Neboder u poslovno-portskom centru Cibona Skyscraper in the Cibona business-sports center

Ivo Maroevi
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu Odsjek za povijest umjetnosti Izvorni znanstveni rad - Original scientific paper predan 12. 11. 1991.

Ostavtina sedamdesetih godina

S a m e m o li ukratko ono to se zbivalo sedamdesetih godina i to su one unijele u arhitekturu osamdesetih, tada m o e m o rei da je to prije svega razigravanje arhitektonskih volumena, pojava strukturalizma i nekih oblika brutalizma, koji trend razigravanja volumena, rastresitoga formuliranja plohe i struk turiranja sastavnih dijelova arhitekture adiranjem ili diobom, ponegdje uz izrazitu uporabu vidljivog betona i drugih moder nih materijala, dovode u snano izraene, pomalo brutalne odnose. Meutim taj trend strukturiranja supstance vrlo se brzo zavrio i nije se intenzivnije prenio u arhitekturu osamde setih; on je jo donekle prisutan u prijelaznom razdoblju, u prvom redu ako gledamo razigranu zgradu I N E u Aveniji Vukovar D u k a Rakia (1978-1983) ili pak vertikalno struktu riran volumen crkve sv. Kria na Sigetu Matije Salaja i Egona Seria (1973-1983) (I. Maroevi, 1990. b.), koja je upravo u suprotnosti izmeu vizije u ideji i nemogunosti takve realiza cije dobila neto niu vrijednost od one koja se oekivala prema idejnom projektu. Naime, velike tekoe u realizaciji predloenoga tehnikog rjeenja vertikalnoga strukturiranja krovita same crkve, koje je bilo zamiljeno tako da se igra vertikalne strukture arhitektonskog volumena prenese i na krovne plohe i tako strukturira sama povrina krova, bila je za nae uvjete tehniki neprovediva, odnosno preskupa, pa je krovite izraeno na drukiji nain, pri emu je dolo do ne srazmjera izmeu strukture arhitekture i krovnog dijela koji tu arhitekturu zatvara s gornje strane. Vana znaajka sedamdesetih godina jeste i ulazak postmoderne arhitekture u nae prostore. Taj se ulazak ipak zbio na mala vrata. Odnosno postmoderna filozofija oblikovanja ni kada u zagrebakoj arhitekturi nije zaivjela u onoj mjeri u kojoj je ta ista postmoderna preplavila svijet. Zagrebaki su arhitekti uvijek pokazivali o d r e e n u dozu opreza prema bez rezervnom prihvaanju cjelokupne ideje postmoderne, gdje se preteno klasini elementi dekoracije i oblikovanja variraju na proeljima i u drugim elementima arhitekture, samostalno u odnosu na temeljnu arhitektonsku funkciju i prostorni volu men. T o , na neki nain formalistiko, arhitektonsko opredje ljenje, koje je u o d r e e n o m trenutku odvajalo namjenu od oblika i pokuavalo ostvariti autonomni ivot povijesnih oblika u suvremenoj arhitekturi, tek je u nekim svojim elementima i to u primjeni nekih oblikovnih detalja, zalo u zagrebaku arhitekturu. Gledano u cjelini, ne m o e m o rei da je arhitek tura postmoderne ikada bila dominantna u zagrebakoj arhi tekturi. Sudjelovanje izraza postmoderne u arhitekturi sedam desetih godina nastavlja se i u osamdesetim i on e u tim godinama praktiki znaiti zavretak prisustva tog arhitekton skoga pravca u zagrebakoj arhitekturi. Napokon, ideje to su zaivjele sedamdesetih godina kroz re gionalizam, utjecaj tla, vraanje prema izvorima, osmiljavanje ambijenata i okoline u kojoj raste arhitektura, razvijale su se i u osamdesetim godinama i m o e m o mirno rei da se taj dio utjecaja sedamdesetih u osamdesetim godinama razvio i poku ao nastaviti ivjeti u zagrebakoj arhitekturi na dotad nedo segnut nain.

Zagrebaka arhitektura osamdesetih godina

Saetak Osamdesete godine ne ine tako zatvoreno i cjelovito razdoblje kakvo su inile sedamdesete, koje su nagovijestile ulazak postmoderne u nau arhitekturu. Neke tendencije koje su zapoele u sedamdesetim godina ma, poput strukturalizma, zavravaju na poetku i oko sredine osam desetih, da bi postmoderna i regionalizam do kraja osamdesetih poeli dobivati neke nove predznake; postmoderna u smislu nenametljive modifikacije, a regionalizam u pravcu sve vee vezanosti arhitekture uz okolicu i razvoja osjetljivosti za povijesne gradske prostore. Uspo redni trend onome to je unijela postmoderna, a to su visoka tehnologija obrade proelja i dominacija stakla, to se u svijetu naziva kasnom modernom, dominantniji je u ovom razdoblju. Potkraj razdoblja pojav ljuje se dekonstruktivizam, a emotivni racionalizam, kao najznaajnija novost razdoblja, koji se javio oko polovice razdoblja, mogao bi se podvesti pod pojam dekonstruktivizma u neto irem znaenju. Umirala je jedna a raala se druga ideja koja se gradila na vraanju onome to arhitektura trai, a to je racionalna jezgra, koja ne iskljuuje poetiku u prostoru. To su nastojanja koja se prenose u devedesete godine i koja e trebati zaivjeti u novim prostornim i drutvenim uvjetima. Arhitekti M. Hri, T. Odak, B. Silain, B. Kincl, M. oteri, V. Neidhardt, R. Tajder, I. Crnkovi, A. Mutnjakovi i grupe E. mit- . Drai i V. Penezi - K. Rogina najistaknutiji su predstavnici zagrebake arhitekture u ovom razdoblju i nosioci veine razvojnih tendencija. Osamdesete godine ne ine tako zatvoreno i cjelovito razdoblje kakvo su inile sedamdesete, koje su nagovijestile ulazak postmoderne u nau arhitekturu. Meutim, ako ih promatramo kao jedinstveno razdoblje, tada emo vidjeti da neke tendencije koje su zapoele u sedamdesetim godinama zavravaju na poetku i oko sredine osamdesetih, da bi do kraja osamdesetih poele dobivati neke nove predznake. Poelo se oblikovati neto io se teoretski osmislilo potkraj osamdesetih godina pod nazivom dekonstruktivizma. Zato su osamdesete godine zanimljive za praenje? Jednostavno stoga to se u zagrebakoj arhitekturi u to doba javlja jedna vanjska specifi nost. Druga polovica razdoblja vrijeme je dosta jake gospodarske stag nacije, koja usmjerava arhitekturu i gradnju u neke nove okvire. Svje doci smo svojevrsnoga paradoksa da se u vremenima stagnacije javlja kvalitetna arhitektura, da se gradi manje ali kvalitetnije i u tom smislu da se dogaaju neka nova traganja na liniji oblikovanja arhitekture u prostoru.

Prijelaz iz sedamdesetih u osamdesete godine

Pogledamo li to prijelazno razdoblje od sedamdesetih na osamdesete godine na pojedinim primjerima zagrebake arhi tekture, uoit e m o brutalne i otre forme u zgradi S D K A l e k sandra Dragomanovia i Radovana Nikia (1969-1981) u Aveniji Vukovar 72, gdje su se oni snanim volumenom i

D u k o Raki - poslovna zgrada I N A , Avenija V u k o v a r 78 (1978-1983) - sjeverno proelje Duko Raki - the INA building, Avenija Vukovar 78 (1978-1983) the north facade

Matija Salaj, Egon Seri - crkva sv. Kria na Sigetu (1973-1983) j u n o proelje Matija Salaj, Egon Seri - Church of the Holy Cross in Siget (19731983) - the south facade

diskretno strukturiranim plohama pokuali nametnuti rela tivno dugo graenoj i nedovrenoj zagrebakoj ulici, koja je neko vrijeme bila okosnica urbanistike ideje uspostavljanja paralele na liniji istok - zapad izmeu eljeznike pruge i rijeke Save, na kojoj su se iskuali mnogi arhitekti od konca rata na ovamo. S druge pak strane poslovna zgrada Gruje Golijanina u Vonininoj 2 (1968-1983) i zgrada Elektre Milana osteria u Ulici Krnjavoga (1975-1981) ( A . Pasinovi, 1981) dale su naslutiti da e se primjena stakla kao materijala u arhitekturi razviti u osamdesetim godinama i da e se taj segment sedam desetih, koji je tek bio poeo pokazivati neke rezultate, inten zivnije razvijati, to vie to su i svjetske tenje prema kasnoj modernoj, u kojoj su staklo i visoka tehnologija dominantni, bile pogodne za razvoj tog naina miljenja u arhitekturi. Uzgred bi valjalo rei da je zagrebaka arhitektonska kola, sa svojim znaajkama koje su poznate jo tamo od tridesetih godina, stalno prisutna kao iva tradicija u ivotu zagrebake arhitekture. T u se osjea dosta jaka konzervativnost na liniji moderne, to e rei dosljednost primjene ideje o dominaciji funkcije u arhitekturi, gdje e itavo oblikovanje redovito biti u slubi funkcioniranja sadraja, bez nepotrebnih i time i su vinih detalja, bez iivljavanja u naglaavanju detalja, bez na stojanja da se koketira s bilo im to nije osnovni arhitektonski izraz. Meutim, s druge e pak strane ta ista zagrebaka kola, koja e biti dosljedno konzervativna na liniji modernog obliko vanja, biti otvorena prema utjecajima iz svijeta, jer su zagre baki arhitekti redovito otvoreni prema onome to dolazi iz svjetskih centara, prate se arhitektonski asopisi, intenzivno se kontaktira s inozemstvom. Tada e se u kombinaciji tih dvaju relativno teko spojivih znaajki, konzervativnosti i otvorenosti prema utjecajima, stvarati kreativne kombinacije koje e pokazivati da su suspregnutost u kreaciji, istoa u oblikovanju i jasna arhitektonska misao ona obiljeja koja zagrebaku arhitekturu karakteriziraju, bez obzira na odre ene pomodne naglaske koji e se unutar njih pojavljivati. U ovome prijelaznom razdoblju izmeu sedamdesetih i osam desetih godina moda je najoitiji primjer takvog djelovanja zagrebake kole stambena zgrada Branka Kincla u naselju Klaka (1978-1981) (T. Odak, 1983) u kojoj on vrlo istim volumenom, specifinim koloritom, skladnim ali nepretencioznim oblikovanjem i vrlo promiljenom funkcijom uspostavlja odnos izmeu vanjskog i unutarnjeg prostora formulirajui

arhitekturu koja je skromna, a opet prepoznatljiva, koja ne podlijee iskuenjima momenta, nego nastavlja vrstu liniju arhitekture koja u Zagrebu dominira.

Okviri osamdesetih godina

A k o je to ono po emu se uspostavlja kontakt izmeu sedam desetih i osamdesetih godina, tada moramo rei da se i u svijetu u to vrijeme dogaaju neke pojave koje su imale izrav nog utjecaja na zagrebaku arhitekturu. Ponajprije je to jo uvijek jak utjecaj postmoderne, koji e idui prema kraju razdoblja polako slabiti. Istodoban je i jaki utjecaj kasne mo derne koja svojom visokom tehnologijom i visokim zahtjevima predstavlja izrazito opredjeljenje razvijenog svijeta jakog bi znisa i njemu prilagoene razvijene arhitekture. M i emo imati takvih primjera i u Zagrebu, gdje je odnos potencijalnih inve stitora prema gradu takav da investitor eli na pojedinim mje stima u gradu postaviti o d r e e n e prostorne naglaske i vezati ih uz svoj imid, pa e tada takvi naglasci dobivati i odgova rajuu arhitektonsku obradu. Napokon tehnologija graenja se usavrava. Primjenjuju se sve suvremeniji i suvremeniji naini uspostavljanja odnosa iz meu temeljne arhitektonske prostorne strukture, oblikovanja proelja i funkcioniranja takvog oblikovanja. I napokon i u svijetu su se poeli raati novi senzibiliteti prema istraivanju onoga to se donedavno inilo nepojmljivim, a to je da doe do o d r e e n e izmjene hijerarhije onih kljunih toaka koje djeluju na arhitekturu i da se ustanovi njihovo drukije locira nje. T o se posebno osjea potkraj razdoblja kad se pojavljuje misao dekonstrukcije, koja prenesena iz humanistikih disci plina pokuava i u arhitekturi dovesti do novog promiljanja arhitekture u smislu formiranja nestabilnih relacija izmeu funkcije, oblika i materijala, s time da se utvrdi da li je mogue arhitektonskim jezikom stvarati i neto to e biti u suprotnosti s dotadanjim nainima pristupa, odnosno nainom pristupa nja u kojem se o d r e e n a hijerarhija kljunih toaka znala prije nego to se zapoelo s projektiranjem ( Z . Sladoljev, 1990). A k o je arhitektura metafora, tada je potrebno prodrijeti u metaforu da bi se otkrila katahreza, kae Peter Eisenman (P. Eisenman, 1990), prodrijeti u atopos da bi se otkrio novi topos. Istina je uvjetovala metaforu, a katahreza prodire u

Aleksandar D r a g o m a n o v i , Radovan Niki - poslovna zgrada S D K , Avenija Vukovar 72 (1969-1981) - sjeverno proelje Aleksandar Dragomanovi, Radovan Niki - the SDK (Social Accoun tancy Service) building, Avenija Vukovar 72 (1969-1981) - the north facade

istinu i omoguuje uvid u ono to istina potiskuje. U tome je sr novih traganja u oblikovanju prostora. Svi ovi svjetski utjecaji djelovali su i na zagrebaku arhitektu ru, ali toliko izmijenjeni koliko je zagrebaka arhitektura bila po svojim formalnim i drutvenim znaajkama udaljenija od onih centara u kojima se takva nova arhitektonska misao stva rala. to rei prije nego to prijeemo na analizu samoga razdoblja, ve da su one openite tendencije koje u tom razdoblju mo emo pratiti, izravan nastavak trendova zapoetih sedamdese tih godina. To se ponajprije odnosi na humaniziranje okoline, na shvaanje da je okolina, odnosno ambijent u kojem ivi arhitektura, nuna potreba za shvaanje te arhitekture i da se arhitektura ne moe razumjeti izvan te okoline. Zatim da se arhitekturom nanovo gradi grad, da grad vie ne nastaje samo kao sklop pojedinanih individualnih objekata, nego da se treba stvorili ona kohezijska linija izmeu projektiranja grada i projektiranja arhitekture. Pojavljuje se sve vie i vie urbaarhitektonskih rjeenja, koja znae jednu novu dimenziju u arhitektonskom stvaranju. Dosta je jak povratak povijesnim uzorima i to u izravnom smislu, gdje se u povijesnim stilovima i historijskim rjeenjima vide neki elementi koji se mogu inter pretirati na suvremeni nain. Ta se interpretacija povijesnog miljenja usmjerava u jednom pravcu prema oivljavanju po stojee povijesne arhitekture i povijesnih gradskih centara, kroz njihovu revitalizaciju, zatitu i obnovu, a u drugom prema novoj gradnji koja e u svojem osnovnom idejnom sadraju uspostavljati vezu s povijesnim gradskim prostorima. U tom je smislu moda znakovita zgrada Gimnazije Lucijan Vranjanin Andrije Mutnjakovia na Trgu hrvatskih pavlina u naselju Stenjevec - Malenica (1989-1990) u kojoj on asocirajui na velikog renesansnog arhitekta L . Vranjanina kreira arhitek turu koja je apsolutno suvremena, koja nedvojbeno pripada naem vremenu, ali koja u racionalnom sagledavanju svoje osnovne idejne potke nosi onu ideju pravilnosti i univerzalno sti koja je bila prisutna u djelu velikog Vranjanina. Napokon valja rei da se u zagrebakoj arhitekturi ovog raz doblja pojavljuje tendencija koja na odreeni nain ima dodir-

Grujo Golijanin - poslovna zgrada, Voninina 2 (1968-1983) - detalj proelja Grujo Golijanin - business building - Voninina 2 (1968-1983) - a detail of the facade

nih toaka s idejama dekonstruktivizma, a to je pojava emo tivnog racionalizma (I. Maroevi, 1990. a.). T o je zapravo pojava racionalnog pristupa izgradnji i oblikovanju arhitekton skog volumena i sadraja, gdje e se u odreenim elementima i s o d r e e n i m naglascima uspostaviti neka suprotnost tom racionalnom duhu unoenjem emotivnih naglasaka, unoe njem poetskih dimenzija u definiranju detalja ili pojedinih dijelova arhitekture. Stvaranje takve kontrapunktalne situacije apsolutno je u dometu onoga to se u dekonstrukcijskoj misli smatra okretanjem relacija ili izmjenom o d r e e n e hijerarhije termina. Istina mijenja svoju dimenziju i stoga arhitekti poku avaju jednom novom istinom, doziranim emotivnim nagla skom, oplemeniti svoju hladnu i racionalnu strukturu funkcije koju je potrebno uprostoriti.

Utjecaji kasne moderne - dominacija stakla

Krenemo li analitiki u razdoblje osamdesetih godina, tada emo vidjeti da se u izravnom nastavku na sedamdesete godine razvijaju dva pravca onoga to bismo mogli nazvati utjecajima kasne moderne, a to je dominacija stakla na proeljima novih zgrada i primjena visoke tehnologije obrade proelja i graenja uope, koja e kombinacijom metala, stakla i kamena na pro eljima uspostavljati nove relacije te arhitekture s okolnim gradskim prostorima. U ovoj grupi zgrada susreemo nekoliko izuzetno kvalitetnih ostvarenja meu kojima se istie zgrada dogradnje Hotela

Milan o s t e r i - poslovna zgrada Elektre, Krnjavoga ulica (1975-1981) Milan osteri - the Elektra building, Krnjavoga street (1975-1981)

Branko Kincl - stambena zgrada u naselju K l a k a , Grianska ulica (1978-1981) - zapadno proelje Branko Kincl - apartment building in residential quarter Klaka, Grianska street (1978-1981) - the west facade

Dubrovnik, poznata kao Hotel Dubrovnik II Ines i Nikole Filipovia (1979-1982) ( D - M . Vlahovi, 1982; I. Maroevi, 1983) u kojoj je razigranom i strukturiranom staklenom opnom ostvaren pandan okolini unutar modificirane povijesne grad ske jezgre u kojoj je arhitektura poetka 20. stoljea stvorila jedan svoj prostor. U taj se prostor ova arhitektura poput staklene zavjese uklopila i formulirala jednu novu prostornu situaciju, dotad neuobiajenu za najue gradsko sredite. Tu je i novi zagrebaki vizualni reper, Poslovno-portski cen tar Cibone Marijana Hria, Ivana Pitee i Berislava erbetia (1985-1988) ( B . Silain, 1988; N . egvi, 1987) s naglaenim visokim staklenim valjkom tornja, horizontalnom eliptoidnom dvoranom i interpolacijom postojee arhitekture u novi sklop. Iako usaen u jednu dosta delikatnu urbanu situaciju, zatvoren nasipima eljeznikih pruga, tramvajskim prugama i promet nim ulicama, kompleks Cibone uspio je ostvariti dominantnu prostornu misao, zahvaljujui upravo takvom kasno moderni stikom oblikovanju s malim natruhama postmodernih detalja, koje je cijeli taj prostor dvorane i centra uspjelo definirati kao jedinstveni prostorni sadraj. Uz bok tome svakako spada i juni ulaz na Zagrebaki vele sajam iva Draia i Edvina mita (1986-1987) (I. Maroevi, 1990.b.) u kojem je ovaj tandem, koji e se kasnije oglasiti jo jednim kvalitetnim ostvarenjem u Z a g r e b a k o m velesajmu, ostvario mekou prijelaza izmeu vanjske neatraktivne iroke gradske prometnice i intimnijeg unutarnjega prostora Zagre bakog velesajma (I. Otri, 1987). Stvoren je receptivni dio Velesajma u kojem je zanimljiv i poetian raster staklene opne i eline konstrukcije pridonio ostvarivanju komornog ugoa ja, toke odakle se kree u obilazak sajma. U ovu grupu zgrada ulazi i velika poslovna zgrada INA-Naftaplina u ubievoj ulici (I. Maroevi, 1983; J . Galjer, 1983), koja, iako urbanistiki neprimjerena, ipak kao arhitektura ra nih osamdesetih pokazuje znaajke smirivanja volumena i razigravanja proelja ponajprije u odnosima staklenih ploha i vrste kamene opne kojima je definirana ova velika poslovna zgrada. Dominacija stakla je oigledna a nastala je po ideji Nikole Filipovia, u realizaciji grupe Miroslav Pak, Franjo Kamenski, Slobodan Jovii, Vladimir Rukavina (1979-1983).

Ines i Nikola Filipovi - Hotel Dubrovnik II, Gajeva 3 (1979-1982) detalj ulinog proelja Ines and Nikola Filipovi - Dubrovnik II hotel, Gajeva 3 (1979-1982) - a detail of the street facade

Marijan Hri, Ivan Pitea, Berislav erbeti - Poslovno-portski cen tar Cibona (1985-1988) - pogled s jugozapada Marijan Hri, Ivan Pitea, Berislav erbeti - the Cibona businesssports center (1985-1988) - the view from the south-west

ivo Drai, Edvin mit - juni ulaz na Z a g r e b a k i velesajam (1986-1987) - ulino proelje ivo Drai, Edvin mit - the south entrance of the Zagreb Fair (1986-1987) - the street facade

Jedna od posljednjih zanimljivih zgrada kod koje je dominiralo staklo jest poslovna zgrada Vjesnika Duka Rakia (1987) smjetena uz Vjesnikov neboder u Beogradskoj aveniji. U njoj Raki smiruje svoja traganja iz kraja sedamdesetih godina (Auto-Hrvatska i zgrada I N E u Aveniji Vukovar) i u vrst i siguran okvir stavlja transparentnu staklenu stijenu okrenutu prema sjeveru, tako da izbjegne sve one nedostatke koje sta klena proelja imaju ukoliko se okreu prema jugu zbog neri jeenog problema zatite od insolacije. Istodobno tim stakle nim okvirom otvara neslueno bogate vizure prema sjeveru i povijesnim odnosima Zagreba i Medvednice. T a mirna i rela tivno kubina arhitektura vie odgovara tenjama prema smi rivanju iz polovice osamdesetih nego nekim novim traganjima.

Utjecaji kasne moderne - visoka tehnologija obrade proelja

Nikola Filipovi - Miroslav Pak, Franjo Vladimir Rukavina - poslovna zgrada (1979-1983) - juno proelje Nikola Filipovi - Miroslav Pak, Franjo Vladimir Rukavina - the INA Naftaplin -1983) - the south facade Kamenski, Slobodan Jovii, INA-Naftaplin, ubieva 29 Kamenski, Slobodan Jovii, building, ubieva 29 (1979-

Druga polovica osamdesetih godina usmjerena je na primjenu visoke tehnologije u obradi proelja. T o se ponajprije odnosi na metalne obloge kojima su pokriveni elementi osnovne armiranobetonske ili eline konstrukcije zgrade i pomou kojih takve zgrade vizualno djeluju u prostoru i sudjeluju u formira nju slike grada. Treba rei da se niti dominirajue staklo niti visoka tehnologija obrade proelja ne primjenjuju na stambe nim zgradama, nego u prvom redu na poslovnim i zgradama specifine namjene. Meu svim ovim zgradama valjalo bi na prvo mjesto staviti novi kompleks Plivakog centra Mladost sa zatvorenim zim skim bazenom (1985-1987), djelo Vinka Penezia i Kreimira Rogine, u kojem upravo ta metalna oplata sudjeluje u formu liranju specifinog volumena (J. Maleevi, 1987; T. Premerl, 1987; T. Maroevi, 1988.a.). Kombinacijom razliitih oblikov nih sredstava Penezi i Rogina e uspostaviti odreeni ekspre sionistiki ugoaj s elementima koji e, naglaavajui osnovni portski sadraj, naglasiti i neke strukturalne sastojke arhitek ture kao to su, primjerice, kamena baza zgrade, sustav jarbola ili pak ulazni trakt, koristei pritom neke od oblikovnih aso cijacija na postmodernu. U uspjele portske objekte koji su se gradili za Univerzijadu 1987. treba ubrojiti gledalite i zgradu na veslakoj stazi S R C

D u k o Raki - poslovna zgrada Vjesnika, Slavonska avenija 4 (1987) - sjeverno proelje Duko Raki - the Vjesnik building, Slavonska avenija 4 (1987) - the north facade

V i n k o Pcnezi, Kreimir Rogina - plivalite Mladost sa zimskim baze nom (1985-1987) - pogled s jugoistoka Vinko Penezi, Kreimir Rogina - the Mladost swimming-pool complex with an indoor swimming-pool (1985-1987) - the view from the south-east

u Jarunu (1984-1986) (I. Maroevi, 1988.a.), rad M . Peruia, koji su svojim koloristikim efektima, skladnom uporabom materijala i razigravanjem volumena pomogli da ovaj golemi portsko-rekreativni kompleks dobije i odgovarajui arhitek tonski naglasak. Istaknuto mjesto ima poslovna zgrada Predraga Heruca, Jasne Nosso i Luje Schwerera (1984-1987), koja je u izrazito urbano bezlinom dijelu grada, u kojem nema odgovarajuih urbanih naglasaka, postala primjereni kvalitetni naglasak ( . o r a k , 1987) . S dodacima koji su kasnijih godina dodani istim ruko pisom i u istoj maniri ona pokuava stvoriti novu vizualnu simboliku tog sada zaputenoga zapadnog dijela grada koji e kasnije, ako se grad bude irio preko eljeznike pruge, dobiti i svoje puno integrativno urbanistiko znaenje. U tom su stilu i robni terminali na Jankomiru Miljenka Dumenia (1986-1987) i zgrada nekadanjeg Hotela Holliday Inn Vinje Oani (1986-1987) na samom ulazu u gradsko podruje smje rom iz Ljubljane, ime ine pomak gradskih vrata ( Z . orak, 1988) prema zapadu. Svojim plavim i ruiastim tonovima osvjeuju pribliavanje realnoj zagrebakoj urbanoj situaciji, iskoristivi one mogunosti koje takva tehnologija prua i u sebi nosi. Posebno bih ukazao na zgradu D o m a zdravlja Centar Draena Juraia i Branka Kincla (1983-1988), koji su na izuzetno de likatnoj lokaciji zavretka ili otvaranja Runjaninove ulice prema jugu oblikovali arhitekturu koja koristei aluminij i granit, stvarajui skladan odnos izmeu primjereno razvede nog volumena i strukturirane povrine i onih sadraja koji u nju dolaze, zatvara frontu grada i time ostvaruje kombinaciju zatvaranja graevnog bloka novom arhitekturom i formulira nja Runjaninove ulice. U tome je i osnovna kvaliteta te arhi tekture (I. Maroevi, 1988.c). Iako fiziki i sadrajno zatvorena, zgrada T V doma uz Slavon sku aveniju u realizaciji N . Bacha i R. Rausavljevia (1978-1987) (I. Maroevi, 1986.a.) uspjela je uspostaviti primjeren odnos unutar same sadrajne strukture koja je izrazito kompli cirana. Stoga su je artikulirali u nekoliko korpusa, povezujui ih m e u s o b n o i naglaavajui ih tornjem malog odailjaa na sredinjem korpusu. I oblikovanje i primijenjena tehnologija metalne obloge arhitekture pridonijeli su stvaranju strukture koja je i nadalje ostala zatvorena u svoj sadraj i koja ne djeluje animirajue u gradskoj strukturi. Vjerojatno je takav sadraj trebalo locirati na neko drugo mjesto.

Jasna Nosso, Lujo Schwerer - poslovna zgrada Predrag Heruc, Petraieva 4 (1984-1987) - dio istonog proelja Jasna Nosso, Lujo Schwerer - the Predrag Heruc building, Petraieva 4 (1984-1987) - a part of the east facade

Vinja Oani - Hotel "Holiday Inn (1986-1987) - dio junog proelja Vinja Oani - the Holiday Inn hotel (1986-1987) - a part of the east facade

D r a e n Jurai, Branko Kincl - D o m zdravlja Centar, Runjaninova 4 (1983-1988) - juno i istono proelje Draen Jurai, Branko Kincl - the Center Medical center, Runjaninova 4 (1983-1988) - the south and the east facades

Utjecaji postmoderne
Elementi postmoderne, koji su cijelo vrijeme trajali u arhitek turi osamdesetih godina, vie u formalnom nego u sadrajnom smislu, primjenjivali su se na zgradama koje nisu imale takav unutarnjosadrajni predznak kao netom spomenute zgrade kasnomodernog oblikovanja uz dominaciju visoke tehnologije ili stakla. Postmoderne elemente nalazimo u stambenim i poslov nim zgradama, a neki se pojavljuju u momentima kad je valjalo naglasiti skladne detalje u sklopu nekih drugih sadraja. Tu u prvom redu mislim na kuu Lazi-Rae Branka Silaina (1980-1984), koja izdvojena u sjevernom dijelu Zagreba, s prekra snim krajolikom oko sebe, vrlo promiljeno upotrebljava ins trumentarij postmoderne, ali istodobno daje okvir za izuzetno kvalitetno individualno stanovanje. Tu je i ulaz u groblje M i roevac Miroslava Kolenza (1987), koji govori svojom simbo likom, ili pak grobnica obitelji Zrno (1987) Branka Silaina na groblju Mirogoj, gdje je upravo u karakteru postmodernog oblikovanja stvorena kombinacija istih kubinih formi koje djeluju poput skulptura, ne krijui u sebi puni arhitektonski ugoaj. Posebno se istie zgrada u Ilici 81 (1984-1986) ( K . Rogina, 1986) interpolacija Radovana Tajdera, koja je ula u blokov sku strukturu Donjega grada, zatvarajui joj dio koji je nedo stajao, u oblicima koje su se vezali na promiljanje secesijskih oblika, ali s punom dozom modernog miljenja. Razlikovanje izmeu ulinog i dvorinog proelja nastavlja se na Tajderovu teorijsku eksplikaciju interpolacije u blokovsku strukturu. Moda ne bi bilo zgorega u ovu kategoriju staviti niz stambe nih objekata u kojima se elementi historizirajuih klasinih detalja pojavljuju tek kao naglasci na arhitekturi, kao to je to uinio o r e Romi u naselju Gredice na zgradi K (1985-1987), primjenjujui stilizirane klasicistike zabate, ili Ljubomir Cota u stambenom nizu u Cernikoj ulici (1988-1989) (I. Maroevi, 1990.b.) na Trenjevci, u kojem je pomou boje i niza detalja stvorio zanimljiv i nadasve slikovit niz dvokatnica, koje ine posebnu cjelinu. Posebno je pak zanimljiva zgrada eljka Jagia i Hrvojke Paljan na Rumarinki, koja ispunjava ugaonu poziciju Maksimirske ulice i Svetica (1985-1988), u kojoj klasini monumentalizam dominira, a on u svojoj potki

Branko Silain - kua Lazi-Rae, Gornje Prekrije (1980-1984) - dio proelja Branko Silain - the Lazi-Rae house, Gornje Prekrije (1980-1984) - a part of the facade

nosi upravo filozofiju postmoderne. Nenad Pauli u zgradi Astre u Harambaievoj 19 (1988-1989) varira ono rjeenje to smo ga mogli ve ranije vidjeti u D o m u omladine Ivana Milasa i Egona piria u ibeniku (1985-1986), iako se ne moe rei da je to kopiranje njihova ugoaja. T a k o stvoren ugoaj u kome je krovite odvojeno od tijela zgrade nizom prozora, podsjea na neka rjeenja Mihajla Kranjca u Lici i Gorskom kotaru. Napokon velika zgrada INA-Trgovine Velimira Neidhardta (1986-1988) (I. Maroevi, 1990.b.) svojom urbanistikom impostacijom i reprezentativnim oblikovanjem na raskriju veli kih avenija u Novom Zagrebu vraa Zagrebu palau kao ur bani prostorni sadraj (T. Premerl, 1990). Kombinacijom upo rabe stakla i kamene obloge, vraanjem kolonade i trijema, iskazuje da su tu elementi postmoderne upotrijebljeni tek kao detalj i vizualna dekoracija u onom dijelu zgrade u kojem su ljudskom pogledu u hodu dostupni. V e l i k i dio arhitekture, posebno pak dijelovi s unutranje dvorine strane, obueni u staklo, iskazuju bogatstvo oblikovanja kojim se uspostavljaju relacije izmeu visoke tehnologije i oblikovanja koje nosi u sebi jedan takav klasini prizvuk.
Radovan Tajder - stambeno-poslovna zgrada, Ilica 81 (1984-1986) ulino proelje Radovan Tajder - apartment-business building, Ilica 81 (1984-1986) the street facade

to rei na kraju ovog odsjeka o postmodernoj nego da je ona u tragovima prisutna, nigdje u cjelini, nigdje kao dominan tni proces, ve kao dobrodola dosjetka, koja e na pojedinim zgradama humanizirati neki njezin dio i otvoriti ga za kvalitet niji doivljaj korisnika.

Vezanost uz okolicu
Ve smo ranije rekli da je vezanost uz okolicu osobina koju su u arhitekturu svjesno uvele sedamdesete godine kao izravnu protuteu neosjetljivosti moderne arhitekture za okolicu u koju ulazi. Taj se trend nastavlja i u osamdesetim godinama, i to od njihova poetka do kraja, neovisno o tome u koji se ambijent ulazi. Toj su kategoriji miljenja sasvim blizu decentne interpolacije Branka Kincla u Ulici brae Oreki (1979-1983), kojima se dovrila graevna linija te ulice i zatvorio blok prema Trgu Francuske Republike ili pak interpolacija Radovana Tajdera u Novoj Vesi 81 (1979-1984) ili u Vodovodnoj ulici, gdje on u praksi uspostavlja ideju dvojnosti proelja, preuzimajui fi lozofiju blokovske arhitekture. Formulirajui ulino proelje na bitno drukiji nain od dvorinog, on ulinom proelju daje punu reprezentativnost, usklauje ga s okolicom i time urbano naglaava, a prema dvoritu zatvara se strogim modernim je zikom. Ulinim proeljem uspostavlja relacije prema ulici i gradu upotrebljavajui kontrast suvremenih materijala, dok na dvorinim proeljima ostaje vrlo racionalan i doreen. Isti pristup, uz visoku kvalitetu stanovanja, prisutan je i na stambenoj zgradi Branka Kincla u Petrovoj ulici 1. (1980-1983) u kojoj on nastavlja tradiciju svoga dobrog ukusa i vie nego skladnog prilagoavanja ambijentu, ne naglaavajui toliko vlastitost izraza, koliko znalaki koristei jednostavna raspolo iva sredstva da doe do rezultata. T o je bukana zgrada, zanimljivog reza otvora, izrazito funkcionalna i otvorena za dobro stanovanje. T o je svojstvo kojim bi se mogla podiiti i velika horizontalno razvedena stambena aglomeracija na Kajfeovu brijegu (1980-1987) ( V . Neidhardt, 1988) Ante Marinovi-Uzelca. Svojom terasastom postavom stoji kao pokuaj prilagodavanja prirodnoj okolici, a ne toliko arhitektonskom ambijentu kojega tamo gotovo da nije ni bilo. Strukturiranjem pojedinih dijelova kompleksa i formuliranjem nizova raznoli kih zgrada Marinovi-Uzelac strukturira sam brijeg i tek se u

eljko Jagi, Hrvojka Paljan - stambeno-poslovna zgrada na R u m a rinki, Maksimirska ulica/Svetice ( 1 9 8 5 - 1 9 8 8 ) - j u n o i istono proelje eljko Jagi, Hrvojka Paljan - apartment-business building at Rumarinka, Maksimirska street/Svetice (1985-1988) - the south and the east facades

Velimir Neidhardt - poslovna zgrada I N A - Trgovina, Avenija V . Holjevca (1986-1988) - proelje Velimir Neidhardt - the INA Trade building, Avenija V. Holjevca (1986-1988) - the facade

nekim kreativnim elementima uspijeva odhrvati ematiziranim potezima. Izuzetno bi u ovu kategoriju zgrada trebalo svrstati spojni most zgrade I N E (1984-1988) ( Z . Juri, 1988.b.) u Aveniji Vukovar 78 izmeu dviju postojeih zgrada, one prednje poslovne zgrade Duka Rakia iz poetka osamdesetih i one stranje iz poetka ezdesetih godina. U formuliranju tog maloga spojnog segmenta Zlatko Juri pokazuje znalaku kreativnost; ne pod lijee ni jednoj ni drugoj kreaciji, nego svojim decentnim, a opet matovitim rjeenjem povezuje dvije vrlo razliite arhi tekture suvremenog izraza. Napokon, ali ne po vrijednosti na kraju, u ovu kategoriju valja ubrojiti i spomenuti dvije gradnje: lapidarij Arheolokog muzeka i krematorij. Silainov lapidarij (1979-1987) (T. Odak, 1988; I. Maroevi, 1988.a.) smjeten je u dvoritu Muzeja, okrenut prema Gajevoj ulici. Silain malim i skromnim sred stvima, pomou vrlo jednostavnih materijala, oblikuje i ople menjuje prostor dvorita palae Vranjicani i uspostavlja lapi darij kao kulturni sadraj koji postaje sastavnim dijelom grad skog tkiva, protoan od Zrinjevca prema Gajevoj, jasan i apsolutno uspjeno uklopljen u ambijent blokovske arhitek ture kasnog 19. stoljea. Dvorite time postaje urbani sadraj. Krematorij pak Marijana Hria, Zvonimira Krznaria i D a vora Mance (1982-1985) svojom je golemom masom uronjen u teren, izvrsno ukomponiran, nenametljiv a opet znalaki sagledan i funkcionalan, te je stoga remek-djelo arhitekture ovog razdoblja. T u se arhitektura prilagodila krajoliku, a ovaj pak arhitekturi ( . orak, 1986; A . Schweighofer, 1986), ne iskljuujui mogunosti onih naglasaka koje je potrebno stavi ti, a one su potpuno iskoritene, da bi ta arhitektura mogla i simboliki i estetski djelovati na posjetitelja. Sama dvorana s integracijom otvorenog i zatvorenog prostora i ulazni prostor u kojem se kombinacijom opeke, metala i stakla stvaraju izu zetni efekti i valeri, pokazuju da je ova tendencija u zagreba koj arhitekturi bila itekako prisutna.

Ulaz u povijesne prostore

Specifinu vezanost uz urbanu okolicu pokazuje briga arhite kata ovog razdoblja za uspjean ulaz u povijesne prostore, tj. u urbane prostore povijesne gradske jezgre Zagreba i to ponaj prije one u Donjem gradu. Iako je ve lapidarij Arheolokog muzeja pokazao smjer razmiljanja, Silainova projekcija Omladinskoga kulturnog centra (1976-1987) (T. Odak, 1988), koji po svojoj arhitektonskoj kvaliteti ne ulazi u vrh Silainovih ostvarenja, pokazuje prave mikrourbanistike zamisli po vezivanja i oivljavanja unutranjosti povijesnih blokova i stva ranja takve arhitekture koja e do maksimuma potivati onu zateenu strukturu povijesne arhitekture (I. Maroevi, 1987; B . Silain, 1987), bez obzira na njezinu kvalitetu, a opet u tom procesu potivanja i valorizacije ne iskljuiti ni jedan od elemenata vlastite kreativnosti. Silain je u tome uspio.

Poslovna zgrada I N A - Trgovina - detalj dvorinog proelja The INA Trade building - a detail of the courtyard facade

Branko Kincl - stambena zgrada, Petrova 1 (1980-1983) - ulino pro elje Branko Kincl - apartment building, Petrova 1 (1980-1983) - the street facade

Ante Marinovi-Uzelac - stambeni nizovi na Kajfeovu brijegu (1980-1987) - pogled na terase Ante Marinovi-Uzelac - a row of apartment buildings on Kajfeov brijeg (1980-1987) - view of the terraces

Zlatko Juri - spojni most zgrade I N A , Avenija V u k o v a r 78 (1984-1988) Zlatko Juri - the connecting bridge of the INA building, Avenija Vukovar 78 (1984-1988)

U slijedu ovakvih razmiljanja jest i ureenje tadanjega Trga Republike, dananjega Jelaieva trga, to su ga Mihajlo Kranjc, Branko Silain i Berislav erbeti razvijali gotovo deset godina (1979-1987) (I. Maroevi, 1988.a.). Realiziran kao sredinje mjesto okupljanja, reprezentativno opremljen, sadrajno prestrukturiran u prizemljima obodnih zgrada, Trg je zaivio kao novi lik zagrebakog identiteta. Kasnije je po stavljanjem konjanike skulpture bana Jelaia malo promije nio fizionomiju, jednostavno stoga to je sada, ujesen 1990, ta skulptura, koja je nakon rata nepravedno uklonjena, ula u ve definirani prostor Trga i tako se ipak nije uspjela do kraja povezati sa strukturom Trga. Pokuaji Miroslava Begovia s blokom Krvavi most, koji se protee od velike zgrade Assicurazioni Generali na Jelaievu trgu, uzdu Tkalieve i Radieve ulice do Krvavoga mosta, dio su napora uloenih u restrukturiranje povijesnih prostora. Realiziran izmeu 1982. i 1988. ( M . kreblin, 1988), ali prema rezultatima natjeaja koji je odran gotovo dvadeset godina ranije, ovaj zahvat pokazuje znatno osuvremenjen, ali ipak snano prisutan model odnosa prema povijesnim prostorima iz ezdesetih godina. Begovi je pokazao odreeni razvoj u promiljanju arhitekture, od idejnog projekta, u kome je do miniralo staklo, pa do realizacije u kojoj je pokuao arhitek turu razigrati elementima koji nisu povijesni, ali koji u sebi nose neke historijske reminiscencije (I. Maroevi, 1984). Tako samu arhitekturu m o e m o smatrati relativno uspjelim pokua jem ulaenja u historijske prostore, iako se osnovni koncept pristupa temeljio na nepotivanju zateene povijesne supstance u Tkalievoj ulici. Simpatino je rjeenje Galerije Mlakar Damira Derjanovia (1987), koju je on uspostavio u supstrukturi zagrebake uspi njae iskoristivi svoene prostore, tako da oni funkcioniraju kao okvir u koji je smjetena suvremeno koncipirana mala prodajna galerija. istoa pristupa i domiljatost rjeenja osnovne su kvalitete.

Valja rei da je sam pojam emotivnog racionalizma nastao u razmiljanjima o tome kako nazvati usmjerenje u kojem su uoene one osobine zagrebake arhitekture koje su se razvile u drugoj polovici i potkraj osamdesetih godina, kad na nizu objekata primjeujemo rafinirani odnos izmeu vrlo racional noga osnovnog pristupa arhitekturi i potrebe da se ta ista arhitektura o m e k a i individualizira nekim emotivnim poet skim naglascima (I. Maroevi, 1990). U ostvarivanju ideja emotivnog racionalizma istiu se zgrade Tomislava Odaka, na kojima to m o e m o pratiti jo tamo od stambenog niza u Jarunu (1979-1984), gdje on racionalno nie nizove relativno niskih stambenih zgrada, da bi ih naglasio vanjskim skulpturalno oblikovanim stubitima (I. Maroevi, 1986.b.) U hotelu za samce na Krugama (1985-1986) (I. Otri, 1988) zatvara proelje strogo racionalnom organizaci jom otvora u suodnosu opeke i stakla, da bi na prostorima stubita i onih dijelova arhitekture koji su arhitektonski naj osjetljiviji, jer su izvan osnovne sadrajne sheme, primijenio oblikovanje koje se skulpturalno izvija i daje individualitet cijeloj toj zgradi; daje joj onu dimenziju kreativnoga koja je nosi i daje joj znaenje. N a stambenim pak zgradama A e r o Borongaja (1987-1990) pokazao je isto tako znalaki odnos izmeu specifine obrade proelja od lomljene bijele opeke, zaobljenog limenog krovita i otvora koji su tako strukturirani, s loama na uglovima, da pokazuju jednu apsolutno emotivnu crtu u strogo racionalnoj konstelaciji osnovnog ugoaja zgra de. Ovaj bi se odnos mogao oitati i na nekim drugim zgradama, ponajprije na Centru za mentalno retardirane osobe u Slobo tini Radovana Tajdera (1980-1984) ( Z . Kolacio, 1985), koji upotrebom opeke i horizontalnih naglasaka uz razvedeni tlocrt koristi upravo ono to trai takav sadraj. U nekim detaljima kao to je naglaeni slobodni stup na uglu ili pak poetski detalj terase, Tajder pokazuje da u jednoj strogoj i racionalnoj struk turi koja do krajnosti potuje funkciju upotrebljava takve dis kretne, a opet prepoznatljive emotivne naglaske. T o je primijenio i Milan osteri u preoblikovanju zgrade Gradskog telefona u Branimirovoj/Palmotievoj ulici (1984-1987) upotrebom koloristikih efekata ( A . Laszlo, 1988; V . Penezi, 1988) na strogom ritmu proelja. Crno-bijeli grafizam proelja podreuje taj naglaeno emotivni element vrlo strogoj

Prema emotivnom racionalizmu i dekonstruktivizmu

Napokon dolazimo do sigurno najznaajnijeg usmjerenja ovog razdoblja, do onoga to zovemo emotivnim racionalizmom.

Marijan Hri, Zvonimir Krznari, Davor Mance - krematorij na M i rogoju (1982-1985) - pogled na kompleks Marijan Hri, Zvonimir Krznari, Davor Mance - the crematory at the Mirogoj cemetery (1982-1985) - view of the complex

Branko Silain - lapidarij A r h e o l o k o g muzeja, Zrinjevac 19 / Gajeva (1979-1987) - pogled iz zraka Branko Silain - the courtyard of the Archeological Museum in which stone monuments are kept, Zrinjevac 19 / Gajeva (1979-87) - bird's eye view

mom otvora na proeljima, ini isto ( E . mit, 1990) to i Hri, da bi Andrija Mutnjakovi na Gimnaziji Lucijan Vranjanin u Malenici, koju ne m o e m o svesti u ovu kategoriju zgrada, jer ona upravo ostaje na liniji razgranienja izmeu racional nog i emotivnog, nastojao da to emotivno ne prevlada, ali da u odreenim situacijama bude dominantno. A k o na takav nain gledamo, tada e m o vidjeti da taj racio nalni element u odnosu racionalnog i emotivnog jeste zapravo poetak dekonstruktivistikog razmiljanja koje je dobilo svoju punu potvrdu u poslovnoj zgradi carina i poduzea Intereuropa na samom ulazu Z a g r e b a k o g velesajma (1990-1991) (I. Otri, 1991), to su je radili Edvin mit i ivo Drai. O n i su stvorili opnu u kojoj proelje egzistira kao skulptura, ne obazirui se suvie na funkcioniranje unutranjosti dok nasu prot tome samo isto funkcioniranje uspostavlja relaciju sa skulpturalnom formom proelja. Dijelovi tog proelja egzisti raju poput elemenata vlastitoga estetskog izraza, samostalno kreirajui matovitu formu, koja u konanici ak i u konstruk ciji ima veze s dekonstrukcijom osnovnog arhitektonskoga vo lumena. T u je postavljena i praktina osnova za ono to e se vjerojatno dogaati u zagrebakoj arhitekturi devedesetih go dina i emu je dekonstruktivizam teorijska podloga.

i racionalnoj formi pravokutnoga rastera otvora i proeljnih ploha. U ovu kategoriju ubrajamo i dvije stambene zgrade Ivana Crnkovia i Kreimira Kasania u Ilici 219 i 219a (1985-1988) ( N . Polak, 1988; L j . Domi, 1988), gdje je u rasteru otvora na proelju i odabranoj crvenoj boji buke uspostavljena vrsta relacija izmeu strogosti funkcije i poetinosti oblikovanja koje se oituje u raznolikosti reza istih i jasnih otvora; u silueti proelja i njegovoj perforaciji. Da li je Dragomir-Maji Vlahovi u crnoj kui na Srebrnjaku 94 (1986-1990) ( M . Hri, 1991) koristio istu metodu? Zatvorio je zgradu, obojio je u crno, izrezao one dijelove koji na proeljima znae odnos perforiranog zida, terase i unutranjosti, a u unutranjosti i njezinu spoju s vanjskim prostorom izbalansirao upravo onu finu i mekanu emotivnu oblikovnu crtu koja tada djelimino prekriva racionalnost reza, nunost funkcije. Marijan Hri u dogradnji zgrade Elektrotehnikog fakulteta u Aveniji Vukovar (1987-1989) (I. Maroevi, 1990.b.) nabire juno proelje, pojedinim detaljima poetski strukturira za padno i istono proelje, vee se asocijacijom uz postojeu zgradu ( B . Tuek, ezdesete godine), ali je tako modelira da tek daje naslutiti kako e u unutranjosti pustiti puni zamah svojem individualiziranom oblikovanju, koristei i neki od ins trumentarija postmoderne u vrlo ogranienom opsegu. Uspo stavio je tako odmjerenu relaciju izmeu vrlo strogo postav ljene arhitekture izduenog volumena uline zgrade s vodo ravno poloenim prozorskim otvorima, spojnih zaobljenih vi ih krila razvedenijeg tlocrta i tih individualiziranih, ponegdje i postmodernih, naglasaka koji tada samoj zgradi daju speci finu dinamiku. Boris Duplani u preteno stambenoj zgradi na V r b i k u u Ulici u r e Salaja (1987-1990), sa zaobljenim krovitem, zgod nim postmodernim naglascima pri vrhu proelja i strogim rit-

Iz drugog podneblja
Ne bi bilo korektno ne spomenuti objekte ije oblikovanje sadraja dolazi iz drugog podneblja, a to su Islamski vjerski centar Mirze Goloa i D e m a l a elia (1987) (I. Maroevi, 1990.b.) i Motel Plitvice Zdravka Bregovca i Ivana Pitee (1983-1984). O n i ulaze u zagrebaki arhitektonski prostor, ali oni ni po svojim znaajkama niti po onome ime govore kao plastini objekti nisu sudjelovali u ovim kretanjima, koja su oigledna u zagrebakoj arhitekturi. Iako ne m o e m o rei da se u Islamskome vjerskom centru ne pojavljuju formalno upravo ti elementi emotivnog racionalizma, u kombinaciji ma tovitoga islamskog oblikovanja minareta i damije i struktu ralistike arhitekture vjerskog centra, koja je u o d r e e n o m nesrazmjeru s poetinim oblikovanjem sakralnih prostora, i u detalju djeluje brutalistiki kao da je dola s kraja sedamdese tih godina. S ekspresionistikim naglaskom na volumenima

naziru se traenja koja su svojstvena osamdesetim godinama, ali iz drugih ishodita. U Motelu Plitvice primijenjeno je obli kovanje karakteristino za liku regiju, ali modificirano na nain da postane svojevrsna atrakcija na obilaznici oko Zagre ba. Ta arhitektura, kolikogod je utilitarna i ne usmjerava se prema traganju za neim novim, ipak pokuava iznijeti speci finost jednog tla, koje preneseno u ambijent autoceste gubi dra autentinosti i postaje kreacijom koju m o e m o nazvati pseudoarhitekturom.

arhitektima stvarateljima
N a kraju valja nekoliko rijei rei o arhitektima stvarateljima koji su se u ovom razdoblju nametnuli kao dominantni u zagrebakoj arhitekturi. J a bih ih ovdje naveo redom neovi snim o njihovoj konkretnoj ulozi i znaenju, znai bez poretka koji bi bio uvjetovan valorizacijom kvalitete njihova rada. Odabrao bih poredak temeljen na razliitim, ali prepoznatim pristupima u stvaranju arhitektonskog djela. Tako bih ipak na prvo mjesto stavio Marijana Hria i Tomi slava Odaka. Hri evoluira uz izrazito razvijen smisao za grupni rad. O n se povezuje u grupu s Piteom i erbetiem kad je rije o Ciboninu centru, zatim u grupu s Krznariem i Manceom za Krematorij, a na zgradi Nacionalne i sveuiline biblioteke, koja se jo gradi, pridruuje im se Neidhardt. Radi i sam. Ima izrazito veliku radnu energiju, sklonost teoretskom promiljanju stvari i povezivanju arhitekture s urbanizmom (vidljivo iz mnogih natjeaja na kojima je sudjelovao). Nedo statak onog tipinoga kreativnog zamaha on nadoknauje svo jom strogou i preciznou i nastojanjem da u svaku od kom binacija unutar grupa u kojima radi unese svoj pedantan i precizan pristup, koji e tada udruen s kvalitetama ostalih suradnika dovesti u cjelini i u pojedinim segmentima do onih rjeenja koja su najkvalitetnija. Hri je i teoretiar. O n raz milja i pristupa stvarima vrlo racionalno, svjesno doputajui da se upravo u toj racionalnosti pojavi poneki znaajni emo tivni naglasak koji e tada u arhitekturi doi do punog izraaja. Odak je malo drukiji. O n se ne udruuje, ili to ini veoma rijetko, a stvara vrlo napornim radom ( B . Silain, 1990). N a njegovu stolu nastaje arhitektura koja pokuava uskladiti dvije stvari: hladan i racionalan pristup i neto naglaeno poetsko to toj arhitekturi daje neku posebnu dimenziju. Stoga on, slobodno m o e m o rei, dominira u zagrebakoj arhitekturi ovoga razdoblja, jer je uspio uspostaviti veoma kvalitetan od nos izmeu racionalnog, to ga je stekao projektirajui dugo vremena stambenu arhitekturu, i emotivnog, koje se namee samom raciju kao potreba oplemenjivanja i humaniziranja. Uspostavljanjem takvih odnosa on uspijeva realizirati kvali tetnu arhitekturu. Branko Silain ostao je, naalost, na razini detalja u gradnji izuzetno kvalitetnih stambenih vila. Nije imao velikih drutve nih narudbi. U Omladinskome kulturnom centru pokazalo se da ga je, unato ispravno postavljenom problemu, zadatak prerastao, odnosno da nije bio sposoban kreativno odgovoriti na zahtjev. Meutim u cjelokupnom njegovu djelovanju, u suradnji s drugim arhitektima, u njegovu ukupnom djelovanju kao arhitekta, urednika, organizatora, moglo se osjetiti da je on svakako izuzetna i vana linost za zagrebaku arhitekturu. Moda u ovom razdoblju ne toliko po svojim realizacijama, koliko po djelovanju u Drutvu arhitekata, na Z a g r e b a k o m salonu, kod velikih izloaba, kao neki spiritus movens zagre bake arhitekture.

Mihajlo Kranjc, B r a n k o Silain, Berislav erbeti - ureenje Jelaieva trga (bivi T r g Republike) (1979-1987) - detalj zdenca M a n d u e vac Mihajlo Kranjc, Branko Silain, Berislav erbeti - reconstruction of Jelai square (former Republic Square) (1979-1987) - a detail of the Manduevac well

Miroslav Begovi - blok Krvavi most (1982-1988), Tkalieva ulica interpolacija, pogled sa sjevera Miroslav Begovi - Krvavi most block (1982-1988), Tkalieva ul. interpolation, the view from the north

U svemu je moda nepravedno zapostavljen Branko K i n c l , koji stalno dri visoku kvalitetu projektantskog rada, koji ne eksperimentira i koji ide jasno zacrtanim putem. Moda u suradnji s Juraiem kod D o m a zdravlja Centar malo odstupa od svojih dotadanjih jasnih stajalita, koji ne idu dalje od odreenog poetiziranja ambijenta u koji ulazi, bez nastojanja da ue u onakav eksperiment kakav je, recimo, mogue zami sliti kod mita ili Draia. Milan osteri standardno je kvalitetan. Ne radi mnogo, ali ono to radi izuzetne je kvalitete. Njegov raspon u ovom razdoblju odreuju dva izuzetno kvalitetna objekta: zgrada Elektre u Ulici Krnjavoga, koja obiljeava razdoblje poetka osamdesetih i kraja sedamdesetih godina, sa svojom staklenom ekspresionistikom notom, i zgrada Gradskog telefona u Branimirovoj/Palmotievoj ulici, koja je pokazala autorov izraziti senzibilitet za likovno, tako da bismo osteria mogli staviti meu one arhitekte koji se istiu svojom kreativnou. U ovom se razdoblju, upravo zbog zgrade INA-Trgovine i projekta Nacionalne i sveuiline biblioteke, koji jo nije rea liziran do kraja (u grupi s Hriem, Manceom i Krznariem), pojavljuje i Velimir Neidhardt. O n je u zgradi I N E pokazao izuzetnu kreativnu domiljatost u kombinaciji triju elemenata postmoderne, kasne moderne i onoga to bismo mogli nazvati emotivnim racionalizmom, to kod njega nije bio rezultat po stupnoga kreativnog dozrijevanja, nego htijenja i poticaja koji su nastali u trenutku kad je kreacija trebala doi do punog izraaja. Tu je i Radovan Tajder, koji je, iako ne ivi u Zagrebu itavo razdoblje, prisutan sa svojom arhitekturom, sa svojim novim teoretskim pogledima na interpolacije, s domiljenom i izrazito perfekcioniranom arhitekturom u Slobotini. O n e kasnije, radei u Beu, pokazati da je arhitekt od formata, ali arhitekt koji se izrazito korektno postavlja prema n a r u d b a m a , koji profesionalno radi svoj posao i koji je tu dosegao izuzetnu kvalitetu, a ne arhitekt koji samostalno istrauje, nudi i pred lae. Napokon, ne mogu se mimoii Edvin mit i ivo Drai, koji su potkraj razdoblja krenuli s onim to bi se ve danas moglo nazvati dekonstruktivizmom u Zagrebu, sa zgradom carine na Zagrebakom velesajmu koja obiljeava kraj razdoblja i iz ravno otvara razdoblje koje je pred nama, U tom nas novom razdoblju vjerojatno oekuje razdvajanje ideja, razdvajanje kljunih toaka arhitekture, odjeljivanje forme i funkcije. V i djet emo dokle e to nastojanje dovesti i da li e biti mogue humanistiku teoriju, koja je negdje u postmodernoj potkraj sedamdesetih i oko polovice osamdesetih godina dobila svoj arhitektonski izraz, nastaviti u dekonstruktivizmu. Ostaje otvoreno pitanje da li e m o moi vidjeti kako se arhitektura i dalje vee uz ovjeka i kako e ta arhitektura moi odgovoriti na nove poticaje.

Tomislav Odak - stambeni niz u Jarunu (1979-1984) - ulino proelje Tomislav Odak - a row of apartment buildings in Jarun (1979-1984) - the street facade Tomislav Odak - hotel za samce na Krugama (1985-1986) - ulino proelje Tomislav Odak - the singles hotel at Kruge (1985-1986) - the street facade Hotel za samce na Krugama - b o n o proelje sa stubitem The singles hotel at Kruge - side facade with a staircase

Radovan Tajder - Centar za mentalno retardirane osobe u Slobotini (1980-1984) - detalj proelja Radovan Tajder - Center for mentally retarded persons in Slobotina (1980-1984) - a detail of the facade

Tomislav Odak - stambena zgrada A e r o Borongaj (1987-1990) - bono proelje Tomislav Odak - the Aero apartment building, Borongaj (1987-1990) - side facade

Milan osteri - poslovna zgrada Gradskog telefona, Branimirova/Palmotieva (1984-1987) - proelje Milan osteri - the City telephone building, Branimirova/Palmotieva (1984-1987) - the facade

Dragomir-Maji Vlahovi - crna kua, Srebrnjak 94 (1986-1990) - pro elje Dragomir-Maji Vlahovi - the black house, Srebrnjak 94 (1986-1990) - the facade

Marijan Hri - zgrada Elektrotehnikog fakulteta. Avenija Vukovar (1987-1989) - juno proelje Marijan Hri - The School of Electrical Engineering building, Avenija Vukovar (1987-1989) - the south facade Boris Duplani - stambeno-poslovna zgrada na V r b i k u , Ulica ure Salaja (1987-1990) - detalj junog proelja Boris Duplani - apartment-business building at Vrbik, . Salaja street (1987-1990) - a detail of the south facade

Andrija Mutnjakovi - Gimnazija Lucijan Vranjanin, Stenjevac-Malenica (1989-1990) - proelje Andrija Mutnjakovi - Lucijan Vranjanin secondary school, Stenjevac - Malenica (1989-1990) - the facade

ivo Drai, Edvin mit - poslovna zgrada carina i Intereurope na Z a g r e b a k o m velesajimu (1990-1991) - j u n o proelje Divo Drai, Edvin Smit - the customs and Intereuropa building at the Zagreb Fair (1990-1991) - the south facade

Poslovna zgrada carina i Intereurope na Z a g r e b a k o m velesajmu detalj proelja - sjeverozapad The customs and Intereuropa building at the Zagreb Fair - a detail of the facade - north-west

Mirza G o l o , D e m a l eli - Islamski vjerski centar, Folnegovievo naselje/anci (1987) - proelje damije Mirza Golo, Demal eli - the Islamic center, Folnegovievo naselje/anci (1987) - the mosque facade

Moda sam i nehotice zanemario Ivana Crnkovia, koji je upravo svojim projektom za novi dvorac u sjeverozapadnoj Hrvatskoj uao u prvi plan svjetske arhitekture, koji je sada na Venecijanskom bijenalu 1991. dobio puno znaenje u pre zentiranju hrvatske arhitekture u svijetu. Crnkovi je u onim zagrebakim realizacijama koje su publicirane ostao neto po strani, iako pokazuje izuzetan smisao za ono to smo pokuali nazvati emotivnim racionalizmom i za ono to nakon toga dolazi kao idua stepenica, a to je dekonstruktivizam. O n e vjerojatno u tom pravcu moi pokazati svoju punu vrijednost u vremenu koje je pred nama. O d autorskih grupa u kojima ne sudjeluju netom navedeni arhitekti valjalo bi spomenuti grupu V i n k o Penezi - Kreimir Rogina sa zgradom plivalita Mladost ili grupu Jasna Nosso-Lujo Schwerer sa Predrag Herucom, eljko Jagi - Hrvojka Paljan sa stambenim objektima. Meutim nije dokraja oito a niti istraeno da li i kako te grupe i dalje funkcioniraju i do koje je mjere to povezivanje arhitekata u grupe utjecalo na arhitekturu, odnosno do koje je mjere formiranje grupa bilo presudno za neke arhitektonske dogaaje u Zagrebu. I na kraju valjalo bi rei da se Andrija Mutnjakovi sa svojom Gimnazijom Lucijan Vranjanin vratio na velika vrata u za grebaku arhitekturu, iz koje je bio odsutan neko vrijeme. Moda su u ovom pregledu i zanemareni neki arhitekti kao to su Nenad Fabijani, Draen Jurai ili Berislav erbeti, koji su sudjelovali u nizu objekata, ali nisu nosili razdoblje. Njihova je arhitektura bila u granicama kvalitete zagrebake arhitekture, ali ne na onim relacijama na kojima m o e m o rei da se ona gradila.

Zakljuak
Umjesto zakljuka moglo bi se rei da razdoblje osamdesetih godina zagrebake arhitekture nije dokraja zatvoreno i zao krueno razdoblje, kao ni jedno koje se formalno odreuje proteklim desetljeem. U njemu je gotovo umrla postmoder na, raa se dekonstruktivizam, ak bi se i emotivni racionali zam, koji se javio oko polovice razdoblja, mogao podvesti pod pojam dekonstruktivizma u neto irem znaenju. Umirala je jedna a raala se druga ideja koja se gradila zapravo na gubit ku, odnosno prestanku motivacije u postmodernoj i na vraa nju opet onomu to arhitektura trai, a to je jedna racionalna jezgra, koja nikako ne iskljuuje emotivne reakcije, koja ne iskljuuje poetiku u prostoru. Posljednjom zgradom na Zagre bakom velesajmu mita i Draia pokazalo se da poetinost nije umrla, da dolazi u vrijeme kad e ona prerasti racionalnost i dovesti do toga da e se racionalnost oitavati u kvalitetnoj strukturi funkcija i koritenja potencijala zgrade, a da e se poetika emotivnosti lansirati kao kvalitetna znaajka arhitek ture u elji za humaniziranjem prostora. Prema tome stvarat e se dvojnost izmeu arhitekture in se kao oblikovanog prostora, s poetskim umjetnikim znaajkama, u kome funk cionira o d r e e n a namjena, i arhitekture kao dijela grada koja e formirati grad i funkcionirati u njemu sudjelujui u stvara nju individualnosti fizionomije gradskih ambijenata. T o su na stojanja koja se prenose u devedesete godine i koja e trebati zaivjeti u novim prostornim i drutvenim uvjetima.

Bibliografija

arhitektura 80-ih godina, katalog, 23. 10. Ivo Maroevi, Zagrebaka - 6 . 11. 1990, Galerija Modulor, Zagreb, 1990, str. 1-12. Velimir Neidhardt, Stambeni niz Kajfeov brijeg u Zagrebu - Indi vidualno u kolektivnom, ovjek i prostor, 5 (422), 1988, str. 17-19. Tomislav Odak, Stambena kua u Dubravi - realizacija, ovjek i prostor, 1 (358), 1983, str. 17-19 (Branko K I N C L , Metoda). Tomislav Odak, 4 x Silain (lapidarij A r h e o l o k o g muzeja, Omladin ski kulturni centar...), Arhitektura, 204-207, 1988, str. 138-144. Ivan Otri, Juni ulaz u Zagrebaki (416), 1987, str. 14-15. velesajam, ovjek i prostor, 11

Arhitektura u Hrvatskoj -199, 1986, str. 1-290.

1945-1985, tematski broj, Arhitektura, 196-

Hildegard Auf-Frani, Tri nove kole u Hrvatskoj (Malenica, Sesvete, Knin), ovjek i prostor, 11-12 (452-453), 1990, str. 22-25. Branko Kincl - Nagrada Vladimir Nazor za arhitekturu, 1983. (zgrada Petrova 1), ovjek i prostor. 10 (379). 1984, str. 10-11. eljka orak, Umrijeti u Zagrebu (krematorij), ovjek i prostor, 5 (398), 1986. str. 6-9. eljka orak, Industrijski objekt Predrag i prostor, 11 (416), 1987, str. 18-19. Heruc - Zagreb, ovjek

Ivan Otri, Jedna kua u Trnju - Monolog za budui grad (Hotel za samce, Kruge), A r h i t e k t u r a , 204-207, 1988, str, 130-132. Ivan Otri, Poslijepodne jednog arhomana (Poslovna zgrada na Za grebakom velesajmu, . Drai, E. mit), ovjek i prostor, 1/2 (454/455), 1991, str. 8-11. Antoaneta Pasinovi, Elektra u Zagrebu ili repatica sedmog Arhitektura, 178/179, 1981. desetljea,

eljka orak, Hotel Holiday Inn i poslovna zgrada - pomak grad skih vrata. ovjek i prostor, 1 (418), 1988, str. 12-14. Ljiljana Domi, Stambena zgrada u Zagrebu (Ilica 219, 219a), ovjek i prostor, 10 (427), 1988, str. 6-7. Peter Eisenman, Tekst plave linije, ovjek i prostor, 6 (447), 1990, str. 28. Jasna Galjer, Istraivako-programerski centar INA-Naftaplina Zagrebu, Arhitektura, 184-185, 1983, str. 123-125. u

Vinko Penezi, Milan osteri - nagrada Viktor Kovai za 1987. godinu (zgrada Gradskog telefona). ovjek i prostor, 7-8 (424-425), 1988, str. 14-15. Nikola Polak, Bordel muza (Ilica 219, 219a). Arhitektura, 204-207, 1988, str. 126-127. Tomislav Premerl, Kritiki dijalog s postmodernom Mladost), ovjek i prostor, 5 (410), 1987, str. 12. (Plivaki centar

Godinja 1989. izloba, ovjek i prostor. Galerija za design i arhitek turu, D r u t v o arhitekata Zagreba, Zagreb, 1989 str. 1-19. Marijan Hri, Crno je lijepo (kua Srebrnjak 94, D-M. ovjek i prostor, 3/4 (456/457), 1991, str. 7-9. Zlatko Juri, Hrvatska arhitektura 97/98. 1988, str. 46-60. 80-ih godina, Vlahovi),

Arhitektov bilten,

Tomislav Premerl, Povratak palae (Poslovna zgrada I N A Trgovine. Velimir Neidhardt - Nagrada Vladimir N a z o r za arhitektonsko djelo 1989), ovjek i prostor, 5 (446), 1990, str. 8-11. Kreimir Rogina, Interpolirana stambena zgrada u Zagrebu - Tajderov prijelaz u beku fazu stvaranja (Ilica 81), ovjek i prostor, 12 (405), 1986, str. 6-11. Anton Schweighofer, Razmiljanja o konceptu novog krematorija Zagrebu, ovjek i prostor, 5 (398), 1986, str. 10-12. u

Zlatko Juri, Spojni most i ulazni hal ( I N A ) , A r h i t e k t u r a , 204-207. 1988, str. 132-133. Zdenko Kolacio, Centar za rehabilitaciju mentalno retardirane djece u Slobotini - Zagreb, ovjek i prostor, 11 (392), 1985. str. 8-11. Aleksander Laszlo, Konstrukcija dekonstrukcije ili lik stvari koje do laze (zgrada Gradskog telefona). Arhitektura, 204-207. 1988, str. 128129. Jurij Maleevi, Tko to tamo pliva (Plivaki centar Mladost), ovjek i prostor, 5 (410), 1987, str. 11-12. Ivo Maroevi, Zagrebka arhitekturna kronika (3) (Hotel Dubrovnik II, INA-Naftaplin), Sinteza, 61-64, 1983, str. 191-193. Ivo Maroevi, Zagrebka arhitekturna kronika (4) (Blok Radieva Tkalieva), Sinteza, 65-68, 1984, str. 217-219. Ivo Maroevi, Zagrebka arhitekturna kronika (6) ( D o m T V Zagreb), Sinteza, 73-74, 1986, str. 121-122. Ivo Maroevi, Sustavno koritenje vlastitog iskustvu - Arhitekt Tomi slav Odak dobitnik je nagrade SAH-a za stambenu arhitekturu, 1984, ovjek i prostor, 1 (394), 1986, str. 22-24. Ivo Maroevi, Omladinski centar u Zagrebu - kompromis ovjek i prostor, II (416), 1987, str. 10-12. s prolosti.

Branko Silain, Ispovijest ili upozorenje ( O K C i lapidarij A r h e o l o k o g muzeja). ovjek i prostor, 11 (416), 1987, str. 13. Branko Silain, Gradotvorna arhitektura tektura, 204-207, 1988. str. 113-118. (kompleks Cibone), A r h i

Branko Silain, Oranjem do arhitekture (izloba Tomislav O d a k . Galerija Dessa, Ljubljana, travanj 1990). ovjek i prostor, 4 (445), 1990, str. 25. Zoran Sladoljev, Dekonstrukcijska misao u suvremenoj ovjek i prostor, 6 (447), 1990, str. 26-27. Neven egvi, Sportsko-poslovni 11 (416), 1987, str. 6-9. arhitekturi,

kompleks Cibona, ovjek i prostor,

Mladen kreblin, Hram nesporazuma u bivoj Tkalievoj (blok R a dieva - Tkalieva - Krvavi most). ovjek i prostor, 6 (423), 1988. str. 14-16. Edvin mit, Dva koraka naprijed, jedan korak natrag (stambeni objekt V r b i k ) . ovjek i prostor, 6 (447), 1990, str. 12-13. Ivan traus, Arhitektura 1991, str. 1-276. Jugoslavije 1945-1990, Svjetlost, Sarajevo,

Ivo Maroevi, Zagrebka arhitekturna kronika (8) (Trg Republike, O K C , lapidarij A r h e o l o k o g muzeja, bazen Mladost, S R C Jarun), Sinteza, 79-82, 1988, str. 205-207. Ivo Maroevi, Tradicija devetnaestog stoljea u naoj suvremenoj arhi tekturi, Arhitektura, 204-207, 1988, str. 18-23. Ivo Maroevi, Dom zdravlja Centar u Zagrebu, (428), 1988, str. 16-17. ovjek i prostor, 11

Dragomir-Maji Vlahovi, Fenomen jedne envelope (Hotel Dubrovnik II), ovjek i prostor, 3-4 (348-349), 1982, str. 29-30. 17. zagrebaki salon, katalog, 8. 5. - 8. 6. 1982, D r u t v o arhitekata Zagreba, Zagreb, 1982, str. 1-148. 20. zagrebaki salon, katalog, 8. 5. - 8. 6. 1985, U S I Z kulture grada Zagreba, Zagreb, 1985, str. 1-56. 23. zagrebaki salon, katalog, 8. 5 - 8. 6. 1988, D r u t v o arhitekata Zagreba, Zagreb, 1988, str. 1-119. 26. zagrebaki salon, katalog. 4. - 19. 5. 1991, D r u t v o arhitekata Zagreba, Zagreb, 1991, str. 1-192.

Ivo Maroevi, Prema emotivnom racionalizmu, u : E T F , Elektroteh niki fakultet Sveuilita u Zagrebu - O d zamisli do ostvarenja, Z a greb, 1990, str. 7. Ivo Maroevi, Zagrebka arhitekturna kronika (9) ( I N A Trgovina, juni ulaz u Z V , D o m zdravlja Centar, stambeni niz Cernika, dami ja, crkva sv. Kria, Elektrotehniki fakultet). Sinteza, 83-86, 1990, str. 225-227.

Summary Ivo Maroevi The Zagreb Architecture of the Eighties

The eighties do not present such a closed and integral period as the seventies did, which heralded the entrance of postmo dernism into our architecture. Some tendencies, which started in the seventies, like structuralism, ended in the early and mid-eighties and by the late eighties postmodernism and regio nalism started to acquire some new traits; postmodernism in the sense of discreet modification, and regionalism towards increasing linkage of architecture with the environment and development of sensitivity to historical town areas. A trend parallel to the one introduced by postmodernism, and that is high-tech treatment of the facade and dominance of glass,

which is called late modernism all over the world, is more dominant in this period. A t the end of this period deconstructivism appeared. Emotional rationalism, as the most signifi cant novelty of the period, which appeared around the middle of this period, could be included in the term od deconstructivism in a somewhat broader sense. While one idea was dieing, another was being born, which was being built on the return to that which architecture needs and that is a rational core, which does not exclude poetics in space. These are the endea vors that are being carried over into the nineties and which will have to find their place in the new spatial and social conditions. Architects M . Hri, T . Odak, B . Silain, B . K i n c l , M . osteri, V . Neidhardt, R . Tajder, I. Crnkovi, A . Mutnjakovi and groups E . mit-. Drai and V . Penezi-K. Rogina are the most prominent representatives of the Zagreb architecture in this period and holders of most of the develop ment tendencies.