Tradicijska glazbala

u Hrvatskoj
 Danas se tradicijska glazbala mogu sresti:

• Kroz scenske nastupe raznih folklornih skupina

• Pri lokalnim zabavama i još nezaboravljenim ili
obnovljenim običajima
• Kao dio turističke ponude pojedinih regija ili
lokaliteta
 Tradicijska glazbala u Hrvatskoj su, s obzirom
na relativno malen teritorij, mnogobrojna i
mnogovrsna

Različite kulture koje se susreću na prostoru Hrvatske

donosile su i glazbala svojih baština:

• mediteranska (talijanska, grčka, arapska)

• slavenska (kultura koju su Slaveni donijeli sa sobom)
• orijentalna (stoljetni utjecaj Osmanlijskoga carstva)

• Neka glazbala koja su prihvaćena iz tzv. viših civilizacija su

‘ponarodnjena’ (violina, harmonika, gitara, truba i klarinet)
 Obilježja:
• višeslojnost u nazivlju - za jedno tradicijsko glazbalo
bezbrojne lokalne inačice nazivlja kao posljedica
kulturnih utjecaja, migracijskih kretanja i
preslojavanja različitih jezika

• likovna umjetnička vrijednost - samouki majstori

ukrašavali su ih prema tradicijskim načelima
likovnoga oblikovanja svojega kraja – Pojedini
tipovi ukrašavanja pokazuju sličnosti kod
ukrašavanja i drugih oblika tradicijskog likovnog
izražavanja npr. nošnje. U narodu se pamte pojedinci
koji dobro izrađuju glazbala, ali pamte se i pojedina
mjesta* (sl. dude iz kajkavskih krajeva, iz 1869. god.)
Početci proučavanja tradicijskih glazbala u
Hr.:
Franjo Ksaver Kuhač

• prikupio zbirku od 56 glazbala (od 1857. do 1886.)

• Objavljivao opsežnu etnoorganološku studiju Prilog za
povjest glasbe južnoslavjenske: Kulturno historijska
studija (najveća zbirka u Hr. i nalazi se u Etnografskom muzeju u Zg)

U 20. st. tradicijska su glazbala intenzivnije proučavali

Božidar Širola (1920.-1940-ih), i Krešimir Galin
(1980.-1990-ih)
Glazbala se dijele na:

1. idiofone
2. kordofone
3. aerofone
4. membranofone

(klasifikacija tradicijskih glazbala Kurta Sachsa i Ericha M. Hornbostela koja

je međunarodno prihvaćena)
 Idiofona glazbala
Zvuk nastaje titranjem tijela glazbala (sudaranje dvaju djelova, udaranje/nabijanje
jednog dijela u drugi, tresenje, struganje, trzanje...) = samozvučna glazbala
Uglavnom služe kao: signalna glazbala, pratnja običajima, razonoda za djecu.

Zvona - najbrojnija u Hr.

• Mala zvona (stočna: krave, konji, koze) – mogu biti kovana od
željeza (klepke) ili lijevana od bronce (brunza).
- Mala zvona nose i ljudi kod npr. karnevalskih ophoda

• Velika crkvena zvona, do nedavno pokretala su se ručno.

- Za specijalne prigode (svetac zaštitnik, crkveni blagdani,...)
- Postoje majstori-svirači: kampananje, luncijanje u
Dalmaciji, trnačenje u Hr zagorju

(sl. Zvončari; Kvarner)

Idiofona glazbala...
• Praporci
- kuglice od mjedena lima
- pri potresanju zvekeću
- funkcija: simbolička, magijska, zaštitna...
- stavljaju se na konje ili npr. na dječju kolijevku

• Čegrtaljke, škrebetaljke (sl. škrebetaljka, zujača; Hrvatsko zagorje)

• Zvečke (metalne, glinene ili od prirodnoga materijala)

- Metalne zvečke npr. kod Hrvata Bunjevaca – stavljaju ih na svoje čizme kao
specifičan ukras pri plesanju.
- Glinene zvečke nalazimo kod Hrvata u Mađarskoj (Šokci kraj grada Mohača).
- Zvečke od prirodnoga materijala – najpoznatije: tikvice sa sasušenim
sjemenkama. Tzv. tikvice – zvečke - likovno su najzanimljivija idiofona glazbala
ukrašena specifičnom tehnikom i motivima (tikvičarenje)

• Klepetaljke (klepetala) npr. za plašenje štetočina u voćnjacima, vinogradima

rifljača
 Kordofona glazbala
Zvuk se proizvodi titranjem žice. Zauzimaju važno mjesto među
tradicijskim glazbalima u Hr. = ‘žicozvučna’ glazbala

Gusle arhaično glazbalo tipično za Dinarsku zonu.

- Najprostranjenije su jednostrune gusle.
- Svirač na guslama obično je i pjevač koji izvodi epske junačke
pjesme

Lijerica (lirica )
- solističko glazbalo koje se upotrebljava kao pratnja plesu
(linđo), rjeđe pjevanju
- Lirica je još u živoj upotrebi u Dubrovačkom primorju,
Konavlima, na poluotoku Pelješcu, te na otocima Mljetu i
Lastovu. Na ostalim dalmatinskim otocima sviranje lijerice je
zamrlo.
- ima kruškolik oblik i 3 žice. Svirač pri sviranju sjedi i stopalom
desne noge snažno lupa u ritmu svoje svirke.
Kordofona glazbala...
Violina (gusle, egede)
- tradicijsko glazbalo gudačkih sastava u Podravini, Hrvatskom zagorju, široj
okolici Zagreba i Karlovca (guci, gudci, mužikaši, veselniki), te u sjevernoj
Istri (gunjci).

Tamburica – pripada porodici lutnji.

- Među Hrvate su je donijeli najvjerojatnije Turci za vrijeme svojih osvajanja u 14. i 15.
st.
- Ime ovoga glazbala je deminutiv od riječi tambura koja je naziv za arhaično perzijsko
glazbalo.
- Najjednostavniji primjeri su solističke tamburice s 2, 3 ili 4 žice. Tamburice s 2 žice
jednako ugođene nalazimo na Kordunu i u Banovini (dangubica, dvožica), te na otoku
Krku (cindra).
- Najpoznatije su tamburice s 4 žice u Slavoniji (samice), Lici (kuterevka, danguba) i u
dalmatinskom zaleđu (tamburica).
- Od 19. st . počinju se formirati tamburaški sastavi, a kasnije i orkestri. Jedan
suvremeni tamburaški sastav sastoji se od prima ili bisernice (svira glavnu melodiju),
brača (svira glavnu, ali pojednostavljenu melodiju, za oktavu niže), čela (u trećem
glasu kontrapunktira), bugarije, beglajta (poput gitare svira akordičku pratnju), basa,
berde (najvećeg tamburaškog glazbala, svira najdublje tonove)
Kordofona glazbala...
Mandolina (iz porodice lutnja)
- Najpopularnija na području Dalmacije.
- Osim kao glazbalo za sviranje noćnih serenada pod prozorima djevojaka (u
obalnim gradovima i otočnim mjestima), bila je obiteljsko glazbalo.
- Prvenstveno solističko glazbalo, a kasnije se oformljuju i mandolinski sastavi
(2 mandoline, mandola, gitara).

Citra
- popularno građansko obiteljsko glazbalo.
- Najjednostavnija od svih je tzv. bordunska citra (citura,
trontolje) rasprostranjena u podravskim i međimurskim
selima.
 Kordofona glazbala...

Cimbal (cimbulja,
cimbula)
- obavezno glazbalo u
glazbenim sastavima
Podravine i Međimurja.
 Aerofona glazbala
Zvuk nastaje titranjem zraka koji okružuje glazbalo ili titranjem
zraka u cijevi glazbala = zrakozvučna glazbala

• Najjednostavnije (od prirodnoga materijala) npr. puhanje u vlat trave koja se drži palčevima (vještiji
svirači mogli su odsvirati i cijele melodije). Sviranje na listu zabilježeno je na području Podravine,
Gosrskoga kotara, Imotske krajine.

Harmonika
- nakon pojave u Hr (polovica 19. st.), ukorijenila se u tradicijskoj glazbenoj praksi
- U Istri, Hrvatskom primorju, Gorskom kotaru i Dalmaciji nalazimo dijatonsku harmoniku - svira se
pritiskom na puceta (trieština, dijatonka, plonerica, botunara, rastegača).
- U sjevernom dijelu Hr prevladava klavirska harmonika koja se koristi i kao solističko glazbalo i kao
dio različitih mješovitih sastava.

Usna harmonika
- malo i prenosivo glazbalo; rasprostranjena je u čitavoj Hr.
- Česta je pojava da je svirač na usnoj harmonici ujedno i vođa kola (plesač) npr. u Slavoniji, Lici,
Dalmaciji.
Aerofona glazbala...

Aerofona glazbala kod kojih se zvuk proizvodi puhanjem u cijev

pojavljuju se u 4 podskupine:

1. Sviraljke tipa flaute

2. Sviraljke s jednostrukim jezičkom (tipa klarineta)
3. Sviraljke s dvostrukim jezičkom (tipa oboe)
4. Glazbala iz obitelji trublji
Aerofona glazbala...

1. Sviraljke tipa flaute

• trstenice – glazbalo od trstike, sastavljeno od niza cijevi

• svirala (pišta, frula) - flauta bez rupica
• jedinka (svirala, žveglica, ćurlik) - jednocijevne svirale s
rupicama – (izrađene od različitih vrsta drveta)
• svirale u raznim oblicima dječjih igračaka (Hrvatsko
zagorje i Dalmatinska zagora)
• dvojnice (dvojke, duplice,diple, vidulice) -dvocjevne svirale s
rupicama.Izrađene od jednog komada drveta, i najčešće bogato
ukrašene. Stariji oblici imaju rupice samo na jednoj cijevi, a na
drugoj ne, a noviji imaju rupice na obje cijevi
 Aerofona glazbala...
2. Sviraljke s jednostrukim jezičkom (tipa klarineta)

• diplice (sviralice) od trstike (a pisak od trstike, slame, pera) - jednocijevne

sviraljke
• diple (s mijehom i bez njega) su dvocijevne sviraljke, na pisak (kutao, kutle) se
mogla vezati mješina (mješnice, mih, diple s mijehom). Diple nalazimo u
Dalmaciji i njenoj unutrašnjosti, u Hercegovini, na Pelješcu, na Korčuli
(mišnjice), na Pagu, Kvarnerskim otocima, u Isti (mišnjice, mih, šurle, pive), a
nekada ih je bilo i u Lici i na Žumberku.
• gajde – dvocijevna prebiraljka, a uz prebiraljku imaju i bordunsku cijev; U
istočnoj Slavoniji.
• dude – najčešće trocijevne sviraljke s bordunskom cijevi - u Zapadnoj
Slavoniji, cijeloj Podravini i na Bilogori
Aerofona glazbala...
3. Sviraljke s dvostrukim jezičkom (tipa oboe)

Sopele (roženice)
• na Krku, u Hrvatskom primorju i Istri.
• Sopela se gradi u dvije veličine (vela i mala sopela),
a najčešće ih sviraju u paru, odnosno, u dvoglasju.
• Svoju svirku, svirači (sopci) prate udaranjem nogama
o pod.
 Aerofona glazbala...

4. Glazbala iz obitelji trublji

• Drvene trube
- sačuvane su samo u muzejima. Kuhač ih označava kao
„trublja starih Hrvata“ (u Hrvatskom zagorju i u Hrvata u
Mađarskoj)

• Rogovi (životinjski, drveni, limeni, od tikve ili od morske

školjke) – najčešće bez rupica za prebiranje
 Membranofona glazbala
Zvuk se proizvodi na način da opna (membrana) titranjem proizvodi zvuk. Ovo je
najmalobrojnija skupina hrvatskih tradicijskih glazbala = opnozvučna glazbala

• Doboš – tip cilindričnog bubnja; za oglašavanje novosti, izdavanje naredbi

po podravskim, slavonskim i međimurskim selima
U srednjem vijeku u Europu su ga donijeli Saraceni.

• Tamburin – u Dalmaciji, spominje se kao

pratnja diplama
 Membranofona glazbala...

• Bubanj – na dinarskom području samo kao pratnja nijemih kola (samo u primoštenskom
zaleđu)

• Banijski bubanj – drveni cilindrični bubanj s dvjema povezanim opnama – kao pratnja
plesu na Banovini (najvjerojatnije još iz doba Vojne
Krajine). Izrađuje se od jednog komada drveta (za opnu se
rabe dvije vrste koža: tanja i deblja, janjeća ili pseća).
Svira se s pomoću 2 batića. Obićno prati svirku
banijskih svirala ili dvojnica.

• Tamburlin
- na Korčuli uz mišnice prati Kumpanije (ples s mačevima,
ples od boja).
- Bubnjar (tamburlo) svojom svirkom ophodi selo i najavljuje
daljnja događanja)