Miroslav Krlea: Kristofor Kolumbo

Jedno od glavnih polazita ove Krleine drame je negiranje Boga onakvog kakvog smo naslijedili iz tradicije te pokuava nametnuti ljudsku samodostatnost i samoodrivost kao nadomjestak, a Kolumbove krize predstavljaju izraz tog modernog ateizma koji je proizaao iz vjeno suprotstavljenih svjetonazora: staroga i novoga. Novi ovjek se mora osloboditi tradicionalne zamisli Boga i sam se pobrinuti za svoju budunost. Upravo Kristofor Kolumbo predstavlja Krleinu viziju nadovjeka koji je spreman odvesti ovjeanstvo u novu budunost, no pitanje je koliko je ovjeanstvo spremno krenuti u apsolutnom smjeru Novoga. U drami se preispituje mogu li snani pojedinci i snani karakteri mijenjati svijet oko sebe i je li put do zvijezda mogu? Odabire Kristofora Kolumba kao simbol odbacivanja staroga i tenje prema novome. Ta tenja ostaje prisutna sve do njegovog posljednjeg daha kada daje svoj ivot za ivot jedne ideje i time jo uvijek ostaje teiti revoluciji i utopiji. Dramatika se stvara uz pomo fantastike i mistinoga to se oituje u konstantnom eznuu za odlaskom u Nepoznato, Novo, vjeno Naprijed te u liku Admiralova alter ega, Nepoznatoga. Mnotvo se u ovoj drami realizira kao jedno od glavnih nositelja drame, dijalozi razliitih skupina formiranih unutar te mase lie nadmetanju antikih korova, no oni zapravo meusobno surauju: Svi smo mi jedno! Svi smo jednaki! Kao ostale ekspresionistike znaajke moe se navesti njihov uzvieni i patetini ton kojim se opisuje ivotni nemir koji obuzima likove, proimanje artikuliranih i neartikuliranih glasova te itanje likova iskljuivo na razini simbola zbog nepostojanja nikakvih pojedinanih istupanja iz gomile. Novo se u ovoj drami ne odnosi na otkrivanje Amerike, ve simbol vjenog ljudskog traganja, ali i vjere u Novo to Krlea izraava kroz metaforu o putu do zvijezda. Dramska napetost je dobro razraena i itatelj/gledatelj ne zna to ga oekuje u ovom neizvjesnom putovanju koje je u opreci sa izvjesnosti stvarnog Kolumbovog putovanja. Ona proizlazi iz sukoba mase i njezinog voe, Admirala koji rtvuje svoj ivot za jednu ideju o utopiji koju oni ne razumiju. Ta utopija je vrijedna njegove rtve jer bi pretpostavljala ivot u okruenju u kojem nema ogranienja, nema straha od Novog i Nepoznatog. Usprkos tome, to ni Gladni, ni Pijani, ni Plahi, ni Poboni, nisu mogli razumjeti stoga su ga radije pribili na kri koji tako postaje simbol njihove pobjede i vraanja Starom, poznatom, tradicionalnom. Kolumbov poraz je ipak utjeha jer on znai da su zvijezde ostale netaknute odnosno utopija je mogua i nije dokinuta pronalaenjem, a prirodni instinkt za Novim ostao je sauvan. Sukob izmeu

Admirala i njegove posade je sukob koji se protee na vie razina: oni ude za povratkom svom panjolskom bogu, dok je Admiralu on posve nepotreban, osnovni oblik ljudskog kretanja oni vide u krugu, u ciklikom ponavljanju jer: Naprijed je natrag., a Kolumbo pristaje jedino na Nepoznato: Novo ne moe biti u krugu. Novo ne moe biti u vraanju. I ja vjerujem u oblike, ljudi, koji se ne vraaju! ... Ja sam odluio da otputujemo u Nepovrat! Takoer Kolumbova posada tei prizemnom i prizemljenju: na put kreu motivirani brzim bogaenjem te ude za to skorijim pristizanjem na kopno, dok je za Kolumba jedina granica nebo. Vaan trenutak u drami je Admiralov razgovor s Nepoznatim jer tada doivljava transformaciju iz Prometeja koji donosi svjetlo i savladava gromove u razoaranog pojedinca kojemu se najboljim izborom ini postati Luciferom. Nepoznati je uistinu njegov alter ego jer se jedino on usuuje izgovoriti sve ono to Admiral u svojim mislima krije: Santa Marija nikada nee dosei zvijezde. Kolumbova rtva je dakle dvosjekli ma: s jedne strane je ouvana mogunost utjehe u utopiji to sa sobom povlai i veliku skepsu prema stvarnosti, budunosti.

Katarina Krolo