ANGINE, LARINGITIS I

TREĆI KRAJNIK
 ANGINE

• Angina je akutni upalni sindrom ždrijela (grla) koji uzrokuju različiti

mikroorganizmi. Budući da se radi o upali ždrijela i krajnika
upotrebljava se i naziv tonzilofaringitis. Angina se očituje lokalnom
upalom ždrijela koju obično prati povišena temperatura i drugi opći
simptomi. Obično se javlja u hladnijim mjesecima, te najčešće zahvaća
djecu.
• Prema načinu nastanka i kliničkoj pojavnosti, angine se dijele na
primarne i sekundarne. Primarne su angine samostalne bolesti i upala se
nalazi u samom ždrijelu. Što znači da mikroorganizam uzrokuje promjenu
samo i jedino u ždrijelu. Sekundarne angine nastaju kao komplikacija neke
druge bolesti ili kao simptom neke opće bolesti, koja smanjuje obrambenu
sposobnost organizma od infekcija (uništava imunološki sustav organizma).
• Angina se klinički manifestira općim i lokalnim
simptomima od strane ždrijela i regionalnih limfnih čvorova. U
opće simptome ubrajamo naglo povišenje temperature, klonulost i
tresavicu, dok se od lokalnih pojavljuju grlobolja pri gutanju,
promjene na krajnicima i u ždrijelu, obložen jezik i povećani
regionalni limfni čvorovi.
• Terapija angine je simptomatska, a u
većini slučajeva i specifična, ovisno o
uzročniku. Cilj simptomatske terapije je
pomoći bolesniku kako bi što lakše
savladao infekciju i ublažio bol. U načelu,
anginu bi trebalo preležati, uzimati tekuću
hranu, piti dovoljno tekućine, ispirati usnu
šupljinu i po potrebi uzimati analgetike.
Za ispiranje usne šupljine preporučuju se
blagi antiflogistici, tj. otopine s
protuupalnim djelovanjem kao npr. čaj od
kamilice ili kadulje, jodne otopine i
slično. Specifična terapija ovisi o uzročniku
angine.
Morfološki ( po izgledu ) razlikujemo ove vrste angina:
1. Kataralna- ovu bolest karakteriziraju povećane tonzile uz crvenilo i edem sluznice ždrijela.
2. Folikularna- karakterizirana je gnojnim točkicama na promijenjenim folikulima.
3. Lakunarna- očituje se gnojnim naslagama u udubljenjima tonzila uz njihov edem i
crvenilo.
4. Pseudomembranozna- očituje se gnojnim naslagama na tonzilama koje se stapaju i
potpuno prekriju njihovu površinu.
5. Nekrotična- očituje se nekrozom dubljih dijelova tonzila, pa se na njoj stvara ulkus.
 Prema uzroku razlikujemo: bakterijske, virusne i mikotične angine.

• Streptokokna angina
• Streptokokna angina je akutna upala ždrijela uzrokovana bakterijom koju
nazivamo beta-hemolitički streptokok iz skupine A. Djeca obolijevaju mnogo
češće od odraslih, a najčešće školska djeca i to češće u hladnijim mjesecima
(zima, rano proljeće). Streptokok se od bolesnika ili kliconoše prenosi
kapljičnim putem te izravnim ili posrednim dodirom. Odrasli bolest nerijetko
dobivaju od djece, posebno u obiteljskim kontaktima. Preboljena bolesti ne
ostavlja trajnu imunost, pa se bolest može ponavljati više puta.

Među komplikacije
streptokokne angine
ubrajamo upalu uha i sinusa
te reumatsku vrućicu i
glomerulonefritis.
Inkubacija bolesti je kratka, iznosi
samo 1 do 3 dana, a bolest počinje
vrlo naglo, povišenom
temperaturom, glavoboljom i
umorom te grloboljom s otežanim
gutanjem i crvenim ždrijelom. Za
streptokoknu anginu karakteristično
je i povećanje limfnih čvorova na
vratu.
• Streptokokna angina mora se liječiti
antibiotikom 10 dana.
• Dijagnoza angine se temelji na kliničkom
nalazu, a može se potvrditi mikrobiološki,
dokazom streptokoka u brisu ždrijela. Važno
ju je razlikovati od virusnih infekcija gornjeg
dišnog sustava, budući da zahtjeva liječenje
antibiotikom.U liječenju streptokokne angine
lijek izbora je penicilin, a ako na njega postoji
preosjetljivost, primjenjuju se makrolidi ili
cefalosporinski antibiotici. Primjenom
antibiotika ne skraćuje se samo tijek bolesti,
nego se sprječavaju i liječe komplikacije, pa se
zato streptokokna angina mora liječiti
antibiotikom 10 dana (iako simptomi nestaju
za 2 do 3 dana).
 LARINGITIS
• Opis bolesti
• Laringitis je upala sluznice grla tj. dijela dušnika u kojem se nalaze glasnice. Ako su
glasnice natečene, zvukovi koji izlaze iz usta su nekoliko tonova viši ili niži. Moguća
je i promuklost ili ostanak „bez glasa“. Laringitis se može podijeliti na akutni i
kronični. Akutni laringitis je uzrokovan infektivnim čimbenicima i karakterističan je,
prije svega, za mlađe dobne skupine. Kronični laringitis je bolest koja je
karakteristična za odraslu populaciju. Uzrokovana je, prije svega, neinfektivnim
iritirajućim čimbenicima te duhanskim dimom kojem je izložena cijela sluznica
dišnih puteva prilikom pušenja. Drugi čimbenici koji bi mogli pogodovati kroničnim
upalnim promjenama grkljana su alkohol, kronične infekcije gornjih dišnih puteva,
prije svega, sinusa.
• Simptomi:
• Promuklost, otežano disanje, povišena tjelesna temperatura, malaksalost, bol
prilikom govora te stalna potreba za pročišćavanjem grla samo su neki od
simptoma laringitisa.
• Prevencija:
• Ne naprežite glas preko svake mjere. Izbjegavajte zadimljene prostore. Ako je
upala grla posljedica alergijske reakcije na određene vrste hrane, uklonite onu
hranu koju smatrate uzročnikom upale iz svoje prehrane.
• Liječenje
• Ako je posrijedi virusna upala grla, tijelo
će se samo riješiti virusa. Ako se radi o
bakterijskoj upali, liječnik će vam dati
antibiotike. Kod većine alergija liječnici
obično propisuju antihistaminike koji
smanjuju oticanje i upalu. Pritom je važno
pošteđivati glas od daljnjih napora. Ako
ste, pak, samo preopteretili grlo npr.
žustrim navijanjem na utakmici, liječenje
nije potrebno. Važno je što više odmarati
glas.
 KONGENITALNI STRIDOR LARINKSA

• Kongenitalna stridor je bolest male djece, s kojima se suočavaju stručnjaci u

pedijatriji, Otolaryngology i pulmologiju. Kongenitalni stridor obično je
vidljiv pri rođenju, manjoj dobi, prvim mjesecima života ili kasnije. Obilježje
stridora je patološko bučno disanje.
• Uzroci nastanka: anomalije epiglotisa, omekšanje laringealnih hrskavica,
malformacije glasnica, smetnje u inervaciji glasnica.
 Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnoza se postavlja na osnovu
anamneze (heteroanamneze uzete
od roditelja), kliničke sike i
objektivnog pregleda.
Laringoskopija i bronhoskopija
(metode posmatranja grkljana i
disajnih puteva posebnim
instrumentima) definitivno
povrdjuje uzrok nastanka stridora.
• Liječenje je usmjereno na osnovno oboljenje koje
izaziva stridor.
• Primjenjuju se antibiotici, antitusici (lijekovi protiv
kašlja), kortikosteroidi (za smanjivanje
zapaljenjskog procesa) i analgetici.
• Savjetuje se mirovanje i pošteda glasa od govora.
• Stridor je simptom koji se manifestuje kao
zviždanje visokih tonova koje je rezultat
turbulentnog toka vazduha kroz gornje disajne
puteve, naročito tokom inspirijuma (udaha).
• LARYNGITIS ACUTA :najčešće se javlja u jesen i zimu, izazivaju
ga virusi i bakterije. Riziko faktori za nastajanje ovog oboljenja su opstrukcije i
upalni procesi u gornjim disajnim putevima, dugotrajne iritacije fizičkim i kemijskim
sredstvima (centralno grijanje, prašina, dim), profesionalno preopterećenje glasa i
konstitucionalna dispozicija. Upalni proces zahvata cjelu sluznicu larinksa. Pacijent
se prvo žali na suhoću i grebanje u grlu, glas postaje sve slabiji, a poremećaj glasa se
kreće od lake promuklosti do teške disfonije (otežano disanje). Disfagija (otežano
gutanje) je izražena ako se zahvaćeni epiglotis i njegovi nabori. Opće stanje pacijenta
nije mnogo promjenjeno, tjelesna temperatura iznosi oko 38 stupnjeva Celzija.
Poslije nekoliko dana intezitet bolesti popušta i simptomi nestaju. Dijagnoza se
postavlja na osnovu anamneze, pregleda pacijenta, laringoskopije. U terapiji se
pacijentu savjetuje da boravi u toploj sa dovoljnom vlažnošću zrak. Daju se topli
napitci, antibiotici, antipiretici, vitamini, te lijekovi za suzbijanje kašlja. Za vrijeme
terapije pacijent mora šutjeti,
• Da li sva djeca imaju treći krajnik?
• Da, sva djeca imaju treći krajnik, odnosno rađaju se sa njim. Međutim, već oko devete
godine on se smanjuje da bi u pubertetu kod većine djece potpuno nestao. Rijetki su
slučajevi kada se treći krajnik zadržava i u odraslom dobu.
• Gjde se nalazi treći krajnik?
• Treći krajnik je masa limfnog tkiva koja se nalazi u ždrijelu, odmah iznad mekog nepca i
nosnih šupljina, te nije vidljiv golim okom. Njegova veličina ne zavisi od uzrasta djeteta i
može biti od veličine trešnje do oraha.
• Koja je funkcija trećeg krajnika?
• Funkcija trećeg krajnika je ista kao i ostala dva, nepčana krajnika. On zajedno sa njima
učestvuje u odbrani organizma od infekcije. Treći krajnik je kod većine djece normalnih
dimenzija i ne pravi značajnije probleme.

Međutim, bolestan ili uvećan treći krajnik može da stvori dosta zdravstvenih problema
djetetu, pa roditelji često vijeruju da on ničemu ne služi, već da samo stvara nevolje.
• Koje probleme može da stvori bolestan treći krajnik?
• Ako je treći krajnik upaljen, odnosno inficiran on često predstavlja uzrok zapaljenja
srednjeg uha, kao i zapaljenje sluznice nosa. Djetetu tada obično obilno curi nos ili
mu se sekret sliva niz ždrijelo pa ga guta.

Ako je jako uvećan, treći krajnik može da predstavlja mehaničku prepreku usljed
koje je mališanu otežano normalno disanje na nos, ali i drenaža srednjeg uha. Zbog
svega toga, infekcija trećeg krajnika kod djece se često završava bronhitisom.
• Kako da prepoznam da djete ima uvećan treći krajnik?
• Vrlo lako ćete prepoznati da vaše djete ima uvećan treći krajnik. Obično ta djeca
pričaju kroz nos, blijeda su, slab im je apetit, uvijek drže otvorena usta jer ne mogu
da dišu na nos i noću hrču. Osim toga, ako vaše djete dugo kašlje, curi mu nos ili ste
primjetili da slabije čuje, to je siguran znak da probleme pravi treći krajnik.
• Da li deca zbog trećeg krajnika mogu da imaju problema sa sluhom?
• Da, do toga dolazi jer se na mjestu gde se nalazi treći krajnik, završavaju
unutrašnji ušni kanali (Eustahijeve tube) koji su povezani sa srednjim uhom.
Kada uvećan treći krajnik zapuši tube, veoma lako nastaje zapaljenje srednjeg
uha. Ako je ono kod djeteta često pod upalom, može doći i do oštećenja
sluha.

Međutim, treći krajnik čak i ne mora da bude pod infekcijom da bi bio

uvećan. Tada takođe može da dođe do nagluhosti, a da to ni ne primjetite jer
djete nema simptome bolesti, krajnik nije upaljen i ne boli ga.