STATUTA VALACHORUM - original

NOS FERDINANDUS SECUNDUS DIVINA FAVENTE CLEMENTIA, ELECTUS ROMANORUM IMPERATOR SEMPER AUGUSTUS, AC GERMANIAE, HUNGARIAE, BOHEMIAE, DALMATIAE, CROATIAE, SCLAVONIAE, ETC. REX, ARCHIDUX AUSTRIAE, DUX BURGUNDIAE, BRABANTIAE, STYRIAE, CARINTHIAE, CARNIOLAE, MARCHIO MORAVIAE, DUX LUCEMBURGAE, SUPERIORISQUE ET INFERIORIS SILESIAE, WIERTHEMBERGAE ET THEKAE, PRINCEPS SVEVIAE, COMES HABSPURGI, TYROLIS, FERRETI, KIBURGI, ET GORITIAE, LANDTGRAVIUS Alsatiae, Marchio Sacri Romani Imperii supra Anasum Burgoviae, ac utriusque Lusatiae, Dominus Marchiae Sclavonicae, Portus Naonis et SALINARUM.

Memoriae commendamus tenore praesentium, significantes, quibus expedit universis. Postquam ineffabili DEI Optimi Maximi munere, ad Maiestatis nostrae culmen sublimati, Reipublicae gubernacula gerimus, nil unquam antiquius, chariusve habemus, quam ut providentiae nostrae studia, in ea praecipue conferamus, quae ad Christianitatis augmentum, stabilimentumque cedere, ac cunctis ditionibus et populis, qui Clementiae et Sceptrorum Nostrorum parent Imperio, quoquomodo utilia esse possint. Unde cum tota Valachorum Communitas, quae ex Antecessorum Nostrorum Divae memoriae Rudolphi Secundi, et Matthiae Romanorum Imperatorum, et Hungariae Regum, concessionibus, et gratiis, iam a triginta ab hinc annis, in partibus Regni nostri Sclavoniae, inter Szavum et Dravum, domicilium habuerunt, nuper a Nobis etiam singulari Nostrae, Successorumque Nostrorum Legitimorum Hungariae Regum, protectionis et directionis Diplomate donati fuissent, Nos iam ulteriori benignitatis Nostrae cura, cum ipsorum Valachorum, tum totius Christianae Patriae commodo, et tranquillo, ac securo statui et conservationi, in aliis quoque, quae a benigna Directione nostra dependent, utiliter prospectum esse cupientes, eidem Valachorum Communitati, inter praedictos Szavum et Dravum commoranti, sequentes Legum et Statutorum Articulos, quorum norma imposterum vitam ducant, et gubernentur, secundum praesentem rerum statum et conditionem, clementer concedendos et sanciendos, praescribendosque duximus, ut nimirum Regna, ditionesque nostrae contra infensissimos Christiani nominis Turcas, ac alios hostes, non minus egregia, et fideli huius Populi militari opera, ac fortitudine, quam certarum etiam tramite, atque vi Legum, quarum observatione, inter eosdem Valachos, tam in toga, quam in sago iuxta Iustitiae et disciplinae incermenta, vel maxime Omnipotentis Gratia et Benedictio fructifere conciliari, ac bene Christianoque more recte vivendi ratio, salutariter conservari possit, tanto magis ac firmius munirentur, obvallarenturque.

Quorum quidem ARTICULORUM, tenor talis est. I

DE MAGISTRATIBUS.

ARTICULUS. I. Cuilibet pago Valachorum, inter dictos fluvios Szavum et Dravum habitantium, suus sit Iudex sive Knesius, vir scilicet ad id genus officii obeundum sufficiens, et idoneus, qui statuto ad id tempore, Mense nimirum Aprili ante festum Sancti Georgii, a sui pagi communitate, pro uno anno eligatur, et electus Generali, ad ipsius notitiam significetur. ARTICULUS. II. Quemadmodum universa Valachorum Communitas, in trium Capitaneorum supremorum, nimirum Crisiensis, Capronczensis, et Ivanichensis, districtibus commoratur, ita quoque in quolibet Capitaneatu, separatim eligatur et constituatur Supremus Iudex, vir peritus, legumque patriarum gnarus, qui una cum octo Assessoribus, iudiciis in suo districtu, praesideat, ac universas causas et controversias secundum praesentia Statuta, cognoscat, et decidat. Electio autem Iudicis, et octo Assessorum, in vel circa festum Sancti Georgii, eo fiat modo, Ut nimirum omnes Knesii sui districtus, una cum duobus vel tribus Senioribus vel Iuratis, ex uno quoque pago, in certo eiusdem Capitaneatus loco conveniant, ibique Iudicem et octo Assessores, pro districtu sui Capitaneatus rite eligant. Qui Iudices et Assessores, ita in quolibet Capitaneatu electi, Generali proponentur, et ab eo, nomine Nostro, nullis legitimis obstantibus causis, confirmabuntur, aut si quae legitimae causae obstare viderentur, illae statim nobis significabuntur. Singulis autem annis, iidem Supremi Iudices, tempore et modo, quibus dictum est, per Knesios et Seniores pagorum, in quolibet Capitaneatu libere ab officio removebuntur, vel si ita visum fuerit, idque patriae commodum et utilitas suaserit, in eodem officio reliquentur, et a Generali memorata ratione denuo confirmabuntur. ARTICULUS. III. In delictis publicae tranquillitati et utilitati contrariis, atque aliis etiam criminalibus poenam sanguinis inferentibus Knesii deliquentes, absque mora comprehendere, et Capitaneo supremo sui districtus ad manus Profosii tradere teneantur, interim autem Supremus Iudex, cum suis Assessoribus, statim causas cognoscat, ut iidem delinquentes, cum talis delicti, et criminis rei iudicati fuerint, ad Regimen Bellicum transmittantur, ibique servato iuris ordine, non in pecunia, vel bonis, sed solum in corpore, vel opere publico, vel aliis suppliciis, puniantur. ARTICULUS. IV. In levioribus autem Knesii reos carceri includant, donec vel ab ipsis idonee caveatur, vel tempus iuris dicendi appropinquet, et tunc iudicio sistantur, ac contra eos, servatis de iure servandis, procedatur. ARTICULUS. V. Knesiorum muniis, non solum illud incumbet, ut in suis districtibus, cunctarum numerum domorum, et familiarum, nec non omnium capitum virilis sex, decimum septimum aetatis annum excedentium exacte sciant, eumque utrumque numerum in Cathalogo descriptum

II

habeant, sed et ut unus quisque patrum familias eosdem masculos, annum decimum septimum excedentes, in suis domibus alant, sollicitae curae habebunt. ARTICULUS. VI. Si quis ex Turcia, vel aliunde transmigrans, sub hoc vel illo Capitaneatu, sedem figere voluerit, id cum praescitu supremi Capitanei fieri necesse est, sin autem Valachus, qui iam semel in aliquo loco sedem fixit, vel alias ibi legitime commoratus est, domicilium in eodem Capitaneatu mutare velit, id ut cum solo supremi Iudicis, Assessorum et Knesii praescitu fiat, sufficit. ARTICULUS. VII. Knesii summa vigilantia et studio omnia delicta et maleficia praecavere conabuntur, quod si vero quispiam ex iis, de praevaricatione et collusione cum reis, in quocunque delicto iudicialiter convictus fuerit, extunc supremus Iudex et Assessores talem Knesium, tanquam infamem, officio movebunt, iuxtaque ob ipsum factum, pro eius qualitate, mulcta merita afficient, vel si enormitas delicti poenam sanguinis mereri iudicabitur, ad Regimen Bellicum transmittent, alio interim idoneo viro, in locum legitime subordinato. ARTICULUS. VIII. Tenebuntur insuper Knesii advigilare, ut fures quam primum capiantur, et Profosio suo assignentur, res autem furto ablatae, apud Iudicem supremum deponantur, ut ibi servatis de iure servandis, suis dominis restituantur. ARTICULUS. IX. Omnia Conventicula et Congregationes, extra eas, quae pro eligendis Knesiis, Iudicibus et Assessoribus, modo quo supra dictum est, legitime celebrabuntur, in universum sub poena vitae interdicta sunto. Si quas autem necessitas exegerit, ex permissu Generalis instituantur. ARTICULUS. X. Iuramentum autem Iudicum, Assessorum et Knesiorum per DEUM vivum, et per gloriosam DEI genetricem Virginem Mariam, per omnes Sanctos et Electos DEI, in Articulos praemissos concipiatur, addito insuper, ut promittant se DEO, Christianae Reipublicae, Nobis, et Successoribus Nostris, legitimis HUNGARIAE Regibus, Generali et Supremis Capitaneis, fidem et obedientiam exhibituros, omnia Reipublicae perniciosa, et bonis moribus contraria, revelaturos, et quod omnibus et singulis coram se causantibus, absque cuiusvis personae, divitis scilicet et pauperis, acceptione, omnibusque prece, praemio, favore, amore, et odio postpositis, et remotis, pro ut scilicet secundum DEUM et eius Iustitiam cognoverint, iustum et verum iudicium et iustitiam atque executionem, in omnibus rebus facient, pro suo posse. Sic ipsos DEUS adiuvet et omnes Sancti.

III

DE IUDICIIS.

ARTICULUS. I. Omne Iudicium, una cum Supremo Iudice, ex octo Assessoribus Valachis, ut supra memoratum est, iuratis consistere debet, quibus insuper Notarius et ipse iuratus adiungatur. Unius autem, vel duorum assessorum absentia iudicium non impediat, etsi Iudex supremus ipse iudiciis interesse nequeat, ipsius loco proximus in ordine Assessor praesideat. ARTICULUS. II. Iudicis officium una cum Assessoribus, dies iudiciales praefigere, ita tamen, ut termini citationum et evocationum ultra quindecim dies non excedant. Semper autem tertia citatio peremptoria sit. ARTICULUS. III. Reus in causam attractus ad Actoris instantiam in ius vocetur, tumque respondere non teneatur, nisi rite et legitime citetur. ARTICULUS. IV. Reus si tribus vicibus per literas iudiciales, sive birsagiales citatus, non comparuerit, contra eum in contumaciam procedatur, et Actori finale iudicium, et iustitia administretur, ipseque contumax in expensas condemnetur. ARTICULUS. V. In citationibus pro primo sigillo, quinquaginta denarii Ungaricales, pro secundo duplum, et pro tertio triplum solvatur. Ita ut Causa finita et decisa haec byrsagia, in duabus partibus pro Iudice et Assessoribus, et in tertia pro parte Victrice exigantur. ARTICULUS. VI. Nullae exceptiones dilatoriae, praeter impedimenta legitima admittantur, ac de coetero etiam, processus in omnibus summarius, sit, et sine strepitu, et figura iudicii ordinarii, observetur, adeoque factum et merita rei duntaxat simpliciter, et de plano considerentur, et secundum allegata et probata iudicetur, finaliter autem decisiones, et sententiae in casibus, qui in istis Statutis specificati non sunt, secundum REGNI Iura ferantur. ARTICULUS. VII. In Testimoniis deponendis, non more Sclavonico, in alterius animam iurabitur, sed quilibet seorsim de visu et scitu examinatus iuramento testabitur. Quis autem melius probarit, Iudicis et Assessorum erit determinare.

IV

ARTICULUS. VIII. Nullus ad Iuramentum praestandum, nisi ieiunus admittitur. ARTICULUS. IX. A Sententia Iudicis intra decendium ad Generalem appellare fas esto. Quod si non fiat, elapsis fatalibus, sententia transeat in rem iudicatam. Appellans autem appellationem suam, intra unum introducere, ac intra duos alios menses, prosequi obligatus sit. Alterutro enim non ita observato, appellatio pro deserta habeatur, et sententia executionem sortiatur, et qui male appellaverit, in expensas damnabitur. ARTICULUS. X. Sententiae, ubi nullae appellationes interpositae fuerint, elapso decimo die per Knesios, vel unum ex Assessoribus executioni demandentur. Qui autem parere recusaverint, secundum qualitatem delicti puniantur, vel etiam si enormitas resistentiae id ita meruerit, ad Regimen Bellicum remittantur. Procedente nihilominus executione.

DE RERUM DOMINIO.

ARTICULUS. I. Cuilibet Pago vel Oppido, sui certi limites determinentur. ARTICULUS. II. Si quis de frumento adhuc in agris existente, vel de aliis rebus mobilibus cum alio convenerit, emptorque hoc duobus vel tribus testibus probare poterit, contractus validus esto. ARTICULUS. III. Qui autem domos, uti etiam agros, et alios fundos vendere, vel oppignorare, aut quocunque alio titulo, et quacunque de causa, alii dare voluerit, id ut coram Knesio et duobus vel tribus testibus faciat, necesse est, alias contractus nullam vim habeto. ARTICULUS. IV. Cuique si fundum suum aliter adire non potest per agrum vicini sui consueto tempore, eundi vehundique ius esto. Sed quantum fieri poterit, vicini agro ab ipso parcatur. ARTICULUS. V. Si quis rem suam alteri, ad certum tempus oppignoraverit, illeque tempore elapso debitum non solverit, tunc ad instantiam creditoris, de redimendo pignore per Knesium admoneatur,

et nisi id intra tres menses fecerit, pignus per eundem Knesium, et duos vel tres Seniores pagi aestimetur, et de eo creditoribus debitum, cum eo quod interest, exolvatur, residuum vero domino pignoris restituatur. ARTICULUS. VI. Rebus alienis contra pactum et voluntatem sui proprietarii cum damno eiusdem utens, eidem proprietario pro arbitrio Iudicis, secundum iustam damni aestimationem satisfacere teneatur. ARTICULUS. VII. Testamentariae dispositiones coram Knesio, et quatuor vel quinque testibus fidedignis, aut coram Sacerdote, et duobus vel tribus itidem fidedignis testibus celebrentur, adhibito tamen semper Notario, vel loco ipsius duobus aliis testibus legitimis. ARTICULUS. VIII. Patrefamilias absque liberis defuncto, maior natu frater, vel proximus agnatus, una cum vidua relicta, familiam gubernet. Quod si vero defunctus, iuxta viduam, liberos quoque reliquerit, ipsa vidua, una cum tutoribus vel curatoribus familiae praesit, et iunior liberorum cum reliquis nullo sexus discrimine habito, ex aequo ad haereditatem admittatur. ARTICULUS. IX. Boves, equos, vaccas, oves, capras, porcos, vinum ac frumentum omnis generis cuilibet Valachorum, sicut aliis regnicolis intra et extra Capitaneatus sui districtus secundum legitimam Regni consuetudinem, ac Regia decreta observatis observandis, praestitisque praestandis, pro libitu vendere et emere, inducere, et educere liberum et permissum sit.

DE DELICTIS PRIVATIS ET PUBLICIS.

ARTICULUS. I. Omne furtum cuius precium triginta, vel effractione simul commissa viginti florenos Hungaricales non excedit, a Iudicibus Supremis, vinculis vel opere publico puniatur. Maiora autem furta commitentes, ad Regimen Bellicum mittantur, ibi non pecuniariis poenis, sed suppliciis corpori infligendis coercendi. ARTICULUS. II. Ita etiam si quis secunda vel tertia vice in furto deprehensus sit, atque eiusmodi furta duabus vel tribus vicibus commissa, quadraginta florenos excedant, et ipse ad Regimen Bellicum in corpore poenas soluturus transmittatur.

VI

ARTICULUS. III. Si quis violenta manu alteri quippiam surripuerit, vel abstulerit, ille raptum cum damno illato restituat, nec non quatuor, vel pro arbitrio iudicii plurium, sed ad summum decem florenorum Ungaricalium poenam luat, si vero insuper aliquem etiam absque lethali laesione percusserit, vel vulneraverit, ei pecuniaria mulcta maior, sed ad plurimum sedecim floreni solvendi sint. Attamen si reus utroque casu pauperioris sit conditionis, vel ob enormitatem delicti, alias id ita videatur, is carcere aut opere publico, aut alia eiusmodi animadversione castigetur. ARTICULUS. IV. Si cuiuspiam iumenta vel animalia alteri damnum fecerint, illud damnum per vicinos aestimetur, et ab animalis domino sarciatur. Ac interim damnum passo liberum sit ipsum animal, quod damnum fecit, donec sibi satisfiat, retinere. ARTICULUS. V. Si quis vero alterius animalia post aestimationem et damni compensationem adhuc detinuerit, ad id quod interest, tenebitur. ARTICULUS. VI. Si quis alterius iumenta noxam committentia, ex malitia verberaverit, vel occiderit, is animalium domino, compensato prius, quantum ipse noxae passus est, damnum refundat, et nihilominus ob malitiam, pro qualitate facti, puniatur. ARTICULUS. VII. In rixis et tumultibus, qui cum sanguinis profusione fient, reus quinque vel etiam pro arbitrio iudicii plures, sed ad summum octo florenos hungar, ac laeso expensas et damna, nec non Chyrurgo debitam mercedem solvat. In aliis vero, quae absque sanguinis effusione, vibratis gladiis sola percussione ad vibicum signa, vel alio insolentiori modo committentur, florenos Ungaricales, medium aut integrum, aut ad summum etiam quatuor pendat. Ansam quoque talium rixarum et tumultuum praebentes, singuli medium, vel ad summum tres florenos Ungaricales solvant. Ita tamen, Ut in arbitrio sit iudicii reos iam dictarum mulctarum vice, sicut in tertio articulo, pro qualitate personae, vel facti, aliis in corpore suppliciis afficere. ARTICULUS. VIII. Post tales autem rixas et tumultus, etsi laesa pars, ob suam offensionem, nullam ad Iudicem deferret querelam, nihilominus tamen, contra reos, si iudicio ob enormitatem facti ita videbitur, ex officio erit inquirendum, et pro qualitate facti procedendum. ARTICULUS. IX. Fornicarii manifesti, uti et ipsae fornicariae, vinculis in pane et aqua, per aliquot dies, vel opere publico, puniantur; Adulteri vero et raptores Regimini Bellico iudicandi, ac etiam in corpore castigandi, subiiciantur.

VII

ARTICULUS. X. Inobedientes filii, vel etiam gravius in parentes peccantes, a Iudicibus pro gravitate facti, carcere vel similibus suppliciis coerceantur, vel etiam si delictum Iudicibus ita enorme videatur, ad Regimen Bellicum transmittantur. Sin autem levior sit filiorum culpa, contra illos absque parentum accusatione, iudicialiter non procedatur. ARTICULUS. XI. Pecuniariae mulcta, pro Iudicum et coeterorum Officialium, salariis, aliisque iudicii expensis applicentur. ARTICULUS. XII. Profosio ab incarceratis, et arestatis personis, imposterum, non ultra viginti quinque denarios exigere permissum sit.

DE RE MILITARI.

ARTICULUS. I. Qui ex Valachis stipendia merent, iure militari, ut reliqui nostri stipendiarii, in omnibus subsint, et sua munia fideliter obeant. Quod et de reliquis, intelligendum, qui licet stipendia non habeant, nihilominus militaria munia obeunt, et eorum respectu immunitate donati sunt. ARTICULUS. II. Vayvodae sint viri militares, illibatorum morum, et vitae integritate praediti, ac quovis suspicionis vitio carentes; si tamen casu quocunque in alicuius criminis genere suspecti haberentur, vel etiam de malefactis accusati forent, causae tales coram Capitaneo, vel Vicecapitaneo, ac suis officialibus militaribus, inter quos semper aliquot, et ad minimum tres, vel quatuor Vayvodae sint, examinentur, et prout visum fuerit, rei vel poena merita per eosdem afficiantur, vel ulterius ad Regimen Bellicum dirigantur. ARTICULUS. III. Eadem ratione si Vaivodae quempiam ex suis Haramiis alicuius delicti reum vel accusatum habuerint, id ipsum etiam Capitaneus vel Vicecapitaneus cum Officialibus militaribus, et tribus Vayvodis iudicialiter examinent, et si delictum levius fuerit, in reos pro qualitate animadvertent, in gravioribus autem eosdem ad Regimen transmittant.

VIII

ARTICULUS. IV. Ita etiam coeterae omnes lites et controversiae fundos ac alia bona immobilia non concernentes, quae inter vel contra Vayvodas et Haramiales, aliosque omnes Salariatos milites motae fuerint, praescripta ratione cognoscantur et dirimantur, quae autem circa fundos, aliasque res immobiles orientur, eae solis Iudicibus et Assessoribus subsint decidendae. ARTICULUS. V. In Vaivodarum, uti etiam Vexilliferorum, aliorumque Officialium, demortuorum, vel etiam iudicialiter ab officiis depositorum loca, alii benemeriti per Communitatem Generali commendabuntur. ARTICULUS. VI. Salaria et stipendia a Vayvodis Haramialibus militibus solventur, et distribuentur iuxta modum et consuetudinem antiquam. ARTICULUS. VII. Cum vero tota Valachorum Communitas, rebus potissimum bellicis ac militaribus, vacet, ob idque singularibus privilegiis gaudeat, ideo omnes et singuli ipsorum, sive stipendiarii sint, sive non, ad secandum desertum et sylvas, inter Szavum et Dravum, singulis annis, relictis tantum in munitionibus vigilibus sufficientibus, sint obligati, ut nimirum eo labore Turcis et inimicis, omnis ad illa loca aditus, et in Christianos impetus intercludatur. ARTICULUS. VIII. Similiter Castella in sui defensionem extructa, et adhuc extruenda, suis laboribus coadiuvabunt. ARTICULUS. IX. Insidias et machinationes suspectas, fideliter ad nos vel Generalem nostrum deferrent. ARTICULUS. X. Fines patriae, in omnibus tribus Capitaneatibus, ne ullus Christiani nominis hosti pateat aditus, praeter salariatos milites, etiam coeteri cuncti Valachi stipendio carentes, suis sufficientibus excubiis et vigiliis semper tueri ac custodire obligati sint. ARTICULUS XI. Quocunque autem tempore, quod DEUS clementer avertat, quidam impetus aut suspitio maioris momenti oriretur, ex omnibus omnino Capitaneatibus, quotquot inveniuntur Valachi, imo ipsa Iuventus, decimum octavum annum excedens, ad Turcas et hostes, coniunctis viribus, omni ex parte, cum vitae et sanguinis effusione propulsandos, subito erunt parati, adeoque militaribus signis, ad hoc per Generalem deputatis, excitati, inter duas vel ad summum tres horas, cum omni bellico apparatu, semper ad minimum sex vel septem millia militum

IX

Valachorum, in unum locum congregabuntur, donec, et qui longuis distant, percepto signo ac currere seque cum illis coniungere, vel alio, ubi necessitas id requisiverit, secundum Generalis dispositionem convolare possint. ARTICULUS. XII. Si contra hostem extra Provinciam ducentur, absque stipendio in partibus Turcae subiectis, per quatuordecim dies, in aliis vero Provinciis, per octo dies, castra Generalis sequentur, quibus elapsis, ut reliqui, stipendia accipient. ARTICULUS. XIII. Et quia pauci stipendiarii inveniuntur, plurimaque pars salario caret, Generalis noster, illis omnibus utriusque conditionis, prout hactenus moris fuit, plumbum pro conficiendis globis, et pulverem tormentarium ad sufficientiam suppeditabit.

Quapropter omnibus et singulis Nostris Ministris et Officialibus, aliisque Subditis et Fidelibus, cuiuscunque status, gradus, conditionis vel praeeminentiae existant, praesertim vero Regimini Nostro Bellico, nec non praesentibus ac futuris Confiniorum Regni Nostri Sclavoniae Generalibus, nec non Supremis Capitaneis, coeterisque omnibus militaribus Officialibus Nostris, hisce benigne ac serio committimus atque mandamus, ut praememoratam Valachorum Communitatem, inter Szavum et Dravum commorantem, secundum clementem Nostram, et Successorum Nostrorum Legitimorum Hungariae Regum, voluntatem, praescriptis Legum et Statutorum Articulis, quiete et absque omni molestia, impedimento, et perturbatione uti, frui, et gaudere sinant, illosque in eisdem manuteneant, atque defendant, et nihil contra eorum tenorem et continentiam attentent, aut faciant, aut ab aliis quovis modo attentari et fieri permittant. Quatenus Nostram Successorumque Nostrorum indignationem, ac poenam gravissimam evitare voluerint. Harum testimonio Literarum, manu Nostra propria subscriptarum, et Sigilli Nostri appensione munitarum. Datum in Nostra et Sacri Romani Imperii Civitate Ratisbona, die quinta Mensis Octobris, Anno Domini Millesimo, Sexcentesimo, Trigesimo. Regnorum Nostrorum Romani duodecimo, Hungariae et reliquorum decimo tertio, Bohemiae vero anno decimo quarto. Ferdinandus manu propria Ioannes Baptista liber Baro de Werdenberg manu propria Ad Mandatum Sacrae Caesareae Maiestatis proprium. Casparus Frey manu propria. Subscripta: Schmidt a Greiffenau manu propria.

STATUTA VALACHORUM - prevod

MI FERDINAND, MILOU BOJOM IZABRANI I VAZDA UZVIENI CAR RIMLJANA I KRALJ NJEMAKE, MAARSKE, EKE, DALMACIJE, HRVATSKE, SLAVONIJE ITD., NADVOJVODA AUSTRIJE, VOJVODA BURGUNDIJE, BRABANTA, TAJERSKE, KORUKE, KRANJSKE, MARKGROF MORAVSKE, VOJVODA LUKSEMBURGA, GORNJE I DONJE LESKE, WRTEMBURGA I TECKA, KNEZ VAPSKE, GROF HABSBURGA, TIROLA, FERRETTA, KYBURGA I GORICE, ZEMALJSKI GROF Alzasa, Markgrof Svetog Rimskog Carstva iznad Ennsa, Burgaua i obiju Luica, Gospodar Slavonske marke, Pordenona i Salzkammerguta. Predajemo sjeanju sadrajem ove isprave dajui na znanje svima kojih se tie. Otkako neizrecivom milou Svevinjega BOGA uzdignuti na Nae najuzvienije Velianstvo upravljamo kormilom drave, nita nam nije pree niti drae nego da Nae brine napore upravimo osobito na ono to bi moglo pridonositi irenju i jaanju kranstva te na svaki nain biti probitano svim posjedima i narodima koji se pokoravaju vlasti Nae milosti i ezla. Stoga, budui da bijasmo itavu opinu Vlaha koja na temelju doputenja i milosti Naih pretasnika blaene uspomene Rudolfa Drugog i Matije, rimskih careva i kraljeva Ugarske dosele ve trideset godina imade prebivalite u krajevima Naega Kraljevstva Slavonije izmeu Save i Drave, nedavno i Mi obdarili posebnom Naom i Naih zakonitih nasljednika kraljeva Ugarske poveljom o zatiti i upravi, uslijed daljnje skrbi Nae dobrostivosti za korist, spokojstvo, sigurnost i odranje kako samih Vlaha, tako i itave kranske domovine, elei takoer da se doima korisno i ostalima koji su podloni Naoj dobrostivoj upravi, Mi smo milostivo smatrali da istoj opini Vlaha koji borave izmeu spomenutih Save i Drave, sukladno sadanjem stanju stvari i prilikama, valja dodijeliti, odrediti i propisati sljedee lanke Zakona i Statuta, po propisu kojih neka odsada ive i ravnaju se, kako bi dakako Kraljevstva i nai posjedi to vie i snanije bili utvreni i zatieni od Turaka, najljuih neprijatelja kranskoga imena te drugih neprijatelja, jednako izvrsnom i vjernom vojnikom slubom i junatvom ovoga naroda, kao i putem i snagom izvjesnih zakona. Budu li se oni obdravali meu istim Vlasima kako u miru, tako i u ratu, ponajvie mogu, pored porasta pravde i stege, plodonosno pribaviti milost i blagoslov Svevinjega i spasonosno ouvati ispravan nain ivota prema valjanim kranskim pravilima.

Sadraj pak tih lanaka je ovakav:

O POGLAVARSTVIMA

LANAK 1. Svako selo Vlaha koji obitavaju izmeu reenih rijeka Save i Drave, neka imade svoga suca ili kneza, ovjeka, dakako, kadra i podesna za obnaanje slube te vrste. Njega neka u za to odreeno vrijeme, naime u mjesecu travnju prije blagdana Sv. Jurja, izabere opina njegova sela na godinu dana, a izbor neka se dade na znanje generalu. LANAK 2. Kao to itava opina Vlaha boravi na podruju triju vrhovnih kapetanija, naime, krievake, koprivnike i ivanike, tako neka se u svakoj kapetaniji zasebno bira i postavlja vrhovni sudac, mu vjet i upuen u domovinske zakone. On neka zajedno s osmoricom prisjednika predsjedava sudovima na svome podruju i sukladno ovim Statutima vodi istragu i presuuje u svim parnicama i sporovima. Izbor pak sudaca i osmorice prisjednika neka se obavlja na blagdan Sv. Jurja ili oko njega na nain da se svakako svi knezovi svoga podruja, zajedno s dvojicom ili trojicom starjeina ili prisenika iz svakoga sela sastanu na odreenome mjestu u istoj kapetaniji i ondje po propisu izaberu suca i osam prisjednika za podruje svoje kapetanije. Suci i prisjednici tako izabrani u svakoj kapetaniji neka se predloe generalu i on e ih u nae ime potvrditi ako to ne prijee nikakvi zakonski razlozi. Ako bi se pak inilo da se tome protive neki zakonski razlozi, smjesta e se dojaviti nama. Iste vrhovne suce neka svake godine, u vrijeme i na nain kako je reeno, knezovi i starjeine sela slobodno uklone iz slube u svakoj kapetaniji. Ako se to bude smatralo svrsishodnim i ako to bude nalagala dobrobit i korist domovine, zadrat e se u istoj slubi i general e ih iznova potvrditi na spomenut nain. LANAK 3. Poinitelje krivinih djela protivnih javnome miru i probitku kao i drugih zloina kanjivih smrtnim kaznama, knezovi su duni bezodvlano uhititi i izruiti vrhovnom kapetanu svoga podruja u ruke tamniara. U meuvremenu neka pak vrhovni sudac sa svojim prisjednicima smjesta provede istragu kako bi se isti poinitelji, poto budu proglaeni krivima za takvo krivino djelo i zloin, predali Ratnome vijeu. Prema ustaljenome pravnom redu, tamo neka se ne kazne novanom kaznom ili oduzimanjem dobara, ve samo tjelesnom kaznom, prisilnim radom ili drugim kaznama. LANAK 4. Krivce za lake prekraje neka knezovi zatvore u tamnicu dok se za njih prikladno ne pobrinu, odnosno dok se ne priblii rok za izricanje presude. Tada neka stanu pred sud i neka se protiv njih pokrene postupak pridravajui se onoga ega se po zakonu valja pridravati. LANAK 5. U dunosti knezova nee ulaziti samo to da na svome podruju tono znadu broj svih kua i porodica kao i svih mukih glava koje su prevalile sedamnaestu godinu ivota te da sve ove brojeve imaju popisane u katalogu, nego e imati na punoj brizi i to da svaki starjeina porodice prehranjuje u svojoj kui te iste mukarce koji su prevalili sedamnaestu godinu ivota. LANAK 6. Ako bi se tko, preselivi se iz Turske ili odrugud, htio nastaniti u jednoj od kapetanija, nuno

II

je da to uini prethodno obavijestivi vrhovnog kapetana. Ako bi pak Vlah, koji se ve jednom nastanio u nekom mjestu ili je drukije tamo zakonito boravio, elio promijeniti boravite u istom kapetanatu, dostatno je da to uini samo prethodno obavijestivi vrhovnog suca, prisjednike i kneza. LANAK 7. Knezovi e nadasve budno i revno nastojati preduhitriti sve prijestupe i krivina djela. Ako pak nekome od njih bude sudbeno dokazano da je poinio izdaju i da je urovao s krivcima u nekom prijestupu, vrhovni sudac i prisjednici e takvoga kneza, kao neasnoga, smjesta skinuti s dunosti, te ga, osim toga, zbog samoga ina i prema njegovim znaajkama, jednako kazniti zasluenom kaznom. Ako se prosudi da teina krivinog djela iziskuje smrtnu kaznu, prepustit e ga Ratnome vijeu, u meuvremenu zakonito postavivi na poloaj nekog drugog podesnoga mua. LANAK 8. Povrh toga, knezovi e biti duni starati se da se kradljivci im prije uhvate i predaju tamniaru. Stvari pak otuene u krai neka se pohrane kod vrhovnog suca da bi potom, pridravajui se onoga ega se po zakonu valja pridravati, bile vraene svojim vlasnicima. LANAK 9. Svi zborovi i skupovi, izuzev onih koji e se zakonito odravati radi izbora knezova, sudaca i prisjednika na gore navedeni nain, zabranjuju se uope pod kaznom ivota. Ako bi pak koje iziskivala nuda, neka se odre s doputenjem generala. LANAK 10. Suci, prisjednici i knezovi neka na navedene lanke priseu ivim Bogom, asnom Bogorodicom Djevicom Marijom i svim svecima i odabranicima Bojim, dodajui povrh toga da obriu da e Bogu, kranskoj dravi, Nama i Naim nasljednicima zakonitim kraljevima Ugarske, generalu i vrhovnim kapetanima iskazivati vjernost i podlonost, da e otkrivati sve to je pogubno za dravu i protivno dobrim obiajima te da e svima i svakome tko bude pred njima parniio, bez prihvaanja bilo koje osobe, bogate, dakle, i siromane, zanemarivi i uklonivi svaku molbu, dar, naklonost, ljubav i mrnju, dakako, kako budu znali sukladno Bogu i njegovoj pravinosti, u svim predmetima udijeliti pravedan i valjan sud, pravdu i ovrhu sukladno svojim mogunostima. Tako im pomogao Bog i svi Sveti.

O SUDOVANJU

LANAK 1. Svaki se sud mora odrati u prisutnosti vrhovnog suca iz redova osmorice prisjednika Vlaha, zaprisegnutih kako je gore spomenuto. Njima neka se povrh toga pridrui biljenik, i sam pod prisegom. Odsutnost jednoga ili pak dvojice prisjednika neka ne prijei odravanje suda, no ako ni sam vrhovni sudac ne bi mogao biti nazoan pri sudovanju, neka na njegovome mjestu predsjedava prisjednik najblii po redu. LANAK 2. Dunost je suca zajedno s prisjednicima unaprijed uglaviti sudbene dane tako da rokovi III

poziva i pozivanja ne prelaze petnaest dana. Uvijek neka trei poziv bude konaan. LANAK 3. Optuenik e se na tuiteljev zahtjev zvati na sud, a ako nije pravovaljano i zakonito pozvan, tada se nije duan odazvati. LANAK 4. Ako se optuenik koji je tri puta zaredom pozvan sudskim ili birsakim pismom ne bi pojavio, neka se protiv njega pokrene postupak radi neposlunosti. Konana odluka i pravda neka idu u prilog tuitelju, a sam neposlunik neka se kazni novanom kaznom. LANAK 5. Prilikom poziva neka se za prvi peat plati pedeset ugarskih denara, za drugi dvostruko, a za trei trostruko. Kad se okona parnica i odredi se takva novana kazna, neka se naplati u dvama dijelovima za suca i prisjednike, a u treem za pobjedniku stranu. LANAK 6. Ne doputaju se nikakvi odgodni sudbeni prigovori izuzev zakonskih smetnji, a to se tie ostaloga, postupak neka bude u svemu pojednostavljen i bez buke, te neka se potuje oblik redovitoga sudovanja. Stoga neka se poinjeno djelo i, dakako, krivnje optuenika samo jednostavno i cjelovito razmotre i prosude sukladno iznesenome i dokazanome. Konano, odluke i presude pak u parnicama koje nisu posebno navedene u ovim Statutima, neka se donesu sukladno zakonima KRALJEVSTVA. LANAK 7. Prigodom svjedoenja nee se po slavenskom obiaju zaklinjati na duu nekog drugog, nego e svatko napose ispitivan o onome to je vidio i to znade svjedoiti pod zakletvom. Zadaa pak suca i prisjednika bit e odrediti iji su dokazi bolji. LANAK 8. Nikome se ne doputa poloiti zakletvu ako nije natate. LANAK 9. Unutar deset dana doputeno je na suevu presudu uloiti priziv generalu. Ako do toga ne bi dolo, po isteku neproduljivih rokova neka presuda postane pravomonom. Onaj tko ulae priziv, obvezan je unutar mjesec dana zapoeti, a unutar drugih dvaju mjeseci s time nastaviti. Ako se pak jednog od toga nije pridravalo, priziv neka se smatra naputenim i neka se izvri presuda. Onaj tko ne uloi priziv kako valja, kaznit e se novanom kaznom. LANAK 10. U sluaju kad nikakvi prizivi ne budu uloeni, neka po isteku desetoga dana knezovi ili jedan od prisjednika priu izvrenju presude. Oni pak koji bi se odbili pokoriti, neka se kazne sukladno znaajkama krivinog djela, a ako bi teina otpora to iziskivala, neka se poalju Ratnome vijeu te e se isto tako izvriti presuda.

IV

O POSJEDOVANJU IMOVINE

LANAK 1. Svako selo ili varo neka se omee tono odreenim granicama. LANAK 2. Ako bi se tko s drugime pogodio za ito koje je jo uvijek na poljima ili za neku drugu pokretnu imovinu i kupac bi to mogao dokazati dvama ili trima svjedocima, ugovor neka bude valjan. LANAK 3. Tko pak ushtjedne prodati, zaloiti ili na nekoj drugoj osnovi ili iz nekog drugog razloga dati drugome kue, kao i polja i druga zemljita, nuno je da to uini pred knezom i dvama ili trima svjedocima, u protivnom ugovor neka nema snagu. LANAK 4. Ako tko ne moe u uobiajeno vrijeme drukije doi na svoje zemljite nego preko polja svoga susjeda, imade pravo hodati i voziti se, ali neka tedi susjedovo polje koliko god moe. LANAK 5. Ako bi tko zaloio drugome svoju imovinu na odreeni rok, a nakon isteka roka ne bi isplatio dug, tada neka ga knez na zahtjev vjerovnika opomene da otkupi zalog. Ako to ne bi uinio unutar tri mjeseca, neka isti knez i dvojica ili trojica seoskih starjeina procijene zalog. Od toga neka se isplati vjerovniku dug zajedno s kamatama, a ostatak neka se vrati vlasniku zaloga. LANAK 6. Onaj tko se koristi tuom imovinom suprotno sporazumu i volji posjednika i na njegovu tetu, duan je na temelju sueve odluke, sukladno pravednoj procjeni tete, dati zadovoljtinu istome posjedniku. LANAK 7. Oporune odluke neka se obznanjuju u nazonosti kneza i etvorice ili petorice vjerodostojnih svjedoka ili u nazonosti sveenika i dvojice ili trojice isto tako vjerodostojnih svjedoka. Ipak, uvijek neka se dovede biljenik ili dvojica drugih zakonitih svjedoka umjesto njega. LANAK 8. Premine li otac obitelji bez djece, obitelji neka ravna najstariji brat ili najblii roak zajedno s udovicom. Ako bi pak preminuli, pored udovice, ostavio za sobom i djecu, na elu obitelji neka bude ista udovica zajedno sa tutorima ili starateljima, te neka najmlae dijete, bez obzira na spol, jednakopravno s ostalima uiva nasljedstvo. LANAK 9. Svakome od Vlaha, kao i ostalim iteljima Kraljevstva, sukladno zakonitom obiaju Kraljevstva i kraljevskim odredbama te uz obdravanje onoga to valja obdravati i izvravanje onoga to valja izvravati, neka bude slobodno i doputeno po volji prodavati i kupovati, uvoziti i izvoziti volove, konje, krave, ovce, koze, svinje, vino i itarice svake vrste unutar i izvan podruja svoje kapetanije.

O PRIVATNIM I JAVNIM KRIVINIM DJELIMA

LANAK 1. Svaku krau vrijednost koje ne prelazi trideset, ili ako je poinjena s provalom, dvadeset ugarskih forinti, vrhovni suci neka kazne okovima ili javnim radom. Poinitelji pak teih kraa neka se poalju Ratnome vijeu, gdje se moraju kazniti tjelesnim, a ne novanim kaznama. LANAK 2. Isto tako, ako bi tko bio dva ili tri puta uzastopce uhvaen u krai, a te bi dva ili tri puta poinjene krae prelazile etrdeset forinti, neka se i on preda Ratnome vijeu da ga kazni tjelesnom kaznom. LANAK 3. Ako bi tko silom kome drugome to ukrao ili oteo, neka nadoknadi oteto s uinjenom tetom te neka plati kaznu od etiri, ili po odluci suca vie, ali najvie do deset ugarskih forinti. Ako bi pak povrh toga koga udario ili ranio ne nanijevi mu smrtonosnu povredu, mora platiti veu novanu kaznu, ali najvie do sedamnaest forinti. No ipak, ako bi u oba sluaja krivac bio slabijeg imovnoga stanja, ili bi to zbog teine krivinoga djela inae bilo primjereno, neka se kazni zatvorom ili javnim radom ili drugom slinom kaznom. LANAK 4. Ako bi ija stoka ili ivotinje uinili tetu drugome, neka tu tetu procijene susjedi i neka je nadoknadi vlasnik ivotinja. U meuvremenu onaj koji je pretrpio tetu neka slobodno zadri ivotinju koja je uinila tetu dokle god ne dobije zadovoljtinu. LANAK 5. Zadri li pak tko tue ivotinje i nakon procjene i prijeboja tete, bit e duan platiti kamatu. LANAK 6. Ako bi tko zlonamjerno izudarao ili ubio tuu stoku koja je poinila tetu, poto je najprije nadoknadio tetu koju je sam pretrpio, neka podmiri tetu vlasniku ivotinja, te neka se isto tako, ovisno o znaajkama poinjenog djela, kazni zbog zlonamjernosti. LANAK 7. Krivac u svaama i prepirkama koje se zapodjenu uz prolijevanje krvi, neka plati pet, ili po odluci suda i vie, no najvie osam ugarskih forinti, te ozlijeenome trokove i tetu, kao i dunu plau lijenika. Krivac pak u drugima, poinjenima bez prolijevanja krvi, samo sa znakovima modrica zadobivenih udarcima zamahnutim maem ili na neki drugi neuobiajeniji nain, neka plati polovicu ili cijelu ugarsku forintu, odnosno najvie etiri. Oni, takoer, koji prue povod za takve svae i prepirke, neka plate polovicu jedne, odnosno najvie tri ugarske forinte. Ipak, kao i u treem lanku, sud neka bude ovlaten, umjesto na spomenute globe, krivca osuditi na druge tjelesne kazne ovisno o znaajkama osobe ili poinjenog djela. LANAK 8. Makar nakon takvih svaa i prepirki oteena stranka i ne podigne tubu kod suca zbog nanesene povrede, ipak, ako e se to sudu zbog teine poinjenog djela initi primjerenim,

VI

valjat e protiv krivaca slubeno provesti istragu te postupiti ovisno o znaajkama poinjenog djela. LANAK 9. Zateeni u bludnienju, kao i same bludnice, neka se na nekoliko dana kazne okovima na kruhu i vodi ili javnim radom. Preljubnici pak i silovatelji neka se predaju Ratnome vijeu da im sudi i kazni ih tjelesnom kaznom. LANAK 10. Sinove koji su neposluni ili se jo tee ogrijee o roditelje, neka suci, ovisno o teini poinjenog djela, kazne tamnicom ili slinim kaznama, odnosno, ako bi suci krivino djelo smatrali tako tekim, neka se predaju Ratnome vijeu. Ako je pak krivnja sinova laka, neka se protiv njih sudbeno ne postupa bez optube roditelja. LANAK 11. Novane globe neka budu namijenjene za plae sudaca i ostalih slubenika, te za druge trokove suda. LANAK 12. Ubudue neka tamniaru ne bude doputeno zahtijevati vie od dvadeset i pet denara od zatvorenika i uhienih osoba.

O VOJNIM POSLOVIMA

LANAK 1. Vlasi koji slue u vojsci neka poput ostalih naih plaenika u svemu neka potpadaju pod vojno pravo i neka vjerno opravljaju svoje dunosti. To valja podrazumijevati i za ostale koji, premda ne dobivaju plau, jednako tako opravljaju vojnike dunosti i glede toga su bili obdareni povlasticama. LANAK 2. Vojvode neka budu vojnici besprijekorna vladanja, neporona ivota i slobodni od svake sumnje u postojanje krivnje. Ako bi ipak sluajno bili osumnjieni zbog zloina bilo koje vrste ili bi ak bili optueni zbog zlodjela, neka se takvi predmeti ispitaju u nazonosti kapetana ili potkapetana i njihovih vojnih slubenika, meu kojima neka uvijek bude nekoliko, a najmanje trojica ili etvorica vojvoda. Krivce neka, ve prema tome to im se ini primjerenim, ili kazne zasluenom kaznom ili ih upute dalje na Ratno vijee. LANAK 3. Isto tako, ako bi vojvode meu svojim haramijama imale koga krivog ili optuenog za kakav zloin, neka ga takoer sudbeno ispita kapetan ili potkapetan s vojnim sluenicima i trojicom vojvoda. Ako bi krivino djelo bilo lake, neka krivce kazne ovisno o znaajkama poinjenog djela, a radi li se o teim djelima, neka ih predaju Ratnome vijeu. LANAK 4. Tako i sve svae i prepirke koje se ne tiu zemljita i drugih nepokretnih dobara, a koje bi se VII

zametnule izmeu ili protiv vojvoda i haramija i drugih plaenih vojnika, neka se na propisani nain istrae i prekinu. Presuda pak u onima koje e izbiti oko zemlje i drugih nepokretnih dobara, preputa se samo sucima i prisjednicima. LANAK 5. Na mjesta vojvoda, kao i barjaktara te drugih slubenika koji preminu ili su sudbenim putem skinuti sa slubi, opina e generalu predloiti druge zaslune osobe. LANAK 6. Vojvode e vojnicima haramijama isplaivati dohotke i plae i razdjeljivati ih prema propisu i drevnom obiaju. LANAK 7. Budui pak da se itava opina Vlaha posvetila prvenstveno ratnim i vojnim poslovima pa zbog toga uiva posebne povlastice, svi su oni, kao i svaki napose, bili plaenici ili ne, duni svake godine sjei pustopoljinu i ume izmeu Save i Drave ostavivi dostatne strae samo u utvrdama, kako bi, dakako, tim poslom onemoguili Turcima i neprijateljima svaki pristup do tih mjesta i napad na krane. LANAK 8. Jednako e tako svojim radom pripomagati izgradnju tvrava koje su podignute ili ih jo treba podii za njihovu obranu. LANAK 9. Sve sumnjive smutnje i spletkarenja neka se vjerno dojave nama ili naemu generalu. LANAK 10. Osim plaenih vojnika, i svi ostali Vlasi koji ne primaju plau duni su dostatnim dnevnim i nonim straama neprestano tititi i uvati granice domovine u sve tri kapetanije kako bi svakom neprijatelju kranskoga imena bio onemoguen pristup. LANAK 11. Pojavi li se u neko doba, to neka BOG milostivo otkloni, kakav napad ili sumnja u vee pokrete, neka svi Vlasi, koliko god ih ima, iz svih kapetanija, pa ak i mladii iznad osamnaest godina, smjesta budu pripravni udruenim snagama sa svih strana protjerati Turke i neprijatelje po cijenu ivota i prolijevanja krvi. Stoga e se, na vojniki znak koji im general uputi, podii, i za dva, a najvie tri sata, pod punom ratnom spremom na jednome mjestu okupiti uvijek barem est ili sedam tisua vlakih vojnika, dok im se i oni koji su udaljeniji, a na primljeni znak dotre, ne uzmognu pridruiti ili se, sukladno naredbi generala, okupiti na drugome mjestu kad to iziskuje nuda. LANAK 12. Ako budu odvedeni protiv neprijatelja izvan pokrajine, slijedit e bez plae generalov tabor u krajevima podlonim Turcima tijekom etrnaest dana, a u drugim pokrajinama tijekom osam dana. Poslije njihova isteka primat e plau poput ostalih. LANAK 13. Kako su plaenici malobrojni, a najvei dio ne prima plau, na e general svima njima, bili ovoga ili onoga poloaja, dostatno davati olova za pravljenje kugli i puanoga praha, kao to je i dosada bio obiaj.

VIII

Stoga svima i svakome napose od naih pomonika i slubenika, te ostalima podlonima i vjernima svih stalea, stupnjeva, poloaja ili istaknutosti, a osobito Naem Ratnom vijeu te sadanjim i buduim generalima Slavonske krajine Naega Kraljevstva, kao i vrhovnim kapetanima i svima drugima Naim vojnim slubenicima, dobrostivo i zbiljski povjeravamo i nalaemo da dopuste da prije spomenuta opina Vlaha koja boravi izmeu Save i Drave, sukladno Naoj volji i volji Naih zakonitih nasljednika kraljeva Ugarske, mirno i bez ikakve potekoe, zapreke i uznemiravanja koristi, ubire plodove i uiva gore navedene lanke Zakona i Statuta, da ih obdravaju i uvaju kakvi jesu, te da nita ne pokuavaju ili ine suprotno njihovome sadraju i smislu, odnosno da ne doputaju da to itko na bilo koji nain pokua ili uini, ukoliko ele izbjei na gnjev i najotriju kaznu od strane Nas ili Naih nasljednika. Svjedoanstvom ovoga spisa potpisanog Naom vlastitom rukom i osnaenog privezom Naega peata. Dano u Regensburgu, gradu Naem i gradu Svetog Rimskog Carstva, petoga dana mjeseca listopada godine Gospodnje tisuu est stotina i tridesete, dvanaeste godine Naega vladanja u Rimskom Carstvu, trinaeste u Ugarskoj i ostalim zemljama, etrnaeste pak u ekoj. Ferdinand, vlastitom rukom. Johann Baptista slobodni barun od Werdenberga, vlastitom rukom. Na osobni zahtjev Svetog Carskog Velianstva, Caspar Frey, vlastitom rukom. Potpisao Schmidt od Greifenaua, vlastitom rukom.

IX