Analiza Posljednje veere Leonarda Da Vincija

Leonardo Da Vinci bio je najvedi ovjek renesanse. On je svojim doprinosima u umjetnosti, medicini, arhitekturi, matematici, inenjerstvu i jo mnogim znanostima oblikovao i utjelovio ideju renesansnog ovjeka. Leonardo je roen u gradu Vinci u blizini Firence. U Firenci je uio kod najboljih uitelja bududi da mu je otac bio bogat trgovac i mogao mu je priutiti vrhunsko kolovanje. Poslije kolovanja jedno vrijeme je radio kao pomodnik u jednoj slikarskoj radnji. Nakon toga osamostaljuje se te seli u Milano. U Milanu 2 godine radi na Posljednjoj veeri te se vrada u Firencu 1502. nakon 20 godina izbivanja. U Firenci ne ostaje dugo i vrada se 1506. u Milano gdje i umire. Ne zna se puno o Da Vincijevoj religijskoj pozadini, a o njegovim uvjerenjima se debatira ved stoljedima. Za vrijeme svog ivota Leonardo je postigao vie nego to ljudi danas sanjaju da bi mogli postidi. On se i danas smatra jednim od najutjecajnijih ljudi u povijesti. Za vrijeme svog prvotnog boravka u Milanu Leonardo je dobio zadatak slikanja Posljednje veere za Vojvodu od Milana. Slikao ju je 2 godine dok napokon nije bila dovrena. Unato loem stanju Posljednja veera se i danas smatra jednom od najvedih svjetskih umjetnikih djela. Nakon to ju je dovrio Leonardo ju je predao Vojvodi od Milana koji ju je postavio nasuprot slike Raspeda u dominikanskoj crkvi Santa Maria delle Grazie. Leonardo Posljednju veeru nije naslikao na svjeem sloju buke nego na suhom zidu pa se ne smatra pravom freskom. Zbog takvog naina slikanja slika se poela raspadati skoro odmah nakon to ju je Leonardo zavrio. Za malo manje od 60 godina slika je opisana kao gotovo unitena. Takva je ostala, i jo se pogorala, sve do restauracije 1990. godine koja ju je obnovila. Leonardo nije kontinuirano radio na slici zato to je bio i zaokupljen svojim studijima o ljudskoj anatomiji u to vrijeme, ali je svejedno naao vremena da ju zavri. Da Vincijeva kontroverzna Posljednja veera uvijek me jako interesirala, ne toliko zbog traeva i pretpostavki koje se tiu nje, a nisu zapravo utemeljeni ni na emu osim matarija, koliko zbog injenice da je stvarno rije o jednom od najljepih djela svjetskog slikarstva. Isus i njegovi uenici prikazani su u zadnjem trenutku mira prije poetka Njegove muke. Izmeu uenika razne su ekspresije, od oka pa do smirenja, ali nitko ne djeluje smirenije od Isusa, sasvim pomirenog sa svojom tekom sudbinom, spremnim za muku koju de podnijeti. Isus u pogledu nosi teinu onoga to slijedi i vidi se da Mu nije lako, no granice ne postoje kad je rije o Bojoj ljubavi, i upravo to je ono na to me uvijek podsjeti ova slika. Tomislav Glavaevid, 1. d