BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA

UVOD

Nakon itanja zadane literature prema kojoj je trebalo pripremiti i napisati seminar na temu biblijske arheologije, odluila sam obraditi iskljuivo pojam biblijske arheologije, njezin povijesni razvoj, izvore, pozitivne i negativne strane i posljedice. Sam arheoloki materijal i istraivanja su preveliki da bi se mogli obraditi u tako zadanom kratkom tekstu. I ne samo to. Smatram da nisu toliko ni vani koliko je vana sama problematika nastanka, razvoja i znaaja biblijske arheologije.

TO JE TO BIBLIJSKA ARHEOLOGIJA ?

Biblijska arheologija je znanstvena disciplina koja se bavi istraivanjem biblijskog razdoblja. Znamo da se Biblija sastoji od Starog i Novog zavjeta. Znamo i da je ona knjiga nad knjigama cijelog dananjeg kranskog svijeta. Meutim sve do poetaka biblijske arheologije biblija je imala iskljuivo religijski karakter. Tada je arheologija sa svojim arheolokim metodama i zasukanim rukavima pokazala da Biblija nije samo to nego i neto sasvim drugo. Dolo se do saznanja da Biblija sadri itav niz podataka koji govore o tadanjem nainu ivota, naseljima, dogaajima, osobama pa ak i o drutvenim previranjima i politikim sukobima. No uz Bibliju postoje i drugi izvori iz kojih saznajemo o ivotu ljudi u biblijsko doba, a to su: spisi Filona Aleksandrijskog i Josipa Flavija, idovska rabinska literatura, arapska literatura, klasini svjetovni pisci, kranski pisci i arheoloki spomenici i iskopine.

POVIJESNI RAZVOJ BIBLIJSKE ARHEOLOGIJE

Do poetka 19 stoljea Biblija je jedini dokument koji se odnosio na stare kulture Bliskog istoka u ijem je povijesnom i kulturnom okruju i ona sama nastala. Razdoblje 17. i 18. stoljea je razdoblje pretea bliskoistone arheologije. Ti ljudi koji su u najbolju ruku mogli biti kulturni i etnoloki entuzijasti, probudili su interes irokih masa o Bliskom istoku, njegovom materijalnom blagu ali i dali osnovne podatke vezane za pojedine lokalitete. Od tog vremena zapoinju organizirane arheoloke akcije istraivanja Bliskog istoka. Prvi meu njima je Pietra della Valle (glinene opeke ispisane klinastim pismom). Potom je Napoleon Bonaparte u svom pohodu na Egipat imao i znastvenike iji je pronalazak, kamen iz Rosette, omoguio J.F. Champollionu odgonetanje egipatskih hijeroglifa. Koliko je homogenost i stabilnost osnovna karakteristika egipatske civilizacije toliko je nestabilnost i sloenost osnovna karakteristika drevnih bliskoistonih civilizacija, osobito Mezopotamije, Perzije, stare Sirije i Palestine. Presudan je moment odgonetanja mezopotamskog klinastog pisma (i to zahvaljujui trojezinom natpisu perzijskog kralja Darija Velikog) koje je najstarije poznato i u uporabi od 3. tisuljea prije Krista to omoguava nastupanje razdoblja epigrafista i lingvista. Uza sve to nastupila je i sveopa potraga i jagma za starinama koja je prouzroila nepovratno unitenje neprocijenjivih lokaliteta Bliskog istoka koja su u razdoblju od 9. tisuljea prije Krista do polovice 1. tisuljea prije Krista predstavljala sredite zbivanja u stvaranju ljudske civilizacije. Kraj 19. i poetak 20. stoljea donosi poetke arheoloke metodologije. Svima je poznato da je potragom Heinricha Schliemanna za Homerovom Trojom oznailo poetak znanstvene arheologije. No pionir znastvene biblijske arheologije Flinders Petrie je nakon iskapanja nalazita Tell el Hesi (biblijski Laki) na jugu Palestine postavio temelje datiranja stratigrafskih slojeva sa odgovarajuom relativnom kronologijom koja se mogla povezati i s onom apsolutnom koja je bitna za odreivanje povijesnih osoba ili dogaaja iz Biblije. Keramografija je ve tada dala rezultate i za neinvazivno povrinsko istraivanje. Sama povijesna zbivanja na tlu Svete zemlje nakon 135. poslije Krista, kada su idovi istjerani od strane rimskog cara Hadrijana dovela su do novaenja krana iz redova rimskog slubenikog osoblja, a istovremeno su kransku misao irili idovsko-kranski misionari po zemljama izvan Palestine. 313. godine Milanski edikt priznaje kranstvo kao religiju i od tog vremena poinju se nizati hodoaa ka Svetoj zemlji. Nakon 1291. kada kriari konano

naputaju Palestinu, na scenu stupaju franjevci koji u narednim vremenima omoguavaju hodoaenje. Od 16. stoljea pa na dalje nie se broj znastvenika koji religiozne motive zamjenjuju kritikim istraivakim razmiljanjima. Istraivanje francuza Ferdinanda de Saulcya zidina hramskog trga u Jeruzalemu smatra se poetkom biblijske arheologije. Razvoj u pravom smijeru ubrzava osnutak Palestine Exploration Fund 1865. godine. Zatim slijede geodetska premjeravanja i izrade topografskih i geografskih karata. Vrijedi spomenuti i brojne znastvenike koji nisu arheolozi, ali su zasluni za katalogiziranje, kopiranje, deifriranje i prouavanje tekstova s epigrafskih dokumenata. To je dovelo do zakljuka Georga Smitha da 11. ploica epopeje o Gilgameu sadri slian opis opeg potopa kao u Bibliji, to je uspostavilo jasan i izvjestan odnos izmeu Biblije i knjievnosti ostalih starih bliskoistonih naroda. 20. stoljee je razdoblje u kojem se ovako zaeta znastvena biblijska arheologija razvila i doprinjela znastvenoj arheolokoj metodologiji uope.

POZITIVNE I NEGATIVNE POSLJEDICE BIBLIJSKE ARHEOLOGIJE

Samo ime govori o uvjetovanosti biblijske arheologije Biblijom. Kako je Sveto pismo religiozni i vjerski spis, arheologija koja se njome bavi ili se pokuava baviti neizbjean je talac nje same i svega to ona predstavlja dananjem kranskom svijetu. Pozitivne posljedice i prednosti su u injenici da je siro-palestinska arheologija mnogo istaknutija od arheologije drugih bliskoistonih zemalja iako nema monumentalnih ostataka, a niti osobito vano povijesno znaenje na politikom, vojnom, ekonomskom ili kulturnom planu. Pozitivnim se moe smatrati i opa javna podrka istraivanjima koja su podrana maksimalnim ljudskim i materijalnim potencijalom i entuzijazmom. Negativne se posljedice ogledaju u vie smjerova. Biblija se ovdje moda i previe umjeala u izbor lokaliteta pa je arheoloko istraivanje bilo ogranieno primjerice samo na Palestinu, osobito centralne djelove Judeje, Samarije i Galileje. Ista, odnosno slina je situacija i s razdobljima gdje se prednost iskljuivo davala biblijskim razdobljima. Nadalje istraivai su bili amateriteolozi koji nisu raspolagali dovoljnim teoretskim znanjem ni praksom u arheolokim metodama rada, ali nasuprot tome sa estim ideolokim prejudiciranjem. Slijedea se negativnost odnosi na preveliko posveivanje panje onim ivotnim aspektima koji izrazito naglaava Biblija na tetu ostalih aspekata,

naravno rije je o vjerskim aspektima. I na koncu sam pokuaj da se pomou arheolokih istraivanja objasne i potkrijepe vlastita religiozna stajalita ne moe se smatrati neim pozitivnim. Naravno da je nedopustivo da arheologija, kao znanstvena disciplina, na tlu Svete zemlje postane svojevrsni tjelohranitelj biblijskog tumaenja i doktrine. Primjeri toga su bezbrojni kao na primjer nakana da se na brdu Ararat nau ostaci Noine arke, u Mezopotamiji tragovi opeg potopa, na obalama Mrtvog mora Sodoma i Gomora ili na vrhu brda Nebo Mojsijev grob, krinja zavjeta.. Mada postoje razliite struje u svezi znaenja siro-palestinske arheologije ili biblijske arheologije (kako vam bilo drago) injenica je da ni Biblija ni arheologija nisu u stanju pruiti istu povijesnu sliku ve su obje rezultat interpretacije koja je subjektivna ma koliko ona eli biti objektivna.

ARHEOLOKI SPOMENICI I ISKOPINE

Najraniji dogaaji Starog zavjeta kao to su oni o Adamu i Evi, injenica da je monoteizam kronoloki stariji od politeizma, ope poznata pria o potopu i Noinoj arci te pometnja jezika zabiljeene su i u drugim tada suvremenim civilizacijama Bliskog istoka. Tekstovi iz Nuzija (sjeverni Irak) i itav niz zakonika meu kojima je i Hamurabijev govori o politikim, kulturnim i socijalnim uvjetima prve polovice 2. tisuljea i na odreeni nain veoma nalikuju obiajima u doba biblijskih proroka. Razdoblje iz Knjige o Sucima opisuje izlazak Izraelaca iz Egipta i protkano je nesreenim politikim i drutvenim prilikama. Najzanimljivije je otkrie kameni spomenik kralja Merneptaha ili Izraelska stela (Flinders Petrie, Teba) na kojem je najraniji i zasad jedini primjer imena Izrael i to kao naroda. Nakon razdoblja uprave sudaca dolazi razdoblje ujedinjenog kraljevstva kojim vladaju redom Saul, David i Salamon. Saula potvruju iskapanja u Gabi (Tell el Ful) koja su vodili W.F. Albright i Paul Lapp, Davida kanali za vodu kroz koje je ovaj osvojio Jeruzalem, a Salamuna rudnici bakra i eljeza. U slijedeem razdoblju podijeljenog kraljevstva itav je niz arheolokih podataka, kao primjerice natpisi na spomenicima ostalih bliskoistonih vladara, peati, pisma i sline stvari. Iskapanja u Samariji otkrila su Amrijevu palau, ostrake... Moapski kamen ili spomenik kralja Mee iz Dibona u Transjordaniji potjee iz 8. stoljea prije Krista i najstariji je nebiblijski zapis imena Jahve. Nakon Asirske okupacije i babilonskog ropstva dolazi do preporoda za

koji je zasluan perzijski kralj Kir koji je osvojivi Babilonsko carstvo idovima odobrio povratak u domovinu. O tome svjedoi Kirov dekret ili Kirov valjak koji je otkriven u Babilonu. Potom je Babilonsko carstvo sruio Aleksandar Veliki, a na prostorima Palestine nastupilo je heleniziranje idova

ZAKLJUAK

Biblijska arheologija dan danas, a izvjesno je da e tako biti i nadalje, izaziva panju velikog broja ljudi i to upravo zato to je vezana, htjela ona to ili ne, sa Biblijom kao jednom od najveih i najutjecajnijih religijskih spisa uope. injenica je da joj taj teret nimalo ne godi ve je sputava da bude ono to mora i treba biti, a to je znanstvena disciplina koja se bavi materijalnim i kulturnim ivotom jedne zajednice na odreenom prostoru.

LITERATURA

Siegfried H. Horn, Arheologija tumai Bibliju, Zagreb, 1984., Biblija-izvor religija i kultura, ed. Vesna Rapo, Zagreb, 1998., Adalbert Rebi, Biblijske starine, Zagreb, 1998.