostojan putopisac, Ikako se vidi iz njegovih ostalih podataka. Proao j e Usko
-pIjem malo vremena iza podviga opjevanog junaka iz tadanjih
bojeva, koga spominju i raniji putopisci i Nagaroi 1530 i 1531 ,
ga u Kamengradu. Prema tome moramo vjerovati da je pod turbetom
ukopan Osman-beg a kasnije i neko od njegovih (moda ena), jer teko da
bi Zeno, koji je navikao na velike Venecije rekao ovud, za koji od
Ali ,n,e on.aj to ga naziva Osman-beg-olll, Iw,i, i .:'e post a,o na m; esni-k u Bo-sni 1553_
Ni sam ni':le bi,o siguMnu njegovo ime, jer ga nikako ne nav-odi II svom djelu Znam.
Hrvati, a i turski- izv'o' ri O IIlJj emll ni ta ne govor e. Izgleda, kako smo nap,pij-ed rekli, ua. je i
zami,;eni-o od 1553 s njegovim ocem OSlll anOIl1, .ie veliki nadgrobni 3pomen:i-k Ze 11<)
spomenuo,
O.
ostalih spomenika gran sepo!tura, jer oni nisu tako veliki da bi prolazniku upadali u
I po izgledu i poloaju, moda i stilu svi su od turbeta, koje je u grobIj u
centralno poloeno i vrlo vjerovatno osamIj eno stajalo na ovom mjestu u Zenovo doba.
Naa pretpostavka je tim vjerovatnija, to znamo da je Kara-Osman umro 17 godina
kasnije nego je Zeno ovuda proao. Tradicija, da je tu ukopan neki Osman-beg, navela
je po svoj prilici Muvekita na pomisao, da je to grobnica Kara Osmana, Ikoji je umro
1567. Ali poto potomci ovoga tvrde, da je i on tu ukopan i to pod visokim nianom
(sl. 8, 9), to smo gore napomenuli, onda bi onaj sarkofag, zapravo zidani grob,
bio jednog od vjerovatno nepoznatog Dafer Alaj-bega i njegove ene ili
matere u koliko nije Dafer-bega (poginulog pod Cazmom) i njegove ene.
Jedno je sigurno: Ova mala nekropola je posljednje prusa Mal
i XVI vijeka, no ona je od XVIII vijeka sluila i Ikao groblje
lokalnog muslimanskog stanovnitva.
.
SI. tl -- Turbe MalkUl: () $IlIaII-bega dru:.;i nadgroblli spomenici pod PruscclI1 11 sdu O.
U groblju koje je oko sto koraka, a 20-25 iroko i zaraslo u gusto teko
prohodno grmlje, se jo 10 starih grobova s velikim prosto otesanim nianima,
koji se mogu staviti u vrijeme XVI-XVII vijeka. Ni jedan nema natpisa.
Svi ti spomenici kao i oni gornji su od tvrdog jedrog vapnenca vrlo ot
pornog prema .atmosferskim uticajima. Neke je radio prvoklasni majstor, kao turbe i oba
sarkofaga pred n j im (sl. 8). Majstor je vjerovatno bio iz bliskog Primorja. de
koracija nema na tim spomenicima, ali su dostojanstveni II svojoj jednostavnosti. Sar
kofazi imaju lijepo profilisane zavrne vijence (kordone). Turbe je kao ma
sivna esterostrana prizma od tesanog kamena, tako da je kroz svaku stranicu ostavljen
nizak, plitko na luk otvor. Prizma je u vrhu preko pandantiva (izvitoperenih
trouglova) prelazila u krug i drala snanu kalotu .kupole, izvedenu od sedre (sl. 8, 9).
Zavrni vijenac prizme, iznutra, bio je polukrunog profila, dok je to spolja bila samo
zakoena Kupola je u toku posljednj zg rata sI;.I.Iena, Turbe
je u duhu r enesanskih ove vrste iako vrlo jednostavno. Tjemena ro
zeta kupole, koja je kao i ostali dijelQvi kupole, izbijala je iznad tjemena u
______
185
Biograd - Prusac
-----------------------------=
obliku polukugle. U vrhu ove polukugle je rupa (sl. 9) u kojoj je stajao ukrasni
alem na vrhu kupole. Po analogiji ovo nae turbe ima stilske veze s turbetom Husref
bega (1541) i Muratbega (1545), koja se nalaze u dvoritu begove damije u
Sarajevu, no oba ta turbeta izduena II obliku kula, zaostaju po ljepoti i otmenosti
iza onoga.
-.,
f
_ _ _ _ _ . _ _ _ _ _ - - - - - - - - . .... - - - - - - - - - - - - - .... - r
I
I .:.l
e
e
LU..J---I
Lkl ' J
,
e
'"
lj >
I
:.: II 1
(
>oo LU :::r
-,
DL:
:J:
D.. O
;;s
r Cc
)0
o..
U

u
o"
'L
-: --:1 - I i
w
, '
o- ' ,
, ,
:r
:
<XI
q

;."
:r
....
..,
:f
,
"
CL.
c:
__:..:
,
- - - - - . -'- Of. :Z - - - - - . - - -
k - -.... ...- ..... - .... - (II 7 -
T'O',: ,
j
, '
,.:.. ' I
X
1:
l:
- . ;..
ll.
W

,
[:
"
t --- . -- l:Oil
I
,'I
L
J
:1
j'"
"
t:
:t:
j
.I,

- ;
,
,
__ 1;. __ _
I ! \'. _ J!
r
- - - - - - - - -1-
oj
E
.:::
ln
::2

oj
...
bil
o
p.
.8
nian. od stanice u D. Vakufu prema Bugojnu udari
na onaj most preko rijeke, blizu njezinog' li Vrbas. Poavi od tog
mosta uzvodno Oi:lim prij ekim putem, to smo ga ranije spomenuli, jedva
to smo preli tridesetak koraka, na desno od puta u maloj udolici, odavno oboren
186
______ _______ D. _ _ ___________ --
stari nlsan. Uzak prema svojoj duini s vrlo izduenom glavicom, ovalnost nije pot
puna, nego je glavica s jedne strane otesana ili To je, izgleda, stranja
strana niana. Na toj strani du niana neku plonu izvisinu, kao da je niz
nian objeen jedan kraj saruka (sl. 10). po svemu, ovaj stari nian napravljen
je od nekog dovratnika ili prozorskog neke stare zgrade ili kakvog drugog
objekta, vjerovatno rimskog ili porijekla. Moglo bi se i da je si
gurno toga porijekla, jer u srednjevjekovnoj Bosni upotrebljavalo se redovno drvo za
dijelove prozora, vrata, mostovskih ograda itd. Prerada u nian izvedena je vrlo rano,
no n1kako kasnije od polovine XVI vijeka, jer iz tog vremena imamo U ovom kraju
SI. 10 - Stari niani u okolini Prusca
turskih kamenih spomenika. Osim toga nian je vrlo otroen i stare
forme glavice. M'oglo bi se da je u nudi podignut, a to se moglo desiti samo u
vremenu turSke invazije 1463 godine pa do osvojenja Jajca 1527. izduljena i
s jedne strane splotena glavica toga niana govori da je oblik stupca natjerao dosta
nevjeta majstora da napravi greku.
Kula u Kad dalje, spomenutim prijekim putem uz
rijeku nakon po]a sata hoda, prama sjevero-zapadu breuljcima skup
seoskih sela i njih ruevinu velike kule (sl. 11). Na
187
_______________-----.::B=-:=ograd - Prusac
kuli je prizemlje i tri kata. Zavrni vijenac pokazuje da je nad katom
bio krov. Osnova kule je kvadrat sa stranicom od 8 m. Zidana je masivno od prite
sanog kamena i sedre. Ulaz se nalazi dva metra iznad zemlje. je polukruno
s jednostavnim profilom. Svod je od sedre, su dovratnici od kamena. Sjevero
strana kule snabdjevena je samo s pukarnicama, ostale tri strane s pro
zorima po dva na katu) i pukarnicama. Prozori su na otri luk, no
taj svod vidi se tek s unutranje strane, je spolja samo plitkom niom
iznad pravougaonog prozora. prozora su drvena. Na zidovima kule vide se i jake
kamene konzole koje su drale drvene balkone. I sa unutranje stt"ane vide se u zidu
kameni za dranje pod nica. Zidani kamin na prvom katu
je je s kule skinuta sva drvenarija do koje je seljak laiko doao. U pri
\ (1(''''
\\\\1'
\
r
'""
/

-
,

-..l
r"..:-C.
.. r
\
o"
')
SI. 11 - kula u
zemlju je konjska tala. teta je da ova kula propada. Ona pripada onome nizu kula
dvorova - XVI do XVIII vijeka, koje su podizali du ili
u krajevima, gdje je bilo ustanika, bogati bosanski posjednici, da se u
opasnosti zaklone. Prolost ove kule Ikao i njezinih vlasnika nismo mogli ustanoviti. U D.
Vakufu je zovu kula i veu joj ime za livanjske U Pruscu je zovu
Kara-begova, ali dre da je i taj Kara-beg bio od
sat-kula. U ranijem gradskom jarku, jedno 30 metara od poligonalne
kule, ispod gradskog obora, podignuta je sat-kula. To je mali toranj nko 10 m visine.
Osnova mu je kvadrat sa stranicama od 4 m (zapravo 3.90 m), s debljinom zidova oko
0.80 m. Kula prema vrhu lagano se suuje. Krov joj je dvostruk, sa otvorenim
prostorom za odjek zvona. Kula nema sata s kazaljakama, nego se vrijeme po
otkucajima, koji se samo na orijentaisko vrijeme Ne zna se kad je sat
kula postavlj"ena, ali nije od XVIII vijeka. Njezino podizanje u samom gradskom
188
M.azali6
jarku, upravo pred jednim bastionom govori, da je podignuta u vrijeme kada se na ba
stion nije vie odnosno kad je grad izgubio vanost kao To je mo
glo biti u XVIII vijeku. Stroj sata izradi,o je, vele u Pruscu, neki majstor u G. Vakufu.
Stroj radi jo uvjek na opte zadovoljstvo. Zvono ima vrlo iv i ugodan zvuk, visokog
tona. ' vjerovatno, od neke jer je nalup'l.no na vie mjesta, moe se ubro
jati manja zvona. Visoko oko 36 cm. 5 donjim otvorom (vijencem) oko 38 cm u
Na zvonu su izlivena 4 reljefa koji prikazuju razapetog Isusa, Bogorodicu s
malim Isusom, sv. Jovana Krstitelja i nekog nadbiskupa sa nadbiskupskom palicom. U
zapisu je godina MDCXXXIII (1633) i signatura M DI PODAS. U blizini sat-kule se
iz tornja stalno stenjanje j kripa starih stroja. U osamljena kula, tam
nim siluetama poruenih zidina, sa kripom svojih klimavih djeluje neugodno,
skoro porazno i na ivce. Stari stroj sa izjedenim osovinama i naherenim
,
vima, iskovanim rukom narodnog (le misli na hod vremena. On jednako izbija
sate. Danas kao i i prije desetine i godina. Samo sve vie stenje, dok:
sasvim ne iznemogne. Vrijeme izjeda i njega i sprema mu posljednji u nelmm
muzeju.
RESUME
Biol!;rad - Prusac, un vieux chateau bosnien
Dans I'article rautcur uecrit lc vicux chatea.u bosuie-n Qui plus taru
a rc<;lI' lenom de QU.i se developpa au dessous dc ses murs. Il est situe dans la
vallee fertile Uskoplje au cours superieur de la Vrbas Qui etait <lepuis les temps
les plus recules. Les Romains s'occupa'itmt du lavage de I'or V 'Ont f<Qnde plusicurs etablis
sements. comme par exemple. Ad Mat'ricem qui nous est cOlinu de Peutinger. E!('alement. la sub
struction de Biograd semble d'etTe d'migine r<)maine. En v,ois:,nage de ce chatealu sc trouvent
les ruilnes dc deux a.utres chMeaux dUllloyen age. dc Snsid ct de Vesela Straa.
Ce fllt seulement penda,nt la domination tllrQlIe Qu'on fait ' mention du challtcau Biograd.
On en parle la premiere fois en 1480 dans une lettre ue SO'1l commandallt d'alors. ma,is plus tard
011 le mentionne bien sOlIven!. C'est a sa situation Qu'il doit SOil ;importance comme une base
militaire excellente du seizieme jusQu'au dix-huitieme siecle d'Oll les Turcs usa,ient d'entreprendre
lell!fS attaQues SlII'T les terri'uoi!res ven'iNens ct austro-hongru:,s. En meme temps il le centre
culturel de la Bosnie occidentale Qui a pruduit un nombre turcs. <.les et des
mililaMes 'i,lIw;trcs. tous de cc lieu-bl. Ai,ns;. le savant Kjaii,ia. Skendcrpaa le ce
lebre general a la iin du Qluirnviemc s'iecle ct l'ii1lustrc l11'iHtaire dc' la premiere moitie du seizicme
siecle. Les princ:,pales voies de commIInication de I'ouest, de Split et de nord-ouest.
de Kladua. condui.s.irent par la dans la Bosnie centrale et plus l(li'li vers res!. Beaucoup dc
passerent par la. entre autres (Js30) et Katarill Zeno (1550).
Lc chilteau Qui sc trolIve au dcssus ,du licu Prusac sllr Ilne cQnine ,dont les ueux
cotes ont ete erodesP'3lr la ravine ri ieka. aiosi qU'jJ s:estprod1l1l un bord rocheux
vertical dc cil1Quante metres <.le halltcur. Le troisieme cote descend en eventail en forme dc ter
rasses vers p.rusac. Su'r la terrasse la plus hall tc se t'rollve la citadelle qui IfCpres0nte en meme
temps la ,partie la plus vieille avec IInc tour cance. unc cour et un donjon, Dans la cour il
V a 1111 pu.its prufond Qui est dans une roche Qui est toujours pleine d'eau. La citadeIle
entouree de mur avec ,un iosse qui est creuse devant Illi. Au dess'Ous de la citadelle la deuxieme
!crrassc est entouree d'un grand mur avec u,ne tOUT polygonalc ct trois hastions avec un fosse
tire devant elles. Enfin la troisicmc terrasse avec la partic du chateau qui est
cst egalement entouree d'UTl mul' avec une bastion. deux grandes 'tours et un placement
special pour les pieces, Dans ce graml mur se trouve aussi la grande pode devant laquelle un
fosse profond ct large etait creuse avec un p'Cll t qui pendant la nuit a tOlljollrs ete leve.
189
B:ogrr.d - Prusac
En telle forme le chiiteau fut construit deja au cours de la premiere moitie du quinzieme
siecle. ApMt'tr de 1463 jUSQu'a 1527. qu.and les luttes entre les Turcs et les tiongrois pour lc
banat dc Jajce sc sont terminees. lc chateau a plusiell'1's fois de p>l'Opriet"ali,re. M<lilg.re cela.
le chateau n'a subi aucune alteration esscntielle hors quelques reparations. Plus tarci. non pins.
Ainsi lc chateau HOUS represente dans son aspect une belle image cle ['architecture bosn'enne dn
moyen age. Dans meme it Prusac ct a'ux envi.rons se sont conservees bea1looup cic
traces des paves anciens. des tombeaux monumentaux. des de differentes epoQues, unc
cloelle de J'annee 1633 ct lc mecanisme d'une horloge, datant dc la moitie du dix-huitieme siecle.
Entre les on la de Haiclar-Cehaia ou tial1dan-aga donlt la wupole ,poly
.l';onale Il'est visible Que de dedans. Elle cst constTllite tres habilement dc planchcttes fines.
HAMDIJA
Kazandijski' obrt II Bosni i Hercegovini
Predgovor
svoja ispitivanja zanata u Bosni i Hercegovini, rtamjeravao sam da
detaljnije obradim obrt. Sada, kad je Zavod za zatitu spomenika kulture
stavio pod zatitu drave sarajevski Kazandiluk, smatrao sam da je dolo vrijeme da
i ostvarim svoju zamisao. U tu svrhu dogovorio sam se sa drugom Spirom
tadanjim direktorom Zemaljskog muzeja, da za Glasnik napiem jednu radnju o Ka
zandiluku ri. kazandijskom obrtu, koji ovdje ivi blizu pet Ti obrt!1lici izra
razne predmete od bakra, koji se jo troe i po gradovima i seU ma Bosne i Her
cegovine.
To napomenuh, da se zna, kako je dolo do ove radnje.
Zahvaljujem se svima kazandijama, koji su mi uvijek najpripravnije izlaz-ili u
susret pri ovome radu.
Isto tako zahvaljujem se Zavodu ' za zatitu spomenika kulture i prirodnih rijet
kosti BiH, koji mi je za ovu radnju ustupio crtee Kazandiluka, to ih je izradio Alija
kao i Basleru za crtee nekih kazandijskih proizvoda i Zdravku
za crtee alata.
I
KAZANDZIJSKI CENTRI
1. SARAJEVO
A. Sarajevska
Sve do pod konac prologa sterala se stara sarajevska s obje
strane rijeke Miljacke, a vezivalo ju je pet mostova, od kojih su bila tri kamena. U
toj je bilo tridesetak to duih to k ulica, povezanih malim
S obje strane svake ulice nizao se do iH magaza do magaze, a bilo je
ulica, u kojim je bilo i 'i magaza. su bili mahom bez U v,ie
ulica bila su ispred t. zvo k r e vet a. Osi.m magaza ri. kreveta bilo je ,i
radionica uz Miljacku, a zvahu se t a b h a n e, u kojim se koa. Ma
nj.ih je radionica bn9 i uz neke Bila su i dva mlina, jedan na Miljacki,
a drugi na Nekada su bile neke ulice prekrivene, a sveijedna je bila po
kaldrmIjena.
Od sredine XV do esdesetih godina XVI ta se formirala oko ne
koliko monumentalni.h zgrada u koje se ubrajaju damije, tri bezistena, dvije
banje i tri velika hana ili karavansaraja, te nekoliko manjih javnih zgrada.
Mnogo dio leao je na desnoj obali Miljacke i njezinom pritoku Mo
Na lijevoj je obali bio uglavnom Z i l d i l u k, u kojem su radilli. z i l d i j e
(zvonari) i k a n t a r d i j e, ii jo nekoliko drugih Wljacke od
LatJinske uzvodno 1897, nestalo je ZiJdiluka i Gornjih Tabaka. Time je
cjelina stare
192
Hamdija
Kako je okolica Sarajeva od davnina bogata umom, to je u svom
od drvenog materijala, i taj je karakter uglavnom sve do
naih dana. Brojni poari nisu opametili Sarajlije, da grade svoje od solidnijeg
materijala. Tome je glavnim r'l.zlogom to, to je dio bio sitni obrtnik
i bez kapitala. Trgovci su gradili neto solidnije zgrade, magaze i daire, ukoliko
nisu drali svoje radnje po bezistenima i u Talihanu.
- su gradeni prema naravi posla koji se u njima odv1ijao. Povrina im je
uglavnom 6-10 m'etara, ali ih je bilo i manjih i dok su uvisinu
bili svi jednaki, te na krovu nisi mogao opaziti njihovih granica. Isto tako pod je kod
dijela nadv.isivao ulicu za kojih 50-60 cm, a ponegdj e i vie. To je
bilo zbog toga, to je naa trpila od poplava nabujale Miljacke, a jo vie. Mo
odnosno Banje. Ispod poda je bila upljina, u koju se sasipao drveni
materijal za zimu. su se zatvarali e n c i m a, preko koj ih
se udarala p r i j e vor n ica. Neki su imali i uska vrata. Kod nekih je
bio jedan dio povrine u istoj visini s ulicom li zvao se d i rum. je bio u jednom
kraju ako se kroza nj ulazilo u magazu iza ili na sredini, ako je
iza kakva radionica ili ardija.
Magaze. - Pozadi brojnih stajale su m a g a z e, ali je bilo magaza i bez
Prema prirodi posla iZq nekih su bile i a r d i j e, a ponegdje je bila
i i ' magaza. Neke su magaze iza kao i one bez imale i g o r n j i
b o j. Svaki imao je maga!.U, a mnogi ardiju. Dok je
magaza uvijek od materija,la, arrlija je od ili drveta
kao i Magazc su zidane od kamena ili, od kamena i Strop im je od jakih
i tesanih hrastovih greda s debelim nabojem od i izmjeana s pij eskom.
Vrata i kapci na prozorima su od eljeza. Pored kapaka na prozorima su uvijek i e
ljezni d e m i r i. Bilo je magaza koje su presvedene svodom od sedre ili
kupolom. Napominjem, da ima jedna magaza, u kojoj je strop od sedre poput krova na
vode, ali ona nije u nego u j ednoj blizu
Ovako magaze smatrale su se sigurne od poara i nazivale se a t e t e
r e m lj. n (turski: ateten emin) .
Nekada su magaze u zemlji poput podruma. Poslj ednja takva magaza pod
sruena je 1942. Krov je od imlje i a one u Talihanu i
oko Gazi Husrevbegova bezist ena bile su pokrivene olovom.
Danas <ima jo lij ep broj magaza u Oprkanju, Kazandiluku i . Malom
i Malom Bravadiluku, pa u onom dijelu Titove ulice, $to se nekada zvae
Varo i gdje je danas Stara pravoslavna crkva, u hanu. '
U stoje dvije magaze potpuno tipa, koje je zapazio i prof.
Jovan Cv.ijie)
Od osobite su arhitektonske vrij ednosti bile magaze u Talihanu, oko Gazi Husrev
begova bezistena i Brusabezistena.
Daire. - Tim imenom zvae se skup od vie magaza oko dvorita, u
koje se ulazilo kroz velika na svod vrata sa eljeznim kanatima. Visoki je
zid titio te magaze od poara. Za izgradnju jedne daire udruilo bi se po vie trgo
vaca. Danas su jo samo dvije daire, jedna u a druga na
Varoi od Stare pravoslavne crkve.
Bezisteni su najsolidnije zgrade, u kojim se trgovalo ponajvie tekstilnom
robom. U SarajeVll su bila tri bezistana, i to: G a z i M e h m e d b e g o v, H u s r e v
b e g o v i R u s t e m p a i n zvan B r u s a-b e z i s t e n. Gazi Mehmedbegov
je potpuno propao u poaru od 1842, Husrevbegov je poruen' 1914, a po
tonji i danas stoji uzgor potpuno Sve tri ove zgrade nastale su prije 1556.
Ranovi. - Godine 1878, bHo je u Sarajevu 50 hanova u koje se moglo smjestiti
2640 ljudi i 1262 konja. Glavni su bili K o lob a r a,' ) postanak pada u sredinu XV
1) 1. oaUlK3HC"K O n o,.ijY'0 : TPBO H. ,: Y>KHO Ci lOs eHCKC T, 1922, str , 31 8 .
) Han Koloba r-a. Novi Btha r XI ( 1937- -1938), st r. 202-2{)6,
193
Kazandij ski obrt II Bosni i liercegovini
onda T a l i h a n, ' ) neto prije 1555 i M o r i a h a II ') (XVII st.).
Sva tri ova hana bila su oko dvorita i na sprat. U prizemlju
je velika tala za konje i niz magaza, a na katu su Qkolo naokolo dva reda soba i
njih pokaldrmljen hodnik bez stropa. U tim su sobama : strani trgovci,
koji su ovamo dolazili da kupuju, da prodaju, raznu robu. Po sobama i1ekih
hanova radili su' obrtnici, koji nisu jm.ali svojih U jednoj je sobi radilo i po
vie obrtnika, ali svaki za svoj a su kiriju. ' Isto tako
su se u ove sobe nastanjiva'li obrtnici sa strane, koj i su dolazili ovamO da r ade. Bilo
je ti trgovaca, koji nisu imali porodice, pa su stanovali po sobama u hanu, a u
su drali
B. Kazandiluk
Kazandiluk je jedna od tridesetak ulica sarajevske a stere se
i Bravadiluka. Na jugozapadu mu je ili Hovade Durakova
damija. Jednim vezan, je s Oprkanjem, koj ,i je zapravo samo dio Kazan
diluka, a nekada se zvae I b r i k i j s k a a r i j a. U Kazandiluku je. danas 18 du,
i 9 magaza, od kojih je di:mas samo jedna na kat, dok u Oprkanju samo jedan du
i 22 magaze. Do 1930 bila je iznad triju magaza jedna velika soba II
kojoj je bio mekteb za egrte"); danas su to stambene prostorije. Ali u lXVIII
iznad svih magaza u Oprkanju. bile su sobe. I u Kazandiluku ;Ou tri magaze neto mo
dernizirane poslije 1918 godine. Do 1913 bila je ova ulica pokaidrmljena, kao to j e
bila cijela a tada je asfaltirana. Pravo stanje ove do 1914 prika
zuju priloeni nacrti, pa je svaka daljnja suvina. ' .
Osim Kazandiluka ima danas jedan kazanct'ijski u Bravadiluku, tri u
i jedan kazandijske zadruge, osnovane 194'8, na Do 'regu
lacij e 1913 godine bilo je i ovdje nekoliko kazandijskih
Na Vratniku je bilo do Prvog svj etskog rata vie k a l h la n a (radionica) u ko
jim se do 1878 topila bakrena i predmeti kao kazani, haranij e itd.
Kada je udaren temelj kaiandijskom obrtu u ovome gl'adu i gdje su bili prvi
kazandijski ne zna se. Sligurno je samo to da su kazandijski prokucali
iza 1435 tj .. pada srednjevjekovne varoice . V l' h b o s ne pod Turke, a prije 1509
godine, kada se po prvi put javlja izvoz bakrenog iz te varoice. ") Vrh bosna j e le
ala na jednom dijelu dana.njeg Saraj eva uz desnu obalu Miljacke. Kazandiluk je na
stao na dananjem mjestu najkasnije oko 1550, jer je prije njegove izgradnje nastala
damija Duraka, i njez.jn prostor odredio je pravac kazandiiskoj i, to
je zapazio i Alija pri snimanju ove Ovaj su obrt, dakako do
nijeli Turci u Bosnu, i prije njihova dolaska t eko da je bilo poznato bakreno II
ovoj zemlji iako se iz nje izvozila bakren-a u Dubrovnik'). Sigurno su prve kazan
dije i kalajdij e bili Turci, i od njih su vre menom preuzeli ljudi ovaj, kao i
mnoge druge obrte. Turci su se poglavito sluili bakrenim sudem prije dol aska ovamo,
kao i drugi njihovi susjedi na granici Anatolije.
Tek od druge polovine XVII ima si gurnih podataka, k oj i nam kau, da
je tada kazandijska bila na istom mjestu, gdje je danas, a po granici
teritorija spomenute damije i onog dijela Kazandi]uka, koji s njom gra
ovaj ,Je nastao poslije izgradnje te damije (oko 1550).
O Kazandiluku ii mamo neto mravih podataka iz. kasnijeg vremena.
3) Truhclka. Gazi Husreibcg, Glasnik Zem. muzeia XXIV (1912). str. J8G- nJII ; 1"1. Kre
Esnafi i ohrti II BOSilj i Herce.goVli ni. Zagreb 1935. str. J(J.
' ) C. Truhelka. '0. c. str. 190-2; H. o. c. str. J2.
u) S. M. Posebni mektebi za egrte i slukinj e II Sarajevu. cl-Iiidaje III (1939).
str. 38.
") C. TnuhcIk a', Tnrsko-slovjellski spomendci arhive, Sarajevo 1011. str. 1.15.
') .JHpc'l eJ(-Pa)(OHHj" Cp6a Ill, 5eo.rpa. I, 192:", :;I r. 207; lC. J(o : nill, Cr;l)la

TPI'OBBljU II 5eorpa;\ ]9l /'<I, stt. ]42.
,
13
,.
194
Hamdija
o bakrenom j:.o se ovdje proizvodilo, govori Francuz Poullet; koji je ovdje
boravio 1658.") Bakardijsku (Kazandijsku) i Evlija koji je ovdje
boravio godinu dana kasnije Zna se, da je 1686 ovdje boravio jedan iz
manastira i tu dao kovati neko bakreno
Kazandiluk je vie puta. gorio. Godine 1697 spalio je princ Eugen Savojski gotovo
Sarajevo, pa je tada izgorio i Kazandiluk. To se, dodue, nigdje ne spo
minje, ali sigurno se zna, da je tada stradala sva i susjedna damija.
Odmah iza mira u Karlovcima 1699 po:!cla jc obnova Kroz relativno kratko
vrijeme bio je obnovljen njen dio, ali je ponovo stradao jedan dio 1724. Ovaj
se put vatra pojavila iz jednog kazandijskog pa je opet propao cijeli Kazan

diluk. Mora da je obnova brzo izvrena, jer je 1731 ponovo. pogorio zajedno sa Boja
dijsko" J o 1769 spominje se u ovoj jedno
15 XII 1776 izgorjelo je nekoliko oko damije i cijeli Kazan
dlIuk. Prema tome ova je triput gorjela u XVIII
U XIX zadesila su sarajevsku katastrofalna poara (1831,
1842, 1852 i 1879), od kojih je onaj od 25 svibnja 1852 unitio i Kazandiluk i svu drve
pinu u Oprkanju. U tome .' '1 poaru propalo to to potpuno do 3000 raznih
objekata u Odmah poslije toga poara pristupilo se obnovi i to po nacr
tima osmanlijskog ininjera (muhendis) Eref...fendije; time je cij,ela zadobila
onaj izgled, kakav je imala do 1908, do jednog poara u kojem je propao Halvadiluk,
i nakon koga je trg na (1913).
Osim Kazandiluka i Oprkanja bilo je do regulacije nekoliko' kazan
dijskih na samoj kako je to spomenuto, a od tog vremena . po
vukoe se kazandije u gdje ih ima i danas. '")
Kalhane. - Kalhanom se zvae radionica u kojoj se topila' bakrena ru
i pretapao starj bakar - e s k i j a. Ali u njima su se kovali bakreni predmeti
kao to su kazani, haranije, i U ih, to se zna, nije bilo. U po
sljednje vrijeme sve su kalhane bile na Vratniku. Nestalo ih je za vrijeme pretprolog
rata. Osim' kalhana bilo je na Vratniku i nekoliko kazandijskih
Kalhane se zvahu po vlasniku i, koliko znam, u posljednje doba bile su ove:
1) R a m i sokaku;
2) S u l j a g e S e d l a r a
3) A v d a g e R e e u Curku (Reina kalhana);
4) M u h a r e m o v a u Curku;
5) Ga n.i n a (Gano Hasaga) u ulici Meino
6) B r a e Z e h e r o v i ili H u s e jn o v i a (Salih i Alija) u istoj ulici;
7) B r a e T o s u n a (Ibrahi:mage i Mehage);
8) S m a j i e va (Mulage Smajia) u Daninoj ulici kod Bijele damije;
9) K o r a d i j e S u l j a g e u Dolu prema Nezade damiji. U ovoj su kalhani
skovani veliki kazani za' fabri ku gajtana.
10) A rif a K o r a cl i j e sina gornjeg Suljage, na istom mjestu, oko
g. 1903, i
11) M e i n a u ulici Abazovo
Bila je jo jedna kalhana u ulici Mravovac.. U njoj je prestao rad oko 1880, kada
prestala topiti bakrena .
. Zgrada kalhane bijae u osnovici pravokutnik sa stranicama 7-10 m u duinu i
4-7 m u irinu. Te su zgrade bile ponajvie' od drvenog materijala. Krov 'im
8) B. Jel!laBwli, ,llO)KHB.1b 3.:,jj. <t>p.a>HI1Y3a P:nti.iet-a Ha nYTY Y ,lly6P'QIBHHK H DOCHY (ro.J.. 165R),
l ir. 3. XX (1908), np. 63.
9) Evlija Cclcbi Scjahatnamesi V. Istambul 1\3 1.5. str. 433.
111) B. Tl.OPOBHIi, Xep,erOB34KH CTaplI.tHap, ]\I cepiH; a. Kl<b. X-Xl, str. 16.
.u) Si dhl. 12, str. 26 (u Ga.z.i knjinici Sarajevu ka'o i svi drugi. ,koje budem

citirao).
") O poJ.arima vidi \1 mojoj radnii Esnafi i ohrtj na str. 14- 19.
195
Kazandiiski obrt II Bosni iliercegavini
je bio uv-1jek na 4 vode: Bile su J. bez poda i bez stropa. Vrata su na nekim na jedan,
a na nekim na dva kanata. U svakoj je kalhani bio po koji prozor, a na krovu po vie
b a d a. Vanjske su ,im strane bile uvijek a nutarnje samo kod neki h.
U kalhanama to su postojale u posljednje doba, bio je u !,vakoj po jedan o d a k
s k a p o m, kakve i danas vidimo po ardijama uz kazandijske onda po j edan
n a k o van j i po jedan ili dva p a n j a sa s o f o m kao i po Odak j e
vazda u jednom uglu kalhane tako, da je samo jednom stranom bio prislonjen
uza zid.
. Dok se po kalhanama topila bakrena i pretapao stari bakar ili eskija, bila
je jo po jedna visoka
Po predaji najstarija je bila Smaieva kalhana, ali drim da j e kalhana
bila starija. U poznatim izvorima spominju se kalhane prvi put 1776 god. Znam da je
prije godine 1782 jednu kalhanu drao Hadi Ibrahimaga Sabura. :')
'
Rad u svim kalhanama zamro je za vrijeme Prvog svjetskog rata.
Kazandijski na Vratniku. - U posljednje vrijeme, do iza Prvog svjetskog
rata, imali su ovdje svoje .j male radionice: Mehmed Karapu,
Salih Bekto, Mehmed i Ibrahim su kovali samo ibrike za vodu).
Vratnik je ove obrtnike stoga, to j e ovuda protjeeao jeda n rukav Mo

Kazandijski - Iako donosimo dobre nacrte kazandijskog ipak j c
potrebno da o njemu neto kaemo.
Po svom izgledu i rasporedu ovaj se razlikuje od drugih u
svojom ponutricom, dok izvana potpuno odgovara ostalim Nutarnji
zahtij evao j e posao, koji se tu obavlja kao i kod nekih drugih obrta, na primjer
nica, berbermea, nalbantnica i dr.
Skoro iza svakog kazandi jskog je drvenom ogradom s vrat ima u sredini
odjeljena prostorija t . zvo a r d li j a. Kroz sredinu je prolaz ili i r u m do
arilije, koji je samo neto malo iznad visine ulice. S obje strane ' je po jedan
p a n j na koji se nastavlja s of a. P 'a n j je ovdje vodoravno poloena jelova klada,
na kojoj je po vie izdubina, u koje se halati, na kojim se kuj e i kucuka.
Na sofi iza klade sjedi majstor ili radnik. Iznad sofe je uz pregradni zid po
koja rafa za i za alat.
U ardiji je o d a k ti do njega mij e h. Iznad odaka, a ispod krova j e k a p a,
svod, koji titi krov od vatre. Drugih naprava u toj prostoriji nema.
se. i ovdj e zatvaraju koji padaju do visine sofe, dok se dirum
zatvara s u r m o m. To j e daska, koja se vodoravno. stavlja u dva uspravna utora
u stupu. Na gornj em dijelu te daske prikovana je uska na koju se oslanja
kad se zatvori. Time surma postaje Prij e su i kod ovih du
bili vodoravni i sputali su se i dizali kao i po ostaloj ali kod
ovih mj e bilo donjeg nego samo dvostruki gornji Danas se ponajvie
ovi zatvaraju vertikalno postavljenim Dok su kazandijsk i imali
vodoravne na nekim su s jedne strane bila usk'a vrata, pa se u moglo
a da se ne diu i surma ne vadi.
Kovnica novca. - Jedno kratko vrij eme kazandije su u Saraj evu kovali sitni
bakreni novac, zvan m a n g ura. . Bilo je to za vrijeme velikog rata Turske
i Austrije (1683-1699). Na mangurama urezana je hidretska godina 1100.
je godina trajala od 26 X 1688 do 14 X 1689. Lavanin "') kae, da j e
tada bila velika glad i da su se kovale mangure 1690.
Jo i darias ivi kazandijama i drugim Sarajlijama tradicija okovanju
bakrenog novca u jednoj magazi u Oprkanju: Na tome je mjestu danas
13) M. E. Kr onika IX. st r . 155-- 1.56; SiclW 39, str. 74.
lt) C. Truhelka. Zanimiv tur ski novac ,kovan II Saraj evu. Gl a5nik Z. M. I (1889). st r. S7.
IC, ) Dr. J. l\,I'Onika fr a 1'J,: k:tll e SaIl1ar,l ev,u, 1916, 70
stavlja II 1690 godinI!.
lJ'"
196
.
Hamdija Kreevliakovi;
broj 52 na priloenom nacrtu. Kazandije su pripovijedali, kako je tada bila velika
oskudica sitnog novca, i kako je zbog rata sultana i bio prekinut put s
Carigradom, pa je bosanski vezir Husein-paa naredio, da kazandije kuju mangure.
Ova se predaja potpuno podudara s historijom.
U zbirci Zemaljskog muzeja' u Sarajevu ima imangura kovanih
u Sarajevu godine 1100.
2. FOCA
Neto prije 1479 postala je sjedite: drinsKog, kasnije lkadilul&.
Tu je od toga vremena pa do iza 1572 rezi dirao i sandakbeg 'i prema
tome bijae glavni grad U tome vremenu razvila se u lijepu
varo o i danas brojni spomenici iz toga vremena. Godine 1547 proao
je ovuda jedan Francuz i kae, kako je mjesto."7) Ovuda ije udarao
drum iz Dubrovnika za Carigrad. Poslije Saraj eva i Mostara je najpoznatije obrtno
mjesto II ovoj zemlji. Osman efendija ustanovio je iz raznih dokumenata, da
je u bilo zastupano oko trideset vrsta raznih obrta, 'a njima su i kazandije
i kalajdije,
Kako se u posljednjim bosanske samostalnosti u okolici vadilo i
izvozilo neto bakrene to je vrlo vj erovatno, da je kazandijski obrt u ovoj
varoi starijeg datuma, premda mu nisam naao spomena u meni poznatim dokumen
tima, kao ni esnafu ovih obrtnika,
Sve do prolog rata radile su u i kazandije i kalajdije i dok su
ovi obrtnici u Sarajevu i Mostaru bili sami muslimani, u je bilo i pravoslavnih
kazandijil i kalajdija, kao i u makedonskom Skoplju:
s
)
Razno to je u bilo je masivnije i neuglednije od onoga u
Sarajevu i po tome ga je vrlo lako raspoznati. U jednom pOpISU sarajevskih obrtnika
iz godine 1848' nalazimo i jednog kazandiju s prezimenom 'F o a k.') Ova nam
nica kae, da svi sarajevski stanovnici s prezimenom i nisu bili samo
noari ili kako se to dosad m islilo. nego da su ovamo iz dolazili i drugi
obrtnici. '
U pOi'ljednje vrijeme su kazandije i kalajdije nabavljali materijal u
Sarajevu. Kako je s time bilo II starije doba , ne znamo.
3. MOSTAR
Kao i tako je i Mostar u isto dob a od malog 'naselja postao lijepa i prostrana
varo i poslije Sarajeva najvaniji obrtni centar, koji je podravao veze sa
SaraJevom i Dubrovnikom.
obrtnioima u Mostaru bilo je u XVI i neto kasnije i kazandija,
a skoro sve do naih vremena i kalajdija. Kazandijski je obrt bio slabo zastupljen u
ovome gradu i je oko sredine XVII Vrlo je vjerovatno, da ga je ubila
konkurencija. Sarajlija. spomenuti pohod jednog iz u Sarajevo
devedesetih godina XVII da kuje sude, jC}sno nam kae da u to doba. nije
bilo kazandija u Mostaru.
U jednom mostarskom sidilu "") iz decenija XVII spominje se
preko dvije stotine raznih obrtnika u Mostaru i njima samo j e d a n kazandija,
llI) M. LJ,I1HHh, TIp-fl XVI. nelKa o H3>WIOl fO::\flwlbflua H. 'LJy
iUlha XLIX (1940). str. 98.
") M. LJ,HHlj,h. 0. l\., str. 8-7.
18) M. EllLlljm y C!(;;Il.lb,,' H. 'LJynflh.a XV, st r. '225 i 226.
'O) R Popis sarajevskih zanatlija iz ,,"odine . 1848. Glasnik i. M. XLI (1tJ29).
sv. 11. str. 19.
"") sidil II OrientaLnom ins!titntll u Sarajevu. hroj 9r.4,
197
Kazallllij ski obrt II Bc: sni i
neki Redeb sin Kurtov. U tom izvoru spominje se vakuf Hadi Kurt Alije Kazan
(Kazandi-zade). Iz prezimena ovog vakifa vidi se, da mu je neko od bio
kazandija. Njegov je vakuf mogao nastati oko 1600 godine.
Ali kalajdija je bilo neto vie. Godine 1633 radile su. u Mostaru kalajdije:
Atija, Halil, Jusuf, Memija sin Daferov i Ibrahim sin kalajdJje P,irije. 'U
Mostaru ivi porodica s prezimenom
U prolom preao je ovaj obrt, kako u Mostaru, tako i po nekim drugim
mjestima, u ruke Cigana.
II
KAZANDIJSKI ESNAF
Uprava esnafa. - Svaki obrt, koji, je iole bio brojan imao je zaseban esnaf ili ceh.
Iako je bilo kazandija i kalajdija u Foi::i i Mostaru, dosada nisam naao nikakva spo
mena njihovom esnafu.- Prema tome u ovom poglavlju govora samo o kazandij
skom esnafu u Sarajevu. Taj su esnaf kazandije, kalajdije i trgovci kazan
dijskim proizvodima i ovim obrtnicima potr ebn'irr. sirovinama, kao to su bakar, ka
laj, niador itd. Sve do esnafa u Bosni i Hercego\dni 1851 ovi su obrtnici kao
i svi drugi imali svoju Ion d u, svoj b a j r a k , svoje i z l e t e k u a n m e (esnaf
ske i svoje t e f t e r e , Godine 1848 u , ovome je esnafu za.pisano 60 osoba."')
Tada su od kazandija i kalajdija bili brojem i To je
jedini poznati podatak o broju kazandija u prolosti.
Londa (odbor) se sastojala od e h !:l j e (cehmajstora), u s t a b a e, k a l f a
b a e, a u a, j i g i t a i jo dva tri odbornika bez funkcije. Posl<ije 1851 imale su
kazandije poput nekih drugih esnafa samo i Njih je birao esnaf na svo
jim skuptinama.
e h a j a je predsjedavao lond-i vrio razne administrativne pos]ove. On je bio
posrednik vlasti i esnafa.
Kalfabaa je inspektor rada u esnafu.
U s t a b a a je organ i najbolji majstor u svome Njegovo je mi
ljenje bilo mjerodavno, kad se posumnjalo u solidnost rada nekog majstora. , On jc
egzaminator na ,ispitu egrta.
a u je On esnaf o raznim odredbama londe i
samog on saziva londu na zborovanje esnaf na skuptinu ili drugi
skup.
J i g i t je organ londe. On izvruje razne kazne, koje j e londa
odredila.
Poslije . 1851 nema londe, ali su kazandije i dalje birali i Bez
znanja i odbrenja nije niko mogao otvoriti niti je egrtu mogao majstor
dati testir. Odravale su se i skuptine esnafa, na kojima se reguliralo nutarnje po
slovanje u esnafu.
Prvu sigurnu v,ijest o kazandijskom esnafu -imamo tek iz 1632 iako je on bez
svake sumnje bio organiziran u XVI Iz jedne isprave sarajevskog kadije
Abdul Sami efendije od 15 zilkade 1041 (3 VI 1632) v,idi se, da se s ovim esnaJ om
esnaf zbog mjesta ' u povorci pri novog valij e u Sarajevo.
Tubu je podnio tabak Osman- !:lalifa, koji je bio u rangu ehibabe, te je pred Hadi
Seferom, sinom Mustafinim, prvakom kazandijskog esnafa izjavio, kako zbog reda pri
valij e dolazi do. pa i Da se tome stane na put, trai Osman
halifa, da se i u Sarajevu zavede isti red kakav je tada postojao u Skoplju na Vardaru
i u drugim mjestima oko nas. Na to je pristao i prvak kazandija Hadi Sefer i kadija
je izdao temesuk, kojim se i za Sarajevo uvodi stalni red pri novog valije. Po
tome, redu treba valiju pred gradom i postav.iti se tako, da cij ela povorka
bude pri ulazu valiji s desne strane i to ovim redom: prvo kadija ehera i ostale
R. o. c. str. 18- 19.
198
Hamdija
kadij e, onda muderisi, ulema, dobri ljudi, softe, onda spahije i zatim pekari,
tabaci, terzij e, berberi ii ranari , onda dunderi , sabljari i bojadije, kazandij e, gvo
i iza ovih opet krznari, bakali, kasapi,
i napokon krpedije. Tim redom treba da valiju i poto i po
zdravi, treba da istim r edom ide povorka pjeice pred valijom sve do njegova stana.'")
Sarajlije su novog valiju kod Kozije

,
Zanimljivo je, da se u gornjoj ispravi ne spominju trgovci, kao ni kujundije,
koji su bili vrlo jak esnaf.
Izleti kuanme. - Povodom kuanme tj . proglaivanja egrta za kalfe i ovih za
majstore su se izleti u okolici Sarajeva, koji su trajali po v,ie dana. O tim
izletima pripovjedalo se po Kazandiluku j o ovog U izvorima zabi
lj een je s'amo jedan takav izlet odran 1746. Ti su izleti bili prave kod
svih esnafa pa i kod kazandija. I to je koji esnaf materijalno bolje stajao, to je i
njegov izlet bio U takve esnafe ubrajale su se i kazandije. Posilje
esnafa .izlete kuanme su testirske gozbe po
Esnafski tefter. - Pri svakom izletu kuanme sastavio bi se novi tefter, u koji
bi se upisali sv;i stari 1. novi majstori, kilfe i egrti. Nije nam Se nijedan
tefter ovoga esnafa.
Mimo sve druge esnafe, zna se pouzdano, kazandije su imale svoju kroniku, u
koju su biljeeni, razni ovoga esnafa, Ta je kronika, kako mi je
rahmetliMuhamedaga sadravala jo od XVII do 1878. Tu je
bilo zapisano i kovanj e mangura, o izletima, popisi majstora itd, Taj je tefter
od Mehage pozajmio oko godine 1888 Kosta Hormann, tadanji direktor Zemalj -
skog muzeja u Sarajevu i nikada ga nije povratio. Kuda se djeo ovaj tefter, ne zna
se.
- U raznim ispravama' spominju se ove kazandijske
Ahmed 1647
Ahmed baa 1707
Mula Abdulah sin H. Ibrahimov 1776
Mustafa 1777
Hadi Salih 1778
Sal,ih 1806
Halil '1848 i 1850
Vrlo je vjerovatno, da je bio i spomenuti Hadi Sefer sin Mustafin,
koji se u citiranoj ispravi n.avodi ka'o prvak esnafa.
I poslije esnafa, pa sve do Prvog svjetskog mta, birali su kazandije kao
i nek!L drugi I?snafi 'i Posljednji njihov bio je Hadi Husein
Smaji, a posljednji Hadi Omer Gvozden; prvi je umro 1915, a drugi 1923.
Podjela rada. - Ni prije kao ni danas sve proizvode ovoga obrta nije radio
svaki kazandija, niti ih je umio rad,iti. Jedni majstori rade r a v n o s u cl e (tevsije,
sahane) , drugi d u b o k o (kazan, tendem itd.), jedni k a f e n o s u e, a posebni opet
saksije ili mangale, ibrike itd. Isto tako p03ebni su majstori kalajisavali, ali to je
umio svaki kazandija. su majstori ornamentirali - s a vat i l i i k a
l e m "i l i. U ovome radu bilo je poneto zaposleno i enskinja. Kako
u naoj nije bilo ni jednog obrta, koji je tolik,i broj predmeta
kao ovaj, to kod drugih nije bilo ni toEko razgranata rada kao kod kazandija. To jc
i dovelo do toga, da su mnoge kazandije bili pravi umjetnici u svome poslu. Imena
tih majstora nisu nam na alost poznata, ali to njihovi proizvodi,
to su do nas doprli. Ne-koliko takvih pr edmeta ima Zemaljski muzej u Sarajevu,
kao i nedavno osnovani Muzej grada Sarajeva.
") Osman A. Spor izmedu taba:ka i Ikazandliia, NOVi Behar VII (193,3- 1934),
str. 379.
'3) M. Kozija Novi Behar IX (1935- 1936) , str. 17; H.
Vodovod'i i gradnje Ila vodi li starom Sa,rajevu. Sarajevo 1939. str. 207.
199
Kazandijski ohrt u Bcsni Hercegovini
Kazandijska porodica dala je vie dobrih majstora, od kojih je jo i danas
u uspomeni starijih ljudi u KazandUuku S a l i h B e k t i Oh je' bio osobit majstor
u izradi buhurdara (kadionica) i a umio je i savatit, ikalemiti. 21vio je i
radio'u drugoj polovini prolog O njemu kao majstoru mnogo su stare
kazandije, koji su ga osobno poznavali i s nj;ime se druili.
Poslije najbolji je majstor bio Muhal'em (umro u selu Vratnici kod
Visokog godine 1942).
Kazandije kao trgovci. - Koliko se zna, ovo je prvi esnaf u kome su se obrt
nici pretvarati u trgovce, i to bakrom, kalajem i svim kazandijskim proizvo
dima. Te trgovce sretamo XVIII a vjerovatno ih je bilo i prije. Pre
laenje zaIl!aUija u trgovce u nekim drugim esnafima javlja se tek tridesetih godina
XIX dakle u ono doba metea u Sarajevu i po ostaloj zemlji, to ga je
izazyalo ukidanje jeni i reforama Mahmuda II.
Kako je i zato do ovoga dolo ba u ovome esnafu, ne zna se. Poznato je da se
esnaf kao orga'r2'izacija borio protiv eksploatacije, a u tome mu je i vlast ila
na ruku. Sve do starih esnafskih uredaba nema trgovaca u onim esnafima,
koji su kao to su, na primjer, tabaci,
(mumdije), sapundije i Ali toga nije bilo ni kod esnafa koji su prera
divali importirani materijal, kao to je to bila pa uti sahtijan, uta mjeina i
kaj sar, kojim su trgovali n a r o i t i t r g o v c l, a stajali su izvan esnafa. Od njih je
mogao kupiti svaki obrtnik prema svojoj potrebi i imovnom stanju onoliko materi
jala, koliko mu je bilo potrebno. Za k a z a z e se zna da je njihov .esnaf sam naba
vljao svilu i dijelio Ta se svila uvozila iz (Ipek). Za bakar se sigurno
zna. da se i prije 1718 uvozio iz austrijskih zemalja, i to preko Beo,grada i Zvornika,
dakle iz inozemstva. Nije ga nabavljao esnaf nego trgovci. Zna se, da su ti trgovci
toga vremena bili zanatom kazandije kao i nj'ihovi potomci. Oni su sebi prisvojiloi pra
vo kupnje bakra, a sigurno i kalaja i niadora oi davali taj materijal obrtnicima, da
im uz pogodbu raznu kazandijsku robu. Tako je broj kazandijskih
majstora doao u ovisnost trgovaca kazandija. Obrtnici su imali svoj alat, svoje du
tj. vodili su posao pod svojim imenom, drali kalfe i egrte i razne pred
mete od bakra po cijem, koju su im diktirali trgovci. Isto je tako bilo i s majstorima
po kalhanama. Neki su trgovci imali svoje kalajdije kojoi su radili pod u njiho
vim Jedna firma (Ru imala je i svoju ikalhanu preko sto i
pedeset godina.
Ovakav rada svakako je najbolje pogodovao trgovcima, aE su uz njih
ivili i ma'jstori, samo se nisu mogli poasi ti , kako mi je rekao jedan stariji kazan
dija.
Svaki je : majstor mogao kod tih trgovaca kupiti bakra i raditi za svoj
da je u ovome esnafu .podjela rada , vrlo iroka, to je kupcu za
kuhinju 1 vodu, trebalo vie majstora, pa su u tome pogledu bile rad
nje u mnogo povoljnijem poloaju; kod njih su se podmirivali trgovci iz pro
v,incije kao i roditelji, koji su spremali kad bi .jm se udala.
Najpoznatiji trgovci u .ovome esnafu u XVIII i kasnije bili su Sabure,
onda Spahe i
Sve do onoga metea, to je na stao nakon 1826 bile su
cijene istim proizvodima posve jednake, a isto tako i Time je esnaf suzbijao
konkurenciju. Kao u svakom drugom tako i u ovom esnafu nisu se cijene mogle
ni robi, kao ni visina nadnice bez sporazuma cijelog esnafa. Trgovci su majstorima
predmete po oki, a ne po komadu. Ralika je cijene zavisila o pred
metu koji se radi.
Godine 1776 poviena je cijena izradu sahana, tevsija, i od 60
na 80 po oki, a ibric.ima od 90 na 120 Odmah iza toga neki su trgovci i maj
stori na svoju ruku i potajno ponovo podigli cijene, a njima bio je i sami
esnafa M u l a A b d u l a h, sin Hadi Ibrahimov, iz Hovade Had,i Mustafine mahale
(Musluk). Uza nj su pristale sve i sahandije, kojima je bilo , vie baa.

OI
200
Hall1diJa Kr ccv ljakovi6
Protiv ovog nedoputenog posla ustadoe trgovci i drugi majstori da se to opo
zove. M ' du ovti. ma je bio kao prvak neki Mula Salih, sin 'Muhamedov iz Divan Ka
tibove mahale, s ostalim trgovcima i majstorima. Kako prvi ne htjedoe popustiti,
zatvor<i se i obustavi rad po kalhanama u znak protesta jednih i drugih. Protiv
nici poviice cijena zatitu kod kadij e. Rasprava je odrana 25 r eb. II 1190 (13
VI 1776) i kako se ovako r posta vljanje cijena protivi esnafskom r edu, prisi
ljeni su optuenici da opozovu povienj e cijena. O ovom sporu izdat j e hudet j o' isti dan.
Neto pred sami Prvi svjetski rat dolo je u ovoj do tihog trajka: Radnici
su traili od trgovaca da im povise cijenu robi od 6 na 8 seksera po oki i
kako ovi na to ne htj edoe odmah pristati, obustave ovi rad za trgovce 'na neko vri
j eme. Nakon podu g natezanja pristadoe trgovci na traenu poviicu. .
Znamenitije kazandije izvan esnafa. - obrtnicima ovoga grada bilo je pri
padnika konfesija i njima se nalo ljudi, koji su uz svoj svakidanji posao
poneto doprinij eli ili' za svoju zaj ednicu ili za dobro svih stanovnika. Takvih je
nekoliko ljudi bila i u ovom esnafu. .
K a z a n d i j a (Gazganti) . H a d i A l i j a sagradio je 1561 damij u ,i mekteb
na Mekteb je propao u poaru 1697, a damija i okolna mahala nje
govo ime i dan danas. " )
Sredinom XVIII t emeljito j e popravio i olovom prekrio dami ju na Ba
kazandija H a d i a b la n, ukundjed dananje porodice
Neto prije 1774 uvakufio je neki H a d i M u h a r e m k azandija iz ejh Mu
sl ihudinove mahale 400 groa i odredio, da se prihodom t e glavnice pomau neke da
mij e u Saraj evu."' )
Razandij a li H a d i O s m a n iz mahale,
popr avio j e 6 magaza i nad njima mekteb i dvije sobe u Oprkanju odredivi, da se iz
mualim u mektebu, muteveliia i nadzornik, i o .tome je napisao zaklad
nicu dum. I 1197 (oko 4 rv 1783). To j e prije bio akin vakuf koji je pro
pa o u jednom Od onih 6 magaza tri su bile na zemljitu. Isabegova, a tri na
zemlji tu eih Musl ihudinova vakufa. Sredinom XIX su se magaze izda
vale po 70, dv,ij e po 60; a jedna po 120 groa, jedna soba po 90, a druga po 110 groa
godinje."') Mekteb, za koji i e osnovan ovaj vakuf, su sami egrti r aznih esnafa,
a r adio r sve do 1912 godine.
kazand!i.j ama bilo j e i ljudi , od kojih mi j e poznat A h m e d s i n
A l i i i n (Ahmed b in Ali el Gazgani el-Bosnevi es-Saraii), koji 'je 1148 (1735) pre pi
sao Bejzavin koment.ar upravo kaligrafski i ukrasio divnim unvanom. Ako je ovaj
ba ratao i drugim alatom kao per om i kistom, onda j e bio umj etnik
p r voga r eda'") .
Savre menik ovog Ahmed a i drug po esnafu I b r a h i m efendija R a m i bio
je poznat teolog, a u m'ro j e 1782 II devedese loj godini ivota, "\I )
Neki A h m e d b io je i.mam ied:-:-e saraje vske damij e. Njegovu smrt (1775) zabiljeio
je Baeskija i kae da je pripa dao (Kadi-zadelu)"ft ), nekoj sekti, nam
jo nije poznato.
Isti bilj ei sub 1774 smrt k azandije Hadi H a s a n a M a v i j e . i kae,
da je pj eice iao na Meku." ')
Upravo se rijetko spominju ovi obrtnici II pobunama i neredima u Sara
j evu. kao i II raznim ratovima. Tako je, za vrijeme one poznate bune ll' Sara
S. Kernur a. i druv;c javIlc . zy;radc tur ske do.lJe, Glasuik l. M. XXI
(1909) , str . 544.
2-,) M. E. KrolJi k a IX. ;: tr. :i72.
"O) Sidil 22. str. M. E. Kr oll i kfl Xl. 'Str. 151.
27) Sidil 79. str. 27(, i Sidi l 82. sir. 10 ; .\I\, E. XXIII , :\08.
28) Ovaj se rukopi s danas il'a,lazi Ll Dcma la Sp aile
'") R.- Sara.:t vski Mul a Mustafe Baeskij e. Gl. Z. NL XXXI . str. 51.
"0) MLlderizo\i6. o. c. str. 47. ,
3J) R. o. e, str, 46.
201
Kaz a nd ij ski obrt II il tis ni i
jevu od 1747 do 1756 poginuo samo neki H a d i k a d r i Iz nepoznatih je razloga
umoren 1784 kazandija Kuj - U otporu protiv okupacionih 19 VIII 1878
sudjelovao j e skoro cijeli ovaj esnaf, i tom prilikom poginuli su Muhamedaga'
neki fenjerdija i Ahmedaga
Znamenitije i ' starije kazandijske porodice. - Sve ulice u nose >i mena po
obrtnicima, koji su u njima nekad prevladavali, a ulice po mahalama prozvae se po
najvie imenom uglednih porodica, koje su u njima stanovale dugi niz godina, nekada
po 100 i po 200 godina. Trima mahalskim ulicama dadoe imena tri ugledne kazan
dijske porodice: Sabure i Koliko se zna, Sabure
bili su kazandije i kraj em XVII, a Hadia od XVIII
Neto podataka sabrao sam o nektrri porodicama ovoga esnafa, pa i to ovdje
iznijeti.
R am i i prozvali su se po nekom Rami, ali da li je taj s onim, OlJU
smrt biljei BaeSkija sub 1172 (1758/9), ne znam. Kao kazand.ije i trgovoi ovom robom
odrali sU ' se do 1941 g. predaja kae, da su radili o bakru oko 300 godina.
Sigurno je, da je u posljednje doba njihova radnja bila najstarija.
Prvi iz ove porodice, .koj,i je bio kazandija s prezimenom bio je
prije spomenuti I b r a h li m e f e n d i j a R a m i koji je umro 1782 u devedesetoj go
dini ivota. On je svakako doao na zanat kao dijete, a onda je negdje teologiju
i one nauke, koje su se uz nju onda i .to je najvjerojatnije, i uporedo radio i
G{ako je to bio onda dosta Ako je otac ovoga Ibrahim efendije bio onaj
starac Ramo, onda je on zanat kod svog oca. Na zanat je mogao stupiti oko
/ 1700 godine. Po ovome bi mogla odgovarah istini ona tradicija, po kojoj su
kazandij e oko 300 godina.
U prvoj poli XIX u ovom su esnafu dva oba age, Mehmedaga i
Abdulahaga. Za ovog drugog se zna, da je umno iza 1848 ,i to bez potomaka. Mehme
daga j e kao aga sudj elovao u bosanskoj vojsci 1813, koja je ila na Srbiju. Kao aga
imao je dva U esnafu i u gradu bio je vrlo ugledan. On se dobro razumio
II astronomiju. Umro je nahadu oko 1868 g . Imao je lijep pokretni i nepokret'ni im-etak.
U istoimenoj ulici bila je pr ava aginska. Preko puta bila ' je velika
kalhana.
Njegov je sin Hadi Salihaga. U svem u je naslijedio oca. Umro je 1886. Sinovi su
mu Mehaga, Ahmedaga, Muhamedaga, i Ibrahimaga. Svi ,su bili kazandije. Mehaga
je otselio 1903. u Tursku i umro je u Inego lu. Ahmedaga je . bio prvi JJotpretsjednik
komore i a1divni u borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju.
Umro je 1924. Muhamedaga je posljednji k azandija iz 'ove porodice. Njegovom
13 XII 1941 zatvorena je najstarija u, Kazand,lluku: Ibrahimaga je jo na i
votu, ali dugi niz godina ne radi o zanatu. Bio j e dobar majstor u kalemljenju,
a to u izradi tabli.
sudjelovali su s n,! milenijskoj izlobi u Budimpeti 1896'
kao jedini pretstavnici kazandija Y')
Diobom upropatena je stara' od koje se danas samo pojedini
dijelovi vide.
U XVrp bila je u m3.hali jo jedna aginska porodica ali
ovi nisu s bili u rodbInskoj vez.i."G)
S a b u r e su biH vrlo bogate kazandije i u bogatstvu niko im nije bio ravan u
. ovome esnafu. To bi jo donedavno rekao svaki stari kazandija, kad hi se zapodjenuo
kakav govor oSaburama. Eaeskija biljem, kako je 1183 (1769) Hadi Mustafa Sabura
umro U{ao bogati tednjom li. stekli su veliki imetak, koji nij e
32) R. Kr oni'ka Mula Mustafe J3aeskije. OI. Z. M. XXX (1918), str. 29.
, ":I) R. Sarajevski II 0k ro() IOg;ij, str. 52.
H. Sar'a,jcv() u d oba okuP 3ld j-e BOSlIlie 1878, Sa rajev,o 1937, str. J J 4 i dal.ie.
30) Bosna i Herc ego vina na mileni' js koj izlobi u Budimpeti 1896. str. 277.
,.") Sidil 17, str. 53; 28. s tr. 91;- 29. str. 41:! .j 49.
37) R. o. c. s tr . 43.
202
Harndlia
ni jedan poar unitio, jer je - kau stari ljudi - bio s halalom. Danas GNO
Saraj eva restaurira Saburinu u istoimenoj ulici. To je, samo manji mu
ki kraj nekadanje Saburine koja je jo 1905 cij ela uzgor stajaia i nije zaosta
jala za feudalaca i Ta je imala haremluk (enski
selamluk (muki kraj) i uza nj ogromnu talu. Svaki je kraj imao po dvije avlije. Ona
glavna, I u enskom kraju, zapremala je prostor od preko dva ara, bila je
U toj avliji bila je magaza na kat, ozidana od tesana Ikarnena
i presvedena svodom od sedre. U .istom dvoritu bio je uz samu pri
zidan jedan halvat kvadratne osnovice (7 )< 7 m). S t r o p o v i i o k o l i c e bile su
divno izrezbarene. J edan dio tih rezbarija vidi se danas u etnografskom dijelu Zemalj
s kog muzeja u Saraj evu. U kuhinji ove bila je sa tri lule i pred njom ka
meno korito, to nij e drugdj e poznato. Og ramna bila je ogradena tvrdim zi
dom od kamena i prekr-ivenim imlom na samar. Dananji dio ove sagra
je sredinom XVIII dok se ne zna kada je enski kraj. Ovo na
pominjem i stoga da se vidi, kako je trgovac i obrtnik l onda teio za prostranim i
udobnim stanom.
M
) Jedno vrijeme Saburama je bila i potrebna prostrana Oko
17,60 .Sabure su malu zadrugu, u kojoj je bilo osam odraslih mukih glava.
Najstarija zasada poznata isprava, u kojoj se po prvi put spominju Sabure, sa
stavljena je 5 VI 1755. Isprava se ne odnosi na ovu porodicu nego na jedno ubojstvo,
to se dogodilo s.pomenute godine kraj Saburina mlina, to je stajao na ulazu u Sabu
r-inu ulicu.
'l D
)
Premda se Sabure prvi put spominju te godine u toj ispravi, bez svake sumnje
oni su ivili i radili u ovome esnafu jo i u drugoj pol ovini XVII Svi ostali
dokumenti, koj.i se odnose na ovu porodicu, su od 1' 755 godine.
Najstarije po imenu poznate Sabw'e jesu Hadi Mehmed i Sule jman,
prvi je umro neto prij e 1769, jer mu je jo ove godine bila iva ena Uma, Hadi
abanova, kao i brat Hadi Sulejman. Hadi Mehmed je imao pe t sinova : Hadi Mu
stafu, Begu Ibrahim-agu, Hadi Smaila, Sa liha i Hadi Abdulaha. Posljednja trojica
pomrij ee prije 1769, a Hadi Mustafa je umro neto prije 27 VII 1769. Iza njega je
ostala mati mu Uma, ena Fatima, nekog Hadi Muharema, sin Mehmed,
Afifa, brat Bego Ibrahim-ag'!- i stric Hadi Sulejman. 27 VII . i 9 VIII 1769
umro je i punoljetni sin Mehmed. Tako je od starijih mukih Sabura ostao na ivotu
Bego Ibrahimaga i stric mu Hadi Sulejman.
Hadi Mustafa i Bego Ibrahim-aga naslij edivi radnju nisu se dije
lili, nego su do smrti Hadi Mustafine bili ortaci ne samo u nego i u cij eloj
pokretnoj i nepokretnoj imovini, a u bio je suvlasnik i stric im Hadi Sulejman.
Po Hadi Mustafinoj smrti obavljen je popis cjelokupne pokretne i nepokretne imovine,
koja je na dan 27 VII 1769 procij enjena "n a -9,612.938 ili 400.533 groa. Iz toga se
popisa vidi, da su tQ bili onda vrlo jaki trgovci raznom robom, kazandija
ma potrebnim materijalom. "' )
Osim i mlina imali su jo jednu Medresetima, magazu u Ta
lihanu, IS magazom kod Careve i pe t i po est magaza. i jedno
prazno zemljite za u Kazandiluku i neto obradive zemlje i zgrada u selima
Suici, Dobrnji i Kako je u svi m ovim nekretninama ;bJo suvlasnik stric
im Hadi Sulejman, to je vrlo lako, da ih je posjedovao ' jo njegov otac, kcwne imena
ne znam.
R o b a im se sastojala:
3671 komad bakra po 75 para,
63 oka kalaja po 246
1600 oka kafe po 450
2 ,tovara ajaka = 1.800 ' arina po 44
38) snimak uvc ku(;c ud A. II Zem. zavodu za zatitu spomenika kulture
u Sarajevu,
3.) H. Vod-ovodi. str. 187.
'0) Sidil 12, str. 24.
203
Kaz<lndl, ijski ohrt II I30sni i Herccgovi:li
5 komada malih arenih zajedno 2.400
neto malo pamuka 720
20 oka duhana 2.400 akb,
33 oke starog bakra po 180
8 komada po 180
bakar 28.800
7.000 oka rie po 43
5.550 oka novog bakra po 280
32 oke niadora po 400
D u n i c i:
jevrej Karako 1.980 groa
jevrej Karako 870
jevrej Karako 870
.Janko 110
Osman baa Poluga 279
tl Solun poslano u gotovom .. 1.800
u Serez poslano u gotovom 3.800
u J eniehersku robu uloenih . 2.540
Gotovina na dan popisa 250 groa
)
S t o k a:
27 volova i 3
..
300 groa
104 ovce 103
konj vranac 60
doratast at 120
"
ji
1 konj 50
1 konj 15
"
Iz istog se popisa vidi, da Sabure nisu imale prema svome bogatstvu
aii su imali dosta srebrom okovanog oruja.
Za nas bi bilo od osobite vanosti bakreno ali ono sigurno zbog velikog
broja nije navedeno. U svemu su imali 262 komada raznog i proci
jenjeno je po komadu po Napose je naveden jedan kazan teak 15
oka oi procijenjen na 15 groa.
Svakako su ove cijene neto manje od trnih, kako se to stavljalo pri ova
kim popisima. i
Gornji podaci jasno govore, kako su Sabure bili bogati i kako je Bae
skija imao pravo, to je, smrt Hadi Mustafinu dodao, da je bio bogat i da
je istina, to se jo do nedavno o njihovom bogatstvu.
bilo je Sabura koji ba nisu bili bogati. Trideset godina kasnije
(1799) umro je H a d i I b r a h ,i m S a b u r a sin Hadi Muhamedov; kazan
dija. Njegovu je ostavinu popisao kadija Muhamed Sadulah Numan paa-zade i pro
cijenio na 37.086 groa. Taj nam se popis nije Za nj znamo iz kasnijeg dodatka
tome popisu napisanog 11 abana 1214 (30 XII 1799). Tu su za nas od interesa: 583
sitna komada bakra procijenjena na 874 groa, onda 1 haranija 15 groa, 4 kantara u
i kalhani 40 groa i takum i alat u kalhani 150 groa.
oIl
) Njegova D e r v i a
umrla je . 1822. Iza nje je ostalo lijepo s mnogo i vie magaza u
Oprkanju.'2) .
Posljednji Sabura u ovome esnafu bio je Mehmedaga, kasnije Hadi Mehmed. Bio
je aga serdengeddija. Doivio je ukidanje 1826. Umro je 1249 (1833/34). Imao
je brata Muhamedagu, koji je bio ejh nekog derv1kog reda i a umro je
ukidanja odaka i prestanka velikog lfpliva dervia.
H) 39, str. 74
'") Sidil 61. str. 48.
204
Hamdija
U popisu sarajevskih obrtnika od 1848 nema Sabura u kazandijskom esnafu, iak0
je tada bio na ivotu Hadi Ibrahimaga Sabura, kao posljednji muki ove porodice
(umro 1867). njegove Hasibe 1905 izumrla je ova porodica.
Jo do pred koju godinu stajalo je na groblju prema Saburinoj ulici devet gro
bova s lijepo isklesanim nianima i natpisima osmerice Sabura, koji .su ondje pokopani
izmedu 1769 i 1867. Jedini Mujaga iz nae narodne pj esme pokopan je na Baki
jama (1799).43) Gdje su grobovi ostalih Sabura, ne zna se.
Kako predaja 'kae, ova je porodica ugledala sarajevsku sirotinju.
H a d i a b a n o v i i se prozvae po kazandiji Hadi ali on sigurno
nije bio prvi kazandija iz svoJe porodice, no mu se time poslom bay-ioi otac, a vjero
vatno i djed. Hadi je umro godine 1762. Godine 1170 po Hidretu tj. 1756/57 umro
je kazandija H a d i H a s a n sin Abdulahov i pokopan u groblju Muslihudin
damije nedaleko stare Hadi Na nianu stoji da je bio poznat (me
hur) kazandija. On je bio sin Abdulahov, a Hadi je imao sina istog imena. Po
tome najvjerovatnije je da su Hadi Hasan i Hadi bili
Za Hadi znamo da je popravio Hovade Durakovu damiju na
iji i prema tome bio ie dobro' Za nj kae Baeskija, da je bio Saburin pri
padnik (tabi) . Iza Hadi ostala su dva sina i oba su bili kazandije i to M u l a
S a l i h (umro 1774) j A b d u l a h i l i A v d i j a.''') Mula Salih se zvao Hadiaba
Tako ga biljei Baeskija."")
Koji su jo bili u ovome esnafu, ne znam, ali znam to,' da su rad
s bakrom napustili prije 1848, jer im nema spomena u popisu od te godine.
,1 oni su imali vrlo prostranu u ulici koja i danas nosi ,njihovo ime.
Sll se preselili neto , prije 1850 u Odaktanovu kojoj su i
danas vlasnici. Do te i drugog posjeda doli \ su po mirazu od Penava, ' koji su bili
oenjeni od Odaktana.
S p a he. - U <ovoj kazandijskoj porodici se jedno arapsko djelo, koje je,
kako je prepisao 1734 kazandija A h m e d sin Alijin. Hadi Hasan efen
dija Spaho, nekadanji direktor bive kole (1841-1915) tvrdio je,
kako taj rukopis nije zapao u tu no' da je Ahmed bio, jedan
od njegovih predaka. A'ko je to tako, onda bi i ova porodica spadala starije u
ovome esnafu. Ali ta se porodica s prezimenom Spaho spominje u ovom esnafu, koliko
se zna 114 godina kasnije. U popisu od 1848 naveden je Abdulah Spaho i kasnije Abda
ga. Nedavno je otkupio muzej grada Sarajeva jedan divan ibrik, na kome je urezano
njegovo ime.
Otac Hadi Hasan efendije Spahe zvao se A h m e d a g a, dakle imenjak onog
Ahmedage. Njegov sin Hadi Mustafa (Hadi Mujaga) i ovoga sil, Akif tako
der su kazandije. Ako Spahe vuku zaista lozu od Ahmeda, sina Alijina, onda je ovo
danas najstarija kazandijska .
S m a j i i. - Danas su jo dvojica Smajia kazandije, a 1848 bilo ih je dva
puta toliko. Po predaji Smajii su dosta stara i ugledna porodica u ovom esnafu.
Stanovali su na Vratniku i ondje su imali svoju kalhanu, za koju predaja kae, da od
nje starije nije bilo.
Krajem prolog i ovog osobiti su ugled uivali u ovome esnafu
Mulaga, Haimaga i Hadi Husein Smaji. Potonji je bio i posljednji esnafa.
J a b u a r i. - Danas su trojica kazandije. Oni tvrde, da su im pretci
u ovome esnafu, preko 200 godina. KaUw u slubenom popisu sarajevskih obrtnika od
1848 ovoga prezimena nema, to bi ova predaja mogla biti istiniita samo onda, ako bi
jedan od njihovih predaka bio unesen samo po imenu. Sigurno je da je ova porodica
ivila u Sarajevu jo u XVIII Od 1776 sretamo se s u vie sara
jevskih sidila, ali bez naznake zanimanja. Tu se spominju mahom kao svjedoci ovi
Hadi Alija (1776-1782) , Hadi Jahja (1777 i 1778), Mula Mehmed (1783),
U) li. Vodovudi, str. 187.
H) R. Nekrologij, 43.
U) R. o. c. tt. 51.
. ..
c___ ______--.:K'-'azandijski obrt II Bosni i Herceg"-'o:....:v-"in ::..: i____________
2
_
05
Mula Salih (1786), Mula Osman (1786-1797), Mula Dervi sin Hadi Jahjatov (1787),
Mula Alemdar (1791) oi Hadi Salih (1797):A)
Pedesetih godina prologa bili su u ovome esnafu Mehmed i Dervi, si
novi Hadi Bajramovi. Oba su umrli 1877 ili 1878. Hadi Detvievi su sinovi i kazan
o dije Muhamed (umro 1921), Avdaga (umro 1935), Mujaga (umro 1931) i Hadi Mehaga
(umro 1940). Hadi su sinovi dananje kazandije Asim i Ibrahim, dOK je
Ahmed sin Avdagin.
su se kopali u istom groblju, gdje i Sabure, a jedno vrijeme stanovali su
u istoj ulici; gdje i Oda'ktani.
H a j r e su, kako im prezime kae, prave Sarajlije. To je dosta brojna porodica,
ali u ovome esnafu, to se zna, nikada nisu bili brojni. Godine 1848 bio je samo jedan
majstor Hajro. Bilo mu je ime Salih. Umro je 1892 u 85 god. ivota. Njegov je sin H.
Muhamed (umro 1918), a ovoga Hamdija koji i danas radi o kazandiluku. Pouzdano je
da su 'kazandije preko sto godina. Ni njima nema spomena u poznatim izvorima.
. Fur d e su sigurno u ovome esnafu preko sto godina. Ferhad Furda bio je 1848
kazandija, a njegov brat ili rodak Hafiz Mustafa bakal i imam jedne damije. Sin
ovoga Mustafe Avdaga bio je poznat majstor u pravljenju irakijskih kazana
(umro 1925), a njegov sin Ahmed radi i danas u ovome zanatu. Na zanat je doao 1911.
H a d i o s m a n o v i i Ibrahimaga i Alija bijahu Ikazandiie i kazandijski tr
govci od kraja XIX do poznate ekonomske krize posljednja dva rata-o
Oni su jedini u ovoj koji su morali zatvoriti svoj u kome su im
radili preko 100 godina. Kao poslj ednji ove porodice bio je Ibrahimaga, sin Meh
medov, a unuk Ibrahimov. Umro je 31-1 1938 u 72 godini ivota. Njegov dJed Ibrahim
ivio je i radio u prvoj polovini XIX a na ivotu je bio jo 1848. Sinovi su mu
Mehmed i Hadi Salih. Hadi Salihov je sin spomenuti Alija. U.
kom ratu nestato je Muharema, brata Ibrahimagina, koji je bio kazandija.
H u s e i n o v i i. - G. 1848 bila su u ovom esnafu dvojica Omer
i Sulejman. Jednog od ove dvojice bio je sin Salih i radio je o zanatu oko 60 godina.
Umro je .1910 g. Njegov je sin Mehaga kazandija, koga su 1945 odmijenili .
sinovi u poslu. Njemu zahvaljujem za nekoliko U,jepihpodataka u ovoj radnji. Sinovi
su mu Ramiz i Hamdija, obojica kazandij e.
S e d l a ri. - Po ovcime prezimenu vidi se, da su, i drugi obrtnici slali svoju djecu
na kazandijski zanat. Biio je kazandija s prezimenom Koredija, Tabak,

Zlatar itd. To su isto radile i kazandije. Tako u drugim esnafima nala
zimo Sahanije, i Fenjerdije.
Iz porodice Sedlar znamo dvojicu kazandija i to Abdulaha iz, prve i Sulejmana
ili Sulju iz druge polovine prolog ' Suljo je imao svoju kalha'fiu
Umro je 1910 g. u dubokoj starosti.
Kazandije II slll\Ji. - Vrlo veliki broj sarajevskih obrtnika, naravno
muslimana, pripadao je II isto doba i Oni su bili ponajvie prosti vojnici,
ali je njima bilo i zapovjednika (aga). U rata oni su polazili na bojite, a
su se bavili svojim poslom. Prosti vojnici nosili su titulu bae, a zapovjednici
titulu age.
I :kazandija je bilo O tome sam naao vrlo malo podataka kod Bae
skije i u jednom popisu sarajevskih sastavljenom oko 1812 godine.
7
)
U Baeskijinu nekrologiju od 23 navedene kazandije samo su trojica s dodatkom
b a a i to neki M e h m e d,. za koga kae, da je bio i ribar, a umro j e 1762,
onda M ti m i n, koji je poludio, pa se u Sinanovoj tekiji,"") onda otiao u
Travnik i ondje umro' 1780 i Baeskijin prijatelj bjelobradi S a l i h, koji je bio kazan
'0) Siclil 61, str. 124. 142; 19, str. 131; 21, str. 8G; 22, str 248; 26, str. 20 ; 27, str.' 92;
32, str. 46; 37, str. 150 i 248.
(7) R. Jedan Ipo;pi s sarajcvskii iJ iz XIX vUe\,n. Gl. Z. Ill . XXIX
(1917), str. 107.
") M. Hacl i Sin:tno\,a teki !;l, (Jbsnik Z. M. 11 (liNO). str . 14.1- 148.
206
liamdiia
di.ja i Umro je naglo u kafani na Bendbai 1793. Salih je imao goropadna
sina, koji je umro na Bendbai naprasnom
U spomenutom popisu nalazimo medu s e r d e n g e d cl i j a m a Mehmedagu Sabu
ru, Mehmedagu, Abdulahagu i Osmanagu s 'dodatkom b a k a r d i j e, a to je isto to
i kazandija, a a l e m d a r i m a Ahmeda
Iz drugih izvora znam da je Mujaga Sabura, sin Sulejmanov, bio s e r d e n
g e d d i j a krajem XVIII i kao takav umro je 1212 (1797/ 9S). Za nj zna kako
rekoh i narodna pjesma.'''') Jo su trojica Sabura bili age, i to: Ibrahim (umro 1213),
Salih (1231) i ejh Muhamed (1240). Godine 1776 .spominje se A l e m d a r Ahmed, sin
Salihov.
\
Na 14 I 1774 stigao je ferman, da se u svakom kadiluku Bosne popie po jedan
bajrak dalkilida od 120 momaka i opremi na bojite. Tada su ratovali Turci i Rusi.
agarna, koji su razvili bajrake, bio je u Sarajevu i kazandija Hadi Fazlija, a
pripadao'je 30 dematu. ';')
Po sigurnoj tradiciji, zna se, da su dvojiva R a m i a, Mehmed i Abdulah kao
Mehmed (Steta), bili age i tu titulu zadrali i nakon pa su s
njome zapisani i u slubenom popisu ovoga esnafa od 1848. Jo prvih godina ovo
ga su unuci i praunuci s ponosom govorili, kako im je djed bio aga,
i kako je predvodio vojsku o svome troku.
Jedan popis kazandija iz 1848. - u Hrvatskoj i Madar
skoj potakoe bosanskog vezira Mehmed Tahir pau da osigura mit, te
u to ime zavoditi neke mjere, od kojih jedna udari na otpor u Sarajevu. Zbog toga
vezir u na grad iz koga progna na Kretu 25 najuglednijih Sarajlija, a ostali
se sebe povezae jamstvom. Vlast je napravila spiskove 'po esnafima, 'ko za
koga Takav je spisak sastavljen i za kazandijski esnaf. U te spiskove inisu upi
sivani esnafa ispod 20 godina. Jamstvo je uzeto jedino od musilmana, jer je
vlast drala i jevreje vjernim podanicima.
Po tome popisu bilo je u ovome esnafu 60 majstora i kalfi iznad 20 godina. U po
pisu je pet esnafa 'samo po imenu zavedeno, jedan samo s prezimenom, a
ostali imaju ime i prezime. Kazandije navedene s prezimenom pripactale su 41 poro
dici.
ol
) Evo tih porodica s imenima kazandija:
A b a s Ahmed i Salih N a k i Ahmed
A r n a u t Ahmed, Salih i H'usein N e r e t l j a k Abdulah
B e Abdulah i Ibrahim N e r o Ahmed i Hadi Salih"")
B e e v i Alija O b a d a n Muharem
B e k t i Halil i Mustafa R a m i Abdulahaga Mehmedaga
B i b e r Mustafa R a i Bego
B o k o Abdulah R e o Mustafa
eGl v'r k Mehmed S a l k a n Abdulah
e n j e r d i j a De.rvi Ibrahim S e d l a r Abdulah
F o a k Mehmed S lk l i vo Meo
Fur d a Ferhad S m a j i Ibrahim, Mehmed, Mulo i Osman
H a d i o s m a n o v i Ibrahim S o l o Abdulah i Salih - bajraktar
H a d o Abdulah S p a h o Abdulah
H a j d a r e v Mehmed S t a m b o l i Husein-aga
H a j r o a r i Mustafa
H e r i Ahmed e t a Mehmed-aga
H u s e j n o v i Omer i Sulejman T a b a k Osman
K a l a j d i j a Alija i Salih T a b u t i j a Salih
M e a n o v i Mustafa Z l a t a r Abdulah
M -i. s i r i Ahmed e l j o Ibrahim
M u s i Hasan - bajraktar
'9) li. Kreevljak{)vi6, Vodovodi, str. 187.
DO) R. Muderizovi6, Kroni'ka Mula Mustaic Ba,cs'kijc, Glasllik XXX (1918) , str. 47.
Dl) R. MUGertizovi6, Poopis sarajevskih zana tlija iz >( (xlinc 111411. Glasnik Z. M. XLI (1929) ll,
str. .
') H. Krecvliakovi6. S;lraicvo II uubaokllD:tcije B OSIlI;; 1878, Sarajevo 1937, s tr. 62.
201
1<azandijski obrt tl Bosni i HercegovIni

U popisu se samo po imenu navode nek i Hadi Mehmed, Selim, Sulejman i Osman.
Pojedine sarajevske porodice bavile su se jednim te istim zanatom dugo vremena,
po 100, 150 i po 200 godina. Zanimljivo je, da su takvi primjeri u kazandijskom esna
fu vrlo rijetki. Tu iznimku ovdje Sabure i donekle Na
to sam nadoao gornji popis od 1848 godine. 1756 i 1793 u ovome
esnafu spominju se porodice : Afro, Ma
vija,. Paalija, Sabura i i od tih je u popisu samo
Sto godina kasnije, godine 1947. (1. 1.) radili su o kazandiluku:
Ahmeta Raid i njegov sin Demal Lipa Mujaga
Hadi Husein i sin Mustafa
Ibrahim Mehaga
Butmir Ahmed Paralija Abdulah (umro 1950.)
Ismet Salko
Feto Ibrahim Ploska Vejsil
Furda Ahmed Husejnaga 1865.) i sin Hasan
Hajro Hamdija Smaji Asim
Asim Smaji Seid
Mehmed i sinovi Ramiz Salih
i Hamdija . Huseinaga (roden 1862., umro
Ahmed 1949.)
Asim i Ibrahim Spano akif
Kobiljak Ahmed Soo Vejsil
Prema. gornjem popisu pao je broj kazandija ispod polovice broja od 1848, a od
starih porodica iz 1848 nalazimo 1947 samo njih pet i to Furda, Hajro,
Smaj i iSpaho.
Poslije 1848 javljaju se u ovome esnafu i prije 1948 nestaje porodice Gra
danin, Krajina, ' Novalija, Potogija Sidro, i Zec.
Opadanje broja kazandija razlogom je sve upotreba od
emajia i porcelana kao i potpuni i prestanak upotrebe nekih njihovih pro
izvoda, na primjer fenjera, safa, surahija itd.
III
SIROVINE
Svi predmeti to su ih i to ih jo danas kazandije prave se
od b a k r a. broj tih predmeta je sude za jelo i Kako bakar podlijee
oksidaciji, koja stvara na ovom metalu otrovnu patinu, to se bakreno mora k a
l a j i s a vat i, a za to je potreban k a l aj ili k o s i t e r. Pri kalajisavanju je opet po
treban n i a d o r ili s a l m i j a k. Kako bez vatre nema ni bakra, kakav je potreban
kazandiji, kao ,ni kalajisavanja, pri radu je potreban u m u r ili d r ven i u g a l j, ko
jim se slue ovi kao i mnogi drugi obrtnici .
Prema tome glavne su sirovine u ovom obrtu bakar, kalaj i niador. Osim toga'
oni trebaju neto olova, pamuka, soli, pijeska, a nadasve
Te metale, a tako i drveni trebala je jo jedna vrsta obrtnika, koji se
zvahu z i l d i j e. Oni. su pravili zvona i havane, a popravljali su i topove po bosan
skim gradovima. I ovi su se obrtnici poja vili u Sarajevu nakon turske okupacije.
Kako je iz dana u dan rasla potreba raznih kazandijskih i zildijskih proizvoda
koji su imali veliku upotrebu, a od sirovina potrebnih za rad ovih obrtnika
kod nas dostajao .tek i poneto so, to su se te sirovine morale uvoziti.
Gdje je ishodite bakrenog i kala jisavanja, se ne zna. Ponajprije bi to
mogla biti Perzija, koju dre i ishoditem bronze, ili Sjeverna Indija, jer u tim ze
mljama ima bakra i u njima je ovaj obrt od davnina' poznat i nigdje nije tako savr-o
en kao u tim dvjema zemljama. Prva sigurna vijest o bakrenom njegovu kala
\
20 _o
"
_ _ ____ ______ __
jisavanju iz prije nae ere. filozof T h e o p h r a
s t o s (cca 290 ante) zna za kalajisavanje bakrenog suda (De igne cap. 37).,3) Grci
su mogli za ovo saznati od Perzijanaca. Svak.ako je kovanje. bakrenog i kalaji
s.avanje starije od 'one vijesti kod Theophrastosa. Preko Gtka upoznali su se sa ovim
i kalajisavanjem i Rimljani.
Ali ovo i njegova proizvodnja nije se udomila u Evropi, jer je ovdje i
kroz srednji vijek ostalo u upotrebi za j elo i pIce,
koje su ponajvie upotrebljavali i Grci i Rimljani. Kao u starom tako i u srednjem
vijeku bilo je gospode, koja je .lela i pila iz zlatnog i srebrenog I neki feudalci
XV u Bosni, kao Sandalj i Stjepan imali su na dvoru zlatnog
i srebrenog i za jelo i za Svakako je i.akog suda bilo i kod druge bosan
ske vlastele.
To se importiralo iz Venecije, Ik oja je ba tada zapala u rasko. Na saboru
u Augsburgu pobudio je 1508 godine veliku zavist kod knezova poslanik
H e l i a n im, kako se u Veneciji upotrebljava srebreno sude,
dok oni (knezovi) jedu iz zemljanih posuda i upotrebljuju od prostih kovina. "")
Upravo iz ovoga vremena imamo prvu vijest o izvozu bakrenog iz Sarajeva u
..
Dubrovnik. "fl) .
Su donijeli Turci na Balkan, pa tako i u Bosnu. I ovo je jedini dio
Evrope, u kome se ono i upotrebljavalo i proizvodilo. Turci su to poprimili od
Perzijanaca, . o kako mnogi nazivi tako kazandijskog alata.
U doba bosanske samostalnosti izvozio se 'b a k a r iz Bosne, a dobivao se u ma
njim iz rudnika oko i Izgleda, da su ti rudokopi 'bili is
crplj eni u XVI Ne zna se. da li . s u t i rudnici podmirivali potrebe prvih
naih kazandija i zildija ili se od njihova r ada bakar uvozio. Sigurno
je samo to, da jE} bakar bio predmetom uvoza u da ljnjim a kalaj od prvih
dana ovih obrta.
Prvu vijest o uvozu bakra nalazimo u jednom francuskom putopisu kroz Bosnu
iz 1658. Te gocline boravio je u Sarajevu Francuz Poullet i za puta kupio pored inog
i neto kazandijskih proizvoda.o,) On kae, inim, kako valja vjerovati, da je bli
zina majdana uzrokom, te je ovo u ovoj varoi (Sarajevo) jeftinije nego
drugdje, poto se trgovci njime tu snabdijevaju, pa ga prodaju u Perziju. Koji su
to rudnici, ne znamo, ali je izvjesno da je bakar bio predmetom uvoza. Pro
sto je nevjerovatno, da se bakreno iz Sarajeva nosilo u Perziju, jer ga je ta
zemlja sama proizvodila.
da se bakar odnosno bakrena ruda uvozila iz rudokopa. koji danas pri'pa
daju RUn1uniji , jer se pouzdano zna, da je dolazio preko Beograda i Zvornika
kom XVIII i da se carinio u Beogradu, a katia su Austrijanci zauzeli ovaj
grad 1717, onda se carinio na nekim skelama na Drini. Nakon Beogradskog mira 1739
ponovno je uspostavljena carina u Beogradu i ponovo se ovdje cariniti, ali su
zakupnici skela na Drini traili da se i njima carina, 'kao to se dok je
Beograd bio pod Austrijom (1717-1739). Zbog toga su zatraili. sarajevski trgovci 1
r eb. I 1154 (17 V 1741) preko saraj evskog kadije ferman od sultana, da se bakar kao
i pri je carini u Beogradu i da se zakupnicima skela na Drini strogo zabrani ponovno
traenje carine.
5S
) .
Dokle se ovim putem importirao bakar, ne znamo. Jo u prvoj polovini prolog sto
uvozio se preko Broda i to kao ruda. Prve bakra ili tasiake, tako ih jo
i danas zovu nae kazandije, donio je Mehaga Spaho iz gdje je proivio one
burne dane 1848. Sve do iza 1878 uvoena je bakrena ruda i. ovdj e' je toplj ena u kal
.
f. M. Feldhaus. Di e Technik der Vorzeit. Leipzig, 1914, stupac ' 1368.
60) E, Lil ek, Riznica pOl'O<iicc Glas nik Z. M. I; sv. 2, str. 1- 25.
P. G. Molmenti-Ra.bar, Veneci.ie u ivotu privatnom od njezina oSl1utka .do pro
pasti ropubJi.ke, Seni 1888, str. 193.
68) C. Turhelka. Tursko-slovjenski spomeni ci arhive. Sa rajevu, 19J l, st!'. 1.1.').
''') B. '/.C,7W1B Hh. 0 , c. str. Oil
"' ) biv eg B;l1 ko l1,k
,
ol,!" In, t ituta II SarajevlI. br OJ li'i17.
obrt u Bosni j Hercegovini
::!09
hanama na Vratniku, o biti govora na drugom mjestu. Napominjem ovdje
samo to, da je pred proli rat naao na geolog dr. Ahmed na periferiji Vrat
nika bakrene troske.
K a l a j se uvozio u Bosnu sa Zapada, iz Engleske, a i s Orienta preko Soluna.
Kojim se putem uvozio u starije doba, ne znam. Imamo sigurnih podataka o uvozu
ovog metala tek iz sredine XVIII Taj su kalaj koji je dolazio preko Soluna u
Bosnu prodavale Sabure. U posljednja dva decenija toga ,postojalo je u Splitu,
da tako kaemo, javn'o drutvo pravoslavnih trgovaca iz Bosne i oni su
pored druge, robe trgovali i lkalajem. "") Istim je arti.klom trgovao prvih godina
tog decenija .p ologa sarajevski trgovac Nikola koji je podravao
veze s mnogim gradovima na Jadranu.
GO
) Cijena je kalaju bila 1769 1 gro
na oku, a 1778 i 1794 porasla je cijena od 54-56 na 108-9 para na oku.
Tome velikom skoku cijene razlogom su onovremene prilike, to ih je izazvala revo
lucija u Francuskoj . Godine 1832 prodavao se kalaj u Sarajevu po 9 groa i 5 para
na oku.
Predaja zna, da se kalaj uvozio u Bosnu i preko Soluna i Trsta kao i to, da je
solunski bakar bio mnogo od
Kako kazandija nije bilo u drugim mjestima Bosne i Hercegovine osim Sara
jeva i kalajdija je bilo i po malim mjestima, jer se bakrenim sluio
broj a i mnogi seljaci,pa se ikalaj i izvozio iz Sarajeva, ukoliko nije
importiran iz drugih centara iz ravno.
Osim kalajdija, koji" su radili po varoima, bilo je sve do naih dana i
koji su obilazili sela, pod jesen, i kalajisavali sude. Tim su se poslom bavili
u Bosni Cigani a mnogim krajevima Bosne i Hercegovine stanov
nici sela kraj Bugojna, porijeklom Rumuni.
G1
)
Poslije 1878 uvozi se kalaj iz Austrije. Donose ga isti trgovci, koji dobavljaju i
bakar. \ .
O niadoru nisam naao nikakvih' podataka iz starijeg vremena. Godine 1768 bila
mu je cijena 400 na oku, pa je tada bio skuplji i od bakra i od kalaja. U Bosnu
je dolazio preko Soluna i Skoplja. Od 1878 uvozio se iz Austrije i i bio je
znatno jeftiniji.
U narodu je poznat kao lijek. Vjerov3.1o se da niador zaustavlja opadanje vida,
pa su ga mnogi ljudi praili poput bW'muta, oni, koji su puno pisali i
Sve do kraja prolog dolazio je niador u grumenu. To je grumenje bilo
tvrdo poput kamena, pa ga je trebalo naj prij e razbiti velikim i onda te
sitne dalje razbijati i sitniti u teknetu. Bio je to po sta
rih kazandija teak posao. Zbog toga nije to radio svaki kazandija i kalajdija, koji
je troio niador, je u esnafu bio uvijek po jedan kome je niadora
bilo skoro jedino zanimanje. .
Niador u grumenu zvahu kazandije e n g l e s k i m, a onaj u prahu 11 j e m a
k i m i drahu ovaj prvi boljom vrstom i z.ato su ga radije troili.
Poput kalaja poneto se niadora izvozilo u provinciju.
p a m u k je uvozni artikl. Jo u XVI bio je u Sarajevu cijeh
esnaf, koji je nepredeni pamuk. Ti obrt.nici , zvali su se h a l a i. Njihova
zvae najprije M o a n' i c a a kasnije Pod prvim imenom
je 1572.
Nepredeni pamuk importirao se u glavnom s Istaka pod imenom i z m i r, b u g a
r i n i j e n i e h e r,o") dakle zvao se po kraju gdje se kultivirao. Jedna vrsta toga
09) B. 1bpOBH.h, EocaHCKO-Xepl..\ eI'OIB a4KH TprODI..\Ii y ):(amU11..\HjH (nr'lfJJOr .:a P8,; e-BCKOj Tp r u
BI1lHH ICK,pt}a XVIII 'B'H1."e Ka) . r OJ( HllIlb. H. 4ynHha XXXV (1923), st'fi. 219.
tIO) B. 1'13 l'prOBa4KHX TeBTepa H 3a.rpe6 1914, str. 19.
81) T. y YHny,Hlhy, G. Z. M. XLV' (1902),. !i ( r. 297 dc" ljl du kraja

B. CKapHh, o'. C., stlr. lG.
14
210
Hamdija

pamuka zvala se m a l t e z, to na otok Maltu gdje su ga jo Arapi
kultivirati u IX Pedesetih godina XIX troio se ovdje pamuk s e r e z
iz okolice istoimenog mjesta.
U kazandijskom obrtu upotrebljava se pamuk pri kalajisavanju. U tu svrhu slue
t a l a k e, plosnate okrugle suhom siru. Talakom ka
lajdija predmet koji je prevukao kalajem. Tako su i ovi obrtnici bili konzumenti ne
predenog pamuka.
S o su upotrebljavale i kazandije i . kalajdije, prvi za cu;cenje skovanog
prije kalajisavanja, a drugi za skidanje kalaja pri ponovnom kalajisavanju Taj
se posao vrio zapravo pijeska nakvael1.og u slanoj vodi. So se uvozila iz
il
Dubrovnika, a poneto se dobivala iz slanih izvora u Tuzli.
Danas se raznih kiselina. S njihovom upotrebom se
oko 1910 i to najprije u kalhanama na Vratniku. Time je rad znatno olakan.
e u m u r se palio jo u doba bosanske samostalnosti i bio je tada predmetom iz
voza. Mnogo se troio i prema tome i proizvodio. Bez njega se ne da ni zamisliti stara
metalurgija. Osim toga troili su ga kafedije i a troio se i po a zimi
po svim I danas se njime slue i kazandije i kalajdije.
Palenje bio je posao seljaka, oko Kreeva, Fojnice i Varea. Ti
su se seljaCi zvali e g ari. U Sarajevo su ga zgonili na konjima i u posebnim sepe
tima.
Osim gore spomenutih mjesta palio- se i po drugim krajevima. Sigurno se
zna, da je u XVI donoen iz Priboja u Sarajevo. Godine 1565 palili su
II priboj skom kraju neki Pavko, Vujica i Vukain Oi dogonili u Sarajevo.
i
]:') U
istom palio se II okolici grada Bobovca. Ima podataka o istom poslu u
selu Stanarima i zgonjenju u Sarajevo tokom XVIII .
IV
ALAT
Kazandijski alat nije toliko raznovIlstan, koliko je brojan. On se sastoji od
k i a, nakovanju alatki, koje se zovu h it l a t i , klijeta, zumbi, egeta, makaza,
kalema, (estara) i
Nema kazandijskog prOizvoda, koji nije kovan i prema tome svaki je bio pod
i na halatu.
e k i i su vrlo raznovrsni i svaki ima svoje ime, a isto tako i h a l a t i. Gle
dao sam jedanput, kad majstor prikiva harmu na kapak od ibrika. Trajalo je to koju
minutu i on je za taj sitni posao upotrijebio tri razna i dva halata.
niji halat je m us i n a n. To je zapravo ravan mali nakovanj glave. U
ovome obrtu upotrebljuje se preko 40 raznih i dvadesetak halata,
U klijetima se dre predmeti dok se na vatri pr;ije kovanja i zavarivanja zagri
javaju i dok se kalajisavaju.
Zumbama se bue rupe za a upotrebljavaju se i pri kalemljenju.
Makazama se reu h a n e t a na pervazu sahana i a egetom se nazubljuje
pervaz kod nekog
(estal"). Kako je svaki sud okrugao, tako je i njegov taslak krug, Dok se
bakar topio u kalhanama odmah su se pra vili tasjaci. Danas on dolazi u ,pra
vokutnog oblika, zato je potreban da na odredi tasiak, koj,i se onda ma
kazama 'izree. Osim toga se crtaju Ul' neci ornamenata.
Kalem je ilu alatkj u kojoj je metajni dio trouglast i pri dnu na klis za
rezan. Njime se savati. .
":l) A. i3cjti( Pri!Jpj Ila LimI! pou ()sl1lanli.i skol11 \"Ia$611 14IR- -1912. Sar;ljcvo 1945, sir, 2R,
l<azandijski obrt II Bosni i Hercegovini
21 i
Cark ili l' a k je jednostavna spra va, kojom se strue skovano sude prije
kaJajisavanja. Tome se poslu kae a I' k i , a po tome se i istim imenom.
(Sl. 1). Dobar .dio kazandijskog alata ima muzej grada Sarajeva. Na tri slike donosimo
crtee najvanijeg alata, kojim se danas slue kazandije. (Vidi: Dodatak).
CARAK
tt J.(olo . 2 J91a. . - 3 Muh.le. - Kaluf
SI. l
V
RAD
Od Prvog svjetskog rata kuju i kalajisavaju kazandije II dok su do
tada, kako je kovali i u kalha nama. P oslije 1918 otvorena je jedna .kazan
dijska radnja kalhani na Vratniku tt kojoj je do 1943 radio Muhamed
Neke vrste jo se poneto ornamentiraju, i dekorirani se predmeti sve manje trae.
Ali se II ovom vremenu mnogo vie kahveni pribor bolje i loije kvalitete, pa
onda razne vaze, puderdoze i sitna roiJa, su kupci bili ponajvie turisti. Do
osamdesetih godina prolog t o p i l a se ili k la l i l a bakrena ruda i e s k i j a
(stari bakar) u spomenutim Od toga vremena taj je rad naglo zamro, jer
se sve vie uvozi bakar provinie ncije u dok se eskija izvozi u tvor
nice u Monarhiju. Prema tome do iza okupacije 1878 bio je kazandijs)<.i r ad
rovrstan:
1.) topljenje rude i eskije
2.) kovanje bakrenih predmeta
3.) kalajisavanje i
4.) ornamentiranje
Sada se, samo kuje i kalajisa va.
1.) Topljenje bakra. - Bakrena ruda i eskija topila se u cl u v a
n i c a m a ili l' u d n i c a, m a u kojim se kod nas nekad topila eljezna ruda,
samo to su ove bile mnogo manje. je skoro minulo sedam decenija od kako su
se te ugasile pa ih ne mogu onako opi sati , kao t o sam opisao duvaonice Varea"")
M) H. Vare ka o glavIlo q eJite gvozdenog obrla il B OSIIi rl crccp;ll villi
du IS9 1, Sarajevo 194.3. s lr. 17 i ualj e.
14*
212 Hamdiia
i drugih centara stare eljezne metalurgije, jer dallas ivi jo samo jedan u
Sarajevu koji ih se neto a nema vie nikoga na ivotu ko je taj posao radio.
Taj jedini ivi svjedok je Mehagal 1875) i od njega I)am saznao neke
podatke o kao i o topljenju bakrene rude i eskije.
Te su se - po pricanju. Mehage - osnivale na istom principu kao i duvao
nice, a onako su lj, samo su bile, kako rekoh, manje i dok se vatra u duva
onicama raspirivala mijehovima, koje je pokretala voda, ovdje su svaki mijeh pokre
tala dva radnika. Pred je bila jedna' udubina u obliku kalote, nabijena,
valjda i u nju je kroz otvor na tekao rastopljeni bakar.
U tu se na sloj drvenog ugljena i drveta nasipao najprije sloj rude, zatim sloj
ugljena, pa 'sloj eskije itd. Mehaga kae, kako se bakrena ruda ne bi mogla
topiti bez eskije. Kad bi se bakar u rastopio, onda bi se dodala z a i n a,
sitni ustrici iskovanog, a neupotrijebljenog bakra. Bez te kau, ne bi se dobiveni
bakar dao kovati.
Kako se bakar u rastapao, tako se i pee' otvarala kao i duvaonica i bakar bi
teko u onu udubinu iz koje se crpao k e v i j o m na dugu drku i saljevao u kalupe.
Kalupi su bili isto onako nabijeni kao i udubina pred a po obliku su bili
kalupima za ili cigle, dakle ali je bilo kalupa i
okruglih, neto od onih prvih. Ti izljevci zvahu se s e v k a. Mehaga) mi ne
umjede da li se u stvarao komad aista bakra poput nadA u duvaonici, ali
pi"ije sam od starijih ljudi, da je bila jedna vrsta bakra zvanog u l e, koji bi
mogao odgovarati nadu duvaonice. Ta se vrsta bakra spominje i u nekim izvorima.
Radnik, koji je bakar crpao i u razljevao uslijed visoke tempe
ra ture bi mokro konato odij.elo, a i lice bi zamatao mokrim zavojem, i dok
bio sav bakar iscrpao i razlio, odij elo bi se potpuno osuilo. Ako bi se bdijelo osuilo
'prije onda bi ga vodom polijevali. Ovako zvalo se z a v i t a k. 1 d i u z a
v i t ak ili i d e m u z a v i t a k , reklo bi se, kad je radnik htio na se mokro
odijelo. Valja istaknuti , da se to smatralo najteim poslom u ovome esnafu.
Iz tako ljevanog bakra dobivale su se ili t a s l a c i trovrsne debljine. Pri
tom se poslu postupalo ovako: sevke su se razbi.iale na 3, U i 16 komada. Ti bi se
komadi na vatri zagrijani na ve]i.kom nakovnju najprije jedan po jedan tako rasplje
skali, da se mogu sloiti jedan na drugi i onda bi se dalje raskivali. Taj je posao radilo
zajedno pet radnika tekim po tim Dobivenih 8, 12 ili 16
taslaka bili 'su potpuno jednake debljine i povrine. I okrugli tasIaci su se
raskivali. Od njih su se kovali predmeti, kao to su kazani i haranije.
T r o s k a ili ! a k a, to je pri topljenju bakra nastajala, stukla bi se ,i prepi
rala u Prekopernici, koja je leala kod Sagr Hadi Mahmutove damije na jednom ru
kavu to se ispod na Vratnik-Mejdanu odvajao nalijevo
pa udarao preko Hendeka i tekao dalje kroz dananju Nevjestinu mahalu u Miljacku.
Sitni komadi bakra, to bi se pri tom poslu dobivali, zvahu se p lt r e i (nom. p llrak).
Obadva ova naziva su skoro ,Potpuno zaboravlj ena i u samom onom kraju.
O gradnje tih kao i o zaposlenom osoblju i raznim naZiVima nisam
nita poblie mogao saznati. Ali kako je Mehaga pripovijedao, u jednom r e d u
ovih topilo se po pet tovara bakrene rude.
Bakar se tedio; nije se dozvoljavalo da propadne ni bakrena praina.
je poznavao kazandiju , koji je uvijek prao nakon rada ruke i noge nad jednom po
sudom u ardiji i kako je je kroz godinu dana sakupio toliko t tt vor a (bakrene
praine), da je, kad je to stopio i prodao, za dobiveni novac kupio ute mestve.
2.) Kovanje. - Svakoga, ko prvi put stupa u Kazandiluk s ili
iz Bravadiluka, lupa, to dolazi iz dvadesetak i kad njih
opaa kako ta lupa dolazi od radnika, koji udaraju po raznim bakrenim
predmetima postavljenim na spravama koje odgovaraju nakovanju. Tu se kuju tepsije,
sahani, kazani, ibrici, devze itd., a u ardijama izal'tih kalajisava se razno
To su dva najglavnija posla. Danas se i kalemIjenje. Pri
poslu se izmjenjuju a predmet, koji se kuje svaki se prenosi s jednog oha-
Iata .na drugi. .
Kazandijski obrt II Bosni i lierc:;: g()vini 213
Prema samoj izradi je dvovrsno: p a z a r i j a i s m a r l a m a ili a r k i ;
prvo se, nakon to je skovano, odmah kalajie, a ono drugo se prije kalajisavanja na '
ostrue ili, da se, modernije izrazimo, polira, Najmanje je posla oko hljebne tep
sije, a 'najvie oko buhurdara ili kadionice, Prema predmetima, to ih pojedini majstori
rade, zavisi i potronja bakra. Dok majstori koji kuju r 'a v n o s u e (tepsije, sahane)
mogu, u koliko ima posla, iskovati do 200 pa i. vie kg bakra, za isto s'u
vrijeme troili oni to su kovali buliurdare tek koji kg. Isto tako mogu iskovati maj
stori. koji rade ti u b o k o s u d e 'Mranije, mn0go vie bakra od ibnk
i jer je rad ovih zadnjih mnogo tei i sporiji. Teak je i spor posao
oko izrade saksija, a jo tei i sporiji oko izrademangala.
dva prola rata kovale su sve kazandije Sarajeva 100 do 120.000 kg
bakra, a za kalajisavanje tre\bali su od toga iznosa samo 3"/0 kalaja. Do Prvog svjetskog
rata troili su skoro dv.a puta toliko jednog i drugog metala. Prije 1878 bila je potronja
bakra i kalaj'a jo .
je, da je najmanje posla oko hljebne tepsije, a najvie oko buhurdara. Ta
kao i sve druge vrste tepsija kuju se od jednog komada, od jednog taslaka. Ali im"
kazandijskih proizvoda koji se kuju od dva i vie bakra. U tom pogledu ibri k
je nadmaio sve ostal o jer se sastoji od trinaest dijelova, od kojih se
svaki napose kuje. . Posao u tome olakava to, to, se i ovdje kao ,i kod drugog
moe kovati po vie istih dijelova zajedno. Pojedini dijelovi jednog suda
se spajaju z a var i van j e m,a drci, alke i kapci se prikivaju Dva glavn::!o
dijela mangale, 6 t u r a k i b 6 g a z, spajaju se j a b u k o m tj. jednim'
Pri zavarivanju upotrebljavalo se p er e d e, a to je praina od isprenog
kalajoa i pilotine od bakra ili e g en d i j e.
Do privrednog sistema u nasoJ zemlji mnogi su majstori,
kako je to. spomenuto, radili i za trgovce, koji su im robu po vagi,
a ne po lwmadu. Tada se najvie z mangale, a u njima se bakar naj
skuplje prodavao. Ali je bilo proizvoda, koji su se i prodavali po komadu kao
to su devze, kafeni ibrici, buhurdari itd. Oko buhurdara bio je rad najsuptilniji, pa
se i najskuplje Kao i u . drugim esnafima tako su i kod kazandija najbolji maj
stori najloije prolazili u materijalnom pogledu, jer oni su uvijek radili za n a m. Salih
i Muharem (Muhamed) bili su u posljednje doba najbolji majstori - pravi
umjetnici - i obojica su umrli kao goli siromasi.
. 3.) Kalajisavanje. - Skovane predmete treba prije kalajisavanja, kako sam rekao,
dobro Taj se posao zove s a v ii r i s a n j e. To se obavljalo pijeskom
u slanoj vodi i ar u k o m -plotimice razrezanom i u zvrk savijenom volovskom
ilom. Pri tome poslu se najprije u slanu vodu, a onda se njim i pije
skom sud. Za taj je posal() trebala d obra snaga. Ta je metoda naputena oko
godine 1908 i danas se u tu svrhu upotrebljava solna i sumporna kiselina (vitriol).
Time je taj posao znatno olakan. '
Savarisanje sumpornom kiselinom je u kalhani na Vrat
niku. U prvo vrijeme drali su to u tajnosti, a poslije se s tim
upoznae i ostale kazandije. Od ove dvojice Salih je umro neto
prije Prvog svjetskog rata, a Alija odma'h' iza rata. .
Nakon to je predmet savarisan, treba ga kalajisati. Sve sude, iz koga, se jede i
pije, se kalajem, - kalajie se. Ono koje dolazi na vatru, da se u njemu
vari, uzvaruje i ne kalajisava se s vanjske strane, dok se sve ostalo kalajisava
"s strane.
Predmeti se ' kalajisavaju u a r d i j i na odaku, gdje gori drveni ugalj. Vatra se
dima mijehom, koga jedan radnik objema rukama, dok drugi kalajie tako, da
predmet dri u klijetima nad vatrom i zagrijeva ga tako dugo dok se ne topiti
ipka kalaja, koja se po njemu. Zagrijani se predmet pospe niadorom i onda pre
ipkom kalaja i po tome t a l a k o m utire ili p o l ira.
Tako se radi kod novih predmeta. Ali se upotrebom kalaj istroi i onda ga
treba ponovno kalajisati. T. Filipescu opisao je ponovno kalajisavanje kako g'O\