ANTHONY BURGESS Paklena narana NASLOV IZVORNIKA A Clockvvork Orange Copyright 1962 by Anthony Burgess Sva prava pridrana.

. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili koristiti u bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronikim ili mehanikim, ukljuujui fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatikim sustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pismene dozvole izdavaa. CIP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK 821.111-31 = 163.42 IIIIRCiHSS, Anthonv Paklena narana / Anthonv Burgess ; [prijevod Mm ko Fanovi], - Zagreb : Zagrebaka naklada, 1999. 1K) sir. ; 18 cm. - (Feniks) PrinviKt djela: A clockwork orange. ISI1N "53-6234-54-8 iiiki ;imi AMTHOMY 9URGESS Paklena narana [zagrebaka naklada] ZAGREB, 1999. PREDGOVOR MRVATSKOM IZDANJU Mac Kada je Anthonv Burgess (roen 1917. u Manches-teru) svakako jedno od najveih imena suvremene engleske knjievnosti i vrstan romanopisac i esejist, on svoju slavu uglavnom duguje djelu koje je upravo pred vama - Paklenoj narani (ili, ispravnije, Narani na navijanje). Paradoksalno je da je djelo, preko kojeg se Burgess prouo, najveu pozornost privuklo u nepotpunom obliku. Naime, kada je uveni redatelj Stanlev Kubrick na filmsko platno prenio svoju viziju Burgessovog antiutopijskog romana, on je to uinio prema amerikom izdanju, koje je jedino svjetsko izdanje (pored bivejugoslavenskog BIGZ-ovog, u biblioteci FEST-romani, prijevod Z. ivkovi) bez posljednjeg poglavlja. Mladi i jo neafirmirani pisac A. Burgess je 1961., u pregovorima sa svojim amerikim izdavaem, nerado pristao na izdavaev prijedlog da se posljednje, dvadeset i prvo, poglavlje izbaci iz amerikog izdanja. Time je od zaokruenog romana, u kojem protagonist proivljava burne dogaaje i na kraju biva promijenjen, odrasta, napravljena neka vrsta bajke prepune eksplicitnog nasilja, nepotpun ali gorak komentar otuenja u suvremenom svijetu - koji je upravo u tom obliku podigao najvie praine. Kubrickov film, snimljen deset godina kasnije, izazvao je burne reakcije i uveo izraz "ultranasilje" u svakodnevnu uporabu. Bio je megahit u kino-dvoranama i kandidat za etiri Oskara (u kategorijama najboljeg filma, reije, montae i adaptiranog scenarija; u sve etiri kategorije izgubio je od Francuske veze Williama Friedkina). Bio je to jedan od 5 prvih filmova koji su se, nakon pada zloglasne hollywood-ske cenzure, Havesovog koda, usudili izravno prikazati fiziko nasilje. U vrijeme kad je knjievni predloak napisan, takva nasilnost je jo uvijek bila isuvie okantna, te je Burgess svoje pasae tunjava, pljaki i silovanja nastojao prikriti briljantnim jezinim bravurama - kojima, naravno, u filmu nije bilo mjesta. Zbog toga je, kao to sam Burgess gorko primjeuje u predgovoru prvom cjelokupnom amerikom izdanju (A Clockwork Orange Resucked, Ponovno sisanje paklene narane), veini ljudi film bio prijemiviji od knjige. U romanu, Burgessov Alex i njegova tinejerska (nadsatska) banda govore argonom koji je neobina mjeavina ruskog i engleskog. Naalost, u prijevodu nikako nije bilo mogue prenijeti briljantno duhovit nain na koji se autor

sluio mehanizmima nastanka engleskog ulinog slan-ga da uklopi ruske rijei u engleski izgovor. Najvie stoje bilo mogue postii (bez tolikog prekrajanja strukture knjige da bi to predstavljalo nedopustivo zadiranje u Burge-ssovu autorsku viziju) bilo je da se - za razliku od svih drugih prijevoda "na prvu loptu" - barem ostavi atmosfera pubertetske afektacije sluenja stranim jezikom u svakodnevnom izraavanju. U originalu je knjiga predstavljala takvu "lingvistiku avanturu" (Burgess, n. dj.) da su neka izdanja zbog lakeg itateljskog snalaenja donosila prirune rjenike. Zbog mnogo vee srodnosti ruskog i hrvatskog nego ruskog i engleskog, smatrali smo da za to u naem izdanju nema prijeke potrebe. Veini prevoditelja i sam naslov zadavao je problem; clockwork orange prevoenje kao mehanika ili ak (zbog nejasne asocijacije na pakleni stroj ili paklenu prirodu radnje) paklena narana, a najpreciznije bi bilo narana na navijanje. U pitanju je stari cockney argonski izraz, koji oznaava neto to ne moe postojati, i koristi se za 6 usporedbu s neim stoje isto toliko neobino kao zamisao narane koja se navija - udno ili izopaeno, npr. homoseksualno. Autor na dovoljno mjesta u knjizi spominje navijanje narane pa je jasno na kakav je izraz mislio. Mada je Burgess nakon 1961. napisao mnogo izvrsnih romana, i u "glavnom toku" literature i u znanstvenofan-tastinoj domeni antiutopije (od ega valja posebno napomenuti zanimljivu Tisuu devetsto osamdeset petu, polemiku kritiku/obradu uvenog Orvvellovog djela), njegova slava jo uvijek poiva na Narani. Konano se hrvatski itatelji mogu u integralnom obliku uvjeriti zato. M. Fanovi o "A t-\ onda, to emo?" Bio sam tu ja, to jest Alex, i moja tri druzja, to jest Pete, Georgie, i Tupi, koji je bio zbilja tup, i sjedili smo u mlijenom baru Korova (to e rei Krava) lupajui razu-doke to da napravimo od te veeri, gadnog mranog zimskog veernjeg kopilana mada suhog. Mlijeni bar Korova bio je mjasto za mlijeko-plus, a vi ste moda, O brao moja, zaboravili kakva su ta mjasta bila, jer se stvari tako skoraj-o mijenjaju ovih dana i svi su brzi na zaboravu, a ni novine se ba neto ne itaju pretjerano. Pa, ono to su tamo prodavali bilo je mlijeko plus jo neto. Nisu imali dozvolu za toenje pia, ali jo nije bilo zakona koji bi branio neke od novih veica koje su stavljali u staro moloko, pa si ga mogao pjati s vellocetom ili svnthemescom ili dren-cronom ili jednom ili dvije druge vee to bi ti dale finih mirnih horroro petnaest minuta divljenja Gospodjinu i svim Njegovim svetim anelima u tvojoj lijevoj cipeli sa svjetlima koja ti prte svud po mjazgu. Ili si mogao pjati mlijeko s noevima unutra, kako smo govorili, i to bi te izotrilo i uinilo spremnim za malo prljavog dvadeset-na--jedan, i to je bilo ono to smo pjatili ove veeri s kojom otpoinjem cijelu ovu priu. Nai depovi bili su puni engi, pa nije bilo stvarne potrebe s gledita krastanja jo lijepih parica da se tolokira neki stari vjek u uliici, vidja ga se kako pliva u svojoj krvi dok mi brojimo plijen i dijelimo na etiri, niti da se napravi ultranasilje nad nekim drhtavim starejim sjedokosim 11 komadom u nekom duanu i odlepra s utrobom blagajne. Ali, kao to kau, nije sve u novcu. Nas etvorica bili smo odjeveni po najnovijoj modi, stoje u tim danima znailo crne jako tijesne tajice sa starim kalupom za hladetinu, kako smo ga mi zvali, koji je prianjao uz

prepone ispod tajica, to da titi, a isto i nekakav lik koji si mogao vidjati dovoljno jasno na odreenom svjetlu, tako daje moj bio u obliku pauka, Pete je imao rukaju (to e rei aka), Georgie je imao jako lijepo uraen cvijet, a jadni stari Tupi je imao jako isplaenu i iskeenu klauno-vog licoja (to e rei lice), jer Tupi nikad nije imao nekih jakih ideja i bio je, izvan svake sumnje bilo kog nevjernog Tome, najtuplji od nas etvorice. I nosili smo strukirane jakne bez ovratnika, ali s tim jako napumpanim ramenima (to smo zvali "pleojke") stoje bilo otprilike izigravanje da odista imamo takva ramena. Onda smo, brao moja, imali one prljavobijele marame oko vrata to su izgledale kao pasirani kartofli ili pire s nekakvim uzorkom napravljenim vilicom. Kosu smo nosili ne predugu i imali smo fajn hor-roro izme za cipelarenje. "A onda, to emo?" Bile su tri djevoke za pultom skupa, ali bili smo etiri nas maljika i bilo je obino kao jedan za sve i svi za jednog. Ti komadi isto su bili odjeveni po posljednjoj modi, s purpurnim i zelenim i naranastim perikama na golovama, od kojih je svaka kotala ne manje od trotjedne ili etvo-rotjedne plae tih komada, ja bih rekao, i odgovarajuom minkom (dugine boje oko golozja, a usne naminkane veoma iroko). Onda su imale i te duge ravne haljine, a na dijelu za grudaja imale su znakice kao srebrne s imenima raznih maljika - Joe i Mike i tako to. To su trebala biti imena raznih maljika s kojima su spatjalc prije etrnaeste. Stalno su gledale u naem smjeru i skoro mi je dolo da kaem da nas trojica (kutom usana, naime) trebamo otii 12 na malo spolnosti i ostaviti jadnog starog Tupog, jer bi to bilo samo pitanje kupjati Tupom pol litre bijelog ali ovaj put s malkice svnthemesca unutra, ali to ba ne bi bilo po kao pravilima. Tupi je bio jako jako ruan i tup ba kao i njegovo ime, ali je bio horroro gadan borac i vrlo vjet na izmi. "A onda, to emo?" elovjekkoji je sjedio kraj mene, jer je tamo bilo dugo postavljeno sjedalo koje je ilo du tri zida, bio je itekako daleko sa golozjima staklastim i nekako je brboljio slovja kao "Aristotel tamo vamo radno vani biciklistini daj for-fikularno pametno". Bio je zbilja tamo drugdje, ba daleko, u orbiti, i ja sam znao kako je to, iskuavi to kao i svatko drugi, ali u to doba sam doao do toga da mislim kako je to nekako kukavika ve, O brao moja. Leali biste tamo nakon to ste popili staro moloko i onda biste dobili misal da je sve oko vas nekako u prolosti. Mogli ste sve vidjati dobro, sve to, sasvim jasno stolove, stereo opremu, lustere, komade i maljike - ali je to bila kao neka ve to je bila tamo, ali vie nije tu. I bili biste nekako hipnotizirani vaom izmom ili cipelom ili noktom kako ve bude, a istodobno biste bili podignuti za stari ovratnik i protreseni poput make. Bili biste treseni i treseni dok ne bi nita ostalo. Izgubili biste svoje ime i svoje tijelo i sebe i ba vas nije bilo briga, i ekali biste dok vam izma ili nokat ne postanu uti, onda sve ui i ui cijelo vrijeme. Onda bi svjetla poela pucketati poput atomike i izma ili nokat ili, to ve bude, djeli praine na vaim hlaama, pretvorili bi se u veliko veliko veliko mjasto, vee od cijelog svijeta, i upravo biste bili upoznati sa starim Gospodji-nom iliti Bogom kad je sve bilo gotovo. Vratili biste se u ovdje i sada nekako cvilei, s ustima sasvim spremnim za kmekme. Sad, to je jako lijepo, ali veoma kukaviki. Niste stavljeni na ovaj svijet samo da biste doli u dodir s Bogom. 13 Takva itv&T mogla je izvui svu snagu i dobro iz elovje-ka. : "A onda, to emo?" Stereo oprema bila je ukljuena i pomislili biste da se pjevaev golos kree iz jednog dijela bara u drugi, letei do stropa i onda se obruavajui i jurei od jednog do drugog zida. Bio je to Berti Laski koji je strugao zbilja stareju stvar zvanu "Ti mi ljuti boju". Jedna od

tri komada za ankom, ona sa zelenom perikom, stalno je uvlaila trbuh i izbacivala ga u ritmu onoga to su zvali glazbom. Mogao sam osjetiti da noevi iz starog moloka poinju bockati, i sad sam bio spreman za malo dvadeset-na-jedan. Pa sam skiknuo: "Van van van van!" kao pseto, i onda sam opalio tog vjeka stoje sjedio kraj mene, i bio daleko i razblebetan, jednim horroro udarcem na ukho iliti organ sluha, ali on to nije osjetio i nastavio je sa svojim: "Telefonska zamjeancija i kad frfularije budu dumbidumbidu." Osjetit e on to kad se vrati, kad stigne iz onog dalekog mjesta. "Kamo van?" pitao je Georgie. "Ma, samo etati", rekao sam, "i vidjati to e naii, O brao moja mala." Pa smo izili u veliku zimsku noaju i krenuli niz Bulevar Marghanita i skrenuli u Aveniju Boothbv, i tamo nali ono to smo ba i traili, maljutku poalicu da s njom ot-ponemo tu veer. Bio je to jedan drhtavi stareji vjek uiteljskog tipa, s naoalama, usta otvorenih na hladnom zraku noaje. Imao je knjige pod rukom i uljivi kiobran i dolazio je iza ugla iz Javne knjinice, koju nije ba puno ljudo-va koristilo tih dana. Niste zbilja vidjeli ba mnogo starih buroaskih tipova vani nakon mraka tih dana, zbog malobrojnosti policije i nas finih mladih maljika uokolo, i ovaj elovjek profesorskog tipa bio je jedini pjeak u cijeloj ulici. Pa smo dogiljali do njega, veoma pristojno, i ja sam rekao: "Ispriavam se, brate." 14 i Izgledao je maljenko puglan kad je vidjao nas etvoricu tako, kako prilazimo sve tiho i pristojno i nasmijeeno, ali je rekao: "Da? Stoje?" veoma glasnim uiteljskim golosom, kao da nam pokuava pokazati da nije puglan. Ja sam rekao: "Vidim da ima knjige pod rukom, brate. Odista je rijetko zadovoljstvo u ova vremena naii na nekog tko jo ita, brate." "Oh?" rekao je, drhtei. "Je li? A, shvaam." I stalno je prelazio pogledom s jednog na drugog od nas etvorice, sada se nalazei kao u sredini veoma nasmijeenog i uljudnog etverokuta. "Da", rekao sam. "Zanimalo bi me veoma, brate, ukoliko bi mi ti ljubazno dozvolio vidjeti kakve knjige su to to ih nosi pod rukom. Nita na ovom svijetu nije mi milije od dobre iste knjige, brate." "iste", rekao je. "iste, ha?" A onda je Pete zgrabjao te tri knjige od njega i dao nam ih zbilja skoraje. Kao trojica, svi smo imali po jednu da vidjamo osim Tupog. Ona koju sam ja dobio zvala se Osnove kristalografije, pa sam je otvorio i rekao: "Izvrsno, odista prvorazredno", stalno okreui stranice. Onda sam rekao veoma okiranim golosom: "Ali to je ovo ovdje? Kakva je ovo prljava slovja? Sav crvenim to sam pogledao takvu rije. Razoarava me, brate, zbilja me razoarava." "Ali," probao je on, "ali, ali ..." "Sad," rekao je George, "ovdje je ono to bih ja nazvao zbilja prljavim. Ovdje ima jedna slovja koja poinje na k i jedna na p." On je imao knjigu koja se zvala udo pahuljice. "Oh", rekao je jadni stari Tupi, smotrajui preko Pete-ovog ramena i idui predaleko, kao to je uvijek i iao, "ovdje pie to joj je sve uradio, i tu je i slika i sve. Ma", rekao je, "ti si samo pokvarena stara ptiurina." 15 "Starac tvojih godina, brate", rekao sam ja i poeo kidati knjigu koju sam drao, i ostali su uinili isto s knjigama koje su oni imali, Tupi i Pete se otimajui oko Rombo-hedralnog sustava. Stareji profesorski tip poeo je kriati: "Ali one nisu moje, to je vlasnitvo zajednice, ovo je isti bezobrazluk i vandalsko djelo", ili tako neka slovja. I pokuao nam je kao oduzeti knjige, to je bilo patetino. "Ti zasluuje dobru lekciju, brate," rekao sam, "zasluuje je." Ta knjiga o kristalima koju sam ja imao bila je vrlo tvrdo uvezana i

teka za razrazjati u komade, bivajui zbilja stareja i napravljena u danima kad su se stvari pravile da kao potraju, ali sam uspio poderati stranice i baciti ih aku po aku poput pahuljica, mada velikih, posvuda po tom kriuem starom vjeku, a onda su ostali uradili isto sa svojima, dok je stari Tupi plesao okolo poput klauna kakav je i bio. "Eto ti", rekao je Pete. "To ti je kaa od Ijuskica za tebe, ti odvratni itatelju gadosti i prljavtina." "Ti zloesti stari vjee, ti", rekao sam ja, i onda smo ga poeli ritati. Pete mu je drao rukaje, a Georgie mu je nekako rastvorio usta i Tupi mu je istrgnuo umjetne zubaje, gornje i donje. Bacio ih je na plonik i ja sam ih podvrgnuo starom gaenju izmom, mada su bili tvrdokorni, bivajui nainjeni od nekakve nove horroro plastine tvari. Stari vjek poeo je putati nekakve raspadajue umovaje - "vuf vaf vof - pa je Georgie popustio stisak kojim mu je drao gubaje razmaknute i samo mu dao jednom po bezu-bim ustima svojom oprstenjenom akom, i od toga je stari vjek poeo puno stenjati, a onda eto krvi, brao moja, stvarno prelijepo. Pa smo onda samo mu skinuli vanjske platje, skidajui ga do veste i dugih gaa (jako stareje; Tupi mu je skoro otkinuo glavu), i onda ga Pete prekrasno udario u pjat, i pustili smo ga. Krenuo je nekako teturavo, jer to stvarno nije bio previe jak tolok, stalno: "Oh oh oh", ne 16 znajui gdje je i stoje zbilja, i mi smo mu se rugali i prevrnuli mu depove, dok je Tupi u meuvremenu plesao uokolo s njegovim uljivim kiobranom, ali u njima ba i nije bilo puno toga. Bilo je nekoliko starejih pisama, od kojih su neka potjecala jo iz 1960., s: "Moj najdrai najdrai" u njima i sva ta epuka, i privjezak s kljuevima i stareja rasklimana penkala. Stari Tupi odustao je od svog plesa s kiobranom i naravno morao poeti itati naglas jedno od pisama, kao da pokae praznoj ulici da zna itati. "Moje drago," recitirao je, vrlo visokim golosom, "mislit u na tebe dok nisi tu i nadam se da e zapamtiti da se toplo odjene kad izlazi na veer." Onda je ispustio jako um-naji smjah - "ho ho ho" pretvarajui se da poinje brisati svoju jamuku s njim. "U redu", rekao sam. "Pustite, O brao moja." U hlaama tog starejog vjeka bilo je samo malenko love (to jest novca) - ne vie od tri golije - pa smo podvrgli sve te prljave male novie tretmanu razbacivanja, postoje to bio kokoji napoj prema iznosu lijepovica koji smo ve imali kod sebe. Onda smo polomili kiobran i razrazjali mu platje i prepustili ih vjetrovima, brao moja, i onda smo bili gotovi sa starejim vjekom uiteljskog tipa. Nismo uradili mnogo, znam, ali to je bilo samo kao poetak veeri i ja nemam namjeru davati iza priku vama ili vaima za to. Noevi u mlijeku-plus sad su bockali fino i horroro. Sljedea stvar je bila da se poigramo samaria, to je bio nain da se rijeimo neto lovice kako bismo imali vie inicijative za kao malo duanskog kraovanja, pa smo uli u Duke of New York na Amisovoj aveniji i svakako da su tamo udobno smjetene bile tri do etiri stare babuke koje su pjatjale svoje crno s pjenom od DP (dravne pomoi). Sad smo mi bili jako dobri maljici, smjeei se dobro-veernje svakome i svima, mada su se te stare naborane paljerice poele skroz tresti, sa starim rukajama, proaranim 17 venama, koje su drhtale oko aa i prolijevale pjenu na stol. "Ostavite nas na miru, deki," rekla je jedna od njih, s licem kao tloris od toga stoje bilo oko tisuu godina staro, "mi smo samo sirote starice." Ali mi smo samo izloili zube, bijes bijes bijes, sjeli, pozvonili, i ekali da momak doe. Kad je stigao, sav nervozan i trljajui ruke o svoju masnaju pregau, naruili smo nam etiri veterana - veteran je rum i seri brendi izmijean, stoje bilo popularno ba tad, a neki su voljeli i malo limete u to, to bi bila kanadska varijanta. Onda sam ja rekao momku: "Daj onim jadnim starim babukama tamo preko neto hranjivo. Veliki koti za sve i neto za ponijeti." I istresao sam pun dep engi svud po stolu, i ostala trojica su slijedila moj primjer, O brao moja. Pa su dupli zlatnjaci bili

donijeti za stare izbrazdane pa-ljerice, i one nisu znale to da kau ili uine. Jedna od njih je uspjela protisnuti: "Hvala, deki", ali si mogao vidjeti kako one misle da se neto prljavo kao sprema. U svakom sluaju, dana im je svakoj po boca Yank Generala, to je vinjak, za ponijeti, i dao sam novce za njih da im se dostavi svakoj po tucet crnog s pjenom sljedee jutro, da one ostave svoje smrdljive stare enskaje adrese na pultu. Onda smo s lovom stoje preostala otkupili, brao moja, sve mesne pite, perece, sirne grickalice, ips i okolade u tom mjastu, a i to je bilo za stare komade. Onda smo rekli: "Vraamo se za minjutu", a stare pticaje su jo govorile: "Hvala, momci", i: "Bog vas blagoslovio, deki", i mi smo izlazili bez i prebite pare u naim karmanima. "Od toga se osjeti ba dobrajo, zbilja", rekao je Pete. Mogao si vidjeti da jadni stari tupi Tupi nije ba ponjimao sve to, ali nije rekao nita iz straha da bude nazvan glupa-jom i upljotikvim udakom. Pa, krenuli smo sad oko ugla u Aveniju Attlee, i tamo je bio taj duan sa slatkiima i tumorima jo otvoren. Ostavili smo ih na miru, ima tome 18 tri mjeseca, i cijeli frtalj bio je vrlo miran u cjelini, tako da se naoruani milicajkani ili ophodnje razova nisu previe motali tamo, bivajui vie sjeverno od rijeke tih dana. Stavili smo maskaje - nove stvari su bile, zbilja horroro, stvarno izvrsno napravljene; bile su kao lica povijesnih osoba (rekli bi vam imena kad ste kupovali) i ja sam imao Disraelija, Pete je imao Elvisa Preslevja, Georgie je imao Hen-ryja VIII., a jadni stari Tupi imao je jednog vjeka pjesnika zvanog PiBi Shellev; bile su kao stvarno preruavanje, s kosom i sve, i bile su neka jako vrlo specijalna plastina ve pa si ih mogao smotati kad ti vie ne treba i sakriti ih u izmu - onda smo nas tri ula unutra, Pete je drao asu vani, ne da se imalo oko ega brinuti tamo. im smo udarili po duanu krenuli smo na Slousea to gaje drao, veliku trbuastu hladetinu od vjeka koji je vidjao odmah to se zbiva i krenuo ravno unutra gdje bio je telefon i moda njegova dobro nauljena pjukaja, sa est gadnih punjenja. Tupi je preao pult skoraje kao pticaja, razbacujui pakete njuaja i lomei veliki pano na kojem je bio komad stoje kesila zubaje muterijama i grudaje su joj skoro ispadale kao reklama za neku novu marku tumora. to ste onda mogli vidjati bilo je kao velika lopta to se kotrlja po duanu iza zavjese, to su bili stari Tupi i Slouse nekako spojeni u samrtnoj borbi. Onda ste mogli slujati dahtanje i frktanje i vei kako padaju i psovanje i onda staklo kako krah krah krah. Majka Slouse, ena mu, bila je kao zaleena iza tezge. Mogli smo znati da e vrisnuti kao zaklana im dobije priliku, pa sam ja jako skoraje preao tezgu i zgrabio je, i horrorou velika gromada je bila, sva njua-jua na parfem i s pljaspljas velikim poskakujuim gruda-jima na njoj. Stavio sam joj rukaju na gubjac da je sprijeim da razglasi umorstvo i razaranje na sve etiri strane, ali ta gospoa pasja mije uputila veliki gadan ugriz na istu i ja sam bio taj koji je obavio vritanje, a onda je ona krenula 19 s krasnim vapajem za milicajkanima. Pa, onda ju je trebalo tolokirati kako valja jednim od tegova s vage, a onda poten dodir ipkom to su je drali za otvaranje sanduka, i to je izvuklo crveni kao starog prijatelja. Pa smo je na pod i poderali joj platje iz zabave i malo njeno izmom da se prekine njeno stenjanje. I, vidjavi je kako lei s gruda-jima na vidjelu, pitao sam se da li, ali to je bilo za kasnije te veeri. Onda smo oistili blagajnu, i bilo je super hor-roro plijena te noaje, i uzeli smo po koju kutiju od samo najboljih tumora za svakog, i odosmo mi, brao moja. "Ba zbilja veliki teak kopilan je bio", stalno je govorio Tupi. Nije mi se svialo kako Tupi izgleda; izgledao je prljavo i neuredno, kao vjek to je bio u tunjavi, to i jest bio, naravno, ali nikad ne trebate izgledati kao da ste bili. Mana muje bila kao daje netko gazio po njoj, maskaja mu je bila svuena i imao je prljavtinu s poda na licaju, pa smo ga odveli u pokrajnju uliicu i malenko ga uredili, moei tatuke pljuvakom da ojastimo

prljavtinu. to sve ne inimo za starog Tupog. Bili smo natrag u Duke of New York jako skoraje, i raunao sam po mom satu da nismo bili odsutni vie od deset minuta. Stareje stare babuke jo su bile tamo dudlajui crno s pjenom i kote kojima smo ih astili, i rekli smo: "Bog, cure, to ete popiti?" Poele su sa starim: "Jako ljubazno, momci, Bog vas blagoslovio, momci", i tako smo pozvonili na zvrczvrc i pozvali ovaj put drugog konobara i naruili pive s rumom unutra, bivajui jako oednjeli, brao moja, i to god su stare pticaje htjele. Onda sam rekao starim babukama: "Nismo izlazili odavde, zar ne? Bili smo tu cijelo vrijeme, zar ne?" Sve one su ukopale zbilja skoraje i rekle: "Tako je momci. Bili ste nam pred oima, stalno. Bog vas blagoslovio, momci", pijui. Ne da je to ustvari bilo bitno. Oko pol sata je prolo prije nego to je bilo bilo kakvog znaka ivota meu milicajkanima, a onda su to bila samo dva vrlo mlada roza to 20 su ula, jako ruiasti pod svojim velikim drotovskim kacigajama. Jedan je rekao: "Znate li vi ovdje neto o dogaanjima u Slouseovom duanu veeras?" "Mi?" rekao sam ja, nevino. "Zato, stoje bilo?" "Kraa i prebijanje. Dvoje u bolnici. Gdje ste vi bili veeras?" "Ne svia mi se taj gadan ton", rekao sam. "Nije me briga za te gadne insinuacije. O vrlo sumnjiavoj naravi sve to progovara, brao moja mala." "Bili su ovdje cijele veeri, momci", poele su kriaja-ti stare harpije. "Bog ih blagoslovio, nema boljih deki meu ivima glede ljubaznosti i dareljivosti. Bili su ovdje cijelo vrijeme, jesu. Ni da mrdnu ih nismo vidjele." "Samo pitamo", rekao je drugi mladi milicajkan. "Imamo posla koji radimo kao i svi drugi." Ali su nas gadno upozoravajuce pogledali prije nego to su izili. Dok su izlazili mi smo im uruili malo glazbe s usana: prrrrrrrr. Ali sam ja, za sebe, bio pomalo razoaran stvarima kakve su bile tih dana. Nita protiv ega bi se mogli boriti. Sve lako kao poljubi mi arje. Ipak, no je jo bila vrlo mlada. 21 Ka smo izili izvan Duke of New Yorka vidjali smo na svjetlu dugog osvijetljenog barskog prozora brboueg starog pjanistu ili pijanicu, kako urla prljave pjesme svojih otaca i pravi bljurp bljurp izmeu toga kao da mu je prljavi stari orkestar u njegovom smrdljivom trulom elucu. Jedna ve stoje nikad nisam mogao podnijeti je bilo to. Nisam nikad podnosio da vidim muaja svog prljavog kako se valja i podriguje pijan, ma koliko bio star, ali jo naroito kad je bio zbilja stareji kao ovaj. Bio je nekako stisnut uz zid i krpe su mu bile u sramotnom stanju, sve zguvano i neisto i prekriveno drekom i blatom i prljavtinom i tim stvarima. Pa smo ga dohvatili i dokaili s par dobrih horroro toloka, ali je on i dalje nastavio pjevati. Pjesma je bila: I vratit u se mojoj dragoj, mojoj dragoj, . Kada tebe, moja draga, ne bude bilo. Ali kad gaje Tupi iaketao nekoliko puta po prljavoj pijandurskoj gubici prestao je pjevati i poeo kriati: "Hajde, dokrajite me, vi kukaviki kopilani, ionako ne elim ivjeti, ne u smrdljivom svijetu kao stoje ovaj." Tada sam rekao Tupom da malo smiri, jer me ponekad zanimalo da sluajem to neki od tih starejih raspadotina imaju rei o ivotu i svijetu. Pitao sam: "Oh. A to je to smrdljivo u njemu?" On je povikao: "Smrdljiv je ovo svijet jer puta mlade navaliti na stare kao to ste vi uinili, i vie nema ni zakona ni reda." Kriao je glasno i mahao rukajama i inio 22 stvarno horroro sa slovajama, dok mu je tek pokoji blurp blurp dolazio iz kiki, kao da neto orbitira tamo unutra, ili kao neka jako neprilina upadica muja koji pravi umaje, tako da je taj stari vjek stalno kao prijetio mu akama, viui: "Nije to vie svijet za

starca, a to znai da se ja ni mrvicu ne bojim vas, djearci, jer sam previe pijan da osjetim bol ako me udarite, i ako me ubijete bit e mi drago to sam mrtav." Mi smo mekali i onda se nakesili, ali nismo rekli nita, a onda je on rekao: "Kakav je to uope svijet? Ljudi na Mjesecu i ljudi se vrte oko Zemlje kao muice oko svjetiljke, i vie se uope ne pazi na zemaljski zakon ni red. Pa najgore to moete uinite, vi prljavi kukaviki huligani." Onda nam je dao malo glazbe usnama - "prrrrzzzrrrr" - kao to smo mi onim mladim milicaj-kanima, a onda je poeo opet pjevati: 0 draga draga zemljo, za tebe sam se borio 1 donio ti mir i pobjedu ir; Pa smo krenuli u njega lijepo, smijeei se preko cijelih licoja, ali je on nastavio pjevati. Onda smo ga sapleli tako da se ispruio na dugo i iroko i iz njega je nahrupio cijeli lonac pivske bljuvotine. To je bilo odvratno pa smo ga izmom, svatko po jednom, a onda je krvca, a ne pjesma ili bljuvotine, krenula iz njegove prljave stare gubice. Onda smo krenuli svojim putem. Tamo kod Gradske strojarnice smo naili na Billyboya i njegovih pet druzja. Sad u tim danima, brao moja, udruivanje je bilo veinom u etvorke ili petice, to su bile kao autoekipe, postoje pet udoban broj za auto, a est je bio krajnji broj za veliinu bande. Ponekad bi se bande okupile da naprave kao maljenke vojske za veliki noni rat, ali uglavnom je bilo najbolje lutati u tim kao malim brojevima. Billyboy je bio neto od ega mi je bilo zlo 23 samo kad bih vidjao njegovo debelo nakeeno licoje, a uvijek je imao taj vonj kao jako ueglo ulje u kojem se mnogo puta prilo, ak i kad je bio odjeven u svoje najbolje platje, kao sad. Vidjali su nas ba kad smo mi vidjali njih, i sad je bilo kao jedno jako tiho uzajamno gledanje. Ovo e biti stvarno, ovo e biti kako treba, ovo e biti no-aja, uaje, britvaja, ne samo pesti i izme. Billyboy i njegovo drugaje prestali su s onim to su radili, to je bilo da su se ba spremali napraviti neto jednoj rasplakanoj maloj djevoki to su je imali tamo, ne starijoj od deset, ona je kriajala ali s platjama jo na sebi, Billyboy ju je drao za jednu rukaju, a njegov broj jedan, Leo, za drugu. Vjerojatno su ba obavljali dio s prljavim slovajama prije nego to se spuste na malenki dio ultranasilja. Kad su vidjali nas da stiemo pustili su taj buhuhuhui mali komad, poto ih je bilo jo koliko hoe tamo gdje su i nju nali, i ona je otrala na svojim mravim bijelim nogicama koje su bljeskale u mraku, jo uvijek viui: "Oh oh oh". Rekao sam, smijeei se veoma iroko i druzjarski: "Pa, zar nije to stara debela jarina Billyboy glavom i smradom. Kako ste mi, vi mutna zdjelo jeftine smrdljive masti? Doi da dobije malo po jajcima, ako ih uope ima, ti ukopljena hladetino." I onda smo poeli. Bilo je etvorica nas na est njih, kao to sam ve istaknuo, ali jadni stari Tupi, i pored sve svoje tuposti, vrijedio je za trojicu drugih u istom ludilu i prljavoj borbi. Tupi je imao ba horroro dugo uaje iliti lanac oko pasa, dvaput omotan, i razmotao je to i poeo njim lijepo ibati po oima iliti glazojama. Pete i Georgie imali su zdravo otre no-aje, ali sam ja to se mene tie imao finu stareju horroro koljaku britvaju koju sam, u to doba, mogao trgnuti blistavo umjetniki. 1 tako smo se mi zadratirali u mraku, sa starom Lunom, i ljudima na njoj, koja je ba izlazila, zvijezdama to su ubadale kao da bi mogle biti noevi nestrpljivi 24 da se prikljue dratiranju. S mojom britvajom uspio (tom prosjeci ba kroz platje naprijed najednom od Bil!yboyevih druzja, jako jako precizno i nisam ni dotakao pljot ispod tkanine. Onda se, u dratsovanju, taj druzja Billyboyev najednom naao otvoren kao mahuna, golog trbuha i pokazujui gae, i onda se on jako jako razdrajao, maui i vritei i gubei gard i putajui starog Tupog s lancem stoje vijugao hhhh, pa gaje

stari Tupi zalanio ba po glazjama, i taj druzja Billyboyev se oteturao urlajui iz sveg srca. Ilo nam je jako horroro, i uskoro nam je Billyboyev broj jedan bio pod nogama, zaslijepljen lancem Tupog i puzei i urlajui kao zvijer, ali jedna dobra izma u golovu i on je bio ugaen ugaen ugaen. Od nas etiri Tupi je, kao i obino, proao najgore glede izgleda, to e rei licoje mu je bilo sve krvavo, a krpe prljavi nered, ali mi drugi bili smo mirni i cijeli. Sad je smrdljivi debeli Billyboy bio onaj kojeg sam htio, i tamo sam ja plesao s mojom britvajom kao da sam brico na palubi broda na jako nemirnom moru, pokuavajui ga zakaiti s par dobrih rezova po njegovom neistom masnom licoju. Billyboy je imao noaju, dugi skakavac, ali on je bio malen-kajo prespor i teak na pokretu da vrijedne bilo koga ba gadno. I, brao moja, bio je pravo zadovoljstvo meni taj valcer - lijeva dva tri, desna dva tri - i da reem lijevi obra-i i desni obrai, tako da su dvije kao zavjese od krvi potekle istodobno, jedna sa svake strane njegove ugojene prljave gubice na zimskoj svjetlosti zvijezda. Tekla je ta krv kao crvene zavjese, ali mogao si vidjati da Billyboy nije nita osjetio, i trupkao je i dalje kao debeli stari medvjed, bockajui prema meni svojim noajem. Onda smo oslujali sirene i znali da milicajkani stiu s pukajama na gotovs kroz prozore policijskih auta. Ona 25 mala raskmeena djevoka im je rekla, izvan svake sumnje, poto je bila kutija za pozvati rozove nedaleko iza Opinske strojarnice. "Jo u te ja, ne boj se," zazvao sam, "jaretino smrdljiva. Ostat e ti bez jajca, kako treba." Onda su oni otrali, polako i zadihano, osim Broja Jedan Lea koji je hrkao na zemlji, dalje na sjever prema rijeci, i mi smo otili na drugu stranu. Odmah iza sljedeeg skretanja bila je uliica, mrana i pusta i otvorena s oba kraja, i tamo smo se odmorili, daui brzo pa polaganije, onda diui kao normalno. Bilo je to kao odmaranje izmeu dvije strane i veoma ogromne planine, to bi bili blokovi stanova, a u prozorima svih stanova mogao si vidjeti kao plavo pleue svjetlo. To bi bila telka. Noas je bilo to su zvali svjetskim programom, stoje znailo da isti program gleda svatko na svijetu tko hoe, to su uglavnom bili sredovjeni srednjeklasni ljudovi. Bit e neki veliki slavni glupi komini elovjek ili crni pjeva, i sve se to odbijalo od speci-janih telkakih satelita duboko u svemiru, brao moja. ekali smo daui, i mogli smo slujati sirenirajue mili-cajkane kako idu na istok, pa smo znali da smo sad u redu. Ali jadni stari Tupi stalno je gledao gore u zvijezde i planete i Lunu s ustima irom otvorenim kao klinac koji nikad prije nije vidjao bilo to takvo, i on je rekao: "to li je na njima, pitam se. to bi bilo tamo gore na takvim stvarima?" Ja sam ga jako gurnuo, rekavi: "Hajde, glupaje kopile kakav ti jesi. Nemoj ti misliti o njima. Bit e ivot kao i ovdje dolje najvjerojatnije, s tim da neki dobiju no, a neki ga zabiju. A sad, dok je noka jo molodoja, hajdemo mi svojim putem, O brao moja." Drugi su se meknuli na to, ali jadni stari Tupi pogledao je ozbiljno u mene, pa opet gore u zvijezde i staru Lunu. I tako smo mi krenuli za svojim poslom niz uliicu, dok se svjetski program plavio oko nas s obje strane. Ono to nam je sad trebalo bio je auti, pa 26 smo skrenuli lijevo iz uliice, znajui istog trena da smo na Priestlev Placeu im smo vidjeli veliki bronani kip nekog starejeg pjesnika s majmunskom gornjom usnom i lulom zabijenom u iskrivljena stara usta. Idui na sjever doli smo do prljavog starog Filmodroma, zguljenog i raspadnutog jer nitko vie nije ba puno iao tamo osim maljika poput mene i mojih drugaja, i onda samo da viemo ili razrezujemo ili malo unutravan-unutra-van u mraku. Mogli smo vidjati po plakatu na fasadi Filmodroma, s nekoliko mrlja od muha, daje na programu uobiajena kauboj-tina, s arhanelima na strani erifa koji puca na kradljivce stoke iz pakla, ivahne stvari kakve je Dravfilm proizvodio u tim danima. Auti parkirani kraj kina nisu bili ba horroro, uglavnom bijedne stareje vee, ali bio je jedan prilino nov Durango 95 za kojeg sam mislio da bi mogao posluiti.

Georgie je imao jedan od onih poliklefa, kako su ih zvali, na svom privjesku za kljueve, pa smo uskoro bili ukrcani - Tupi i Pete otraga, gospodski puckajui svoje tumore - a ja sam okrenuo paljenje i pokrenuo ga i preo je zbilja horroro, fino toplo vibrirajue utilo svud u crijevci-ma. Onda sam pritisnuo nogajom, i lijepo smo krenuli unatrag, i nitko nas nije vidjao kad smo krenuli. Motali smo se oko onog dijela koji su zvali predgraem neko vrijeme, plaei stare vjekove i enaje koji su prelazili put i krivudajui za makama i tako to. Onda smo krenuli putem na zapad. Nije bilo mnogo prometa, pa sam starom nogajom skoro probio pod, i Durango 95 je derao put kao pagete. Uskoro je bilo zimskog drvea i mraka, brao moja, sa zemljom u mraku, i najednom mjestu sam pregazio neto veliko s iskeenom zubatom gubicom u svjetlu farova, to je onda zakrialo i zakrckalo ispod i stari Tupi otraga smijao se da mu golova otpadne - "Ho ho ho" - na to. Onda smo ugledali jednog mladog malj ika sa svojim komadom, kako se ljubiljubi ispod stabla, pa smo stali i zaklicali im, 27 pa smo ih onda lupili s par toloka onako preko volje, to ih je rasplakalo, i odosmo mi dalje. Ono to nam je sad bilo na umu bio je stari iznenadni posjet. To je bilo ba fino i dobro za mek i malo ultranasilja. Konano smo dospjeli u neto kao selo, i odmah izvan tog sela bila je nekakva mala kua na osami s malo vrta. Luna se sad ve dosta uzdigla, i mogli smo vidjati tu kolibu fino i jasno kad sam ja usporio i zakoio, dok su se ostala trojica kikotala kao bezumnaji, i mogli smo vidjati da je ime na kapiji te kucaste vee bilo DOM, jako glupajo ime. Izaao sam iz auta, zapovjedivi svojim drugajima da utihnu s kikotanjem i ponaaju se kao ozbiljno, i otvorio sam tu maljenku kapiju i doao do ulaznih vrata. Pokucao sam fino i njeno i nitko se nije pojavio, pa sam pokucao jo malo i taj put sam mogao slujati da netko dolazi, onda se zasun pomakao, i vrata su se otvorila par centimetara, pa sam mogao vidjati to jedno glazje kako me gleda, a vrata su bila na lancu. "Da? Tko je?" Bio je to golos nekog komada, mlade djevoke sudei po zvuku, pa sam rekao veoma profinjenim nainom govora, pravim gospodskim golosom: "Oprostite, gospo, vrlo mi je ao to vas uznemiravam, ali moj prijatelj i ja izili smo u etnju, i mom prijatelju je pozlilo sasvim iznenada i to je velika nevolja, on je tamo na putu i jei bez svijesti. Biste li bili toliko ljubazni da me pustite da upotrijebim va telefon da telefoniram hitnoj pomoi?" "Nemamo telefon", rekla je ta djevoka. "ao mi je, ali nemamo. Morat ete ii nekamo drugamo." Iznutra iz te maljutke kue mogao sam slujati klak klak klaki klak klak klakiti klakklak kako neki vjek tipka, a onda je tipkanje stalo i zauo se glas tog elovjeka kako pita: "Stoje, draga?" "Pa", rekao sam, "biste li mogli biti toliko dobri da mu date au vode? To je kao neki napad, znate. Izgleda da se sruio od nekakvog napada." > ; 28 Djevoka je kao oklijevala i onda rekla: " Onda je otila, a moja tri druzja su izali iz kola tiho i pr li se zbilja horroro skriveki, sad stavljajui maskaje, onda sam i ja stavio svoju, onda je samo stvar bila u tome da ja zavuem staru rukaju i otkvaim lanac, poto sam smek-ao tu djevoku mojim gospodskim golosom, tako da nije zatvorila vrata kako je trebala, poto smo mi bili noni stranci. Nas etvorica smo tada uletjeli urlikajui, sa starim Tupim koji je kao i obino izigravao budalu skakanjem gore--dolje i pjevanjem runih slovaja, i bila je to fina maljutka kua, rei u to. Svi smo meknuli u sobu u kojoj je bilo upaljeno svjetlo, i tamo se ta djevoka kao skupila od straha, mlad zgodan komad sa zbilja horroro grudima, i s njom je bio taj elovjek to je bio njen muaja, mladog izgleda, ali s oajama s ronatim okvirom, a na stoluje bio pisai stroj i sve papiri rasuti svuda, ali ruje bila jedna mala hrpa papira stoje kao moralo biti ono stoje ve otipkao, pa

je tu bio jo jedan inteligentan vjek knjikog tipa kao onaj s kojim smo se zezali prije nekoliko sati, ali ovaj je bio pisac, a ne itatelj. U svakom sluaju, rekao je: "to je ovo? Tko ste vi? Kako se usuujete ui u moju kuu bez dozvole." A cijelo vrijeme glasja mu je drhtio kao i rukaje. Pa sam ja rekao: "Ne boj se. Ako straha ima u srcu svome, O brate, molim te iz njega ga odsad izbaci." Tada su Georgie i Pete otili nai kuhinju, dok je stari Tupi ekao zapovijedi, stojei pokraj mene s gubicom sasvim otvorenom. "Stoje ovo, onda?" rekao sam ja, uzimajui hrpu kao otipkanog sa stola, i muaja s ronatim okvirom rekao je drhtavo: "Ba to i ja elim znati. to jest ovo? to elite? Odlazite odmah prije nego to vas izbacim." Pa se jadni stari Tupi, maskiran kao PiBi Shellev, dobro glasno za-mekao na to, urlajui kao nekakva ivotinja. 29 "To je knjiga", rekao sam. "To je knjiga koju ti pie." Moj stari golos uinio sam veoma grubim. "Uvijek sam se veoma divio onima to mogu pisati knjige." Onda sam pogledao gornji list, i tamo je bilo ime - NARANA NA NAVIJANJE - i rekao sam: "To je dosta glupaji naslov. Tko je ikad uo za naranu na navijanje?" Onda sam proitao maljenki dio jednim veoma glasnim kao popujuim golosom: "- Pokuaj da se nametne ovjeku, biu razvoja i sposobnom za slatkou, za sono curenje po konanim bradatim usnama Boga, pokuati nametnuti, kaem, zakone i uvjete prigodne mehanikoj kreaciji, protiv toga ja podiem ma svog pera -" Tupi je na to ispustio staru glazbu s usana, a i ja sam se morao nameknuti. Onda sam poeo trgati listove i razbacivati komadie po podu, a taj muaja pisac postao je bezumnaja i krenuo na mene sa zubjima stisnutim u utom sjaju i noktima uperenim poput pandi. Pa je to bio lagvort za starog Tupog i on je krenuo smijeei se i govorei op op i a a a na drhtavu glavu tog vjeka, prvo lijevom akom pa desnom, pa je na dragi stari druzja crveno - crveno vince iz bave i isto posvuda, kao da ga pravi ista velika tvrtka - poelo liti i prljati lijepi isti tepih i komadie knjige koju sam ja jo kidao, razrez razrez. Cijelo to vrijeme ta djevoka, njegova ljubljena i vjerna supruga, samo je stajala sleeno pokraj kamina, a onda je poela isputati maljucke kriove, kao u ritmu rada aka starog Tupog. Onda su Georgic i Pete doli iz kuhinje, obojica vaui, mada s maskajama navuenim, mogao si to raditi kroz njih bez problema, Georgie s hladnim butom neega u jednoj rukaji i pola truce kljeba s velikom grudom maslaca u drugoj, a Pete s bocom piva koja se sva zapjenila i hororo komadom kolaa od ljiva. Oni su poeli ha ha ha, kad su vidjali starog Tupog kako plee okolo i akari tog vjeka pisca tako daje vjek pisac poeo plaovati da mu je 30 kao ivotno djelo uniteno, sve bu hu hu iz jako okrvavljenih usta, ali to je bilo ha ha ha na priguen nain nekog tko jede i mogao si vidjeti zalogaje onog to su jeli. Nije mi se to svialo, postoje to prljavo i lampavo, pa sam rekao: "Ostavite te jestvine. Nisam dao dozvolu. Uhvatite ovog vjeka ovdje da moe sve vidjati i da ne moe izmai." Pa su oni ostavili svoju masnu piu na stol medu razbacane papire i otrupkali do vjeka pisca ije su ronate oaje bile slomljene, ali mu jo visjele na glavi, dok je stari Tupi jo plesao okolo od ega su se tresli ukrasi na polici (ja sam ih sve oborio i vie se nisu mogli tresti, brao mala) dok se zabavljao s autorom Narane na navijanje, inei mu licoje sve crveno i obliveno poput nekakve jako posebne vrste sone voke. "U redu, Tupi", rekao sam. "Sad ona druga ve, Gospodjin nam svima pomogao." Pa je on bio jak prema djevoki, koja je jo uvijek kri kri kriala u jako hororo etvoroetvrtinskom taktu, drei joj ruke iza lea, dok sam ja cijepao to i ovo i ono, a ostali su jo isputali ha ha haove, i stvarno su dobro hororo grudaje bile te koje su tad izloile svoje ruiaste oi, O brao moja, dok sam seja svlaio i spremao za zarivanje. Dok sam se zarivao, mogao sam slujati krike uasa i taj krvarei vjek pisac kojeg su Georgie i Pete drali skoro se

oslobodio urlajui bezumnajavo najgora slovja koja sam ve znao i druga koja je izmiljao. Onda je nakon mene stari Tupi trebao doi na red, to je uinio na zvjerski frktavi viui nain bez obraanja panje na maskaju PiBi Shelleva, dok samje ja drao. Onda smo se izmijenili, Tupi i ja smo drali raslinjenog vjeka pisca koji se vie nije zbilja otimao, samo isputao razna slovja kao daje u zemlji iz mlijeko-plus bara, i Pete i Georgie su obavili svoje. Onda je bilo kao mirno, a mi smo bili puni mrnje, pa smo izlomili stoje ostalo za izlomiti - pisai stroj, svjetiljku, stolce - a Tupi, to je bilo tipino za starog Tupog, pomokrio se da ugasi vatru i htio 31 se olakati na tepih, poto je bilo dosta papira, ali sam ja rekao ne. "Van van van van", zaurlao sam. Vjek pisac i njegova enaja nisu bili ba prisebni, krvavi i poderani i isputali su zvukove. Ali ivjet e. Pa smo uli u auto koji je ekao i ja sam volan prepustio Georgieju, poto sam bio maljenko iscrpljen, i vratili smo se u grad, usput gazei poneku udnu krieu stvaricu. 32 Je Jekatali smo natrag u grad, brao moja, ali ba pred gradom, nedaleko onog to zovu Industrijskim kanalom, vidjali smo da se kazaljka goriva spustila, ba kao to su se i nae ha ha ha kazaljke spustile, i auto je stenjao kalj kalj kalj. Nije to bilo za veliku brigu, jer je postaja eljeznice treptala plavo - pali gasi pali gasi - tu odmah. Pitanje je bilo ostaviti auto da ga subiraju rozovi ili, kako smo se osjeali puni mrnje i ubijanja, da ga lijepo toloknemo u stareju vodu za jedan dobar glasan pljesak prije nego to veer umre. Za to drugo smo se odluili, pa smo izali i, bez konica, sva etvorica ga tolokirali do ruba prljave vode koja je bila kao sirup izmijean s produktima ljudske jamuke, onda jedan dobar hororo tolok i ode on unutra. Morali smo odskoiti bojei se da nam pljusak ne poprska platje, ali splje i glurb upao je, tonui ba krasno. "Zbogom, stari druzja", rekao je Georgie, a Tupi je dodao klaunovski smijeh - "Ho ho ho ho." Onda smo otili do postaje da se odvezemo jednu stanicu do Centra, kako se zvalo sredite grada. Platili smo karte lijepo i pristojno i ekali gospodski i mirno na platformi, stari Tupi se zafrkavao s automatima, poto su mu karmani bili puni malih maljut-kih novia, i spreman ako se potreba ukae da razdijeli okoladice sirotima i gladnima, mada nije takvih bilo u okolini, a onda se stari espresso rapido doklimao i mi smo se ukrcali, a vlak je izgledao skoro prazan. Da nam bre proe trominutna vonja zafrkavali smo se s onim to zovu tapecirung, obavljajui malo krasnog horroro cijepanja sjedala i stari Tupi je lupao lancem po oknaju dok staklo 33 nije popucalo i zablistalo na nonom zraku, ali svi smo se osjeali pomalo umorno i iscrpljeno i izmodeno, postoje to bila veer ne malog troenja energije, brao moja, osim Tupog, klaunovske ivotinje kakav je ve bio, punog veselja, ali sasvim prljavog i s odvie vonjaje znoja na njemu, to je bila jedna stvar koju sam ja imao protiv starog Tu-pogIzali smo u Centru i odetali polako natrag do Korova mlijenog bara, svi pomaljutko radei zijeeeev i pokazujui mjesecu i zvijezdama i svjetlosti svjetiljki nae plombe, jer smo bili maljiki koji jo rastu i ili u kolu preko dana, i kad smo doli do Korove nali smo je punijom nego to je bila kad smo ranije otili. Ali elovjek koji je brboljio, u onoj zemlji, na bijelom i svnthemescu ili emu god, jo je nastavljao, s: "Mangupi usmrtbaenih na put-u-but glab platonsko vrijeme vjetrom noeno". Vjerojatno mu je to bila trea ili etvrta runda te veeri, jer je imao onaj blijedi neljudski izgled, kao daje postao stvar, i kao daje njegovo licoje bilo zbilja komad rezbarene krede. Zbilja, ako je htio toliko se zadrati u toj zemlji, trebao je otii ujedan od privatnih odjeljaka otraga, a ne ostati u velikom mjastu, jer bi se tu neki od maljika malo poigrali s njim, mada ne

previe jer bilo je jakih mlatitelja skrivenih u staroj Korovi koji bi mogli zaustaviti bilo kakvu guvu. U svakom sluaju, Tupi se uvukao pored tog vjeka i, sa svojim velikim klaunovskim zjapom od kojeg mu se vidjela visea groica, zgnjeio je stopalo tog vjeka svojom vlastitom velikom prljavom sabogom. Ali vjek, brao moja, nije uo nita, bivajui sad skroz izvan tijela. Uglavnom su se nadsati mljekirali i kolairali i poigravali okolo (nadsatima smo zvali tinejdere), ali bilo je i nekoliko starejijih, vjekova i enaja (ali ne buruja, njih nikad) koji su se smijali i govorjali za barom. Mogli ste vidjeti po njihovoj oianosti i labavim platjama (uglavnom velike 34 konane veste) da su bili na probi u TV studijima iza ugla. Djevoke meu njima imale su ta veoma ivahna licoja i iroka velika usta, jarko crvena, pokazujui mnogo zuba, i mekujui i ne brinui za zloesti svijet ba ni malo. A onda je ploa na stereu zavrila i utihnula (bila je to Jonny ivago, jedan ruski komad, koja je pjevala "Samo svaki drugi dan"), i u kao intervalu, kratkoj tiini prije nego to je sljedea poela, jedna od tih djevoki - vrlo bijela i s nasmijeenim velikim crvenim usnama i u kasnim tridesetima rekao bih - najednom je poela pjevati, samo takt i pol kao daje davala primjer neega o emu su svi oni govorjali, i bilo je kao na trenutak, O brao moja, daje neka velika ptica uletjela u mlijeni bar, i osjetio sam kako mi se sve male maljutke dlaice na tijelu diu i drhtaji poput sporih maljutkih gutera puzaju gore i dolje. Jer sam znao to je pjevala. Bilo je to iz opere Friedricha Gitterfenstera zvane Das Bettzeug, i bio je to onaj dio kad ona skvikne preklana, a slovaje su: "Bolje je ovako moda." U svakom sluaju, uzdrhtao sam. Ali stari Tupi, im je slujao tu slatku kap pjesme poput lomtika vrueg mesa stavljenog vam na tanjur, ispustio je jednu od svojih vulgarnosti, stoje u ovom sluaju bilo trumbetanje usnama za kojim je uslijedio psei urlik za kojim su uslijedila dva prsta dvaput dignuta u zrak i klaunovski smijeh. Osjetio sam se sav u groznici i kao da se guim u usijanoj krvi, slujajui i vidjajui vulgarnost Tupog, i rekao sam: "Kopilan. Prljavi slinavi bezobrazni kopilan." Onda sam se nagnuo preko Georgieja, koji je bio izmeu mene i uasnog Tupog, i skoraje dao Tupom akom po gubici. Tupi je izgledao veoma iznenaeno, otvorenih usta, briui krvcu s gubice rukajom i naizmjenino iznenaeno gledajui crvenu tekuu krvcu i mene. "Zato si to to napravio?" rekao je na svoj neznalaki nain. Nije mnogo njih vidjalo ono to sam uradio, a one koji su vidjali nije 35 bilo briga. Stereo je opet radio i svirao jako bolesnu veu s elektrinom gitarom. Rekao sam: "Zato jer si kopile neodgojeno i nema ni pojma kako se dri glede javnosti, O brate moj." Tupi se zlo i potuljeno namrtio, govorei: "Ne dopada mi se da ti napravi to si sad napravio onda. I ja vie nisam tvoj brat niti hou biti." Uzeo je veliku zamazanu tatoku iz depa i brisao je crveni tok zbunjeno, stalno ga gledajui namrteno kao da je mislio da je krv za druge vjekove, a ne za njega. Bilo je kao da on pjeva krv da se iskupi za svoju vulgarnost dok taje djevoka pjevala glazbu. Ali ta djevoka se sad mekala ha ha ha sa svojim druzji-ma za ankom, miui crvene usne i bljeskajui zubjama, ne primijetivi prljavu vulgarnost Tupog. Ustvari sam ja bio taj o koga se Tupi ogrijeio. Rekao sam: "Ako ti se ne svia ovo i ne eli to, onda zna to ti je initi, brate mali." Georgie je rekao, na otar nain koji mi je skrenuo panju: "Dobro. Nemojmo sad poinjati." "To skroz ovisi o Tupom", rekao sam. "Tupi ne moe cijelog iznja ostati kao malo dijete." I otro sam pogledao Georgieja.

Tupi je rekao, a crvena krvca je sad prestajala tei: "Koje prirodno pravo on ima misliti da moe zapovijedati i tolokirati me kad hoe? Muda kaem ja njemu, i lancem u ga po oima kad ga pogledam." "Pazi sad", rekao sam ja, onoliko tiho koliko sam mogao uz stereo koji je odjekivao sa zidova i stropa i vjeka u onoj zemlji iza Tupog koji je postajao sve glasniji sa svojim: "Iskra zbliava, krnjejajnje". Rekao sam: "Pazi, O Tupi, ukoliko nastaviti ivjeti ti eli." "Muda," rekao je Tupi podrugljivo, "velika boljaja mudetina tebi. to si napravio nisi imao prava. Stat u ti s 36 lancem ili noajom ili britvajom kad god, nema da me tolokira bez razloga, razlono je da ja to neu." "Sukob na no kad god hoe", zareao sam ja zauzvrat. Pete je rekao: "A ne, nemojte, vas dva maljika. Druga-je, zar ne? Nije pravo da se drugaje ponaaju takosmjemo. Vidi, tamo su neki brbljavi maljiki koji nam se mekaju, cerekaju. Ne smijemo sebe iznevjeriti." "Tupi", rekao sam, "mora nauiti gdje mu je mjesto. Tono?" "ekaj", rekao je Georgie. "to je sve to o mjestu? Ovo je prvi put da ujem da ljudovi ue gdje im je mjesto." Pete je rekao: "Da se zna istina, Alex, nisi trebao tako bez potrebe tolokirati starog Tupog. Rei u to jednom i ne vie. Kaem to s punim potovanjem, ali da si mene tako morao bi odgovarati za to. Vie nita ne kaem." I uronio je svoje licoje u au mlijeka. Mogao sam osjetiti kako postajem sav razdaraojan iznutra, ali sam to pokuao prikriti, rekavi mirno: "Mora biti vodstva. Stege mora biti. Tono?" Nitko od njih nije skazovao ni rije, ak niti kimnuo. Postao sam jo razdra-ojaniji iznutra, mirniji izvana. "Ja sam", rekao sam, "bio na elu ve dugo. Mi smo svi druzja, ali netko mora biti na elu. Tono? Tono?" Svi su oni kimnuli, kao oprezno. Tupi je suajao zadnje dijelove krvce. On je bio taj koji je tad rekao: "Tono, tono. Dobro-dobraje. Moda malo umorni, svi jesmo. Bolje je vie ne govoriti." Bio sam iznenaen i pomalo maljutko pugljan da sluajam Tupog da govoritja tako pametno. Tupi je rekao: "U krevet je pravi smjer sad, pa bolje kui da krenemo. Tono?" Bio sam jako iznenaen. Druga dvojica su kimnula, tono tono tono. 37 Rekao sam: "Razumje za taj tolcok po ustima, Tupi. Bila je to glazba, zna. Postajem sav bezumnaji kad se bilo koji vjek mjea u to to komad pjeva, kako ve jest. Kao to onda." "Bolje da krenemo prema doma i malo odspatjamo", rekao je Tupi. "Duga je ovo no za maljike koji rastu. Tono?" Tono tono kimnula su druga dvojica. Rekao sam: "Mislim daje najbolje da sad odemo kui. Tupi je dao zbilja horroro prijedlog. Ako se ne sretnemo glede dana, O brao moja, dobro onda - isto vrijeme isto mjesto sutra?" "O da," rekao je Georgie, "mislim da se to da srediti." "Mogao bih", rekao je Tupi, "samo malo maljutko zakasniti. Ali isto mjesto i skoro isto vrijeme sutra, svakako." Jo uvijek je brisao gubaju, mada vie nije tekla krv-ca. "I", rekao je, "za nadati se je da tada nee biti vie komada to pjevaju." Tada se nasmijao svojim starim cerekom Tupog, glasnim klaunovskim hohohohoho. inilo se daje previe tup da se jako uvrijedi. Pa odosmo mi na razne strane, uz moje podrigivanje arrrgh od hladne kole koju sam pitjao. Imao sam svoju koljaku britvaju pri ruci za sluaj da neki od Billyboyevih druzja bude blizu stambenog bloka ekajui, ili to se toga tie bilo koja od drugih bandi ili grupaja ili ajki s kojima bi se s vremena na vrijeme zaratilo. A ja sam ivjeo s tati-com i mamicom u stanu u Zajednikom bloku 18a, izmeu Avenije Kingslev i Wilsonovog puta.

Doao sam do velikih ulaznih vrata bez nevolje, mada jesam proao pokraj jednog mladog maljika koji se opruio i kriajao i stenjao u jarku, sav krasno isjeen, i vidio pri svjetlu lampe takoer pruge krvi tu i tamo poput potpisa, brao moja, nonog poigravanja. I jo sam vidjeo ba pored 18a par djevokimh ninija grubo strgnutih u vrelini strasti, O brao 38 moja. I tako, unutra. U hodniku je bila stara dobra zajednika freska na zidu - vjeki i komadi jako dobro razvijeni, strogi u dostojanstvu rada, uz radne stolove i strojeve i bez i krpice platja na njihovim dobro razvijenim tijelima. Ali naravno da su neki od maljika koji ive u 1 8a, kao to se i dalo oekivati, nadopunili i uresili reenu veliku sliku praktinim olovkama i flomasterima, dodajui dlake i ukru-ene udove i nepristojna slovja u balonima koji su izlazili iz dostojanstvenih usta tih nagojih (to jest golih) enaja i vjekova. Otiao sam do lifta, ali nije bilo potrebe pritisnuti elektrinu knopku da vidim radi li ili ne, jer je bio toloki-ran zbilja horroro te noi, metalna vrata skroz iskrivljena, podvig neke odista velike snage, pa sam morao pjeaiti deset katova gore. Psovao sam i puhao penjui se, umoran u tijelu ako ve ne u mozgu. Veoma snano sam udio za glazbom te veeri, moda me pokrenula ona pjevajua djevoka u Korovi. elio sam kao veliku gozbu toga, prije nego to ovjerim svoju putovnicu, brao moja, na granici sna i prugasta estka se digne da me propusti. Otvorio sam vrata 10-8 mojim vlastitim malim kljua-jem, i u naim maljutkim odajama sve je bilo tiho, t i m oboje u zemlji snova, a mama je ostavila na stolu maljutku veeru par lomtika mesnog doruka i ivu-dvije kruha i putra, au starog hladnog moloka. Hohoho, starog molo-ka, bez noeva ili svnthemesca ili drencroma unutra. Kako gadno, brao moja, nevino mlijeko mora meni sad uvijek izgledati. Ipak, pio sam i jeo reui, poto sam bio gladniji nego to sam mislio, i uzeo sam vonu pitu iz smonice i otkinuo komade da ih strpam u svoja pohlepna usta. Onda sam proakao zube, istei stara usta jazjakom iliti jezikom, pa sam otiao u svoju sobicu ili jazbinu, smiui platje u hodu. Tu je bio moj krevet i stereo, ponos mog iznja, i moje ploe u ormariu, i barjaci i zastavice na zidu, to su bile uspomene na moj ivot u popravnim domovima od 39 jedanaeste godine, 0 moja brao, svaka svjetlucava s istaknutim imenom ili brojem: JUNO 4; METRO POPRAV-DOM PLAVA DIVIZIJA; DEKI ALPHE. Mali zvunici mog sterea bili su postavljeni svud po sobi, na stropu, zidovima, podu, tako da sam, leei u krevetu i slujajui glazbu, bio kao upleten i utopljen u orkestar. Sad, ono to mi se prvo prohtjelo noas bio je novi violinski koncert Amerikanca Geoffreva Plautusa, u izvoenju Odvsseusa Choerilosa s Filharmonijom iz Macona (Georgia), pa sam ga izvukao s mjesta gdje je bio uredno spremljen i ekao. Tada je, brao, to stiglo. O, blaenstvo, blaenstvo i raj. Leao sam sav nagoj prema stropu, golova na rukaja-ma na jastuku, glazja zatvorenih, usta otvorenih u blaenstvu, slujajui bujicu predivnih zvukova. O, bilo je to uitak i uivanje otjelotvoreno. Tromboni su krali zlatno-crveno pod mojim krevetom, a iza moje golove trube su tri srebrno plamsale, a tamo pored vrata timpi su se kotrljali kroz moju utrobu i opet van krkajui poput eerne grmljavine. O, bilo je to udo nad udima. A tada, ptica od najrjee istkane rajske kovine, ili poput srebrnog vina koje tee u svemirskom brodu, gravitacija sad tek glupost, stigao je violinski solo preko svih ostalih gudaa, a ti gudai bili su poput kaveza od svile oko mog kreveta. Tada su se flauta i oboa arili, poput crva od kao platine, u gusto gusto karamelno zlato i srebro. Bio sam u takvom blaenstvu, brao moja. T i m, u svojoj spavaoj sobi pored, do sad su ve nauili da ne lupaju u zid alei se na ono to su oni zvali bukom. Nauio sam ih. Sad bi uzeli tablete za spavanje. Moda su ih, znajui za uitak koji ja nalazim u nonoj glazbi, ve uzeli. Dok sam

sluajao, glazji vrsto zatvorenih da zatvore blaenstvo koje je bilo bolje od bilo kojeg svnthemesc Gospodjina ili Boga, spoznao sam tako lijepe slike. Bilo je vjekova i komada, i mladih i starejih, 40 kako lee na tlu molei za milost, a ja sam se mekao cijelim usnama i gazio izmom njihova licoja. A bilo je po-drapanih djcvoki kako kriaju uz zidove dok sam se ja zarivao kao ljaga u njih, i odista kad se glazba, koja je imala samo jedan stavak, uzdigla do vrha svoje velike najvie kule, tada, leei tamo na krevetu s glazjama vrsto zatvorenim i rukajama iza golove, ja sam se prosuo i ispr-skao i povikao aaaaah od blaenstva u tome. I tako je pre-divna glazba uklizala u svoj svjetlucavi zavretak. Nakon toga sam imao lijepog Mozarta, Jupiter, i bilo je novih slika raznih licoja da se gaze i razbijaju, i poslije toga sam pomislio da u uzeti samo jo jednu plou prije prijelaska granice, i elio sam neto stareje i jako i veoma vrsto, pa sam pustio J. S. Bacha kojeg sam imao, Bran-denburki koncert samo za srednje i nie gudae. I slujajui s razliitim blaenstvom nego prije, vidjao sam opet to ime na papiru koji sam razrezjao te veeri, davno prije inilo se, u onoj kuici zvanoj DOM. Ime je bilo o narani na navijanje. Sluajui J. S. Bacha, poeo sam sad bolje ponjati to to znai, i pomislio sam, slujajui smeu zamamnost starejeg njemakog majstora, da bih volio oboje ih tolokirati jae i poderati ih u vrpce na njihovom vlastitom podu. 41 !^>ljedeeg jutra probudio sam se u nula osam nula nula sati, brao moja, i poto sam se jo osjeao umorno i iznureno i iscrpljeno i izmodeno i glazje su mi bile slijepljene ba horroro snoljepilom, pomislio sam da ne idem u kolu. Pomislio sam da ostanem jo maljenko vremena u krevetu, recimo sat ili dva, i onda se odjenem lijepo i polako, moda ak i probrkam u kadi, napravim sebi prepeenac i sluajam radio ili itam gazetu, sam samcit. A onda bih poslije ruka mogao moda, ako mi jo bude do toga, idjati do stare koline i vidjeti to se varije u tom velikom sjeditu glupajeg nepotrebnog uenja, O brao moja. uo sam tatu kako guna i trupka i onda idjaje do tvornice boje gdje je rabotao, a onda me mama pozvala golo-som punim potivanja kao i obino sad kad sam narastao veliki i snaan: "Prolo je osam, sine. Ne eli opet zakasniti." Pa sam ja odvratio: "Imam neto bola u golovi. Ostavi me pa u se pokuati naspavati i onda u biti dobro za to poslije." Slujao sam je kako nekako uzdie i rekla je: "Stavit u ti doruak u penicu onda, sine. Ja sad moram krenuti." Stoje bilo tono, postoje postojao taj zakon da svatko, tko nije dijete ili ne nosi dijete ili nije bolestan, mora ii rabo-tati. Moja mama je radila u jednom od Dravsluivanja, kako su ih zvali, punei police juhom u konzervi i grahom i svim tim drekom. Pa sam je ja slujao kako treska tanjurom u plinsku penicu i onda se obuvala i uzimala svoj kaput od iza vrata i onda opet uzdahnula, pa je rekla: "Idem 42 ja sad, sine." Ali ja sam se pravio da sam natrag u zemlji snova i onda zbilja jesam zadrijemao ba horroro, i imao sam udan i kao vrlo stvaran sanjet, sanjajui iz nekog razloga mog druzja Georgieja. U tom sanjajetu on je postao kao mnogo stariji i jako otar i vrst i govorjao je o stegi i poslunosti i kako svi maljiki pod njegovom kontrolom moraju poskakivati i salutirati kao da su u vojsci, i tamo sam bio ja u vrsti kao i ostali i govorio da, gospon, ne, gos-pon, i onda sam vidjao jasno da Georgie ima te zvijezde na svojim pleojima i daje kao general. A onda je doveo starog Tupog s biem, a Tupi je bio mnogo starejiji i sijed i nekoliko zubja mu je falilo to se moglo vidjeti kad je ispustio jedan mek vidjevi me, i onda je moj druzja Georgie rekao, pokazujui kao na mene: "Ovaj ovjek ima smea i izmeta svud po platjama", i to je bilo tono. Onda sam ja

zakriao: "Ne udarajte, molim vas ne, brao", i poeo trati. I trao sam kao u krugovima i Tupi me slijedio, mekajuci se da se tresao, puckajui starim biem, i svaki put kad bih dobio ba horroro tolok s tim biem ulo se kao veoma glasno elektrino zvono dringdringdring, i to zvono je isto bilo kao bol. Onda sam se probudio ba skoraje, srce mi je radilo lup lup lup lup, i naravno daje zbilja zvono radilo brrrr, i bilo je to zvono na naim vratima. Pravio sam se da nema nikoga kod kue, ali se to brrrr jo nastavljalo, i onda sam uo golos kako vie kroz vrata: "Hajde, izlazi, znam da si u krevetu." Odmah sam prepoznao golos. Bio je to golos P. R. Deltoida (stvarno glupaja nazivka) koji je bio ono to su zvali mojim poslijepopravnim savjetnikom, prezaposlen vjek sa stotinama njih u svojim dosjeima. Povikao sam dobro dobro dobro, golosom kao bolesnim, i ustao sam iz kreveta i odjenuo se, O brao moja, u jako lijep ogrta od kao svile, s crteima kao velikih gradova preko cijelog tog ogrtaa. Onda sam stavio nogaje u jako udobne vunene 43 tofle, zaeljao kosicu, i bio spreman za P. R. Deltoida. Kad sam otvorio on je upuzio izgledajui izmodeno, s izlizanom starom alapom na golovi i prljavim balonerom. "Ah, Alex, mome", rekao mi je. "Sreo sam tvoju majku, da. Ona je rekla neto da te negdje boli. Stoga nisi u koli, da." "Prilino nepodnoljiv bol u glavi, brate, gospon", rekao sam svojim gospodskim golosom. "Mislim da e proi do popodneva." "Ili sigurno do veeras, da", rekao je P. R. Deltoid. "Veer je krasno vrijeme, zar nije, Alex mome? Sjedi," rekao je, "sjedi, sjedi", kao daje to njegov dom, a ja gost. I sjeo je u taj stareji stolac za ljuljanje mog tate i poeo se ljuljati, kao daje to bilo sve zbog ega je doao. Rekao sam: "Moe alica starog ajia, gospon? aja, hou rei." "Nemam vremena", rekao je. I ljuljao se, upuujui mi stari mrki pogled pod namrtenim obrvama, kao da ima vremena koliko hoe. "Nemam vremena, da", rekao je, glupaja. Pa sam ja stavio ajnik. Onda sam rekao: "emu dugujem ovo veliko zadovoljstvo? Da li neto nije u redu, gospon?" "Nije u redu?" rekao je on, veoma skoraje i podmuklo, pogrbljeno me gledajui, ali jo se ljuljajui. Onda je ugledao neku reklamu u gazeti koja je bila na stolu - zgodni meknuti mladi komad ije su grudaje ispadale da oglase, brao moja, Ljepote jugoslavenskih plaa. Tada je, nakon to ju je skoro pojeo u dva zalogaja, rekao: "Zato misli da neto nije u redu? Da nisi radio neto to ne bi trebao, da?" "To je samo nain izraavanja", rekao sam ja, "gospon." "Pa," rekao je P. R. Deltoid, "samo je nain izraavanja meni da ti kaem da se pazi, mali Alexe, jer sljedei put, 44 kao to jako dobro zna, vie nee biti popravna kola. Sljedei put e biti mjesto s reetkama i sav moj trud upropaten. Ako nema obzira prema svojoj groznoj osobi mogao bi imati bar prema meni, koji sam se toliko naznojio zbog tebe. Velika loa ocjena, kaem ti ovo u povjerenju, za svakog kojeg ne izvuemo, poraz za svakog od vas koji zavri u prugastoj rupi." "Nisam radio nita to ne bih trebao, gospon", rekao sam. "Milicajkani nemaju nita o meni, brate, hou rei gospon." "Nemoj tu pametovati o milicajkanima", rekao je P. R. Deltoid veoma umorno, ali jo se ljuljajui. "Samo zato to te policija u zadnje vrijeme nije pokupila ne znai, kao to ti dobro zna, da nisi bio upleten u nekakve gadosti. Bilo je tunjave sino, zar ne? Bilo je malo guranja s no-ajama i lancima i takvim stvarima. Jedan od prijatelja stanovitog

debeljka je bio odvezen hitnom kasno sino s mjesta blizu Strojarnice i zavrio je u bolnici, jako je neprijatno isjeen, da. Tvoje ime je spominjano. Do mene je dolo uobiajenim kanalima. I odreeni tvoji prijatelji takoer su imenovani. Izgleda daje bilo poprilino raznih gadosti sino. O, nitko ne moe nita dokazati za nikoga, kao i obino. Ali upozoravam te, mali Alexe, poto sam ti dobar prijatelj kao i uvijek, jedini ovjek u ovoj jadnoj i bolesnoj zajednici koji te eli spasiti od tebe samoga." "Cijenim ja sve to, gospon," rekao sam, "zbilja iskreno." "Da, cijeni, zar ne?" nekako se podrugnuo. "Samo se pazi, to je sve. Znamo vie nego to misli, mali Alexe." Onda je rekao, golosom velike patnje, ali se i dalje ljuljao: "to to vas sve spopada? Prouavamo problem i prouavali smo ga skoro ve cijelo stoljee, da, ali nismo napredovali u prouavanju. Ti ovdje ima dobar dom, roditelje koji 45 te vole, nema ba lo mozak. Je li to neki vrag koji se uvukao u tebe?" "Nitko nema to rei o meni, gospon", rekao sam. "Nisam bio u rukama milicajkana ve dugo." "To me ba i brine", uzdahnuo je P. R. Deltoid. "Malo predugo da bi to bilo zdravo. Sad ti je ve vrijeme, po mom raunu. Zato te upozoravam, mali Alexe, da pazi kamo gura svoj zgodni mladi nos, da. Jesam li jasan?" "Kao bistro jezero, gospon", rekao sam. "Jasan kao aurno nebo najdubljeg ljeta. Moete se osloniti na mene, gospon." I lijepo sam mu se nasmijeio sa svim zubajama. Ali kad je okadjatao i ja sam kuhao taj vrlo jaki lonac ajia, nasmijao sam se u sebi zbog te vee oko koje P. R. Deltoid i njegovi druzja brinu. Dobro, ja inim zlo, s tim kraovanjima i tolocima i rezanjem britvajom i starim unutra-van-unutra-van, i ako me ulovjaju, pa, teta za mene, O brao moja mala, i ne moete imati zemlju u kojoj bi se svaki elovjek ponaao na moj nain nou. Pa ako me ulovjaju onda je tri mjeseca u tom mjastu i jo est u onom, a onda, kao to P. R. Deltoid tako ljubazno upozorava, sljedei put, i pored mojih njenih mladih ljeta, brao, to je sam veliki nezemaljski zooloki vrt, pa, ja kaem: "Poteno, ali teta, gospodo moja, jer ja jednostavno ne mogu podnijeti da budem zatvoren. Moje nastojanje bit e, u onoj budunosti koja prua meni svoje snjenobijele ruke, prije nego to noaja nadvlada ili krv poprska svoj zavrni stavak u iskrivljenoj kovini i raspuklom staklu na cesti, da se ne dam opet ulovjati." Stoje fina govorancija. Ali, brao, ta grinja nonih noktiju oko toga to je uzrok zloe je ono to me pretvara u finog nasmijanog maljika. Oni ne zalaze u to to je uzrok dobrote, pa zato onda ta druga radnja? Ako su ljudovi dobri to je zato to im se tako svia, a ja se ne bih htio mijeati u njihova zadovoljstva, i isto je i za tu drugu radnju. A ja sam zalazio u tu drugu radnju. tovie, 46 zloa je u osobi, jedinki, vama ili meni samom samcitom, a tu osobu pravi stari Gospodjin iliti Bog i njegov je veliki ponos i radostja. Ali ne-osoba ne moe imati zlou, to znai da oni u vladi i suci i kole ne mogu doputati zlo jer ne mogu doputati osobnost. I nije li naa suvremena povijest, brao moja, pria o naim maljutkim osobama koje se bore protiv tih velikih strojeva? Ozbiljan sam s vama, brao, glede toga. Ali ja radim ono to radim zato jer volim to raditi. Tako sad, ovog nasmijeenog zimskog jutra, pijem taj vrlo jaki aji s molokom i licom za licom za licom eera, poto imam sklonost k slatkosti, i izvukao sam iz penice doruak koji mije moja jadna stara mama pripremila. Bilo je to jedno preno jaje, to i nita drugo, ali napravio sam prepeenac i pojeo jaje i prepeenac i dem, mljackajui dok sam itao gazetu. Gazeta je bila kao i obino o ul-tranasilju i pljakama banaka i trajkovima, i nogometaima koji su sve paralizirali strahom kad su zaprijetili da nee igrati u sljedeu nedjelju ako ne dobiju vee plae, ba su to gadni maljiki. Takoer je

bilo jo putovanja u svemir i veih stereo televizora i ponuda besplatnih paketa deterdenta u zamjenu za etikete s konzervi juhe, udesna ponuda samo ovaj tjedan, emu sam se mekao. I bio je bolji veliki lanak o suvremenoj mladei (to je znailo meni, pa sam se lijepo naklonio, kezei se kao bezumnaja) koji je napisao neki jako pametni elavi elovjek. Proitao sam to paljivo, brao moja, srui stari aji, alicu za tasom za aajom, hrskajui moje lomtike crnog prepeenca umoenog u demi i jajce. Taj ueni vjek rekao je uobiajene vee, o nedostatku roditeljske stege, kako je on to zvao, i nestaici zbilja horroro uitelja koji bi izlemetali vrake klince iz njihovih nevinih gaa da viu buhuhu traei milost. Sve to je bilo glupaje i namekalo me, ali bilo je lijepo nastaviti znajui da se stalno dospijeva u novine, O brao moja. Svaki danje bilo neto o suvremenoj mladei, 47 ali najbolja ve to su je ikad imali u staroj gazeti bila je od nekog starejeg popca s pseim ovratnikom koji je rekao da po njegovom miljenju, a govorjao je kao boji ovjek, VRAG JE BIO VANI i kao uvlaio se u mlada nevina tijela, i svijet odraslih je bio odgovoran za to sa svojim ratovima i bombama i tim glupostima. Tako daje to bilo u redu. Pa je on znao o emu govori, poto je ovjek Boga. Pa mi mladi nevini maljiki nismo krivi. Tono tono tono. Kad sam burp burp par puta od mog nevinog punog eluca, poeo sam vaditi dnevne platje iz ormara, ukljuujui radio. Svirala je glazba, jako lijep maljutki gudaki kvartet, brao moja, Claudiusa Birdmana, koji sam dobro znao. Mada, morao sam se mekati, mislei na ono to sam vidjao jednom u nekom od tih lanaka o suvremenoj mladei, o tome kako bi suvremena mlade bila bolja kad bi se mogla ohrabriti u Intenzivnom poznavanju umjetnosti. Velika glazba, pisalo je, i Velika poezija smirili bi suvremenu mlade i uinili suvremenu mlade civiliziranijom. Civiliziranijom moja sifilistina muda. Glazba me uvijek nekako izotravala, O brao moja, i inila da se osjeam kao sam stari Gospodjin, spreman za stari donner i blitzen i da vjekovi i komadi kriaju pod mojom ha ha moi. A kad sam oistjao licoje i rukaje i obavio odijevanje (moje dnevne platje bile su kao uenika odjea: plave hlae i vesta sa slovom A za Alex) pomislio sam daje najzad vrijeme da idjam do disk-butika (i depovi su mi bili puni lijepe lovaje) da vidim za davno obeanu i davno naruenu stereo Beethovenovu Broj devet (Zborsku simfoniju, to je), snimljenu za Masterstroke od strane Esh Sham Simfonije pod L. Muhaiwirom. Pa van sam iziao, brao. Dan je bio veoma razliit od noi. No je pripadala meni i mojim druzjima i svim ostalim nadsatima, i stareja buroazija se skupljala unutra upijajui glupaje svjetske programe, ali danje bio za stareje, i inilo se da uvijek ima vie rozova ili milicajkana okolo tijekom dana, tako48 dcr. Uhvatio sam autobus na uglu i odvezao se do sredita, ;i onda sam otpjeaio natrag do Tavlor Placea, i tamo je bio disk-butik kojeg sam aavao svojim neusporedivim kupovanjem, O brao moja. Imao je glupaje ime MELODIJA, ali bio je zbilja horroro mjasto i skoraje, uglavnom, u nabavljanju novih snimaka. Uao sam i jedine druge muterije bile su dva mlada komada koja su lizala sladolede (a, pazite, to usred zime) i kao prebirale po novim pop--ploama - Johhnv Burnaway, Stash Kroh, The Mixers, Neka vas opuste Ed i Id Molotov, i svi ti ostali drekovi. Ta dva komada nisu bila starija od deset godina, i one su, kao i ja, inilo se, oito, odluile da na jedno jutro preskoe staru kolicu. Smatrale su sebe, moglo se vidjeti, za ba odrasle djevoke, sa sve starim ljuljanjem bokova kad su vidjele vaeg Vjernog Pripovjedaa, brao, i punjenim grudnjacima i crvenilom razmazanim po gubajama. Otiao sam do pulta, uputio pristojan zubaji smjeak starom Andvju iza njega (uvijek pristojan, uvijek usluan, zbilja horroro vjek, mada elav i jako jako mrav).

On je rekao: "Aha, znam to ti hoe, mislim, Dobre vijesti, dobre vijesti. Stiglo je." I s kao velikim dirigentskim rukama maui u taktu otiao je po nju. Dva mlada komada poela su se kikotati, kako ve biva u tim godinama, i ja sam ih kao hladno pogledao glazjama. Andy se vratio vrlo skoraje, maui velikom sjajnom bijelom omotnicom Devete, na kojoj je bilo, brao, namrteno kukcasto kao gromovito licoje samog Ludwiga van. "Evo", rekao je Andy. "Hoemo li je pustiti za probu?" Ali elio sam je kui, na mom stereu da je sluam sam samcit, vraki pohlepan. Iskopao sam enge za platiti i jedna od malih komada je rekla: "to si kupajao, braca? to veliku, to samo?" Te mlade djevoke imale su svoj nain govoretjenja. "The Heaven Seventeen? Luke Sterne? Goggly Gogol?" I obje su se zakikotale, zaljuljale bokovima. Onda mi je uletjela 49 ideja od koje sam se skoro sruio od uasa i ekstaze, O brao moja, pa nisam mogao disati skoro deset sekundi. Oporavio sam se i rairio svoje novooiene zubaje i rekao: "to vi imate kod kue, sestrice male, da putate svoje cvrkutavce?" jer sam mogao vidjati da su ploe koje su kupile bile one iparike pop vee. "Kladim se da nemate nita nego male prijenosne izletnike gramofone." A one su malo isturile donje usnice na to. "Doite sa striekom", rekao sam, "i ujte kako treba. ujte aneoske trube i avolje trombone. Pozvane ste." I kao sam se naklonio. One su se opet zakikotale i jedna je rekla: "O, ali tako smo gladne. O, ba bi jele" Druga je rekla: "Da, moe to rei, ba moe." Pa sam ja rekao: "Jedite sa striekom. Recite gdje." Onda su se one vidjale kao zbilja profinjene, stoje bilo kao patetino, i poele spominjati glasom velikih dama Ritz i Bristol i Hilton i II Ristorante Granturco. Ali ja sam to prekinuo sa: "Slijedite strieka", i odveo ih do restorana s tjesteninom na brzinu iza ugla i pustio ih da napune svoje nevine mlade gubice pagetima i kobasicama i kremnita-ma i banana splitovima i vruim okoladnim ejkovima, dok mi nije skoro pozlilo od tog prizora, a ja sam, brao, ruao skromno tek nitu hladne unke s malo ilija. Ta dva komada bila su jako slina, mada ne sestre. Imale su iste ideje ili nedostatak njih, i istu boju kose - kao obojena slama. Pa, danas e zbilja odrasti. Danas u to uiniti pravim danom. Bez kole poslije ruka, ali obrazovanje svakako, Alex kao uitelj. Njihova imena, rekle su, bila su Marty i Sonictta, dovoljno bezumnaja i vrhunac njihove djetinjaste mode, pa sam ja rekao: "Dobrano dobro, Marty i Sonietta. Vrijeme za veliko putanje. Doite." Kad smo bili vani na hladnoj ulici sjetile su se da nee ii autobusom, o ne, nego taksijem, pa sam im ja udovoljio, mada uz zbilja horroro smijeak u sebi, i pozvao taksi s postaje pored Centra. 50 Voza, stareji vjek sa zaliscima u veoma zamrljanim platjama, rekao je: "Bez trganja. Bez gluposti s tim sjeditima. Ba su nanovo tapecirana." Smirio sam njegove glu-paje strahove i odvezli smo se do Zajednikog bloka 18a, dok su se ta dva smjela mlada komada kikotala i aputala. Pa, da skratim, stigli smo, O brao moja, i ja sam ih poveo gore do 10-8, i one su uzdisale i mekale se do gore, a onda su bile edne, rekle su, pa sam otkljuao koveg s blagom u mojoj sobi i dao tim desetogodinjim djevokama po jednog pravog horroro kota, mada dobro popunjenog boc-kavom sodom. Sjele su na moj krevet (jo nenamjeten) i mahale nogama, mekujui se i pjatjajui svoje sa sodom, dok sam ja pustio njihove kao patetine maljutke ploe na mom stereu. Kao pjati neko slatkasto djeje pie, bilo je to, iz veoma lijepih i divnih i skupocjenih zlatnih pehara. Ali one su napravile oh oh oh i rekle "Super" i "Guba" i druge udne slovaje koje su bile vrhunac mode u toj skupini mladei. Dok sam im ja putao te drekove ohrabrivao sam ih da popiju i uzmu jo po jedno, i nisu bile s raskida, O brao moja. Pa, do vremena kad su

njihove patetine pop-ploe bile po dva puta putene (bile su dvije: "Medeni nosi" koji je pjevao Ike Yard, i "No za danom za noi", koju su stenjala dva uasna bezmuda eunuha ija sam imena zaboravio) stizale su blizu vrhunca svoje histerije mladih komada, s poskakivanjem svud po mom krevetu, a ja u sobi s njima. Stoje bilo zbilja uinjeno tog popodneva nema potrebe opisivati, brao, poto biste mogli lako pogoditi sve. Te dvije bile su razplatjane i mekale se da puknu u tili as, i mislile su daje bolja zabava da vidjaju starog striku Ale-xa kako stoji sav nagoj i ukruen poput drke od tave, stiui iglu za injekcije poput nekog razgolienog lijenika, onda dajui sebi stari ubod reeih izluevina praum-ske make u rukaju. Onda sam izvukao divnu Devetu iz omota, pa je i Ludwig van sad bio nagoj, i stavio sam iglu 51 da iti na zadnji stavak, koji je bio sav blaenstvo. Tada je bila tu, bas gudai kao da su govorjali ispod mog kreveta ostatku orkestra, a onda je uao muki ljudski golos i rekao im svima da se raduju, i onda divna blaena melodija sva o tome kako je Radost predivna iskra kao nebeska, i onda sam osjetio kako stari tigrovi skau u meni i bacio sam se na ta dva mlada komada. Ovaj put nisu mislile daje neto zabavno i prestale su kriati od velikog veselja, i morale su se podati udnim i izopaenim eljama Alexan-dra Velikog koje su, to zbog Devete a to zbog injekcije, bile udesnaje i zamjeatne i veoma zahtjevne, O brao moja. Ali one su bile obje jako pijane i teko da su mnogo osjetile. Kad se posljednji stavak izvrtio po drugi put, sa svim lupanjem i krianjem o Radosti Radosti Radosti Radosti, onda se ta dva mlada komada nisu ponaala kao velike profinjene dame. Sad im se probudila svijest o onom stoje uinjeno njihovim malenkim osobama i govorile su da hoe kui i da sam ja divlja zvijer. Izgledale su kao da su bile u nekoj velikoj bitvi, kao to zbilja i jesu, i bile su pune modrica i izubijane. Pa, ako nee u kolu, ipak moraju dobiti obrazovanje. I obrazovanje jesu dobile. Kriale su i govorile joj joj joj dok su oblaile svoje platje, i mene su kao lupale svojim iparikim ruicama dok sam ja leao tamo prljav i goloj i dosta iscrpljen i izmoden na krevetu. Mlada Sonietta je kriala: "Zvijeri i odvratna ivotinjo. Prljavi gade." Pa sam ih pustio da pokupe stvari i izau, to i jesu, govorei kako bi trebalo rozove poslati na mene i sav taj drek. Onda su silazile stubama i ja sam utonuo u san, dok je stara Radost Radost Radost Radost lupala i urlikala. 52 5 se desilo, meutim, bilo je da sam se probudio kasno (u skoro sedam i trideset po mom satu) a to, kako se ispostavilo, nije bilo ba pametno. Moete vidjati da se sve u ovom zlobnom svijetu rauna. Moete ponjati da jedna stvar uvijek vodi do druge. Tono tono tono. Moj ste-reo nije vie isputao Radost i Grlim vas O vi milijuni, znai da gaje neki vjek iskljuio, a to bi mogao biti ili t ili m, poto se njih dvoje sad sasvim jasno slujalo iz dnevne sobe i, po kuc kuc tanjuria i slurp slurp pirjanja aja iz alica, znalo da su za stolom i umorno jedu obrok nakon dnevnog rabotanja njega u tvornici a nje u duanu. Jadni starci. Bijedni stareji. Stavio sam svoj ogrta i izvirio, kao pravi voljeni sin jedinac, da kaem: "Bok bok bok vama. Mnogo mije bolje nakon odmaranja. Spreman sam sad za veernji posao da zaradim ono malo para." Jer to su rekli da vjeruju da radim u to vrijeme. "Njam njam, mama. Ima li i za mene?" Bilo je to kao neka smrznuta pita koju je odmrzla i onda podgrijala i izgledala je ne ba jako privlano, ali morao sam rei to to sam rekao. Tata me je pogledao s ne ba zadovoljnim sumnjiavim pogledom ali nije rekao nita, znajui da se ne usuuje, a mama mije uputila jedan umorni kao mali mek, tebi plodu utrobe moje moj sine jedince, tako nekako. Otplesao sam u kupaonicu i vrlo skoraje se oistjao posvud, jer

sam se osjeao umorno i ulijepljeno, onda natrag u moju jazbinu po veernje platje. Onda, sjajei, oeljan, ietkan i prei van, sjeo sam za svoj lomtik pite. 53 Tatata je rekao: "Nije da elim njukati, sine, ali gdje to tono ide raditi naveer?" "Oh", vakao sam, "to su uglavnom razne sitnice, kao ispomo. Tu i tamo, kako ve biva." Uputio sam mu ravan gadan pogled, da kaem da gleda svoja posla, a ja u gledati svoja. "Nikad ne traim novac, zar ne? Ni novac za odjeu ni za izlaske? Dobro onda, zato pita?" Moja tata je kao postid promrlj eprtlj. "Oprosti, sine", rekao je. "Ali ponekad se brinem. Ponekad sanjam. Moe se smijati ako hoe, ali ima mnogo toga u snovima. Prole noi sanjao sam taj san s tobom u njemu i nije mi se uope svidjelo." "Oh?" Sad me zainteresovatjao, tako sanjajui mene. Imao sam osjeaj da sam i ja neto sanjao, ali se nisam dobro mogao sjetiti to. "Da?" rekao sam, prestajui vakati moju ljepljivu pitu. "Bio je jasan", rekao je moj tata. "Vidio sam te kako lei na ulici i tukli su te drugi djeaci. Ti djeaci bili su kao oni s kojima si se motao prije nego to si poslan u zadnju popravnu kolu." "Oh?" Nasmijao sam se u sebi na to, da tatata vjeruje da sam seja zbilja popravio ili vjeruje da vjeruje. A onda sam se sjetio svog sna, koji je bio san od tog jutra, da Geor-gie daje svoje generalske zapovjedi i stari Tupi se bezubo meka dok vitla biem. Ali snovi su suprotno od jave, jednom mije reeno. "Nemaj brige za tvog sina jedinog i nasljednika, 0 oe moj", rekao sam. "Bojati se nemoj. On o sebi brigu voditi zna, dota." "I", rekao je moj tata, "bio si bespomoan u lokvi vlastite krvi i nisi se mogao braniti." To je bilo zbilja suprotno, pa sam se jo maljutko nasmijao u sebi, a onda sam izvadio sve enge iz karmana i zazveketao njima na grubi Stolnjak. ": --!- ...: <. ; ,;; ,,-r... ./m;,;, . . ,v. ,.-.. 54 .,. ,:. .. Rekao sam: "Evo, tata, nije mnogo. To sam zaradio sino. Ali moda bude za koje pitje kota na nekom finom mjestu za tebe i mamu." "Hvala ti, sine", rekao je. "Ali mi vie ne izlazimo mnogo. Ne usuujemo se izlaziti, jer su ulice kakve jesu. Mladi huligani i tako to. Ipak, hvala. Donijet u joj kui bocu neega sutra." I pokupio je napljakahu ljepovicu u svoj karman hlaa, poto se mama bavila istjajem suda u kuhinji. A ja sam izaao uz osmijehe pune ljubavi sa svake strane. Kad sam stigao do dna stubita stambenog bloka bio sam pomalo iznenaen. Bio sam vie od toga. Razjapio sam usta u nevjerici. Doli su mi u susret. ekali su pored ivrljane zajednike zidne slikanje golojeg dostojanstva rada, goli vjekovi i enaje za kotaima industrije, kao to sam rekao, sa svom onom prljavtinom koju su im u usta docrtali zloesti maljici. Tupi je imao veliku debelu olovku crne masne boje i ispisivao je velike prljave slovaje po naoj zajednikoj slikariji i smijao se starim smijehom Tupog - vo ho ho - dok je to radio. Ali se okrenuo, kad su mi Georgie i Pete poeljeli dobro zdravo, pokazujui svoje blistave druzja zubaje, i zatrubio je: "On su ovdje, on su stigli, hura", i nespretno zaplesao. "Zabrinuli smo se", rekao je Georgie. "Tamo smo bili i pitjali staro moloko s noevima, a ti si mogao biti kao uvrijeen zbog ove ili one vee, pa doosmo mi do tvog prebivalita. Tako je, Pete, zar ne?" "O, da, tako je", rekao je Pete. "Iza prika", rekao sam ja, paljivo. "Imao sam poneto bola u golovi pa sam morao spavati. Nisam probuen onda kad sam naredio da me probude. Ipak, evo nas svih, spremni za ono to stara noaja nudi, da?" inilo se da sam pokupio to da? od P. R.

Deltoida, mog poslijepopravnog savjetnika. Jako udno. .;.<, .>>> - ../:< ; ..;;.;.<; ^.;. . 55 "alim zbog bola", rekao je Georgie, kao veoma zabrinut. "Koritenje golove previe kao, moda. Sigurno je bol nestao? Sigurno da ti ne bi bilo drae da se vrati u krevet?" I svi su se pomalo nasmijali. "ekajte", rekao sam. "Da mi lijepo stvari blistavo raistimo. Ovaj sarkazam, ako ga mogu tako nazvati, ne stoji vam, O prijatelji moji mali. Moda ste pomalo tiho govori-tjali iza mojih lea, napravili svoje male ale i tako to. Poto sam ja va druzja i vo, svakako bih trebao znati to se zbiva, eh? Onda, Tupi, to taj veliki konjski zijev od smjeka oznaava?" Jer Tupi je otvorio usta u kao bezumnajom nijemom meku. Georgie je dometnuo vrlo skoraje: "Dobro, nema vie podrugivanja Tupom, brate. To je dio novog reda." "Novi red?" rekao sam. "to je to o novom redu? Bilo je nekih velikih razgovora iza mojih zaspalih lea i to je sigurno. Da sluajam jo." I nekako sam prekriio rukaje i naslonio se udobno za sluanje na razbijeni rukohvat stuba, poto sam bio jo vii od njih, druzja kako su se zvali, na treoj stubi. "Bez uvrede, Alex," rekao je Pete, "ali htjeli smo imati stvari malo demokratinije. Ne kao da ti kae to raditi i to ne raditi cijelo vrijeme. Ali bez uvrede." Georgie je rekao: "Uvrede nema ni ovdje ni drugdje. To je pitanje tko ima ideje. Koje je ideje on imao?" I drao je smjeli pogled svojih glazova na meni. "To su sve sitne stvari, malenke vee kao sino. Mi odrastamo, brao." "Jo", rekao sam, ne miui se. "Da ujem jo." "Pa," rekao je Georgie, "kad ba mora, uj onda. Idja-mo okolo, kradujemo duane i tako, i dobijamo po bijednu aku para svaki. A tamo je Will Englez u kavanskom mja-stu Muscleman koji kae da moe utopiti sve to bi neki maljik htio kraovati. Sjajne stvari, staklie", rekao je, i 56 dalje s tim hladnim glazjama usmjerenim u mene. "Velike velike velike love ima u tom to Will Englez kae." "Pa", rekao sam ja, veoma oputen izvana ali zbilja razdra unutra. "Otkad se to ti drui i uruje s Willom Englezom?" "Tu i tamo", rekao je Georgie. "Idem okolo i sam sam-cit. Kao prole subote na primjer. Ja mogu ivjeti svoj iznj, druzja, zar ne?" Nije mi ba bilo milo sve to, brao moja. "A to e napraviti", pitao sam, "s tim velikim velikim velikim enga-ma ili novcem kako ga ti tako uzvieno naziva? Zar nema svaku ve koja ti treba? Ako ti treba auto samo ga ubere s drveta. Ako ti treba lijepa lovica uzme je. Da? Zato ta iznenadna ilarna da se bude veliki naduti kapitalist?" "Ah", rekao je Georgie, "ti misli i govorja ponekad kao malo dijete." Tupi je to popratio s hu hu hu. "Noas", rekao je Georgie, "izvodimo pravo odraslo kraovanje." Pa je moj san rekao istinu. Georgie general govori to da radimo a to ne, Tupi s biem kao praznoglavi iscereni buldog. Alija sam igrao paljivo, s velikom panjom, najveom, govorei, nasmijeeno: "Dobro. Zbilja horroro. Inicijativa doe onima koji ekaju. Nauio sam te mnogo, mali druzja. Sad mi reci to ima na umu, Georgie deko." "O," rekao je Georgie, lukavo i vjeto nasmijeen, "prvo staro moloko-plus, ne bi li rekao? Neto da nas malo izotri, djeae, ali tebe posebno, poto smo mi prije poeli." "Govorjao si moje misli mjesto mene", smjekao sam seja. "Upravo sam htio predloiti dragu staru Korovu. Dobro dobro dobro. Povedi, mali Georgie." I kao sam se duboko naklonio, smjekajui se kao bezumnaja, ali razmiljajui cijelo vrijeme. No, kad smo doli na ulicu, vidjao sam da je razmiljanje za glupaje i da umnaji kao koriste inspiraciju

i to Gospodjin poalje. Jer sad mi je lijepa glazba pritekla u pomo. Jedan je auto idjao pored i radio mu 57 je bio ukljuen, i mogao sam ba slujati takt ili dva Lud-wiga van (bio je to Violinski koncert, posljednji stavak) i vidjao sam odmah to da radim. Rekao sam, vrlo jakim dubokim golosom: "Dobro, Georgie, sad", i trgnuo svoju koljaku britvaju. Georgie je rekao: "Uh?" ali je bio dovoljno skoraji sa svojim noajom, otrica je izala sviii iz drke, i krenuli smo jedan na drugog. Stari Tupi je rekao: "0, ne, to ne ide tako, nikako", i krenuo da razmota lanac oko svog struka, ali je Pete rekao, stavljajui rukaju vrsto na starog Tupog: "Ostavi ih. Tako je kako treba." Pa su onda Georgie i Iskreno Va obavili staro maje vrebanje, traei priliku, poznajui stil jedan drugog malo previe horroro, Georgie tu i tamo radei mah mah mah svojom sjajnom noajom ali nikako ne pogaajui. Cijelo vrijeme ljudovi su prolazili i vidjali sve to ali su gledali svoja posla, poto je to bio uobiajeni ulini prizor. Ali onda sam ja izbrojao edjin dva tri i krenuo cak cak cak britvajom, mada ne na licoje ili glazje nego na Georgiejevu rukaju s noajom i, brao moja mala, on je pustio. Jest. Ispustio je svoju noaju s kling klang na tvrdi zimski plonik. Samo sam pokakljao njegove prste svojom britvajom, i on je gledao maljutki izvor krvce koji se crvenio na svjetlu svjetiljke. "Sad," rekao sam ja, i ja sam bio taj koji je poinjao, jer je Pete dao starom Tupom sovjet da ne razmota uaju sa struka i Tupi je to posluao, "sad, Tupi, hajdemo ja i ti ovo razrijeiti, neemo li?" Tupi je poeo "Aaaaaaaargh", kao neka bolje bezumnaja zvijer, i kliznuo lancem sa struka zbilja horroro i skoraje, tako da ste se morali zadiviti. Sad, pravi stil za mene u tome bio je da se drim nisko kao u abljem skakanju da zatitim licoje i glazje, i tako sam i uradio, brao, tako da je jadni stari Tupi bio maljutko iznenaen, postoje bio naviknut na izravno suoenje mah 58 mah mah. Sad, priznat u da me zakaio uasno po leima pa je peklo kao bezumnaje, ali taj bol mi je rekao da krenem skoraje jednom za svagda i zavrim sa starim Tupim. Pa sam zamahnuo britvajom na njegovu lijevu nogaju u veoma tijesnim tajicama i rasjekao sam pet centimetara tkanine i izvukao maljutku kap krvi da napravim Tupog zbilja bezumnajom. Onda dok je on vikao auuuu auuuu kao pseto pokuao sam isti stil kao i za Georgieja, ulaui sve u jedan potez - gore, naspram, rez - i osjetio sam kako se britva zariva dovoljno duboko u meso zapea starog Tupog i on je ispustio svoju zmijoliku uaju skviei kao malo dijete. Onda je pokuao popiti svu krv iz svog zapea i urlati istodobno, i bilo je previe krvce za popiti i napravio je glub glub glub, crveno je trcalo ba lijepo, ali ne za dugo. Rekao sam: "Dobro, moji druzja, sad bismo trebali znati. Da, Pete?" "Ja nisam rekao nita", rekao je Pete. "Nisam govor-jao ni slovja. Vidi, stari Tupi krvari na smrt." "Nikako", rekao sam. "Moe se umrijeti samo jednom. Tupi je umro prije nego to je roen. Ta crvena crvena krvca e uskoro prestati." Jer nisam zasjekao kao glavne ile. I, ja osobno izvadio sam istu tatoku iz karmana da zamotam oko ruke jadnog starog umirueg Tupog, dok je on zavijao i stenjao, i krvca je prestala kao to sam rekao da hoe, O brao moja. Pa su oni sad znali tko je gospodar i voa, ovce, mislio sam ja. Nije trebalo mnogo da se stiaju ta dva ranjena vojnika u udobnom okruenju Duke of New Yorka, to s velikim brandvjima (kupljenim njihovim novcima, poto sam ja sve dao svom tati) i brisanjem tatokama namoenima u vru s vodom. Stan komadi prema kojima smo bili tako.horroro 59

sino bili su opet tu, govorei "Hvala, momci" i "Bog vas blagoslovio, deki" kao da ne mogu prestati, mada nismo ponovili stari samaritski tos s njima. Ali Pete je pitao: "to ete popiti, cure?" i donio im crno s pjenom, postoje izgleda on imao znatan iznos ljepovica u karmanima, pa su nastavile glasnije nego ikad sa svojim: "Bog vas blagoslovio i uvao, momci", i "Nikad vas ne bismo otkucale, deki", i "Najbolji deki na svijetu, to ste vi." Konano sam ja rekao Georgieju: "Sad smo natrag kako smo bili, da? Ba kao i prije i sve je zaboravljeno, u redu?" "U redu u redu u redu", rekao je Georgie. Ali stari Tupi je jo izgledao pomalo oamueno i ak je i rekao: "Mogao sam srediti onog velikog pizduna, zna, mojim uajom, samo se neki vjek isprijeio izmeu", kao da se podratao ne sa mnom nego nekim drugim malj ikom. Rekao sam: "Pa, Georgie deko, to si imao na umu?" "Oh", rekao je Georgie, "ne noas. Ne ove nooje, molim." "Ti si veliki snaan elovjek", rekao sam, "kao i svi mi. Nismo mala djeca, zar ne, Georgie deko? Pa, onda, to na umu si imao ti?" "Mogao sam ga lancem po oima ba horroro", rekao je Tupi, a stare babuke su i dalje nastavljale sa svojim: "Hvala, deki." "Tamo je ta kua, zna", rekao je Georgie. "Ona s dvije svjetiljke ispred. Ona s glupajim imenom, kao." "Kojim glupajim imenom?" "Palaa ili Plaa ili neka takva glupajast. Gdje taj jako stareji komad ivi sa svojim makama i svim tim jako starejim vrijednim veima." "Kao recimo?" "Zlato i srebro i kao dragulji. To je Will Englez kao rekao." . " :;)": ." .; ....<".>, :..-. ;.:;.-\..v 60 "Vidjam", rekao sam. "Vidjam horroro." Znao sam gdje je to to misli - Stari grad, odmah iza Stambenog bloka Victoria. Pa, zbilja horroro voa uvijek zna kad popustiti i pokazati se velikodunim prema svojim kao podreenima. "Jako dobro, Georgie", rekao sam. "Dobra zamisao, koju treba slijediti. Hajdemo idjati odmah." I kad smo izlazili stare babuke rekle su: "Neemo nita rei, deki. Bili ste ovdje cijelo vrijeme, momci." Pa sam ja rekao: "Dobro stare cure. Vraamo se da vam kupimo jo za deset minuta." I tako sam poveo svoja tri druzja u susret mojoj kobi. 61 Oc dmah iza Duke of New Yorka na istok bili su uredi, a onda je tu bila stareja olupana biblio i onda bolji blok stanova zvan Blok Victoria po nekakvoj pobjedi, i onda ste dolazili u stareje zgrade u gradu u dijelu koji se zvao Stari grad. Imali ste neke ba horroro drevne domove tu, brao moja, sa strejim ljudovima unutra, mravi stari kao lajui pukovnici sa tapovima i stari komadi koji su bili udovice i gluhe stareje gospoe s makama koje nisu, brao moja, osjetile nikakav dodir elovjeka u svojim djevianskim kao iznjima. I tu su, odista, bile stareje vee koje bi donijele svoj dio novaca na turistikom tritu -kao slike i dragulji i drugi stareji predplastini drek tog tipa. Pa smo doli fino i tiho do tog doma zvanog Palaa, i tamo su bile okrugle svjetiljke vani na eljeznim stupovima, kao uvajui prednja vrata s obje strane, i bilo je svjetlo kao prigueno u jednoj od soba u prizemlju, i mi smo otili u fino zamraeni dio ulice da gledamo kroz prozor to se zbiva. Prozor je imao eljezne reetke ispred, kao da je kua zatvor, ali mogli smo vidjati lijepo i jasno to se dogaa.

Ono to se dogaalo bilo je da je taj stareji komad, jako sijeda u volosima i s jako kao izboranim licojem, sipala staro moloko iz boce u tanjurie i onda stavljala te tanjurie na pod, pa ste mogli zakljuiti da ima mnogo mjauuih koki kako se motaju tamo. I mogli smo vidjati jednu ili dvije, velike debele skutene, kako skau na stol s otvorenim ustima mijau mijau mijau. I mogli ste vidjati kako im ta stara babuka govori, govorja kao prijekornim 62 rijeima svojim makicama. U sobi se moglo vidjati mnogo starih slika po zidovima i starejih jako kitnjastih satova, i neke vaze i ukrase koji su izgledali stareje i dragoje. Georgie je proaputao: "Zbilja horroro engi se mogu dobiti za njih, brao. Will Englez je zbilja nestrpljiv." Pete je rekao: "Kako unutra?" Sad je to bilo na meni, i to sko-raje, prije nego to nam Georgie pone govoriti kako. "Prva ve", proaputao sam, "je da pokuamo na uobiajeni nain, od naprijed. Ja u doi jako pristojno i rei da je jednom od mojih druzja pozlilo na ulici. Georgie moe biti spreman za pokazati se, kad ona otvori, onamo. Onda se trai aa vode ili da se telefonira doktoru. Onda je lako." Georgie je rekao: "Moda ona nee otvoriti." "Pokuat emo, da?" I on je kao slegnuo pleojima, s ustima ablje rastegnutim. Pa sam ja rekao Peteu i starom , Tupom: "Vas dva druzja idite s obje strane vrata. Dobro?" Kimnuli su u tami dobro dobro dobro. "Tako", rekao sam Georgieju, i krenuo smjelo ravno na vrata. Tamo je bilo tipkalo za zvono i ja sam ga pritisnuo, i brrrr brrrr se ulo u hodniku unutra. Kao osjeaj sluanja je uslijedio, kao da < su komad i njene koske sve nauljile ui na brrrr brrrr, udei se. Pa sam ja pritisnuo staru zvonaju malo uur- , banije. Onda sam se nagnuo do otvora za pisma i doviknuo kao profinjenim golosom: "Upomo, gospoo, molim vas. Mom prijatelju je upravo pozlilo na ulici. Dajte da nazovem doktora, molim vas." Onda sam mogao vidjati kako se svje- > tlo pali u hodniku, i mogao sam uti noge stare babuke kako idu flip flop u mekanim papuama sve blie vratima, i zamislio sam, ne znam zato, da ima po jednu veliku debelu maketinu u svakoj ruci. Onda je ona doviknula veoma iznenaujuim kao dubokim golosom: "Odlazite. Odlazite ili u pucati." Georgie je uo to i dolo mu je da se nasmije. : 63 Ja sam rekao, s kao nestrpljenjem i urbom u mom gospodskom golosu: "O, molim vas, pomozite, gospoo. Mom prijatelju je jako loe." "Odlazite", doviknula je ona. "Znam ja vae prljave trikove, navedete me da otvorim vrata i onda kupim stvari koje ne elim. Odlazite, kaem vam." To je bila zbilja lijepa nevinost, bila je. "Odlazite", rekla je opet, "ili u nahukati moje make na vas." Pomalo bezumnaja je bila, moglo se to uoiti, jer je provodila cijeli iznj sasvim sama. Onda sam ja pogledao gore i vidjao daje tamo bio prozori iznad vrata i da bi bilo mnogo skorajije samo uraditi staro penjanje na pleoja i ui na taj nain. Inae emo se prepirati cijelu dugu noaju. Pa sam rekao: "Dobro, gospoo. Ako neete pomoi, moram povesti mog bolesnog prijatelja nekamo drugamo." I namignuo sam mojim druzjima da se tiho udalje, dok sam samo ja povikao: "Dobro, prijatelju, sigurno emo naii na nekog dobrog samaritanca negdje drugdje. Ovoj staroj gospoi ne moemo zamjeriti stoje sumnjiava kad toliko nitkova i propalica luta okolo nou. Zbilja ne moemo." Onda smo opet ekali u mraku i ja sam proaputao: "Dobro. Vratite se do vrata. Ja stanem na pleoje Tupom. Otvorim taj prozor i ja ulazim, druzja. Onda da uutkam stari komad i otvorim svima. Nema problema." Jer sam kao pokazivao tko je voda i elovjek sa zamislima. "Vidite", rekao sam. "Zbilja horroro rezbarija u kamenu nad tim vratima, fin oslonac za moje nogaje." Oni su vidjali to, divei se moda, pomislio sam, i rekli i kimnuli Dobro dobro dobro u mraku.

Pa natrag na prstima do vrata. Tupi je bio na teki jaki malj ik i Pete i Georgie su me kao podigli na bolje muevna pleoja Tupog. Cijelo to vrijeme, O hvala svjetskim programima na glupajoj TV i, jo vie, bojaznima ljudova u noi zbog nedostatka policije, ulica je bila mrtva. Tamo 64 gore na pleojima Tupog vidjao sam da e ta kamena rez-barija iznad vrata biti ba fin oslonac za moje izme. Podigao sam se na koljena, brao, i bio sam tu. Taj prozor je, kao to sam i oekivao, bio zatvoren, ali potegao sam svoju britvaju i vjeto polomio staklo prozora kotanom drkom iste. Cijelo to vrijeme ispod su moji druzja duboko disali. Pa sam gurnuo rukaju kroz pukotinu i uinio da donja polovica prozora krene gore srebrnasto glatko i lijepo. I, kao u kadu, uao sam. I tamo su bile moje ovce, usta otvorenih dok su gledali gore, O brao. Bio sam u zaprijeenoj tami, okruen krevetima i ormarima i bolje tekim stolcima i gomilama kutija i knjiga. Ali sam muki krenuo prema vratima sobe u kojoj sam bio, vidjevi kao prugu svjetla ispod njih. Vrata su napravila kriiiip i onda sam bio u pranjavom hodniku s drugim vratima. Sve to rasipanje, brao, sve te sobe i samo jedna stareja baba i njene make, ali su moda maori i koske imali kao odvojene sobe, ivei na vrhnju i ribljim glavama kao plemenite kraljice i princeze. Mogao sam uti kao priguen golos tog starog komada dolje kako govori: "Da da da, tako je", ali ona bi to govorjala tim mjauuim ulizicama koje mijaaaau trae jo moloka. Onda sam vidio stube koje vode dolje u hodnik i pomislio sam u sebi da u sad pokazati tim prevrtljivim i bezvrijednim mojim druzji-ma da sam vrijedan koliko njih trojica i vie. Uradit u sve sam samcit. Obavit u ultranasilje na starejem komadu njenim micicama ako bude potrebe, onda uzeti dobra pune rukaje onog to izgleda kao zbilja polenja stv; otplesati do vrata i otvoriti ih zasipajui srebrom i zl moje druzje koji ekaju. Oni moraju nauiti to stvo. Pa dolje sam idjao, polako i njeno, divei se r^ granjim slikama iz starih vremena djevok kosom i visokim ovratnicima, kao priroda s drveem i konjima, sveti bradati vjek sav goloj visi na kriu. Osjeao se zbilja otar vonj makica i ribe za make i stareje praine u ovom domju, razliit od stambenih blokova. I onda sam bio dolje i mogao sam vidjati svjetlo u toj prednjoj sobi gdje je ona dijelila moloko maorima i kokama. tovie, mogao sam vidjati te velike predebele skutene kako ulaze i izlaze maui repovima i kao eui se na vratnice. Na kao velikom drvenom kovegu u mranom hodniku mogao sam vidjati lijepi maljutki kip koji se sjajio na svjetlu iz sobe, bivajui kao mlada mrava djevoka koja stoji na jednoj nogaji s ispruenim rukajama, i mogao sam vidjeti da je nainjen od srebra. Pa sam imao to kad sam idjao u osvijetljenu sobu, govorei: "Bok bok bok. Konano se sreemo. Na kratak govorjat kroz otvor za pisma nije bio, da kaemo, zadovoljavajui, da? Priznajmo da nije, o odista nije, ti smrdljiva stareja babetino." I kao sam trepnuo na svjetlo u toj sobi i starog komada u njoj. Bila je puna maora i koki koji su se svi vukli tamo-amo po tepihu, s uperci-ma dlake koji su lebdjeli nad podom, i te debele skutene bile su sve razliitih oblika i boja, crne, bijele, prugaste, naranaste, arene, i svih doba, takoer, tako da je bilo maia koji su se igrali jedni s drugima i bilo je odraslih maca i bilo je zbilja slinavih starejih jako zlovoljnih. Njihova gospodarica, taj stari komad, pogledala me grubo poput mukarca i rekla: "Kako si uao? Dri se podalje, ti zloinaka mlada krastao, ili u biti prisiljena udariti te." Ba sam se horroro meknuo na to, vidjajui da ima u svojoj rukaji punoj ila piljivi drveni tap za hodanje koji je prijetei podigla na mene. Pa, pokazujui svoje blistave zubaje, idjao sam malo blie njoj, ne urei, i usput sam vidio na kao polici jednu lijepu malenu ve, najljepu maljenku ve koju bi se neki maljik koji voli glazbu kao

66 ja mogao ikad nadati da e vidjeti sa svoja dva glazja, jer to je bila kao golova i pleojc samog Ludwiga van, ono to zovu bistom, kao kamena ve s kamenom dugom kosom i slijepim glazjama i velikom rairenom manom. Krenuo sam na to istog trena, govorei: "Gle, kako lijepo i ba za mene." Ali idjajui prema njoj s mojim glazjama kao sasvim na njoj i pohlepnom rukajom ispruenom, nisam vidio tanjurie s mlijekom na podu i u jedan sam ugazio i nekako izgubio ravnoteu. "Uups", rekao sam, pokuavajui ostati uspravan, ali taj stari komad je dola iza mene vrlo podmuklo i s velikom skorajou za svoje godine i onda je tres tres po mojoj golovi svojim tapiem. Pa sam se naao na rukajama i koljenima pokuavajui se dii i govorei: "Nevaljala nevaljala nevaljala." A onda je ona opet tres tres, govorei: "Odvratna mala neodgojena stje-nica, upada u kuepravih ljudi." Nije mi se sviala ta tres tres igraja, pa sam uhvatio jedan kraj njenog tapa kad se opet spustio i onda je ona izgubila ravnoteu i pokuala se nasloniti na stol, ali onda je stolnjak kliznuo s vrem za mlijeko i bocom mlijeka koji su se zaljuljali kao pijani i onda rastrali bijele mlazeve u svim smjerovima, onda je ona bila na podu gunajui: "Vrag te odnio, mladiu, platit e za ovo." Sad su se sve make prepale i trale i skakale u kao majoj panici, i neke su se krivile meusobno, udarajui maje toloke starom lapom i pffft i grrr i greb. Ustao sam na nogaje, i tu je bila ta gadna napasna stareja haringa kojoj su se tresli prutovi i gunala je pokuavajui se podii s poda, pa sam joj dao malenki dobar udrac u licoje, i to joj se nije svidjelo, viknula je: "Vaaah", i mogao si vidjati njeno izborano ispjegano licoje kako se zacrvenja-valo tamo gdje sam spustio staru nogaju. Kad sam zakoraio unatrag poslije udarca, mora da sam kao nagazio na rep jedne od tih dreeih make tina, jer sam slujao gromkaji meeeouv i ustanovio da su se krzno i 67 zubi i pande kao privrstili oko moje noge, i psovao sam i pokuavao to otresti drei taj srebrni maljutki kipi u jednoj rukaji i pokuavajui se popeti preko tog starejeg komada na podu da doem do divnog Ludwiga van u kao namrtenom kamenu. I onda sam ugazio u drugi tanjuri | do vrha pun pjenuavog moloka i skoro se opet opruio, cijela ve zbilja humoristina ako je moete zamisliti slu-jajui nekog drugog vjeka, a ne Vaeg Skromnog Pripovjedaa. A onda je stareji komad na podu posegnula preko dreeih mjauuih macica i dograbila moju nogaju, jo se derui "Vaaaah" na mene i, poto sam ravnoteu malo izgubio, ovaj put sam se zbilja sruio, na pljuskajuce moloko i reue koske, a stara haringa me poela akati po licoju, poto smo oboje bili na podu, kriei: "Udrite ga, grebite ga, iupajte mu nokte, tom otrovnom malom kukcu", obraajui se samo svojim makicama, a onda, kao da sluaju starog komada, par koki je navalilo na mene i poelo grebati kao bezumnaje. Pa sam onda i ja sam postao kao J bezumnaji, brao, i poeo ih udarati, ali ta babuka je rekla: "Krastao, ne diraj moje mace", i kao me ogrebala po i licoju. Onda sam ja zakriao: "Ti prljava stara vreetino", | i podigao mali maljenki kao srebrni kip i opalio je finim tolokom po golovi i to ju je uutkalo ba horroro i lijepo. Sad kad sam ustao s poda meu svim skieim maori-ma i kokama, to sam to slujao nego umaju starog po- | licijskog auta u daljini, i svanulo mije skoraje daje stara haringa s makicama bila na telefonu s milicajkanima kad | sam ja mislio da govorja svojim mjaukavcima, poto joj je sumnjiavost skoraje uzavrijela kad sam ja zazvonio staru zvonaju pretvarajui se da traim pomo. Pa sad, sluja- 1 jui tu zastraujuu umaju roz-kola, skoio sam do vrata i i narabotjao se otvarajui sve brave i lance i zasune i druge zatitne veove. Onda sam ih otvorio, i tko bi bio na pragu nego stari Tupi, dok sam jedva mogao vidjati druga dva 68

moja takozvana druzja kako daju petama vjetra. "Dalje odavde", kriknuo sam Tupom. "Rozovi stiu." Tupi je rekao: "Ti ostani da ih saeka ha ha ha", i onda sam vidjao daje razmotao svoju uaju, i onda ju je podigao i zavitlao svi i zakaio me lagano i kao umjetniki po kapcima glazja, poto sam ih jedva zatvorio na vrijeme. Onda sam ja urlao okolo pokuavajui vidjati kroz taj vritei veliki bol, a Tupi je rekao: "Ne svia mi se da ti radi to si radio, stari druzja. Nije bilo pravo ne nije da krene na mene kako ti jesi, bratja." I onda sam mogao slujati njegove bolje teke izme kako lupaju, jer je on odjurio ho ho ho u tame-tinu, i samo nekih sedam sekundi nakon toga slujao sam milicajkanski kamion kako stie s jakim zamiruim urlikom sirene, kao neka bezumnaja zvijer koja izdie. I ja sam urlao i kao vritao okolo i lupio sam glovom tres ravno u zid hodnika, poto su mi glazje bile stisnute i soki navirao iz njih, vrlo agonizirajue. I tako sam ja pipao po hodniku kad su milicajkani stigli. Nisam ih mogao vidjati, naravno, ali mogao sam slujati i skoro namirisati vonjaju tih pizduna, i uskoro sam mogao osjetiti pizdune kad su poeli s grubostima i obavili staro zavrtanje ruke na lea, iznosei me van. Mogao sam takoer slujati jedan milicajkanski go-los kako govori kao iz sobe iz koje sam izaao u kojoj su bile sve te koske: "Gadno je udarena ali jo die", i ulo se glasno mijaukanje cijelo vrijeme. "Ovo je doista uitak", uo sam jo jedan milicajkanski golos da kae dok sam bio utolokiran jako grubo i skoraje u auto. "Mali Alex samo za nas." Ja sam zakriao: "Slijep sam, Gospodjin vas gromom ubio, vi groznaji kopilani." "Pazi kako se izraava", kao meknuo se golos, a onda sam dobio kao tolok iz zamaha nekom rukajom s prstenjem tono po ustima. . ;:... .:. . 69 Rekao sam: "Gospodjin vas ubio, vi vonjaji smrdljivi bratniji. Gdje su drugi? Gdje su moji smrdljivi izdajniki druzja? Jedan od mojih prokletih groznajih bratja me oi-nuo lancem po glazjama. Uhvatite ih prije nego to pobjegnu. To je sve bila njihova zamisao, brao. Oni su me kao prisilili da to uinim. Neduan sam, Gospodjin vas raskomadao." Ali do tad su svi oni kao dobro se mekali meni na vrhuncu kao beutnosti, i tolokirali su me u autu, ali sam ja nastavljao o tim takozvanim mojim druzja i onda sam vidjao da to nee pomoi, jer su oni ve natrag u udobnosti Duke of New York, trpaju crno s pjenom i duple kote u prihvatljiva grlaja onih smrdljivih starejih komada i one govore: "Hvala, deki. Bog vas blagoslovio, momci. Cijelo vrijeme ste bili ovdje, deki. Nismo vas isputali s oiju ne nismo." Cijelo to vrijeme mi smo sirenirali do rozovskog duana, ja stisnut izmeu dva milicajkana i dobijajui poneku pljusku i malenki tolok od tih nasilnika koji su se smijali. Onda sam ustanovio da mogu maljutko otvoriti kapke glazja i vidjati kroz sve kao suze kako nekako razmazan grad promie, kao da su se sva svjetla stopila. Mogao sam vidjati, kroz glazje koje su me pekle, ta dva mekujua milicajkana otraga sa mnom i vozaa mravog vrata i debelovratog pizduna pored njega, koji je kao sarkasto govorjao meni, priajui: "Pa, Alexe deko, mi se svi radujemo jednoj ugodnoj zajednikoj noi, zar ne?" Rekao sam: "Kako zna moje ime, ti smrljivi vonjavi nasilnice? Nek te Gospodjin odnese u pakao, groznaji bratja kakav jesi, ti pizdunu." Pa su mi se svi oni mekali i moje je ukho zavrnuo jedan od onih smrdljivih milicajkana otraga sa mnom. Debelovrati ne-voza je rekao: "Svi znaju malog Ale-xa i njegove druzja. Ba slavan djeai je na Alex postao." 70 "To su oni drugi," krinuo sam ja. "Georgie i Tupi i Pete. Nisu mi druzja, ti pizduni." "Pa," rekao je debelovrati, "ima cijelu veer pred sobom da ispria potpunu priu o smjelim podvizima te mlade gospode i kako su oni poveli jadnog malog nevinog Alexa na

krivi put." Onda se uo umaja jo jedne kao policijske sirene kako prolazi pored tog auta, ali ide u suprotnom smjeru. "Je li to za te pizdune?" pitao sam ja. "Hoete li ih pokupiti, vi pizduni?" "To je", rekao je debelovrati, "hitna pomo. Nesumnjivo za onu gospou, tvoju rtvu, ti odvratni gadni nitkove." "Sve je to njihova krivica", zakriao sam ja, trepui glazjama koje su me pekle. "Ti pizduni sad pitjaju u Duke of New York. Pokupite ih, prokleti bili, vi vonjaji pizduni." I onda je bilo jo mekanja i jo jedan maljutki tolok, O brao moja, na moja jadna bolna usta. A onda smo stigli u smrdljivi rozovski duan i pomogli su mi izai iz kola udarcima i guranjem i tolokirali su me uz stube i znao sam da neu dobiti ni blizu poten postupak od tih smrdljivih groznajih bratja, Gospodjin ih zgromio. 71 T Oc dvukli su me u taj jako jarko osvijetljen bijelo obojen ured, i imao je jak vonj koji je bio mjeavina kao bljuvotine i zahoda i pivskih usta i dezinfekcijskog sredstva, stoje sve dopiralo iz reetkastih mjesta blizu. Mogao si uti neke od pljenova u svojim elijama kako psuju i pjevaju i inilo mi se da mogu slujati jednog kako se dere: "I vratit u se mojoj dragoj, mojoj dragoj, Kad tebe, moja draga, ne bude bilo." Ali bilo je glasova milicajkana koji su im govorili da zaepe i mogao si ak slujati zvukaju kao da nekog toloki-raju zbilja horroro i on vie joooooojjj, i bio je to kao golos pijanog starog komada, ne mukarca. Sa mnom u tom uredu su bila etiri milicajkana, koji su svi glasno pirjali aji, poto je veliki lonac toga bio na stolu i oni su srkali i podrigivali nad svojim prljavim boljim alicama. Mene nisu ponudili. Sve to su mi dali, brao moja, bilo je posrano staro zrcalo da se pogledam, i zbilja nisam bio vie va zgodni mladi pripovjeda ve pravi stranoj a od prizora, s ustima nateenim i glazjama skroz crvenim i nosom isto natuenim. Oni su se svi ba horroro mekali kad su vid-jali moj kao oaj, i jedan od njih je rekao: "Nona mora mlade ljubavi." A onda je glavni milicajkan uao, s kao zvijezdama na svojim pleojima da pokae da je on visoko visoko visoko, i vidjao me je i rekao: "Hm." Pa su onda oni poeli. 72 Rekao sam: "Neu rei ni jednu jedinu slovja dok moj odvjetnik ne bude ovdje. Znam ja zakon, vi pizduni." Naravno da su se svi oni dobro gromkaje namekali na to i zvjezdani glavni milicajkan je rekao: "Dobrano dobro, deki, poet emo tako to emo mu pokazati da i mi znamo zakon, ali da znanje zakona nije sve." Imao je kao gospodski golos i govorio je na veoma umoran nain, i kim-nuo je s kao druzjanskim smjekom na jednog jako velikog debelog pizduna. Taj veliki debeli pizdun je skinuo svoju bluzu i mogao si vidjati da ima ba veliku stareju potju, onda mije priao ne ba skoraje i mogao sam osjetiti vonjaju ajia s mlijekom koji je pitjao kad je zinuo kao jako umornim kezeim osmjehom na mene. Nije bio ba dobro izbrijan za roza i mogao si vidjati kao mrlje sa-suenog znoja na koulji ispod pazuha, i mogao si osjetiti taj vonj kao masti iz uiju od njega kad je priao blie. Onda je stisnuo svoju smrdljivu crvenu rukaju i zabio mi je pravo u trbuh, to nije bilo poteno, i svi drugi milicaj-kani su se mekali da im golova otpadne na to, osim glavnog, a on se i dalje smjekao kao umornim dosaujuim smijekom. Morao sam se nasloniti na omaljani zid pa sam ubije-lio platje posvuda, pokuavajui doi do starog daha i u velikoj agoniji, i onda mi je dolo da izbljujem ljepljivu pitu koju sam pojeo prije poetka veeri. Ali nisam podnosio takve vee, bljuvanje po podu, pa sam se uzdrao. Onda sam vidio da se taj debeli nasilnik okree prema svojim milicajkanskim druzja da se ba horroro mekne onom to je uinio, pa sam podigao desnu nogaju i, prije nego to su mu mogli

krinuti da pazi, udario sam ga vjeto i lijepo u goljenicu. A on je zakriao kao da ga kolju, ska-kuui okolo. Ali nakon toga svi su se oni izmjenjivali, odbijajui me od jednog do drugog kao neku umornu krvavu loptu, O brao moja, i akajui me po mudima i ustima i elucu i 73 utirajui, i onda sam se konano morao izbljuvati na pod i, kao neki ba bezumnaja vjek, ak sam rekao: "Oprostite, brao, to nije bilo lijepo napraviti. Oprostite oprostite oprostite." Ali dali su mi stareje listove gazete i nagnali me da to obriem, onda sam morao to posuti piljevinom. I onda su rekli, skoro kao dragi stari druzja, da moram sjesti pa emo svi kao mirno govorjati. A onda je P. R. Deltoid uao vidjati, poto mu je ured bio u istoj zgradi, izgledajui veoma umorno i granje, da kae: "Znai dogodilo se, Alexe deko, da? Ba kao to sam i mislio da e. Joj joj joj, da." Onda se okrenuo prema milicajkanima da kae: "Veer, inspektore. Veer, narednice. Veer, veer svima. Pa, ovo je kraj puta za mene, da. Joj, joj, ovaj djeak izgleda ba neuredno, zar ne? Samo ga pogledajte." "Nasilje proizvodi nasilje", rekao je glavni policajac vrlo svetakim golosom. "Opirao se zakonitom uhienju." "Kraj puta, da", rekao je P. R. Deltoid opet. Pogledao me jako hladnim glazjama kao da sam ja postao stvar, a ne vie krvarei jako umorni prebijeni elovjek. "Pretpostavljam da u se morati pojaviti u sudnici sutra." "Nisam bio ja, brate, gospon", rekao sam ja, maljutko plano. "Recite neto za mene, gospon, jer ja nisam toliko lo. Povuklo me izdajstvo drugih, gospon." "Pjeva kao grlica", rekao je glavni roz, podrugljivo. "Pjeva ba lijepo, tono je to." "Rei u", rekao je hladno P. R. Deltoid. "Bit u tamo sutra, ne brini." "Ako biste ga htjeli malo po zubima, gospon," rekao je glavni roz, "ne brinite za nas. Mi emo ga pridrati. Sigurno vam je on jo jedno veliko razoaranje." P. R. Deltoid je onda uinio neto to nisam mislio da bi neki ovjek poput njega, koji bi trebao nas zloe pretvarati u zbilja horroro maljike, uinio, naroito pred svim tim rozovima. Priao je malo blie i pljunuo. Pljunuo je. 74 Pljunuo me ravno u licoje i onda obrisao svoja mokra zama-zana usta rukajom. A ja sam brisao i brisao i brisao moje upljuvano licoje mojom zakrvavljenom tatukom, govorei: "Hvala vam, gospon, najljepe vam hvala, gospon, to je bilo vrlo ljubazno od vas, gospon, hvala." A onda je P. R. Deltoid otiao bez ijedne slovje. Milicajkani su onda prionuli na to da naprave tu dugu izjavu da je ja potpiem, a ja sam pomislio u sebi, Prokletstvo i svi se nosite, ako svi vi pizduni spadate na stranu Dobra onda mi je drago to sam ja na onoj drugoj. "Dobro", rekao sam im, "vi groznji branji kakvi ve jeste, vi vonjaji pederine. Evo vam, evo vam sve. Neu vie puzati okolo na trbuhu, vi mrski gadjovi. Odakle hoete da ponem, vi usrane vonjaje zvijeri? Od moje zadnje popravne? Horroro, horroro, evo ga, onda." Pa sam im priao, a taj stenografski milicajkan, jedan jako tih i za-plaen elovjek, ne uope pravi roz, pisao je stranicu za stranicom za stranicom. Dao sam im staro ultranasilje, kras-tanje, dratsanje, staro unutra-van unutra-van, sve, skroz do noanje vee sa bogatjim starejim komadom s mjau-uim kokama. I pobrinuo sam se da moji takozvani druzja budu u tome, duboko do ijaje. Kad sam sve zavrio stenografski milicajac je bio prilino blijed, jadni stari vjek. Glavni roz mu je rekao, kao ljubaznim golosom: "Dobro, sinko, idi i uzmi si jednu dobru alicu aja i onda svu tu prljavtinu i gadosti otipkaj sa tipaljkom na nosu, u tri primjerka. Onda ih moe donijeti ovom naem zgodnom mladom prijatelju na potpis. A ti", rekao je meni, "moe biti odveden do svog apartmana za mladence s tekuom vodom

i svim komforom. U redu," tim umornim golosom dvojici zbilja estokih rozova, "vodite ga." Pa sam bio utiran i udaran i tjeran do elija i stavljen unutra s deset ili dvanaest drugih pljenova, od kojih su 75 mnogi bili pijani. Bili su zbilja uasnaji zvjerski tipovi meu njima, jedan iji je nos bio sav izjeden i usta otvorena poput velike crne rupe, jedan koji je leao na podu hrui, a sve kao slina mu cijelo vrijeme curila iz usta, ijedan stoje kao pustio drek u svoje hlaaje. Onda su tu bila dva kao nastrana to su se obojica zagledala u mene, ijedan od njih mije skoio na lea, i ja sam se ba gadno dratsovao s njim a od vonja na njemu, kao metil i jeftin parfem, dolo mije da se opet izbljujem, O brao moja. Onda me drugi nastrani poeo pipati rukajama, i onda je bilo reeeg dratsovanja izmeu te dvojice, poto su obojica htjeli moje plotje. Sumaja je postao veoma glasan, pa je par milicajkana doao i navalio na tu dvojicu s kao pendrecima, pa su obojica onda sjeli tiho, gledajui u prazno, a stara je krvca curila kap kap kap niz licoje jednog od njih. Bilo je leajeva u toj eliji, ali su svi bili puni. Popeo sam se na gornji od jednog niza leajeva, kojih je bilo po etiri, i tamo je jedan stareji pijani vjek hrkao, vjerojatno podignut tamo od strane milicajkana. U svakom sluaju, gurnuo sam ga dolje, poto nije bio uope teak, i on se strovalio na jednog debelog pijanog elovjeka na podu, i obojica su se probudili i poeli kriati i udarati patetino jedan drugog. Pa sam legao na taj vonjaji krevet, brao moja, i zaspao veoma umornim i iscrpljenim i bolnim snom. Ali to nije bilo odista kao san, bilo je kao prelazak u drugi bolji svijet. I u tom drugom boljem svijetu, O brao moja, bio sam kao u velikom polju sa sve cvijeem i drveem, i tamo je bio kao jarac s ljudskim licojem to je svirao na kao flauti. I onda se digao poput sunca osobno Ludwig van s gromovitim licojem i manom i divljim raskutranim vlasima, i onda sam uo Devetu, posljednji stavak, sa slova-jama pomalo izmijeanim kao da su i sama znala da moraju biti izmijeana, postoje to san: ; - ; v 76 Deko, ti neuredni morski psu neba, ; Pokolj Elizeja, Srca gore, uzbuena, u zanosu, Mi emo te tolokirati po gubici i utnuti tvoju granju vonjaju guzicu. Ali melodija je bila tona, kao to sam znao kad sam bio probuen dvije ili deset minuta ili dana ili godina kasnije, poto su mi sat uzeli. Bio je milicajkan kao kilometrima i kilometrima nie, bockao me dugim tapom sa iljkom na kraju, govorei: "Probudi se, sinko. Probudi se, lijepi moj. Probudi se u stvarnoj nevolji." Rekao sam: "to? Tko? Gdje? Zato?" A melodija Ode radosti u Devetoj je pjevala stvarno divno i horroro unutra. Milicajkan je rekao: "Sidi i doznaj. Ima nekih stvarno divnih vijesti za tebe, sine moj." Pa sam nekako siao, jako ukoen i izubijan i ne ba budan, i taj roz, koji je jako vo-njao na sir i luk, izgurao me iz prljave hrue elije, i onda du hodnika, a cijelo to vrijeme stara melodija Radosti Ti Divna Iskro Nebeska prtala je unutra. Onda smo doli do jako urednog kao ureda s pisaim strojevima i cvijeem na stolu, i za kao glavnim stolom vrhovni milicajkan je sjedio, izgledajui veoma ozbiljno i fiksirajui kao veoma hladne glazje na moje pospano licoje. Rekao sam: "Dobro dobro dobro. to ima, bratja? to se zbiva, u ovoj finoj jarkoj sredini noaje?"

Rekao je: "Dat u ti samo deset sekundi da skloni taj glupi osmjeh s lica. Onda hou da slua." "Pa, to?" rekao sam ja, mekujui se. "Zar niste zadovoljni s tim to ste me prebili skoro na smrt i to sam popljuvan i natjeran da satima priznajem zloine i onda uguran meu bezumnaje i vonjaje perverznjake u onu granaju 77 f eliju? Imate li nekakvo novo muenje za fiSeft, Vi branjaji?" ..""Bit e to tvoje vlastito muenje", rekao je on, ozbiljno. "Nadam se do boga da e te to muiti do ludila." A tada, prije nego to mi je rekao, znao sam to je bilo. Stari komad koji je imao sve one koske je preao u bolji svijet u jednoj od gradskih bolnica. Lupio sam je malo prejako, kao. Pa, pa, to je bilo sve. Pomislio sam na sve one koske kako mijauu traei moloko, a ne dobivaju ga, ne vie od njihove stare haringe od gospodarice. To je bilo ba sve. Sad sam sve napravio. A meni tek petnaest. DRUGI DIO 78 onda, to emo?" Sad otpoinjem, i ovo je zbilja plani i kao tragian dio prie koji poinje, moja brao i jedini prijatelji, u Drzatu (Dravnom zatvoru, to jest) broj 84F. Sigurno nemate ba mnogo elje da sluajete cijeli posrani i uasni raskaz oka od kojeg je moj tata lupao svojim naruenim i krvavim rukajama zbog nepotenog kao Gospodjina na Njegovim nebesima, a moja mama krivila svoja usta za uuuu uuuu uuuu u svojoj majinskoj alosti stoje njeno jedino dijete i sin njedara njenih kao iznevjerio sve zbilja horroro. Onda je tu bio stareji jako mrki sudac nieg suda koji je govor-jao neke jako teke slovje na raun vaeg Prijatelja i Skromnog Pripovjedaa, nakon svih usranih i granjih kleveta koje su istresli P. R. Deltoid i rozovi, Gospodjin ih zgromio. Onda je uslijedilo da su me vratili u prljavi pritvor meu vonjaje perverznjake i prestupnjake. Onda je bilo suenje na viem sudu sa sucima i porotom, i neke jako jako gadne slovaje govorjane na kao jako svean nain, i onda Kriv i moja mama buhuhuhu kad su rekli etrnaest Godina, O brao moja. I sad evo me tu, dvije godine tono u dan nakon to sam utjeran i zakljuan u Drat 84F, odjeven u vrhunac zatvorske mode, stoje bilo jednodjclno odijelo jako prljave kao drek boje, s brojem naivenim na dio grudaj a ba iznad starog tiktakala, a i na leima, tako da sam u dolasku i odlasku bio 6655321, a ne vie va mali druzja Alex. i "A onda, to emo?" : ; > 81 Nije ba bilo inspirativno, odista nije, biti u ovoj gra-njoj rupetini i kao ljudskom zvjerinjaku dvije godine, biti utiran i tolokiran od strane brutalnih nasilnikih uvara i sreui vonjaje iscerene kao kriminalce, od kojih su neki bili zbilja nastrani i spremni da zasline po privlanom mladom maljiku poput vaeg pripovjedaa. A tu je bilo i da se mora rabotati u radioni pravei kutije za ibice i idjati uokolo i uokolo i uokolo po dvoritu za kao vjebu, i na veer bi ponekad neki stareji vjek profesorskog tipa predavao o bubama ili Mlijenom putu ili Predivnim udima pahuljice, a na to zadnje sam se dobro mekao, jer me podsjealo na onaj put kad je bilo tolokiranja i istog vandalizma s onim djedukom stoje iao iz Javne knjinice one zimske noi kad moji druzja jo nisu bili izdajnici i ja sam bio kao sretan i slobodan. O tim druzjima sam slujao samo jednu stvar, a to je bilo jednog dana kad su mi t i m doli u posjet i rekli mi daje Georgie mrtav. Da, mrtav, brao moja. Mrtav kao komad pasjeg dreka na cesti. Georgie je poveo drugu dvojicu u kao kuu jednog jako bogatog elovjeka, i tamo su

utirali i tolokirali vlasnika na podu, a onda je Georgie poeo razrezjati jastuke i zavjese, i onda je stari Tupi razbio neke jako dragocjene ukrase, kao kipove i tako to, i taj bogati prebijeni elovjek je pobjesnio kao stvarno bezumnaji i krenuo na sve njih s jako tekom eljeznom ipkom. To stoje bio sav razdra dalo mu je divovsku snagu, i Tupi i Pete su pobjegli kroz prozor, ali Georgie se sapleo na tepih i onda dobio taj straan udarac zavitlanom eljeznom ipkom pljas po golovi, i to je bio kraj izdajnikog Georgieja. Stareji ubojica se izvukao sa Samoobranom, stoje bilo zbilja ispravno i dolino. Stoje Georgie ubijen, mada je to bilo vie od godinu dana nakon to su mene uhvatili milicajkani, inilo se ispravno i dolino i kao sudbina. "A onda, to emo?" 82 Bio sam u Krilnoj kapeli, postoje bila nedjelja ujutro, i zatvorski kopelan je govorjao Rije Gospodnju. Moja rabota bila je da ukljuujem stareji stereo, putajui sveanu glazbu prije i poslije a i u sredini kad su se pjevali psalmi. Bio sam otraga u krilnoj kapeli (kojih je sve skupa bilo etiri u Drzatu 84F) blizu mjesta gdje su uvari ili asoji stajali sa svojim pukama i svojim prljavim bolje plavim vilicama, i mogao sam vidjati sve pljenove kako sjede slujajui Slovaju Gospodovu u svojim uasnim zatvorskim platjama boje dreka, i nekakav se prljavi vonj dizao od njih, ne kao stvarno neoprani, ne granji, nego kao poseban zbilja smrdljiv vonj koji dobije samo kod kriminalnih tipova, brao moja, kao pranjav, mastan, beznadan vonj. A ja sam mislio da moda i ja imam taj vonj, poto sam i sam postao pravi pljen, premda jo veoma mlad. Pa je meni bilo vrlo bitno, O brao moja, da se izvuem iz tog smrdljivog granjog zvjerinjaka im budem mogao. I, kao to ete vidjati ako budete itali dalje, nije mnogo prolo pa i jesam. "A onda, to emo?" rekao je zatvorski kopelan po trei raz. "Hoe li to biti unutra i van i unutra i van ustanova kao stoje ova, mada vie unutra nego van za veinu vas, ili ete posluati Boansku Rije i shvatiti kazne koje oekuju nepokajanog grjenika na drugom svijetu, kao i na ovom? Gomila prokletih idiota ste vi, veina vas, prodajete svoje pravo po roenju za tanjur hladne kae. Uzbuenje krae, nasilja, potreba da se ivi lagodno - je li to vrijedno, kad imamo neporeciv dokaz, da da, neoborivo svjedoenje da pakao postoji? Ja znam, ja znam, prijatelji moji, bio sam obavijeten u vizijama da postoji mjesto, mranije od svakog zatvora, vrelije od bilo kojeg plamena ljudske vatre, gdje due nepokajanih kriminalnih grjenika poput vas - i ne cerite mi se, prokleti bili, nemojte se smijati - poput vas, kaem, jauu u beskrajnoj i nepodnoljivoj agoniji, 83 noseva zaguenih mirisom prljavtine, usta zatrpanih goruim smeem, oguljene i istruljele koe, dok im se vatrene lopte vrte u vriteim crijevima. Da, da, da, ja znam." U tom trenu, brao, jedan pljen negdje blizu zadnjeg reda ispustio je umaju glazbe s usana - "prrrrp" - i onda su brutalni asoji odmah prionuli na posao, trei jako sko-raje do onog to su mislili daje mjesto izvora umaje, i onda podijelili gadne i precizne toloke lijevo i desno. Onda su uhvatili jednog jadnog drhtavog pljenija, jako mravog i malenkog a i starejeg, i odvukli ga, ali je cijelo vrijeme on kriao: "Nisam ja, on je, ujte", ali to nije bilo bitno. On je bio tolokiran zbilja gadno i onda odvuen iz Krilni kapele kriajui da mu golova otpadne. "Sad", rekao je zatvorski kopelan, "ujte Rije Gos* podnju." Onda je uzeo veliku knjigu i prevrtao stranice, stalno vlaei prste da to uini tako to ih je lizao slurp slurp. On je bio bolje veliki krupni pizdun s jako crvenim licojem, ali ja sam mu bio jako drag, poto sam bio mlad i takoer sad jako zainteresiran za veliku knjigu. Bilo je sreeno kao dio mog daljnjeg obrazovanja da itam tu knjigu i ak sluam glazbu sa sterea u kapeli dok itam, O brao moja. I to je bilo zbilja horroro. Oni bi me kao zakljuali unutra i pustili me da slujam svetu glazbu J. S. Bacha i G. F. Handela, i ja bih itao o onim starejim

ifutima kako tolokuju jedan drugog i pitjaju svoje hebrejsko vince i idu u krevet s kao slukinjama svojih ena, zbilja horroro. To me odralo, brao. Nisam ba popuio kasniji dio knjige, to je vie kao propovjedniko govorjanje nego tu^ njave i staro unutra-van. Ali jedan dan mi je kopelan rekao, stiui me kao vrsto svojom bolje debelom rukom: "Ah, 6655321, misli o boanskoj patnji. Meditiraj o tome, djeae moj." A cijelo to vrijeme imao je taj jak muki vonj seoteha na sebi, i onda je otiao u svoj mali ured da pitja jo. Pa sam ja itao sve o bievanju i krunidbi trnjem 84 i onda ve s kriem i sav taj drek, i vidjao sam bolje da ima neto u tome. Dok je na stereu svirao lijepi Bach zatvorio sam glazje i vidjao sebe da pomaem i ak preuzimam tolokiranje i pribijanje, obuen u kao togu to je bio vrhunac rimske mode. Tako da boravak u Drzatu 84F nije bio sasvim uzaludan, a sam Ravnatelj bio je jako zadovoljan stoje uo da sam se prihvatio kao Religije, i u to sam ja polagao svoje nade. Ovog nedjeljnog jutra kopelan je itao iz knjige o e-lovjecima koji su slujali slovja i nisu uope shvaali pa su kao gradili kuu na pijesku, i onda je pljus stigla kia i stari brumbrum je poderao nebo i to je bio kraj te kue. Ali ja sam mislio da bi samo jako tupi vjek gradio svoju kuu na pijesku, i dosta zbilja rugajuih druzja i gadnih susjeda bi takav vjek imao, da mu oni ne kau kako je tup to tako gradi. Onda je kopelan krinuo: "Dobro, svi vi. Zavrit emo psalmom broj 435 iz Zatvorenikog psalti-ra." Onda je bilo tres i flop i uk uk dok su pljenovi uzimali i isputali i lizokretali njihove granje maljutke psal-tire, i nasilni grubi uvari su kriali: "Prestanite priati tamo, kopilani. Pazim na tebe, 920537." Naravno da sam imao plou spremnu na stereu, i onda sam pustio jednostavnu glazbu za orgulje da se samo zaori sa griiioouuuuu. Onda su pljenovi poeli pjevati zbilja uasno: Slab aj smo mi, tek skuhan ^ . Ali mijeanjem sve ojaa. N Ne jedemo hranu aneosku, "<..]" Kunje nae dugo traju. Oni su urlali i jecali te glupe slovje dok ih je kopelan poticao s: "Glasnije, prokleti bili, pjevajte", a uvari kriali: "Samo ti ekaj, 7749222", i: "Sad u te jednom po tikvi, smee jedno." Onda je bilo gotovo i kopelan je rekao: "Neka 85 vas Sveto Trojstvo uvijek uva i naini vas dobrima, amen", 1 poeli su se gurati van uz lijep odabran dio Simfonije br. 2 Adriana Schvveigselbera, koju je odabrao Va Skromni Pripovjeda, O brao moja. Kakve su to tipine, pomislio sam, dok sam stajao tamo pokraj starejeg sterea kapele, vidjajui ih kako vuku noge inei mijaaaau i beee kao ivotinje i tebi-otraga svojim granjim prstima na mene, jer je izgledalo kao da sam ja vrlo posebno paen. Kad se i zadnji isklatario, dok su mu ruke visjele kao majmunu, a jedini preostali uvar mu smjestio prilino glasan tolok otraga na golovu, i kad sam iskljuio stereo, kopelan mije priao, dimei tumor, jo u svojim starejim platjama Gos-podjinovog ovjeka, sve bijelo i ipkasto kao za djevoku. Rekao je: "Hvala ti, kao i uvijek, mali 6655321. I to novog ima za mene danas?" Zamisao je bila, znao sam, daje taj kopelan namjeravao postati jako veliki sveti e-lovjek u svijetu Zatvorske religije, i htio je zbilja horroro preporuku od Ravnatelja, pa bi iao i govorjao tiho Ravnatelju tu i tamo o tome kakvi se mrani planovi kuju meu pljenovima, a mnogo tog dreka bi dobio od mene. Mnogo toga bilo bi kao izmiljeno, ali neto od toga bilo bi istina, kao na primjer kad se proirilo naim dozivanjem po vodovodnim cijevima kuc kuc kucikuckuc kuckuc da e veliki Harriman krenuti bjeati. Htio je tolokirati uvara tijekom dijeljenja napoja i izai u uvarovim platjama. Onda je trebalo biti veliko bacanje odvratne pisce koju smo dobivali u blagovaonici, i znao sam za to i rekao. Onda je

kopelan to prenio dalje i bio pohvaljen od kao Ravnatelja za svoju Drutvenu odgovornost i Otro uho. Pa sam ovaj put rekao, a to nije bilo istina: "Pa, gos-pon, stiglo je cijevima daje tovar kokaina stigao neredovnim putem i da e jedna od elija na Razini 5 biti centar za raspodjelu." Sve sam to izmiljao dok sam priao, kao to sam izmiljao mnoge te prie, ali zatvorski kopelan bio je 86 jako zahvalan, govorei: "Dobro, dobro, dobro. Prenijet u to Njemu Samom", to je bilo kako je on zvao Ravnate-lja. Onda sam ja rekao: "Gospon, ja sam se dosta trudio, zar ne?" Uvijek sam koristio moj jako pristojni gospodski glas kad sam govorjao s onima na vrhu. "Trudio sam se, gospon, nisam li?" "Mislim", rekao je kopelan, "da u cijelosti jesi, 6655321. Bio si od velike pomoi i, ja smatram, iskazao si iskrenu elju da se popravi. Ako ovako nastavi, zasluit e svoj otpust bez ikakvih problema." "Ali, gospon," rekao sam ja, "to je s ovom novom stvari o kojoj priaju? Stoje s tim novim postupkom koji vas odmah vadi iz zatvora i pobrine se da se nikad ne vratite unutra?" "Oh", rekao je on, jako kao obazrivo. "Gdje si uo to? Tko ti je priao takve stvari?" "Takve stvari se prouju, gospon", rekao sam ja. "Dva uvara razgovaraju, kako ve biva, i netko ne moe ne uti ono to oni kau. A onda netko nae komad novina u radionici i u novinama pie sve o tome. Kako bi bilo da me prijavite za tu stvar, gospon, ako bih smio biti toliko smion da predloim?" Mogao si vidjati da on razmilja o tome dok je dimio svoj tumor, pitajui se koliko da mi kae o onom to je znao o toj vei koju sam spomenuo. Onda je rekao: "Pretpostavljam da se to odnosi na Ludovicov postupak." Jo je bio jako oprezan. "Ne znam kako se zove, gospon", rekao sam ja. "Samo znam da te izvadi brzo pobrine se da se nikad vie ne vrati." "To je tono", rekao je, obrva kao skupljenih kad je spustio pogled na mene. "Tono tako, 6655321. Naravno, 87 trenutno je samo u pokusnom stupnju. Vrlo je jednostavan, ali drastian." "Ali se koristi ovdje, arne, gospon?" rekao sam. "One nove kao bijele zgrade kraj Junog zida, gospon. Gledali smo kako se grade, gospon, dok smo radili vjebe." "Jo nije upotrijebljen", rekao je on. "Ne u ovom zatvoru, 6655321. On Sam ima ozbiljne sumnje glede toga. Moram priznati da dijelim te sumnje. Pitanje je, moe li takva tehnika zbilja uiniti ovjeka dobrim. Dobrota dolazi iznutra, 6655321. Dobrota je neto odabrano. Kad ovjek ne moe odabrati, on prestaje biti ovjek." On bi nastavio s jo mnogo tog dreka, ali mogli smo slujati sljedeu turu pljenova kako marira klong klong niz eljezne stube da dou po svoj dio Religije. Rekao je: "Malo emo popriati o tome neki drugi put. Sad bolje da pone sa sluenjem." Pa sam otiao do starejeg sterea i stavio J. S. Bachov zborni preludij Wachet Aufi oni granji vonjaji pizdunski kriminalci uli su poput gomile ukroenih majmuna, dok su uvari ili asoji kao lajali na njih i ibali ih. I uskoro je zatvorski kopelan pitao njih: "A onda, to emo?" A taj dio ve znate. Imali smo etiri ta lomtika kao zatvorske religije tog jutra, ali mi kopelan nije nita vie rekao o tom Ludovico-vom postupku, to god to bilo, O brao moja. Kad sam zavrio svoju rabotu sa stereom samo je govorjao nekoliko slovja zahvalnosti i onda sam privodjen natrag u eliju na Razini 6 koja je bila moj jako vonjaji i pretrpan dom. a-soj nije bio ba zbilja lo vjek i on me nije tolokirao ili utnuo unutra kad je otvorio, samo je rekao: "Evo nas, sin-ko, natrag na staro pojilo." I tu sam bio s mojom novom vrstom druzja, svi jako kriminalni ali, Gospodjinu hvala, ne skloni tjelesnim perverzijama. Tamo

je bio Zophar na svom leaju, jako mrav i sme vjek koji je stalno mljeo svojim kao kanceroznim golosom, tako da se nitko nije 88 trudio sluajati. Ono stoje sad govorio kao nikome bilo je: "A u to doba niste mogli nabaviti foru", (ma to to bilo, brao) "ni da ispljunete deset milijuna somova, pa to ja napravim, eh, odem dolje do Turkevja i kaem ja njemu da sutradan imam kvaku, pazi, i moe li on neto?" Sve to to je govorio bio je starinski argon pravih kriminalaca. Tu je bio i Wall, koji je imao samo jedno glazje, i on je otkidao dijelove svojih noktiju na nogama u poast nedjelje. Tu je bio i Veliki idov, jako debeli znojavi vjek koji je bio ispruen na svom leaju kao mrtav. Pored njih su tu bili Jojohn i Doktor. Jojohn je bio jako gadan i specijalist za kao seksualne napade, a Doktor se pretvarao da moe izlijeiti sifkilu i goniu i triu, ali je samo davao injekcije vode, a i ubio je dvije djevoke umjesto da ih, kao stoje obeao, rijei njihovih neeljenih tereta. Bili su zbilja uasna granja skupina, i ja nisam uivao u druenju s njima, O brao moja, nita vie nego vi sada, ali nee to potrajati jo dugo. Sad, ono to bih htio da znate je daje ta elija bila namijenjena samo za trojicu kad su je sagradili, ali nas je bilo est unutra, svi natrpani unutra znojavo i tijesno. I u takvom su stanju bile sve elije u zatvorima u to doba, brao, i prljava posrana sramota je to bila, nije bilo poteno mjesta da se elovjek protegne. A jedva da ete povjerovati ono to u sad rei, to je da su u tu nedjelju brosatli unutra jo jednog pljena. Da, ba smo pojeli nau uasnu piu od valjuaka i vonjajeg gulaa, i puili po jedan miran tumor na leajevima, kad je taj vjek baen meu nas. On je bio bradat stareji vjek i on je bio taj koji je odmah poeo kriati albe, prije nego to smo mi imali anse da vidjamo situaciju. Pokuavao je kao tresti reetke, kria-jui: "Zahtijevam moja vraja prava, ova je prepuna, to je prokleta podvala, eto to je." Ali jedan od asoja se vratio da mu kae da se mora snai i dijeliti leaj s nekim tko ga 89 hoe pustiti, inae e morati na pod. "I", rekao je uvar, "bit e sve gore, a ne bolje. Ba prljav zloinaki svijet svi vi pokuavate izgraditi." 90 \r&, ba je putanje tog novog elovjeka bilo stvarni poetak mog izlaska iz starog Drzata, jer je on bio takav gadan svaalaki pljen, s jako prljavom pameu i niskim namjerama, da se nevolja nainjala ve isti dan. On je bio isto jako hvalisav i poeo nas je gledati s jako podrugljivim izrazom na licoju i govoriti glasnoje i nadmeno. Nadrobio je daje on jedini pravi horroro prestupnjak u cijelom zvjerinjaku, meljui daje napravio ovo i uradio ono i ubio deset rozova jednim zamahom svoje rukaje i takav drek. Ali nitko nije bio ba impresioniran, O brao moja. Pa se onda okomio na mene, poto sam ja bio najmlai tamo, pokuavajui rei da bi ja kao najmlai trebao biti taj koji e zasnjiti na podu, a ne on. Ali svi ostali bili su za mene, kriajui: "Ostavi ga na miru, ti granji branji", i onda je on poeo stari cvile kako njega nitko ne voli. Pa se iste te noaje ja probudim, a taj uasni pljen lei sa mnom na istom leaju, koji je bio na dnu niza od tri i jo jako uzak, i on je govorjao prljave kao ljubavne slovje i mil mil mil milovao. Pa sam onda ja postao zbilja bezumnaja i zamahnuo, mada nisam mogao vidjati ba horroro, postoje bilo samo jedno maljutko malo crveno svjetlo vani na odmori-tu. Ali znao sam daje to taj, vonjaji pizdun jedan, i onda, kad je nevolja zbilja krenula i svjetla se upalila, mogao sam vidjati njegovo uasno licoje sa svom krvcom koja mu je curila iz usta gdje sam gaja zakaio rukajom. to se tad sluajilo, naravno, bilo je da su se moji cimeri u eliji probudili i pridruili, tolokirajui pomalo nasumce u polumraku, i umaja je izgleda probudio cijelu razinu, 91

pa ste mogli slujati mnogo krianja i lupanja limenim alicama po zidu, kao da su svi pljenovi u elijama pomislili da e otpoeti veliki bijeg, O brao moja. Pa su se onda svjetla upalila i asoji su doli u svojim kouljama i hlaama i kapama, maui velikim palicama. Mogli smo vidjati naa zacrvenjena licoja i mahanje stegnutim rukajama, i bilo je mnogo krianja i psovanja. Onda sam ja podnio moju albu i svaki ao je rekao da je vjerojatno Va Skromni Pripovjeda, brao, taj koji je sve poeo, poto ja nisam imao ni ogrebotine na sebi, a onaj uasni pljen je bio obliven crvenom crvenom krvcom iz usta gdje sam ga ja pogodio rukajom. Od toga sam bio zbilja bczumnaja. Rekao sam da neu vie spavati niti jednu noaju u toj eliji ako Zatvorske vlasti dopuste uasnim vonjajim pre-stupnjacima skakati na mene kad nisam u poloaju braniti se, poto spavam. "Saekaj do ujutro", rekli su. "Zasebnu sobu s kupaonicom i televizorom vaa milost zahtijeva? Pa, to e se srediti ujutro. A u meuvremenu, mali druzja, spusti svoju vraju golovu na svoju slamom punjenu po-duku i neemo vie ni uti za nikakvu nevolju. Dobro dobro dobro?" I onda su otili sa strogim upozorenjima za sve, onda su uskoro svjetla pogaena, i tada sam rekao da u ja sjediti ostatak noaje, govorei prvo tom uasnom prestupnjaku: "Hajde, idi na moj leaj ako hoe. Meni se vie ne svia. Ve si ga uinio prljavim i zasranim kad si legao na njega svojim uasnim vonjajim pljotom." Ali, onda su se ostali prikljuili. Veliki idov je rekao, jo znojav od malo bitve u mraku: "Neemo tako, bvao. Nemojmo popustiti pved pvijet-njama." Pa je taj novi rekao: "Daj zaepi, ifutu", stoje znailo da zauti, ali je bilo jako uvrjedljivo. Pa se Veliki idov spremio tolokirati ga. 92 Doktor je rekao: "Hajdemo, gospodo, ne elimo nikakvu nevolju, zar ne?" svojim jako otmjenim golosom, ali ovaj novi prestupnjak je ba traio to. Mogli ste vidjati da je on mislio daje on jako veliki bolji vjek i daje njemu ispod asti dijeliti eliju sa estoricom i morati spavati na podu prije moje geste. Na svoj podrugljivi nain pokuao se zakaiti s Doktorom, govorei: "Ajeeeel, nee ti nikakvu nevoljicu, je li, Archibuljo?" Pa je Jojohn, gadan i otar i napet, rekao: "Ako ne moemo spavati, hajdemo se baviti obrazovanjem. Naeg novog prijatelja trebalo bi nauiti poneku lekciju." Mada je kao bio specijalist za seksualne napade imao je lijep nain govorjatanja, tiho i kao precizno. Pa se ovaj novi pljen podrugnuo: "Pi i pa i po, ti mala napasti." Tako je onda sve zbilja poelo, ali na udan kao blag nain, i nitko nije jako povisio golos. Novi pljen je malenko kriao u poetku, ali onda gaje Wall akom po zubima, dok ga je Veliki idov drao uz reetke da ga se moe vidjati na maljenkom crvenom svjetlu s odmorita, i on je samo radio oh oh oh. Nije bio neki jak vjek, i pretpostavljam da je to nadoknaivao time to je bio umaji u golosu i jako hvalisav. U svakom sluaju, kad sam vidio staru krvcu kako crveno tee na crvenom svjetlu, osjetio sam stari uitak kako mi se podie u kikama i rekao sam: "Ostavite ga meni, dajte, pustite mi ga sad, brao." ; Pa je Veliki idov rekao: "Dobvo, dobvo, deki, to je ispvavno. Pvebij ga, Alexe." Pa su svi oni stajali okolo dok sam ja navalio na tog prestupnjaka u polumraku. Izudarao sam ga posvuda, skakuui u izmama mada nisam , vezao vezice, i onda sam ga sapleo i on je tres tres na pod. utnuo sam ga jednom zbilja horroro u golovu i on je napravio ohhh, onda je nekako zahrkao i kao zaspao, i 93 Doktor je rekao: "Vrlo dobro, mislim da e to biti dostatna lekcija", mirkajui da vidja tog oborenog i prebijenog vjeka na podu. "Neka sanja, moda o tome da ubudue bude bolji deko." Pa smo se svi mi popeli natrag na leajeve, poto smo sad bili jako umorni.

Ono o emu sam ja sanjao, O brao moja, je da sam u nekom jako velikom orkestru, na stotine glazbenika, a dirigent je bio kao mjeavina Lud-wiga vana i G. F. Handela, izgledajui veoma gluho i slijepo i blazirano. Bio sam meu puhaima, ali ono to sam ja svirao bilo je kao blijedi ruiasti fagot od mesa koji mi je rastao iz pljota, ba iz sredine trbuha, i kad bih puhao u njega morao sam se mekati ha ha ha jako glasno jer je to kao kakljalo, a tada su Ludwig van i G. F. postali jako razdra i bezumnaja. Onda je priao sve do mog licoja i kriao mi glasno u ukho, i onda sam se probudio kao oznojen. Naravno, ono stoje glasni umaja zbilja bio, bilo je zatvorsko zvonce koje je radilo brrr brrr brrr. Bilo je zimsko jutro i moje glazje bile su pune snoljepila, i kad sam ih otvorio bile sujako nateene na elektrinom svjetlu koje je ukljueno posvud u zvjerinjaku. Onda sam pogledao dolje i vidjao onog novog prestupnjaka kako lei na podu, jako okrvavljen i izubijan i jo bez bez bez svijesti. Onda sam se sjetio protekle noi i od toga sam se malo meknuo. Ali, kad sam ustao s leaja i pomakao ga mojom bosom nogajom, osjetio sam kao ukoenu hladnou, pa sam otiao do Doktorovog leaja i protresao ga, poto je on uvijek bio jako spor u buenju ujutro. Ali, ovaj put je dosta skoraje ustao s leaja, kao i svi drugi, osim Walla koji je spavao kao zaklan. "Veoma nezgodno", rekao je Doktor. "Srani udar, mora daje bilo to." Onda je rekao, gledajui okolo u sve nas: "Zbilja niste trebali onako navaliti na njega. To je bilo odista nepromiljeno." , , ; 94 Jojohn je rekao: "Hajde, hajde, Doo, nisi ni ti bio s raskida da ga koji put poaka." Onda se Veliki idov okrenuo prema meni i rekao: "Alexe, ti si bio pvevie nestvpljiv. Onaj zadnji udavac bio je jako gadan." Poeo sam postajati razdra zbog toga i rekao sam: "A tko je poeo? Ja sam se samo prikljuio pri kraju, zar ne?" Pokazao sam na Jojohna i rekao: "Bila je to tvoja zamisao." Wall je zahrkao malo glasnije, pa sam ja rekao: "Probudite tog vonjajeg branjog. On je bio taj to gaje stalno po gubici dok gaje Veliki idov drao uz reetke." Doktor je rekao: "Nitko nee porei daje tog ovjeka malo njeno udario, da ga naui lekciju, takorei, ali je oito da si mu ti, dragi moj djeae, silinom i, da tako kaem, nebrinou mladosti, zadao zavrni udarac. To je velika teta." "Izdajice", rekao sam. "Izdajice i lazovi", jer sam mogao vidjati daje sve bilo kao i ranije, prije dvije godine, kad su me moji takozvani druzja ostavili u brutalnim ruka-jama milicajkana. Nije bilo povjerenja nigdje na svijetu, O brao moja, koliko sam ja vidio. I Jojohn je otiao i probudio Walla, i Wall je bio i previe spreman zakleti se da je Va Skromni Pripovjeda obavio ono zbilja gadno tolo-kiranje i brutalnost. Kad su asoji doli, i onda i Glavni ao, i onda sam Ravnatelj, svi ti moji elijski cimeri bili sujako umnaji s priama o tome to sam ja sve uinio da ubjatam tog bezvrijednog perverznajaka ije je krvcom obliveno pljoto lealo poput vree na podu. To je bio vrlo udan dan, O brao moja. Mrtvo pljoto je odnijeto, i onda su svi u cijelom zatvoru morali ostati zakljuani do daljnjih zapovijedi, i nisu nam dijelili piu, ak ni alice vrelog ajia. Samo smo sjedili, i uvari ili asoji su se etkali po razinama, tu i tamo kriajui: "Zaepi" ili "Umukni" kad god su slujali ak i apat iz neke od 95 elija. Onda je, oko jedanaest prijepodne, bila nekakva ukoenost i uzbuenje i kao vonj straha koji su se irili od izvan elija, i onda smo mogli vidjati Ravantelja i Glavnog asoa i neke po izgledu jako bolje vane elovjeke kako prolaze zbilja skoraje, govorjajui kao bezumnaji. inilo se da idu ravno do kraja razine, onda ih se moglo slujati kako idu natrag, ovaj put sporije, i mogli ste slujati Ravnatelja, jako znojavog debeljukastog vjeka svijetle kose, kako kae slovja kao: "Ali, gospon -" i: "Pa, to mi moemo, gospon?" i tako dalje. Onda su svi oni stali kod nae elije i Glavni ao je otvorio. Mogao si odmah vidjati tko je bio zbilja vaan vjek, jako visok i s plavim glazjama i s odista horroro

platjama na sebi, najljepe odijelo, brao, koje sam ikad vidio, apsolutno vrhunac mode. On je samo nekako pogledao ravno kroz nas pljenove, govorei jako divnim zbilja obrazovanim golosom: "Vlada se vie ne moe baviti zastarjelim penolokim teorijama. Natrpajte kriminalce skupa i pogledajte to se dogodi. Dobijete koncentrirani kriminal, zloin usred kazne. Uskoro e nam moda biti potrebni svi zatvorski kapaciteti za politike prijestupnike." Nisam to uope ponjao, brao, ali na kraju krajeva on to nije meni govorjao. Onda je rekao: "Obine kriminalce poput ove gomile nitarija" - (to je znailo mene, brao, kao i drugih, koji su bili pravi prestupnjaci i uz to izdajice) "najbolje se moe rijeiti na isto korektivnoj osnovi. Ubijte kriminalni refleks, i to je sve. Puno izvrenje za godinu dana. Kanjavanje im nita ne znai, to moete vidjeti. Oni uivaju u svojoj takozvanoj kazni. Poinju ubijati jedni druge." I okrenuo je svoje stroge plave glazje na mene. Pa sam ja rekao, smjelo: "S potivanjem, gospon, ja se moram pobuniti protiv ovog to ste rekli. Ja nisam obian kriminalac, gospon, i nisam nitarija. Drugi su moda ni-tarije, ali ja nisam." 96 Glavni ao se sav zajapurio i zakriao: "Zaepi tu tvoju prokletu rupu, ti. Zar ne zna tko je ovo?" "Dobro, dobro", rekao je taj veliki vjek. Onda se okrenuo ravnatelju i rekao: "Moete njega koristiti za utiranje puta. On je mlad, smion, zao. Brodskv e se pobrinuti za njega sutra, a vi moete sjediti i gledati Brodskog. To doista uspijeva, ne brinite zbog toga. Ovaj zli mladi huligan bit e promijenjen do neprepoznatljivosti." I te teke slovje, brao, bile su kao poetak moje slobode. 97 Ve te iste veeri odvukli su me lijepo i njeno brutalni tolokirajui asoji da vidjam Ravnatelja u njegovoj svetinji nad svetinjama, svetom uredu. Ravnatelj me pogledao veoma umorno i rekao: "Pretpostavljam da ne zna tko je to bio jutros, je li, 6655321?" 1 bez ekanja da ja kaem ne nastavio je: "To je bio nitko drugi do Ministar Unutranjih, novi Ministar Unutranjih i ono to zovu jako novom metlom. Pa, te nove glupe ideje su konano stigle, a nareenja su nareenja, mada ti mogu rei u povjerenju da ja to ne odobravam. Izriito ne odobravam. Oko za oko, kaem ja. Ako te netko udari, ti ga udari, zar ne? Zato onda ne bi Drava, koju vrlo ozbiljno napadate vi brutalni huligani, isto uzvratila udarac? Ali, novo gledite je rei ne. Novo gledite je da pretvaramo loe u dobro. to sve se meni ini previe nepravednim. Hm?" Pa sam ja rekao, pokuavajui da budem pun potivanja i voljan: "Gospon." A onda je Glavni ao, koji je stajao sav crven i krupan iza Ravnateljevog stolca, krinuo: "Zaepi svoju prljavu rupu, ti nitarijo." "Dobro, dobro", rekao je kao umorni i iscrpljeni ravnatelj. "Tebe e se, 6655321, reformirati. Sutra ide tom ovjeku, Brodskom. Vjeruje se da e moi napustiti Dravnu Skrb za neto vie od dva tjedna. Za malo vie od dva tjedna opet e biti u velikom slobodnom svijetu, ne vie broj. Pretpostavljam", i tu je malo frknuo, "da te ti izgledi ine sretnim?" 98 .,.: Nisam rekao nita pa je Glavni ao krinuo: "Odgovori, ti prljava mala svinjo, kad te Ravnatelj pita." Pa sam ja rekao: "O, da, gospon. Hvala vam najljepe, gospon. Trudio sam se koliko god sam mogao ovdje, zbilja jesam. Zahvalan sam svima koji imaju veze s ovim." "Nemoj biti", uzdahnuo je Ravnatelj. "Ovo nije nagrada. Ovo je daleko od toga da bude nagrada. Sad, ovdje je formular koji treba potpisati. Tu pie da si voljan da se ostatak

tvoje kazne zamijeni za podvrgavanje onom to se ovdje zove, jako glup izraz, Obnavljajuim postupkom. Hoe li potpisati?" "Svakako da u potpisati," rekao sam, "gospon. I veoma vam hvala." Pa mi je dana olovka s tintom i potpisao sam svoje ime lijepo i teno. Ravnatelj je rekao: "Dobro. To bi bilo sve, ja mislim." Glavni ao je rekao: "Zatvorski kapelan bi htio porazgovarati s njim, gospon." Pa sam izmariran van i niz hodnik do Krilne kapele, dok me jedan ao tolokirao po leima i golovi cijelim putem, ali na veoma kao zijevajui i umoran nain. I odmariran sam preko krilne kapele do malog ureda kopelana i onda nagnan da uem. Kopelan je sjedio za svojim stolom, mirisajui jasno i glasno finim mukim vonjajom skupih tumora i scotcha. Rekao je: "Ah, mali 6655321, sjedni." A asoima: "ekajte vani, ha?" to i jesu. Onda mi se obratio na veoma kao gorljiv nain, rekavi: "Jednu stvar elim da razumije, djeae, a to je da ovo nema nikakve veze sa mnom. Da ima koristi, bunio bih se zbog toga, ali nema. Tu je i pitanje moje karijere, tu je pitanje slabosti mog glasa, kad se stavi naspram vike odreenih monijih imbenika politike. Jesam li jasan?" Nije bio, brao, ali ja sam kimnuo glavom da jest. "O jako tekim etikim pitanjima se ovdje radi", nastavio je. "Od tebe e napraviti dobrog djeaka, 6655321. Nikad vie nee imati elju poiniti djelo nasilja, 99 ili zgrijeiti na bilo koji nain protiv Dravnog Mira. Nadam se da si sve to shvatio. Nadam se da ti je to apsolutno jasno u umu." Rekao sam: "O, bit e lijepo biti dobar, gospon." Ali sam se ba horroro mekao u sebi, brao. On je rekao: "Moda ne bude lijepo biti dobar, 6655321. Moda bude uasno biti dobar. A kad ti to kaem, shvaam koliko samo kontradiktorno to zvui. Znam da me eka mnogo besanih noi zbog ovog. to Bog eli? eli li Bog dobrotu ili izbor dobrote? Je li ovjek, koji odabere loe, moda na neki nain bolji od ovjeka kojem je dobro nametnuto? Duboka i teka pitanja, mali 6655321. Ali, sve to sad elim rei je ovo: ako se bilo kad u budunosti osvrne na ovo vrijeme i sjeti se mene, najnieg i najponiznijeg od svih bojih slugu, nemoj, molim te, misliti zlo o meni u svom srcu, mislei da sam na bilo koji nain umijean u ono to e ti se sad dogoditi. A sad, govorei o molitvama, s tugom shvaam da nee biti mnogo svrhe u tom da se molim za tebe. Sad prelazi u podruje gdje e biti izvan dosega moi molitve. Uasna uasna stvar za pomisliti. A ipak, u neku ruku, birajui da bude lien sposobnosti da donese moralni izbor, u neku ruku si doista odabrao dobro. To u eljeti misliti. To u, Bog nam svima pomogao, 6655321, eljeti misliti." I onda je poeo plakati. Ali ja nisam obraao ba mnogo panje na to, brao, samo sam se nijemo meknuo u sebi, jer si mogao vidjati da je on pitjao stari viski, i sad je uzeo bocu iz pretinca u svom stolu i poeo sipati sebi zbilja horroro bolju dozu u jako zamaenu i granju au. Iskapio je to i onda rekao: "Sve bi moglo biti dobro, tko zna? Tajanstveni su putovi Gospodnji." Onda je poeo pjevati psalam zbilja jakim dubokim golosom. Tada su se vrata otvorila i asoji su doli da me odtolokiraju natrag u moju vonjaju eliju, ali je stari ko-pelan nastavio pjevati taj psalam. 100 Pa, sljedee jutro morao sam rei zbogom starom Drzatu, i osjeao sam se maljutko tuno, kako se uvijek osjea kad mora napustiti mjesto na koje si kao navikao. Ali nisam otiao daleko, O brao moja. Bio sam odguran i utiran do nove bijele zgrade odmah iza dvorita gdje smo mi radili vjebe. To je bila veoma nova zgrada i imala je nov hladan kao prazan miris od kojeg bi pomalo zadrhtao. Stajao sam tamo u uasnom boljem golom hodniku i osjetio sam nove vonjaje, njukajui mojim kao veoma osjetljivim morderom iliti njukom. Bilo je kao bolnikih mirisa, i elovjek ao predao me jednom koji je imao bijelu kutu, kao da bi mogao biti iz bolnice. On je potpisao primitak, ijedan od brutalnih

asoja koji su me doveli rekao je: "Pazite se ovog, gospon. Ba brutalan pizdun je bio i opet e biti, i pored ulizivanja zatvorskom kapelanu i itanja Biblije." Ali ovaj novi elovjek imao je zbilja horroro plave glazje koje su se kao smijeile kad je govorjao. Rekao je: "O, ne predviamo nikakve nevolje. Bit emo prijatelji, zar ne?" I nasmijeio se svojim glazjama i svojim finim irokim ustima koja su bila puna blistavih bijelih zubaja, i nekako mi se odmah svidio taj vjek. U svakom sluaju, predao me jednom kao niem vjeku u bijeloj kuti, i ovaj je isto bio jako fin, i odveli su me do jako lijepe bijele iste spavae sobe sa zavjesama i lampom pored kreveta, i samo jednim krevetom, sve za Vaeg Skromnog Pripovjedaa. Pa sam se iznutra zbilja horroro nasmijao tome, mislei da sam ja zbilja jako sretan maljik. Reeno mije da skinem svoje odvratne zatvorske platje i dana mije zbilja prekrasna pidama, O brao moja, zelene boje, vrhunac krevetske mode. I dali su mi fin topao ogrta i lijepe tofle da stavim na svoje bose nogaje, i pomislio sam: "Pa, Ale-xe deko, mali 6655321 koji si bio, ba si se usreio, tu nema greke. Zbilja e ti se svidjeti ovdje." 101 Nakon to su mi dali finu aaju zbilja horroro kave i neke stare gazete i asopise da prolistam dok je pitjam, onaj prvi vjek u bijelom je uao, onaj to je kao potpisao primitak mene, i rekao je: "0, tu si", glupa ve za rei ali nije zvuala glupo, jer je taj vjek bio tako kao fin. "Ja se zovem", rekao je, "dr. Branom. Ja sam asistent dr. Brodskog. S tvojim doputenjem, nakratko u te uobiajeno pregledati." I izvadio je stari stetoskop iz svog desnog karma-na. "Moramo se uvjeriti da si u dobrom stanju, zar ne? Da, odista moramo." Pa sam ja legao skinuvi gornji dio pidame i on je uradio ovo, ono i to, i ja sam rekao: "to je tono, gospon, ono to ete uiniti?" "O," rekao je dr. Branom, vukui svoj hladni stetoskop po mojim leima, "sasvim je jednostavno, u biti. Samo emo ti pokazati neke filmove." "Filmove?" rekao sam. Jedva sam mogao povjerovati svojim ukhojima, brao, kao to sigurno razumijete. "Hoete rei", rekao sam, "da e to biti ba kao u kinu?" "Bit e to specijalni filmovi", rekao je taj dr. Branom. "Vrlo specijalni filmovi. Imat e prvu seansu danas poslijepodne. Da," rekao je, uspravljajui se iznad mene, "ini se da si ti sasvim zdrav deko. Moda malo pothranjen. Za to je kriva zatvorska ishrana. Obuci pidamu. Nakon svakog obroka", rekao je, sjedajui na rub kreveta, "davat emo ti injekciju u ruku. To e pomoi." Osjetio sam zahvalnost prema tom jako finom dr. Branomu. Rekao sam: "Vitamini, gospon, je li to?" "Tako neto", rekao je on, smijeei se zbilja horroro i ljubezno. "Samo ubod u ruku nakon svakog obroka." Onda je iziao. Leao sam na krevetu mislei daje ovo kao pravi raj, i itao sam neke od asopisa koje su mi dali - World-sport, Sinny (stoje bio filmski asopis) i Goal. Onda sam 102 se zavalio na krevet i zatvorio glazje i mislio kako e lijepo biti opet tamo vani, Alex s moda lijepim laganim poslom tijekom dana, poto sam sad prestar za staru kolicu, i onda okupiti kao novu bandu za nooje, i prva rabota bit e srediti starog Tupog i Petea, ako ih ve nisu sredili mi-licajkani. Ovaj put u biti jako paljiv.da me ne ulovjaju. Pruili su mi kao drugu ansu, a ja sam ve ubio i sve to, i ne bi bilo kao poteno da me opet ulovjaju, nakon to su se toliko namuili da mi prikau filmove koji e me uiniti zbilja dobrim maljikom. Ba sam se horroro mekao svaijoj kao naivnosti, i mekao sam se nairoko kad su mi donijeli ruak na pladnju. Vjek koji gaje donio bio je onaj koji me doveo u ovu maljutku sobu kad sam doao u to mjasto, i on je rekao: "Lijepo je znati daje netko sretan." Na pladnju je bila zbilja fina privlana pia - dva ili tri lomtika kao vrelog roast-beefa s pasiranim kartoflima i

povrtkom, i bilo je i sladoleda i fina vrela aja ajia. I bio je ak i tumor za popuiti i kutija s jednim palidrvcem. Pa se inilo daje to ba pravi ivot, 0 brao moja. Onda, nekih pola sata kasnije kad sam leao pomalo pospan na krevetu, ula je bolniarka, zbilja lijepa mlada djevoka sa stvarno horroro grudajama (kakve nisam vidio dvije godine) i ona je imala pladanj i iglu za injekcije. Rekao sam: "Ah, stari vitamini, ha?" I ccccnuo sam joj, ali ona nije obraala panju. Samo mi je zabila iglu u lijevu ruku, i ooop ode ta vitaminska stvar unutra. Onda je opet izala, klik klik na svojim nogajama s visokim petama. Onda je vjek u bijeloj kuti koji je bio kao bolniar doao s kolicima. Bio sam maljutko iznenaen da vidjam to. Rekao sam: "to biva, braco? Mogu hodati, sigurno, do kamo god trebamo idjati." 103 Ali on je rekao: "Bolje da vas ja odguram." I odista, O brao moja, kad sam ustao s kreveta ustanovio sam da sam maljutko slab. Bila je to pothranjenost kao to je dr. Branom rekao, sva ta odvratna zatvorska pia. Ali, vitamini iz injekcije poslije obroka izvui e me. Nema sumnje u to, mislio sam. 104 dje sam bio odguran, brao, bilo je kao nijedno kino koje sam vidjao prije. Doista, jedan zid bio je prekriven srebrnastim zaslonom, i ravno nasuprot bio je zid s etvrtastim rupama da projektor projicira kroz njih, i bilo je stereo zvunika po cijelom mjastu. Ali uz desni zid bio je niz kao malih mjeraa, i nasred poda prema zaslonu bio je kao zubarski stolac iz kojeg su ile neke ice, i morao sam kao puzati iz kolica do toga, apomogao mi jejo jedan kao bolniarski vjek u bijeloj kuti. Onda sam zamijetio da je ispod projekcijskih rupa kao mutno staklo, i mislio sam da sam vidjao sjene ljudi kako se miu iza i mislim da sam uo nekog kako proiava grlo kalj kalj kalj. Ali onda je sve to sam mogao kao primijetiti bilo koliko sam slab, i to sam pripisao promjeni od zatvorske pie na ovu novu jaku piu, i vitaminima koje su mi dali u injekciji. "Dobro", rekao je vjek s kolicima, "sad u vas ostaviti. Predstava e otpoeti im dr. Brodskv doe. Nadam se da ete uivati." Iskreno reeno, brao, nisam ba osjeao da elim vidjati neku filmsku predstavu to poslijepodne. Nisam bio raspoloen. Mnogo bi mi se vie svidjelo da lijepo mirno spavanem u krevetu, fino i mirno i sam samcit. Osjeao sam se veoma mlitavo. Ono to se sad dogodilo je da je jedan vjek u bijeloj kuti privrstio moju golovu u kao dra, sve vrijeme pje-vuei neku vonjaju posranu pop-pjesmicu. "Za stoje to?" pitao sam. A taj vjek je odgovorio, prekidajui svoju kao pjesmu na tren, da je to da mi golova bude na mjestu i da gledam u zaslon. "Ali", rekao sam, "ja elim gledati u 105 zaslon. Doveli su me ovamo da vidjam filmove i vidjati filmove i hou." A onda se drugi vjek u bijeloj kuti (bilo ih je troje, s jednom djevokom koja je kao sjedila uz niz mjeraa i okretala dugmad) namekao na to. Rekao je: "Nikad se ne zna. O, nikad se ne zna. Vjeruj nam, prijatelju. Bolje je ovako." A onda sam ustanovio da mi vezuju rukaje za naslone stolca i privruju nogaje. Meni se to inilo pomalo bezumnajo, ali sam ih pustio da nastave s onim to su htjeli. Ako u biti slobodan mladi maljik za dva tjedna, istrpjet u mnogo u meuvremenu, O brao moja. Jedna ve mi se nije svidjela, ipak, kad su stavili kao tipaljke na kou na mom elu, pa su moji gornji kapci glazja bili povueni gore i gore i gore i nisam mogao zatvoriti glazje ma koliko sam se trudio. Pokuao sam se mekati i rekao: "Ovo je neki zbilja horroro film, ako vam je toliko stalo da ga vidjam." A jedan od vjekova u bijeloj kutije rekao, mekujui se: "Horror i jeste, prijatelju. Pravi ou uasa." I onda su mi kao kapu nabili na golovu i mogao sam vidjati da iz nje idu ice, i nalijepili su kao prianja na moj trbuh ijedan na staro tiktakalo, i mogao sam tek vidjati ice kako idu iz njih. Onda se uo umaja vrata kako se otvaraju i mogao si znati da neki

jako vani elovjek ulazi po tome kako su se svi pod-vjekovi u bijelim kutama ukoili. I onda sam vid-jao tog dr. Brodskog. On je bio maljutki vjek, jako debeo, sa sve kovravom kosom koja mu se kovrala po golovi, a na svom krumpirastom nosu imao je jako debele oaje. Mogao sam vidjati da ima na sebi zbilja horroro odijelo, apsolutno vrhunac mode, i da od njega dopire kao jako delikatan i suptilan vonjaja operacijske sale. S njim je bio dr. Branom, sav nasmijan kao da mi ulije povjerenje. "Je li sve spremno?" pitao je dr. Brodskv jako grlatim golosom. Onda sam mogao slujati glasove kako kau Dobro dobro dobro s kao razdaljine, onda blie, onda se uo tih kao zujei 106 umaja kao da se neto ukljuuje. A onda su se svjetla ugasila i tu je bio Va Skromni Pripovjeda i Prijatelj sam u mraku, sjedei sam samcit i preplaen, nesposoban da se pokrene ili zatvori glazje ili bilo to. A tada, O brao moja, filmska predstava je poela s nekom jako gromkajom glazbom ugoaja koja je dolazila iz zvunika, jako estokom i punom buke. A onda se na zaslonu pojavila slika, ali nije bilo naslova i pice. Ono to se pojavilo bila je ulica, koja bi mogla biti bilo koja ulica u bilo kom gradu, i bila je zbilja tamna nooja i svjetiljke su gorjele. Bio je to jako dobar kao profesionalni kinosnimak, i nije bilo onih treptaja i mrlja koje imate, recimo, kad vidjate jedan od onih bezobraznih filmova u neijoj kui u pokrajnjoj ulici. Cijelo to vrijeme glazba je tretala, jako kao zlokobna. A onda ste mogli vidjati jednog starca kako dolazi niz ulicu, jako stareji, i onda su starog vjeka zaskoila dva maljika odjevena po vrhunskoj modi, kakva je bila u to vrijeme (hlae jo uske, ali oko vrata ne kao mana, vie prava kravata) i onda su se poeli poigravati s njim. Mogao si slujati njegove krike i jauke, jako realistino i mogao si ak uti kao zadihanost i puhanje dvojice tolokirajuih maljika. Napravili su pravu kau od tog starog vjeka, tras tras tras po njemu stisnutim akama, cijepajui mu platje i zavravajui tako to su iscipelarili njegovo nagoje pljoto (to je lealo sve crveno od krvce u granjem blatujarka) i onda su otrali jako skoraje. Onda je bio krupni plan golove tog pretuenog starjeeg vjeka, i krvca je tekla predivno crveno. udno je kako boje kao stvarnog svijeta izgledaju stvarno stvarne tek kad ih vidjate na zaslonu. Sad cijelo to vrijeme dok sam gledao poeo sam bivati svjestan da se kao ne osjeam uope dobro, i to sam pripisao pothranjenosti i da mi eludac nije ba spreman za 107 jaku piu i vitamine to sam ih tu dobivao. Ali sam to pokuao zaboraviti, koncentrirajui se na sljedei film koji je uslijedio odmah, brao moja, bez ikakve pauze. Ovaj put je film kao odmah skoio na mladu djevoku kojoj su davali staro unutra-van prvo jedan maljik pa jo jedan pa jo jedan, dok je ona kriala veoma gromkaje kroz zvunike i kao jako patetina i tragina glazba ila istodobno. To je bilo stvarno, jako stvarno, mada, ako razmislite kako treba o tome, niste mogli zamisliti ljudove kako se zbilja slau da im se sve to napravi na filmu, i ako su te filmove pravili Dobro ili Drava niste mogli zamisliti da im se dopusti da snimaju te filmove bez da se kao upletu u ono to se dogaa. Pa je to moralo biti jako vjeto ono to zovu rezovima ili montaom ili neka takva ve. Jer je bilo jako stvarno. I, kad je dolo do estog ili sedmog maljika koji se cerio i mekao i onda navalio i djevoka je kriala na zvunoj pratnji kao bezumnaja, onda sam poeo osjeati muninu. Boljelo me posvuda i osjeao sam da bih mogao povratiti i istodobno ne povratiti, i poeo sam se osjeati kao u nevolji, O brao moja, uvren prevrsto u taj stolac. Kad je taj dio filma zavrio mogao sam slujati golos dr. Brodskog s komandne ploe kako kae: "Reakcija oko dvanaest toka pet? Obeavajue, obeavajue." Onda smo uletjeli ravno u jo jedan lomtik filma, a ovaj put je to bilo samo ljudsko licoje, jako kao blijedo ljudsko lice drano vrsto i raene su mu razne gadne vee. Znojio sam se maljutko zbog bola u mojoj utrobi i uasne ei i golova mi je radila drht drht drht, i inilo mi se da kad ne bih mogao vidjati taj dio filma moda mi ne bi bilo toliko loe. Ali

nisam mogao zatvoriti glazje i, ak i da sam pokuao pomaknuti jabuice glazji, ipak se nisam mogao skloniti s kao crte paljbe tog filma. Pa sam morao 108 nastaviti vidjati to se radi i sluati najuasnije krianje kako dopire od tog licoja. Znao sam da to ne moe zbilja biti stvarno, ali to nije bilo bitno. Guio sam se, ali nisam mogao povratiti, vidjajui prvo da britvaja sijee jedno oko, onda ree obraz, onda rez rez rez posvuda, dok je crvena krvca brizgala na leu kamere. Onda su sve zube kao upali kljetima, i krianje i krv bili su strani. Onda sam slu-jao taj jako zadovoljni golos dr. Brodskog kako kae: "Izvrsno, izvrsno, izvrsno." Sljedei lomtik filma bio je o staroj eni koja je drala duan i tuklo ju je uz jako gromkaji smijeh mnogo maljika, i ti maljiki su razbili duan i zapalili ga. Mogao si vidjati tog jadnog starog komada kako pokuava ispuzati iz plamena, vritei i kriajui, ali poto su joj nogu polomili ti maljici to su je tukli, nije se mogla pomai. Pa su onda plamenovi buknuli oko nje, i mogao si vidjati njeno licoje u agoniji kako vapi kroz plamen i onda nestaje u plamenu, i onda si mogao slujati najgromkajije i oajne i najoaj-nije krike koji su ikad napravljeni ljudskim golosom. Pa sam ovaj put znao da moram povratiti, pa sam za-kriao: "Hou povraati. Molim vas, pustite me povratiti. Molim vas, donesite mi neto u to u povraati." Ali taj dr. Brodskv je dobacio: "Samo zamilja. Ne mora brinuti. Stie sljedei film." To je moda trebala biti ala, jer sam uo kao mek iz mraka. A onda sam bio prisiljen vidjati jako gadan film o japanskom muenju. Bilo je to u ratu 1939.-45., i bilo je vojnika pribijanih za stabla avlima i loili su vatru pod njima i odsijecali im jaja, i ak si vidjao i golovu kako je vojniku odsijecaju maem, i onda mu se glava kotrljala i usta i glazje su jo izgledali ivi, a pljoto tog vojnika je tralo okolo, krvca ila kao vodoskok iz vrata, i onda je palo, i cijelo to vrijeme Japanci su se jako glasno smijali. Bolovi koje sam sad osjeao u 109 elucu i glavobolja i e bili su uasni, i inilo se da svi dolaze sa zaslona. Pa sam krinuo: "Zaustavite film! Molim vas, molim vas prestanite! Ne mogu vie podnijeti." A onda je golos tog dr. Brodskog rekao: "Da prestanemo? Da prestanemo, jesi li rekao? Pa, tek to smo poeli!" I on i drugi su se mekali jako glasno. , 110 5 M. Je elim opisati, brao, koje druge uasne vee sam bio kao prisiljen gledati tog poslijepodneva. Kao umovi tog dr. Brodskog i dr. Branoma i drugih u bijelim kutama, a zapamtite daje tu bila ona djevoka stoje pritiskala dugmad i gledala mjerae, morali su biti vie zasrani i prljavi nego kod bilo kog prestupnjaka u samom Drzatu. Jer nisam mislio daje mogue bilo kom vjeku ak i pomisliti da snimi film onoga to sam ja bio prisiljen vidjati, sav vezan u taj stolac i moje glazje silom irom otvorene. Sve to sam mogao bilo je da im kriam jako gromkaje da iskljue to, iskljue to, i to je kao djelomino priguilo zvuke dratova-nja i poigravanja i takoer glazbu koja je ila uz to sve. Moete zamisliti daje bilo kao uasno olakanje kad sam vidjao zadnji dio filma i taj dr. Brodskyje rekao, jako zijeva-juim i kao umornim golosom: "Mislim da bi to bilo dosta za Dan prvi, zar ne, Branome?" I eto mene pod ukljuenim svjetlom, golova mi pulsira kao bolji veliki motor koji pravi bol, i usta mi sasvim suha i odurna unutra, i osjeam se kao da bih mogao povratiti svaku piu koju sam ikad pojeo, O brao moja, otkad su me odbili od sise. "U redu", rekao je taj dr. Brodskv, "moete ga odvesti natrag u krevet." Onda me kao potapao po pleojima i rekao: "Dobro, dobro. Vrlo obeavajui

poetak", smijeei se cijelim lico-jem, onda se kao izgegao, s dr. Branomom iza sebe, ali dr. Branom mi je uputio kao jako druzjanski i suosjeajni smijeak, kao da on nema nikakve veze s tom veom nego su ga kjao prisilili kao i mene. 111 U svakom sluaju, odvezali su mi pljot od stolice i pustili kou iznad mojih glazja pa sam ih opet mogao otvoriti i zatvoriti, i zatvorio sam ih, O brao moja, s bolom i pulsiranjem u golovi, i onda sam kao odnesen do starih kolica i odveden natrag u moju maljutku sobu, dok je pod-vjek koji me gurao pjevao neku veselu pop pjesmicu tako da sam ja kao zareao: "Umukni, ti", ali on se samo mek-nuo i rekao: "Nema veze, prijatelju", i onda zapjevao glasnije. Pa sam stavljen u krevet i jo sam se osjeao bolnaje no nisam mogao zaspati, ali sam uskoro poeo osjeati da bih uskoro mogao poeti osjeati da bih se uskoro mogao osjeati samo maljenko bolje, i onda su mi donijeli fin vreli aji s dosta moloka i sukra i, pitjajui to, znao sam daje ta kao uasna nona mora bila u prolosti i zavrena. A onda je dr. Branom uao, sav fin i nasmijeen. Rekao je: "Pa, po mojim proraunima trebao bi se poeti opet osjeati dobro. Da?" "Gospon", rekao sam ja, kao oprezan. Nisam ba kuio na to je on ciljao govorjanjem o proraunima, uzevi u obzir daje poboljanje od toga da se osjea bolnaji kao tvoja osobna stvar i nema veze s izraunavanjem. On je sjeo, sve fino i druzjanski, na rub kreveta i rekao: "Dr. Brodskv je zadovoljan tobom. Imao si vrlo pozitivne reakcije. Sutra e, naravno, biti dva tretmana, ujutro i poslijepodne, i mogu zamisliti da e biti pomalo iscrpljen na kraju dana. Ali, moramo biti strogi s tobom, treba te izlijeiti." Rekao sam: "Hoete rei da moram prosjediti -? Hoete rei da moram gledati -? Oh, ne," rekao sam, "bilo je uasno." "Naravno da je bilo uasno", nasmijeio se dr. Branom. "Nasilje je jako uasna stvar. To je ono to sad ui. Tvoje tijelo to ui." ^ 112 ; "Ali", rekao sam, "ne razumijem. Ne razumijem to, to mije zlo kao to mije bilo. Nikad mi prije nije bilo zlo. Osjeao sam upravo suprotno. Mislim, kad sam to radio ili gledao, osjeao sam se zbilja horroro. Samo ne razumijem zato ili kako ili to -" "ivot je jako divna stvar", rekao je dr. Branom kao vrlo svetakim glasom. "Procesi ivota, ustroj ljudskog organizma, tko moe u potpunosti razumjeti ta uda? Dr. Brodskv je, naravno, izuzetan ovjek. Ono to se tebi sad dogaa je ono to bi se trebalo dogoditi svakom normalnom zdravom ljudskom organizmu koji razmatra uinak sila zla, injenje principa unitenja. Tebe se ini razumnim, tebe se ini zdravim." "To neu prihvatiti", rekao sam, "niti to uope mogu razumjeti. Ono to ste radili bilo je da ste uinili da mi jako pozli." "Je li ti zlo sada?" rekao je on, jo sa starim druzjan-skim osmjehom na licoju. "Pije aj, odmara se, mirno avrlja s prijateljem - sigurno se osjea samo dobro?" Kao sam osluhnuo ima li bola i munine u mojoj golovi i pljotu, na kao oprezan nain, ali bilo je istina, brao, da sam se osjeao zbilja horroro i ak sam elio veeru. "Nije mi jasno", rekao sam. "Ima biti da radite neto da mi bude zlo." "Bilo ti je loe danas popodne", rekao je, "jer ti je bolje. Kad smo zdravi, na pojavu omrznutog reagiramo strahom i muninom. Postaje zdrav, to je sve. Bit e jo zdraviji u ovo vrijeme sutra." Onda me potapao po nogaji i izaao, i ja sam pokuao razmrsiti cijelu tu ve to sam bolje mogao. Ono to se meni inilo je, da su one ice i druge vee koje $u mi privrstili na pljot inile da se osjeam loe, i da je sve to ustvari bio neki trik. Jo uvijek sam razjeavao to, i pitao se trebam li odbiti da me zaveu u taj stolac sutra i poeti se zbilja dratovati sa svima njima, jer 113

r sam ja imao svoja prava, kad je jo jedan elovjek uao da se vidi sa mnom. Bio je kao nasmijan stareji vjek koji je rekao daje on ono to se zove Nadleni za otpust, i nosio je mnogo raznih papira sa sobom. Rekao je: "Kuda ete otii kad izaete odavde?" Nisam stvarno uope razmiljao o takvoj vei, i tek mi je sad zbilja poelo svitati da u biti fini slobodni maljik jako brzo, i onda sam vidjao da e to biti samo ako ugodim svima i ne poinjem nikakvo dratovanje i krianje i odbijanje i tako dalje. Rekao sam: "Oh, otii u kui. Natrag kod mojih t i m." "Vaih -" Nije uope kuio nadsatski govor, pa sam rekao: "Kod mojih roditelja u dragom starom stambenom bloku." "Shvaam", rekao je. "A kad ste zadnji put imali posjetu svojih roditelja?" "Prije mjesec dana", rekao sam, "skoro cijeli. Kao suspendirali su dane posjeta na neko vrijeme, jer je jedan pre-stupnjak dobio eksplozivni prah to mu je preko ice provercala njegov komad. Zbilja posran tos za nedune, da se i njih kao kazni. Pa je skoro mjesec dana otkad sam imao posjet." "Shvaam", rekao je taj vjek. "A jesu li vai roditelji bili obavijeteni o vaem premjetaju i skorom putanju?" To je imalo ba lijepu zvukaju, to slovja putanje. Rekao sam: "Ne." Onda sam rekao: "Bit e lijepo iznenaenje za njih, to, zar ne? Ja samo uem na vrata i kaem: Evo me, natrag, opet slobodan vjek. Da, zbilja horror-o." "Tono," rekao je Nadleni za otpust, "ostavit emo to sada. Dok god imate gdje ivjeti. Sad, tu je pitanje imate li posao, arne?" I pokazao mije taj dugi popis poslova koje sam mogao dobiti, ali ja sam pomislio, pa, bit e dosta 114 vremena za to. Prvo lijep maljutki odmor. Mogao sam obaviti jedno krastanje im izaem i napuniti stare karmane lijepim paricama, ali morat u biti jako paljiv i morat u to obaviti sasvim sam. Nisam vie vjerovao takozvanim druzjama. Pa sam rekao tom vjeku da to ostavimo i da emo opet govorjati o tome. On je rekao dobro dobro dobro, i onda se digao da ode. Pokazao je da je jako udna vrsta vjeka, jer ono stoje tad napravio bilo je da se kao zahihoe i onda kae: "Da li biste htjeli udariti me u lice, prije nego to odem?" Nisam mislio da je mogue da sam dobro slujao, pa sam rekao: "Eh?" "Da li biste", zahihotao se on, "htjeli udariti me u lice prije nego to odem?" Namrtio sam se na to, jako zbunjen, i rekao: "Zato?" "Oh," rekao je, "samo da vidimo kako vam ide." I primakao je svoje licojejako blizu, s debelim smijekom. Pa sam ja stisnuo aku i zamahnuo prema njegovom licoju, ali se on izmakao zbilja skoraje, jo se smijeei, i moja rukaja je samo udarila zrak. Jako zbunjujue, to je bilo, i ja sam se mrtio, dok je on odlazio mekujui se od srca. A onda sam, brao moja, osjetio muninu, ba kao poslijepodne, samo na par minutaja. Onda je to skoraje prolo i, kad su mi donijeli veeru, ustanovio sam da imam teka i bio sam spreman pohrskati peenu piletinu. Alije bilo udno da je taj stareji vjek traio tolok po licoju. I bilo je udno to mi je tako zlo. Ono to je bilo jo udnije bilo je kad sam zaspao te noi, O brao moja. Imao sam nonu moru i, kao to se da oekivati, bio je to jedan od onih dijelova filma koji sam vidjao poslijepodne. San ili nona mora je zbilja samo kao film u tvojoj golovi, samo stoje kao da moe ui u njega 115 i biti dio toga. I ovo je ono to mi se dogodilo. Bila je to nona mora jednog dijela filma koji su mi pokazali pri kraju popodnevnog kao tretmana, sve o mekujuim maljiki-ma koji rade ultranasilje na mladom komadu koja je kria-jala u svojoj crvenoj crvenoj

krvci, s platjama skroz raz-razjanim zbilja horroro. Ja sam bio u tom poigravanju, mekujui se i bivajui kao predvodnik, odjeven po vrhuncu nadsatske mode. A onda, na vrhuncu tog dratanja i tol-okiranja, osjetio sam se kao paraliziran i dolo mi je jako zlo, i svi drugi maljiki su mi se ba gromkaje mekah. Onda sam dratsao natrag do budnosti kroz moju vlastitu krvcu, litre i hektolitre i mora krvce, i onda sam se naao u svom krevetu u toj sobi. Htio sam povratiti, pa sam ustao iz kreveta sav drhtav da bih otiao hodnikom do starog veceja. Ali gle, brao, vrata su bila zakljuana. I kad sam se okrenuo, vidjao sam po prvi put da su na prozorima reetke. I tako, kad sam posegnuo za kao posudom na ma-ljutkom ormariu kraj kreveta, vidjao sam da nee biti bjeanja iz svega toga. Jo gore, nisam se usuivao vratiti se u moju vlastitu zaspalu golovu. Uskoro sam ustanovio da ipak ne elim povratiti, ali sam se onda pugljao vratiti u krevet da spavam. Ali sam uskoro zaspao, paf, i vie nisam sanjao. 116 "O Prestanite, prestanite, prestanite", stalno sam kriao. "Iskljuite to, vi granji pizduni, ne mogu vie podnijeti." Bio je to sljedei dan, brao, i odista sam se potrudio ujutro i poslijepodne igrati po njihovom i sjediti kao horroro nasmijeen suraujui maljik u stolcu muenja dok su oni putali gadne dijelove ultranasilja na zaslonu, moje glazje silom rairene da vidjam sve, pljot i rukaje i nogaje privreni za stolac da ne mogu pobjei. Ono to sam natjeran da sad vidjam nije bila zbilja ve koju bih prije mislio daje previe loa, poto su to bila samo tri ili etiri malj ika kako krastaju u duanu i pune svoje karmane novcima, usput se poigravajui s kriajuim starejim komadom koja je radila u duanu, tolokirajui je i putajui da crvena crvena krvca potee. Ali, pulsiranje i kao tres tres tres tres u mojoj golovi i elja za povraanjem i uasna suha grebua e u mojim ustima, sve je bilo gore nego juer. "O, bilo mije dosta", kukao sam. "Nije poteno, vi vonjaji pederi", i pokuao sam se iupati iz stolca ali to nije bilo mogue, poto sam bio kao zalijepljen za njega. "Prvorazredno", zakriao je taj dr. Brodskv. "Stvarno ti dobro ide. Jo jedan i gotovi smo." Ono stoje bilo bio je opet stareji rat 1939.-45., i bio je to jako mutan i izgreban i ispucao film to ste mogli vidjati da su ga snimili Nijemci. Poeo je s njemakim orlovima i nacistikim stijegom s onim kao iskrivljenim kriem to ga svi maljiki u koli vole crtati, i onda su bili jako arogantni i nadmenaji kao njemaki asnici kako hodaju kroz ulice koje su bile sama praina i rupe od bombi i 117 poruene zgrade. Onda ste mogli vidjati ljudove kako ih strijeljaju uza zid, a asnici zapovijedaju, i isto uasne | nagoje pljotove baene u jarak, sve kao kavezi golih rebara i bijelih tankih nogaja. Onda je bilo ljudi koji su odv-laeni kriajui, mada ne na zvunoj podlozi, brao moja, poto je jedini zvuk bila glazba, i tolokirani dok su ih vukli. Onda sam primijetio, u cijelom svojem bolu i muci, | koja je to glazba bila stoje kao tretala i grmjela kao podloga, i bio je to Ludwig van, zadnji stavak Pete simfonije, i kriao sam kao bezumnaja na to. "Prestanite!" kriao sam. "Prestanite, vi granji odvratni pederi. To je grijeh, eto to je to, prljav neoprostiv grijeh, vi branji!" Nisu odmah prestali, jer je ostala samo minuta-dvije - ljudovi prebijani i obliveni krvcom, onda jo strjeljakih vodova, onda stari nacistiki stijeg i THE END. Ali, kad su se svjetla upalila, taj dr. Brodskv i isto i dr. Branom stajali su ispred mene, i dr. Brodskv je rekao: "to je sve to o grijehu, ha?" "To", rekao sam, jako zgaen. "Koristiti Ludwiga vana za to. On nije nikome nakodio. Beethoven je samo skladao glazbu." I onda mi je bilo zbilja zlo i morali su donijeti posudu koja je bila u obliku kao bubrega.

"Glazba", rekao je dr. Brodskv, kao zamiljen. "Znai, ti voli glazbu. Ja o njoj ne znam nita. Korisna je za izotravanje emocija, samo to znam. Gle, gle. to ti misli o tome, ha, Branome?" "Tu nema pomoi", rekao je dr. Branom. "Svaki ovjek ubija ono to voli, kao stoje pjesnik-zatvorenik rekao. To je imbenik kanjavanja, moda. Ravnatelju bi trebalo biti drago." "Dajte mi piti", rekao sam, "za ime Gospodjinovo." "Oslobodite ga", naredio je dr. Brodskv. "Donesite mu vr ledene vode." 118 Pa su ti pod-vjekovi prionuli na posao i uskoro sam pitjao litre i litre vode i bilo je to kao u raju, O brao moja. Dr. Brodskv je rekao: "Izgleda da si dostatno inteligentan mladi. ini se, takoer, da nisi bez ukusa. Samo ima tu sklonost nasilju, zar ne? Nasilju i krai, postoje kraa jedan vid nasilja." Nisam progovorjao nijednu slovju, brao. Jo mije bilo zlo, mada mije sad postajalo maljutko bolje. Ali bio je to uasan dan. "A sad", rekao je dr. Brodskv, "kako ti misli da se ovo radi? Reci mi, to ti misli da ti radimo?" "inite da mi bude zlo", rekao sam. "Zlo mije kad gledam te vae prljave nastrane filmove. Ali, nisu filmovi odista ono to to ini. Ali, osjeam da bi, kad biste prestali s tim filmovima, meni prestalo biti zlo." "Tono", rekao je dr. Brodskv. "To je asocijacija, najstarija obrazovna metoda na svijetu. A to odista uzrokuje da ti bude zlo?" "One granje pizdunske vee to mi privrstite na go-lovu i pljot", rekao sam, "eto to." "Zgodno", rekao je dr. Brodskv, kao se smijeei, "plemenski dijalekt. Znate li togod o podrijetlu toga, Branome?" "Tu i tamo poneto starog stihovnog slanga", rekao je dr. Branom. "I neto ciganskog govora. Ali veina korijena je iz ruskog. Propaganda. Podsvjesni prodor." "Dobro, dobro, dobro", rekao je dr. Brodskv, kao nestrpljiv i ne vie zainteresiran. "Pa," rekao je meni, "to nisu ice. To nema nikakve veze s onim stoje prikljueno na tebe. To je samo za mjerenje tvojih reakcija. to onda jest?" Vidjao sam tada, naravno, kakav sam bezumnaji utaja bio da ne primijetim da su to bile injekcije u rukaju. "Oh," krinuo sam, "oh, sad sve vidjam. Prljava posrana vonjaja prijevara. Izdajniki in, pederine jedne, i nee vam to vie uspjeti." 119 "Drago mije to si sad istaknuo svoje primjedbe", rekao je dr. Brodskv. "Sad moemo biti savreno jasni glede toga. Moemo tu Ludovicovu tvar ubaciti u tvoj sustav na mnogo raznih naina. Oralno, na primjer. Ali, potkona metoda je najbolja. Nemoj se boriti protiv toga, molim te. Nema smisla boriti se. Ne moe nas nadvladati." "Granji branji", rekao sam ja, kao mrcajui. Onda sam rekao: "Ne smeta me ultranasilje i sav taj drek. S tim se mogu nositi. Ali nije poteno za glazbu. Nije poteno da mi bude zlo kad sluajem divnog Ludwiga vana i G. F. Handela i ostale. Sve to pokazuje da ste vi zla gomila pizduna i nikad vam neu oprostiti, pederi jedni." Obojica su se naizgled zamislila. Onda je dr. Brodskv rekao: "Razgraniavanje je uvijek teko. Svijet je jedinstven, ivot je jedinstven. Najslae i najnebeskije aktivnosti u nekoj mjeri ukljuuju nasilje - in ljubavi, na primjer; glazba, na primjer. Mora riskirati, djeae. Izbor je bio u potpunosti tvoj." Nisam razumio sve te slovaje, ali sam sad rekao: "Ne trebate ii dalje s tim, gospon." Promijenio sam pjesmu maljutko na moj prepredeni nain. "Dokazali ste mi da je sve to dratovanje i ultranasilje i ubijanje greka greka i uasna greka. Nauio sam svoju lekciju, gosponi. Sad vidim to nisam vidio prije. Izlijeen sam, hvala Bogu." I podigao sam glazje na kao svetaki nain prema stropu.

Ali obojica tih doktora su odmahnuli golovama kao tuno i dr. Brodskv je rekao: "Jo nisi izlijeen. Jo treba mnogo toga uiniti. Tek kad tvoje tijelo reagira spremno i burno na nasilje, kao na zmiju, bez daljnje pomoi od nas, bez lijekova, tek tad -" Rekao sam: "Ali, gosponi, ja vidim daje to pogreno. Pogreno je jer je to protiv kao drutva, pogreno je, jer svaki vjek na zemlji ima pravo ivjeti i biti sretan bez da 120 bude tuen i tolokiran i klan. Nauio sam mnogo, o zbilja jesam." Ali dr. Brodskv se glasno dugo mekao tome, pokazujui sve svoje bijele zubaje, i rekao: "Hereza doba razuma", ili neke takve slovaje. "Vidim stoje ispravno i to odobravam, ali radim ono to je pogreno. Ne, ne, djeae moj, mora sve to prepustiti nama. Ali, budi veseo glede toga. Uskoro e sve biti gotovo. Za manje od dva tjedna od sad, bit e slobodan ovjek." Onda me potaao po pleoju. Manje od dva tjedna. O brao i prijatelji moji, bilo je to kao vjenost. Bilo je kao od poetka svijeta do njegovog kraja. Zavriti etrnaest godina sa smanjenjem kazne u Drzatu bilo bi nita u usporedbi s tim. Svaki danje bilo isto. Kad je djevoka s injekcijom dola, ipak, etiri dana nakon tog govorjatanja s dr. Brodskim i dr. Branomom, rekao sam: "A, ne, nee", i tolokirao je po rukaji, i igla je zvek klang pala na pod. To je bilo kao da vidjam to e oni napraviti. Ono to su napravili bilo je da su doveli etiri ili pet zbilja boljih bjelokutnih pizduna od pod-vjeko-va da me dre na krevetu, tolokirajui me s iskeenim licojima blizu mojeg, i onda je taj bolniarski komad rekla: "Ti zloesti nevaljali mali vrae", dok mi je nabijala drugu injekciju u ruku i utrcala tu tvar ba brutalno i gadno. I onda sam odvezen, iscrpljen, do tog kao paklenog kina, kao i prije. Svaki dan, brao moja, ti filmovi bili su kao isti, sve samo tuenje i tolokiranje i crvena crvena krvca koja curi s licoja i pljotova i prska po lei kamere. Obino su to bili iscereni i mekujui maljiki obueni u vrhunac nadsatske mode, ili hihihihijui japanski muitelji ili brutalni nacistiki premlaivai i strjeljaki vodovi. I svaki danje osjeaj da mi se umire od muke i bola u golovi i bola u zubaji-ma i uasne uasne ei postajao sve gori. Dok jednog jutra nisam pokuao poraziti pizdune, time to u tres tres glavom 121 u zid da se tolokiram u nesvijest, ali sve to se dogodilo bilo je da mi je bilo zlo, kad sam vidjao da je takva vrsta nasilja ista kao i nasilje u filmovima, pa sam bio samo is-,j crpljen i dali su mi injekciju i odgurali me kao i prije. A onda je dolo jutro kad sam se probudio i doruko- j vao jaja i prepeenac i dem i jako vrui aji s mlijekom, i onda sam pomislio: "Ne moe jo dugo trajati. Patio sam do vrhunca i ne mogu patiti vie." I ekao sam i ekao, brao, da taj bolniarski komad donese iglu, ali ona nije dola. A onda je pod-vjek u bijeloj kuti doao i rekao: "Danas, stari prijatelju, putamo te da hoda." "Hodam?" pitao sam ja. "Kamo?" "Do uobiajenog mjesta", rekao je. "Da, da, nemoj izgledati toliko zapanjen. Treba hodati do filmova, ja s tobom, naravno. Vie te se nee voziti u kolicima." "Ali", rekao sam ja, "to je s mojom uasnom jutarnjom injekcijom?" Jer sam bio zbilja iznenaen time, brao, postoje njima bilo toliko stalo da trpaju tu Ludovicovu ve u mene, kako su rekli. "Zar vie neu dobivati tu uasnu gadnu tvar u svoju rukaju?" "To je gotovo", kao meknuo se taj vjek. "Za navijek 11 vjeno, amen. Sad si preputen sebi, deko. Hoda i sve to, do sobe uasa. Ali, jo e te vezivati i tjerati da gleda. Hajde sad, moj mali tigre." I morao sam navui svoj ogrta J i tofle i otii niz hodnik do kao kino mjasta.

Sad ovaj put, O brao moja, bilo mi je ne samo jako zlo nego sam bio i jako zbunjen. Opet je bilo to, staro ul-tranasilje i vjekovi s razbijenim golovama i isjeeni krvavi komadi koji kriaju za milost, kao privatno i pojedinano poigravanje i gadosti. Onda je bilo i zatvorenikih logora i idova i sivih kao stranih ulica punih tenkova i odora i vjekova koji padaju pod ubitanom paljbom puaka, kao javna strana toga. A ovaj put nisam mogao nita okriviti za 122 to to se osjeam loe i edno i pun bolova, osim onog to sam bio prisiljen vidjati, poto su mi glazje jo bile silom otvorene, a nogaje i pljot privreni za stolac, ali te ice i druge vee nisu vie bili spojeni na moje pljoto i golovu. I to bi to onda moglo biti, osim filmova koje sam vidjao, da mi to ini? Osim, naravno, brao, da je ta Ludovicova tvar bila kao cjepivo i tekla je okolo u mojoj krvci, pa e mi biti zlo vjeno i zauvijek amen, kad god vidjam bilo to od tog ultranasilja. Pa sam sad iskrivio usta i poeo bu hu hu, i suze su kao zamutile ono to sam bio prisiljen vidjati kao blaenim tenim srebrnim rosnim kapljama. Ali ti branjaci u bijelim kutama bili su skoraji sa svojim ta-tukama da obrisu suze, govorei: "Gle gle, tko se to nama sav rasplakao?" I onda je sve opet bilo jasno pred mojim glazjama, ti Nijemci kako guraju kao preklinjue i plaue idove - vjekove i enaje i maljike i djevoke - u mjasta gdje e svi skviknuti od otrovnog plina. Morao sam bu hu hu opet, i eto njih da obrisu suze, jako skoraje, da ne propustim ni jednu jedinu veu onog to su prikazivali. Bio je to straan i uasan dan, O moja brao i jedini prijatelji. Leao sam na krevetu sasvim sam te noi nakon veere od masnog gustog ovjeg gulaa i vone pite i sladoleda, i mislio sam u sebi: "Kvragu kvragu kvragu, moda postoji ansa ako krenem sad." Mada nisam imao nikakvo oruje. Nisu mi davali britvaju, i brijao me svaki drugi dan jedan debeli elavi vjek koji je dolazio do mog kreveta prije doruka, s dva branjaka u bijelim kutama da se pobrinu da ja budem dobar nenasilan maljik. Nokti na mojim ruka-jama bili su podrezani i izrapani na sasvim kratko, pa nisam mogao grebati. Ali jo sam bio skoraji za napad, mada su me oslabili, brao, do kao sjene onog to sam bio u starim slobodnim danima. Pa sam sad ustao s kreveta, i otiao do zakljuanih vrata i poeo udarati akama zbilja horroro i jako, kriajui istodobno: "O, upomo, upomo. Bolestan 123 sam, umirem. Doktora doktora doktora, brzo. Molim vas. O, umrijet u, znam da hou. Upomo." Moje grlaje bilo je jako suho i nateklo prije nego to je netko doao. Onda sam uo nogaje kako stiu hodnikom i kao gunajui go- f los, i onda sam prepoznao golos vjeka s bijelom kutom koji mi je donosio piu i kao me pratio do moje svakodnevne zle sudbe. On je kao zagunao: "Stoje? to se zbiva? Stoje tvoja f| gadna mala igra tamo unutra?" "0, umirem", kao zastenjao sam. "O, uasno me boli sa strane. Upala slijepog crijeva, to je. Ooooo." "Upala, vraga", zagunao je taj vjek, i onda sam na moju radost, brao, mogao slujati kao zveket kljueva. "Ako pokuava neto, prijatelju mali, moji prijatelji i ja tui emo te i udarati cijelu no." Onda je otvorio i donio sa sobom kao slatki zrak obeanja moje slobode. Sad ja sam bio kao iza vrata kad ih je otvorio, i mogao sam ga vidjeti na svjetlu iz hodnika kako me trai zbunjeno. Onda sam podigao svoje akaje da ga tolokiram gadno po vratu, a tada, kunem se, kad sam ga nekako vidjao unaprijed kako lei stenjui ili bez bez bez svijesti i osjetio kao radost u utrobi, tad je bilo da mi se ta munina podigla unutra kao val, i osjetio sam uasan strah, kao da u odista umrijeti. Kao sam se oteturao do kreveta radei argh argh argh, i taj vjek, koji nije bio u svojoj bijeloj kuti nego u ogrtau, vidjao je dovoljno jasno to mi je bila namjera, jer je rekao: "Pa, sve je lekcija, arne? Uenje cijelo vrijeme, kako bi se moglo rei. Hajde, prijatelju

mali, ustani s tog kreveta i udari me. elim to, da, zbilja. Jedan dobar udarac po vilici. O, umirem za tim, zbilja." Ali, sve to sam ja mogao, brao, bilo je da samo leim tamo jecajui bu hu hu. "Smee", kao narugao se taj vjek tada. "Nitarijo." I povukao me za kao revere pidame, poto sam ja bio jako mlitav i slab, i podigao i zamahnuo svojom desnom rukajom, 124 pa sam dobio dobar stari tolok ravno u licoje. "To je", rekao je, "zato to si me izvukao iz kreveta, ti nitkove mali." I obrisao je rukaje jednu o drugu trlj trlj i izaao. Klink klink napravio je klju u bravi. A ono, brao, ono od ega sam tada morao pobjei u san, bio je pogrean i uasan osjeaj da je bolje primiti udarac nego ga zadati. Daje taj vjek ostao, mogao bih mu ak ponuditi i drugi obraz. 125 7 Jisam mogao vjerovati, brao, to su mi rekli. inilo se da sam u tom vonjajem mjastu vjeno i da u biti tamo zauvijek. Ali, uvijek je bilo dva tjedna, i sad su rekli da su dva tjedna skoro istekla. Rekli su: "Sutra, prijatelju mali, van van van." I mah-nuli su starim palcem, kao pokazujui na slobodu. A onda je vjek u bijeloj kuti, koji me tolokirao i koji mi je jo donosio pladnjeve pie i kao me pratio na moje svakodnevno muenje rekao: "Ali, jo ima jedan zbilja veliki dan pred sobom. To e biti dan tvog prelaenja." I runo se nakesio na to. Oekivao sam tog jutra da u ii kao i obino do onog kino mjasta, u pidami i toflama i ogrtau. Ali ne. Tog jutra, dali su mi moju koulju i donje vee i moje veenje platje i moje horroro izme za cipelarenje, sve divno i oprano ili ispeglano i ulateno. I ak su mi dali i koljaku britvaju, koju sam koristio u onim sretnim danima za poigravanje i dratovanje. Pa sam se kao zbunjeno mrtio na to, dok sam se odijevao, ali pod-vjek u bijeloj kuti samo se kao smijao i nije govorjao nita, O brao moja. Bio sam odveden, sasvim ljubazno, na isto staro mja-sto, ali tamo je bilo promjena. Zavjese su navuene preko kinozaslona, i mutno staklo pod rupama za projekciju nije bilo tamo, bilo je moda podignuto ili gurnuto u stranu kao paravan ili aluzine. A tamo, gdje je bio samo zvuk proiavanja grla kalj kalj kalj i kao sjene ljudova, bila je prava publika, a u toj publici bila su licoja koja sam znao. Tamo je bio Ravnatelj Drzata i sveti ovjek, kopelan ili 126 kapelan kako su ga zvali, i Glavni ao i taj jako vani i dobro odjeveni elovjek koji je bio Ministar Unutranjih ili Iznutrica. Sve ostale nisam znao. Dr. Brodskv i dr. Branom bili su tamo, mada sad bez bijelih kuta; namjesto toga bili su odjeveni onako kako se doktori odijevaju kad su dovoljno vani da se odijevaju po najnovijoj modi. Dr. Branomje samo stajao, ali dr. Brodskv je stajao i govorjao kao na ueni nain svim okupljenim ljudovima. Kad me vidjao kako ulazim rekao je: "Aha. U ovom stadiju, gospodo, uvodimo i subjekta samog. On je, kao to ete uoiti, zdrav i uhranjen. Dolazi ravno od cijelononog sna i dobrog doruka, nedrogiran, nehipnotiziran. Sutra ga aljemo s povjerenjem opet u svijet, onoliko dobar momak kakvog uope moete sresti u svibanjsko jutro, bez zla, nenasilan; ako uope bilo kakav - kao to ete primijetiti - onda sklon ljubaznoj rijei i dobrom djelu. Kakva je to promjena, gospodo, od bijednog nitkova kojeg je Drava osudila na beskorisnu kaznu prije dvije godine, nepromijenjenog nakon dvije godine. Nepromijenjenog, rekao sam? Ne ba. Zatvor ga je nauio lanom smjeku, licemjernom trljanju ruku, ulizikom podmazanom sluganskom povlaivanju. Novim grijesima gaje nauio, kao i uvrstio u onima koje je davno prije rabio. Ali, gospodo, dostaje rijei. Djela govore glasnije. Stiu djela. Promatrajte, svi vi."

Bio sam pomalo zbrkan svim tim govorjanjem, i pokuavao sam prihvatiti u svojem umu daje sve to o meni. Onda su se sva svjetla ugasila, i upalila su se dva kao reflektora koja su svijetlila iz projekcijskih otvora, i jedan od njih je bio usmjeren sasvim na Vaeg Skromnog i Napaenog Pripovjedaa. A u svjetlo drugog reflektora uao je jedan bolji krupan elovjek kojeg nisam nikad prije vidjao. Imao je lojavo kao licoje i brkove i kao pruge kose zalijepljene za svoju skoro elavu golovu. Bilo mu je oko trideset ili etrdeset ili pedeset, neke takve stare godine, 127 stareji. Idjao je do mene i svjetlo je idjalo s njim, i uskoro su se dva svjetla stopila u jednu kao veliku mrlju. Rekao mi je, jako podrugljivo: "Zdravo, vreo smea. Fuj, ba se ne pere esto, sudei po tvom odvratnom smradu." Onda je, kao da plee, nagazio na moje nogaje, lijeva, desna, onda me noktima kvrcnuo po nosu, to je boljelo kao bezumnaje i dovelo stare suze na moje glazje, pa je zavrnuo moje lijevo ukho kao da je dugme na radiju. Mogao sam slujati kikot i par zbilja horroro hahahaova iz publike. Moj nos i nogaje i ukho su me pekli i boljeli kao be-zumnaji, pa sam rekao: "Zato si mi to napravio? Nikad se nisam ogrijeio o tebe, brate." "Oh," rekao je taj vjek, "ja radim ovo" - kvrckvrc opet po nosu - "i ovo" - zavrnuo bolnu usnu koljku - "i ovo drugo" - nagazio gadno na desnu nogaju - "zato to mi se ne dopada tvoja gadna vrsta. A, ako hoe glede toga neto napraviti, poni, poni, molim te." Sad sam znao da# u morati biti jako skoraji i izvui moju koljaku britvaju, prije nego to ta uasna ubilaka munina nahrupi i pretvori kao radost borbe u osjeaj da u skviknuti. Ali, O brao, kad mi je ruka posegnula u unutranji karman, imao sam tu kao sliku u glazju mog uma kako taj uvredljivi elovjek urla za milost dok mu crvena crvena krvca sve curi iz usta i, odmah nakon te slike, munina i suhoa i bolovi su navalili da preplave, i vidjao sam da u morati promijeniti ono to osjeam za tog pokvarenog vjeka zbilja jako jako skoraje, pa sam potraio u karmanima cigarete ili lijepu lovicu i, O brao moja, nije bilo nijedne od tih vea. Rekao sam, sav kao raslinjen i cvilei: "Volio bih ti dati cigaretu, brate, ali izgleda da ih nemam." Taj vjek je onda rekao: "Kme kme. Buhuhu. Plaljiv-ko." Onda je ponovo kvrcnuo svojim boljim tvrdim noktom po mom nosu, i mogao sam uti jako glasne mekove kao veselja kako stiu iz zamraene publike. , 128 Rekao sam, zbilja oajan, pokuavajui biti fin prema tom uvredljivom i nasilnom vjeku da sprijeim naviranje bola i munine: "Molim te, pusti me da uradim neto za tebe, molim te." I pipao sam po karmanima, ali mogao sam nai samo moju koljaku britvaju, pa sam je izvadio i pruio mu je i rekao: "Molim te, uzmi ovo, molim te. Jedan mali poklon. Molim te uzmi." Ali je on rekao: "Zadri to tvoje smrdljivo mito. Ne moe me tako umilostiviti." I lupio je po mojoj rukaji i koljaka britvaja pala je na pod. Pa sam rekao: "Molim te, moram uiniti neto. Da ti oistim izme? Gledaj. Spustit u se i polizati ih." I, brao moja, vjerujte mi ili me poljubite u arje, spustio sam se na koljena i ispruio moj crveni jazjik cijeli kilometar da poliem njegove granje vonjaje izme. Ali, taj vjek me samo utnuo ne ba jako po ustima. Pa mi se onda inilo da nee donijeti muninu i bol ako mu samo vrsto uhvatim glenjeve rukajama i povuem tog granjeg branog dolje na pod. Pa sam to i uinio i on se zbilja bolje iznenadio, padnuvi tres uz glasan smijeh iz vonjaje publike. Ali, kad sam ga vidjao na podu mogao sam osjetiti kako me cijeli uasni osjeaj obuzima, pa sam mu dao rukaju da ga podignem skoraje i ustao je.

Onda, ba kad me htio zbilja gadno i za ozbiljno toloki-rati po licoju, dr. Brodskv je rekao: "Dobro je, to e biti sasvim dosta." Onda se taj uasni vjek naklonio i otplesao poput glumca, dok su se svjetla upalila oko mene koji sam treptao i iskrivio usta da zajeim. Dr. Brodskv je rekao publici: "Naeg subjekta, vidite, goni prema dobru to to je, paradoksalno, gonjen prema zlu. Namjera da se ponaa nasilno popraena je jakim osjeajem fizike nelagode. Da se tome suprotstavi, subjekt se mora prebaciti na dijametralno suprotan stav. Ima li pitanja?" 129 "Izbor", zabrundao je dubok jak golos. Vidjao sam da je to glas zatvorskog kopelana. "On nema nikakvog izbora, zar ne? Samoodranje, strah od fizikog bola, nagoni ga na taj groteskni in samoponienja. Neiskrenost toga jasno se vidjela. On prestaje biti poinilac zla. Takoer prestaje biti bie sposobno za moralni izbor." "To su suptilnosti", kao nasmijeio se dr. Brodskv. "Nas se ne tie motiv ni via etika. Nas interesira samo da smanjimo stopu zloina -" "I", dometnuo je taj bolje dobro odjeveni Ministar, "da olakamo uasnu pretrpanost naih zatvora." "Tako je", rekao je netko. Bilo je mnogo govorjanja i raspravljanja tada, a ja sam samo stajao tamo, brao, kao potpuno ignoriran od strane svih tih branjih neznalica, pa sam zakriao: "Ja, ja, ja. to je sa mnom? Gdje je moje mjesto u svemu tome? Jesam li ja samo nekakva ivotinja, pas?" I od toga su poeli govor-jati zbilja glasno i dobacivati mi slovja. Pa sam ja zakriao jo jae, kriajui: "Trebam lija biti samo narana na navijanje?" Nisam znao to me nagnalo da upotrijebim ta slovja, brao, koja su mi samo kao nepozvana dola u golovu. I to je sve te vjekove, iz nekog razloga, utialo na minu-taju-dvije. Onda je jedan jako mravi stareji profesorski tip ustao, s vratom koji je sav bio kao ice koje sprovode struju iz njegove golove u pljot, i on je rekao: "Ti se nema zato buniti, djeae. Donio si svoj izbor, i sve je ovo posljedica tvog izbora. to god sad uslijedi je ono to si ti sam odabrao." A zatvorski kopelan je zakriao: "O, kad bih samo ja mogao povjerovati u to." I mogli ste vidjati da mu Ravnatelj upuuje pogled koji je kao znaio da se on nee popeti onoliko visoko u zatvorskoj religiji koliko je mislio. Onda je opet poela glasna raspra, i onda sam mogao slujati da 130 se slovje Ljubav uzvikuje, zatvorski kopelan je kriajao glasno kao i bilo tko drugi da Savrena Ljubav Odbacuje Sve Strahove i sav taj drek. A sad je dr. Brodskv rekao, smijeei se cijelim licojem: "Drago mije, gospodo, daje pitanje Ljubavi postavljeno. Sad emo vidjeti na djelu jedan tip Ljubavi za koji se smatralo daje izumro sa srednjim vijekom." I onda su se opet ugasila svjetla i upalili reflektori, jedan na vaeg jadnog i napaenog Prijatelja i Pripovjedaa, a u svjetlo drugog se kao doljuljala ili polako pojavila najljepa mlada djevoka koju bi se ikad mogao nadati vidjati, O brao moja, u cijelom iznju. to e rei, imala je zbilja horroro grudaje koje ste cijele mogli kao vidjati, postoje imala platje koje su joj se sputale dolje dolje dolje sa pleoja. I nogaje su joj bile kao Gospodjin u Svojim nebesima, i hodala je kao da uini da zastenje u kikama, a ipak joj je licoje bilo slatko nasmijeeno mlado kao nevino licoje. Prila mije u svjetlu koje je bilo nekakvo kao svjetlo nebeske blagosti i svog tog dreka koje je stizalo s njom, i prva stvar koja mi je sijevnula u golovi je da bih je volio imati ba tu na podu sa starim unutra-van zbilja divljaki, ali skoraje kao hitac stigla je munina, poput nekog kao detektiva koji je motrio iza oka i sad uletio da obavi svoje granje uhienje. I sad je vonjaja lijepog parfema koji je dopirao od nje uinio da poelim kao poeti isputati u svoje kike, pa sam znao da moram smisliti neki novi kao nain

miljenja o njoj, prije nego to me bol i e i uasna munina preplave ba horroro i valjano. Pa sam zakriao: "O najljepa i najdivnija meu djevokama, bacam ti moje kao srce pred noge da ga cijelog kao pogazi. Da imam ruu, dao bih ti je. Da je sve kino i kaljavo sad na tlu, mogla bi dobiti moje platje da hoda po njima, da ne prekrije svoje lijepe nogaje prljav-tinom i blatom." I dok sam govorio sve to, O brao moja, 131 mogao sam osjetiti muninu da se kao povlai. "Daj mi", krinuo sam, "da te oboavam i budem kao tvoj pomonik i zatitnik od zloestog kao svijeta." Onda sam pomislio na pravo slovja i osjetio se bolje od toga, govorei: "Daj da budem tvoj pravi vitez", i dolje sam se spustio opet na stara koljena, klanjajui se i kao padajui niice. I onda sam se osjetio zbilja utaje i tupo, poto je sve to opet bilo kao gluma, jer se ta djevoka nasmijeila i poklonila publici i kao otplesala, a svjetla su se palila uz pljesak. I glazje nekih od tih starejih vjekova u publici su kao iskakale na tu mladu djevoku, s prljavim i kao pokvarenim eljama, O brao moja. "On e biti va pravi kranin", kriao je dr. Brodskv, "spreman okrenuti drugi obraz, spreman biti razapet radije nego da razapne, bolestan u srcu pri pomisli da ubije ak i muhu." I to je bilo tono, brao, jer, kad je to rekao ja sam pomislio na ubijanje muhe i osjetio tek malo munine, ali sam potisnuo muninu i bol tako to sam pomislio na hranjenje muhe komadiima eera i brigu o njoj kao da je vraji ljubimac i sav taj drek. "Otkupljenje", kriao je on. "Radost pred Anelima Bojim." "Stvar je u tome", govorio je Ministar Iznutrica, "da to uspijeva." "Oh", rekao je zatvorski kopilan, kao uzdiui, "to itekako uspijeva, Bog nam svima pomogao." TREI DIO 132 "A A-\ onda, to emo?" To sam, brao moja, ja pitao samog sebe sljedee jutro, stojei ispred bijele zgrade koja je bila kao privrena na stari Drat, u mojim platjama od one noi prije dvije godine na sivoj svjetlosti zore, s maljutkom torbom u kojoj je bilo mojih malo osobnih vei i malo novaca koje su mi ljubazno dale vonjaje Vlasti da mi kao pomognu u poetku novog ivota. Ostatak prethodnog dana bio je veoma zamoran, s intervjuima da se snime za telenovosti i fotografijama koje su bijes bijes bijes snimane i jo kao demonstriranja kako seja grim suoen s ultranasiljem i sav taj sramotni drek. I onda sam kao pao u krevet i tada, kako mi se inilo, probuen da mi se kae da izaem, da idjam kui, da oni vie nikad ne ele vidjati Vaeg Skromnog Pripovjedaa, O brao moja. I eto mene tu, jako jako jako rano ujutro, sa samo to malo lijepe lovice u mom lijevom karmanu, zveczvecka-jui njom i pitajui se: "A onda, to emo?" Neki doruak na nekom mjastu, pomislio sam, poto nisam uope jeo tog jutra, svaki vjek je bio toliko nestrpljiv da me istolokira na slobodu. Samo sam aju ajia popio. Taj Drat bio je u jako kao tmurnom dijelu grada, ali bilo je maljutkih radnikih kavana svud okolo i uskoro sam naao jednu od njih, brao moja. Bila je veoma posrana i vonjaja, s jednom aruljom na stropu na kojoj su muv-lji ispljuvci kao pokrivali dio svjetla, i bilo je ranih rabo-taa koji su srkali aji i kobasice uasnog izgleda i krike kljeba koje su kao gutali, radei der der der i onda kria-jui za jo. Sluila ih je jako posrana djevoka ali s jako 135

boljim grudajama, i neki od jeduih vjekova pokuavali su je dograbiti, radei ha ha ha dok je ona radila he he he, i od tog prizora skoro mije pozlilo, brao. Ali zatraio sam prepeenac i dem i aji jako pristojno i mojim gospodskim golosom, i onda sam sjeo u jedan mraan kut da jed-jam i pjatam. Dok sam to radio, jedan maljutki mali patuljak od ovjeka idjao je unutra, prodajui jutarnju gazetu, iskrivljen i granji prestupnjaki tip s debelim naoalama elinog okvira, i platjama boje kao jako starejeg raspadnutog pudinga od ribizla. Kupjatao sam gazetu, sa zamisli da se spremim za skok natrag u normalni iznj tako to u vid-jati to se zbiva u svijetu. Ta gazeta koju sam imao izgleda je bila vladina gazeta, ali jedine vijesti to su bile na prvoj stranici bile su o potrebi da se svaki vjek pobrine da opet izabere Vladu na sljedeim Opim izborima, koji su izgleda bili za dva ili tri tjedna. Bilo je jako hvalisavih slovja o tome stoje Vlada uradila, brao, za zadnjih otprilike godinu dana, sa sve poveanjem izvoza i zbilja horroro vanjskom politikom i poboljanim socijalnim slubama i sav taj drek. Ali ono ime se Vlada najvie hvalila bio je nain na koji su smatrali da su ulice uinjene sigurnijima za sve miroljubive nou-etajue ljudove tijekom posljednjih est mjeseci, s boljom plaom za policiju i tim stoje policija postala stroa prema mladim huliganima i nastranima i provalnicima i sav taj drek. to je interesjalo Vaeg Skromnog Pripovjedaa u odreenoj mjeri. A na drugoj stranici gazete bila je mutna kao fotografija nekoga tko je izgledao veoma poznato, i ispostavilo se daje to nitko drugi nego ja jaja. Izgledao sam veoma smrknuto i kao uplaeno, ali to je bilo u stvari zbog bljeskalica koje su puc puc cijelo vrijeme. Ono to je pisalo ispod moje slike bilo je da je to prvi diplomac novog Dravnog instituta za otkupljenje kriminalnih osoba, izlijeen od svojih zloinakih nagona za samo dva tjedna, sad dobri graanin koji potuje za136 kone i sav taj drek. Onda sam vidjao da ima jako hvalisav lanak o tom Ludovicovom postupku i kako je Vlada pametna i sav taj drek. Onda je bila jo jedna slika nekog vjeka kojeg sam mislio da znam, i to je bio taj Ministar Unutranjih ili Iznutrica. inilo se da se i on poneto hvalisao, iekujui doba bez zloina u kojem nee biti vie straha od kukavikih napada mladih huligana i perverznja-ka i provalnika i sav taj drek. Pa sam napravio arrrghhh i bacio tu gazetu na pod, tako daje pokrila mrlje prosutog ajia i grozne ispljuvke sline tih posranih ivotinja to su zalazile u tu kavanu. "A onda, to emo?" Ono to emo, brao, je ravno kui i lijepo iznenaenje za tatatu i mamicu, da se njihov sin jedinac i nasljednik vraa u okrilje obitelji. Onda bih mogao lei natrag na krevet u mojoj vlastitoj maljutkoj jazbini i slujati lijepu glazbu, i istodobno bih mogao promisliti to sad da radim s mojim iznjom. Nadleni za otpust dao mije dan prije dug spisak poslova za koje se mogu prijaviti, i telefonirao je raznim vjekovima za mene, ali nisam imao namjeru, brao moja, ii rabotati odmah. Prvo maljenko odmora, da, i mirno razmiljanje na krevetu uz zvuk lijepe glazbe. I tako autobusom do Centra, i onda autobusom do Avenije Kingslev, poto su stanovi u Zajednikom bloku 18a bili odmah blizu. Vjerovat ete mi, brao moja, kad vam kaem da mi je srce radilo tuptuptup od kao uzbuenja. Sve je bilo jako mirno, poto je jo bilo rano zimsko jutro, i kad sam idjao u predvorje bloka nije bilo nijednog vjeka, samo nagoji vjekovi i enaje Dostojanstva Rada. Ono to me iznenadilo, brao, bilo je daje to bilo oieno, nije vie bilo nikakvih bezobraznih slovja u balonima iz usta Dostojanstvenih radnika, niti bezobraznih dijelova tijela docrtanih na njihove nagoje pljotove od strane nemoralnih maljika s olovkama. A ono to me isto iznenadilo bilo je daje dizalo radilo. Stiglo je predui kad sam pritisnuo 137

elektrinu knopku, i kad sam uao bio sam opet iznenaen da vidjam da je sve bilo isto u kao kabini. Pa sam otiao na deseti kat, i tamo sam vidio 10-8 kao i prije, i moja rukaja je drhtala i tresla se kad sam izvadio iz karmana malu kljuaju koju sam imao za otvoriti. Ali sam vrlo vrsto gurnuo kljuaju u bravu i okrenuo, pa otvorio pa uao, i tamo se sreo s tri para iznenaenih i skoro uplaenih glazja kako me gledaju, i to su t i m dorakovali, ali je bio isto i jo jedan vjek kojeg nikad prije u iznju nisam vidjao, bolji zadrigli vjek u koulji i tregerima, sasvim odomaen, brao, srkajui aji s mlijekom i mljacmljackajui jajce i prepeenac. I taj vjek stranac je prvi progovorio, rekavi: "Tko si ti, prijatelju? Gdje si naao klju? Van, dok ti nisam preuredio lice. Izlazi i pokucaj. Objasni to hoe, odmah." Moji tata i mama sjedili su kao skamenjeni, i mogao sam vidjati da jo nisu proitali gazetu, onda sam se sjetio da gazeta nije stizala dok tatata ne ode na posao. Ali je onda mama rekla: "O, umakao si. Pobjegao si. to da radimo? Doi e nam policija ovamo, oh oh oh. Oh, ti zloesti i nevaljali deko, da nas tako sramoti." I, vjerujte ili me poljubite u arje, poela je sa bu hu. Pa sam ja poeo pokuavati objasniti, da mogu nazvati Drat ako hoe, i cijelo to vrijeme taj vjek stranac je sjedio tamo kao mrtei se i izgledajui kao da bi mi mogao preurediti lice svojom ko-smatom boljom krupnom akom. Pa sam rekao: "A kako bi bilo da ti poneto odgovori, brate? Otkud ti ovdje i koliko dugo? Nije mi se svidio ton onog to si sad rekao. Pazi se. Hajde, govori." On je bio vjek radnikog tipa, jako ruan, oko trideset ili etrdeset star, i sad je sjedio s ustima otvorenim na mene, ne govor-jajui ni jedno slovje. Onda je moj tata rekao: "Ovo je sve pomalo zapanjujue, sine. Trebao si nam javiti da e doi. Mislili smo da e biti jo barem pet ili est godina prije nego to te puste. 138 Ne", rekao je, i rekao je to jako kao tmurno, "da nam nije drago to te opet vidimo, i to slobodnog." "Tko je ovo?" rekao sam ja. "Zato ne moe on progovoriti? to se zbiva ovdje?" "To je Joe", rekla je moja mama. "On sad ivi ovdje. Podstanar, to je on. O, joj joj joj", radila je. "Ti", rekao je taj Joe. "uo sam sve o tebi, deko. Znam to si uinio, slomio srce svojim jadnim ucviljenim roditeljima. Pa si se vratio, ha? Natrag da im jo jednom upropasti ivot, je li? Preko mene mrtvog e, jer su me pustili da im budem vie sin nego podstanar." Mogao sam se skoro mekati glasno na to da stari razdra u meni nije poeo buditi osjeaj da hou povratiti, jer je taj vjek izgledao otprilike istih godina kao moji t i m, a tu je kao pokuavao zatitniki sinovski obgrliti moju plauu mamu, O brao moja. "Tako", rekao sam ja, i skoro sam i sam osjeao da u briznuti u pla. "Znai tako je to, onda. Dobro, dajem ti pet velikih minutaja da ukloni sve svoje uasne posrane vee iz moje sobe." I krenuo sam prema toj sobi, a taj vjek je bio maljutko prespor da me sprijei. Kad sam otvorio vrata srce mi se slomilo na tepihu, jer sam vidjao da vie uope nije kao moja soba, brao. Sve moje zastavice su nestale sa zidova i taj vjek je stavio slike boksaa, i kao momad koja sjedi zadovoljno prekrienih ruku i sa srebrnim kao titom naprijed. I onda sam vidjao ega jo nema. Moj stereo i moj ormari s ploama vie nisu bili tu, niti moj zakljuani koveg s blagom u kojem su bile boce i droga i dvije blistave iste igle. "Ovdje se neto prljavo vonjaje odvijalo", zakriao sam. "to si uinio s mojim vlastitim osobnim veama, ti pizdunu?" To je bilo upueno Joeu, ali je moj tata odgovorio, rekavi: "To su sve odnijeli, sine, policajci. Onaj novi propis, zna, o odteti rtvi." : 139

Ustanovio sam da mi je naporno da mi ne bude jako zlo, ali golova me okirala bolom i usta su mi bila tako suha da sam morao skoraje potegnuti gutljaj iz boce mlijeka na stolu, tako da je taj Joe rekao: "Prljavo svinjsko ponaanje." Rekao sam: "Ali ona je umrla. Taje umrla." "Bilo je to za make", rekao je moj tata kao tuno, "koje su ostale bez ikoga da se brine za njih dok se ne proita oporuka, pa su morale imati nekog da ih hrani. Pa je policija prodala tvoje stvari, odjeu i sve, da pomogne brizi za njih. Takav je zakon, sine. Ali ti nikad nisi puno mario za to da bude po zakonu." Morao sam onda sjesti, i taj Joe je rekao: "Trai doputenje prije nego to sjedne, ti bezobrazna mala svinjo", pa sam ja skoraje odbrusio sa: "Zavei svoju veliku prljavu gubicu, ti", osjeajui muninu. Onda sam pokuao biti razuman zbog mog kao zdravlja, pa sam rekao: "Pa, to je moja soba, neosporno. Ovo je i moj dom. Kakav prijedlog moete vi, moji t i m, iznijeti?" Ali oni su samo izgledali jako potiteno, moja mama je pomalo drhtala, njeno licoje sve izborano i mokro od kao suza, i onda je moj tata rekao: "O svemu ovom treba razmisliti, sine. Ne moemo ba samo izbaciti Joea, zar ne? Mislim, Joe ovdje ima posao, po ugovoru, na dvije godine, i mi smo se s njim dogovorili, zar nismo, Joe? Mislim, sine, smatrajui da e ti ostati u zatvoru jako dugo, a ta soba zvrji prazna." Pomalo se sramio, mogao si mu to vidjati po licoju. Pa sam se ja samo nasmijeio i kao kimnuo, rekavi: "Vidjam sve. Navikli ste na malo mira i navikli ste na malo dodatne lijepe lovice. A va sin vam nikad nije bio nita osim uasne smetnje." A tada, brao moja, vjerujte mi ili me poljubite u arje, poeo sam kao plakati, osjeajui veliko saaljenje prema samom sebi. ;; 140 , Pa je moj tata rekao: "Pa, vidi, sine, Joe je ve platio stanarinu za sljedei mjesec. Mislim, to god da uradimo u budunosti ne moemo rei Joeu da odmah ode, zar ne, Joe?" Taj Joe je rekao: "Ja moram misliti na vas dvoje, koji ste mi bili kao otac i majka. Da li bi bilo dolino ili poteno otii i ostaviti vas na milost i nemilost ovog mladog udovita koje nije bilo kao pravi sin? On sad plae, ali to je njegova prepredenost i prijetvornost. Pustite ga da ode i nae sebi sobu negdje. Neka naui gdje je grijeio i da zao deko kakav je on bio ne zasluuje tako dobre mamu i tatu kakve je imao." "U redu", rekao sam ja, ustajui jo sav u kao suzama. "Sad znam kako stvari stoje. Nitko me ne eli i ne voli. Patio sam i patio i patio i svi ele da i dalje patim. Znam." "Uinio si da drugi pate", rekao je taj Joe. "Samo je pravedno da i ti propati kako treba. Reeno mi je sve to si uinio, dok smo sjedili naveer ovdje oko obiteljskog stola, i prilino je okantno bilo za sluati. Bilo mije zbilja muno od mnogo toga." "Volio bih", rekao sam, "da sam natrag u zatvoru. Dragom starom Drzatu kakav je bio. Idjam sada", rekao sam. "Neete me vie nikad vidjati. Snai u se sam, hvala vam lijepo. Neka bude vama na savjesti." Moj tata je rekao: "Nemoj to tako shvaati, sine", a moja mama je samo radila bu hu hu, licoja svog iskrivljenog i runog, a taj Joe ju je opet obgrlio svojom ruka-jom, tapui je i govorei no no no kao bezumnaji. I tako sam se nekako isteturao kroz vrata i izaao, preputajui ih njihovoj uasnoj krivnji, O brao moja. 141 ok sam idjao niz ulicu na kao besciljan nain, brao, u tim nonim platjama u koje su ljudovi kao zurili dok sam prolazio, i smrznut, poto je bio kopilanski hladan zimski dan, sve to sam osjeao da hou bilo je da odem daleko od svega i da ne moram vie misliti o bilo kakvoj vei uope. Pa sam otiao autobusom do centra, i onda hodao natrag do

Tavlor Placea, i tamo je bio onaj disk-butik MELODIJA kojeg sam nekad poaavao svojim neusporedivim kupovanjem, O brao moja, i izgledao je uglavnom kao isto mjasto kakav je uvijek i bio, i ulazei sam oekivao da u tamo vidjati starog Andvja, onog elavog i jako jako mravog uslunog kao vjeka od kojeg sam kupjatao ploe u starim danima. Ali sad nije bilo Andvja tamo, brao, nego samo cika i kriajanje nadsatskih (to jest tinejderskih) maljika i komada koji su slujali neku novu uasnu pop--pjesmicu i uz nju jo i plesali, a vjek iza pulta ni sam nije bio puno stariji od nadsata, i puckao je zglobovima prstiju i mekao se kao bezumnaja. Pa sam ja priao i ekao dok se on kao udostojio primijetiti me, pa sam rekao: "Htio bih uti snimku Mozartove Broj etrdeset." Ne znam zato mije to upalo u golovu, ali jest. Vjek za pultom rekao je: "etrdeset ega, prijatelju?" Rekao sam: "Simfoniju. Simfoniju broj etrdeset u G molu." "Ooooh", oglasio se jedan od pleuih nadsata, malj-ik s kosom do preko glazja, "samofunja. Je li on samo fu-njara? On hoe samofunju." 142 Mogao sam osjetiti kao postajem sav razdra iznutra, ali morao sam paziti na to, pa sam se kao nasmijeio vjeku koji je preuzeo Andvjevo mjesto i svim pleuim i kria-juim nadsatima. Vjek za pultom rekao je: "Idi u onu kabinu za sluanje tamo, prijatelju, a ja u ti neto pustiti." Pa sam otiao do maljutke kabine gdje ste mogli slu-jati ploe koje hoete kupiti, a onda mi je taj vjek pustio plou, ali nije to bila Mozartova etrdeseta, bio je to Mo-zartov "Prag" - on je izgleda samo pokupio prvog Mozarta kojeg je mogao nai na polici - i to bi me trebalo poeti praviti zbilja razdraojim, a toga sam se morao uvati zbog straha od bola i munine, ali ono to sam zaboravio bilo je neto to nisam smio zaboraviti i sad je uinilo da poelim skviknuti. Bilo je to da su ti doktorski branji tako sredili stvari da e mi svaka glazba koja je bila kao za emocije izazvati muninu ba kao i vidjanje ili elja za nasiljem. Bilo je to zato to su svi oni filmovi nasilja bili praeni glazbom. I sjeao sam se naroito onog uasnog nacistikog filma s Beethovenovom Petom, zadnji stavak. I sad je tu bio predivni Mozart uinjen uasnim. Izjurio sam iz kabine kao bezumnaja da pobjegnem od munine i bola koji su nadolazili, i izjurio sam iz duana dok su se oni nadsati mekali za mnom i vjek za pultom je kriajao: "Eh eh eh!" Ali nisam to primjeivao i krenuo sam teturajui skoro kao slijepac preko ceste i iza oka u mlijeni bar Korova. Znao sam to elim. Mjasto je bilo skoro prazno, postoje bilo jo jutro. Izgledalo je i udno, postoje bilo posvuda oslikano crvenim muuim kravama, i za ankom nije bio nijedan vjek kojeg sam znao. Ali kad sam rekao: "Mlijeko plus, veliko", vjek s kao upalim licem jako svjee izbrijan znao je to elim. Odnio sam veliko moloko plus do jednog od malih odjeljaka koji su bili svud oko tog mjasta, poto su tamo bile kao zavjese da ih odvoje od glavnog mjasta, i tamo sam 143 sjeo u tapeciranu stolicu i pijuckao i pijuckao. Kad sam popio sve poeo sam osjeati da se stvari dogaaju. Glazje su mi bile kao fiksirane na maljutki komadi srebrnog papira s kutije tumora koji je bio na podu, poto metenje u tom mjastu nije bilo ba horroro, brao. Taj listi srebra poeo je rasti i rasti i rasti i bio je tako kao svijetao i blistav da sam morao mirnuti glazjama. Narastao je tako velik da je postao ne samo taj cijeli odjeljak u kojem sam se zavalio nego kao cijela Korova, cijela ulica, cijeli grad. Onda je bio cijeli svijet, pa je onda bio cijelo sve, brao, i bio je kao more koje zapljuskuje svaku ve to je ikad bila uinjena ili ak pomiljena. Mogao sam nekako slujati sebe kako pravim posebne vrste umaja i govorjam slovaja kao: "Dragi dragi idlewildi, trunite ne u raznosjajnim oblicima" i sav taj drek. Onda sam mogao kao osjetiti viziju koja sve to kuje

u srebru, i onda je bilo boja koje nitko nije vidjao prije, i onda sam mogao vidjati kao grupu kipova jako jako jako daleko koja je bila kao gurana blie i blie i blie, sva osvjetljena jako jarkim svjetlom i odozgor i odozdol, O brao moja. Ta grupa kipova bili su Bog ili Gospodjin i svi Njegovi Sveti Aneli i Sveci, sve jako sja-jea kao mjed, s bradama i bolje velikim krilima koja su mahala na nekakvom vjetru, tako da nisu mogli stvarno biti od kamena ili mjedi, zbilja, i oi ili glazje su se kao kretale i bile ive. Ti bolji veliki likovi prilazili su sve blie i blie i blie dok nisu kao krenuli zgnjeiti me, i mogao sam uti svoj glas kako kae "Eeeeee." I osjetio sam da sam se rijeio svega - platja, tijela, mozga, imena, sve to - i osjeao se zbilja horroro, kao u raju. Onda je bio umaja kao mrvljenja i guvanja, i Gospodjin i Aneli i Sveci nekako su odmahnuli golovama na mene, kao da govorjaju da sad nije ba vrijeme, ali moram pokuati ponovo, i onda se sve kao nakesilo i mekalo i kolapsiralo i veliko toplo svjetlo postalo je kao hladno, i onda sam bio 144 tamo kakav sam bio i prije, s praznom aom na stolu i elei plakati i osjeajui se kao daje smrt jedini odgovor na sve. I to je bilo to, to je bilo ono to sam vidjao sasvim jasno da treba napraviti, ali kako to napraviti nisam ispravno znao, poto nikad prije nisam mislio o tome, O brao moja. U mojoj maloj torbi s osobnim veama imao sam svoju koljaku britvaju, ali sam odmah osjetio veliku muninu na pomisao da krenem fiiijuuu po sebi i sva moja vlastita crvena crvena krvca potee. Ono to sam htio nije bilo neto nasilno ve neto to e uiniti da kao samo utonem njeno u san i da to bude kraj Vaeg Skromnog Pripovjedaa, ne vie smetnja za nikoga. Moda, pomislio sam, ako idjam do Javne knjinice iza ugla, mogu pronai neku knjigu o najboljem nainu da se skvikne bez bola. Pomislio sam na sebe mrtvog i kako e ao svima biti, t i m i onom posranom vonjajem Joeu koji je bio kao uzurpator, i takoer dr. Brodskom i dr. Branomu i onom Ministru Unutranjih Iznutrica i svakom od vjekova. I hvalisavoj vonjajoj Vladi takoer. Pa sam zbrisao van na zimu, i sad je bilo poslijepodne, skoro dva sata, kako sam mogao vidjeti po boljem satu centra, tako daje moj boravak u onoj zemlji sa starim moloko-plusom morao trajati kao dulje nego to sam mislio. Hodao sam Bulevarom Marghanita i onda skrenuo u Aveniju Boothbv, onda opet iza ugla, i tamo je bila Javna knjinica. Bilo je to stareje posrano mjasto u koje se nisam mogao sjetiti da sam uao otkad sam bio jako jako maljutki malj-ik, ne vie od nekih est godina star, i bila su dva dijela -jedan dio da se posude knjige i jedan dio za itanje, pun gazeta i asopisa i kao vonjaje jako starejih ljudi ija su pljota zaudarala na kao starost i siromatvo. Oni su stajali za policama s gazetama svud oko prostorije, mrcajui i podrigujui i govorjajui samima sebi i prevrui stranice 145 da itaju vijesti jako tuno, ili su sjedili za stolovima gledajui asopise ili se pretvarajui da gledaju, neki zaspali i jedan ili dva koji su hrkali zbilja gromkaje. Nisam se u poetku mogao kao sjetiti to je ono to hou, onda sam se sjetio uz mali ok da sam idjao ovamo da bih naao kako da skviknem bez bola, pa sam giljao preko do police pune ?! strunih veova. Bilo je mnogo knjiga, ali nije bilo nijedne s naslovom, brao, koji bi zbilja posluio. Bila je jedna medicinska knjiga koju sam skinuo, ali kad sam je otvorio bila je puna crtea i fotografija uasnih rana i bolesti, a od toga sam pomalo poelio povraati. Pa sam to stavio natrag i onda uzeo Veliku knjigu ili Bibliju, kako su je zvali, mislei da mi to moe dati kao utjehu onako kao stoje davala u starim danima Drzata (ne zbilja tako starim, ali inilo se to veoma veoma davno), i oteturao sam do stolice itati. Ali sve to sam naao bilo je o obaranju sedamdeset puta sedam i mnogo idova koji psuju i tolokiraju jedan drugog, i od toga mi je isto dolo za povraati.

Pa sam onda skoro zaplakao, tako da je jako stareji otrcani muaja naspram mene rekao: "Stoje, sinko? U emu je nevolja?" "elim skviknuti", rekao sam. "Dosta mije, eto stoje. ivot je postao previe za mene." Jedan stareji italaki vjek pored mene rekao je: "Pssst", ne diui pogled s nekog bezumajeg asopisa koji je imao punog crtea kao boljih geometrijskih vea. To je na neto podsjealo. Onaj drugi muja je rekao: "Previe si mlad za to, sinko. Pa, sve je jo pred tobom." "Da", rekao sam ja, gorko. "Kao par lanih grudaja." Vjek to je itao asopis rekao je: "pssst", opet, ovaj put diui pogled, i neto nam je obojici leglo. Vidjao sam tko je to bio. ;< /:... .;:v-. :;.?: . ; ? ^^: ., 146 : On je rekao, zbilja gromkaje: "Nikad ne zaboravim oblik, Boga mi. Nikad na zaboravim oblik neega. Boga mi, ti svinjo mala, sad te imam." Kristalografija, to je bilo to. To je bilo ono to je uzeo iz knjinice onaj put. Lani zubi skrhani zbilja horroro. Platje zderane. Njegove knjige razrezjane, sve o kristalografiji. Pomislio sam da bolje da odem odatle zbilja skoraje, brao. Ali taj stareji stari muaja bio je na nogama, kriajui kao bezumnaja svim starejim starim kaljalima za gazetama oko zida i onima to su drijemali nad asopisima za stolom. "Imamo ga", kriajao je. "Otrovnu malu svinju koja je upropastila knjige o kristalografiji, rijetke knjige, knjige koje se ne moe vie nikad nai, nigdje." To je imalo uasno ludu priuma-ju, kao daje taj stari vjek zbilja izgubio svoju golovu. "Trofejni primjerak kukavike brutalne mladosti", kriajao je. "Ovdje usred nas i nama na milost. On i njegovi prijatelji tukli su me i utirali me i lupali me. Razodjenuli su me i istrgnuli mi zube. Smijali su se mojoj krvi i mojem stenjanju. Odutirali su me kui, oamuenog i golog." Sve to nije bilo ba istina, kao to znate, brao. Imao je neto platja na sebi, nije bio potpuno nagoji. Ja sam odkriao: "To je bilo prije vie od dvije godine. Od tada sam bio kanjen. Nauio sam svoju lekciju. Gledajte tamo preko - moja slika je u novinama." "Kazna, ha?" rekao je jedan stareji kao tip biveg vojnika. "Vas sve treba istrijebiti. Kao dosadnu smetnju. Kazna, nego to." "Dobro, dobro", rekao sam. "Svatko ima pravo na svoje miljenje. Oprostite mi, svi. Moram sad ii." I poeo sam idjati iz tog mjasta bezumnajih staraca. Aspirin, to je to. Mogao si skviknuti od stotinu aspirina. Aspirina iz stare ljekarne. Ali kristalografski vjek je kriao: "Ne putajte ga. Nauit emo ga o kazni, tu nasilnu malu svinju. Drite ga." I, 147 vjerujte, brao, ili uradite onu drugu veu, dva ili tri stara drhtavca, svaki star po devedeset godina, zgrabili su me svojim tresuim starim rukajama, i dolo mije kao zlo od vonjaje starosti i bolesti koja je dopirala od tih skoro mrtvih muaja. Kristalni vjek je sad navalio na mene, poinjui me tui maljutkim slabim tolokima po licoju, i pokuao sam se izvui i idjati van, ali te stareje rukajc koje su me drale bile su jae nego to sam mislio. Onda su drugi starej-i vjekovi doepali od gazeta da navale na Vaeg Skromnog Pripovjedaa. Kriajali su vee kao: "Ubij ga, gazi ga, kolji ga, razbij mu zube", i sav taj drek, i mogao sam dovoljno jasno vidjati to je to. To je starost udarila na mladost, eto to je to bilo. Ali neki od njih su govorili: "Jadni stari Jack, skoro je ubio jadnog starog Jacka, jest, to je ta mala svinja", i tako dalje, kao da se sve to dogodilo juer. to za njih pretpostavljam i jeste. Sad je "bilo kao more vonjajih slinavih prljavih staraca koji su me pokuavali zakaiti svojim kao slabim rukajama i tvrdim starim pandama, kriajui i dahtajui na mene, ali na kristalni druzja bio je tamo sprijeda, upuujui tolok za tolokom. I ja se nisam usuivao uraditi ni jednu jedinu ve, O brao moja, jer je bilo bolje biti tako udaran nego eljeti povraati i osjeati onaj uasni bol, ali naravno me je

injenica to se nasilje odvijalo navodila da osjeam kako munina viri iza ugla da vidi bi li izala na otvoreno i navalila. Onda je stigao jedan vjek pomonik, mlai vjek, i on je kriajao: "to se tu dogaa? Prestanite odmah. Ovo je itaonica." Ali nitko nije obraao panju. Pa je vjek pomonik rekao: "Dobro. Zvat u policiju." Pa sam ja zakriao, a nikad nisam mislio da u to izrei u cijelom svom iznju: "Da da da, uinite to, zatitite me od ovih starih luaka." Primijetio sam da vjek pomonik nije ba zapeo da se pridrui dratovanju i izbavi me od bijesa i ludila pandi tih starih vjekova; samo je klisnuo do 148 svog kao ureda ili gdje god je telefon bio. Sad su ti stari ljudi puno dahtali, i osjeao sam da bih ih mogao samo kvrcnuti i svi bi popadali, ali samo sam pustio da me dre, jako strpljivo, te stareje rukaje, zatvorenih glazja, i osjeao slabane toloke po mom licoju, i slujao zadihane grlene stare golose kako kriaju: "Mlada svinja, mladi ubojica, huligan, nitkov, ubij ga." Onda sam dobio takav zbilja bolan tolok po nosu da sam rekao sebi k vragu k vragu, i otvorio sam glazje i poeo se otimati da se oslobodim, to nije bilo teko, brao, i otrgnuo sam se kriajui do nekakvog hodnika ispred itaonice. Ali ti stareji osvetnici su jo dolazili za mnom, daui kao da izdiu, sa svojim zvjerskim pandama drhtavim da navale na vaeg prijatelja i Skromnog Pripovjedaa. Onda sam bio sa-pleten i bio na podu i bio utiran, onda sam slujao golose mladih vjekova kako kriaju: "U redu, u redu, prestanite sad s tim", i znao sam daje policija stigla. 149 B, >io sam kao zbunjen, O brao moja, i nisam mogao vidjati ba jasno, ali bio sam siguran da sam te milicajkane sreo ranije na nekom mjastu. Onaj koji me drao, govorei: "Polako polako polako", odmah kraj prednjih vrata Javne knjinice, njega uope nisam poznavao, ali mi se inilo da je kao jako mlad da bude roz. Ali druga dvojica su imali lea koja sam bio siguran da sam vidjao prije. Oni su lupali po tim starejim starim vjekovima s velikim boljim uitkom i elanom, zamahujui maljutkim bievima, kria-jui: "Evo vam, vi nevaljali momci. To e vas nauiti da prestanete s pobunom i krenjem Mira Drave, vi zloesti nevaljalci." Pa su odagnali te uspuhane i hripajue i skoro mrtve stareje osvetnike natrag u itaonicu; onda su se okrenuli, mekajui se od toga to su se dobro zabavili, vidjati mene. Stariji od njih dvojice je rekao: "Vidi vidi vidi vidi vidi vidi vidi. Pa zar to nije mali Alex. Davno se nismo vid-jali, druzja. Kako ide?" Bio sam kao zbunjen, jer su odora i ljemaja ili kaciga inili da je jako teko vidjati tko je to, mada su mi licoje i golos bili poznati. Onda sam pogledao u drugog i glede njega, s njegovim nakeenim bezumna-jim licojem, nije bilo sumnje. Onda, sav utrnuo i trnui sve vie, opet sam pogledao na onog vidi vidi vidueg. Taj je bio onda debeli stari Billyboy, moj stari neprijatelj. Drugi je, naravno, bio Tupi, koji je nekad bio moj druzja i takoer neprijatelj smrdljivog debelog jarine Billyboya, ali je sad bio milicajkan s odorom i ljemajom i biem da dri red. , .. , ; ,. ....v .;.. /*;, ,,:.,. :.;;;.:;.;;. ... 150 Rekao sam: "O, ne." "Iznenaenje, ha?" I stari Tupi je ispustio stari smijeh kojeg sam se tako horroro sjeao. "Hoh hoh hoh." "To je nemogue", rekao sam. "Ne moe biti. Ne vjerujem." "Svjedoanstvo starih glazja", nasmijao se Billyboy. "Nita u rukavima. Nema magije, druzja. Posao za dvojicu koji su sad u godinama za zaposlenje. Policija."

"Premladi ste", rekao sam ja. "Daleko premladi. Ne zovu u rozove maljike vaih godina." "Bili mladi", nastavio je stari milicajkan Tupi. Nisam mogao povjerovati u to, brao, zbilja nisam. "To smo bili, mladi druzja. A ti si bio taj koji je bio uvijek najmlai. I evo nas sad ovdje." "Jo ne mogu to vjerovati", rekao sam. Onda je Billyboy, roz Billyboy u kojeg nisam mogao povjerovati, rekao tom mladom milicajkanu koji me kao drao i kojeg nisam znao: "Vie bi dobra postiglo, ja mislim, Rexe, ako mi primijenimo malo starog kratkog postupka. Momci su momci, kao i uvijek. Nema potrebe za starom rutinom u postaji. Ovaj ovdje opet je poeo sa svojim starim tikovima, kao to se mi dobro sjeamo, a ti, naravno, ne. Napadao je ostarjele i bespomone, i oni su ispravno, uzvraali. Ali mi moramo izrei svoje u ime Drave." "to je sve to?" pitao sam ja, jedva u stanju povjerovati svojim ukhajama. "Oni su bili ti koji su krenuli na mene, brao. Vi niste na njihovoj strani i ne moete biti. Ne moe biti, Tupi. Bio je to vjek s kojim smo se poigrali jednom u starim danima, koji je pokuavao dobiti svoj ma-ljutki dio osvete nakon cijelog tog davnog vremena." "Davnog vremena je tono", rekao je Tupi. "Ne sjeam se tih dana ba horroro. I nemoj me vie zvati Tupi. Pozornice me zovi." :-;v, /,., *,;;?> . . ;-. -^ -,;,. 151 "Dovoljno je zapameno, ipak", nastavio je kimati Bil-lyboy. Nije bio onako debeo kao nekad. "Gadni mali malj-iki vjeti s koljakim britvajama - njih se mora drati vrsto." I uhvatili su me zbilja jakim stiskom i izveli me iz Knjinice. Milicajkanska ophodna kola ekala su vani, i taj vjek to su ga zvali Rex bio je voza. Oni su me kao utolokirali otraga u kola, i nisam mogao ne pomiljati da je sve to ustvari kao ala, i da e Tupi ionako skinuti lje-maju s golove i rei ha ha ha. Ali nije. Rekao sam, pokuavajui obuzdati strahoju u sebi: "A stari Pete, to je bilo sa starim Petcom? Bilo je tuno za Georgieja", rekao sam. "Slujao sam za to." "Pete, ah da, Pete", rekao je Tupi. "ini mi se da se sjeam kao tog imena." Mogao sam vidjati da se vozimo izvan grada. Pitao sam: "Kamo to mi idemo?" Billyboy se okrenuo od naprijed da kae: "Jo je dan. Mala vonja po poljima, zimski ogoljenim, ali samotnim i lijepim. Nije dobro, ne uvijek, da ljudovi u gradu vidjaju previe naeg kanjavanja po kratkom postupku. Ulice treba odrati istima na vie od jednog naina." I opet se okrenuo naprijed. "Daj", rekao sam. "Ovo mi uope nije jasno. Stari dani su mrtvi i proli. Za ono to sam uradio u prolosti bio sam kanjen. Izlijeen sam." "To nam je proitano", rekao je Tupi. "Nadglednik nam je sve to proitao. Rekao je daje to jako dobar nain." "Proitano", rekao sam ja, maljutko zlobno. "Jo si previe tup da sam ita, O brate?" "Ah, ne", rekao je Tupi, veoma kao blago i kao saalno. "Ne tako govoriti. Ne tako vie, druzja." I bolje me tol-okirao ba po kljunaji, tako daje sva crvena crvena nosna krvca poela kap kap kapati. "Nikad nije bilo povjerenja", rekao sam, ogoreno, briui krvcu rukajom. "Uvijek sam bio sam samcit." 152 "To je dovoljno", rekao je Billyboy. Sad smo bili izvan grada i sve je bilo ogoljena stabla i poneki daleki kao cvrkut, i u daljini je bio neki kao poljoprivredni stroj koji je pravio zvrndavu umaju. Sad se ve smrkavalo, poto je to bila sredina zime. Nije bilo ljudova,

niti ivotinja. Bila je samo etvorka. "Izlazi, Alexe deko", rekao je Tupi. "Samo maljutko kratkog postupka." Tijekom svega to su oni radili taj vjek voza samo je sjedio za volanom auta, puei tumor, itajui neku ma-ljutku knjiicu. Imao je upaljeno svjetlo u autu da moe vidjati. Nije obraao panju na to to Billyboy i Tupi rade Vaem Skromnom Pripovjedau. Neu zalaziti u to to su radili, ali bilo je to sve kao uzdisanje i lupanje naspram te kao pozadine zvrndavih poljoprivrednih strojeva i cvrkevrk-cvrkutanja sa nagojih iliti golih grana. Mogao si vidjati malo zamagljenog daha pri svjetlu auta, i taj voza je sasvim mirno okretao stranice. A oni su cijelo vrijeme nasrtali na mene, 0 brao moja. Onda je Billyboy ili Tupi, nisam mogao odrediti tko, rekao: "To je otprilike dosta, druzja, rekao bih, zar ne?" Onda su me obojica po jednom tolo-kirali po licu za kraj i ja sam pao i samo leao tamo na travi. Bilo je hladno ali ja nisam osjeao hladnou. Onda su oni obrisali ruke i stavili svoje ljemaje i kapute koje su skinuli, i onda su se vratili u auto. "Vidjamo se jo koji put, Alexe", rekao je Billyboy, a Tupi se samo nasmijao jednim od svojih klaunovskih smjehova. Voza je zavrio stranicu koju je itao i odloio knjigu, onda je pokrenuo auto i oni su otili prema gradu, moj bivi druzja i bivi neprijatelj su mahali. Alija sam samo leao tamo, iznuren i iscrpljen. Nakon nekog vremena gadno me boljelo, a onda je poela kia, jako ledena. Nisam mogao uoiti nijednog ljudova na vidiku, ni svjetlo kua. Kamo da krenem, ja koji nemam dom ni mnogo novaca u karmanima? Plakao sam zbog sebe bu hu hu. Onda sam ustao i poeo hodati. 153 om, dom, dom, ono to sam htio bio je dom, i do DOMA sam doao, brao. Hodao sam kroz mrak i slijedio ne put prema gradu, nego tamo odakle je umaja kao poljoprivrednog stroja dopirala. To me dovelo do nekakvog sela koje sam osjeao da sam vidjao prije, ali je to moda zato to sva sela izgledaju isto, naroito u mraku. Tu su bile kue i tu je bilo kao mjasto za pie, i tono na kraju sela bila je maljutka kuica sasvim sama, i mogao sam vidjati njeno ime kako bijelo sjaji na vratnicama. DOM, pisalo je. Bio sam sav skroz promoen od te ledene kie, tako da moje platje nisu vie bile vrhunac mode nego zbilja jadne i kao patetine, i moja lijepa kosica bila je mokri zamreni prljavi nered raskutran svud po mojoj golovi, i bio sam siguran da imam posjekotina i masnica posvud po licoju, i par mojih zubja se kao klimalo kad sam ih dodirnuo jezikom iliti jazjakom. I boljelo me svud po pljotu i bio sam jako edan, tako da sam stalno otvarao usta hladnoj kii, i eludac mi je krulio grrr jer nisam jeo nikakvu piu od jutra, a i onda ne ba mnogo, O brao moja. DOM, pisalo je, i moda e tu biti neki vjek da mi pomogne. Otvorio sam vratnice i nekako se dovukao stazom, dok se kia kao ledila, i tada sam pokucao blago i patetino na vrata. Nikakav vjek nije dolazio, pa sam pokucao ma-ljutko dulje i jae, i onda sam uo umaju nogaja koje dolaze do vrata. Onda su se vrata otvorila i muki golos je rekao: "Da, stoje?" "On", rekao sam, "molim vas, pomozite mi. Pretukla me policija, i samo su me ostavili da umrem na cesti. Oh, 154 molim vas dajte mi neto za pie i da sjednem kraj vatre, molim vas, gospon." Vrata su se tad skroz otvorila, i mogao sam vidjati kao toplo svjetlo i vatru koja je puck pucketala unutra. "Uite", rekao je taj vjek, "ma tko da ste. Bog vam pomogao, jadna rtvo, uite i da vas vidimo." Pa sam kao uteturao, i nije to bila nekakva gluma, brao, zbilja sam se osjeao gotov i dokrajen. Taj ljubazni vjek stavio je rukaje oko mojih pleoja i uvukao me u tu sobu gdje je bila vatra, i naravno da sam odmah znao gdje je i zato mi se DOM na vratnicama inilo tako poznato. Pogledao sam tog vjeka i on je

pogledao mene na ljubazan nain, i sad sam ga se dobro sjetio. Naravno da se on nee sjetiti mene, jer u onim bezbrinim danima ja i moji takozvani druzja radili smo sve nae bolje dratovanje i poigravanje i krastanje u maskaja-ma koje su bile zbilja horroro preruavanje. On je bio onizak vjek srednjih godina, trideset, etrdeset, pedeset, i imao je okaje. "Sjedite kraj vatre", rekao je, "i donijet u vam malo viskija i toplu vodu. Joj joj joj, netko vas zbilja jest pretukao." I kao njeno pregleda moju golovu i licoje. "Policija", rekao sam. "Uasna odurna policija." "Jo jedna rtva", rekao je on, kao uzdiui. "rtva modernog doba. Idem vam donijeti taj viski, a onda vam moram malo oistiti rane." I ode on. Ja sam pogledao okolo po toj maljutkoj udobnoj sobi. Bila je sad skoro cijela puna knjiga i kamin i nekoliko stolaca, i mogao si nekako vidjati da tu ne ivi nijedna ena. Na stolu je bio pisai stroj i puno kao prevrnutih papira, i sjetio sam se daje taj vjek bio vjek pisac. Narana na navijanje, to je bilo to. Bilo je udno da mi se to usjeklo u pamet. Ne smijem se otkriti, ipak, jer mi je sad bila potrebna pomo i ljubaznost. Oni uasni granji branji na onom stravinom bijelom mjastu su mi to napravili, inei da mi sad treba pomo i ljubaznost i silei me da elim i sam pruati pomo i ljubaznost, ako ih netko hoe. *;.( ; ; ; " \i. 155 "Evo nas, onda", rekao je taj vjek vraajui se. Dao mi je tu au vrue okrepe za pjati, i od toga sam se osjetio bolje, i onda je oistio one posjekotine na mom licoju. Tada je rekao: "Treba vam fina topla kupka. Pripremit u vam je, a onda mi moete sve ispriati za toplom veerom, koju u spremiti dok se vi okupate." O brao moja, mogao sam zaplakati zbog njegove ljubaznosti, i mislim daje on morao vidjati stare suze u mojim glazjama, poto je rekao: "No no no", tapui me po pleoju. U svakom sluaju, otiao sam gore i okupao se, i on je donio pidamu i ogrta da odjenem, sve ugrijano uz vatru, i jako iznoen par tofli. I sad, brao, mada sam bio ukoen i pun bolova posvuda, osjetio sam da u se uskoro osjeati mnogo bolje. Idjao sam dolje i vidjao da je on u kuhinji postavio stol s noevima i vilicama i lijepom velikom tru-com kljeba, kao i bocu umaka Prima, i ubrzo je posluio fino prena jajca i lomtike unke i debele kobase i velike bolje alice vrueg slatkog ajia s mlijekom. Bilo je lijepo sjediti tamo na toplom, jedui, i ustanovio sam da sam veoma gladan, pa sam poslije prenog morao jesti lomtik za lomtikom kljeba i putra namazanog demom od jagoda iz bolje velike staklenke. "Mnogo bolje", rekao sam. "Kako da vam ikad uzvratim?" "Mislim da znam tko ste vi", rekao je. "Ako ste onaj koji mislim da jeste, onda ste doli, prijatelju moj, na pravo mjesto. Nije li vaa slika bila u novinama jutros? Jeste li vi jadna rtva tog uasnog novog postupka? Ako je tako, onda vas je ovamo poslala Providnost. Muen u zatvoru, onda izbaen da ga mui policija. Suosjeam svim srcem s vama, jadni jadni djeae." Brao, ja nisam uspio dometnuti ni slovja, mada sam irom otvorio usta da mu odgovorim na pitanja. "Niste prvi koji je ovamo doao u nevolji", rekao je. "Policija voli svoje rtve dovoditi do okolice ovog sela. Ali je providnost da ste vi, koji ste jo jedna 156 vrsta rtve, doli ba ovamo. Moda ste, onda, ve uli za mene?" Morao sam biti veoma paljiv, brao. Rekao sam: "uo sam za Naranu na navijanje. Nisam je proitao, ali sam uo za nju." "Ah", rekao je, i licoje mu je zablistalo kao sunce u plamteem jutarnjem sjaju. "Sad mi priajte o sebi." "Nema tu mnogo za rei, gospon", rekao sam, sav skroman. "Dogodila se jedna glupa i djetinjasta neslana ala, moji takozvani prijatelji su me nagovorili ili me prije prisilili da provalim u kuu jednog starog komada - gospoe, hou rei. Nismo imali nikakvih zbilja loih namjera. Naalost je gospoda napregla svoje dobro staro srce pokuavajui me

izbaciti, mada sam ja bio sasvim spreman otii i sam, i onda je umrla. Bio sam optuen kao uzrok njene smrti. Pa sam poslan u zatvor, gospon." "Da da da, nastavi." "Onda me odabrao taj Ministar Iznutrica ili Unutranjih da na meni isprobaju tu Ludovicovu veu." "Priaj mi sve o tome", rekao je, naginjui se gorljivo naprijed, prljajui rukave pulovera demom od jagoda s tanjura koji sam ja gurnuo u stranu. Pa sam mu priao. Rekao sam mu sve, brao moja. Bio je veoma eljan sve uti, glazje su mu kao blistale i gubaja razjapljena, dok se mast na tanjurima stvrdnjavala stvrdnjavala stvrdnjavala. Kad sam zavrio on je ustao od stola, kimajui glavom i govorei hm hm hm, kupei tanjure i druge vee sa stola i nosei ih do sudopera na pranje. Rekao sam: "Ja u to, gospodine, i to rado." "Odmori se, odmori, jadni djeae", rekao je on odvru-i slavinu tako daje para pokuljala. "Grijeio si, pretpostavljam, ali tvoja kazna je bila preko svake mjere. Pretvorili su te u neto drugo, a ne ljudsko bie. Vie nema mo izbora. Ogranien si na drutveno prihvatljivo injenje, mali 157 stroj sposoban samo za dobro. I jasno to vidim - ona stvar s marginalnim kondicioniranjem. Glazba i seksualni in, knjievnost i umjetnost, sve mora sad biti izvor ne uitka nego bola." "Tako je, gospon", rekao sam ja, puei jedan od tumora s filtarom tog ljubaznog vjeka. "Oni uvijek odgrizu previe", rekao je on, kao odsutno briui jedan tanjur. "Ali sutinska namjera je stvarni grijeh. ovjek koji ne moe odabrati prestaje biti ovjek." "To je kopelan rekao, gospon", rekao sam. "Zatvorski kapelan, hou rei." "Jest, je li? Naravno da jest. Morao bi, zar ne, postoje kranin? Pa, sad emo", rekao je, jo briui isti tanjur koji je brisao prije deset minuta, "pozvati nekoliko ljudi da te vide sutra. Mislim da te se moe iskoristiti, jadni djeae. Mislim da ti moe pomoi u zbacivanju ove potla-ivake Vlasti. Pretvoriti pristojnog mladia u stroj na navijanje ne bi trebalo, ni u kom sluaju, smatrati za bilo kakav trijumf bilo koje vlasti, osim one koja se hvali svojom repre-sivnou." Jo uvijek je brisao isti tanjur. Rekao sam: "Gospon, jo britete isti tanjur. Slaem se s vama, gospon, za hvalisanje. Ova Vlast je, ini se, veoma hvalisava." "Oh", rekao je on, kao vidjajui taj tanjur po prvi put i odlaui ga. "Jo nisam ba vjet", rekao je, "u kuanskim poslovima. Moja supruga ih je sve radila, a meni ostavljala da piem." "Vaa supruga, gospon?" rekao sam. "Je li otila i ostavila vas?" Zbilja sam htio znati za njegovu enu, sjeajui se jako dobro. "Da, ostavila me", rekao je on, kao glasnim i ogorenim golosom. "Umrla je, znate. Bila je brutalno silovana i pretuena. ok je bio jako velik. To je bilo u ovoj kui", rukaje su mu se tresle, drei krpu za brisanje, "u onoj sobi 158 preko puta. Morao sam se oeliiti da nastavim ivjeti ovdje, ali ona bi eljela da ostanem tu gdje se mirisno sjeanje na nju jo dri. Da da da. Jadna djevojka." Vidjao sam sve jasno, brao moja, to se dogaalo te davne noaje, i vidjajui sebe na tom poslu, poeo sam osjeati da moram povraati i bol mi se pojavio u golovi. Taj vjek je to vidjao, zato to sam osjeao da mi je licojc ostalo bez i kapi crvene crvene krvce, jako blijedo, i on je to mogao vidjati. "Idi sad u krevet", rekao je ljubazno. "Pripremio sam gostinsku sobu. Jadni jadni djeae, moralo ti je biti uasno. rtva modernog doba, ba kao i ona. Jadna jadna jadna djevojka." . .,. 159

5 >a sam se horroro naspavao te noi, brao, bez ikakvih snova, i jutro je bilo veoma vedro i kao mrazovito, i osjeao se jako prijazan kao vonjaja doruka koji se prio dolje. Trebalo mije neto malo vremena da se sjetim gdje sam, kao i uvijek, ali mi se uskoro sjeanje vratilo i osjeao sam se kao toplo i zatieno. Ali, dok sam leao tamo u krevetu, ekajui da budem pozvan na doruak, sinulo mi je da bih trebao znati ime tog ljubaznog zatitnikog i kao majinskog vjeka, pa sam propackao okolo na mojim bosajim nogajama traei Naranu na navijanje, koja bi morala imati njegovo imje unutra, postoje on autor. U mojoj sobi nije bilo niega osim kreveta i stolca i lampe, pa sam idjao preko puta u sobu tog vjeka, i tamo sam vidjao njegovu enu na zidu, bolje uveana fotografija, pa sam se osjetio maljutko muno sjeajui se. Ali tamo su bile i dvije--tri police s knjigama, i bio je tamo, kao to sam mislio da mora biti, primjerak Narane na navijanje, i otraga na knjizi, kao i na hrptu, bilo je imje autora - F. Alexander. Dobri Gospodjine, pomislio sam, on je jo jedan Alex. Onda sam je prolistao, stojei u pidami i s bosim nogajama, ali ne osjeajui ni maljutko hladnou, poto je kuica bila sva ugrijana, i nisam mogao vidjati o emu se u knjizi radi. inilo se daje napisana jako bezumnajim kao stilom, puna Ah i Oh i takvog dreka, ali ono to je izgleda ispadalo iz nje je bilo da se svi ljudovi danas pretvaraju u strojeve i da su oni zbilja - vi i ja i on i poljubi-mi-arje - vie kao prirodni rast poput voke. F. Alexander je ini se mislio da svi mi rastemo na onom to je on zvao stablo svijeta u 160 svjetskom vonjaku koji je kao Gospodjin iliti Bog zasadio, i mi smo tu zato to Gospodjin iliti Bog ima potrebu za nama da utaimo njegovu ednu ljubav, ili neki takav drek. Nije mi se sviala umaja svega toga, O brao moja, i pitao sam se koliko je odista bezumnaji taj F. Alexander, moda otjeran u bezumnajost time to mu je ena skviknu-la. Ali me onda on pozvao dolje kao golosom normalnog ovjeka, punim radosti ljubavi i svog tog dreka, pa je dolje Va Skromni Pripovjeda otiao. "Dugo ste spavali", rekao je on, vadei kuhana jaja i izvlaei crni prepeenac iz reetke. "Ve je skoro deset sati. Ja sam budan ve satima, radio sam." "Piete jo jednu knjigu, gospon?" pitao sam. "Ne ne, ne to sad", rekao je, i sjeli smo fino i druzjan-ski na staro krc krc krc jaja i krak hrsk hrsk tog crnog prepeenca, uz aji s dosta mlijeka u bolje velikim alicama. "Ne, telefonirao sam raznim ljudima." "Mislio sam da nemate telefon", rekao sam, grabei jaje liicom i ne pazei to govorim. "Zato?" upitao je on, jako obazriv kao neka skoraja ivotinja sa liicom za jaje u rukaji. "Zato biste mislili da nemam telefon?" "Nita," rekao sam ja, "nita, nita." I pitao sam se, brao, koliko se on sjeao ranijeg djela one davne noaje, da sam ja doao na vrata sa starom priom i traio da telefoniram doktoru, a ona rekla da nemaju telefon. On me jako paljivo smotrjao, ali je onda ponovo postao kao ljubazan i veseo i jeo staro jajce. Mljackajui, rekao je: "Da, nazvao sam razne ljude koji e biti zainteresirani za va sluaj. Vi moete biti vrlo mono oruje, vidite, u brizi da se sadanja zla i zloesta Vlast ne vrati nakon predstojeih izbora. Veliko hvalisanje vlasti, vidite, je nain na koji se pobrinula za kriminal tijekom proteklih mjeseci." Pogledao me veoma paljivo 161 preko svog pueeg jajeta, i ja sam se opet zapitao vidja li on kakvu sam ja ulogu do sada odigrao u njegovom iznju. Ali on je rekao: "Regrutiranje brutalnih mladih nasilnika u policiju. Predlaganje zaglupljujuih postupaka uvjetovanja koji oduzimaju volju." Sve te duge slovaje, brao, i kao bezumnaji sjaj u njegovim glazjama. "Sve smo to ve vidjeli",

rekao je, "u drugim zemljama. Tanji kraj klina. Prije nego to shvatimo gdje smo imat emo punu aparaturu totalitarizma." "Joj joj joj", pomislio sam, jajarei i hrskajui prepeenac. Upitao sam: "Gdje je moj udio u svemu tome, gos-pon?" "Vi ste", rekao je, jo s tim bezumnajim pogledom, "ivi svjedok tih dijabolinih pokuaja. Ljudi, obini ljudi moraju saznati, znate." Ustao je od svojeg doruka i poeo etati gore-dolje po kuhinji, od sudopera do kao smonice, govorei jako gromkaje: "Da li bi eljeli da njihovi sinovi postanu ono to ste vi, jadna rtva, postali? Zar nee sad sama Vlast odluivati stoje, a to nije zloin i iscrpsti ivot i petlju i volju iz svakoga tko se sukobi s njom?" Stiao se ali se nije vratio svom jajetu. "Napisao sam jedan lanak", rekao je, "jutros, dok ste spavali. Izai e za dan-dva, skupa s vaom nesretnom slikom. Potpisat ete ga, jadni djeae, zapis onog to su vam napravili." Upitao sam: "A to vi dobivate od svega toga, gospon? Mislim, osim lijepe lovice koju ete dobiti za taj lanak, kako to zovete? Mislim, zato te vi toliko strasno i snano protiv Vlasti, ako bih mogao biti toliko smion da pitam?" On je stegnuo rub stola i rekao, krguui zubajama, koji su bili jako prljavi i skroz umrljani dimom tumora: "Neki od nas moraju se boriti. Imamo velike tradicije slobode koje treba braniti. Ja nisam pristran ovjek. Gdje god vidim gadost, ja je nastojim zbrisati. Imena stranaka ne znae nita. Tradicija slobode znai sve. Obini ljudi to e 162 pustiti, o da. Prodat e slobodu za mirniji ivot. Zato ih se mora podstai, podstai -" I tu je, brao, dograbio vilicu i zabio je dva do tri raa u zid, pa se sva iskrivila. Onda ju je bacio na pod. Jako ljubazno je rekao: "Jedite dobro, jadni djeae, jadna rtvo modernog svijeta", i mogao sam jasno vidjati da on gubi golovu. "Jedite, jedite. Pojedite i moje jaje." Ali ja sam rekao: "A to ja dobivam od toga? Hou li biti izlijeen od ovoga kakav sam sad? Hou li biti u stanju slujati staru Zbornu simfoniju bez da mi bude zlo? Mogu li opet ivjeti normalnim iznjom? to, gospon, biva sa mnom?" Pogledao je u mene, brao, kao da na to nije prije pomislio i, ionako, to nije bilo bitno u usporedbi sa Slobodom i svim tim drekom, i imao je iznenaen izraz kad sam ja to rekao, kao da sam ja sebian to elim neto za sebe. Onda je rekao: "O, kao to sam rekao, vi ste ivi svjedok, jadni djeae. Pojedite sav doruak i onda doite vidjeti to sam napisao, jer to izlazi u Tjednoj trubi pod vaim imenom, vi nesretna rtvo." Pa, brao, ono stoje on napisao bio je jako dug i jako plaljiv primjerak pisanja, i dok sam ga itao osjetio sam veliko saaljenje za jadnog maljika koji je govorjao o svojim patnjama i kako mu je Vlast oslabila volju i kako je na svim ljudovima da ne puste da takva trula i zla Vlast ponovo vlada njima, i onda sam naravno shvatio da jadni napaeni maljik nije nitko drugi do V. S. P. "Vrlo dobro", rekao sam. "Zbilja horroro. Napisali dobro to jeste, O gospon." A onda me on pogledao veoma mirkavo i pitao: "to?" Bilo je kao da me nije prije sluajao. "Oh, to", rekao sam, "je ono to zovemo nadsatskim govorom. Svi tinejderi priaju tako, gospon." Pa je onda on idjao u kuhinju oprati sue, a ja sam ostao u tim posuenim krevetnim platjama i toflama, ekajui da mi bude 163 napravljeno ono to e mi biti napravljeno, jer nisam imao nikakvih planova za sebe, O brao moja. Dok je veliki F. Alexander bio u kuhinji s vrata se zaulo dingdong. "Ah," zakriao je, izlazei i briui rukaje, "to su ti ljudi. Ja u." Pa je otiao i pustio ih unutra, i uslijedio je neodreeni hahaha razgovora i pozdrava i gadno vrijeme i kako ide u hodniku, onda su idjali u sobu s kaminom i knjigama i lankom kako sam se ja napatio, vidjajui mene i

govorei Aaaah na to. Bila su tri ljudova, i F. Alex mije rekao njihova imja. Z. Dolin je bio jako hripavi puaki tip vjeka, stalno je kalj kalj kalj s tumorom u ustima, prosipajui pepeo niz svoje platje i onda ga otresajui jako kao nestrpljivim pokretima rukaja. On je bio maljutki okrugao vjek, punaak, s debelim oajama debelog okvira. Onda je tu bio Neto Neto Rubinstein, jako visok i uljudan elovjek sa pravim gospodskim golosom, jako stareji s kao jaja-tom bradom. I konano je bio D. B. da Silva koji je bio kao skoraji u pokretima i od kojeg je dopirao taj jedan jak vonjaja parfema. Svi su me oni ba horroro pogledali i inilo se da su jako obradovani onim to su vidjali. Z. Dolin je rekao: "U redu, u redu, ha? Kako vrsno sredstvo on moe biti, ovaj djeak. Jo bolje, naravno, mogao bi ako moe izgledati jo bolesnije i mrtvakije nego sad. Nesumnjivo emo moi smisliti neto." Nije mi se svidjelo to s mrtvakou, brao, pa sam rekao: "to biva, bratja? to vi na umu za druzja vaeg malog imate?" A onda je F. Alexander uletio s: "udno, udno, taj nain govora me bocka. Dolazili smo u kontakt i prije, siguran sam da jesmo." I utuljio se, kao se mrtei. Morat u paziti na to, O brao moja. D. B. da Silva je rekao: "Javna okupljanja, uglavnom. Pokazati vas na politikim skupovima bilo bi od velike pomoi. A, naravno, novinski dio je rijeen. Upropateni ivot 164 je pravi pristup. Moramo uspaliti sva srca." Pokazao je svojih trideset i neto zubaja, jako bijelih naspram njegovog tamnoputog licoja, postoje izgledao maljutko kao neki stranac. Rekao sam: "Nitko mi nee rei to ja dobivam od svega toga. Muen u zatvoru, izbacili me iz mog doma vlastiti roditelji i njihov prljavi bezobrazni podstanar, pretukli me starci i skoro ubili milicajkani - to e biti sa mnom?" Onaj vjek Rubinstein je dometnuo: "Vidjet e, djeae, da partija nije nezahvalna. O, ne. Na kraju svega ovog bit e neko veoma prihvatljivo malo iznenaenje za tebe. Samo ekaj pa e vidjeti." "Samo jednu ve traim," zakriao sam, "a to je da budem normalan i zdrav kao to sam bio u starejim danima, maljutko se zabavljam spravim druzjama, a ne onima koji se samo tako nazivaju, a zbilja su vie kao izdajice. Moete li to uiniti, eh? Moe li me bilo koji vjek vratiti na ono to sam bio? To je ono to elim i to hou znati." Kalj kalj kalj, hripao je taj Z. Dolin. "Muenik za stvar Slobode", rekao je. "Ima svoju ulogu za odigrati i nemoj to zaboraviti. U meuvremenu, brinut emo se za tebe." I poeo mi je milovati lijevu rukaju kao da sam ja idiot, smjekajui se na bezumnaji nain. Zakriao sam: "Prestanite postupati sa mnom kao s nekom stvari koja e kao samo biti upotrijebljena. Ja nisam idiot kojem se moete nametati, vi glupi branji. Obini prestupnjaci su glupi, ali ja nisam obian niti sam tup. Slu-jate li?" "Tupi", rekao je F. Alexander, kao zamislivi se. "Tupi. Tako se netko zvao. Tupi." "Eh?" rekao sam ja. "Kakve veze ima Tupi s tim? to ti zna o Tupom?" A onda sam rekao: "O, Gospodjin nam pomogao." Nije mi se sviao pogled u glazjama F. Alexandera. Krenuo sam prema vratima, elei da odem gore i uzmem svoje platje i idjam odavde. . .. . ; . ., 165 "Mogao bih skoro pomisliti", rekao je F. Alexander, pokazujui svoje poutjele zubje, s ludilom u glazjama. "Ali takve stvari su nemogue. Jer, Krista mi, da jest ja bih ga smrvio. Razbio bih ga, Boga mi, da, da, bih." "No", rekao je D. B. da Silva, milujui ga po prsima kao da je psi da ga smiri. "Sve je to prolost. Bili su to sasvim drugi ljudi. Moramo pomoi ovoj jadnoj rtvi. To moramo sad uiniti, mislei na Budunost i na nau Stvar."

"Samo u uzeti svoje platje", rekao sam ja na dnu stuba, "to e rei odjeu, i onda idjam ja sam samcit. Mislim, zahvalan sam za sve, ali ja imam svoj iznj za ivjeti." Jer, brao, elio sam otii odavde vrlo skoraje. Ali Z. Dolin je rekao: "Ah, ne. Mi te imamo, prijatelju, i mi te zadravamo. Odlazi s nama. Sve e biti u redu, vidjet e." I priao mije kao da me opet zgrabi za rukaju. Onda sam, brao, pomislio na borbu, ali pomisao na borbu me samo natjerala sa se poelim sruiti od munine, pa sam samo stajao. A onda sam vidio to kao ludilo u glazjama F. Alexan-dera i rekao: "to god vi kaete. U vaim sam rukajama. Ali dajte da to ponemo i sve zavrimo, brao." Jer ono to sam sad htio bilo je da izaem iz tog mjasta zvanog DOM. Poeo mi se ni maljutko ne sviati pogled u glazjama F. Alexandera. "Dobro", rekao je taj Rubinstein. "Odjeni se i kreemo." "Tupi tupi tupi", stalno je govorio F. Alexander kao tihim mrmljanjem. "Tko ili stoje bio taj Tupi?" Idjao sam gore vrlo skoraje i obukao se za neke dvije sekunde. Onda sam izaao s tom trojicom i u auto, Rubinstein meni sjedne strane a Z. Dolin kalj kalj kalj s druge, D. B. da Silva za volanom, u grad i blok stanova ne ba previe daleko od onog stoje bio moj blok ili kua. "Hajde, djeae, izlazi", rekao je Z. Dolin, kaljui od ega je tumor u njegovim ustima zasjao crveno kao neka maljutka penica. "Ovdje 166 e biti smjeten." Pa smo idjali unutra, i u ulazu je bila kao jo jedna od onih vea o Dostojanstvu Rada na zidu, i popeli smo se dizalom, brao, i onda uli u stan poput svih stanova u svim blokovima u gradu. Jako jako maljut-ki, s dvije spavae ijednom dnevnom-radnom-blagovaoni-com, iji je stol bio sav pokriven knjigama i papirima i tintom i bocama i svim tim drekom. "Ovo je tvoj novi dom", rekao je D. B. da Silva. "Smjesti se tu, djeae. Hrana je u smonici. Pidama je u ladici. Odmori se, odmori, izmuena duo." "Eh?" rekao sam, ne ba ponjajui to. "U redu", rekao je Rubinstein svojim starejim golo-som. "Sad te ostavljamo. Imamo posla za obaviti. Pridruit emo ti se kasnije. Zanimaj se ime god hoe." "Jo jedna stvar", zahripao je Z. Dolin kalj kalj kalj. "Vidio si to se pojavilo u izmuenom sjeanju naeg prijatelja F. Alexandera. Je li to bilo, nekim sluajem -? Hou rei, jesi li ti -? Mislim da zna to hou rei. Neemo dalje o tome." "Platio sam", rekao sam. "Gospodjin zna da sam platio za ono to sam uradio. Platio sam ne samo za sebe nego jo i za one branje to su se zvali mojim druzjima." Tada sam se osjetio nasilno pa mi je bilo malo zlo. "Prilei u malo", rekao sam. "Preivio sam uasne uasne stvari." "I jesi", rekao je D. B. da Silva, pokazujui svih svojih trideset zubaja. "Samo ti lezi." Pa su me ostavili, brao. Idjali su za svojim poslom, stoje koliko sam ja shvatio u svezi s politikom i svim tim drekom, i ja sam bio na krevetu, sam samcit i sve je bilo jako mirno. Samo sam leao tamo sa sabogima izuvenim i kravatom razlabavljenom, kao sav zbunjen i ne znajui kakvim u iznj om sad ivjeti. Svakojake kao slike prolazile su mi kroz golovu, raznih elovjeka koje sam upoznao u koli i Drzatu, i raznih vei to su mi se dogodile, i kako 167 nije bio nijedan vjek kojem si mogao vjerovati na cijelom boljem svijetu. I onda sam kao zadrijemao, brao. Kad sam se probudio mogao sam slujati glazbu kako dopire iz zida, ba gromkaje, i bilo je to ono to me trgnulo iz mog malog kao sna. Bila je to simfonija koju sam poznavao zbilja horroro ali nisam slujao mnogo godina, naime Simfonija broj tri danskog vjeka Otta Skadeliga, jako gromkaja i silovita stvar, naroito u prvom stavku, koji je bio ono to

se sad ulo. Slujao sam dvije sekunde kao zainteresiran i uivajui, ali me onda sve ono preplavilo, poetak bola i munine, i poeo sam stenjati duboko u kikama. I eto mene, koji sam toliko volio glazbu, kako puzim s kreveta i jauem oh oh oh u sebi, i onda tras tras tras po zidu kriajui: "Dosta, dosta, iskljuite je!" Ali ona se nastavila i inilo se daje malo glasnija. Pa sam lupao po zidu dok mi zglavci nisu bili svi crveno crveno krvavi i odrane koe, kriajui i kriajui, ali glazba nije prestajala. Onda sam pomislio da se moram skloniti od nje, pa sam isteturao iz maljutke spavae sobe i idjao skoraje do ulaznih vrata stana, ali ona su bila zakljuana izvana i nisam mogao izai. A cijelo to vrijeme glazba je postajala sve vie i vie gromkaja, kao da je to namjerno muenje, O brao moja. Pa sam zabio male prste obje ruke duboko u ukha, ali tromboni i timpani su se dovoljno gromkaje probijali. Pa sam im opet zakriao da prestanu i lup lup lupao po zidu, ali to nije postizalo ni najmaljenkiju stvar. "O, to da radim?" buhuhuhao sam u sebi. "O, Gospodjin na nebesima nek mi je na pomoi." Kao sam lutao po cijelom stanu u bolu i munini, pokuavajui iskljuiti glazbu i kao stenjanje duboko u mojoj utrobi, i onda sam na vrhu hrpe knjiga i papira i svog tog dreka stoje bio na stolu u dnevnoj sobi vidjao to trebam napraviti i to sam elio napraviti dok me oni starci u Javnoj biblioteci i onda Tupi i Billyboy preodjeveni u rozove nisu zaustavili, a to je bilo da se 168 "...: .... ohladim, da skviknem, da odjurim zauvijek iz ovog zlog i okrutnog svijeta. Ono to sam vidjao bila je slovja SMRT na koricama kao pamfleta, mada je to bilo samo SMRT VLADI. I kao da je bila Sudbina, bila je tu jo jedna kao maljutka knjiica na ijim koricama je bio otvoren prozor, i pisalo je: "Otvorite prozor svjeem zraku, svjeim idejama, novom nainu ivota." 1 tako sam znao da mi to kao kae da okonam sve iskaui van. Jedan trenutak bola, moda, a onda san zauvijek i zauvijek i zauvijek. Glazba je jo tretala puhaima i bubnjevima i violinama kroz zid. Prozor u sobi gdje sam prilegao bio je otvoren. Idjao sam do njega i vidjao da je dosta visoko do auta i autobusa i hodajuih elovjeka ispod. Krinuo sam svijetu: "Zbogom, zbogom, neka vam Gospodjin oprosti za jedan upropaten ivot." Onda sam se popeo na dasku prozora, dok je glazba tretala meni slijeva, i zatvorio sam glazje i osjetio hladan vjetar na licoju, i onda sam skoio. 169 e> ~^>koio sam, brao moja, i pao sam na plonik jako, ali nisam skviknuo, o ne. Da sam skviknuo ne bih bio ovdje da napiem ono to napisao jesam. Izgleda da skok nije bio s visine dostatne da ubije. Ali sam slomio lea i zapea i nogaje i osjetio sam jako bolji bol prije nego to sam se onesvijestio, brao, uz zapanjena i iznenaena licoja elo-vjekova na ulicama koji su me gledali odozgo. I ba prije nego to sam izgubio svijest vidjao sam jasno da niti jedan elovjek na cijelom uasnom svijetu ne mari za mene i da su onu glazbu kroz zid namjestili oni koji su trebali biti moji kao novi druzja i da su ovakvu nekakvu veu oni htjeli za svoju odvratnu sebinu i hvalisavu politiku. Sve to je bilo u kao milijunito milijunitom djeliu jedne minuta-je prije nego to sam zabacio svijet i nebo i licoje buljeih elovjekova koji su bili iznad mene. Ono gdje sam bio kad sam se vratio u iznj nakon dugog crnog razmaka od moglo bi biti milijun godina bila je bolnica, sva bijela i s onim vonjem bolnica, sve kao kiselo i tato i isto. One antiseptike vee to imate u bolnicama trebale bi imati zbilja horrorso vonjaju kao prenog luka ili cvijea. Veoma mi se polako vratila spoznaja tko sam i bio sam sav obmotan u bijelo i nisam mogao nita osjetiti u pljotu, ni bol ni osjeaj ni bilo kakvu veu uope. Svud oko moje golove bio je zavoj i bili su komadii toga kao zalijepljeni na moje licoje, i rukaje su mi bile sve u zavojima i kao tapii su mi bili

privreni za prste kao da su cvjetovi koji trebaju ravno rasti, i moje jadne stare nogaje bile su isto skroz ispravljene, i sve je bilo zavoji i iani 170 kavezi a u moju desnu rukaju, ispod pleoja, ila je crvena crvena krvca koja je kapala iz naopako okrenute posude. Ali nisam mogao nita osjetiti, O brao moja. Jedna je bolniarka sjedila pored mog kreveta i ona je itala neku knjigu koja je bila sva kao mutno tiskana i mogao si vidjati da je to pria zbog mnogo naopakih dvostrukih zareza, i ona je kao uzdisala duboko uh uh uh nad njom, pa ima biti daje to bila pria o starom unutra-van unutra-van. Bila je zbilja horrorso djevoka, ta bolniarka, s jako crvenim usnama i kao dugim trepavicama preko glazja, i ispod njene kao jako krute odore mogao si vidjati da ima jako horrorso grudaje. Pa sam joj ja rekao: "to ima, O sestrice moja mala? Doi ti i lijepo prilegni pomalo s tvojim maljutkim druzjom u ovaj krevet." Ali slovaje nisu uope ispale horrorso, poto su mi kao cijela usta bila ukoena, i mogao sam osjetiti jazjakom da neki od mojih zubaja vie nisu tu. Ali ta bolniarka je kao skoila i ispustila svoju knjigu na pod i rekla: "O, povratili ste svijest." To je bilo kao puno za kazati za maljutkog komada poput nje, i pokuao sam joj to rei, ali slovaja su ispadala kao er er er. Idjala je i ostavila me samog samcitog, i sad sam mogao vidjati da sam u maljutkoj sobi samo za mene, a ne u jednoj od onih velikih soba u kojima sam bio kao jako mali maljik, posvuda punih kaljuih umiruih starjeih vjekova da te to natjera da opet ozdravi. Kao difteriju sam imao tada, O brao moja. Sad je bilo kao da nisam mogao izdrati da budem svjestan tako dugo, jer sam kao opet zaspao skoro odmah, jako skoraje, ali za minutaju ili dvije bio sam siguran da se taj bolniarski komad vratila i dovela elovjeke u bijelim kutama sa sobom i oni su me vidjali jako namrteno i radili hm hm hm na Vaeg Skromnog Pripovjedaa. I s njima je bio, siguran sam, stari kopelan iz Drzata koji je govorjao: "O sine moj, sine moj", puhajui kao jako ustajalu vonjaju 171 viskija na mene i onda rekavi: "Alija nisam htio ostati, o ne. Nisam ni na koji nain mogao podrati ono to e ti bra-njiji uraditi drugim jadnim prestupnjacima. Otiao sam i sad drim propovjedi o svemu tome, moj voljeni sine u I. K." Opet sam se probudio kasnije i koga vidim oko kreveta nego onu trojicu iz ijeg sam stana skoio, naime D. B. da Silvu i Neto Neto Rubinsteina i Z. Dolina. "Prijatelju," jedan od tih vjekova je govorio, ali nisam mogao horroro vidjati ni slujati koji od njih, "prijatelju, mali prijatelju", taj golos je govorio, "ljudi plamte od negodovanja. Ubio si tim uasnim hvalisavim zlikovcima sve anse da budu ponovo izabrani. Otii e i otii e zauvijek i vjeno. Dobro si posluio Slobodi." Ja sam pokuao rei: "Da sam umro, bilo bi to jo bolje za vas politike branjaje, zar ne bi, lani i izdajniki druzja kakvi vi jeste." Ali sve to je izalo bilo je er er er. Onda je jedan od njih trojice izgleda podigao mnogo papira izrezanih iz gazeta i ono to sam mogao vidjati bila je uasna slika mene oblivenog krvcom kako me odnose na nosilima i inilo mi se da se sjeam kao nekih pucketavih svjetala to mora da su bili fotografski vjekovi. Jednim glazjom sam mogao proitati kao naslove koji su nekako podrhtavali u rukaji elovjeka koji ih je drao, kao DJEAK RTVA KRIMINALNOG POPRAVNOG PLANA i VLADA KAO UBOJICA i onda je bila kao slika vjeka to mije izgledao poznat i pisalo je VAN VAN VAN, i to bi bio Ministar Iznutrica ili Unutranjih. Onda je bolniarski komad rekla: "Ne biste ga trebali tako uzbuivati. Ne biste trebali raditi nita to e ga uznemiriti. Hajde sad, van s vama." Pokuao sam rei: "Van van van", ali je opet bilo er er er. Ionako, ta tri politika vjeka su otila. I ja sam takoer otiao, samo natrag u onu zemlju, natrag u svu tamu osvijetljenu kao udnim snovima za koje nisam znao jesu li

172 ... snovi ili ne, O brao moja. Kao na primjer, imao sam tu zamisao da mije cijelo pljoto ili tijelo bilo kao ispranjeno od onog to bi mogla biti prljava voda i onda opet napunjeno istom. I onda su bili zbilja lijepi i horroro snovi kako sam u autu nekog vjeka koji sam ja krastao i vozim se po svijetu sasvim sam samcit i gazim Ijudove i ujem ih kako kriaju da umiru, a u meni nema bola i nema munine. Takoer je bilo snova da radim staro unutra-van unu-tra-van s djevokama, obaram kao njih na zemlju i trpam im i svi stoje okolo pljeskajui rukajama i kliui kao be-zumnaji. A onda sam se opet probudio i moji t i m su doli vidjati svog bolesnog sina, moja m je buhuhuhala zbilja horroro. Sad sam mogao govorjati mnogo bolje i mogao sam rei: "Vidi vidi vidi vidi vidi, to ima? Zbog ega vi mislite da ste dobrodoli?" Moj tatata je rekao, na kao posramljen nain: "Bio si u novinama, sine. Pisalo je da su se strano ogrijeili o tebe. Pisalo je kako te Vlada natjerala da se pokua ubiti. A to je bila i naa krivnja, u neku ruku, sine. Tvoj dom je tvoj dom, kad se sve svede, sine." I moja mama je i dalje radila buhuhu i izgledala runo kao poljubi-mi-arje. Pa sam ja rekao: "A kako biva va novi sin Joe? Dobro i zdravo i napredno, nadam se i molim." Moja mama je rekla: "Oh, Alexc Alexe. Jooooooj." Moja tatata je rekao: "Jako nezgodna stvar, sine. On je imao neprilika s policijom i policija ga je sredila." "Zbilja?" rekao sam. "Zbilja? Tako fini elovjek i sve. Ba sam zapanjen, najiskrenije." "Gledao svoja posla jest on", rekao je moj t. "I policajci su traili da se makne. ekao na uglu on je, sine, da se nae s djevojkom s kojom se trebao sastati. I oni su mu rekli da se makne, a on je rekao da on ima prava kao i svatko drugi, i onda su oni nekako navalili na njega i okrutno ga pretukli." :... .. {,:-., . .,.. ; ;,. ,..,:.,/., ::;. . .; 173 "Uasno", rekao sam. "Zbilja uasno. A gdje je jadni momak sad?" "Jooooojjjj", zabuhuhuala je moja mama. "Vratio se kuuuui." "Da", rekao je tata. "Vratio se u svoj rodni grad da se oporavi. Morali su njegov posao ovdje dati nekom drugom." "Pa ste sad", rekao sam, "voljni da se ja opet uselim natrag i da stvari budu kao i prije." "Da, sine", rekao je moj tatata. "Molim te, sine." "Razmotrit u to", rekao sam. "Vrlo u paljivo razmisliti o tome." "Joooojjj", rekla je moja mama. "Ma, zaepi", rekao sam, "ili u ti ja dati neki valjani razlog da kmei i kuka. Razbiti ti zube, hou." I, O brao moja, od toga to sam to rekao osjetio sam se maljutko bolje, kao da je sva kao svjea crvena crvena krvca tekla svud kroz moj pljot. To je bilo neto o emu sam morao razmisliti. inilo se kao da bi mi bilo bolje, da ja moram postati gori. "Ne razgovara se tako sa svojom majkom, sine", rekao je moj tatata. "Na kraju krajeva, ona te donijela na svijet." "Da", rekao sam, "i to je ba granji vonjaji svijet." Zatvorio sam glazje vrsto kao od bola i rekao: "Odlazite sad. Razmislit u o povratku. Ali stvari e morati biti jako drugaije." "Da, sine", rekao je moj t. "to god kae." "Morat e vam biti jasno", rekao sam, "tko je gazda." "Jooojjjj", nastavila je moja mama. "Vrlo dobro, sine", rekao je moj tatata. "Bit e onako r: kako ti eli. Samo ozdravi."

Kad su otili ja sam leao i malo razmiljao o raznim veima, kao da su mi sve razne slike prolazile kroz golo-vu, i kad je bolniarski komad opet ula i poravnavala plahte na krevetu rekao sam joj: "Koliko sam dugo ja ovdje?" i, 174 "Nekih tjedan dana", rekla je ona. "A to ste mi radili?" "Pa", rekla je ona, "bili ste skroz polomljeni i natueni i imali ste jak potres mozga i izgubili puno krvi. Morali su sve to popraviti, zar ne?" "Ali", rekao sam ja, "je li mi netko radio neto s golo-vom? to hou rei je, jesu li se zafrkavali s mojim mozgom unutra?" "to god da su napravili", rekla je ona, "to je za vae dobro." Ali nekoliko dana kasnije par kao doktorskih vjekova je uao, oba mladi vjekovi s tim jako slatkojim osmjesima, i oni su imali kao slikovnicu sa sobom. Jedan od njih je rekao: "elimo da pogledate ovo i da nam kaete to mislite o tome. U redu?" "to ima, O druzji mali?" rekao sam. "Kakva nova bez-umnaja ideja vama na umu jest?" Pa su se oni obojica kao posramljeno meknuli na to i onda su sjeli na obje strane kreveta i otvorili tu knjigu. Na prvoj stranici bila je fotografija ptijeg gnijezda punog jaja. "Da?" rekao je jedan od doktorskih vjekova. "Ptije gnijezdo", rekao sam, "puno kao jaja. Jako jako lijepo." "A to biste voljeli napraviti s njim?" pitao je onaj drugi. "O", rekao sam, "razbiti ih. Uzeti ih sve i bacati ih na zid ili stijenu ili tako neto i onda ih vidjati kako se razbijaju ba horroro." "Dobro dobro", rekli su obojica, i onda je okrenuta stranica. Bila je to kao slika jedne od onih boljih velikih ptica zvanih pauni sa repom rairenim u svim bojama na jako hvalisav nain. "Da?" rekao je jedan od tih vjekova. "Volio bih", rekao sam ja, "iupati sva ta pera iz njegovog repa i slujati ga kako kriaje kao da ga kolju. Zato to je tako hvalisav." , >,-. . .. / , : " 175 "Dobro", rekla su obojica, "dobro dobro dobro." I nastavili su okretati stranice. Bilo je kao slika zbilja horroro djevoki, i rekao sam da bih volio s njima staro unutra-van unutra-van s mnogo ultranasilja. Bilo je kao slika elovje-kova koji dobijaju izmu ravno u licoje i sva crvena crvena krvca posvuda i ja sam rekao da bih volio uestvovati u tome. I bila je slika starog nagojeg druzja zatvorskog ko-pelana kako nosi svoj kri uzbrdo, i ja sam rekao da bih volio dobiti stari eki i avle. Dobro dobro dobro. Pitao sam: "Stoje sve ovo?" "Dubinska hipnopedija", ili neka takva slovja, rekao je jedan od ta dva vjeka. "ini se da ste izlijeeni." "Izlijeen?" pitao sam. "Ja ovako vezan za ovaj krevet, a vi kaete izlijeen? Poljubite vi meni arje kaem ja." "ekajte", rekao je onaj drugi. "Nee jo dugo potrajati." Pa sam ja ekao i, O brao moja, bilo mi je mnogo bolje, vakao sam jajca i lomtike prepeenca i pitjao bolj-e velike alice ajia s mlijekom, i onda su jednog dana rekli da u imati vrlo vrlo vrlo specijalnog posjetitelja. "Koga?" pitao sam ja, dok su oni poravnavali krevet i eljali mi moju lijepu kosicu, poto mi je sad bio skinut zavoj s golove i kosa ponovo rasla. "Vidjet ete, vidjet ete", rekli su oni. I itekako sam vi-djao. U dva i trideset poslijepodne doli su kao svi fotografi i ljudi iz gazeta s biljenicama i olovkama i sav taj drek. I, brao, skoro su puhali u bolje fanfare za tog velikog i vanog vjeka stoje dolazio vidjati Vaeg Skromnog Pripovjedaa. I uao je, i naravno daje to bio nitko drugi nego Ministar

Iznutrica ili Unutranjih, odjeven po najnovijoj modi i s tim jako ho ho ho golosom vie klase. Bijes bijes puc radile su kamere kad mi je pruio rukaju da se rukujemo. Rekao sam: "Vidi vidi vidi vidi vidi. to ima sad, stari druzja?" 176 Nitko kao da nije ba ponjao to, ali netko je rekao kao strogim golosom: "Imaj vie potovanja, mladiu, kad se obraa Ministru." "Muda", rekao sam ja, reui kao pseto. "Bolja velika muda tebi i tvojima." "Dobro, dobro", rekao je taj Iznutrica Unutranjih jako skoraje. "On mi se obraa kao prijatelj, zar ne, sinko?" "Ja sam prijatelj svakome", rekao sam, "osim mojim neprijateljima." "A tko su tvoji neprijatelji?" pitao je Ministar, dok su svi vjekovi iz gazeta radili krab krab krab. "Reci nam to, djeae moj." "Svi koji se o mene ogrijee", rekao sam, "moji su neprijatelji." "Da da da", rekao je on. "Postoje odreeni ljudi koji su te htjeli iskoristiti, da, iskoristiti u politike svrhe. Njima bi bilo drago, da, dr&go da ti bude mrtav, jer su mislili da onda za sve to mogu optuiti Vladu. Mislim da ti zna tko su ti ljudi." "Nije mi se", rekao sam, "svidio njihov izgled." "Ima jedan ovjek", rekao je Iznutmin, "po imenu F. Alexander, pisac subverzivne literature, koji vapi za tvojom krvlju. On je poludio od elje da zarije no u tebe. Ali sad si siguran od njega. Uklonili smo ga." "On je trebao biti kao druzja", rekao sam. "Kao majka mije bio." "Doznao je da si se ti ogrijeio o njega. Barem je", rekao je Ministar jako skoraje, "vjerovao da si se ogrijeio o njega. Oblikovao je u svom umu tu zamisao da si ti bio odgovoran za smrt nekog njemu jako dragog i bliskog." "Ono to hoete rei", rekao sam, "je da su mu rekli." "Imao je tu zamisao", rekao je Min. "Bio je prava napast. Uklonili smo ga da se zatitimo. A i", rekao je, "da zatitimo tebe." 177 "Ljubazno," rekao sam. "odista ljubazno s vae strane." "Kad ode odavde", rekao je Min, "nee imati briga. Mi emo se pobrinuti za sve. Dobar posao s dobrom plaom. Zato to nam pomae." "Pomaem?" pitao sam ja. "Mi uvijek pomaemo svojim prijateljima, zar ne?" I onda me primio za rukaju i neki vjek je krinuo: "Smijeak!" i osmjehnuo sam se kao bezumnaja ne mislei, i onda bijes bijes krc bijes bum slikali su mene i Iznunutmina ba druzjanski skupa. "Dobar momak", rekao je taj veliki elo-vjek. "Dobar dobar momak. A sad, gledaj, jedan poklon." Ono stoje sad uneseno, brao, bila je velika sjajna kutija, i vidjao sam jasno kakva je to ve. Bio je to stereo. Postavljen je pored kreveta i otvoren i neki vjek je ukljuio njegovu icu u utinicu na zidu. "to emo?" pitao je jedan vjek s oajama na nosu, i imao je u rukajama divne sjajne omotnice pune glazbe. "Mozart? Beethoven? Schoen-berg? Carl Orff?" "Deveta", rekao sam. "Prekrasna Deveta." I Deveta je i bila, O brao moja. Svi su poeli odlaziti fmo i tiho dok sam ja leao sklopljenih glazja, slujajui divnu glazbu. Min je rekao: "Dobri dobri deko", tapa-jui me po pleoju, pa je idjao. Samo je jedan vjek ostao, rekavi: "Potpiite ovdje, molim." Otvorio sam glazje da potpiem, ne znajui to potpisujem niti me, O brao moja, bilo uope briga. Onda sam ostavljen sam s predivnom Devetom Ludvviga van. O, bilo je to predivnost i njamnjam. Kad je doao Scher-zo mogao sam vidjati sebe veoma jasno kako trim i trim na kao jako laganim i tajanstvenim nogajama, reui cijelo licoje

kriajueg svijeta mojom koljakom britvajom. A jo je tek trebao uslijediti polagani stavak i lijepi zadnji pjevajui stavak. Bio sam itekako izlijeen. 178 7 "A A-\ onda, to emo?" Bio sam tu ja, Va Skromni Pripovjeda, i moja tri druz-ja, to jest Len, Rick, i Bikonja, koji je zvan Bikonja zbog svojeg bolje debelog vrata i jako gromkajeg golosa koji je bio ba kao neki bolje veliki bik koji mue muuuuu. Sjedili smo u mlijenom baru Korova lupajui razudoke to da napravimo od te veeri, gadnog mranog zimskog veernjeg kopilana mada suhog. Svud okolo bili su elovje-ci dobrano otili na mlijeku s vellocetom ili svnthemescom ili dreneronom i drugim veama to te odvode daleko daleko daleko od ovog zloestog i stvarnog svijeta u onu zemlju da vidja Gospodjina i sve Njegove svete anele i svece u tvojoj lijevoj sabogi sa svjetlima koja ti prte svud po mjazgu. Ono to smo mi pirjali bilo je staro mlijeko s noevima unutra, kako smo govorili, i da te izotri i uini spremnim za malo prljavog dvadeset-na-jedan, ali sve sam vam to ve ispriao. Bili smo odjeveni po najnovijoj modi, stoje u tim danima bilo te jako iroke hlae i jako komotan crni sjajni koni kao prsluk preko koulje bez ovratnika s kao alom uvuenim unutra. U to vrijeme jo je i bilo vrhunac mode upotrijebiti staru britvaju na golovi, tako daje veina golove bila kao elava i bilo je kose samo sa strane. Ali je bilo uvijek isto na starim nogajama - zbilja horroro bolje velike izme za utiranje licoja. "A onda, to emo?" Ja sam bio najstariji od nas etvorice, i svi su me oni smatrali za vou, ali sam imao pomisao ponekad da je 179 Bikonja imao misli u svojoj golovi da bi volio preuzeti, to zbog njegove veliine i gromkajeg golosa koji je urlao iz njega kad je bio na ratnoj stazi. Ali sve ideje su stizale od Vaeg Skromnog, O brao moja, i takoer je tu bila ta ve da sam ja bio slavan i imao sliku i lanke i sav taj drek u gazetama. Takoer sam imao daleko najbolji posao od nas etvorice, u Nacionalnom gramodisk arhivu glede glazbe, sa zbilja horroro karmanom punim lijepe lovice na kraju tjedna i mnogo finih besplatnih ploa za moju maljutku osobu sa strane. Te veeri u Korovi bio je velik broj vjekova i komada i djevoki i maljika koji su se mekali i pitjali, i kroz njihovo govorjanje i brboljenje u-zemljaa s njihovim "Gor-gor falatukino i crv prti u filterastim koljoloptama" i sav taj drek mogli ste uti pop-plou sa sterea, to je bio Ned Achimota koji je pjevao "Taj dan, yeah, taj dan". Za ankom su bile tri djevoke odjevene po najnovijoj nadsatskoj modi, to e rei duga nepoeljana kosa obojena u bijelo i lane grudaje koje tre metar ili vie i jako jako uske kratke suknje s kao sve pjenastim bijelim ispod, i Bikonja je stalno govorio: "Hej, uvui se tamo bismo mogli, nas trojica. Stari Len nije zainteresiran. Ostavimo starog Lena samog s njegovim Bogom." A Len je govorio: "Muda muda. Gdje ti je duh svi za jednoga ijedan za sve, ha, deko?" Najednom sam se osjetio i jako umoran i takoer pun treperave energije, i rekao sam: "Van van van van van." "Kamo?" pitao je Rick, koji je imao licoje poput abe. "O, samo da vidjamo ega ima na velikim otvorenim prostorima", odgovorio sam ja. Ali nekako, brao moja, osjeao sam veliku dosadu i malo beznadnost, i tako sam se esto osjeao tih dana. Pa sam se okrenuo elovjeku pored mene na velikom sjedalu koje se protezalo oko cijelog mjasta, elovjeku, to je, koji je brboljio pod utjecajem, i lupio sam ga akom ba skoraje ak ak ak po trbuhu. Ali

180 on to osjetio nije, brao, samo je brboljio ivo|r "Kulica lica vrla, gdje u gorerepu leahu iiinkoknHinkm i" f$ smo mi izili u veliku zimsku noaju. Hodali smo niz Bulevar MarglmnMii i ni), lilu nnl ,j. kana u ophodnji na toj strani, pa kiul *Hli > starog vjeka koji je dolazio od kUiKJtN .1 gazetu rekao sam Bikonji: "U redu, M|kn|i ; ti ako ti to elja je." Sve vie i vili lili i! ,1 davao nareenja i odmicao se da viilJHIfl I 1 i# 1 avaju. Pa je Bikonja navalio na UjegR u ti #ls 1 * 1 t - -1 dvojica su ga saplela i utirala ga, SinekllJliiH u, dok Jt l>io na tlu i onda ga pustili da otpuzi do Inmo gdji j livio, kao jecajui u sebi. Bikonja je rekao: "Moe li jedna fino nSiett neega to grije, O Alexe?" Jer nismo bili ba daleko od Duke of New Yorka. Druga dvojica su kimnuli da da da, ali su svi pogledali u mene da vidjaju je li to u redu. I ja sam kinmuo i idjali smo. U toplom su bili oni stareji komadi ili otru-lje ili babuke kojih ete se sjetiti s poetka i one su sve poele sa svojim: "Veer, momci, Bog vas blagoslovio, deki, najbolji momci na svijetu, eto to ste vi", ekajui da mi kaemo: "to ete popiti, cure?" Bikonja je zazvonio na zovizovi i konobar je doao briui ruke na svoju granju pregau. "Novce na stol, druzja", rekao je Bikonja, vadei svoju zveeu i ukajuu hrpu engi. "koti za nas i isto za stare babuke, ha?" A tada sam ja rekao: "Ma, k vragu. Neka one same plate svoje." Nisam znao od ega, ali tih zadnjih dana postao sam kao krt. Dola mi je u golovu kao elja da zadrim svu svoju lijepu lovicu za sebe, da to kao zgrem iz nekog razloga. Bikonja je pitao: "to ima, braca? Stoje bilo sa starim Alexom?" "Ma, k vragu", rekao sam ja. "Ne znam. Ne znam. Ono 181 to znam je da mi se ne svia samo bacati moju teko zaraenu lijepu lovicu, eto to je." "Zaraenu?" pitao je Rick. "Zaraenu? Ne mora se zaraditi, kao to zna dobro ti, stari druzja. Uzetu, to je sve, samo uzetu, kao." I meknuo se zbilja gromkaje i vidjao sam da jedan ili dva njegova zubaje nisu bili uope horror-o. "Ah", rekao sam. "Moram malo razmisliti." Ali vidja-jui te babuke kako izgledaju sve eljne malo besplatnog alkohola, kao sam slegnuo pleojima i izvukao svoje novce iz karmana hlaa, novanice i kovanice sve izmijeano, i istresao ih zvec uk na stol. "koti za sve, tono", rekao je konobar. Ali iz nekog razloga ja sam rekao: "Ne, deko, za mene jednu malu pivu, tono." Len je rekao: "Ovo ja ba ne kuim mnogo", i poeo je stavljati rukaju na moju golovu, kao zafrkavajui se da ja moram biti u groznici, ali ja sam kao zareao poput pseta da skoraje prestane. "Dobro, dobro, druzja", rekao je. "Kao to ti rekao jesi." Ali Bikonja je smotrajao s ustima otvorenim neto to mije ispalo iz karmana skupa s lijepom lovi-com koju sam stavio na stol. Rekao je: "Vidi vidi vidi. A mi nismo ni znali." "Daj mi to", zareao sam i posegnuo skoraje. Nisam mogao objasniti otkud to tu, brao, ali bila je to fotografija koju sam ikarao iz stare gazete i na njoj je bila beba. Bila je to beba koja je grgoljila gu gu gu sa sve kao molokom koje joj je curilo iz usta i gledala je gore i kao mekala se na svakoga, i bila je sva nagoja i meso joj je bilo sve u naborima poto je to bila jako debela beba. Onda je uslijedilo malo ha ha ha otimanja da se istrgne taj komad papira od mene, pa sam morao opet zareati na njih i zgrabio sam fotografiju i poderao je na male male dijelove i pustio 182

je da padne poput snijega na pod. Viski je stigao tada i stareje babuke su rekle: "ivjeli, momci, Bog vas blagoslovio, deki, najbolji momci na svijetu, to ste vi", i sav taj drek. Ijedna od njih koja je bila sva izguvana i izborana i bez zubaja u svojim sasuenim starim ustima rekla je: "Nemoj trgati novac, sinko. Ako tebi ne treba daj ga onima to im treba", to je bilo jako smjelo i izravno od nje. Ali Rick je rekao: "Novac to nije bio, O babuko. Bila je to sliica drage male maljune bebice." Ja sam rekao: "Ba sam toliko malo umoran, to jesam. Vi ste bebice, svi vi. Rugate se i kezite i sve to znate je mekati i bolje kukaviki tolokirati ljude kad vam ne mogu uzvratiti." Bikonja je rekao: "Pa sad, oduvijek smo mislili da si ti kralj toga i takoer uitelj. Nije ti dobro, u tome je problem s tobom, druzja stari." Vidjao sam tu prljavu au pive koja je bila na stolu ispred mene i osjetio sam se sav bljuvan iznutra, pa sam rekao: "Aaaah", i prosuo sav taj pjenavi vonjaji drek po podu. Jedna od starejih komada rekla je: "Tko ne baca taj ima." Rekao sam: "ujte, druzja. Sluajte. Veeras nekako ba nisam raspoloen. Ne znam zato ili kako je to, ali eto ga. Vas trojica idite svojim putem glede ove noaje, mene izostavljajui. Sutra emo se nai na istom mjestu u isto vrijeme, a nadam se da e mi biti kao mnogo bolje." "Oh," rekao je Bikonja, "ba mije ao." Ali mogao si vidjati kao iskru u njegovim glazjama, jer e sad on preuzeti vodstvo za tu noaju. Mo mo, svatko kao eli mo. "Moemo odloiti do sutra", rekao je Bikonja, "ono to na umu imali smo mi. Naime, ono duansko krastanje u Ulici Gagarinovoj. Horroro plijena tamo ima, druzja, za uzeti." 183 "Ne", rekao sam. "Neete odloiti nita. Samo ti nastavi u svom vlastitom kao stilu. Sad", rekao sam, "idjam ja." I ustao sam sa stolca. "Kuda to, onda?" pitao je Rick. "To znao ne bih", rekao sam. "Samo da budem nasamo i razrijeim stvari." Mogao si vidjati da su stare babuke bile jako zbunjene to ja odlazim tako i kao potiten i ne veseli i mekujui maljik kojeg biste se sjetili. Ali rekao sam: "Ma, kvragu, kvragu", i izaao sam samcit na ulicu. Bilo je mrano i puhao je vjetar otar kao noaja, i jako je malo ljudova bilo vani. Bilo je tih ophodnih auta s brutalnim rozovima unutra koji su kruili, i tu i tamo na oku mogao si vidjati par jako mladih milicajkana kako cupkaju zbog gadne zime i isputaju dah pun pare u zimski zrak, O brao moja. Pretpostavljam da je zbilja mnogo starog ultranasilja i krastanja sad izumiralo, poto su rozo-vi postali tako brutalni s onima koje bi uhvatili, mada je to postala ko borba izmeu zloestih nadsatova i rozova tko moe biti skorajiji s noajom i britvajom i palicom i ak i pitoljem. Ali ono to je sa mnom bilo tih dana je da me nije bilo mnogo briga. Bilo je kao da se neto meko uvuklo u mene i nisam mogao ponjati zato. Ono to sam htio tih dana nisam znao. ak i glazba koju sam volio slujati u svojoj maljutkoj jazbini bila je to bih se ranije mekao, brao. Slujao sam vie kao maljutke romantine pjesme, ono to zovu Lieder, samo golos i glasovir, jako tiho i kao enjivo, razliito od onog kad je bilo sve bolji orkestri, a ja leim na krevetu izmeu violina i trombona i timpana. Neto se dogaalo unutar mene, i pitao sam seje li to neka bolest ili to ako mi je ono to su mi onda uradili poremetilo golovu pa e me moda napraviti zbilja bezumnajim. I mislei tako, s golovom pognutom i rukajama zabije-nim u karmane hlaa, etao sam gradom, brao, i konano sam se poeo osjeati jako umorno i u velikoj potrebi za 184 ir

finom boljom aajom ujia s mlijekom. Mislei na taj aji, dola mi je naglo kao slika kako ja sjedim ispred bolje vatre u naslonjau pitjajui taj aji, i to je bilo udno i jako jako neobino bilo je da sam se ja izgleda pretvorio u jako starejeg elovjeka, oko sedamdeset godina starog, jer sam mogao vidjati svoje vlastite volosi, koje su bile jako sijede, i imao sam i zaliske, i oni su isto bili jako sijedi. Mogao sam vidjati sebe kao starca, sjedei pored vatre, i onda je ta slika nestala. Ali bilo je jako kao udno. Doao sam do jednog od tih mjasta za aj i kavu, brao, i mogao sam vidjati kroz dugi dugi izlog da je puno jako tupih ljudova, kao obinih, koji su imali ta jako strpljiva i bezizraajna licoja i ne bi nikome nakodili, svi sjede tamo i govorjaju kao tiho i pitjaju svoje fine nekodljive ajie i kave. Idjao sam unutra i otiao do anka i kupio sebi fin vrui aji s dosta moloka, i onda sam idjao do jednog od tih stolova i sjeo pitjati ga. Bio je jedan kao mladi par za tim stolom, pitjali su i puili tumore s filtarom, i govorjali su i mekali se jako tiho za sebe, ali nisam obraao panju na njih i samo sam nastavio pitjati i kao sanjati i pitati se stoje to u meni to se kao mijenjalo i to e mi se dogoditi. Ali vidjao sam daje djevoka za tim stolom koja je bila s tim elovjekom bila zbilja horroro, ne od one vrste koju bi poelio kao povaliti i dati joj staro unutra-van unutra-van, ve s horroro pljotom i licojem i nasmijeenim ustima i jako jako svijetlim volosima i sav taj drek. A onda se vjek s njom, koji je imao eir na golovi i licoje mu je bilo kao okrenuto od mene, okrenuo da vidja bolji veliki sat to su ga imali na zidu tog mjasta, i onda sam ja vidjao tko je to i onda je on vidjao tko sam ja. Bio je to Pete, jedan od moja tri druzja iz onih dana kad smo bili Georgie i Tupi i on i ja. Bio je to Pete koji je izgledao kao mnogo stariji mada mu sad nije moglo biti vie od devetnaest i neto, i imao je male brkove i obino dnevno odijelo i taj eir. 185 Rekao sam: "Vidi vidi vidi, druzja, to ima? Jako jako jako dugo vrijeme se nismo vidjali." On je rekao: "To je mali Alex, zar ne?" "Nitko drugi", rekao sam ja. "Jako jako jako mnogo je prolo od onih mrtvih i prolih dobrih dana. A sad je jadni Georgie, kako mi kau, pod zemljom, a stari Tupi je brutalni milicajkan, i eto tebe i eto mene, i to nova ima s tobom, druzja stari?" "On govori ba udno, zar ne?" rekla je ta djevoka, kao hihoui se. "Ovo je", rekao je Pete djevoki, "jedan stari prijatelj. Zove se Alex. Mogu li ti", rekao je meni, "predstaviti svoju suprugu?" Moja usta su se tad razjapila. "Suprugu?" kao sam zi-nuo. "Suprugu suprugu suprugu? 0 ne, to ne moe biti. Premlad ti jesi da bi se oenio, stari druzja. Nemogue nemogue." Ta djevoka to je bila kao Peteova supruga (nemogue nemogue) se opet zahihotala i rekla Peteu: "Jesi li i ti tako govorio?" "Pa", rekao je Pete, i kao nasmijeio se, "imam skoro dvadeset godina. Dovoljno star da se veem, i ve ima dva mjeseca da jesam. Ti si bio veoma mlad i napredan, sjeti se." "Pa", kao jo sam zijevao. "Od ovoga se oporaviti ne mogu, stari druzja. Pete oenjen. Vidi vidi vidi." "Imamo mali stan", rekao je Pete. "Ja zaraujem jako malo u Dravnom pomorskom osiguranju, ali stvari e krenuti na bolje, to znam. A i Georgina -" "Kako si to rekao da se zove?" rekao sam, usta jo otvorenih kao bezumnaja. Peteova supruga (supruga, brao) opet se kao zahihotala. "Georgina", rekao je Pete. "I Georgina radi. Tipka, zna. Snalazimo se, snalazimo." Nisam mogao, brao, skinuti 186 (Vli

glazje s njega, zbilja. Bio je sav odrastao sad, s golosom odraslog i sve. "Mora nam", rekao je Pete, "jednom doi u posjet. Ti jo", rekao je, "izgleda jako mlado, i pored svih tvojih uasnih iskustava. Da. Da, da, itali smo sve o tome. Ali, naravno, ti i jesi jo veoma mlad." "Osamnaest", rekao sam. "Ba navrenih." "Osamnaest, ha?" rekao je Pete. "Tako star. Vidi vidi vidi. Sad", rekao je, "moramo ii." I on je kao uputio toj svojoj Georgini kao pogled pun ljubavi, stisnuo jednu njenu rukaju meu svoje i ona mu je uzvratila isto takvim pogledom, O brao moja. "Da", rekao je Pete, okreui se natrag meni, "idemo na malu zabavu kod Grega." "Grega?" rekao sam. "Oh, naravno", rekao je Pete, "ti ne poznaje Grega, zar ne? Greg je poslije tebe. Dok tebe nije bilo Greg se pojavio. On dri male zabave, zna. Uglavnom aa vina i igre rijeima. Ali jako fino, jako prijatno, zna. Bezopasno, ako shvaa to hou rei." "Da", rekao sam. "Bezopasno. Da, da, vidjam to ba horroro." I ta djevoka Georgina se opet zahihotala na moje slovaje. I onda su to dvoje otili na svoje vonjaje igre rijeima kod tog Grega, tko god to bio. Bio sam ostavljen sam samcit s mojim ajiem s mlijekom, koji se sad hladio, kao razmiljajui i udei se. Moda je ovo bilo to, stalno sam mislio. Moda sam postajao prestar za iznj kakav sam vodio, brao moja. Sad mi je bilo osamnaest godina, punih. Osamnaest nije bilo malo. S osamnaest, stari Wolfgang Amadeus je napisao koncerte i simfonije i opere i oratorije i sav taj drek, ne, ne drek, nebesku muziku. I onda je tu bio stari Felix M. sa svojom uvertirom San ljetne noi. I bilo je i drugih. A bio je taj kao francuski pjesnik to gaje uglazbio stari Benjy 187 Britt, koji je napisao svu svoju najbolju poeziju prije petnaeste, O brao moja. Arthur, tako se zvao. Osamnaest nije uope bilo ba mlado doba. Ali to da radim? etajui gadnim mranim kopilanima od zimskih ulica, nakon to sam idjao iz tog mjasta za aji i kavu, stalno sam kao vidjao vizije, kao oni crtei u gazetama. To je bio Va Skromni Pripovjeda Alex kako se vraa kui s posla na tanjur dobre tople veere, i tamo je bio taj komad sav pun dobrodolice i pozdrava i ljubavi. Ali je nisam mogao vidjati ba horroro, brao, nisam mogao smisliti tko bi to mogao biti. Ali sam imao tu naglu veoma jaku zamisao da ako uem u sobu pored sobe gdje je vatra gorjela i moja topla veera ekala na stolu, tamo u nai ono to zbilja elim, i sad se sve povezalo, ona slika izrezana iz gazete i susret sa starim Peteom onako. Jer u toj drugoj sobi u kolijevci leao je grgoljei gu gu gu moj sin. Da da da, brao, moj sin. I sad sam osjetio tu bolju veliku upljinu u svom pljotu, osjeajui se i sam iznenaen sobom, O brao moja. Ja sam kao odrastao. Da da da, to je bilo to. Mladost mora proi, o da. Ali mladost je samo biti onako kakva bi mogla biti ivotinja. Ne, to nije samo kao biti ivotinja, koliko kao biti jedna od onih maljutkih igraaka to vidjate da prodaju na ulici, kao mali elovjeci napravljeni od lima i s oprugom unutra i kljuem za navijanje vani i navije ga grrr grrr grrr i onda idja, kao hoda, O brao moja. Ali idja u ravnoj crti i lupi ravno u stvari bong bong i ne moe promijeniti ono to radi. Biti mlad je kao biti jedan od tih maljutkih strojeva. Moj sin, moj sin. Kad budem imao svog sina objasnit u mu sve to, kad bude dovoljno stareji da kao razumije. Ali onda znam da on nee razumjeti, ili nee htjeti razumjeti uope, i uradit e sve vee koje sam ja uradio, da, moda ak i ubiti neku jadnu stareju haringu okruenu mjauuim kokama, i ja ne bih bio u stanju stvarno ga 188 zaustaviti. I tako e to idjati do kraja svijeta, uokolo i uokolo i uokolo, kao neki bolji divovski kao elovjek, kao stari Gospodjin osobno (ljubaznou mlijenog bara Korova) koji okree i okree i okree vonjaju granju naranu u svojim divovskim rukajama.

Ali prije svega, brao, bila je ta vea nai nekakvu djevoku koja e biti majka tom sinu. Morat u zapoeti s tim sutra, stalno sam mislio. To je bilo neto novo za raditi. To je bilo neto to u morati otpoeti, poetak kao novog poglavlja. To emo onda, brao, poto dolazim do kao kraja ove prie. Bili ste svugdje sa svojim malim druzjem Alexom, patili s njim, i vidjali ste neke od najgranjijih branjih koje je stari Gospodjin ikad stvorio, sve to na vaeg starog druzja Alexa. A sve stoje bilo je da sam bio mlad. Ali sad kad zavravam ovu priu, brao, ja nisam mlad, ne vie, o ne. Alex je kao odrastao, o da. Ali kamo sad idjam, O brao moja, to je sve za mene samog, kamo vi ne moete ii. Sutranjica je sva kao mirisno cvijee i okreua vonjaja zemlja i zvijezde i stara Luna tamo gore i va druzja Alex sam samcit trai kao druicu. I sav taj drek. Uasni granji vonjaji svijet, zaista, O brao moja. I tako zbogom od vaeg malog druzja. A svima drugima u ovoj prii sveani umaja glazbe s usana brrrr. I mogu mi poljubiti arje. Ali vi, O brao moja, sjetite se ponekad vaeg malog Alexa koji je bio. Amen. I sav taj drek. 189 Do sada izalo u biblioteci Feniks RichardBach Jedno Most preko vjenosti Bijeg od sigurnosti Prividi Hermann Hesse Rosshalde Narcis i Zlatousti Stepski vuk Demian Siddhartha Howard Phillips Lovecraft Planine ludila Kahlil Gibran Glas pjesnika Glas uitelja Slomljena krila ZAGREBAKA NAKLADA ZAGREBAKA NAKLADA Izdanja moete naruiti na telefone: 66 71 604, 098/35 03 72 ili na adresu: KZ Zagrebaka naklada Balokovieva 17; Zagreb ZAGREBAKA NAKLADA ZAGREBAKA NAKLADA U pripremi: Rene Belbenoit Suha giljotina Jorge Luis Borges Aleph Jorge Luis Borges Opa povijest gadosti ZAGREBAKA NAKLADA ZAGREBAKA NAKLADA Izdanja moete naruiti na telefone: 66 71 604, 098/35 03 72 ili na adresu: KZ Zagrebaka naklada Balokovieva 17; Zagreb