Julien Sauvage:

NONA SUPUTNICA

TRAG biblioteka kriminalistiko-ljubavnih romana

Julien Sauvage: NONA SUPUTNICA Recenzija: Ladislav Grakali, knjievni prevodilac Prijevod: Ana Gui Redaktura: uro najder Urednik: Borivoj Jurkovi

TRAG, biblioteka kriminalistiko-ljubavnih romana Izdava. OOUR izdavake djelatnosti .Vjesnik, Zagreb, Ljubice Gerovac 1 Glavni odgovorni urednik: Borivoj Jurkovi Tisak: OOUR novinskorevijalna tamparija i OOUR TMG, Vjesnik, Zagreb, Ljubice Gerovac 1 Zagreb 1974.

Copyright (sva prava za Jugoslaviju): Vjesnikova Press-agencija, VPA Zagreb

1
Bruno Campana vozio je praznim ulicama i zaueno ispod oka gledao mladu enu koja je sjedila kraj njega. Nije je poznavao. Sada je prvi put vidi. Nije pripadala onoj vrsti ena to se mogu sresti u ovo doba noi i na ovakvoj kii. Niska stasa, crna, s naoalima i rupcem na glavi. Moglo joj je biti tridesetak godina. Nosila je kini kaput svijetle boje, prevelik, zakopan do grla. Taj ju je kaput pravio nezgrapnom. Prije nekoliko minuta, nezadovoljan veernjim primanjem, zaustavio se pred crvenim signalom u Aveniji Maine. U tom je trenutku netko pokucao na staklo automobila. Kroz zamagljeno staklo i guste kapi kie ugledao je ensko lice, blijedo i mokro. Nije nita rekla kad joj je otvorio. Gledala je iza sebe nemirna i uplaena kao da je netko progoni. Napokon je promucala da li bi je primio u kola. Moete li? Naravno. Ulazite. Nije pitao kamo eli. On tako i tako ne bi bio u stanju da je ostavi na kii. svu mokru. Nespretno je sjela kraj njega. Zurila se toliko da joj se dep ogrtaa zakvaio za ruicu na vratima. Iznenada, obuzeta panikom, snano je povukla, tako da se tkanina poderala. Teko je disala. Zacijelo je trala. Valjda je traila nekakav taksi, a kad ga nije nala, pokuala je prvim kolima koja su naila. Bruno Campana odmah je stekao dojam da ona pred nekim bjei. Kad je kasnije o tome razmiljao, shvatio je da mu se takav zakljuak nametao zato to nije imala rune torbice. Nije imala nita. Ruke su joj bile u depovima, a kad ih je izvadila da bi privezala sigurnosni pojas, spazio je da je nosila rukavice. Kamo ete? Morao je ponoviti pitanje. Prije toga ugasio je radio, i to ba u trenutku kad je ugodan glas, praen tihom dez muzikom, najavio da su tri sata ujutro.

Mlada ena se nasmijeila kao da se ispriava, zatim je promrmljala neka produi sasvim ravno da e mu pokazati pravac. A poslije nekoliko trenutaka, kao da se tek tada sjetila, zahvalila mu se. U pretincu ima papirnatih rupia. Moete ih upotrijebiti. Ona opet zahvali, ali se ne pomaknu. Rubac i kosa bili su joj sasvim mokri. Kapi kie klizile su niz lice i naoale. Neprestano je mirkala oima. Zacijelo nije dobro vidjela, ali se nije htjela ni pomai. Zgrila se, uvukla u sjedalo, povinutih lea, s glavom meu ramenima. Mirisala je po vlazi. Nije bila naminkana, a blijede su joj usne drhtale. Jo uvijek ravno? Ne... Ne... Skrenite ovamo. Zar ne bi bilo jednostavnije da mi kaete adresu? Nije dobio odgovor i nije navaljivao. Nije joj ak postavio ni ono glavno pitanje to mu se od poetka motalo po glavi. Znao je da e tako najprije doznati ono to ga zanima. Ali to se nije dogodilo. Mlada ena ograniila se na to da ga isprekidanim glasom upuuje kojim ulicama da vozi. Odustao je od toga da shvati o emu se radi i sluao je njezine upute. Sva mu je panja bila zaokupljena vonjom po vlanoj ulici. Bio je umoran. Veernje primanje bilo je dugo i dosadno. Zalio je to je uope iao i to je toliko oklijevao da napusti drutvo. U glavi mu je zujalo od brbljanja ljudi. Za nekoliko trenutku, kad odveze svoju suputnicu, vratit e se kui, osloboditi, se veernjeg odijela, dobro se okupati i zaspati. U svemu se prevario. Do sudara je dolo iza teretnog kolodvora, u trenutku kad je tutnjava teretnog vlaka zagluila tresak polomljenog automobilskog lima. Jedan citroen DS s ugaenim svjetlima iznenada se pojavio iz ulice s lijeve strane, ne dajui nikakav znak. Opazio ga je u posljednjoj sekundi i bez razmiljanja pritisnuo konicu dokraja. Tako je izbjegao izravan sudar. O samom sudaru ostala mu je nejasna slika. . .

Potresao ga je snaan udarac i krik mlade ene pokraj njega. I kada je ni sam ne zna kako ponovno zagospodario kolima koja su neprestano klizila, opazi na nekoliko metara ispred sebe citroen DS. Jedna su mu vrata bila istrgnuta. Napola izdignut zaustavio se prednjim kotaem na ploniku. Jeste li ozlijeeni? Mlada ena odmahnu glavom. Oigledno oamuena namjestila je naoale koje su se bile pomakle. Nita ozbiljno. Izgovorila je nekoliko rijei. On ih nije mogao uti. Nije mu bilo jasno zato su brisai prestali raditi, a ni zato je iza zavjese guste kie voza citroena sjedio naslonjen na volan. Htio je izii. Gurnuo je vrata ali ih nije mogao otvoriti. Sigurno se brava zaglavila. Morao je najprije iskrcati svoju suputnicu pa izii za njom. U trenutku kad se pod udarom guste kie uspravljao, neka ga iznenadna otra svjetlost zabljesnu. Pokuao se uhvatiti za vrata ali je poeo padati. Mlada ena stajala je kraj njega, ali je nije mogao dotaknuti niti uhvatiti. Ruka joj je bila podignuta. Drala je neto, nekakav predmet, nekakvu palicu. Imao je jo toliko vremena da pomisli kako je to nemogue, zatim blijedo lice iznad njega naglo nestane i on shvati da pada u nesvijest.

***
Tri sata i dvadeset minuta. Kia je u bijesnim naletima padala sve jae, a vjetar je nosio guste mlazove i razbijao ih o plonik, na veliku alost meteorologa koji su od sino samouvjereno najavljivali lijepo vrijeme na poetku mjeseca oujka. Osvijetljeni farovima policijskih kola i bolnikog automobila u lokvama vode tapkali su ljutiti policajci. Voza citroena bio je mrtav. Jedan policajac mokra brka dotrao je da to javi brigadiru koji je igrao ulogu efa baleta, dobro zaklonjen u policijskim kolima s biljenicom i olovkom u ruci. Mrtav je, efe. Ah!... Ima li uza se kakve isprave?

 ekamo da ga bolniari izvuku iz kola. Dobro. Napravite skicu poloaja kola i tragova na cesti. U redu, efe. I ugao guma Ne zaboravite na to. U redu, efe. I snimke. Hou to vie snimaka. Brkati policajac, glave uvuene u kinu kabanicu trkom se udalji, tekim korakom ovjeka ije su cipele pune vode. Brigadir je bio prilino zadovoljan svojom ulogom. Rekao je da e se uviaj brzo obaviti. Ima on iskustva u takvim sluajevima. Okrenu se zatim prema drugom unesreenom vozau to je bio u kolima pokraj njega. Pod slabim unutranjim svjetlom nije mu mogao dobro vidjeti lice. Trideset godina, moda malo vie, lice otrih crta, preplanulo, pogled prodoran. U tom pogledu bilo je pod maskom umora neto snano i mono to nije nikako mogao odrediti. U lijevom uglu usana imao je polukrunu brazgotinu to se doimala kao duboka bora. Bruno Campana... Ime ga je podsjealo na nekoga, ali se nije mogao sjetiti na koga. Najprije je pomislio da ga je susreo u policijskoj kartoteci i uzbudio se pri pomisli da je uhvatio lopova. Ali u to ba nije bio siguran. ovjek, iako jo prilino oamuen, drao se mirno i sigurno. Osobne isprave bile su mu u redu a isto tako i papiri njegova mercedesa. Osim toga, bio je vlasnik galerije slika u Ulici NotreDame-Des-Champs. A to je pojedinost koje bi se sjetio svaki policajac, ak i onaj s najslabijim pamenjem, kada bi se radilo o nekom lopovu. Uostalom, ipak e provjeriti iz principa. Gadna no. Kako se osjeate? Bruno dade znak da nekako ide. Hoete li jo jedan gutljaj? Ne, hvala. Povraalo mu se. Imao je odvratan okus u ustima. Mjeavina blata i loeg alkohola to su mu dali policajci kad su otkrili sudar. Oprezno opipa sljepoonicu, ondje gdje je bila rana. Pogleda prste. Nije vie bilo krvi. Rukom polako obrisa kosu koja je bila mokra. Desna ga je strana glave boljela. Kao da je nosio kacigu kojoj je jedna polovica bila pretijesna. A kad je zatvarao oi, osjeao je da ga

obuzima ista onakva vrtoglavica kakvu je imao prije nego to je izgubio svijest. Naprezao se da se ponovo ne onesvijesti. Brigadir je ispod oka pogledao njegovu razvezanu leptir-kravatu i smoking isprljan blatom. Vraali ste se s nekakve sveanosti? Tako neto. Policajac je razmiljao. Zacijelo je zakljuivao da je uzrok sudaru vonja u pijanom stanju. Bruno nije imao snage da ga razuvjerava. U kolima je bilo toplo. Zujanje brisaa ga je uspavljivalo. Da nije osjeao neugodan dodir mokre odjee i da nije mislio na to da je voza citroena mrtav, bio bi se prepustio snu, toliko je bio iscrpljen. Moete li odgovoriti na nekoliko pitanja? Potrebno mi je za izvjetaj... Izvolite. Oko citroena uurbano su se gurali policajci i bolniari. Bruno ih je mogao vidjeti iz kola. ali ih nije uo. Kia je priguivala svaki zvuk. Jedva se pokatkad mogla naslutiti buka vlakova to su dolazili ili odlazili s teretnog kolodvora. Ako sam dobro razumio, citroen je iznenada izjurio iz ove ulice, s vae lijeve strane. Tako je. Niste ga vidjeli kad je dolazio? Svjetla su mu bila ugaena. Jeste li u to sigurni? Moda ste slabo vidjeli po ovakvoj kii. Prije nego to sam uao u krianje dao sam znak svjetlima. Citroen nije reagirao. Brigadir je neto zapisivao i mrtio se. Kakvom ste brzinom vozili? Oko ezdeset na sat. Moda i manje. A druga kola? Kako to mogu znati? Vozila su mnogo bre. Uostalom, nije vano. Vi ste imali prednost... Netko pokuca na prozor. Bio je to policajac s pokislim brkovima. Bez rijei preda svom efu novanik od glatke koe i papira rtve sudara koju su bolniari napokon izvukli iz kola. Bruno je vidio kako

bolniari unose u kola oteala nosila. Svjetlo na krovu bolnikih kola stalno se vrtjelo i sjajnim plaviastim mlazevima osvjetljavalo gustu kiu. Brigadir pretrai novanik. Disao je uurbano dok je izvlaio osobnu kartu. Primakne je svjetlu. Jerme Mareuil... Pretpostavljam da nikad niste uli za njega. Nisam. Industrijalac. 52 godine, uzdahnu brigadir. Oenjen. Stanuje na Bulevaru Exelmans. Pitaj boga to je ovdje radio u tri sata ujutro? Bruno ne odgovori. Mislio je na mladu enu s naoalima to se doimala uplaeno. inilo mu se da i sada uje zvuk njezinih potpetica dok je bjeala, oamutivi ga prije toga snanim udarcem.

***
Na to je mislio i nekoliko sati kasnije kad je kroz staklena vrata ulazio u galeriju. Ugledao je Pamelu Forestier kako, po obiaju, sjedi na rubu stola u svojoj radnoj sobi. Vrata nije nikad zatvarala da bi bolje vidjela tko ulazi Bila je visoka okretna, u viebojnom kostimu koji je naroito voljela. Kosa joj je bila arkocrvena i vidjela se s ulice. Uvijek je privlaila poglede prolaznika. Kad bi joj to netko rekao, odgovarala je hladno, dosljedna glasinama da je osoba teka karaktera, da raun za frizera ulazi u propagandne trokove galerije. Pamela je promatrala skicu plakata za izlobu koja se otvarala krajem mjeseca. Velikom olovkom korigirala je tekst za tiskaru. Objasnila je da joj se prvi nacrt nije dopadao. Mislila je da slova treba premjestiti i ostaviti vie prostora za reprodukciju slike to je ilustrirala plakat. im je ugledala zavoj na Brunovoj sljepoonici, s lica joj iezne smijeak. to ti se dogodilo? Vidi i sama. Udarac po glavi... Je li Ignac tu? Odmah e se vratiti! Otiao je kupiti' one svoje smrdljive cigarilose... Je li bilo guve na sinonjem primanju?

 Ti si, zaista, u stanju svata pomisliti. Sudar. Obian sudar automobila. Obian, je li? Suvie si mi ozbiljan da bih ti povjerovala. Nije ni pokuao da je razuvjeri. Znao je vrlo dobro da mu to ne bi uspjelo, to prije to je bila potpuno u pravu. Proveo je dugo godina u razliitim guvama na mnogo opasnih podruja zemaljske kugle. Jednog dana spoznao je da mu novac koji slae u sef vicarske banke nee nita vrijediti ako prerano umre. Tada se poeo pitati o svrsi svoga ivota. A u njegovu zanatu postavljanje pitanja ravno je samoubojstvu. Zato je imao dovoljno pameti, ili instinkta to je u ovom sluaju bilo isto da se izdvoji. Njegov pomonik Ignac Moro, gorostas s licem Indijanca, zakljuio je da takvo razmiljanje vrijedi i za njega. Tako su se obojica nala na parikim plonicima, nenaviknuti na normalan graanski ivot. U tom trenutku nisu imali drugog izbora nego da prihvate ponudu tajnih slubi, ili da prekre zakon i sudjeluju u sabotai u nekoj tvornici kemijskih proizvoda. Ali sreom, nisu morali birati. Ba u to vrijeme Bruno se iz neobavijetenosti umijeao u rjeavanje nekakve kriminalne afere. To mu je pomoglo da se neko vrijeme nae na stranicama novina. Ta mala slava navela ga je da se bavi i dalje takvim poslovima. Uspijevao je da rijei razliite sluajeve. U tome mu je pomogla srea, ali jo vie postupci koji su bili neto slobodniji od policijskih. Tako je stekao antipatiju policije, a i nadimak Condottiere. To mu je ime dao jedan senzacionalistiki novinar kao sjeanje na godine kada je vodio u bitke etu talijanskih plaenika. Nadimak vrlo zvuan, ali se on na njega privikao. Pamelu je sreo prije dvije godine u Montrealu. Tamo je doao da razbije mreu trgovaca falsificiranim slikama starih majstora. Ona je radila u galerijama slika. Namjeravala je otvoriti vlastitu galeriju u Parizu. Nije mu bilo jasno koji su ga razlozi naveli da joj u tome pomogne. Ali je injenica da sada posjeduje polovicu ove galerije u Ulici Notre-Dame-Des-Champs. Kako je stalno jurio okolo, prepustio je da galeriju vodi Pamela. Ona se i bez njega dobro snalazila. Kola su u komadiima, pretpostavljam?

 Prednja lijeva strana i vrata moraju se zamijeniti. A voza drugih kola? Dolazak Ignaca Moroa spasi ga od odgovora. Sve to je u imenu Ignac bilo smijeno, nestajalo je pred pojavom ove ljudeskare. Bio je visok gotovo dva metra, jak kao luki radnik, snanih ruku i vrlo osjetljiv. Nezgodu u mladosti platio je s nekoliko godina provedenih u Legiji stranaca. Odatle je otiao u nove bitke, naravno za onoga tko je bolje plaao. Prvi nedostatak koji su mu predbacivali neprijatelji, bila je sposobnost da se probije kroz najguu vatru. Drugi, to je kao svaki junjak trkarao za enama, a to ga je dovodilo u nevjerojatne neprilike. Debeli konati prsluk davao mu je jo masivniji izgled. Spremao se da kae neto neodoljivo na raun Brunove sljepooice, ali ga je Bruno ubrzo omeo ispriavi mu noanje dogaaje. Nije izostavio ni udan sluaj mlade ene s palicom. Do avola! ree Ignac sanjarski. Meni se takve stvari nikad ne dogaaju. Uvijek me mimoiu... Ne uzbuuj se. To se dogaa samo njemu. To bi morao odavno znati ree Pamela i okrene se Bruni. Hoe li da ti neto kaem? Samo reci. Ostavi tu stvar. Molim? Dobro si uo. Ostavi to. vorugu stavi u rubriku opih trokova i zaboravi na tu enu. Zar te sluaj ne zanima? A tako. Razumjela sam... Tako uvijek poinje. Gospodin je zainteresiran i odjednom smo upali do vrata u priu bez veze. U stvari, zato ja sve to govorim. Uvijek je tako. Uvalit e se u ono to bude htio. Ona ponovo pone da korigira plakat za izlobu. Bruno upita Ignaca to on o svemu misli. Mislim da je jutros ustala na lijevu nogu odgovori. Govorim ti o noanjoj crnki. Da izusti Ignac toboe naivno. Jesi li siguran da te je mlatnula. Pa rekao sam ti.

 Rekao si, takoer, da nisi dobro vidio. Nisam vidio sasvim jasno to je imala u ruci Ali je neto imala. Moda to nije bila palica... A to bi onda radila kraj mene uzdignute ruke? Pokuaj to predoiti... Sudar. Izlazimo iz mercedesa. Ja sam iza nje. Udarila me u trenutku kad sam izlazio. Ignac kao da nije vjerovao. Kako si mogao vidjeti da je podigla ruku? Dok sam padao, okrenuo sam se da vidim odakle dolazi udarac. I ja mislim, umijea se Pamela da je tvoja pria bezvezna. Zato to nisi rekao policiji? Zato da izbjegnem glupava pitanja: Rekao sam im da sam pri izlaenju bio u polusvijesti, da sam pao i udario u vrata... A moda je tako i bilo... ree Ignac. Pamela to prihvati. Ignac je u pravu. Ako si bio napola oamuen, onda je zacijelo bila i ona. Stavila je ruku na elo, a tebi se uinilo da dri palicu. Moda. Ali zato bi onda pobjegla? Moe se nai mnogo razloga... Moda stanuje u blizini ili je potrala po policiju... Sudar je otkrio policijski auto i obavijestio komesarijat te etvrti. Ignac je grickao donju usnicu, to je bio znak da malko razmilja. A to ako je to u vezi sa sluajem Resier? ree. Bruno prizna da na to nije mislio. Bio je to posljednji sluaj kojom se bavio. Radilo se o vraanju ukradenih slika, a on je bio posrednik izmeu kradljivca i okradenog. Sve je bilo ureeno bez ikakvih neprilika. Sluaj je rijeen u studenome, da je neto zapelo ne bi trebalo ekati etiri mjeseca. Uzalud je razmiljao, nije mogao pronai nikakve veze izmeu te afere i svoje sinonje suputnice. A zato bi te udarila? To bih i ja htio znati. to sad namjerava zapita Pamela. Pokuat u je pronai. A kako? Reci, kako... Nema pojma tko je ni to je. Nema ni ime ni adresu. Nikakav podatak, ama ba nita. Nisi je ak dobro ni vidio.

 Ima li bar kakvu ideju? zainteresirano zapita Ignac. Nikakvu odgovori Bruno ali neto u smisliti. Pamela se rezignirano nasmijei. Nije mogla nita uiniti. Znala je ona to od samog poetka. Bruno je odavno donio odluku. etiri mjeseca neaktivnosti bilo je mnogo vie nego to je on mogao podnijeti.

2
Ignac Moro se ljutio. Nije mu bilo teko to mora tragati za nekom enom. Daleko od toga. Ali, sada je morao pronai utvaru o kojoj ima podatke to vae za polovinu enskih osoba. Takav je pokuaj bio od poetka osuen na neuspjeh. ak i onda ako su poetne pretpostavke u redu. Sudar dvaju automobila svakako bi se uo. Naroito u tri sata ujutro rekao je Bruno. Sto bi ti uinio da te naglo probudi buka sudara? Poslao bih sve do avola i ponovo zaspao s glavom pod jastukom. Normalan bi ovjek, naprotiv, ustao i pogledao kroz prozor. Je li tako? Nema pojma koliko su ljudi znatieljni u tri sata ujutro. Bruno je mogao priati to ga je volja, ali njegova teorija o normalnim ljudima nije mnogo vrijedila. Nikome koga je Ignac pitao nije pala na pamet ta genijalna ideja da pogleda kroz prozor. I to iz sasvim jasnih razloga. Prvo, veina se uope i nije probudila naviknuta na stalnu buku teretnog kolodvora. Zar e sada, zbog nekakve druge buke, makar to bio i sudar, prekidati svoj dragocjeni san. Onima koji su imali lagan san, nije padalo na pamet da pogledaju kroz prozor, jer su kapci bili zatvoreni, a kia je lijevala kao iz kabla. Ignacu je bilo dosta. Ve nekoliko sati uzaludno postavlja ista pitanja. Osim toga, poela je padati gusta sitna kia. Nije mu bilo jasno kako e sve to zavriti. Pretpostavimo da pronae nekog susjeda, to mu se inilo sve ne vjerojatnijim, taj bi mu trebao rei u kojem je pravcu pobjegla crnka u kinom ogrtau. Ako je skrenula iza prvog ugla onda ponovo sve pada u vodu. Pamela je imala pravo kad je

govorila o bezveznoj prii. ak i da mu poe za rukom, sretnim sluajem, to se dogaa samo u djejim priama, pronai tu djevojku ne bi to sluilo niemu, jedino bi zadovoljilo Bruninu znatielju. Ignacova je znatielja ako ga je uope zanimao taj sluaj, ve odavno nestala. Odnijela ju je kia i rastjerala odbojna lica koja su ga slala do vraga, njega i sve sudare na svijetu. Slijedea zgrada na popisu, otrcana kao i prijanje, imala je ak i svoga pazikuu to je bila rijetkost u toj ulici. Tu barem nee morati ii od vrata do vrata. Pokucao je pazikui iz stana koje se irio jak kuhinjski miris. Nije mogao odrediti koliko joj je godina. Kosa joj je bila unitena od loe boje. Podigla je upitno svoje debelo lice prema njemu. Dolazim zbog noanjeg sudara ree joj. Ona ga nepovjerljivo pogleda, kiljei na jedno oko. Bila je naviknuta na da se iz tog kraja. Krupna Ignacova pojava nije je se dojmila. Vi ste taj novinar? upita ga muklim glasom. On se silom nasmijei. Radio je vrlo diskretno, ali se glas irio u tom zatvorenom dijelu grada u kom se ivjelo kao u nekom selu. To mu je na neki nain olakavalo posao. Nita ja nisam vidjela... moram vam to odmah rei. Zar vas nije probudila buka? Probudila me ali ne mislite valjda da sam otila pogledati... 'Osim toga mislila sam da buka dolazi izdaleka... Jo jedan normalan ovjek, uzdahnu Ignac u sebi upuujui Bruna jednu naroitu misao. A stanari? to stanari? Jesu li oni to vidjeli? Nemam o tome pojma. Nita ne znam. Moete li mi rei stanare kojih prozori gledaju na ulicu. Ako ba hoete. Po dva su stana na svakom katu. Stubitem lijevo. Zaustavi se kao da razmilja, a onda zapita: Jeste li bili u pekari? Odgovori da nije. Nije se sjeao da je spazio pekaru u ulici.

 ula sam da pekarica neto zna... Ako hoete, pogledajte, shvaate, mu joj je budan svu no. Razumljivo, kruh se pravi nou. Ignac osta bez rijei, iznenaen kao da ga je taj sretni sluaj oamutio. Gdje je ta pekara? Blizu. Na kraju ulice, skrenite desno. Umalo se nije uguio od razoaranja. Ali do sudara je dolo u ovoj ulici procijedi. Ako je pekara u drugoj, kako je pekar ita mogao vidjeti? I nadstojnica se zamisli. Da, da ree. Nisam ga pitala. Ignac je bio razoaran, ali nije htio nita propustiti. Osim toga, kad je ve dotle stigao nije vano hoe li upitati jednu osobu vie ili manje. Izvana se pekara doimala naputeno. Ue. Zvonce zabruji. Na taj zvuk pojavi se iza tezge mrava djevojica koja je upravo jela savijau od jabuka. Izvolite, gospodine. Jeste li vi pekarica? Mala, iznenaena, zatrepta oima. Ne... ree ozbiljno. Ja sam prodavaica. elite li vidjeti moju majku? On potvrdi. Za nekoliko trenutaka pojavi se pekarica. Ignac s iznenaenjem opazi da uope nije onakva kakvom ju je zamiljao. Bila je plava, kratko podiane kose, nasmijana, s rupicama na licu. Nije se uope doimala kao majka djevojice od dvanaest godina. Nije se ustruavao da joj to kae. ena se rastopi od zadovoljstva, oi su joj zasjale. Ignac je bio uzbuen. Na sva pitanja ena je odgovarala crvenei. Ne, sudar nije ula. Mu joj je to ujutro ispriao. Posla kerku da potrai oca koji je ba veerao. On veera ranije jer odlazi na posao objasni. Ignac po svom obiaju odmah zakljui da mu je time upuen jasan poziv. Imala je ulne usne, punako tijelo, a koa joj je bila ruiasta, glatka. Ree sam sebi da bi mu ba prijala. Tjeiti se poslije tako stranog dana sa enom pekara, znailo bi odati izravnu poast Marcelu Pagnolu koji je opisao sline situacije. Zovem se Ignac izjavi on zaljubljenim glasom.

 Ignac? Ona se nasmije s rukom na ustima. Kad je uao mu, lica podlivena krvlju, sumnjiava pogleda. Ignac se sasvim ohladi. Zakljui da je najbolje da se vrati samo na ono zbog ega je i doao. Kao to se moglo i pretpostaviti, pekar izjavi da sudar nije vidio. Bio je u podrumu u kojem je zajedno s naunikom mijesio kruh. uo sam buku, to je istina. ak sam otvorio prozori da bih vidio to se dogaa. Ali je sudar bio u pokrajnjoj ulici. Vidio sam samo da su dola policijska i bolnika kola. Prola su mi tono ispred nosa. Ali to se tie sudara mogu samo rei da je jedan ovjek poginuo. A to vam, vjerojatno, nee mnogo pomoi. ekao se po glavi kao da ali to ne zna vie. Kerka je stajala kraj njega i jela kola. Malo je podigla donju usnu da ne bi li iz punih usta ispustila ni mrvicu. Prazan Ignacov eludac poe da zavija od gladi. Niste li moda o sudaru razgovarali s vaim muterijama? zapita pogledavajui u policu s kolaima. Odgovori mu pekarica, pa ona je preko dana u duanu. Pa naravno da jesam. Skoro sa svima. Zar nitko nije spominjao mladu enu u kinom ogrtau to se u tom trenutku nala na ulici? Pekarica se zamisli. Ne... ne sjeam se. Zato to pitate? ree. Bilo bi predugo da objanjavam odgovori Ignac. Imate li jo savijae od jabuka? Pekarica potvrdi i ode da mu donese. Jer... nastavi pekar ini mi se da sam je ja vidio. Koga? ree Ignac nemarno jer je istovremeno pekarici davao znak da savijau ne zamata. enu u kinom ogrtau... kad sam otvorio prozori. Ignac poskoi. Vidjeli ste enu u kinom ogrtau? Jesam... kad sam otvorio... Je li bjeala... to jest da li je trala?

 Ne mogu to rei. Ula je u kuu na suprotnoj strani ulice. Jedva sam je vidio. Je li imala bijeli ogrta? Bijeli? Moda... Moda i sivi. Svakako bio je svijetli. Isticao se u mraku. A ena, je li bila crnka? Da, crnka. Mislim da je imala tamnu kosu. Vi je poznajete? Stanuje s majkom u zgradi u koju je ula. Ovdje kupuje kruh. Je li kratkovidna? Nosi li naoale? Moda nosi... Ne znam. Ignac ree samome sebi da je sve to nemogue, da je previe lijepo da bi bilo istinito. Zapita pekara i pekaricu, koji su bili iznenaeni to se on tako naglo uzbudio, odakle bi mogao telefonirati. I to hitno.

***
Bruno se spremao da pode kad mu je Pamela javila iz kancelarije da ima posjet. Tko je doao? Zar ne pogaa? proapta ona, Tko promoli svoj nos svaki put kad ti se neto dogodi? Ah, tako. . Uao je ovaj as... Gleda slike. Uope se ne uri, kao i obino... Hou li mu rei da nisi tu? To ne bi pomoglo... Ja ne... ekaj, evo ga. Skoro u isti as zauli su se nejasni zvukovi, a onda veseo muki glas. Dobro vee. gospoice Forestier. Dobro vee, komesaru. emu imam da zahvalim va dolazak? Jeste li konano oduili da kupite nekakvu sliku? Vama ne bi bilo teko da me nagovorite na kupnju. Ne poznajem ljepeg osmijeha od vaeg. A ni draesnijeg prsta. Taj prst zacijelo je ve premoren od silnog pritiskanja na dugme telefona... Uostalom,

kako je kuni telefon ukljuen, pozdravite svog partnera s moje strane. Hoete li? Kako odoljeti takvoj lijepoj molbi odvrati Pamela svisoka. Bruno se sudario s komesarom ve u jednom od prvih sluajeva koje je rjeavao. Philippeau je bio glavni policijski inspektor, prodorna pogleda, sposoban prozrijeti ljude i dogaaje. Obje strane povlaile su razliite poteze, ali nisu uspjele nadigrati jedna drugu. Zato se svaki povukao na svoj poloaj. Tijekom godina iskustvo ih je nauilo da se meusobno cijene kad se ve ne mogu mimoii. Bruno je vie puta pomogao Philippeau, ali je komesar usprkos tome bio uvjeren da su njih dvojica zaigrala dugu partiju aha u kojoj e samo jedan pobijediti. To je, valjda, i bio razlog to se prema Bruni vladao kao da igraju partiju aha. Strpljivou i ledenom uljudnou velemajstora micao je svoje pione i ekao na protivnikove greke koje e mu donijeti pot jedu. vrsto je vjerovao u svoju konanu pobjedu. Ona nee doi brzo, ali vrijeme radi za njega, a mo je na strani zakona koji on prestavlja, to je neprestano isticao i njegov podsmjeh u svakoj situaciji. elite me neto pitati, komesaru? zainteresira se Bruno kad je doao u Pamelinu sobu. Nita naroito, Campana... Prolazio sam... a kako je poelo kiiti... Mislili ste da je bolje skloniti se ovamo doda Bruno podrugljivo. Tako je. Vi znate koliko ja volim slikarstvo. Tono, komesaru, znam. Galerija je Philippeau bila najzagonetnija toka Brunina ivota. U poetku je bio uvjeren da je to samo pokrie za nekakvu nezakonitu djelatnost. Ali nije mogao nai niti to bi potvrdilo da je u pravu. Ipak, nije htio vjerovati da Bruno koji je neprestano jednom nogom s onu stranu zakona, dri galeriju iz same ljubavi prema umjetnosti. Samo vi ostanite ovdje. Ja sad na alost moram napustiti... to vam je to na sljepooici? upita Philippeau kao sluajno. Zar vas je netko napao? Zao mi je to u vas razoarati odvrati Bruno. Ovoga puta je to samo obina automobilska nezgoda.

 udno... Mislite? Zamislite, jutros mi je pala u oi biljeka... Sudar u tri sata ujutro u petnaestom arondismanu. Sudarili su se citroen DS i Mercedes za upravljaem kojeg je bio izvjesni Bruno Campana policiji poznat pod nadimkom Condottiere. Radi li se o istom sudaru? Naravno. Pamela rairi ruke iza komesarovih lea kao da je htjela kazati da se tako neto moralo oekivati. Je li rana ozbiljna? uznemiri se komesar. Jo nemam rendgenski nalaz, ali, ini se da e sve biti u redu. Drago mi je da ste dobro proli... Moglo je biti mnogo gore. Hvala vam... Tim prije to je drugi voza mrtav, ini mi se. Da... potvrdi Bruno. Pomislio je da bi bilo dobro navesti Phileppeaua da odmah istrese sve to zna, da kae to mu se vrzma po glavi. Ali je znao da u tome ne bio uspio. Komesar bi se nasmijao svojim vjetim smijekom i skrenuo razgovor na nekakvu nevanu stvar, na primjer, na nekakvu sliku koja ga toboe, vrlo zanima. Zato je bolje ekati. Mareuil... promrmlja Philippeau. Zvao se Mareuil. Okrenu se naglo prema Bruni. Proitao sam u policijskom izvjetaju da ga ne poznajete. To je istina. Nisam ga poznavao. Niste nikad uli za njega? Nikada. Ali recite mi dragi komesaru, jeste li vi ovdje po slubenoj dunosti? Ni govora... Rekao sam vam. Prolazio sam i da nije bilo kie... Ne biste uli... Dopustite da u to posumnjam. Phileppeau se nasmijei i slegnu ramenima. Imate pravo prizna. Moda bih uao. Ne bih mogao odoljeti elji da pogledam slike... To slikarstvo je toliko razliito od svega to se danas vidi. Koliko je star slikar? Zamiljam ga sasvim mladim, a ipak... Pamela e vas o tome obavijestiti bolje nego ja presijee ga Bruno. Ja sada moram ii...

 Jo samo jedno pitanje, Campana. Sudar ste doivjeli na povratku s nekakvog primanja, zar ne? Da. Zacijelo su svi detalji navedeni u izvjetaju koji ste proitali. Jeste li bili sami na primanju? Hou rei je li vas pratila gospoica Forestier? Na to pitanje odgovori Pamela. Znate, komesaru, ne pratim ga uvijek. I ako ba hoete sve znati, juer uope nisam eljela ii s njim. Uostalom, nije mi ao. Philippeau joj zahvali i upita Bruna kada je napustio primanje. Oko dva sata i trideset minuta. Nikoga niste pratili? Nikoga. Sam sam doao i otiao. Bili ste, dakle, sami u kolima kad je dolo do sudara? Bruno odgovori bez oklijevanja: Bio sam sam! U tom zazvoni telefon. Pamela brzo die slualicu. Poziv je bio za Brunu. Kad je preuzimao slualicu iz njezinih ruku, ona mu apne: To je Ignac. Prije nego to se javio na telefon, Bruno joj dade znak da zabavi Philippeaua koji je, pravei se da gleda sliku, priao blie pisaem stolu. U slualici se ulo neko krckanje. Ignac je oigledno bio nestrpljiv. Novost koju je elio javiti bila je vana. Izmeu dva zalogaja jeo je savijau od jabuka on objasni da je konano pronaao crnku s palicom i kinim ogrtaem. Kad je Bruno napustio galeriju i krenuo na sastanak s Ignacom, Pamela je ivo razgovarala s komesarom Philippeauom.

***
Sklonili su se od kie pod krov autobusnog stajalita na Trgu Falguere. Dvije dobro umotane starice ljutile su se na runo vrijeme i uznemireno pogledale Ignaca koji ih je maloas zapitao koliko je sati, jer mu je bio stao sat.

Bruni je trebalo skoro pola sata da stigne. Taksi je upao u guvu na Bulevaru Pasteur pa je iziao i doao pjeice. To su ta vrata ree Ignac. Jesi li siguran? Jedna starica kihnu nekoliko puta. Kola su prolazila i svjetla su im se odraavala na mokrom kolniku. Ignac pokaza na suprotni plonik. Onaj osvijetljeni prozori u visini plonika pripada pekari. Odatle je pekar vidio kad je djevojka ula u zgradu. Misli li da se na tako maloj razdaljini mogao prevariti ak i po kii?... Ako hoe, pitaj ga... Nije potrebno... to si jo saznao? Zove se Michle Coutard. Stanuje na treem katu s majkom... To je sve to znam. Zgrada je bila trona kao i veina kua u toj etvrti. I ona e, kao i mnoge druge, za nekoliko godina ustupiti mjesto modernim graevinama to su malo-pomalo ispunjavale horizont oko stanice Montparnasse kojoj su se tornjevi nazirali kroz izmaglicu iznad krova. Nije bilo dizala, a drvene stepenice su krip jele i pojaavale um koji je prodirao kroz zidove stanova. Svjetlo se ugasi kad su stigli do treeg kata, ba kad su pokuavali na vratima proitati ime. Ignac pokua upaliti svjetlo, ali je grekom pozvonio na jedna vrata. Otvori mu neki ovjek s djetetom u naruju. Ree da Coutardovi stanuju pokraj njega i zalupi vratima. S gornjih katova uli su se zvui televizijskog programa. Gospoa Coutard? upita Bruno. ena je stajala iza odkrinutih vrata osiguranih lancem. Vidjelo joj se samo pola naborana i zabrinuta lica. Ja sam gospoa Coutard ree. to elite? Je li vaa kerka kod kue? Nije. Iskrivila je vrat kako bi bolje vidjela Ignaca koji je stajao iza Bruna. Svjetlo na stubitu nije bilo upaljeno to nije bilo ohrabrujue, kao ni zavoj na Brunovoj glavi. Doi e uskoro nastavi. A to e vam? Htjeli bismo s njome razgovarati ako je to mogue... Ali, moda nam vi moete dati nekakve obavijesti, umjesto nje.

 O emu? Bila je nepovjerljiva. Nee biti lako. Morat e ekati dolje, ili na stubama. Ali Bruno je ipak htio postaviti nekoliko pitanja. Moda e mu rei neto zanimljivo to bi mu pomoglo da dobije jasniju sliku o svojoj noanjoj suputnici i odgonetne zato ga je udarila po glavi. Najprije je zapita kako da upali svjetlo. Ona mu ree gdje je prekida. Kad je Ignac upalio svjetlo, Bruno joj s ljubaznim smijekom objasni da istrauju pojedinosti o noanjem sudaru automobila. To nije bilo ovdje. Znam, u susjednoj ulici... Vaa je kerka u trenutku sudara bila na ulici... Moda je neto vidjela... Zastane, ali ena ni ne odgovori. Nije se usudila nijekati da joj je kerka bila vani. To je ve bio uspjeh. Zar vam nije o tome govorila? Nije... Zacijelo ste bili uznemireni kad ste uli sudar. Da, da, naravno... Bojala sam se da je ona u kolima. Majke na svata pomiljaju... Izlazi li Michle esto uveer? Ime joj je Michle, zar ne? Ona potvrdi i glasno uzdahnu. Subotom i nedjeljom. Rijetko u druge dane jer mora ujutro rano na posao. Ali je juer bio roendan Jean-Franoisa. Objasni im da je to zarunik njezine kerke i da e se uskoro vjenati, u kolovozu. Moete misliti kako joj je bilo teko ustati. Njoj koja ne voli zakanjavati ... A gdje radi? Na poti, u ulici... Zabarikadirana iza vrata ree im jo da se pota zatvara u sedam sati i da Michle obino dolazi kui oko sedam i trideset. Ako nekamo ide, uvijek joj kae da nee doi, a kako danas nije nita rekla... Bruno je nije vie sluao. To se uope nije poklapalo s predodbom koju je imao o djevojci u kinom ogrtau. Svjetlo se ponovo ugasi. Ignac poe prema prekidau, ali prije nego to je stigao, stubite se osvijetli. Po kripi stepenica bilo je jasno da netko dolazi. Moda je to ona ree gospoa Coutard.

Bila je to zaista Michle Coutard. Niska crnka u dugakom kinom ogrtau. Ali Bruno tu djevojku nije nikada vidio. Razgovarala je s mravim mladiem objeenih brkova kao u Tarasa Buljbe. Momak je iao s njom i preko ograde istresao mokri kiobran. Zaustavivi se. Bili su iznenaeni kad su spazili da ih promatraju dva neznanca. Bruno se potpuno razoara. Ali, morao je odigrati svoju ulogu. Postavi im na brzinu nekoliko pitanja, da ih se to prije rijei. Odgovarali su preko volje. Sino su bili u kinu jer je bio Jeanov roendan. Gledali su lo vestern. Zatim su veerali u nekoj kavani blizu metroa CharlesMichls. Oko tri sata rastali su se dolje pred zgradom. Michle je ula sudar kad je stigla do drugog kata. Sila je i izila na ulicu, ali nije nita vidjela. Otrala je u kuu da se majka ne bi uznemirila. Pekar ju je zacijelo vidio u tom trenutku. A Jean-Franois je pourio u svoju sobicu, dvije ulice dalje. Nije se htio vraati kad je zauo sudar jer to bi se ovjek zadravao zbog svakog sudara... Izili su. Ignac pokua nekoliko puta upaliti svoj cigarilos. Kakva sluajnost... ree Dvije crnke u kinim ogrtaima, u istoj ulici, u isto vrijeme, zaista... Kako nije dobio odgovora, vi oda tugaljivo: Ne gledaj me tako. Svakome se moe dogoditi da se prevari, zar ne?

3
Pamela je rezala odrezak i pokuavala poeti razgovor o tekoama u vezi s novom izlobom. Radilo se o reklamnim trokovima; nije imala dovoljno novca. O toj strani posla brinuo je Bruno. Zato ga je Pamela oprezno upoznavala sa situacijom. Ali, Bruno je bio rastresen. Nalaken na stol, gurao je noem po tanjuru listi peruna. Nisi gladan? Ne naroito. Jo uvijek misli na tajanstvenu suputnicu?

 Mislim. Pamela uzdahne kao da je htjela rei da e Bruno od toga sasvim poblesaviti. Jadni Ignac... Da sam na njegovu mjestu zacijelo bih sve poslala do avola. Zar jo uvijek ispituje ljude u onoj ulici? Pri kraju je. Vrhom noa sjeckao je listi peruna koji je neprestano bjeao ispred otrice. U uima mu je jo uvijek odjekivao gromki Pamelin smijeh kad joj je ispriao na kakav ga je trag odveo Ignac: ljubavni par bez ikakva znaenja. Nee pronai nita ree Bruno. A zato ga onda puta da i dalje traga? Jer... Ne znam... Srea. Nikad se ne zna, je li? Nikad se ne zna. Prola su ve dva dana od sudara. Rana na sljepoonici nije se vidjela. Zavoj vie nije bio potreban. Rendgenski snimci koje je morao snimiti, zbog osiguravajueg drutva pokazali su da sudar nee ostaviti nikakve posljedice. Ozljede na desnoj strani rebara proi e same od sebe, ak i bez odmora koji mu je preporuio savjesni slubeni lijenik. Nije ga titila nikakva fizika bol nego razoaranje to nije pronaao mladu crnku. I jo ga je neto muilo, sitnica, istodobno odreena i neodreena, koja mu je izmicala im bi je pokuao uhvatiti. Dobro, hajde priaj ree Pamela, prestavi da jede i prekrstivi ruke. to? Reci to te mui. Nita... Traim vezu... vezu izmeu crnke i Mareuila... Mareuila? Misli na vozaa citroena? Onoga to ja poginuo? Ba tako. Zar ima nekakve veze izmeu njega i te ene? Ona odmahnu glavom i ponovo se prihvati odreska. ini mi se da ti je udarac malo pomutio pamet. Bilo bi ti bolje da jede... Pamela proguta jedan zalogaj i promrmlja:

 To ipak ne treba oekivati... Zato bi postojala nekakva veza izmeu njih dvoje? Neprestano mislim na sve to se dogodilo one noi. I uvijek me neto zaudi. A to? Bruno odloi no. List peruna ostade na rubu tanjura. to uini kad ue u kola? Koji je tvoj prvi pokret? Kakav pokret? zaudi se Pamela. Nemam pojma... Namjestim se u sjedalu... Zatvorim vrata. Trenutak... Da li ja vozim? Ne vozi. U tom sluaju ne inim nita drugo. ekam da krene, je li tako... Jesi li zadovoljan? On potvrdi. Moja je crnka najprije zavezala pojas sigurnosti. Pa onda? Zbog toga razbija glavu? Kad je ulazila u kola bila je toliko uznemirena da je skoro poderala kaput. A im je sjela, privezala je pojas. Zar ti to nije neobino? Zar vjeruje da bi tako uznemirena ena uope pomislila da privee pojas sigurnosti? Moda je to bilo mehaniki? Moda ree Bruno. Nije bio u to uvjeren. Ali ako nije tako, onda... to onda, Sherlock Holmese? Znai da je oekivala sudar. Pamela skoro prevrnu tanjur. Ti si lud. Dobro sam ja rekla. Udarac po glavi... Hajdemo od poetka... Uzima u kola nepoznatu enu. Ona ti pokazuje put do svog stana jer se boji, ili nee da ti kae svoju adresu. Putem doivljava sudar... Ako sam te dobro razumjela, djevojka te tamo dovela namjerno kako bi upao u sudar. Tako nekako. Glupost. Naravno, ne zna zato je to uinila. Ne znam. Poslije sudara, djevojka izvlai palicu koju je skrivala u depu i udara te po glavi.... Vrlo logino. Da, ako postoji nekakva veza izmeu nje i Mareuila.

 Ali!... oni su se, dakle, dogovorili da te navedu a sudar... U stvari, sudar s predumiljajem. Zar ti tako ne misli? Jednu stvar si zaboravio: Mareuil je u tom sudaru poginuo. Moda to nije bilo predvieno. Kao to ni ti nisi predvidio udarac palicom. Pamela prasnu u smijeh. Dakle, ta crnka je udesila obojicu, tebe i Mareuila. Bolje bi ti bilo da nastavi ruak. Bruno joj ree da ima pravo i poslua savjet. Ali misli su mu bile drugdje. Nekoliko parikih dnevnih listova pisalo je o sudaru. Ali ovog puta nije bilo spomenuto Brunino ime ak ni nadimak. lanci su, zaudo, bili ozbiljni kao nekrolozi. Glavni junak bio je Mareuil. Jerme Mareuil bio je posljednji predstavnik dinastije Mareuil, tvorniar tjestenine. Obitelj se uspjela probiti poslije prvog svjetskog rata, usprkos glaveinama to su vladale francuskim tritem. Poduzee je u poetku bilo obiteljsko ali se pomalo razvilo. Posljednjih godina uspjelo je potisnuti talijanske i njemake proizvoae s veeg dijela evropskog trita. Prerana smrt Jermea Mareuila zavila je u crno prehrambenu industriju, kojoj je on bio potpredsjednik i jedan od glavnih akcionara. Sigurno e se to odraziti i na vrijednost akcija na burzi. Velika zvjerka, ocijenio je Ignac. Mareuil je stanovao sa svojom enom u dva gornja kata kue na uglu Bulevara Exelmans i Avenije Versailles. Bruno je tamo doao istog poslijepodneva. Gospodine? Vrata mu je otvorila sobarica, mala okrugla ena, sijede kose. Mogla joj je biti oko pedeset godina. Drala se dostojanstveno. Nosila je bijelu bluzu. Imala je govornu manu: stalno je naglaavala slovo s. U razgovoru Bruno je doznao da se zove Fortune, da je iz Dieppea, i da je za razliku od svojih zemljaka razgovorljiva ako joj ovjek zna prii. U prvi as nije znala kako bi primila novog posjetioca, ozbiljno ili sa smijekom. Ovoga puta, naime, nije mogla odmah ocijeniti kakvoj vrsti ljudi pripada Bruno.

 Molim vas, mogu li vidjeti gospou Mareuil? Lice joj se uozbilji. Zacijelo je dobila nareenje da pusti samo poznate osobe, jer se gospodarica oporavlja od udarca koji joj je zadala mueva smrt. To se nije svidjelo Bruni. Odlui da preuzme inicijativu, odgurnu je pristojno ali odluno. Kad je ve bio upao u stan, ona je samo promrmljala: Koga da najavim? Bruno joj ree, ona odgovori da e obavijestiti gospou. Neka izvoli malo priekati u biblioteci. Condottiere kimnu glavom. Nikud mu se ne uri, ima vremena. Salon-biblioteka bila je lijepo ureena. U svim nijansama kestenjaste boje, od zastora do zavjesa. Prostorija je djelovala skladno kao da je dekorater elio praviti varijacije na istu boju. Namjetaj je bio stilski a nekoliko modernih stvari u boji starog zlata bio je ustupak modi, ali to nije smetalo. Tri slike starih majstora u skupocjenim okvirima, meu kojima Bruno prepozna jednog De la Toura, bile su briljivo izabrane zbog tople atmosfere koja je iz njih izbijala. U uglu kod prozora na malom stoliu bio je telefon i uokvirena fotografija mlade plavojke duge kose i nestvarna smijeka. Sigurno je to bila Mareuileva ena. Bruno je u prvom trenutku bio razoaran. Vie bi volio da je ugledao crnku koja ga je mlatnula. Onda bi sve bilo jednostavnije. Gledao je kroz prozor. Vidio je sivkastu Seinu pod mostom Garigliano. U tom trenutku osjeti da gospoa Mareuil ulazi u biblioteku. Bila je to ena s fotografije. Ali na fotografiji joj se plavokosa ljepota nije toliko isticala. U stvarnosti je bila mnogo ljepa. Kosa s razdjeljkom u sredini i skupljena na potiljku isticala joj je blijedo lice s velikim svijetlim oima. Umoran pogled nije joj umanjivao priroen arm. Nosila je crnu kunu haljinu od satena koja je dosizala do saga, tako da se pri svakom koraku uo svilenkasti um. Bruno prizna da je lijepa. Gospodine Campana, oprostite to sam pustila da ekate proapta ona mekim glasom. Sto ste eljeli? Nije joj mogao tono rei to eli, jer, zapravo, i nije htio nita drugo nego da mu kae neto o svom muu. Pokuao je izdaleka. O osiguranju u sluaju nesree. Ali ona ga prekinu. Ne razumije se u sve te administrativne pojedinosti. Time se bavi gospodin Coumot,

odvjetnik njezina mua. Glas joj je bio blag od umora i smirenosti to snana unutranja patnja izaziva ti ljudi vrsta karaktera. Oigledno se trudila da ne pokae kako taj razgovor smatra neumjesnim. Bruno shvati da ne smije inzistirati. Ree da se sve moe ostaviti za kasnije i ispria se to je smetao. Izlazei, upita je poznaje li moda mladu crnokosu enu, srednja stasa, s naoalima. ini mi se da ih toliko poznajem da mi je teko neku posebno izdvojiti. Naoale s tamnim etvrtastim okvirom od kornjaevine objasni Bruno. Kratkovidna je. Moda netko iz vaeg drutva ili znanica vaeg mua... Ne mogu se sjetiti. Moda... Da ne mislite na gospoicu Duvernois? Molim? Genvive Duvernois. Tajnica moga mua. Ali ona ne odgovara vaem opisu. Nije ga pitala zato ga to zanima. Kad je otiao, ostala je zamiljena kraj prozora na istom mjestu na kojem je stajao Bruno kad je ula u sobu. Gledala je kolone automobila koji su usporavali ispred mosta Garigliano. Zatim joj lijepa ruka na zastoru zadrhta, uze telefon i pozva jedan broj. Kad je dobila vezu, promrmlja tiho: Imao si pravo... Doao je. U tom istom trenutku Bruno je razmiljao kako se rijetko kad sretne ena poput gospoe Mareuil. Nije joj ak znao ni ime.

***
Zvala se Lorraine. Lorraine Mareuil. Pomisli da joj to ime lijepo pristaje. To je bilo prvo pitanje koje je Bruno postavio tajnici gospodina Mareuila, draesnoj crnki smeih oiju, s naoalima, koja na alost nije bila njegova tajanstvena suputnica. Lorraine zvui otmjeno, zar ne? rekla mu je. Ne znam da li se zaista tako zove, ali kad je radila ovdje svi su je tako zvali. Zar je ovdje radila?

 Niste na to ni pomiljali. Pa kako bi inae upoznala svoga mua? Poela je kao mala tipkaica, a onda je iznenada postala njegova osobna tajnica. Poela je ljude gledati s visoka. Uskoro su objavili da e se vjenati. Poslije toga nije se vie nikada ovdje pojavila... Kako vidite jo uvijek ima efova koji se ene svojim lijepim tipkaicama ... inilo se da tajnica ne voli Lorraine Mareuil. Moda je bila ljubavnica svoga efa. To se, istina, teko moe vjerovati kad se uzme u obzir kakva mu je bila ena. Ali ne treba ni to smetnuti s uma. Genvive Duvernois odmah ga je primila. Naao ju je u upravi poduzea Mareuil, u uredu Jermea Mareuila. Morala je tamo raditi nekoliko dana da preda dunost tajnici privremenog potpredsjednika. Znala je tko je Bruno. Nije se zaudila to je doao. Bila je ak zadovoljna. Podrhtavala je od nervoze. Jedva je ekala da progovori. Hoete li da vam neto kaem? ree sa zavjerenikim izrazom na licu. Izvolite. Malo zastane, a zatim naglo ree: Ona ga je ubila. Ah!... Ne vjerujete mi? Da, da... Samo sam iznenaen. Objasnite mi. Ne znam ni sama koliko sam puta ula da gospodin Mareuil kae: Ona e me jednog dana stajati glave. Dakle, Mareuil se povjeravao svojoj tajnici. Zar je to govorio? Da... Tjerala ga je u bjesnilo. Bio je lud od bijesa... ponekad.. Prekide se i rukom pokaza vrata. Kad bih ulazila sa spisima ili neim drugim, nala bih ga kako spava s glavom na rukama... Jednog dana oi su mu bile oteene... Plakao je... Ba tada mi je poeo govoriti o njoj. to vam je rekao? Bio je siguran da ga vara... Bilo je dana kada u to nije vjerovao, a ponekad bi bio toliko uvjeren da se nije mogao svladavati... Znai da nije imao dokaza? Ne... Jednog dana sam mu savjetovala da uzme privatnog detektiva.

 I? Nije htio ni uti. Bio je iznad toga. Vie je volio sumnju. inilo se da ga ali. Da je od nje zavisilo, angairala bi detektiva. Klasina tajnica, zaljubljena u efa koji je uope nije gledao kao enu. Zato je mislio da ga vara? Nikad to nisam saznala. Spominjao je samo neke pojedinosti koje je tumaio na razliite naine. Nikad se nisam usudila da ga zapitkujem. Sluala sam to mi govori i to je sve. Je li njoj kada o tome govorio? Ne znam... Ne vjerujem. To nije bio njegov stil. utjela je nekoliko trenutaka, zamiljena. Bruno je pusti da razmilja. Promatrao je ured gospodina Mareuila ne bi li tako shvatio kakav je on bio ovjek. Prema njegovoj biografiji u tampi teko je bilo zamisliti da je Mareuil provodio besane noi muei se zbog svoje ene i da je sutradan drijemao pred oima tajnice. Kuna atmosfera bila mu je neizdrljiva, nastavi ona. Naroito u posljednje vrijeme. Na to mislite? Svaka sitnica dovodila je do svae. On je uvijek poputao. A ona je bila nepokolebljivo mirna. Nakon toga pobjegao bi, bijesan. to je tada radio? Odlazio je bilo kamo... Uzeo bi kola i jurio kao lud, da se smiri. Govorio je da mu to pomae. To znam jer je traio da se kazne alju na ured. Ta je pojedinost bila znaajna. Mareuil se poslije svae sa enom smirivao jurnjavom. Velika brzina uvjek ga je izlagala opasnosti od sudara. Dakle, sudar u kome je poginuo mogao je biti sluajan, a mlada ena s palicom moda nije imala s time nikakve veze. Je li bio dobar voza? Kao i veina drugih, pretpostavljam. Vi smatrate da se one noi posvadio sa enom i kao obino sjeo u kola. Ali taj put... Vjerojatno. Vidite da je do sudara dolo njezinom krivnjom... Ubila ga je isto tako sigurno kao da je... kao da je Nije uspjela pronai pravi izraz pa je nastavila:

 U svakom sluaju ba sam to rekla policiji. Govorili ste s policijom? Da potvrdi ona. Juer je dolazio neki komesar. to je htio? Zanimalo ga je to mislim o sudaru... Pitao me je i neto o vama. Ah, a to? zainteresira se Bruno. Da li vas znam? Jeste M ve dolazili ovamo. Jeste li poznavali Jermea Mareuilea. Rekla sam da ne znam; to je istina... A osim toga... Osim toga? Oklijevala je. Treptala je oima iza debelih stakala svojih naoala. to ste mislili? Mislila sam da vas je moda Mareuil uzeo da pratite njegovu enu. Na kraju krajeva, vi ste neka vrsta detektiva. Na kraju krajeva... potvrdi on. Ali me Mareuil nije nikada angairao. Taj se komesar zacijelo zove Philippeau, zar ne? Nije uope morala potvrditi, jer je Bruno u to bio sasvim siguran. Dragi Jules Martial. Neku veer u galeriji, onako usput, propisno je presluao Pamelu. Ona mu nije mogla rei nita zanimljivo, ali komesar nije priznavao poraz. I dalje mu se taj sudar inio sumnjivim. Da li ga je tjerao profesionalni nagon? Ili elja da konano jednom pritisne Brunu uza zid? Vjerojatno i jedno i drugo. Zato se moglo oekivati da e se ponovo pojaviti sa svojom ljubaznom zainteresiranou i ironinim smijekom. Je li Mareuil mislio na nekoga kad je govorio o ljubavniku svoje ene? Ne znam. Nije mi to nikada rekao. A to vi mislite? Nije... Rekli ste mi da je Lorraine Mareuil prije udaje radila u poduzeu... Zna li se za nekakvu njezinu ondanju vezu? Genvive Duvernois prezirno uzdahnu i Bruno shvati da je ljubomorna. Svi muki namjetenici tralf su za njom. Svi do jednoga. Ali ih ona nije gledala... Bila je previe mudra. Ciljala je na vie. Da li se Mareuil pokuao osvetiti kad je saznao da ga vara?

 Kako? Ne razumijem... Na primjer, tako da sebi nae ljubavnicu. On povika Genvive. Ni govora... Pitam se je li uope primjeivao da postoje ene osim njegove... Izrekla je to s krajnjim prezirom. Bilo je oigledno da nije imala nikakve ljubavne veze s Mareuileom. Bruno s potajnim zadovoljstvom pomisli da e uskoro ponovo vidjeti Lorraine Mareuil. Mislio je takoer i o tome da je netko_ znao za luake vonje njezina mua, i da je taj, kome je bilo u interesu da ga ukloni, mogao pokvariti neto na automobilu, tako da nesrea postane neizbjena. Moda ta misao i nije bila originalna, ali dok ne dozna vie, morao je i to provjeriti.

***
Fortune je bila u sluinskoj sobi kad je zazvonilo zvonce na ulaznim vratima. Glaala je rublje i istovremeno gledala televizijski program. Zapravo, i nije ba morala raditi, ali je tako imala izgovor da gleda televiziju. Naroito sada, poslije smrti gospodina Jermea. Nadala se da je veeras nitko nee smetati. Gospoa joj je rekla da ne priprema veeru jer ne eli jesti, a ako ogladni uzet e neto hladno. Osim toga, nitko veeras nee dolaziti. Mislei na sve to, Fortune se zapita da li je zvono zaista zvonilo. Na programu je bila neka televizijska igra. Nadala se da je pronala toan odgovor na pitanje o leptirima. Ali, zvono se ponovo oglasi. Fortune promrsi kroz zube: Uvijek se to dogaa u ovakvu trenutku... i pouri da otvori. Odmah je prepoznala poslijepodnevnog posjetioca. Dobro je pamtila lica, a ovo se lice nije lako zaboravljalo. Znala je da se ba on sudario s gospodinom Jermeom. Tako joj je rekla gospoa. Takoer joj je rekla neka je odmah obavijesti ako taj ovjek ponovo doe. Mora priznati da se iznenadila, jer gospoa je tako postupala samo ako se radilo o vanim linostima. Mogu li vidjeti gospou Mareuil? Priekajte malo.

Odvest e ga u biblioteku, obavijestit e gospou kunim telefonom koji je povezivao oba kata, a zatim e se vratiti svome glaanju. Ako bude imala sree, odgovor na pitanje o leptirima jo nee biti poznat. Ali kad je htjela poi, posjetilac je zadrao. ekajte. Moda i ne moramo smetati gospou. Ona se zaustavi. Televizija je propala. Ali odjednom je obuze znatielja. Htjela je saznati to zapravo eli taj neobini posjetilac. Bruno je zapita kako se zove. Odgovori mu malo zauena. Radite li ovdje ve dugo? Tri godine, gospodine. Zacijelo vas je raalostila smrt gospodina Mareuila. Svakako, gospodine... Nisam to oekivala kad sam se jutros vratila... Saznali ste tek jutros? Da, gospodine... Bila sam u Dieppeu. Koliko dugo? Dva dana. Znai, one noi niste bili ovdje? Nisam bila. imala sam dopust. Bio je zadovoljan. Uinilo joj se da njegov sivi pogled nije tako otar kao onda kad ga je vidjela prvi put. Jeste li vi traili dopust? Pa, ne... oklijevala je. Kad je god gospodin Jerme odlazio na slubena putovanja... Ah, tako... Je li esto putovao? Ona slegne ramenima. Dva-tri puta godinje ... Koliko se zadravao? Nekoliko dana. I gospoa vam je svaki puta davala dopust? Svaki puta... Ljubazno od nje... zar ne? Da li je tada sama obavljala kune poslove? Da. Jela je u restoranu. Fortune se nasmije. udno, taj ovjek joj se sviao, a u isto je vrijeme i plaio. Nije znala zbog ega.

 Dakle, one noi kad se dogodila nesrea gospodin Mareuil je odlazio na slubeni put? Da, gospodine. Vi niste bili ovdje? Nisam. On napravi alosno lice i ree da mu u tom sluaju ne moe dati potrebna obavjetenja i da e ipak morati uznemiriti gospou. Zahvali joj i ostade sam etajui po sobi. Na policama biblioteke stajale su lijepo uvezane knjige, briljivo poredane. Oito da su sluile samo kao ukras. Bruno je bio zadovoljan razgovorom sa sobaricom. Dakle, Mareuil se one noi spremao na slubeni put. Zato mu to nije rekla njegova tajnica Genvive Duvernois? Lorraine Mareuil ga nae kako paljivo promatra jednu sliku. Dobro vee, gospodine Campana... rekla je. Vidim da volite slike. Volim, ree Bruno. Pitate se koji je to slikar, zar ne? Priznajem... Radi se o jednom manje vanom flamanskom slikaru iz XVIII stoljea. Ime mu ne mogu nikako zapamtiti... Potpis je na poleini slike. Imala je istu kunu haljinu ali je kosu raeljala. Padala joj je niz ramena. Brunu je bilo jasno zato ju je Mareuil uzeo za enu. Hoete li neto popiti? Pomislio je da mu je time htjela rei da joj se ne uri. Odgovorio je da e piti ono to i ona. Ostao je pred slikom dok je ona ila prema baru u uglu sobe. Hod joj je bio njean i lak. Donijela je dvije ae martinija. Nisam oekivala da u vas tako brzo vidjeti ree pruajui mu au. Morao sam doi, jer vam imam neto rei. Izvolite. Sluam vas. Sjeli su u duboke fotelje, izmeu njih bio je nizak stol s izvijenim nogama. Lorraine Mareuil je sjedila stisnutih koljena i podvinutih nogu. Malo je popravila nabore na haljini. Bruno je znao to e joj rei.

Mislio je o tome kad je dolazio. Odluio je da joj ispria svoju verziju sudara, istiui ulogu to je odigrala crnka s palicom. elio je u stvari da navede razgovor na neka indiskretna pitanja i da vidi kako e ona reagirati. Kad je zavrio, Lorraine samo ovlai usne u martiniju, to se takoer moglo smatrati reakcijom. Vrlo zanimljivo promrmlja ona. Malo nagnu glavu i ponovi sanjarskim glasom. Vrlo zanimljivo. Zacijelo ste me zbog toga pitali poznajem li neku crnku s naoalima. Tako je. Zato mislite da je ta ena imala nekakvu ulogu u smrti moga mua? Rekao sam vam. Zato to je privezala pojas sigurnosti. Samo to? Da. Pomicala je au meu dlanovima kao da eli zagrijati bakrenastu tekuinu. Ne vjerujem da taj detalj bilo to znai. Pokret je spontan... Zapravo, ne znam da li ja... ini mi se da se to i meni katkada dogodi. Mislite da je sve puka sluajnost? Ona mu ne odgovori. inila se je da razmilja, neodluna pogleda, usana vlanih od alkohola. Udarila vas je, dakle. Da ste mi to rekli danas poslije podne ne bih vas poslala gospoici Duvernois. Mislite da ona nije u stanju udariti nekoga po glavi? Nije, sigurno... Iako mogu od nje sve oekivati. Jeste li je vidjeli? Kad sam otiao odavde... I naravno, napriala vam je svata o meni. Bio je zauen, ali ona odmah doda: Zacijelo ste opazili da je bila ludo zaljubljena u mog mua, to mnoge stvari objanjava zar ne? Zbog toga me je posjetio i jedan policajac, komesar Philippeau. To se moglo oekivati. Sasvim je razumljivo da je Philippeau doao ovamo im je uo Genvivine prie. To sada radi i Bruno. Ona tvrdi da ste vi glavni uzrok smrti vaega mua. Jadni Jerme... promrmlja Lorraine Mareuil.

Bruno odlui da nastavi u istom pravcu. Ne tvrdi da ste vi pokvarili automobil, ali to stalno daje naslutiti. Je li mogue? Pravila se kao da je to zabavlja, ali joj se na licu pojavio izraz nelagodnosti. A zato bih ja to uinila? Pa ja se i ne razumijem u motore. I ja sam joj postavio isto pitanje. Navela je vie razloga. Da se niste slagali s muem. Da ste eljeli naslijediti njegov imetak i da vam je smetao. Opazi da je problijedjela i shvati da je otiao predaleko. Lorraine odloi au na stol. Oi su joj bile tamne od nekakva hladnog bijesa. Bit e najbolje da kaem odvjetniku Cournotu neka sprijei prljave klevete te djevojke. Ne mogu ih vie podnijeti. Bruni je bilo ao to prekida ovaj razgovor, ali nije smio pogorati situaciju. Ispi svoj martini i oprosti se od domaice. Ona ga vrlo pristojno otprati do vrata. Zatim se vrati u salon i uze telefon. Od jakog uzbuenja ruka joj je drhtala.

4
Bilo je kasno. Galerija je ve bila zatvorena. Ali Pamela je rekla da e ga ekati. Bruno ue kroz pokrajnji ulaz u prizemlju susjedne zgrade. Pamelin ured bio je osvijetljen. uli su se glasovi. Bruno pomisli da je Ignac ve stigao. Vrlo se iznenadio kad je opazio da je u drutvu s Pamelom komesar Philippeau. Dobro vee, Campana... Komesar se oslanjao na stol. Bio je nagnut nad Pamelom koja je sjedila. Odahnula je s olakanjem kad je ugledala Brunu. Dobro vee komesare. Radite do kasno u no. Suvie se zamarate. Ni govora. Pravo je zadovoljstvo poslije napornog dana malo popriati s gospoicom Forestier. Pamela uzdahnu. Bio je to rjeit znak koliko je uivala u razgovoru s komesarom. Gospodin komesar nam donosi novosti o Ignacu ree. ini se da je izazvao nekakav nered.

 Nered? U jednoj pekari objasni Philippeau. ini mi se da je veliku ulogu u svemu tome odigrala njegova slabost prema plavuama. Pekarica je plavokosa doda Pamela. Ignac nije mogao odoljeti. Sukobio se s muem nastavi Philippeau. A kako je u radnji bila i muterija, svaa se pretvorila u opu tunjavu. Svi su zavrili u komesarijatu. Amen zakljui Bruno. Hvala vam to ste nas obavijestili. Philippeau odmahnu glavom kao da je to sasvim prirodno. Najtee je to se predstavljao kao novinar. Nije mogue? To radi ve dva dana. Ispitivao je stanovnike ulice o nekoj mladoj eni, crnki u kinom ogrtau s naoalima. Zar vas to ne udi? Malo me toga udi kad je rije o Ignacu, komesaru. A zato je po vaem miljenju traio obavjetenja o toj eni? Zar ga niste pitali? Jesam. Rekao mi je da se radi o utvari... Philippeau je gledao Bruni u oi. to mislite o tome? Znate, komesaru, teko je razumjeti Ignacev sentimentalni ivot. Je li vama govorio o toj utvari? ' Ne sjeam se. Moda biste se sjetili kad bih vam rekao da je ta utvara vjerojatno imala nekakvu ulogu u sudaru. Bruno sjede i prekrsti noge s uzdahom zadovoljstva. . Objasnite mi to. Prema pitanjima koja je Ignac Moro postavljao ljudima, ini se da je ta mlada ena u trenutku sudara bila na ulici. Ako vas samo to zbunjuje, mogu vam odmah rei da sam dao Ignacu zadatak da pronae oevica sudara. Zato? Koliko ja znam, Osiguravajue drutvo ne porie da ste imali prednost. Ali. komesaru ja volim sve raistiti. to mogu kad sam takav. Philippeau nije vjerovao ni jedne rijei, ali je dobro znao da nita nee postii ako i dalje inzistira.

 Vi, dakle, tvrdite da je ena koju Ignac trai oevidac sudara. Tko to moe znati? Moda je Ignac i ovaj put povezao rad i zadovoljstvo... U stvari, to e biti s njim? Ne znam, odgovori Philippeau. Mislim da e biti puten im plati odtetu za demoliranu pekaru. Opipa zatim depove ogrtaa i izvue veliku utu omotnicu, oprezno, kao da je ne eli otetiti. Htio sam vam neto pokazati. U omotnici su bile fotografije slupanih automobila. Philippeau uze jednu i gurnu je pod nos Bruni, i Pameli koia nije mogla prikriti da je uznemirena. Je li to va mercedes? Jest. I to onda? Zar vas nita ne iznenauje? Bruno ponovo pogleda. Fotografija je bila snimljena iskosa tako da su se vidjela otvorena prednja desna vrata. Meutim, nije se primjeivalo nita neobino. to se vama ini, gospoice Forestier? Filippeau je imao smisla za efekte. Uze sliku iz Bruninih ruku i prui je Pameli koja je brzo pogleda. Ne vidim nita naroito. Prednje sjedalo objasni Philippeau, i zaobiavi radni stol stade pored Pamele. Vidite li? Ne vozaevo sjedalo. Drugo... Da, to. I... ree ona neodluno. Gledala je preko fotosa u Brunu kao da mu eli rei kako nita ne razumije. Philippeau joj neto pokaza prstom. Tu na naslonu je nekakva mrlja, malo tamnija nego presvlaka sjedala. Izgleda kao vlana mrlja, zar ne? Pitanje je bilo upueno Bruni, ali on nije nita rekao. Poeo je da shvaa na to cilja komesar. To mora da je od kie... ree Pamela. Philippeau odmahnu glavom, kao profesor koji je opazio da najbolja uenica nije nauila zadau. Ne. Nikako! Mrlja je nasred naslona, a isti takvi tragovi vide se i na sjedalu. Nikakva kia ne bi mogla toliko natopiti unutranjost

kola... Ne, sjedalo je vlano kao da je na njemu sjedio netko mokar od kie. Prije nego to je Bruno reagirao, komesar se okrenuo prema njemu. Ali to ne dolazi u obzir, zar ne, Campana? Jer vi ste bili sami u kolima, nije bilo nikoga na drugom sjedalu. Bruno ostade miran. Uzalud se muite, komesaru. Pamela ima pravo. To moe biti samo od kie, ili se policajac koji je fotografirao sklonio pred kiom u kola. Moda... dopusti Philippeau. Moda. Ali pogledajte drugu fotografiju. Vrati se do Brune da mu je pokae. Vidio se pod ispod ovlaenog sjedala. Vidite li ove tragove... to mislite, to je to? Nemam pojma. Blato. Tragovi blata. Ne ini mi se ba tako, ali neka je tako kako vi kaete. To vam je pametno... Mogu vam rei da to nisu tragovi vaih cipela. Inae bi ih bilo i na papuicama... Moete provjeriti... Komesar uze jo jednu fotografiju, ali Bruno odmahnu rukom. to hoete s ovim slikama, komesaru? U tom trenutku pitao se to bi izgubio ako bi Philippeau priznao da je u kolima bila nepoznata crnka. Zato mu krije. emu ovo nadmudrivanje. Pogotovo ako to komesar sve moe saznati od Lorraine Mareuil kojoj je Bruno prije jedan sat sve rekao. Iz principa? Ne sasvim. Kad bi Philippeau saznao da mu je Bruno sakrio ovu pojedinost, poduzeo bi sve da ga omete. A osim toga, postojala je mogunost da Philippeau ne sasluava Lorraine Mareuil, ili, da mu ona ne kae nita o ulozi koju je odigrala nepoznata crnka. U svakom sluaju nee postii nita ako mu to sada kae. Jednostavno e Philippeau pomisliti, kako je uobraen, i da se radi o jo jednoj izmiljenoj prii. Pitate to hou s tim. elim kazati da vi Campana, niste bili sami u kolima u trenutku sudara. Ono to vi tvrdite vaa je stvar odvrati Bruno. A tko je, po vaem miljenju, bio sa mnom?

 Va vjerni pomonik, do vraga. Taj veliki zavodnik plavokosih pekarica. Ignac? A zato bih vam to skrivao? I zato bi me on samog ostavio na kii, onesvijetenog. Ba to bih elio da mi kaete. Na pogrenom ste tragu, komesaru. Jasno vam je da te fotografije ne znae nita. Onaj tko poznaje zakone... Philippeau ga prekinu. Bavite se nekim novim sluajem, zar ne? Zar vas vaa situacija ne navodi na takav zakljuak? Moda. Nikada nisam vidio da neto radite bez razloga i koristi. Pameli se uini da bi sada i ona mogla upasti u razgovor. Da, komesaru. Jednu stvar radi ba tako. Galeriju... To vam mogu dokazati. Hvala vam, gospoice Forestier, promrmlja Philippeau. Vaa pomo uvijek mi je dragocjena... Moda mi moete jo pomoi. Kaite mi, zato je' va poslovni partner, koji se navodno vraao kui poslije primanja u L'Hayles-Roses doivio sudar iza teretnog kolodvora. Pa to je na sasvim suprotnoj strani od njegova stana. Pamela je bila iznenaena. Pogleda Brunu koji odgovori umjesto nje. Odgovor je jednostavan, komesaru... Dogodilo se da sam se ba te noi zaelio malo provozati po kii. Philippeau se i dalje smijeio. Paljivo vrati fotografije u utu omotnicu, polako ih stavi u dep i promrsi kroz zube. Nita, nita, Campana. Prije ili kasnije saznat u to ste zakuhali. Tim je rijeima komesar objavio rat Bruni.

***
ovjek se krio ispod drvea u Ulici Emile-Richard. Stajao je nepomino. Katkad, kad bi postajao nestrpljiv, ili kad su pustom ulicom prolazila nekakva kola, okretao je glavu i gledao u daljini svjetla Bulevara Raspail. Zatim je izvlaio ruke iz depova svoje konate bluze, odmicao rukav i gledao na sat. ekao je ve etvrt sata.

Najprije je bio odluio da na sastanak zakasni. Konano, on je u svojim rukama drao sve adute. Da mu se prohtjelo, mogao je i ne doi, ve jednostavno telefonirati. A s druge strane ice odgovorio bi mu uznemiren glas, bolestan od tolikog ekanja. Rekao bi da je spreman na sve, da e mu platiti koliko god trai. Molio bi ga da ugovori novi sastanak. Ali, eto, odluio je da ne odugovlai. Ve je vidio sebe kako poslije sastanka slae novanice na krevetu u svojoj bijednoj sluinskoj sobi. Rekao je klijentu na telefonu da novanice moraju biti malih apoena, i stare, nita drugo nee primiti. Mogao je primiti novanice do 500 franaka. Mijenjat e ih malo-pomalo u poti u kojoj radi. Nitko nee nita opaziti. A osim toga, uvijek moe rei da novanice dolaze od neke stranke. Mnogo nepoznatih proe svakog dana kroz potu. Nije htio riskirati. Ba zato je izabrao Ulicu Emile-Richard. Bila je slabo osvijetljena, mirna i pusta. Razdvajala je na dva dijela groblje Montparnasse. Ljudi su je izbjegavali, kao da su se plaili da nee moi izii kad jednom uu. Praznovjerje. Sto se njega tie, nee se valjda obazirati na praznovjerje. Naprotiv. Doao je etvrt sata ranije, da provjeri je li sve u redu. Nije li moda ipak obavijetena policija. Bio je uvjeren da njegov klijent nee zvati policiju, ali je pametnije bilo provjeriti. Doao je kao eta, s rukama u depovima, mirna dranja, ali otvorenih oiju da bi vidio krije li se tko iza drvea. U jednom trenutku uinilo mu se da se neto mie u mraku. Zastao je, izvadio paket cigareta i zapalio kao to bi to svatko uinio. Iskoristio je taj trenutak da dobro razgleda mrani put. Kad se uvjerio da nema nikoga, nastavio je svojim putem. Nekoliko minuta kasnije vratio se. Ugledao je nekog ovjeka na dnu ulice. Pomislio je da je to moda njegov klijent. Tako ga je nazivao. Moda je doao pjeice, i malo ranije iz istih razloga koji su i njega naveli na to. Ali, bio je to neki slabani starac koji se vraao kui i koji je preao na drugu stranu ulice kad ga je ugledao. Ponovo pogleda na sat. Devet sati i pedeset pet minuta. Za pet minuta sve e se zavriti. Bit e bogat. Imat e nekoliko milijuna. Tonije govorei, tri milijuna. Uini mu se da je to premalo, da je mogao traiti vie. to je danas tri milijuna starih franaka? Nita, ili skoro nita. Milostinja. Mogao je zahtijevati pet, ili est, ili deset milijuna. Na koncu konca klijent je bio dovoljno bogat. Ali. nita

zato. Platit e on. Za mjesec dana, moda i prije, ponovo e pozvati telefonom. Zazvonit e telefon i pozvati ga na sastanak u Ulicu EmileRichard ili negdje drugdje. Ponovo e slagati novac na krevetu u svojoj sluinskoj sobici i uivati u svojoj vjetini. Moda to vie i nee biti sluinska soba nego moderan stan sa svim komforom o kome su on i Michle zajedno sanjali. Tiho se nasmija, zatapka nogama po ploniku da se malo zagrije jer mu se hladnoa uvlaila pod odijelo. Pitao se je li bilo pametno to je o tome razgovarao s Michle. Naravno, nije joj sve rekao. Samo nekoliko rijei. Nije mogao izdrati od sree koju je morao, barem donekle, s nekim podijeliti. Michle se prestraila. Rekla je uznemirenim glasom: Kako to, bogat? Ne mogu ti sve rei odgovorio je eli da se vjenamo, zar ne? Pa dobro! Neemo morati ekati da neto utedimo. Ali, Jean-Franois ... Prekinuo ju je poljupcem koji je prihvatila bez velikog zadovoljstva. Sirota Michle. Nije shvaala da njih dvoje ive u praumi i da se moraju boriti ako ne ele propasti. Naslanjala je svoju kovravu glavu na Jeanovo rame. Ponavljala je da im je budunost osigurana jer su oboje zaposleni. A imali su i tu sreu da rade zajedno u istoj poti. Malo je ljudi koji su tako sretni. Duboko u sebi i Jean je tako mislio. Sve do one noi kada su on i Michle slavili njegov roendan. Michle mu je poklonila novanik od crne koe umotan u celofan kao i masivnu srebrnu narukvicu s njegovim imenom. Na ruci je osjeao teinu narukvice. Ali sluaj mu je dao najljepi poklon, da bude oevidac sudara dvaju automobila, i to naroitog sudara. Drao je ruku u depu i milovao no. Na najmanji pritisak, otrica noa je iskakala velikom brzinom. Poletjela bi tako snano da je trebalo vrsto stegnuti korice, inae bi no izletio iz ruke. Michli se taj no nije dopadao. Bojala ga se. Mislila je da e se jednog dana otvoriti sam od sebe u Jeanovu depu i ubiti ga, Jean-Franois bio je nervozan. Bilo je hladno i vlano. Rado bi bio potrao da se ugrije ili bi zapalio cigaretu. Ali klijent stie na minutu pa nije htio da se otkrije prije nego io provjeri da li je sve u redu. Nogama je tapkao po ploniku. Nos mu je bio hladan i malo je curio. Morao je smrknuti i nadlanicom obrisati brk. S Bulevara Raspail

u ulicu uoe' kola, svjetla kojih se naglo ugasie. Voza zatim dade dva puta znak farovima. Pejza s grobljem djelovao je u tom trenutku sablasno. Onda se svjetla ponovo ugasie. Signal! Bio je to klijent. Grlo Jeana iznenada se osui. Stisnu se uz drvo. Pod dlanovima osjeti vlanu hrapavu koru. Kola marke renault prooe polako pokraj njega i udaljie se. Morala su se zaustaviti na polovici ulice. Tako je Jean odredio prilikom telefonskog dogovora. I zaista, automobil se zaustavi na odreenom mjestu. Jean-Franois je vidio kako se otvaraju vrata i kako ovjek izlazi. Bilo ga je strah. Nevjerojatno, koliko se bojao. Ruke su mu bile vlane. No je bila hladna, ali je osjeao kapljice znoja na brkovima. Stavi ruku u dep i vrsto stisne no. ovjek iz kola poslije kratka oklijevanja krenu sredinom ulice prema njemu. Mora da je i on bio uplaen. Iao je polako. Bio je visok, u dugakom, tekom ogrtau, sa eirom na glavi. Drao je u ruci mali koveg, ili torbu. Tu je zacijelo bio novac. Gledao je ravno preda se. Brojio je stabla. etvrto prije kraja ulice, tako mu je odredio Jean-Franois. Zato etvrto? Jer je tu bilo najmranije. Dobro je pripremio svoj pothvat. Sve je bilo provjereno prije nego to je telefonirao klijentu. ovjek se zaustavi kod etvrtog drveta. Stade na sredini ulice, pogleda lijevo i desno i osta na mjestu. Jean-Franois je bio iza njega, dva stabla dalje. Sada je bio trenutak da se pojavi. Vie bi volio da se ne mora pokazivati, ali mu je ovjek na telefonu rekao da eli biti siguran da e novac biti odmah podignut i da ga ne eli ostavljati na ploniku. Jean-Franois podie ovratnik pulovera i zakloni lice. Polako, izbjegavajui svaki um, izie iz zaklona i zaustavi se nekoliko metara iza ovjeka. Ne okreite se. ovjek zadrhta. ivci su mu zacijelo bili napeti do krajnosti. Spustite novac. ovjek otvori aku i putna torba pade na zemlju s tupim zvukom. Bila je, znai, puna.

 Sada ete se vratiti u kola i otii. Poslije vaeg odlaska uzet u torbu. Tako ste sigurni da je novac u pravim rukama. ovjek se ne pomaknu. Zar neete provjeriti svotu? ree ozbiljnim glasom. Jean-Franois bio je iznenaen to ovjek uope govori. Umalo da nehotice nije otvorio no u depu. Ne treba ree. Vjerujem vam. ovjek kimnu glavom i krenu. Ali u tom trenutku zakalja. Sav se tresao. Malo se okrenuo zgren od kalja. I u tom trenutku JeanFranois osjeti snaan udarac u prsa. Na visokim zidovima groblja odjeknu rezak zvuk. Jeanova ruka u depu zadrhta. No se otvori. Otrica probi dep bluze i izviri. Blijeda svjetlost odrazi se na njoj. Jean zaueno pogleda no. Pomisli da se Michlina mora ostvaruje. Kad je podigao pogled, ugledao je kako ga ovjek promatra. inilo se da mu se u ruci neto dimi. Jean-Franois zatetura. Shvatio je da ovjek ne dri cigaretu u ruci. Drugi metak pogodi ga u glavu.

***
Ignac je prvi u novinama proitao vijest o tom ubojstvu. Sjedio je u udobnom naslonjau u Bruninu uredu i listao posljednje izdanje France-Soireal. Novine je kupio kad je dolazio u galeriju. Nije bio u formi. Valjda stoga to mu je novanik bio olakan. Morao je platiti pekaru i njegovim prijateljima da odustanu od tube. Pajkani bi bili vrlo zadovoljni da su ga mogli ostaviti tu no u eliji. Morao je biti sretan to se tako brzo izvukao. Mislio je na plavu pekaricu i itao naslove u novinama. Odjednom zastade. Je li mogue! to ti je? upita Bruno, dok je itao spise to su se odnosili na galeriju, a koje mu je bila pripremila Pamela. Uzalud je pokuavao da ih proita. Misli su mu se neprestano vraale na Lorraine Mareuil.

Nije mislio na nita odreeno. Sjeao se lijepog dojma koji je ostavljala. Skoro je zaboravio na crnku s palicom. Pitao se nema li Pamela pravo: je li zaista vidio, ili je izmislio palicu u ruci mlade ene. Neraspoloeno pogleda spise l ponovo zapita Ignaca o emu se radi. Ignac mu, umjesto odgovora, prui novine. Gledaj. Na prvoj stranici, preko pet stupaca isticao se naslov: Ubojstvo u XIV okrugu. Radi li se o obraunu izmeu bandi? Pogledaj sliku... Zar ne prepoznaje mladia? Otisak je bio nejasan. Blijedo lice kosmatog mladia s oputenim brkovima teko se moglo razaznati. Taras Buljba podsjeti ga Ignac. Bruno se tre. Sjeti se lanoga traga koji je pronaao Ignac: potanske slubenice i njezina zarunika. Brzo proita novinski izvjetaj. Noas je na ploniku u Ulici Emile-Richard pronaen le. Radi se o 25.godinjem ovjeku. Ubijen je sa dva metka iz revolvera kalibra 7 milimetara. Nije pronaeno oruje kojim je zloin izvren. Ubijeni je na ruci imao lani s ploicom na kojoj pie Jean-Franois. Zacijelo je to njegovo ime. Novinare je najvie zaudilo to su prsti rtve vrsto u depu stezali drak noa otrica kojeg je probila konatu bluzu. Zbog toga se moglo pretpostaviti da se radi o obraunu izmeu dviju bandi. Kad je Jean-Franois vidio da je u opasnosti, pokuao je izvui no, ali je ubojica bio bri. Prema posljednjim vijestima, policija nije u kartoteci imala otiske prstiju ubijenoga. Zato se smatra' da je to neka sporedna linost podzemlja. Mole se svi koji mogu dati podatke o identitetu rtve da se odmah jave. Kad je zavrio itanje, Bruno skoi. Hajde. Ignac poe za njim bez pitanja. Nije mu bilo potrebno nikakvo objanjenje. Projurie kroz galeriju. Pamela, koja je razgovarala s nekim amerikim turistima, zaueno je gledala.

Ignacov jaguar bio je parkiran u susjednoj ulici. Bruno sjede za upravlja. Ako sam dobro razumio ree Ignac, idemo kod male potarice. Kako se ono zvae ta djevojka? Michle... Ne znam joj prezime . . . ini mi se Coutard... Najzad je bio zadovoljan samim sobom. Njegov krivi trag ipak je neto vrijedio. Zar ne misli da je otila na policiju? Pa to onda? Ali Michle Coutard nije obavijestila policiju. Toga jutra krenula je na posao kao i obino. Na Trgu Falgire stala je da doeka Jeana-Franoisa. Tu su se uvijek sastajali i odlazili zajedno u potu u kojoj su radili. Na poslu ga je i upoznala. Uznemirila se kad je vidjela da vrijeme prolazi, a Jeana nema. Nije znala to da radi: da ode sama u ured, ili da poe u njegov stan. Sjetila se da je esto preko noi ostavljao ukljuenu plinsku pe i da ga je nagovorila da je izbaci. Jean-Franois je uvijek govorio da ona misli samo na najgore, da je pesimist. Ali nije bilo tako. Samo je bila oprezna. Nije imala pojma to se dogodilo. Rekavi sama sebi da se stranke na alteru mogu malo strpjeti, uputi se u Jeanov stan. Imala je klju. Nije nikoga nala. ak ni krevet nije bio raspremljen, a budilica je stajala zakoena. Jean-Franois proveo je no negdje drugdje. Sada je poeo da se javlja strah. enski strah. Pomislila je da joj je Jean nevjeran. Zato je ve bio nekoliko dana drukiji, zaokupljen neim. Zapravo, od roendana. Odlui da ode u ured. Usput je smiljala kako e opravdati zakanjenje. Novost je saznala sasvim sluajno. Preletjela je oima preko glavnih naslova u novinama koje su visile na kiosku. Ugledala je sliku i pomislila da e se sruiti mrtva. Kupila je novine. Dok je plaala, ruke su joj drhtale. Proitala je izvjetaj tri puta. Zatim je, kao luda, otrala kui.

Putem ju je zaustavio neki mladi, malo plaljiv. Rekao joj je u ali da prebrzo tri i vratio joj novine koje su joj ispale. Mladi, zacijelo, nije shvatio zato mu je novine bacila u lice i pobjegla. Kad je stigla kui, sve je ispriala majci. Zagrlile su se, drhtei. Nisu znale to da uine. A onda je netko pokucao na vrata. Pogledale su jedna drugu. Gospoa Coutard ode da otvori, ali sigurnosni lanac nije skidala. Na stepenitu bila su ista ona dva mukarca koja su dolazila prije tri dana i ispitivala kerku o sudaru automobila. to elite? Dobar veer, gospoo ree Bruno. Sjeate li me se? Ona potvrdno kimnu. Je li tu vaa kerka? ena ne odgovori i Bruno shvati da zna o smrti Jean-Franoisa. Jeste li obavijestili policiju? Gospoa Coutard osta nekoliko trenutaka nepomina, kao da je paralizirana. Zatim zanijeka glavom. Moda bi bilo bolje da uemo rekao je Bruno. Ona se bez rijei sloi, zatvori vrata, skine lanac, otvori i pusti ih unutra. Stan je bio namjeten bez ukusa, bez originalnosti, sasvim obino. U kuhinji osjeao se miris ustajalosti. Tamo su nali Michle. Sjedjela je nalakena na izlizani stol. minka za oi i lice se rastopilo. Vidjelo se da je plakala, bila je toliko utuena, da se nije ni zaudila to ih vidi. Priajte... Ali ona nije mogla govoriti. Trebalo joj je postavljati pitanja, a ona je odgovarala tihim, skoro neujnim glasom. Ree kako je saznala za Jeanovu smrt. Posljednji put vidjela ga je juer. Nakon posla dopratio ju je do kue kao i obino. Nije ni pomislila da ga vie nikada nee vidjeti. Zar vam nije nita rekao prije nego to ste se rastali? Michle nije odmah odgovorila. Pogledala je majku pa Ignaca. koji je stajao i osjeao se nelagodno u maloj kuhinji. Zatim je priznala. Rekao je da emo uskoro biti bogati.

Bruno zapita: Jeste li ga pitali na koji nain e se obogatiti? Pitala ga je. ak je navaljivala. Jean je konano kazao da to ima nekakve veze sa sudarom onih dvaju automobila. Sa sudarom? Je li jo to rekao? Nita... Ali i to je bilo dovoljno. Slika je bila sve jasnija. Bruno je zamoli da pou do Jeanove sobe jer je imala klju. Najprije je odbila. Uspio je da je nagovori, rekavi da je Jean zacijelo ostavio nekakvo pismo ili poruku za nju, to ona nije spazila kad je jutros bila u sobi. U njezinu je interesu da pronae to pismo prije nego to stigne policija. Jer netko e zacijelo obavijestiti policiju, netko s pote, neki prijatelj ili susjed, kad prepozna sliku u novinama. Jeanova soba bila je tipina sluinska soba, u potkrovlju. Bruno se zaudi da je ista i uredna. Nije mu bilo jasno zato je oekivao nered. Zidovi su bili goli, bijelo okreeni, kao u samostanu. Namjetena je bila samo najnunijim pokustvom. Uski krevet, veliki ormar na kojem je bio koveg presvuen kotskim platnom, noni ormari, plinska pe i kiobran u uglu ispod umivaonika. Na kosom krovu bio je prozori kroz koji je prodirao hladan zrak. Noni ormari s velikim budilicom bio je prekriven Ilustriranim asopisima. Kad su se penjali na mansardu, Ignac mu je apnuo: Ucjena, zar ne? Tako se inilo na prvi pogled. U ovom trenutku zanimalo ga je da li je Jean poduzeo mjere sigurnosti za sluaj da ucjena ne uspije kao to se i dogodilo. Meutim, nisu nita pronali. Uzalud su sve prevrnuli, dok ih je Michle ljuti to promatrala. Pretresli su depove odijela koja su visila u ormaru, zatim koveg u kojem je bilo prljavo rublje. Pregledali su pe. Uzalud-Jean-Franois bio je, ini se, nedorastao za takvu vrstu igre. Nije pomiljao na najgore; toliko je bio samouvjeren. Bruno pogleda kroz prozori. Na limenom krovu par golubova epurio se u jutarnjem sivilu. Dobro promrmlja. Moemo sii. Ja... Michle odmahnu glavom. Ostat u jo malo ree tihim glasom. Razumijem uzdahnu Bruno.

Michle Coutard sjedjela je na krevetu i sluala kako im se koraci gube niz stepenice. Onda se najednom pokrenu, otra do prozoria i irom ga otvori. Prijao joj je svjei zrak na vrelim obrazima. Golubovi odletjee s krova i spustie se malo dalje. Michle pro vue ruku kroz otvor. Lijevo od prozora bilo je skrovite. Jean ga je otkrio prije nekoliko mjeseci kad je pokuao uhvatiti ranjena goluba. Dok su ga ureivali, veselili su se kao dvoje djece. Sjetila se sada toga i duboko se raalostila. Prisili se da ne misli na nita. Pokuala je da izvue ciglu iz zida ali joj nije uspjelo i nokat joj se slomi. Nije se na to obazirala. Stajala je na vrcima prstiju da bi rukom dosegla to dalje. Konano je uspjela dohvatiti ciglu. Meutim, vlana opeka kliznu joj iz ruke. Srce joj se stislo' dok je ekala da se razbije na dvoritu. Ali buka nije bila tako strana kao to je oekivala. Iz skrovita izvue staru limenu kutiju za kekse. Zatvori prozori, zgrabi torbu i poe s kutijom pod rukom. Kad je stigla pa ulicu bila je zadihana od tranja niz stepenice. Poe, ali ju je netko zaustavio. Gospoice. Tre se kad ugleda visoka ovjeka sivih oiju koji joj se smijeio. Dopustite... Uzeo joj kutiju iz ruke i otvorio je. Michle ga i ne pokua sprijeiti. Osjeala je da iza nje stoji krupni tip s boksakim licem koji se pribliio i gledao to je u kutiji. Ali nije bilo niega to bi ih zanimalo. Ljubavna pisana, presavijena naetvero kako bi lake stala u kutiju, zlatni medaljon i nekoliko drugih sitnica koje su imale vrijednost samo za Michle. Bruno zatvori kutiju i vrati je Michle. Oprostite ree s iskrenim aljenjem. Djevojka uze kutiju i ode sputene glave. Nije se ni okrenula. A to emo sada upita Ignac. Bruno je mislio na Lorraine Mareuil.

 Trenutak... ree Bruno.

Fortune koja se urila da obavijesti Lorraine Mareuil, zaustavi se. Samo asak... elio sam vas pitati da li vi uvijek otvarate vrata? Vrata? Da, gospodine. Nespreman, nije skrivao da je iznenaen. Gospoa Mareuil ne moe primati posjete, a da vi to ne znate. Ona ponovi da gospodine gotovo nehotice, shvaajui malopomalo to on hoe. Vi ste znai vidjeli tog... tog... Nije mu se urilo da ga opie kako bi mogao bolje vidjeti njene reakcije. Fortune je paljivo gutala svaku njegovu rije. Sve e mu rei bez tekoa. Mladi ovjek, crn, dosta mrav, s brkovima... Fortune mrmljajui ponovi opis, zatim joj se lice razvedri kao da je pred oima ugledala sliku to je traila u glavi. Mislim da jesam ree ona. Mladi ovjek s ovakvim brkovima i blijed. Kaiprstom opie iznad gornje usne luk i ree: Kineski brk. Nije bilo sumnje. Govorila je o Jean-Franoisu. Da bi bio sasvim siguran, Bruno joj prui fotografiju, koju je na brzinu izrezao iz novina. Fortune uzme fotografiju, sva uznemirena. Ako ti je slika objavljena u novinama, obino to znai da neto nije u redu pomisli ona. Prepoznajete li ga? Gotovo da je htjela rei da ga ne poznaje, da se prevarila. Ali izmijenivi s njim pogled, proita mu u oima da ga nee moi uvjeriti. Ponovo pogleda fotografiju. Pomisli da nita ne riskira ako bude rekla istinu. Da, to je on... Nisam ga odmah uspjela prepoznati, ali to je on... Neto mu se dogodilo? Bruno je preuo pitanje. Kada je doao? zapita. Juer... Da, tako je. Juer ujutro. U koliko sati? Bilo je oko deset sati... Upravo sam se vratila iz Dieppea. elio je vidjeti gospou Mareuil?

 Da, gospou, ali... Nije je vidio? Fortune kimnu glavom kao da je eljela rei da nije ona kriva. Imala sam nalog. Je li navaljivao? Navaljivao je. Rekao je da ima neto vano da kae gospoi, da ga gospoa poznaje. Ali ja... Poznaje ga? upita Bruno. Rekao je to? Rekao je. Ja sam otila to rei gospoi, ali ga ona nije htjela primiti... Otiao je? Da. Nita drugo nije rekao? Bio je nepristojan. Kada se toga sjetila Fortune je pocrvenjela. Nije se vraao? Nije. Prekinula ih je Lorraine Mareuil koja je mirno silazila stepenicama. Vidjela ih je. ali se nije urila. Gledala ih je, mirno, kao da nije iznenaena to vidi Brunu. Da li je ula njihov razgovor? Nije nosila dugaku crnu haljinu od satena, ve ogrta od ocelota i na glavi kapu od istog krzna. Spremam se izii ree. Fortune zbunjena to je zateena kako brblja s posjetiocem .nije znala kamo e sa sobom. Lorraine Mareuil joj ree da pozove taksi. Bruno je zadra. Ako smijem... Moja kola su dolje. Lorraine Mareuil kao da je oklijevala. Uinilo mu se da joj se njegov prijedlog ne svia. Onda vas molim da priekate, jer moram prije telefonirati. To je bilo dobro, jer je tako imao vremena obavijestiti Ignaca koji je ekao u kolima. Naao ga je naslonjena na haubu jaguara u ivom razgovoru s nekom plavuom. Ne moe se rei da gubi vrijeme. Zatim uljudno pozdravi djevojku: Vi ste pekarica? Molim? zaudi se ona s jakim njemakim akcentom.

 Nemojte ga sluati. On se ali. Uiva da zbiva ale. Strogo pogleda Brunu kako bi ga upozorio da mu ne kvari ivotni susret. Gospoica je vicarka. Ime joj je Ingrid i dolazi iz eneve. Nije znala kako e doi do zgrade Radiotelevizije i ja sam joj ponudio... Molim te kljueve kola rekine ga Bruno. Na mjestu su. Zato? Bruno ne pogovorivi sjede za upravlja, upali motor pred zaprepatenim Ignacovim pogledom. Taksi-stanica je malo dalje ree mu. Da? zareza Ignac. Hoe da ti nacrtam? Pretjeruje. Bruno krene ne dopustivi mu da nastavi. Vidio je da Lorraine Mareuil izlazi iz kue. Ignac ostane trenutak oamuen, ne shvaajui, zatim se okrene prema Ingrid koja nije razumjela to se dogaa. On je takav ree s usiljenim smijekom. Voli se aliti. Pratio je pogledom Brunu koji je iziao iz jaguara da otvori vrata kola nekoj eni u kaputu od pantere ili neke druge sline ivotinje na tokice. To je, bez sumnje, Lorraine Mareuil. Priekao je da krenu. Preostaje nam da uzmemo taksi ree on Ingrid. Osim, ako vi ne elite. Prekine se iznenada. Bijeli fiat pojavi se iza ugla i pone pratiti jaguara. Nije gubio ni trenutka. vicarka nije nita shvaala. Vukao ju je za ruku prema taksistanici. Ali... ali... Moete me zvati Ignac, ree, gurajui je na zadnje sjedalo taksija koji je bio prvi u redu. Zauenom vozau pokae bijeli fiat to je krenuo za Brunom prema mostu Garigliano. Za onim tamo... bijelim. E, pazite ree ovjek. Neu nikakvih pria. Zar vam tako izgledam?

 S aneoskim smijekom ree Ignac. Bruno nije jo spazio da ga prate. Lorraine Mareuil zaokupljala je svu njegovu panju. Da li ste opazili? upita ona. to? Privezala sam pojas. Da, opazio sam. Nasmije se tiho kao da mu je uspjela podvaliti. Potpuno nesvjestan pokret, ree ona. A vi ste oko toga sagradili cijelu priu. Da li jo uvijek vjerujete da je tajanstvena crnka umijeana u nesreu mojeg mua. Ona nastavi ne ekajui njegov odgovor. U meuvremenu, ako nam se desi nekakva nesrea, neete valjda misliti, da sam je ja izazvala. Kamo emo? uznemiri se Bruno. Ona mu ree. Imala je sastanak s odvjetnikom svoga mua, gospodinom Cournotom u njegovoj kancelariji, to je bila nedaleko od Bulevarda Courcelles. Dobar komad puta. Umjesto da proe Parizom u ovo vrijeme velike prometne guve, vie je volio zaobii periferijom. Vozei, on izvadi iz depa fotografiju Jaan-Franoisa. Lorrainie Mareuil koja je pratila njegove pokrete uze mu je iz ruke. to mislite? Ona baci pogled na fotografiju i podigne obrvu u znak da je uope ne zanima. Nita! odgovori ona. to da mislim? Fotografija je loa, ali mislim da je na njoj netko koga poznajete. Zaista? Bruno nije odustajao. Doao vas je posjetiti juer ujutro. Niste ga primili. Tvrdio je da ga poznajete... Fortune vam je to rekla? Nije slae on. Nastojao sam da progovori, ali uzalud. On joj pokaza sliku. Znate li sada o kome se radi? Mislim da znam potvrdi ona. Ako je netko koga poznajete moete mu rei da je velika aljivina.

 Zato? zaudi se Bruno. Doao je prije dva dana... Fortune nije bila kod kue i imala sam muke da ga se oslobodim. to je htio? Razgovarati o mojm muu. Ah! Tvrdio je da su mu poznate nekakve pojedinosti koje e me zanimati. Pojedinosti o nesrei? Tono tako... I zatim je utjela i on je bio prinuen da je istjera iz njena posljednjeg sklonita. Koje pojedinosti? Ne znam. Nije vam rekao? Nisam htjela da ih sluam. Nije mi mogao rei to i sama ve nisam znala. A traio je za uzvrat novac. Naravno da nisam pristala. Izbacila sam ga. teta ree Bruno. Zato? Bruno ne objasni. Bio je loe sree. Jean-Franois nije nita ostavio iza sebe, a sada mu Lorraine Mareuil kae da nije htjela nita uti. To je bilo i razumljivo. Na njenu mjestu malo bi ljudi saslualo Jean-Franoisa. Otvorila je torbicu i izvadila upalja od masivna zlata i cigarete. Zapita ga da li eli cigaretu. On odbije. Nije puio ve desetak godina. Nakon one noi kada je neki osamljeni strijelac uzeo na nian njegovu upaljenu cigaretu. Nije nikada saznao da li je duan da zahvali ivot sluaju to je u posljednjem trenutku maknuo glavu, ili nespretnosti strijelca. Metak mu je okrznuo lice, ostavivi polumjeseasti oiljak na uglu usana. Jean-Franois je ime aljivine, kako ste ga nazvali i koji je zacijelo bio svjedok nesree... nastavi on. A zato je to vano? Ona je izvadila iz usta cigaretu kako bi odgovorila. Otpuhnula je dim kroz otvoren prozor.

 Objasnit u vam ree on. Jean-Franois je neto vidio to nije trebao da vidi i pokuao je unoviti svoju utnju. Unoviti svoju... Ucjena znai. To ste htjeli rei? Tono. Ona se ponovo nasmije. S vama, gospodine Campana, zaplivali smo u potpunu tajanstvenost. Moram priznati da i nije tako nezanimljivo kako sam to sebi zamiljala... Nepoznata mlada ena vas udara bez vidljiva razloga, zatim ucjena. Sretni ste to vas to zabavlja ree Bruno. Ona se uozbilji i zapita: Da li to znai da je nesrea to je zadesila mog mua povod za ucjenu? Mislim da jest. Ali to je razlog da tako mislite? Jean-Franois je noas ubijen. Nakon toga nastala je utnja. Na periferiji moglo se voziti bre nego to ,je Bruno mislio. Jaguar je obiao Pariz i kroz vrata Champerret krenuo u Ulicu Courcelles. Lorraine Mareuil nakon nekoliko dimova nervozno ugasi cigaretu u pepeljari na upravljakoj ploi. Nisam vas ba najbolje razumjela promrmlja. Koji vas razlozi navode na pomisao da je smrt Jean-Franoisa u vezi s nesreom to je zadesila moga mua? Vrlo jednostavni... Jean-Franois je imao djevojku kojoj je sve ispriao. On se ispravi: Sve, osim glavnog. To jest ono to je vama htio ispriati. Razumijem... Ali ne shvaam jo uvijek zato je to meni htio ispriati, ba meni. Pa rekli ste maloas. Nadao se novcu. Moda mu nije bio dovoljan novac onoga kojeg je ve ucijenio. A koga je ucijenio po vaem miljenju? Ne znam. Moda vau suputnicu?

 Tko zna? odgovori Bruno. I kako su stigli na Bulevar Courcelles, on lagano zakoi da zaustavi jaguara na crvenom signalu.

***
Ignac se u taksiju opustio. Praenje je zavravalo. Fiat pratei jaguara uao je u Pariz. Na periferiji se bojao da ga voza fiata ne otkrije. Taksi na periferiji je rijetkost. A Ignac je preziruu svaku opreznost stalno govorio taksisti da se priblii. elio je vidjeti tko to prati Brunu. Vidio je nekog nezgrapnog tipa s etvrtastim licem i bradom. Nije ga poznavao. ovjek se okrenuo prema taksiju, a Ignac je, elei da ga ovaj ne spazi, poljubio Ingrid u usta koja to nije oekivala. U poetku nije protestirala, ali kad je prolo prvo iznenaenje, a poljubac se produio, ona se otimala i napokon uspjela da se oslobodi. Zasluujete pljusku. Nadam se da u zasluiti i dvije odgovorio je grlei je ponovo. Opirala se sada samo formalno, na alost vozaa koji bi uivao da izbaci iz kola tog gorilu. Ali je djevojka popustila i on se vratio svojoj vonji. Sve su iste, zareza on, utuen. Samo na to misle. Ignac je mislio da vicarski ru za usne ima najbolji okus na svijetu. Pogleda utonula u plave oi, milujui joj rukama grudi, uivao je u radosti tog majstorskog prepada. Kamo idemo? zapita. Pst! Tajna. Ah, tajna... to da radimo prekinu ih voza. Ignac ponovo usmjeri panju na kola koja je pratio. Dvadesetak metara ispred njih jaguar je nakon to je vozio Bulevarom dao znak da skree ulijevo. Fiat je nastavio istim putem. Ali u tom trenutku upali se naranasto svjetlo. Brzo!

Ignac je pourivao vozaa, ali je ovaj sa zlobnim uitkom usporio i zaustavio se pred crvenim svjetlom. Ne mogu kroz crveno svjetlo ree licemjerno. Ignac mu je htio "zavrnuti vratom. Duboko udahnu kako bi se umirio. Taksi je bio primoran da eka. Bilo je besmisleno uzrujavati se. Uz sreu koja ga danas slui pronai e automobil. I zaista ih je pronaao. Prije nego to se nadao. Kad se upalilo zeleno svjetlo taksi se uputi u ulicu u kojoj su nestali automobili. Stop! skoi Ignac. Opazio je jaguara. Iza njega nekoliko metara dalje stajao je fiat. Ne mogu se ovdje dugo zadravati uzdahne voza. U dnu ulice Ignac opazi Lorrain Mareuil i Bruna kako razgovaraju. Napokon su se razili i Bruno se vrati u jaguar. Ignac je mislio da e sada krenuti, ali ne. Jaguar je ostao na mjestu. Bruno je, dakle, odluio da prieka Lorraine Mareuil. Hoemo li ovdje satima ekati? Ba tako ree Ignac. Znao je to treba uiniti. Obavijestiti Bruna. Ali on nije mogao otii, jer je bradonja iz fiata mogao crtati i njega ako je znao Bruna. Okrene se Ingrid. Otii e mirna koraka do mog prijatelja i rei mu da je tip iz fiata isuvie znatieljan... I vratit e se da mi kae to je rekao. Hoe li? Eh, rekao sam vam da ne volim prie prigovori taksist. Hajde, plaam trostruko. Zatim, kad je pogledao taksimetar ree: Ah, ne! Dvostruko. Ni to nije. malo. Hajde obrati se Ingrid. Ona izie iz taksija i uputi se ulicom. Imala je zamaman struk i divne noge. Proe pokraj fiata a da je voza nije ni pogledao i prie Bruni, koji je nije odmah prepoznao. to radite ovdje? Ona mu se nasmijei. Imam poruku... onaj tip iz fiata je radoznao... Kojeg fiata? Onog bijelog, tamo...

Bruno pogleda u retrovizoru i opazi loe parkirani fiat. Voza je bio gotovo nevidljiv, stisnut uz vrata. Nije mu trebalo dugo da shvati. Upali motor. Gdje je Ignac? U taksiju na kraju ulice... Ima li odgovora na poruku? Ona kao da se zabavljala. Da. Recite mu da... U retrovizoru ugleda kako fiat iznenada kree. Momak mora da je nanjuio spoj. Imao je tono toliko vremena da krene i da mu preprijei put. Ignac, koji je pratio scenu, jurne iz taksija. Hej, vi! zavie mu voza. Vraam se. Nekoliko trenutaka kasnije bio je uz automobile zaustavljene na cesti. Bruno je bio bri od njega. Ve je izvukao bradonju iz fiata, vukui ga za okovratnik kaputa i vrsto ga je drao na zaprepatenje prolaznika. Polako, Campana ree ovjek. Moemo i pristojno razgovarati. Bruno mu brzo jednom rukom opipa odijelo. Nemam oruja, ako to traite. Bruno Ignacu pokae na vicarku i ree: Odvedi gospoicu da pogleda izloge. Ja i gospodin moramo razgovarati. Ignac je oklijevao, zatim slegne ramenima. Napokon, bolje nije mogao ni poeljeti. On odvede Ingrid do jaguara. Bruno naredi bradonji, da sjedne za volan fiata i sjedne pokraj njega. Kad je Ignac oslobodio prolaz, rekao mu je da stane na prvom slobodnom mjestu. Nije elio i dalje izazivati znatielju besposliara to su uokolo glasno postavljali pitanja. Ime mi je Haret izjavi ovjek kreui za jaguarom. On ispravi jednom rukom okovratnik kaputa koji mu je Bruno zguvao. Imate ruetine, Campana.

 Zato me pratite? Ne vas. Lorraine Mareuil? Tako je. Zato? Haret ne odgovori. Jaguar koji je obiao kue zaustavi se pokraj taksi-vozaa kojeg je poeo psovati na pasja kola. Bruno dade znak da ih prelazi i pouri Hareta da isprazni svoju vreu. Ja radim za osiguravajue drutvo. To je poduzee osiguralo i Mareuilov DS. Pa onda? Jerme Mareuil je upisao ivotno osiguranje... I drite se dobro, premija iznosi dva i pol milijuna novih franaka. Bruno nije pokazao da je iznenaen. Tko dobiva premiju? Njegova ena... Uzeli su policu za dvoje, tko preivi, taj je korisnik. Kada su je uzeli? Prije sedamnaest mjeseci. Bruno procijeni. Ako se jednog dana potvrdi da je Mareuil ubijen, nee trebati dugo traiti motiv. Haret zaustavi fiat u pokrajnjoj ulici paralelnoj s preanjom, ispod ploe s naznakom da je zabranjeno zaustavljanje. Dakle, pomislili ste da Mareuilova nesrea nije sluajna? Neu vam ja priati kako se to dogodilo... Daju nam u ruke dosje s nareenjem da utedimo ako je mogue etvrt milijarde franaka. A mi se snalazimo kako znamo i umijemo. Jeste li togod pronali? Nita posebno. Ali rei u vam. Ve vie od dvadeset godina teglim i nauio sam samo jedno, nanjuiti skrivene sluajeve i prije njihova izvrenja... Dao bih se objesiti da se iza ovog neto krije. Nemojte se truditi prekine ga Bruno. Ispriajte mi u emu vi vidite podvalu. Haret se poea po bradi, kao da se eli pribrati.

 Ima jedna toka u Mareuilovu ugovoru o osiguranju a ta je da se polica ne moe unoviti ako se radi o samoubojstvu ili smrti pod sumnjivim okolnostima. Mislite da se Mareuil ubio? I da je elio zabauriti svoje samoubojstvo nesreom? To bi me udilo... Pretpostavimo na trenutak da je tako i da je sam ugasio sva svjetla i naletio na prva kola to su naila... Nije mogao biti siguran da e umrijeti u sudaru... On se prekine, a zatim nastavi kao da eli to bolje uvjeriti Brunu. Istraivao sam, i mogu rei da nije imao razloga da se ubije. Nikakva neizljeiva bolest, nikakve poslovne neprilike. Postoji samo jedno. Nije se najbolje slagao sa enom. Ali, kad bi se svi koji se svaaju sa enom ubijali... Tko je identificirao Mareuilovo tijelo? Haret se popustljivo nasmije. Znam na to mislite... Zamjena lea. To je, bez sumnje, prva misao, ali takoer i prva provjera... Vjerujte mi, u DS-u je bio Mareuil. Kako moete biti tako sigurni? Otisci prstiju. Za policu takve vrste uzimaju se uvijek otisci klijenta. To je formalnost koju nitko ne odbija. Dakle, ako sam dobro razumio, ostaje samo jedna pretpostavka. Ubojstvo... Da li je automobil ispitan? Strunjaci su izriito rekli: Mareuilov automobil nije bio namjerno pokvaren. to vas onda spreava da zakljuite da se radi o nesrei. Zelja za slavom. to li? Mogu li vas neto upitati? uznemiri se Haret. Izvolite. Zato vas toliko zanima Lorraine Mareuil? to vi mislite? Ako poemo od motiva za ubojstvo, tj. od premije osiguranja, onda postoji samo jedan ubojica a to je Lorraine Mareuil. A kako ona sama nije mogla obaviti taj posao... Ja sam joj pomogao, zar ne? Podsjeam vas da se radi o dvjesta pedeset milijuna.

 Dakle, vi zakljuujete da sam ja ubio Mareuila... Bacio sam se pod njegov DS pobrinuvi se da imam prednost. U nesrei sam imao sve izglede da ostanem s njim... Zar ne vjerujete da ima i boljih naina da se nekoga oslobodite? Haret kimnu ne ba previe uvjeren. Imate i drugih akcija u vaoj aktivi. U svakom sluaju dopustite da vam neto priznam... Bilo da ste to vi ili ne, divim se onome tko je ovo uradio. To je pravi umjetnik svoga zanata. A vjerujte mi, mnogo sam ih sreo na svom putu. On se nagne da stavi motor u pogon i upita umjesto zakljuka: Hoete da vas povezem? Bruno odbije. Imao je jo posla u ovoj etvrti. Prije svega, posjetio je gospodina Cournota. Htio je prouiti odvjetnika i priekati Lorraine Mareuil. Ali odvjetnikova tajnica to se doimala poput foto-modela saopila mu je da je Lorraine Mareuil otila. Nije rekao da e je ekati, pa je pozvala taksi. Bruno se nije suvie raalostio. Zapita da li moe govoriti s gospodinom Cournotom. Nisam sigurna da e vas moi primiti ree tajnica. Njegovo vrijeme... Hoete li se kladiti? Ona pocrveni, promrmlja da se nikad ne kladi i uputi Bruni dug pogled. No, ovaj put u pokuati... Pozvonila je efu koji je na njeno veliko uenje pristao da primi posjetioca. Eto, to sam vam rekao? ree Bruno. O ulogu u okladi dogovorit emo se kasnije. Zbunjena, pokazala mu je vrata efove kancelarije. Cournotu je moglo biti oko pedeset godina. Imao je kratko oianu sijedu kosu i meke crte donjeg dijela lica. Bio je dobro ouvan i djelovao je kao pomalo rastresen poslovni ovjek. Umjesto pozdrava pokretom zamoli Bruna da sjedne, te otrim glasom zapoe razgovor.

 Gospoda Mareuil mi je govorila o vama. Stoga sam mislio da je bolje da vas odmah primim. To je mislio i Bruno. Ne treba da vas podsjeam da mi je vrijeme ogranieno, stoga vas molim da odmah prijeete na stvar. Vrlo dobro ree Bruno koji je odluio napasti bez uvoda. Da li znate za ivotno osiguranje Jermea Mareuila? Gospodin Cournot nije mogao sakriti da je u izvjesnoj mjeri iznenaen. Da li vam je Lorraine povjerila taj detalj? Rekao je Lorraine. Bruno ga zainteresirano pogleda. Ne odgovori otvoreno. Neki Haret... Nije nita drugo rekao. Gospodin Cournot pognu glavu. Da. Sastao sam se s gospodinom Haretom. Vrlo neugodna osoba. Poznato vam je, dakle, to on misli o nesrei Jermea Mareuila? Da... Nesrea koja se dogodi sedamnaest mjeseci nakon upisa ivotnog osiguranja na etvrt milijarde starih franaka moe se initi... pa recimo, malo preuranjena. Odgovorio sam gospodinu Haretu da u tom sluaju uveliko grijei. Kako grijei? Jerme Mareuil sam je traio da se osigura... To vam mogu potvrditi jer sam u tome osobno sudjelovao... Prekine se da bi provjerio Bruninu reakciju. Da vam kaem jo i to da je Lorraine bila protiv toga. Zato? Iz sasvim posebnih razloga... Zaustavi se kao da mu se teko povjeriti. Lorraine je uvijek bila vrlo praznovjerna. Smatrala je da ivotno osiguranje moe donijeti nekakvu nesreu... Treba priznati da su injenice to i potvrdile... Bruno se pitao da li gospodin Cournot govori s odreenim humorom, neto izmeu crnog humora i iste ironije. Ali se inilo kao da advokat ozbiljno vjeruje u ono to govori. Niste pitali zato se Mareuil odluio na to ivotno osiguranje.

Odgovorio mi je alom... elio je ubiti svoju enu i tako se dokopati premije koja bi mu omoguila da obnovi poduzee. To je otvaralo nove perspektive. Poslovi mu nisu ili? Cournot zabaci glavu kao da se pokuava sjetiti. U to vrijeme ako se dobro sjeam, akcije poduzea Mareuil bile su vrlo nisko pale. Ne sjeam se pojedinosti, ali vam moram rei da se situacija kasnije znatno poboljala. A ako je Jerme Mareuil zaista namjeravao ubiti svoju enu? Zacijelo mi to ne bi rekao... Sve ovisi od njegovu smislu za humor... uo sam da se nije ba slagao sa enom. Znam za va razgovor s gospoicom Duvernois, gospodine Campana, odgovori suho Cournot. Usprkos zlobnim objedama, budite uvjereni da je Jerme Mareuil volio svoju enu.,. Ali on to nije pokazivao. Nije pokazivao? Bio je vrlo zatvoren ovjek. Samo je mali broj prijatelja, meu kojima sam imao ast biti i ja, znao o emu se radi. Bruno je pokuao odrediti da li je odvjetnikova intimnost s Mareuilom bila u vezi s mogunou da je bio ljubavnik Lorraine Mareuil. A da je znao da mu ena ima ljubavnika, to mislite, da li bi je pokuao ubiti? To je ve podruje pretpostavki... Ne, ne vjerujem da bi takvo rjeenje privuklo Jermea. Bio je vrlo kolerian. Ali, da li se moe na temelju toga neto zakljuiti?... Bilo kako bilo, ini mi se ipak da je u toj nesrei Jerme izgubio ivot, a ne njegova ena. Vratimo se na Haretovu pretpostavku. Cournot se nervozno pomaknu. Ve sam vam rekao da je apsurdna. Ne mislite valjda da bi Lorraine ubila svoga mua zbog premije ivotnog osiguranja kad nasljeuje, sve njegovo bogatstvo.

 Vi tjerate ipak vodu na Haretov mlin. Motiv postaje nasljedstvo... Da li je Mareuilova oporuka otvorena? Juer ujutro. Da li Lorraine Mareuil nasljeuje sve? Osim nekog nevanog dijela, da. Bruno se trgne. Genvive Duvernois mu je opisala oajne odnose branog para Mareuil. Bio je iznenaen da je Mareuil sve ostavio svojoj eni. inilo mu se da sve manje razumije. Moda tu i nije trebao nita razumjeti. Mogu li vas upitati emu sva ta pitanja? ree odvjetnik. Zbog prijateljstva koje osjeam prema Lorraine Mareuil ree Bruno. To je izvanredna ena. Cournot ga je dugo promatrao bez rijei, zatim tiho ponovi kao da se nastojao u to uvjeriti. Da... To je divna ena. im je Bruno iziao iz kancelarije, tajnica se udubila u tipkanje. Bruno krene prema njoj. Izgubili ste okladu podsjeti je on. Ona je listala po papirima. On joj podigne glavu uhvativi je za bradu. Bit e u redu, ako mi odgovorite na nekoliko pitanja. Iako nije imala mnogo vremena, pristala je. Ali mu nije kazala nita vie o odnosu svog efa i Mareuilovih od onoga to je i sam znao. A naroito ne ono to je elio uti, da je odvjetnik ljubavnik Lorraine Mareuil.

***
da joj je bio ljubavnik izjavi Pamela. Mogu zamisliti. Imao je sve uvjete. Slika oca zatitnika, otmjenost odvjetnika i zanimljive bore Don Juana na zalasku. Sve je tu... Ne svia ti se, je li? to to govori? Oh! Nemoj se truditi. Bio si na najboljem putu da se zaljubi u lijepu vilu po imenu Lorraine i najednom si zapazio da je posrijedi

Naravno

odvjetnik, njen ljubavnik... Tada, da bi se osvetio, nastoji je optuiti da je ubila mua da bi smotala nasljedstvo i malu premiju ivotnog osiguranja... Ne ini li ti se da je ta ljubomora otila malo predaleko? Dobro Pamelino raspoloenje spreavalo je Bruna da mirno misli. Nametala su se dva rjeenja. Smijati se zajedno s njom li je upozoriti na ozbiljnost .sluaja. Bruno izabra drugo. Mislim da zaboravlja Jean-Franoisa ree. Da, znam... Nesrea je hladnokrvan i proraunat zloin. Pitam se kako, ali neka... Jean-Franois je svjedok zloina i eli odati zloince. Novine e pisati: Oh! straan zloinaki makijavelistiki par. Nita se nije dalo uiniti. ini se da si u punoj formi. Nema razloga da ne budem. Zakljuila sam velik posao jutros. Neki stari Amerikanac, neke vrste milijardera to putuje inkognito sudei po tamnim naoalima i debljini ekovne knjiice. A to se tie Jean-Franoisa nemam obiaj da se mijeam u tvoje poslove, ali mislim da nisi na pravoj valnoj duini. Objasni mi. Jesi li tvoju crnku ve iskljuio? Bruno je razmiljao i o toj mogunosti, ali jednu sitnicu nije mogao objasniti. Ako je ona prisilila Jean-Franoisa da progovori, zato je on zahtijevao da se sastane s Lorraine Mareuil? Moda je ona crnka bila u vezi s Lorraine Mareuil..., ree Pamela neuvjerljivo. Ni Bruno nije u to vjerovao. To nije vodilo niemu i samo mu je poveavalo zbrku u glavi. Da li je nesrea bila kriminal ili sluaj, rezultat je ista zbrka. Ako je nesrea imala cilj smrt Jermea Mareuila, problem je saznati na koji su nain ubojica ili ubojice obavili posao. Kola su bila ispravna. Autopsija je pokazala da nema nieg sumnjivog. Motiv za ubojstvo u Lorraine Mareuil ne dokazuje nita. Potrebni su i drugi dokazi. Nije postojalo nite za to bi se uhvatio. Savren zloin, rekao bi Haret. Zloin umjetnika. Kao i Philippeau, svoju teoriju zasnivao je na tome to je Bruno bio umijean u nesreu. Ali da se sudar zbio s nekim drugim kolima, a ne Bruninim, tko bi u nedostatku bilo kakvih pokazatelja ikada pomislio

na ubojstvo? Najloginije je ipak bilo da se radilo o sluajnoj nesrei. Jerme Mareuil, da bi se smirio nakon jedne svae sa enom, sjeo je po obiaju za volan svog DS-a. Ako se izuzme crnka s palicom, to objanjava sve, a i to da je Mareuil vozio u mrkloj noi ugaenih svjetala. Bio je tu jo jedan detalj koji nije bio sasvim jasan. Mareuilova sobarica je rekla da je Jerme trebao otputovati na slubeno putovanje ba te veeri kad se dogodila nesrea. Kako, dakle, da se Mareuil naao u Parizu u tri sata nou iza teretne stanice? Neto ga je zadralo? Svaa sa enom? Ili je moda odluio da odgodi putovanje? Bio je Ignac ree Pamela. elio je pokazati galeriju nekoj strankinji koju je naao tko zna gdje ... Nekoj Njemici... vicarki ispravi je mehaniki Bruno. U svakom sluaju govorila je njemakim naglaskom... Poruio ti je da bi bilo dobro da ga ne zove veeras. ak da ga uope ne zove. Razlog pogaa, mnogo posla na vidiku... Bruno je u poetku mislio da mu kae da prati Lorraine Mareuil, ali je odmah odustao od te ideje. To ne bi sluilo niemu. Haret je pratio mladu enu otkad mu je Osiguranje povjerilo istragu. I to je postigao? Gledaj, tko nam je doao! povika Pamela. Bruno pogleda. Komesar Philippeau gurne vrata galerije. Uao je mirnim korakom i uputio se prema njima. to je novo komesaru? zapita Bruno. Nepotrebno je mudrovati, Campana. Znam sve. I, dolazite me uhapsiti? Sve zavisi od vaih odgovora odgovori Philippeau. Uljudno kimne glavom Pameli. Bit emo mirniji tamo ree Bruno. Mislio je da zna to je dovelo Philippeaua: ubojstvo Jean-Franoisa. Otvori vrata to su dijelila njegovu od Pameline kancelarije. Izvolite, komesaru. Ne nudim vas piem, niste ba prijateljski raspoloeni. Philippeau se ogleda po sobi. Gdje ste bili juer oko 22 sata?, upita.

Bruno se nije prevario. Zaista se radilo o Jean-Franoisu. Zakljuio je da je za ovo kratko vrijeme Philippeau mnogo vie napredovao nego to se nadao. To je znailo samo jedno. Michle Coutard, vjerenica Jean-Franoisa posjetila je policiju. Dvadeset dva sata. Neto poslije vaeg posjeta ovdje? Upravo tako. Veerao sam s Pamelom u malom talijanskom restoranu preko puta... Pamela je jela pagete na bolonjski nain, smijeno, zar ne? Ja nisam... Nadam se da e gazda i konobar moi potvrditi da se niste udaljavali u toku veeri, naroito ne oko dvadeset dva sata. Imam sreu. A to mi namjeravate natovariti na lea? Znate vi dobro. Michle Coutard je sve rekla. Sve, a to? Jutros je va pratilac ispitivao Michle Coutard o ubojstvu njena vjerenika Jean-Franois Lassela. ak ste pretraili i njegovu sobu. to iz toga zakljuujete? Da za to postoji dobar razlog. Recite mi koji. Jean-Franois Lassel je nekoga ucjenjivao. Kako je vjerojatno bio svjedok vaeg sudara s Mareuilom, mislim da je logino povezati dvije injenice.... Budui da je ucjena u vezi s nesreom, Jean-Franois je mogao ucjenjivati vas ili Mareuila... A kako Mareuil nije vie pogodan za bilo to... Ostajete samo vi. Dakle Jean-Franois me ucjenjivao. A ja sam zatim bio kod njega da sredim raune u stilu kriminalistikih romana i da se domognem kompromitirajueg predmeta. Nisam traio da to kaete. Bruno duboko uzdahne. Razumijem zato neke nacije predbacuju Francuskoj kartezijanistiku logiku. Zao mi je, komesaru, ali moja jueranja veera negira vae izvanredno zakljuivanje. Philippeau potvrdi kao da prihvaa, a zatim najnevinije zapita: Ignac Moro nije s vama veerao, vjerujem?

 Ne. Bio je u nekom komesarijatu zbog galame oko neke pekarice koja je bila neosjetljiva na njegov arm. Iziao je u 21.30. Imao je, dakle, pola sata vremena da poini zloin. Zazvonio je kuni telefon. Bruno pritisne dugme. Zauo se Pamelin glas: Posjet za gospodina Campanu najavi. Dolazim odmah odgovori Bruno. Zatim se obrati Philippeau: Komesaru, moram priznati da ste me impresionirali. Pronali ste konano krivca.... Saopit u vam jednu tajnu: Ignac e biti kod kue ove noi... Nasmije se pomislivi na lice Ignaca kad mu usred noi i usred nestaluka s lijepom Ingrid bane policija u kuu. Izvolite ovuda, komesaru. Kako bi izbjegao da Philippeau sretne njegova posjetioca izvede ga na druga vrata kancelarije to su vodila u galeriju. Zatim kunim telefonom zamoli Pamelu da poalje posjetioca. Posjetilac je bila tajnica Mareuila, Genvive Duverois. Ue, prui ruku oklijevajui. Doli ste u pravi as ree Bruno. Upravo sam namjeravao k vama. On je zamoli da sjedne to ona i uini. Promatrala je oko sebe. Stakleni bar, zelene biljke, a naroito brljan to se isprepleo izmeu dvaju prozora to su gledala na dvorite' Da li ste znali da je Jerme Mareuil potpisao ivotno osiguranje u korist svoje ene? Znala je. Rekao vam je to? Neodreeno. Dogodilo se to nakon nesree koju je imao prije dvije godine. Automobilska nesrea? zaudi se Bruno. Ne. Bio je na svojoj jahti za vrijeme odmora. Skoro se utopio. Nije vam rekao to se to dogodilo? Ne sjeam se vie dobro... Govorio mi je o nekom kablu koji je ispustio. Udario ga je u lea i naao se u vodi... Jedva se spasio. Da li je Lorraine Mareuil bila s njim?

 Na jahti? Mislim da jest... Mislite da je umijeana u to? zapita ona u oekivanju. Bruno odmahnu glavom. To ne bi bilo logino. Jerme Mareuil bi to znao bolje nego itko drugi. A da je mislio da e ga ena ubiti ne bi u njenu korist upisao ivotno osiguranje. Osim toga bio bi izmijenio oporuku. Ne bi joj ostavio sve svoje bogatstvo. Sve? trgne se Genvive Duvernois. To treba jo vidjeti. Kako? Bila sam kada je otvorena oporuka potvrdi ona. Bit e provedena istraga. Lorraine Mareuil e naslijediti imetak ako istraga bude negativna. Bruno je bio zauen. Time je sve postajalo drugaije. Postoji toka u oporuci nastavi ona, po kojoj se u sluaju smrti, na izgled i normalne, trai provoenje istrage. Ako bi istraga dala pozitivan rezultat, tko bi bio nasljednik? Ja ree ona jednostavno. Bruno je pogleda. Sada je shvatio njezino dranje. Mareuil joj je zacijelo rekao za taj dio oporuke. Bez sumnje je to bio razlog to je ve od poetka sumnjiila Lorraine Mareuil... Jo ga je neto zabrinjavalo. Zato Cournot nije spomenuo taj dio oporuke? Zato sam dola... ree ona. Povest e se istraga. Ali... Ali? eljela bih da i vi u tome sudjelujete... eljela bih da vi potvrdite da je Lorraine Mareuil... Ubila svog mua. To ste htjeli rei? Ona potvrdi branei se kao da je pomislila da on nee prihvatiti. Samo to? Ah! Naravno, platit u vam. Ja... On je prekine. Istina, ako naslijedi Mareuila bit e u stanju da mu plati. Nisam siguran da u bilo to dokazati. Ona je bila sigurna za dvoje. Pristajete li? On potvrdi. Ionako je ve istraivao sluaj za vlastiti raun.

 Sto mislite o Cournotu? zapita on. Ona se zaudi pitanju. On objasni: Kakvi su njegovi odnosi s Mareuilovima? Ona pogne glavu kao da shvaa na to on misli i ree: Zaljubljen je u Lorraine Mareuil. Ah! ree Bruno. Vjerovao je u to samo upola. Smatrao je da je ona sposobna otii vrlo daleko kako bi to vie optuila Lorraine Mareuil. Ne vjerujete mi? Rei u vam kako sam to saznala. Pretpostavljam da vam je to rekao sam Mareuil. I ne tako davno... Rekao mi je da ona postupa s njim kao s krpom. Zar to nije jasno? Potpuno... potvrdi Bruno. Preostalo je jo samo jedno pitanje. Prema rijeima sobarice, Mareuil je trebao otputovati na slubeno putovanje one veeri kad se dogodila nesrea. Kamo je trebao otii? Slubeno putovanje? Ne znam o tome nita. Ona nabra obrve, razmiljajui. Mogu provjeriti ali sam gotovo sigurna. Nita slino nije bilo predvieno. Bruno je trenutak ostao zamiljen. Sve, ak i najbeznaajnije sitnice kao da su se sve vie zaplitale. U trenutku kada je Genvive odlazila, on je zaustavi. Samo trenutak ree. Susrest ete komesara Philippeaua kad iziete. Nemojte mu nita govoriti ako bude bilo mogue. Kao to je i predvidio, im je stupila na plonik, pristupi joj Philippeau, smijeei se. Gle, gospoica Duvernois... Zar vas zanima moderno slikarstvo?

*** Fortune...
Gospodine? Fortune, htio bih s vama iskreno razgovarati.

Ona nabra elo sa zanimanjem ali zato nita manje sumnjiavo. Kada mu je otvorila vrata i rekla da gospoa nije kod kue, on kao da se nije mnogo zabrinuo. Zapravo je to i oekivao. Prije nego to se popeo uzalud je pogledom traio bijeli Haretov fiat.Zar to nije znailo da je on za petama Lorraine Mareuil? elim s vama razgovarati o gospodinu Mareuilu ree on. Rekli ste mi da je trebao otputovati na slubeni put one veeri kad se dogodila nesrea. Tono, gospodine... Kako ste to znali? Da M vam je to rekla gospoa Mareuil? Ah, ne gospodine... Rekao mi je sam gospodin Jerme... Bio je malo razoaran. Mislio je da se Lorraine Mareuil eljela osloboditi sobarice one veeri, to bi za dalje istraivanje bilo zanimljivo. Ali, oigledno da je njegova teorija pala u vodu. Kako se to dogodilo? Za objedom. Gospodin Jerme je rekao gospoi da mora iste veeri otputovati, zbog nekakva iznenadna posla. Bili ste prisutni? Bila sam odgovori ona tako kao da joj se pitanje uinilo sasvim neumjesnim. Posluivala sam. Da li je rekao kamo putuje? Mislim da je rekao na Istok... Nisam sasvim sigurna. to je na to rekla gospoa? Oklijevala je trenutak kao da nije znala to da mu odgovori. Zacijelo je neto rekla ree on. Pitala ga je koliko dana ostaje na putu... A gospodin Jerme je rekao da e ostati _ dva ili vie dana. Da li je bio zabrinut? Malo... Ali je ipak bio dobre volje. Rekao je da u ja biti najzadovoljnija kao i obino. Zato? Jer sam tada mogla otii u Dieppe i posjetiti svoje. Naravno. Neto mu je stalno iznicalo. Ako je to zaista bilo poslovno putovanje, ak ako je i iskrslo u posljednjem trenutku, kako da o tome nije nita znala njegova tajnica Genvive Duvernois?

 Razmislimo malo predloi on. U koliko je sati odlazio va vlak u Dieppe? U est i petnaest. Vi, dakle, niste vidjeli gospodina Mareuila kad je krenuo? Ne... Gospodin Mareuil trebao otputovati oko deset sati kao i obino... Vie je volio putovati nou. Kako to da je u tri sata nou jo bio uvijek u Parizu? Nije znala. Moda ga je neto sprijeilo da otputuje... ree Bruno. Moda... Vi ste ve bili' stigli u Dieppe, pa ne znate to ga je moglo sprijeiti. Ne... ne znam! Gospoa vam nita nije spomenula? Nita mi nije rekla. Samo da se posvadila sa svojim muem slae on. I gospodin Mareuil je odgodio putovanje. Kao sve dobre kune pomonice i Fortune je zauzela obrambeni stav. Lice joj nije odavalo nita. Nije voljela govoriti o privatnom ivotu svojih poslodavaca. Napasti izravno samo bi uvrstilo njezin stav. Trebalo je prii na drugi nain. Fortune uzdahnu on. Moram vam neto priznati... Opazio je da joj je nepovjerenje pomutilo pogled i odluio je da o tome ne vodi rauna. Fortune ... strano sam zaljubljen u gospou Mareuil. Govorio je alosnim glasom kao to i prilii. Koristilo je vie nego to se nadao. Fortune je zaueno zinula, kao da joj je skrivena istina koju je ve danima traila najednom iskrsla pred oima. Sada shvaate zato sam vas sve to pitao. Bilo je to zato da bih je to bolje upoznao. Ona ne odgovori. Smatrao je da je bolje nastaviti odmah i tako iskoristiti prednost. Obratio sam se vama jer sam mislio da ste vi osoba koja je najbolje pozna... Jeste li razumjeli? Ona lagano kinine. Polaskana povjerenjem nekoga tko e joj moda tko zna? biti jednog dana novi gospodar.

 Rekli su mi da se nije slagala s muem ree on. Da li je to istina? Jo je neko vrijeme oklijevala, ali na kraju potvrdi. Da li su se esto svaali? Kako je jo uvijek razmiljala, on brzo doda: Ah, ne pitam vas o pojedinostima. Recite mi samo da li je to bilo s njene ili s njegove strane? Zacijelo s njegove. Ona proapta jedno da, gotovo neujno. Nije je volio?... Razumijem, teko je to rei. Ali, konano to joj je zamjerao? Ne znam promrmlja ona. Ja... Da?, ohrabri je. Ona ne odgovori. Bio je vrlo naprasit, zar ne? Bio je, proapta. Njegov bijes mora da se nadaleko uo. Niste znali kamo biste se tada skrili. Kada su se posljednji put prepirali? Dan, ili dva prije nesree? Dva dana prije. to joj je predbacivao? ponovi on. Ona je jo oklijevala, pokretala je usne kao da ih grize iznutra, zatim je rekla: Knjige... Knjige? zaudi se on. Kakve knjige? Radilo se o knjigama kao to su one u biblioteci. ula je kako Mareuil vie na svoju enu da vie ne kupuje knjige. Nije volio da ona kupuje knjige? zapita on. Da, gospodine. Osjeao se sasvim izgubljen. Gospoa Mareuil vam nije rekla kad e se vratiti kui? Nije mi rekla. Dobro, priekat u je malo... On joj zahvali to je pristala da ga o svemu obavijesti i zamoli je da o tome ne pria svojoj gospodarici. Ona pristane kimnuvi glavom, odahnuvi da su zavrila sva ta zbunjujua pitanja i ostavi ga samog u biblioteci. On trenutak osta

nepomian pred svim tim knjigama vremenom oteenih konatih uveza. Nije se mnogo razumio ali je bio siguran da su neke knjige stare stoljeima i da im je vrijednost velika. Da li je to bio razlog zbog kojeg Mareuil nije doputao da ih njegova ena i dalje kupuje? To je bilo nezamislivo. Odlui da pregleda da li ima u kui i drugih knjiga; polako izie iz biblioteke. Fortune je bila u sobi za poslugu. Bilo je malo vjerojatnosti da e slijedeih nekoliko minuta odatle izii. Ali ako ga i iznenadi kako razgleda kuu, pronai e ve nekakvo objanjenje. Beumno se pope irokim unutranjim stepenitem i razgleda sve sobe. Nita posebno nije otkrio. Jedina knjiga koju je otkrio bila je posljednja knjiga Franois Sagan koju je razgledao da umiri savjest. U knjizi nije bilo nikakvih zabiljeki. Razoaran sie u salon, a da ga Fortune nije iznenadila. Ona je zacijelo pogreno razumjela Mareuilove rijei. Prie baru i natoi viski i poe zamiljeno pijuckati naslonjen na naslon fotelje nasuprot biblioteci. Zatim iznenada, obuzet naglom inspiracijom odloi au na stol i otvori knjigu, zatim drugu, zatim slijedei red. Zatim sve vrati na mjesto i potrai Fortune da joj saopi da vie ne moe ekati. Nije uzalud utroio vrijeme.

7
Stubino svjetlo se ugasi. Ignac se tiho primakne svjetleem dugmetu. Ostavi proapta Bruno. Nije mu trebalo svjetlo za ono to je radio.. Prsti su mu dostajali. Polagano i precizno okretao je otvara u bravi. uo je kako Ignac polako die, nepomian, oprezan na svaki i najmanji um. Ignac je jo uvijek mislio na Ingrid. Utroio je sate i sate strpljenja kako bi je doveo k sebi nakon veere uz svjetlost svijea. Kada su napokon stigli, morao se boriti da je pokori.

Tono u tom trenutku telefon je zazvonio. Bio bi se ubio to ga nije iskopao i kako je Ingrid odmah iskoristila priliku da dovede u red svoju odjeu, on podigne slualicu. Tko bio da bio zaurla neka ide k vragu. Izvanredno odgovori Bruno. Zakljuujem da si sam. Ne bi zacijelo bio nepristojan pred damom... Predlaem ti, dakle, da provedemo no zajedno... to kae? Nadam se da nisi sasvim gol. Za pet minuta bit u kod tebe. Zar to ne moe priekati? Pet minuta odgovori Bruno sputajui slualicu Ignac uzdahne. Za Ingrid je to bila nerijeena partija. Nakon male operacije, koju je Bruno predvidio, bit e u punoj formi, vratit e se kui, a ona je obeala da e ga ekati. Jo jedno kljocanje i Bruno izvadi otvara. Vrata se nisu dugo opirala. Uoe tiho jedan iza drugoga u mraan stan, osvijetljen samo depnom svjetiljkom koju je Bruno upalio. Znali su da nema nikoga. Nekoliko minuta ranije, opreza radi, Ignac se popeo i zazvonio na vratima kako bi provjerio. Stan se sastojao od dvije sobe, kuhinje i klozeta. Bruno navue zavjese, provjeri da li se sa stubita ispod vrata vidi svjetlo. Sobe su bile prostrane i moderno namjetene. Pokustvo je veim dijelom bilo bijelo i jednostavno. Na zidovima su bili geometrijski i op-art plakati. Svuda je vladao nered Bilo je oito da je stanar samac. to traimo uznemiri se Ignac. Knjigu? Ne znam. Sve to se ne uklapa meu ostale stvari moe me zanimati. To je veselo mrano ree Ignac. to gleda tamo gore? Ta rupa, tamo... Pokazao je prstom zid, pola metra ispod stropa. Bila je tamo rupa veliine palca. Isticala se jer je to bila jedina greka na zidu. Pope se na stolicu kako bi bolje vidio. Rupa je izgledala kao rupa od avla i bila je odnedavno. Unutra je jo bilo praine od gipsa. Bruno sie sa stolice. Tu je stavio dijamante? upita Ignac podrugljivo.

Poeli su paljivo pretraivati stan. Poslije nekoliko minuta kako nisu nali nita zanimljivo, zastadoe jer su zauli nekakav um. Bruno instinktivno pokae Ignacu na prekida. On brzim pokretom ugasi svjetlo. Na pragu se ponovo zau kripa, zatim umovi. Nije bilo sumnje, stanar se vraao kui. Vrata se napokon otvorie Osvijetljen s lea neki ovjek ue u sobu u tiini i zatvarajui vrata prui ruku prema prekidau. Bruno odlui da odmah stupi u akciju. Iznenaenje je bilo veliko. Dobar veer ree on. ovjek se trgne. Bio je vitak, srednja rasta, dobro graen, odjeven u sportsko karirano odijelo. Bilo mu je oko trideset godina. Mravo lice sa sjajnim oima odavalo je da je vrlo iznenaen. Tko ste vi? Trgnuo se kad je ugledao Ignaca. Kako ste uli? Vrata su bila otvorena odgovori Bruno. Otvorena? Tono ree Ignac. Doli smo vas posjetiti a kako vrata nisu bila zatvorena, odluili smo da vas priekamo. to elite? Vae je ime Fontanet ree Bruno. Mare Fontanet je li tako? Da, poznajete me? To vam ipak ne daje pravo da uete u kuu bez doputenja. Jeste li pajkani, ili to? Zovem se Campana, a on Moro. Dolazimo od Mareuila. Znai li vam to neto? Ne znam ga. A sada, ako doputate, elio bih lei. Vi, dakle... Ne uzrujavaj se prekine ga Ignac, stavljajui mu ruku na rame. Ignac nije u prvi mah razumio to se s njim dogaa. Osjetio je da je povuen prema naprijed, da je udario o Fontanetov bok i da je okrenuvi se, udario svom snagom o zid. Podigne se iznenaen i pomalo oamuen. Dudo? zadivi se on vrtei glavom. Crni pojas odgovori Fontanet. Bio je na oprezu, zamahujui rukama, spremao se da ponovi isto na najmanji znak opasnosti.

Ignac se nasmije, usmjeri aku kao da e ga udariti u lice i u posljednjem trenutku ga udari nogom meu noge. Fontanet tucne i opruzi se na sag. Deset godina u Legiji izjavi Bruno. On je poeo, vidio si... Fontanet nije uspijevao doi do daha, u glavi mu je brujalo. Vratit u vam ovo obea teturajui. Vidjet emo kasnije ree Bruno. Sada emo razgovarati o Lorraine Mareuil. Rekao sam vam da ne znam tu osobu. Sjeti se. To je jedna od tvojih klijentica. Mogue. Ali nemam ja samo nju u pameti. Pomoi emo ti da se sjeti. U godini dana uzela je od tebe gotovo za dva milijuna robe. Da li ti je sada jasno? U tome nema nita loeg... Ona vam je rekla gdje ete me nai? Tako je ree Brano. Lagao je. Osjeao je da to Fontanet zna. Opazio je da vei dio knjiga u Mareuilovoj biblioteci dolazi iz poduzea koje knjige prodaje po kuama. Posjet direktoru poduzea otkrio mu je ime i adresu predstavnika koji je bio u vezi s Lorraine Mareuil. to elite od mene? ree Fontanet. Nisam ja kriv to ona voli ono to ja prodajem. Zna li da joj je mu poginuo u automobilskoj nesrei prije tri dana? Vrlo alosno. Evo, i suze mi izbijaju. Gdje si bio te noi? To se vas ne tie. Ne sjea se? Upravo tako. Ne sjeam se. Moda e se sjetiti to si sino radio oko 22 sata? Idite do avola. Neu odgovarati na vaa pitanja. ujete li? Nosite se, ili u zvati policiju. Ah, naao se tko e zvati policiju rugao se Ignac. Nosite se! Mora da je tono stajao na mjestu na kojem upravo stoji. Fontanet na trenutak izgubi ravnoteu. Tko? Kakvo mjesto?

 Onaj tko je pucao u tebe. to?... to priate? Nitko nije ovdje pucao. Bruno mu pokae rupu u zidu. A ovo? Zar to nije trag od metka? Nisi elio ostaviti metak u zidu. iskopao si rupu kako bi ga izvadio. Vi ste ludi! Zar nikad niste zabijali avao u zid? Nije bio ba malen taj tvoj avao ree Ignac. Da nisi upotrijebio kolac? Izlazite! Moda je Mareuil pucao... ree Bruno. Zacijelo mu je dozlogrdilo da plaa sve te knjige koje je od tebe kupovala njegova ena. Ne znam e emu govorite. Gubite se! Ignac pogleda Brunu trljajui aku. Da li da stavim sordin? Ne pribliujte se opomene Fontanet. Ignac koraknu prema njemu. Gospodin ponovo eli biti strah i trepet? Hajde ree Bruno. Idemo. Pa dobro,! ree Ignac razoarano. Prije nego je iziao pristojno je pozdravio Fontaneta. I hvala na maloj lekciji iz duda izjavi prije nego je zatvorio vrata. Silazei stepenicama iza Brune, on uzdahnu: Dakle? Ovo potvruje ono to si mislio, ili ne? Ne znam jo nita prizna Bruno. Dakle nita. Uzalud smo se gnjavili... Sada, ako nema nita protiv toga ja bih kui, jer me tamo netko eka. Vjeruje da te jo eka? Uvjeren sam ree Ignac. Nije smatrao potrebnim napomenuti da je, prije nego je iziao, okrenuo klju u bravi. Vie je volio biti siguran. Dugo iskustvo pouilo ga je da ovjek nije nikada dovoljno lud kad je rije o enama.

Lorraine Mareuil posluila je dva martinija. Crni kostim to ga je nosila s bluzom boje sljezova cvijeta i kuna haljina, ini mi se, da su bila jedina odjea koju je mogla nositi nakon smrti svoga mua. Kaputi sa irokim reverima i pojasom, te hlae to su se prema dolje irile, davale su joj vitak izgled. Bio si na najboljem putu da se u nju zaljubi... rekla je Pamela. Bruno je u sebi priznao da u tome ima neto istine. Gracioznost kojom se Lorraine Mareuil kretala po sobi oaravala ga je. Fortune mi je rekla da ste me juer poslijepodne traili, dolazili da me vidite. Nisam, na alost, mogao ekati... Malo prije on i Fortune utke su se pogledali. Shvatio je da sobarica, ako je i govorila gospodarici o njemu, nije spominjala o emu su razgovarali. S aom u ruci on se priblii biblioteci, ispitujui poredane knjige. elio bih s vama razgovarati o Genvive Duvernois, ree on. To nije ba razveselilo Lorraine Mareuil. Posjetila me je juer nastavi on. eljela me je unajmiti. Unajmiti? Da, eljela je da vodim istragu u vezi s nesreom. Dobri boe! Kakva ideja... Da li vam je makar rekla zato? Oporuka vaeg mua. Vidim... Ona se smrkne i pogne utei glavu i sjedne u jedan od naslonjaa uz niski stol. Zacijelo ste bili iznenaeni kada ste proitali tu toku oporuke. To je najmanje to bi se moglo rei... to mislite, zato je to va mu napisao? Stalno se to pitam. ak pomiljam da je oporuka lana. Da li ete je napasti? Gospodin Cournot me odgovara. Pretpostavljam da on zna to treba raditi, ini se da je vrlo sposoban. Mislim da jeste.

 Moram vam rei da Genvive Duvernois smatra da je on va ljubavnik, ree on blagim glasom kako bi ublaio smisao svojih rijei. Lorraine Mareuil se nasmije Zar da to shvatim ozbiljno... Istina je da je gospodin Cournot moj najdrai prijatelj, ali je isto tako istina da gospoica Duvernois vjeruje da su svi ljudi s kojima se sreem moji potencijalni ljubavnici. Takoer doda: Moda je i na. vas pomislila. Istina je slae Bruno. Eto vidite. Skromno je trijumfirala i svoju je pobjedu utopila u gutljaju alkohola. Nadam se, gospodine Campana, da ste prihvatili njen prijedlog ree ona. Zato? Vidite i sami da su njene sumnje neosnovane. Da nisam prihvatio bila bi potraila nekoga drugoga. Bilo mi je stalo da vas netko .drugi ne uznemiruje. Vrlo sam vam zahvalna. Spremao se da joj spomene Hareta, ali se zatim predomisli. Nita mu vie nije imala rei o ivotnom osiguranju svoga mua. Baci pogled na svoj sat. Za deset minuta Pamela e telefonirati. Da se vratimo na oporuku. ini se da je va mu mislio da ste sposobni da posegnete za njegovim ivotom. To je zaista smijeno... Razumijem... Kako to da nije otputovao one veeri kao to je namjeravao? Ona slegne ramenima. Kao da se nije iznenadila to on to zna. Predomislio se, promrmlja. Razlog je zacijelo bio ozbiljan... Ona se osmjehne krajem usana pokazujui mu da shvaa na koji se nain on eli domoi nekih obavjetenja. Mogu vam ga otkriti Moj mu je htio da ga pratim... Glas joj je odavao aljenje.

 Morala sam to uraditi uzdahnu ona. Moda se nita ne bi dogodilo. Odbili ste? Odbila sam, da. Nisam vidjela emu bi to koristilo To je traio prvi put nakon... nakon mnogo godina. Niste nikada ili s njim? Jesam, dva ili tri puta u poetku. Uspomene na to nisu ba vesele. Zamislite malo provincijsko mjesto kamo stiete u rano jutro nakon cijele noi vonje. Ona zastane pa doda: Moj mu je volio voziti nou, gospodine Campana . .. Slijedea dva-tri dana provodila sam zatvorena u luksuznom hotelu i sluala desetak poslovnih ljudi kako raspravljaju o posljednjem dostignuu Mareuilovih proizvoda; ene ove gospode takoer su ostajale dokraja jer su smatrale da je tako bolje. Ona ustane i nervozno pone etati sobom. Nevjerojatno raznoliko provoenje vremena. Sastanak za sastankom isprekidan rukovima na kojima se razgovaralo o uvijek istoj temi, tjestenini ... Sjeam se da sam tada jedino razmiljala da li je ijedan od ovih blistavih poslovnih ljudi ikada okusio Mareuilovu tjesteninu. ini mi se da sam vas razumio ree Bruno. Razumijete zato sam nakon treeg puta smatrala da je najbolje da se razbolim... Vie volim provesti dan itajui ili gledajui nekakav film. To sam rekla i te veeri svome muu. aa joj je bila prazna Gledala ju je zamiljeno kao da razmilja da li da je ponovo napuni. Odluio je da ne otputuje sam? zapita Bruno. Pokuao je da me uvjeri, ali nisam popustila.. Tada se naljutio i to je trajalo cijelu veer. Kako u takvim sluajevima vie volim utjeti i ne odgovarati, zavrilo se da je zalupio vratima. Bilo je oko 2 sata i 45 minuta. Trenutak je promatrala zamiljeno dno svoje ae, a onda podigne glavu. Dva sata kasnije policija me telefonski obavijestila o nesrei.

Njezine svijetle oi poivale su na Brunu i ona se osmjehne bez veselja. Eto, sada znate sve. Bruno odloi au na stol i iskoristi priliku da pogleda na sat. Tri minute. Usprkos svemu to misli Genvive Duvernois smatram da niste ni najmanje krivi to se tie nesree umiri je on. Sretna sam to ste mi to rekli. Priblii se biblioteci i prijee prstom po redu knjiga u visini svog lica. Pitao se da li je Mare Fontanet obavijestio Lorraine Mareuil da su ga prole noi posjetili on i Ignac. Da li imate revolver? Ona prestraeno rairi oi. Ne... Zato me to pitate? Jednostavna asocijacija... Da li ga je va mu imao? Mislim da jest ree ona ali ne znam gdje je. Nije vano. Oprostite to sam toliko znatieljan. On izvadi jednu knjigu iz reda i rastreseno je prolista. Da li vas zanimaju rijetka izdanja? zapita ona. Ponekad... Pretpostavljam da neke od ovih knjiga predstavljaju malo bogatstvo. Tono. Naroito one s vae desne strane. On pogleda u pokazanom pravcu. Kako ih nabavljate? Obilazite antikvare? Dogaa se... Obraam se takoer i specijaliziranim koama koje... Prekine je zvonjava telefoni; Ah ree. Doputate? Molim . . . izvolite. Znao je tko je s druge strane ice. Da? ree ona. Da. to sam ja. Tko je na telefonu? Ah. dobro. Pogleda Brunu koji joj se nasmijei. Ponovno je u glavi uo dogovoreni Pamelin monolog Promatrao je reakcije Lorraine Mareuil koja je bila zbunjena. Sagnula se nad telefon da bolje uje. Ne razumijem... ne razumijem to govorite. Oprostite, zauzeta sam. Molim vas pozovite kasnije... Kasnije, da... da, gospoice, da... Ona tako nervozno spusti slualicu da se njena slika sruila sa stolia. Bruno se priblii i podigne je. to se dogodilo? Neto loe?

 Ne promrmlja ona brzo. Blijedi ste... Da M je to ubog ovog telefonskog poziva? Pokua biti mirna ali bez uspjeha. Nije nita... nije nita. Bruno nije navaljivao. Sada u vas napustiti ree on. Ako me zatreba te stojim vam uvijek na raspolaganju. Smjekao se uputivi se svom mercedesu Preuzeo ga je tog jutra. Lijeva vrata teko su se otvarala, ali se na automobilu nisu primjeivali tragovi sudara. Uputi se prema automobilu, ali se iznenada predomisli i krene bulevarom do Haretova fiata. Istraitelj Osiguranja bio je za volanom. Bruno otvori vrata i sjedne pokraj njega. Zdravo, Campana. Jo uvijek istraujete? Dokle ste stigli? Nisam se maknuo s mrtve toke Moram priznati da ste stvar dobro pripremili. Jo uvijek vjerujete da sam ubio Mareuila uz pomo njegove ene? Zato bih promijenio miljenje? Nije to mogla sama uraditi. Jedine osobe koje je sretala nakon nesree, a moramo to i dalje nazivati nesreom, bili ste vi i odvjetnik Cournot. Izmeu nas dvojice vie vam se svia da ja budem krivac? Vi ste doivjeli sudar, a ne Cournot. Na vaem mjestu ne bih ni njega ispustio iz vida. Naravno, on je izdaleka upravljao automobilima. to je to? ree pokazujui okvir to ga je Bruno drao u ruci. Uspomena, ree Bruno. Da li ste zato doli? Ne. elio sam vam postaviti dva pitanja. Dva? Samo dva. Dakle? Koliko e dobiti mali lukavac koji utedi Osiguravajuem drutvu etvrtinu milijarde?

Haret ga je sumnjiavo promatrao. Desetinu premije. Dvadeset i pet milijuna, ako vam se tako vie svia. Zato? Hoete li se prijaviti? Drugo i posljednje pitanje. Kada je tono umro Mareuil. U tri sata Zar to nije vrijeme kada se dogodila nesrea? Zacijelo ste vidjeli nalaz autopsije- Tako je pisalo u njemu. Jesam ree Haret. Ali emu sve to? Bruno ree da ne namjerava nita objanjavati i izie iz kola. Campana! pozove ga Haret. Kaite mi to mislite i rei u vam neto to e vas zanimati. Ruka ruku mije... Prvo mi recite, pa ako me bude zanimalo, vidjet u. Haret pogladi bradu, razmisli trenutak i odlui pokuati. Netko vas eka u vaem automobilu. To sam ve znao... Zao mi je ree Bruno. Znali ste? ree Haret. Gadna ste vi nitarija. A ako vam kaem tko u mojim kolima, moda neete tako brzo suditi... U njima je Jules Martial Philippeau, glavni komesar kriminalistike brigade. On se udalji, ostavivi Hareta zbunjenog. Philippeau je sjedio na stranjem sjedalu mercedesa. Bilo je oito da je komesaru bilo svejedno hoe li ga Bruno vidjeti, jer bi se inae bio bolje sakrio. Prije nego je uao u kola, Bruno se sagne i ispita bravu na vratima. Uzdahne: Grijeite kad se sluite vaim tupim noem, komesaru. Ostavlja previe tragova. Ne razumijem o emu govorite, Campana. Vjerojatno sam zaboravio zakljuati vrata, pa vam je bilo zgodnije da me priekate u automobilu. Imate pravo. Bruno nije dalje inzistirao. Poznavao je Philippeaua. Kada je sjeo za volan, otvori ormari na upravljakoj ploi i tamo odloi fotografiju. Znate da se Ignac na vas ljuti, komesaru...

Ignac mu je jutros ispriao Nakon to su zajedno posjetili Fontaneta, Ignac se vratio svojoj Ingrid. Morao je ponovno poeti osvajanjem i u trenutku kada se vicarka skoro predala, zazvonilo je zvono na vratima! Philippeau. Razgovor se ovako odvijao: Imate li nalog za hapenje? Nemam. Nalog za premetainu? Takoer nemam Onda se istite, i to brzo. Philippeau mu zatim objasni zato je doao. Alibi za ubojstvo JeanFranoisa. Naravno, Ignac ga je imao. Dogovarao se do 22 sata s pekarom i njegovim prijateljima o odteti. S te strane sve je bilo u redu. Ali to se tie Ingrid, nita Obeshrabren, zaspao je. Kad se probudio naao je na jastuku poruku. Ingrid se vratila u svoj hotel. Najgore je od svega bilo to nije navela u koji hotel, a Ignac, kao to se moglo i pretpostaviti, nije znao ni kako se zove. Philippeau, ne okreui se pokaza palcem iza sebe. Posjetili ste Hareta? Poznajete li ga? Imao sam ve priliku da ga sretnem Sudei po onome to sam uo, niste mu ba prirasli srcu. Uasno uzdahnu Bruno. A sve sam poduzeo da da mu se svidim. Sto mislite o njegovim idejama o sudaru? Gluposti. Meutim, to ne mora biti i vae miljenje. Naravno... ree Philippeau. On se nagnu prema prednjem sjedalu i pokaza na ono to je Bruno maloas spremio. to je to? Fotografija? Da li je mogu pogledati? Mislim da ste je ve vidjeli. Philippeau uze okvir s fotografijom, primakne je oima, a zatim odmakne kao da je eli bolje vidjeti. Gle, pa to je gospoa Mareuil?... ini mi se da sam negdje ve vidio tu fotografiju. Ah, sjetio sam se: u salonu na malom stoliu u uglu. Dala vam je Lorraine Mareuil? Na neki nain ree Bruno.

On mu uzme fotografiju i vrati je u ormari za rukavice. Vi ste joj ljubavnik? zapita Philippeau. to e vam to, komesaru? Ideja nije loa... ali zar zaista mislite da u njenu ivotu postoji jo jedan ovjek osim njena mua? Philippeau duboko uzdahnu. Nemojmo se aliti ree. Nije mi ni na kraj pameti. U redu... Dakle u poetku je bio sudar automobila, po svemu sudei sluajan. Jedino je zanimljivo da ste vi bili u jednom od automobila. Stoga sam se umijeao u posao, kao i Haret, uostalom. Pomalo sam u to sumnjao. Philippeau se nije obazirao na primjedbu. Postoje dvije pretpostavke nastavi. Ili ste umijeani u nesreu ili niste... Ali ako niste, zato ste toliko zainteresirani? Postoji, dakle, neto to ja ne znam. Doznali ste to? Pustite me da zavrim. Da bi se to potvrdilo, tu je i ubojstvo JeanFranoisa. Ipak se neto skriva iza automobilske nesree. Ali to? Po svemu sudei, Mareuil, jedina rtva, nije bio ubijen. Na kolima i na tijelu nema nikakvih tragova osim tragova nesree. Problem ste, dakle, jedino vi. Imate sposobnost da sve pojednostavnite. Philippeau odmahne rukom u znak da ne prihvaa primjedbu. Bio sam siguran da niste bili sami te noi. Prvo sam mislio da je s vama bio Ignac Moro i da ste bili negdje potpuno bez veze s nesreom. Meutim, ubijen je Jean-Franois, a u to ubojstvo mogli biste biti umijeani samo vi ili Ignac ... Ali imamo alibi... Znam, takoer, da biste sve poduzeli, prije nego biste se odluili za ubojstvo. Zahvaljujem na povjerenju ree Bruno. Opet ste tamo odakle ste i krenuli. Ne potpuno Lorraine Mareuil mi je saopila vau verziju nesree. Radi se o nekoj mladoj crnki koja vas je onesvijestila i koju traite... Zato se smijete?

 Nisam mislio da vam je to ispriala. Mislite li da je u to povjerovala? Niti trenutka. Ona smatra da je to bio va nain da joj se pribliite. Mislila je da je elim osvojiti. Moda pomalo. Bruno nije mogao a da se ne nasmije. Ali vama je ta pria zagolicala znatielju? Ne onako kako vi mislite Iako mi je tada sinulo zato je Ignac traio mladu crnku. U poetku sam mislio da ste priu ispriali Lorraine Mareuil da biste rastjerali njene sumnje u vau krivnju. Dakle, izmislio sam tu crnku s palicom kako bih zameo trag. Ne bi to bilo prvi put. Vi me potcjenjujete, komesaru. Naao bih neto zgodnije... Ali nastavite. Philippeau se zavali u sjedalo. Nemam vie to rei, osim to u razmisliti o toj crnki. Po vaem miljenju ona je rjeenje cijele zagonetke? Ako zaista postoji i ako vas je udarila, onda je to neto to se ne bi smjelo zanemariti. Pretpostavljam da ste s vae strane neto poduzeli. Ali jo uvijek bez rezultata ... Pomislio sam da je u pitanju Genvive Duvernois. Ali nije. Ima savren alibi za no kad se dogodila nesrea, i za onu kad je ubijen Jean-Franois. Bruno je to znao to od mene oekujete? Da mi kaete to o svemu tome mislite. to mislim? Philippeau utei potvrdi. Bruno se zapita da li govori ozbiljno. Moda se samo htio uvjeriti o postojanju crnke s palicom. Dobro ree. Ne vidim razloga da vam ne kaem to mislim... Smatram da je Mareuil ubijen. Philippeau podigne obrve s nevjericom. Nisam drugo od vas ni oekivao izjavi ironino A tko je po vaem miljenju krivac?

 Dopustite da to zadrim za sebe. Moram jo provjeriti neke pojedinosti.

***
Pamela odloi slualicu i okrene se Bruni. Prihvatila je ree. uo sam, savreno si odigrala svoju ulogu. Nije bila ba zadovoljna Zabaci svoju arku crvenu kosu i uzdahnu: Dakle, noas... Nije odgovorio, izgubljen u mislima. Ona mu njeno uze iz ruke slualicu koju je jo drao i vrati je na mjesto. Hoe li da ti kaem? Reci... Ne svia mi se sve to.. Jesi li siguran da se nisi prevario? Rei u ti to poslije ponoi, odgovori on. On uzme dvije fotografije to su bile pred njim na stolu i jo ih jednom pogleda. Postoji mogunost da je dobro vidio. I to ne mala! Ali, to nita ne mora da znai.

8
No je bila mrana. Nebo iznad Bulonjske ume spustilo se do kroanja drvea, tamno i neprozirno. Neugodan vjetar tek je prestao puhati. Kao da se savio oko ulinih svjetiljaka to su se jedva nazirale u drvoredima. S vremena na vrijeme ula se buka automobila ondje gdje se s Passyja ulazi u umu. Taj um postao je odjednom tii to je podsjealo na potmuli i tajanstveni ivot ispod gustog, nepominog granja. Bruno pogleda na sat u kolima. Za petnaest minuta pono. Nije bio nervozan. Muila ga je samo sumnja koje se nije mogao osloboditi. Jesi li siguran da se ne vara? rekla mu je Pamela.

Nije bio siguran. Slika koju je sada imao o dogaaju djelovala je prilino uvjerljivo. Ipak, mnogo je pojedinosti nedostajalo. A osim toga, nije imao niti jednog dokaza Same pretpostavke koje su se lako mogle opovri. To ga je upravo i navelo da noas izvede ovu operaciju. Mercedes je bio zaklonjen pod drveem. Iz drvoreda se nije mogao vidjeti jer su sva svjetla bila pogaena. Bruno je mirno drao ruke na upravljau Kroz zamagljeno prednje staklo gledao je kamenu klupu na drugoj strani drvoreda blizu grmlja. Za etiri minute morala bi se tu zaustaviti jedna kola. Voza bi trebao izii iz automobila i staviti omot na klupu. U tom trenutku sve bi trebalo da se svri. Ili, skoro sve. Ve je prolo vie kola, ali nijedna se nisu zaustavila. Mjesto je bilo dobro izabrano. Prva aleja do hipodroma. Bila je slabo osvijetljena, a ipak se tu nisu zadravale none lutalice. Vie su voljeli zaci dublje u umu. Bruno obrisa staklo i promotri grm iza klupe. Tu je bio sakriven Ignac. Nita se nije micalo. Ignac je bio sasvim nepomian; vrebao je ne obazirui se na zimu i umor. Bio je spreman prijei u akciju im bude potrebno. Pogleda jo jednom na sat i paljivo upali motor koji se pokrenu skoro neujno Kad ga je malo zagrijao, ubaci u prvu brzinu. Kola zadrhtae, ali se ne pokrenue. Spreavala ih je runa konica. Trebalo je samo otkoiti i mercedes e pojuriti prema drvoredu. Da bi bio jo sigurniji, Bruno izae da provjeri jesu li na mjestu dva kamena koje je podmetnuo iza zadnjih kotaa. Nije htio izgubiti ni jednu sekundu u trenutku kad krene po blatnjavu terenu. Daleki blijesak munje na trenutak osvijetli dio neba i vrhove stabala. U zraku se osjeao teki mir prije oluje. Bruno poeli da kia jo malo prieka. Pomisli na Hareta koji eka malo dalje, kraj hipodroma, u bijelom fiatu. Na zvuk sirene presjei e uzmak ovjeku koji treba stii svakog trenutka. Agent Osiguravajueg drutva nije mnogo vjerovao u Brunin plan. Ne vjerujem vam rekao je tvrdoglavo. Ako Lorraine Mareuil ima ljubavnika, vjerojatno ste to vi. Zato sam i elio da doete.

 Raunajte na mene. Mnogo mi je stalo da vidim to ete opet izvesti. Ovdje vam nita nee promai, bit ete u prvom redu partera. Vrlo dobro. Recite mi koga oekujete? Bruno se nasmija. Ne mogu... Ne znam ja To nije bilo sasvim tono Pretpostavljao je tko e doi. Bilo je vie mogunosti, ali Bruno bi se kladio da e to biti Mare Fontanet. Sum motora upozorio ga da se pribliava auto. Bila je minuta poslije ponoi. Bruno prstima stegnu runu konicu. Nastojao je pogledom prodrijeti kroz drvee do drvoreda osvijetljenog svjetlom automobila koji se pribliavao. Kola usporie i zaustavie e kraj klupe Voza izae. Sad je trebalo djelovati. Bruno otpusti konicu i pritisnu gas Mercedes gromoglasno pojuri i proe kraj drvea. Dade znak sirenom to je bio poziv Haretu. Brunin mercedes prijee jarak i nae se poprijeko na cesti pred drugim automobilom. ovjek se tre kad je vidio to se dogaa. Bio je naas zaslijepljen svjetlom farova i zbunjen. Nije imao vremena da se snae. Haretov fiat pojavi se iza njegovih kola i zatvori ih i s te strane. U tom trenutku neka tamna prilika iskoi iz grmlja Bio je to Ignac. Trao je sasvim prignut pazei da ga ovjek ne pogodi ako pone pucati. Ali ovjeku to nije bilo ni na kraj pameti. Nije stigao ni da se makne. Ignac ga nogom snano udari, u grudi. Kriknuo je i pao. Nije se mogao vie ni pomaknuti. Pusti da ustane ree Bruno. Brzo ga opipa, ali ovjek nije bio naoruan. S Ignacovom pomoi nekako ustane. Haret dotra iz svojih kola. Odvjetnik Cournot! povika. Odvjetnik se doimao vrlo jadno. Seir mu je pao. Pod svjetlou farova kosa i lice bili su mu ukasti. to je? promuca, sav zadihan. Sto se to dogaa? Pogleda ih sve redom, prepozna Brunu, a zatim i Hareta, okrenu glavu i opazi Ignaca koji ga je odstrag drao za ruku. Gdje je novac? zapita Bruno. Novac? ponovi odvjetnik. Glas mu je drhtao.

Bruno ree Ignacu da pretrai kola. Odvjetnik nije mogao doi k sebi. Nesvjesno je rukom istio ogrta. Haret mu doda eir Sto se otkotrljao pod klupu. Napali ste me... Sjedite ree Bruno gurajui ga rukom. Nema nita povie Ignac iz kola. Nita? zaudi se Bruno. To nije mogue. Mogue je ree Haret podrugljivo. Priznat ete da vam podvala nije uspjela. Ignac se vrati, irei nemono ruke. Na nebu sijevnu i zau se grmljavina. Bruno je grozniavo razmiljao. Vie nije nita shvaao. Je li vas ovamo poslala Lorraine Mareuil? upita. Cournot podie glavu. Kako znate? Priajte ree Bruno kratko. Odvjetnik ponovo zadrhta, a onda poe govoriti umornim glasom. Telefonirala mi je neka mlada ena... poe priati. Bruno je to znao jer je sam sve pripremio. Pamela se predstavila kao Michle Coutard, vjerenica Jean-Franoisa. Rekla je da joj je on sve povjerio. Sad ona namjerava nastaviti ucjenjivanjem. Jo nita nije javila policiji. Ali e to uiniti ako joj Lorraine Mareuil najhitnije ne isplati dva milijuna franaka. Bruno je dugo razmiljao koliku svotu treba traiti. Smatrao je da Jean-Franois, koliko ga je poznavao, nije u stanju traiti mnogo vie. Osim toga, dogaaj e bre krenuti ako se od Lorraine Mareuil trai neka manja svota. Lorraine je odmah pristala. To je bio dokaz da je Jean-Franois ba nju ucjenjivao. Najzanimljivija od svega bila je izjava da sama ne moe donijeli novac na dogovoreno mjesto, ali e nekoga poslati. Doao je odvjetnik koji se sad sav tresao na klupi. ... Ta djevojka traila je od gospoe Mareuil dva milijuna kao cijenu za utnju o navodnoj ulozi Lorraine u smrti mua i nekog mladia. A to je bilo onda? Savjetovao sam joj da obavijesti policiju. Ali ona se kolebala. eljela je da se sve izvede diskretno zbog odredbe u oporuci. Onda

sam joj predloio da odem na sastanak i da vidim o emu se zapravo radi. Zato niste donijeli novac? Uope nije dolazilo u obzir da se ucjena plati. Zato bi Lorraine to inila? Ona nije nita uradila... Haret se podrugljivo smjekao na raun Brune. ini se da je va mudri plan pao u vodu. I to ba u vodu jer poinje kia. Krupne kapi kie poele su udarati po automobilima. Znai, stvar je propala? upita Ignac. Bruno je prstom prelazio preko brazgotine u uglu usana. Moda i nije promrmlja.

***
Otvorila mu je Lorraine Mareuil. Oni kapci bili su joj malo nateeni od sna. Na sebi je imala dugaki japanski kimono to ga je vjerojatno obukla na brzinu. iroki rukavi otkrivali su lijepe ruke. Oprostite to vam smetam ovako kasno ree Bruno. inilo se da se Lorraine prisiljava da bude uglaena. Skoro je tri sata odgovori. Mogu li ui ree Bruno umorno s rukom na kvaki. Mislio sam da e mi otvoriti sobarica... Fortune ima dubok san odgovori mu Lorraine. Nije mu rekla da skine ogrta pa je bilo jasno da oekuje da to prije ode. Nije ga ponudila piem kao to je to ranije inila. im su uli u biblioteku, okrene se prema njemu. Ruke je prekriila preko grudi drei tankim prstima rukave kimona. to se to dogodilo da dolazite u ovo doba? Htio sam vam neto vratiti odvrati Bruno. Molim? Donio sam vam ovo. Izvadi ispod ogrtaa uokvirenu fotografiju. Ona pogleda prema stoliu i shvati da nije jo ni primijetila da tamo nema njezina portreta. I zato ste...

Prekide se i pogleda paljivo fotografiju. Ali, vi ste se prevarili... to nisam ja. To ste vi uzvrati Bruno. Ako malo bolje pogledate, uvjerit ete se i sami. Ali... Danas popodne odnio sam fotografiju jednom svom prijatelju fotografu. Rekao sam mu to elim.. Zamijenio je plavu kosu crnom i stavio vam naoale... Ali moete biti mirni, original je nedirnut. Skinuo je poleinu okvira i izvadio fotografije koje su bile jedna na drugoj. Razdvoji ih i postavi na stoli. Da, rekao sam mu da minku malo ublai... Naime, one noi kad se dogodio sudar gotovo da i niste bili naminkani. Ne shvaam o emu govorite. Kako ne. Razumijete vi vrlo dobro, jer ste vi crnka koja me je udarila po glavi. Lorraine nije pokazivala nikakva naroitog uzbuenja, jedva se primjeivao pritajeni bijes. Bruno ponovo pogleda fotografiju. Izmijenjen klie nije ba nalikovao na mladu crnku kakve se on sjeao. Ali, zar se zaista sjeao? Zapravo, to mu i nije bilo vano. elite li da vam objasnim kako sam doao do tog zakljuka? Ona uzdahne i spusti se u naslonja. Spremila sam se provesti besanu no. Pa neka to bude u vaem drutvu, iako mi se ne svia vaa igra. Bruno se divio njezinoj hladnokrvnosti. Juer sam dolazio ovamo, ali vas nije bilo. Sjeate li se? Sjeam se. Iskoristio sam to da obiem va stan U vaoj sobi neto sam spazio. Zapravo tada nije ni osjetio koliko je to vano. Tek kasnije, razgovarajui s Pamelom, puklo mu je pred oima. Veoma cijenim vau spretnost,... ali nastavite, molim vas. Mislim na vae perike. Na toaletnom stolu stajala je plava i ria perika. Sjeam se da sam se zapitao kako izgledate kao riokosa. Shvaate li sada o emu govorim? Ne shvaam.

 Tada nisam razumio zato nemate i crnu periku. Pomislio sam da je to stvar ukusa. Imali ste pravo. Crna kosa daje mi strog izgled. A moda postoji i drugi razlog to nije bilo crne perike: bacili ste je zbog neega. Bruno se na trenutak zaustavi, jer je Lorraine ustala. Ali mu ona dade znak da nastavi. Uze srebrnu kutiju u kojoj su bile dugake cigarete sa zlatnim vrkom. inilo se da ne poklanja veliku panju Bruninoj prii. Ali, on je bio uvjeren da nije propustila ni jednu jedinu rije. Kad sam razmiljao o mladoj crnki,, sjetio sam se irokog kinog ogrtaa to joj je skrivao stas. Imala je crne kone rukavice koje uope nisu pristajale uz ogrta, zatim naoale pa rubac... to sam vie mislio, dolazio sam do zakljuka da se radi o preruavanju. Zbog toga ste pomislili da bi bilo dobro izvriti nekakve promjene na mojoj fotografiji. Shvaam... Vi, dakle, mislite da sam ja bila u vaim kolima? To je sasvim mogue. Rekli ste policiji da ste bili sami kod kue. Fortune je bila u Dieppeu a va mu na navodnom putovanju... Klasini alibi koji se ne moe provjeriti. Ona je i dalje puila. Nasmije se, vrlo mirna. Ne bih htjela da pomislite da se od neega branim. Ali mi se ini da ste zanemarili najvaniju stvar. Zato bih vas udarila po glavi? To je bilo najtee objasniti.. Poimo od poetka. Sudar. JeanFranois uje lom, dolazi i vidi neto to mu omoguava da ucjenjuje. Neto to bih i ja vidio da nisam bio onesvijeten. Zakljuak: dobio sam udarac po glavi zato da ne vidim to se dalje dogaa. Poinjete me zanimati, gospodine Campana... A to je bilo dalje? Zar ne shvaate? Sasvim sam nesposobna da shvatim. Vaa prisutnost na mjestu sudara i Jeanova ucjena mogu znaiti samo jedno: va je mu rtva zloina. Ona napravi malu grimasu kao da se smije. Bili ste sigurni da su kola koja su jurila na mene pripadala vaem muu. Sjeate li se kako ste pourili da se zaveete A voza nije mogao biti va mu. Zato bi on namjerno iao na mene. Bio je to

netko drugi. Zacijelo neki mukarac. Va ljubavnik, ako ga imate... Sve ostalo bilo je lako pogoditi. Vama je to moda lako ree Lorraine. Ali meni... Pretpostavljam da je va mu bio ubijen malo prije sudara Vrijeme njegove smrti i vrijeme sudara trebalo bi da se to vie podudara... Bio je na prednjem sjedalu... Vozio je va ljubavnik... Dolazi do sudara Vi me udarate po glavi da ne vidim kako stavljate mrtva mua za upravlja. Policija zakljuuje da se radi o nesretnom sluaju. A ovjek koga ste onesvijestili sjea se jedino crnke s naoalima, koja tu nema nikakva posla Priznajem, plan je bio dobar. Lorraine Mareuil se smijala. Pogled joj je postao mutan i odsutan Naglo je povukla dim cigarete. U sobi je vladala tiina ulo se samo udaranje kie o prozore. to mislite o tome? upita Bruno. Ona prieka kao da mora dobro razmisliti prije nego odgovori. udna pria promrmlja. Pomalo nategnuta. Prema vaoj prii morala bih' imati ljubavnika. Kome ste dali tu ulogu? Zar ne pogaate? Na vama je da to kaete. Dobro. Oklijevao sam izmeu dvije mogunosti. Odvjetnik Cornot ili Fontanet... Lorraine je bila zauena Zato Bruno objasni: Fontanet. Shvaate o kome govorim. Od njega ste kupovali rijetke knjige. Mareuil nije volio to ih kupujete. Mislio sam da upuuje na neto. Posjetio sam Fontaneta, ali nisam bio naisto s njim. Kao ni s odvjetnikom. Ona u pepeljari zgnjei cigaretu koju je popuila dokraja. Nije skidala pogled s Bruna. Zato sam doao na misao da insceniram ucjenu u Bulonjskoj umi. Bio sam siguran da ete se pokuati osloboditi Michle Coutard, kao to ste uinili i s Jeanom. Dakle, poslat ete svoga ljubavnika... Oekivao sam Marca Fontaneta... A doao je odvjetnik Cournot. Lorraine se poela ljutiti. Ali zaboga, to je smijeno. Nevjerojatno je to sve priate... Bilo bi bolje da nisam postupila po vaem savjetu. Kako?

 Da, da, po vaem savjetu. Vi ste mi prigovorili pa nisam htjela uiniti istu pogreku s Michle Coutard... To je sve. To tvrdi i odvjetnik Cournot. Naravno. to bi drugo mogao rei. Zato ne vjerujete? Jer ne shvaam zato mi to niste odmah kazali... Bio sam ovdje kad ste imali prvi telefonski razgovor. Ona nita ne odgovori. Znali ste da je sastanak u Bulomjskoj umi bio samo zamka, zar ne? Otkud sam to mogla znati? ree ona. to bi uradio ubojica Jean-Franoisa kad bi saznao da postoji njegova zarunica?... Pokuao bi da sazna zna li ona neto o ucjeni. I onda? Sjetio sam se da sam vam govorio o Michle Coutard... Bio sam kod nje prije jedan sat. Zacijelo nije tvrdila da smo se susrele. Nije. Eto vidite Bruno malo prieka. Htio je iskoristiti posljednji argument. Mislio je da e Lorraine Mareuil bre popustiti. Ali ona se branila upornou koja ga je skoro zabrinjavala. Michle mi je priala o ovjeku koga je susrela juer. Predstavio se kao Jeanov prijatelj. Spominjao je ucjenu. Moete zamisliti koliko se zaudila. Jer o ucjeni nije imala ni pojma. Prema njezinu opisu, taj ovjek mogao bi biti Mare Fontanet. Lorraine se spremala da odgovori, ali se s drugog kraja sobe zau glas: Ne miite se, Campana. Bio je to Fontanet, s revolverom u ruci. Stajao je iza bara, gdje je bio cijelo vrijeme sakriven. Ruke uvis! Bruno poslua. Fontanet obie bar i polako mu se priblii. Sad ste mirniji jer va pratilac nije s vama... Zatim se obratio Lorraine, kao da se ispriava: Znam to e mi rei. Ovaj ovdje nema nikakva dokaza... Ali ne elim riskirati.

Lorraine Mareuil, ozbiljna lica, ne odgovori nita. Fontanet pokaza vrata rukom u kojoj je drao revolver. Sad emo mirno izii ree Bruni. Neete se usuditi pucati... Upozoravam vas da hou, ako me prisilite. Bio je blizu Brune. Stajao je vrsto, razmaknutih nogu. Revolver je drao u visini struka. Bruno nije mogao ni pomisliti da ga napadne. to ekate? upita. Poi u tek kad saznam kako ste ubili Mareuila. To vas mui, je li? Da prizna Bruno-Fontanet pogleda u Lorraine, kao da je traio njezino miljenje. Ali ona nita ne odgovori. Zato sam odlui da ispria. U poetku nismo imali namjeru da ga ubijemo... Kasnije smo glasno sanjali kako bi bilo lijepo da ga se oslobodimo. Poeli smo razmiljati. Malo-pomalo stvorili smo plan koji je bio bez pogreke. Ali se nismo mogli odluiti da ga upotrijebimo. Ako hoete, nazovite to strahom. Fontanet je imao u sebi neto prodorno i sigurno. Valjda je to i zavelo Lorraine Mareuil. Prije pet dana Lorraine mi je telefonirala da joj mu odlazi na put. Bit emo zajedno dva dana... Istu veer dola je k meni. Odjednom, pojavio se Mareuil. Putovanje je bilo izmiljeno. Imao je revolver i pucao je u mene. Odatle rupa u zidu? Da. Branio sam se. to biste vi uradili na mom mjestu? Tresnuo sam ga na pod. I... bio je mrtav... Odmah smo znali da emo se izvui jedino ako primijenimo plan koji smo stvorili prije vie mjeseci. Trebalo je pouriti... Dao sam Lorraine svoj kini ogrta i ona je pola. A perika i naoale? Uvijek ih je imala kad je dolazila k meni. Nije eljela da je netko prepozna. I sami znate to je dalje bilo. U Aveniji Maine naila je na vas. To je bio poetak komplikacija. Kad je policija vidjela da ste umijeani u sluaj, poela je sumnjati. Fontanet je ivio u zabludi. Brunino sudjelovanje samo je ubrzalo rasplet. Ali slino bi bilo da je, umjesto njega, bio netko drugi. Mareuil

je to udesio odredbom u oporuci i ivotnim osiguranjem, koje je potpisao jer je znao da e, u sluaju njegove smrti, doi do istrage. ime ste me udarili? upita Bruno Lorraine. Olovnom cijevi odgovori Fontanet. A onda se u sve umijeao Jean-Franois. Da, to je bio drugi udarac zle sudbine. No je bila kiovita. U ovakvim stvarima to je prava srea... Ali ovoga puta nije bilo tako. Moralo se dogoditi da nekakav znatieljnik u sve zabode svoj nos. Jeste li ga ubili tim revolverom? Vama se ne moe nita sakriti... Hajde... kreemo. Bruno se i ne pomaknu. Ovdje mi je sasvim dobro ree. Brojim do tri i onda pucam upozori ga Fontanet. To e probuditi Fortune. Ne vjerujem. Spavat e ona jo neko vrijeme. Dali ste joj sredstvo za spavanje? Dvostruku dozu... Poinjem brojiti. Jedan. Sag e biti sasvim uprljan ree Bruno alosno. Zatim pogleda Lorraine Mareuil. Ona se jedan trenutak zagleda u njega svojim svijetlim oima, zatim skrene pogled. Od nje se nije trebao niemu nadati. Dva nastavi Fontanet U tom trenutku vrata biblioteke snano se otvorie i treskom udarie u zid. Fontanet, iznenaen, izgubi djeli sekunde. Bruno je ba to ekao. Nogom mu izbi revolver iz ruke i snano ga udari u lice. Fontanet se svali na pod onesvijeten tekim udarcem. Zar ve ree Ignac koji je stigao u pomo. A ja sam raunao na lekciju duda. Nije bio sam. Bio je tu i Philippeau. Dakle, Haret ga je uspio nagovoriti, kao to je i obeao. Agent Osiguravajueg drutva bio je takoer prisutan. Sagnuo se i pokupio Fontanetov revolver, dok mu je komesar stavljao lisiine. Lorraine Mareuil ostala je nepomina u svom japanskom kimonu. Stajala je na mjestu, zaprepatena naglim upadom u biblioteku. Zaglavio sam bravu na ulaznim vratima, tako da se nisu vie mogla zatvoriti objasni joj Bruno.

Ona na trenutak zatvori svoje svijetloplave oi. Uini mu se da se u njima nazire traak straha. Ali kad ih je ponovno otvorila, nije u njima bilo nikakvog znaka slabosti. Ponovo je bila mirna. Zatim ree tiho, tonom koji se upotrebljava na otmjenim primanjima. Vi ste opasan ovjek, gospodine Campana. Iz usta takve ene to je svakako bio kompliment.

Milan Osmak Posljednje jedrenje Stevea Boscheta

Kad netko starta u novinarsku struku prepisivanjem Tanjugovih sportskih vijesti ja sam ili, na primjer, za urednika sportske rubrike jednog lokalnog dnevnika doslovce prepisivao, i sav moj zadatak sastojao se u tome da na rijeci u kojima dolaze suglasnici , , , stavljam pri prijepisu kvaice, jet ih redakcijski teleprinter nije imao taj netko moe biti sigu ran da gradi zdravu osnovu za daljnji razvitak. Slijedei sloen zadatak koji mi je povjeren uvrstio je u meni uvjerenje da se i u poetku napreduje, iako se tu radi o puevljevoj brzini. Oekivalo se od mene da u dva puta na tjedan sastavljati za list toan popis roene djece u grau, sklopljenih brakova, pa i milih nam i neprealjenih pokojnika sve prema kronologiji matinih knjiga to uvijek vonjaju na mievinu i staro ljepilo za ukoriavanje. Juer je u mojoj prisutnosti opet jedan urednik ah oprostite, tamparska greka, dakle urednik nabacio da nuno i pod najhitnije (u velikom listu gde sad kopam, kako se to kae, sve je danomice ili pod hitno ili pod najhitnije) mora imati priu za list. Dobru priu, naravno. Istog popodneva odluio sam da zagrizem u storiju koja e se odigravati na moru. To mi doe kao neki trening pred godinji odmor, a konano treba znati proitati svaku onu nimalo jasnu urednikovu zamisao. Meutim, kako bi bilo da ponem ovako: Vjetar je pri izlasku sunca samo jo vie ojaao, ali se Steve i ja nismo zbog toga uzrujavali. Naa draga stara Saly ve se ovdje u luci trzala i propinjala kao histerina usidjelica, dok su se ostale jedrilice lagano i dostojanstveno klanjale jedna drugoj. Sasvim je sigurno da ovi mangupi pucaju od smijeha gledajui nas. Steve je prezirno odmahnuo rukom prema ostalim natjecateljima.

 Ali, ekaj samo dok izau pred otoi, pola tih ljepotana luke e vlasti pokupiti s vodom u nosu. Mora se, meutim, priznati da su sve jedrilice i posade izgledale bolje od nas. Ako shvaate to hou rei. Momci u novim dresovima, jedrilice s lakiranom drvenarijom i mnogo uglaane i kromirane eljezarije na opremi, jedra koja Pacifik nije pravo jo nasolio, lijepe ene na obali, koje gledaju u svoje momke i mueve. Upleo sam sasvim lijepo n radnju i drugo lice prie. Sada potraimo u cijeloj stvari jednu enu. Nae glavno jedro sjea se jo one nezaboravne utrke za pehar Miamyja. To nam je, uostalom, donijelo iste tri hiljadarke, ako zaboravimo onu posrebrenu limenku iz koje smo svi trgali koktel od istog ruma i samo malo bibera i limuna. Sto se tie pratnje mogao sam se podiiti: Ynes je bez po muke ostavljala sve te ene na keju za pedeset jardi. Slau i umiljatiju enicu ne moete zamisliti, osobito kad vas pogleda oima koje nitko ne razlikuje od boje Pacifika, a kestenjasta joj se kosa mrsi na vjetru. Za mirnog i povuenog momka kakav sam ja, osim naravno kad se radi o jedrenju, Ynes je pravo blago. Steve, uvijek u ali, kad smo svi troje zajedno, govori kako uope ne shvaa to je to Ynes moglo vezati uz mene. Ali, ovoga puta Ynes nije dola da svojim malim preplanulim ruicama priije na letnjau broj koji emo izvui od suca. Steve skokne do komisije da nas prijavi i vrati se s brojem devet. Osim Saly ima jo pet kutera, Olivere. To nije mnogo za Saly, Steve. Onda tu je jo pet sloopova i ona tri velika yawla. Yawlu treba mnogo vjetra za razvijanje, pa cijelo krdo posade da pokupi jedra, Steve, a sloopovi su prelagani za dananji vjetar. Ono to nas brine jeste onih pet kutera. Saly je dobra cura, Olivere, ali zato Ynes nije dola s tobom,? Kad ste me u Angelesu ispratili, obeala je da e doi u San Diego. U posljednji as se predomislila, Steve, ne osjea se dobro. Rekla mi je da te pozdravim i poelim ti sreu. Mislila je na oboje, zar ne? Naravno, ja sam joj mu, a to se samo po sebi razumije, zar ne?

Steve je utke nastavio pregledavati oputu. Odjednom su se sloopovi uznemirili, sudski motorni amac pregledavao je jesu li svi prisili brojeve. Ljudi od utrke urlali su zapovijedi koje nitko nije razumijevao na vjetru. Kroz juni prolaz izmeu obale i grebenja otoia San Eduardo s oceana su Se valjali veliki valovi. U zalivu je snana struja vukla od sjevernog prema junom prolazu. Meutim, vani je juni vjetar jaao, ali nije bilo ni govora da e suci obustaviti utrku. 20 sati San Diego-Ensenada ne prekida se tako lako. Za tri tisue pobjednikoj posadi ljudi dovlae svoje kutere iz Frika vlakom u San Diego. Onda je poelo ono prvo. Sudski remorker je digao signal za polazak i sirene su zatulile, ali vjetar je nosio jeku. Svjetina na obali poela je pomahnitalo mahati. Nastupio je prvi minut 20 sati San Diego-Ensenada. Zapoeo je lov na tri tisue, na slavu, du pacifike obale od Portlanda do Meksika. Mjesto, odnosno mjesta radnje locirao sam prema karti u atlasu mjerila 1:750.000. Steve je digao sidro i letnjau, ali nismo se micali. Ne znam odakle im energija u ovo pasje doba dana (bilo je est sati i sasvim svjee) da mau kao luaci. ekaju da vide kako emo isploviti iz zaljeva, Steve. Bogami, mi emo im to lijepo pokazati, zar ne, Olivere? Steve je doao do mene i snano me dva-tri put mlatnuo u slabine, pa on i ja smo stari drugovi. Velika jedrenja su za nama, velike pobjede, uope, kako da vam kaem, proli smo Steve i ja sito i reeto. Svaki poznatiji tvorniar s debelom novarkom i skupom jahtom moi e vam rei. kad ga zapitate; o kormilarima Steveu Boschetu, Lujzijancu, i Oliveru Pricheru, tj. o meni. Sad je trebalo pripaaiti, jer tko za etrdeset i pet minuta ne isplovi na puinu, oni sa svjetionika na obje strane zaokruit e njegov broj crnom olovkom, i taj se onda, naravno, moe pozdraviti s nagradom. A nije bila ala izvuci se kroz Jedan od prolaza izmeu San Eduarda sa etrnaest jedrilica za petama. Sloopovi ibaju na juni prolaz, Olivere.

Popustio sam malo dvostruki koloturnik zatege. Glavno se jedro pomjerilo za dva palca i lagano smo kliznuM po mlatu mora. Pokraj nas su se nagurali kuteri. Reda radi namjestio sam jednom krmu pod nos i zaas se naao u maloj zavjetrini. Dvojica u njoj posivjeli su od muke. Pusti ih, Olivere, oni su sitnarija, neka se ispuu za dva sata. Nas eka osamdeset milja do Esenade. Sunce su zaklonili oblaci i iz sjevernog prolaza puhao je lokalni vjetar. Onda je poeo ples. Zamislite sebe u malom sloopu s jakom strujom i vjetrom po pramcu, s gotovo jo jaim vatrom po boku. Dva su sloopa, praei u velikom stilu, istovremeno pomolili nos iza golog rta San Eduarda. Dogodilo se prebrzo za oi publike s dalekozorima. Prvi je u trenu s desnog boka poletio na lijevi i voda ta prelila preko palube; dok je kormilar pokuao to ispraviti, doao je drugi nalet. Sada smo gledali minijumom obojenu kobilicu, a asak zatim dvije crne glave plutale su uz prevrnuti sloop. Jedan manje, jedan manje, Olivere. Yawi Kraljica vjetrova sa starim MacNamarom uljala se iza nas. Stari morski pauk plovio je samo sa turnjaama i letnjaama. Onda su naglo digli i glavno jedro i pred nosom kutera poli prema sjevernom prolazu. MacNamara je sigurno izvrio prelijetanje i glatko isplovio na otvoreno more: Prolo je PETNAEST minuta. Za MacNamarom je krenula Saly, a u stopu za nama jedan sloop i dva kutera. Steve je razvio jo jednu letnjau, napravili smo dva kratka preleta, koji su nas doveli do sredine kanala, Obalni grebeni bili su dvadesetak stopa od boka, ali se Saly nije nervirala. Ona trojka za nama takoer se nije dala zbuniti. Ili su za naom brazdom kao morski psi za ranjenim sabljarom, oprezno, ali uporno. Halo, Steve, budi spreman, mome! Steve se samosvjesno osmjehne. Uostalom, nije mu ovo. prva vonja. Na znak rukom Steve je naglo skupio veliko jedro i Saly se na letnim jedrima elegantno okrenula, nije ak ni poskakivala. Proli smo na ezdesetak centimetara pokraj najblieg kutera. koji nas je slijedio po starom tragu, zapjenjenih brkova od revnost:. Trebalo je da

sportsku reviju snimiti izraz lica dvojice momka u kuteru. Da su htjeli, mogli su bez po muke skoiti k nama. Paz' stijenje! zaurlao je Steve. U trenutku kad su se u kuteru osvijestili bilo je kasno. Od vjetra se prasak kob'lice nije uo. Jedra su prazno zabrujala, jarbol se alosno nagnuo k obali. Ostali su bez reda pobacali plutajua sidra, molei se svim morskim avolima da ih struja polako ugura u zaliv. DVADESET I DVIJE minute do zabrane izlaska. Natezali smo kao sumanuti glavno jedro. Na junom kanalu jo su izlazili. Steve me zamijenio na kormilu. elio sam neto popiti za osvjeenje. U kabini mi je prva pod ruku dola Steveova mornarska vrea. S termosom sam izvukao i komad papira. Telegram. Nesvjesno sam proitao etiri rijei: U deset kod Excelsiora stop. Nakon izgubljenih rupia i poklonjene rue danas dobru radnju zapleu teleprinteri, telefonski pozivi, ucjenjivaka pisma lijepljena od novinskih slova i ostalo. Koga vrag kopa po mojoj vrei'' Samo sam uzeo aja. Steve. Zato ne mora prekopati sve stvari ree Steve, vrlo osjetljiv na svoj pribor. Saly se kao jastreb ustremila kroz redove jedrilica. Ona druga yawl zakrila je put svima. Imali smo jo DESET minuta vremena. Onda smo nasjeli! Jedan prokleti sloop naletavao je na nau krmu i Steve je pokuavao izmai prema San Eduardu. Ali tu je zamah izgubio jedan kuter i struja ga je bono izvlaila. Udarili smo snano kosnikom u njega. Psovke i urlanja bili su opi i neopisivi. Letno jedro je palo u vodu. prebijeni kosnik drao se iverkom. a letaa je lamatala po Salvnom boku. Sijeci! vrisnuo je Steve. Maetom sam naglo prerezao leto. U brzini mi je vrh odlomljenog kosnika zaparao rukav. Drugom sam ga rukom iupao. Vjerujte, u prvi mah nisam osjetio boli. a onda je kroz poderanu vjetrovku potekla krv. Ipak, probili smo se. DVIJE minute prije kraja.

S remorkera su digli broj 7. Sedmi koji smo izali. Poslije, nakon trke, doznao sam da je iza nas izaao samo jo jedan sloop, ali je odustao nakon dvadeset'milja. Otro smo kosili. Oluja se pojaavala. Da prekinemo, Steve? Do vraga, Olivere, nisi ti kukavica koja e zbog ogrebotine plakati. Moda e morati vea dio puta ti kormilariti, Steve. Mislim zbog tebe... ako ne izdri... ja. ovaj... Ynes i ja ba ne trebamo on:h tisuu pet stotina. Gluposti, stari moj, sve je u redu. Mogu i ja bez tebe. Ali ja sam tu, i pomoi u ti. samo da krv prestane. Da, naravno, ti sti tu... Nakon etiri sata luake trenjave i skakutanja s boka na bok Steve je prestigao samo jedan kuter. Ali ostali nisu odmakli daleko. Kad bi se Saly propela na krestu valova, dogledom bih pratio jedra pet jedrilica ispred nas. Nastavilo se muno dirinenje sat za satom. Salyn pramac propinjao se s vala na val, dok je dno broda odzvanjalo kao splet avolskih struna u dolini izmeu dva vala. Istih pet jedrilica neprekidno je bilo pred nama. Samo. sada je, za razliku, MacNamara bio u vodstvu. Steve i ja smo se izmjenjivali na kormilu, ja sam vozio samo jednom rukom. Naa je srea to su njih petorica tamo naprijed drali jedan drugoga u ahu. Kad netko od nas, nije bio na kormilu, zalijetao bi se naas u malu kabinu da se ugrije i neto proguta. Nitko pametan na ovom svijetu nije mogao zamisliti takvo nevrijeme usred ljeta. Uza sve ostalo kia je poela kvasiti jedra. U vodenom oblaku izgubili smo iz vida momke ispred nas. Odluio sam se, u 'Steveov prijedlog, na dugo krstarenje, koje nas je imalo odvesti jo desetak milja od obale, a zatim po dugoj dijagonali vratiti do meksikih voda. Vie nismo gledali na sat... Nakon nekog vremena izali smo iz kie i uhvatili promjenljivi sjeverac s puine... Osjetio sam kako se i bez izgubljenog letnog jedra brzina poveava. Zid kie, Ostao je za nama, ali je nae razoaranje naglo dostiglo vrhunac kad je malo ispred nas iz kinog pojasa izronila MacNamarina Kraljica vjetrova.

 Prokletstvo, zar smo zato sve ovo izmajmunirali da mi taj prokleti kot digne pred nosom tri hiljadarke psovao je, Steve. Druga nagrada bila je slaba Zadovoljtina za prelomljeni kosnik i moju ruku s kojom neu moi nai zaposlenje barem mjesec dana. A Ynes je eljela u brdima izvan Angelesa kupiti malu vilu za nas dvoje. Zato je tedjela svaki dolar. Samo je redovito uplaivala rate mojeg osiguranja. Ali to propustiti moglo bi znaiti izazivanje nesree, zar ne, dragi? znala je rei moja Ynes. A toliko krta ne moe biti tvoja mala enica, nastavljala je umiljatim glasiem. , Steve me je upozorio da emo izgubiti glavno jedro, ali, na koncu, ni MacNamara nije ni za pedalj skratio svoje jedrilije. S jednim letnim jedrom nismo mogli prestii Kraljicu vjetrova. Da nesrea bude vea, jo jedan kuter stao je pristizati, kratko prelijeui pod zamasima vjetra. Lijevo u daljini, nazirala se obala. Raunali smo da emo za dva sata prijei pogranine vode. Barem nije bilo bojazni da neemo u roku stii u Ensenadu. Kao da imamo kantu s benzinom od pet galona objeenu pod pramcem praskao je Steve, Ali to je bilo njegovo uobiajeno raspoloenje. Ruka me pomalo zabrinjavala. Namjestio sam zavoj to sam bolje znao. Ali, sada je odrvenjela od vlage. Rana me nije boljela, samo sam u ramenu osjeao lagano pulsiranje. Vjetar je sada donekle promijenio pravac, ili je jo trebalo krstariti. No zbilo se udo. Poeli smo se pribliavati Kraljici vjetrova. U prvi mah nisam vjerovao, no i Steve je to zamijetio. Moda smo kao slijepa koko naletjeli na malu povoljnu struju. Pod istim okolnostima naa Saly je odjednom poela ploviti bre. Njena odlina graa i linija davale su joj mogunost da u svakom preletu uhvati neto prednosti. Saly, ta stara cura, poela nas je izvlaiti. To je oito uvidio i MacNamara, pa je napravio ono e emu nije sanjao ni jedan pravilnik o plovidbi. Po burnom vjetru i valovima od pet metara njegov je ovjek podigao sono jedro. To je znailo svoje jedrilije preporuiti avoljoj prababi. Kraljica vjetrova sva se nagnula pramcem i poela se udaljavati.

Odjednom mi je bilo strano ao tako lijepog broda koji srlja u propast, jer ljepotu jedne jedrilice ne mogu platiti svi dolari Sjedinjenih Drava, vjerujte mi. Ali MacNamara je elio prvu nagradu 20 sati San Diego-Ensenada, a isto tako je vraki dobro slutio da je i mi Saly, Steve i ja elimo. Zato je i digao sono jedro. Tako smo jurili vie Od pola sata. Onaj trei kuter opet je izgubio nau brazdu. Steve je dogledom pratio Kraljicu vjetrova. Taj stari lupe MacNamara mae nam. Maimo i mi njemu, Steve. Poeo sam ivo mahati Kraljici vjetrova i u tom trenutku nije mi bilo stalo do prve nagrade. Ja ne bih sada digao sono jedro, a da priznamo istinu, nae posljednje jedro raspalo se prolog mjeseca sasvim sveano. Idueg trenutka bijele krpe proletjele su iznad nas noene vihorom. MacNamara vie nije imao glavnog jarbola. Pukao je od napetosti negdje preko polovice. Ostalo mu je krmeni jarbol i turnjaa te guva od letnih jedara. Odmah sam znao da emo mi prvi ui u Ensenadu. MacNamara je zaostajao. On i pomonik tvrdoglavo su raiavali krhotine dok smo mi praili dalje. Ubrzo su se za nama vidjele samo dvije crne toke. To su se borili onaj kuter i MacNamara. Steve mi je doviknuo da na obali zamjeuje svjetionik. To je daleko dolje bila Tijuana, prelazili smo u meksike vode. Steve, halo, Steve, zamijeni me! Priao je vukui betonsku kocku brodskog balasta. Kakva je to komedija, Steve? Zar se balast dolje pomjerio? Malo sam se uplaio. Steve me prijetei gledao. Da zausti muklo. Ima suvinog balasta na Saly. To si ti! Ova kocka pomoi e mi da olakam Saly. Sad je i itaocima u tramvaju jasno tko je tko na staroj Saly. Podigao ?am se s kormila. Ne mii se! Skoio je i zaprijeio mi put s velikim noem u ruci. Vratio sam se na krmu. Kako to misli. Steve, ti nisi normalan... Sada kad... Da, sada, kad smo blizu cilja, to si htio rei.

Pakosno se nasmije. Normalan sam ja. dragoviu. Na cilj u stii samo ja i dobiti nagradu, i tvoje osiguranje, i Saly, sve. Ali, Steve... osiguranje u sluaju moje smrti... pripada... tresao sam se malo. To e sve pripasti mojoj maloj Ynes. Ha, ha, ha! Njegovoj maloj Ynes! Prezirvo se nasmijao. Tvoja mala Ynes godinama je i moja mala Ynes, rogonjo. Brani trokut i zgode u njemu, zatim oko njega te stvari moete obrtati uvijek ponovo. Ali to je nemogue, Ynes me voli. Mrzi te, budalo. Smije ti se iza lea. Dok ti kao glupan radi na tuim jahtama, ja, Stev Boschet, tjeim tvoju Ynes. No, mi smo bili prijatelji, Steve, sjeti se... Prijatelj sam postao takvom tupoglavcu samo zbog njegove ene, do vraga. Cak i njoj ste se gadili ti i tvoje price o kuici u Angelesu. Kad je tako, zato i ona nije dola na brod? Pokuavao sam se smiriti. Zato? Zar ti sve moram rei? Zato nije dola da bi me mogla doekati na cilju. Smijao se mojoj gluposti kao da je to neka divna i naivna ala. Zdravom rukom nesvjesno sam olabavio zategu velikog jedra. Kosili smo prema puini. Uostalom dosta sam te podnosio, Olivere, tebe i tvoje lekcije iz jedrenja, sada ja preuzimam komandu. Zaletio se noem prema mojem elucu. U posljednji trenutak sam se izmakao i objema rukama objesio za deblenjak. Oputeno veliko jedro okrenulo te lijevo i ja sam poletio s njime. Noge su mi na asak dodirnute val. Steve se u zaletu jedva zadrao na krmi, na asak se zbunjeno ogledao, a onda svom teinom pomakne krmu u desna stranu. Zajedno s jedrom trgnuo sam se i ja na desnu stranu. Debelnjak ga je pljotimice strahovito udario po glavi i od udarca se sruio preko ograde. Pao sam natrag na palubu i bre-bolje uhvatio zategu. Uad mi je gulila kou t dlana, ali sam uvrstio jedro. Steve je ve bio nekih pet

metara iza krme. Mlaz krvi slijevao mu se niz kosu. Usta je otvarao kao da vie, a nisam nita uo. Jo jednom je podigao ruku, a onda ga je poklopio val. Vie ga nisam vidio. Saly se nije mogla zaustaviti. Ipak je Steve trebao poduku o jedrenu. Da je umjesto naglog trzaja u desnu stranu, uradio to lagano, dobio bi me na no, kao na osti. Ovako, ja sam ubio Stevea Boscheta, u stvari ne ja nego Saly. Cak ni to. Saly je dobra cura, mislim: brod. Ubilo ga je, jednostavno, neznanje. S time je gotovo. Sasvim je zgodno ispalo to to je Steveu smrsila konce sluajnost. Moj Oliver je do te mjere dobriina da sam uvjeren kako ne bi mogao to rijeiti i da je njegov prijatelj imao najbolju volju da ga poalje ribama. Vozio sam neko vrijeme ne osjeajui nita. Kad sam se osvijestio, ve se mnogo krvi nakupilo na rukavu. Skaui na deblenjak povrijedio sam opet ruku. Iz tmurnog neba prosuo se naglo mrak. Privrstio sam krmu i odvukao se do kabine. U uglu je stajala njegova vrea! Prva pomisao bila mi je: Baci vreu u vodu, Olivere. A druga: Ne budi tupavko, Olivere. Za luke vlasti Steve se utopio nesretnim sluajem. Sjetio sam se onog telegrama i izvadio ga iz vree. U deset kod Excelziora stop... U deset kod Reenica mi se motala po glavi kao obalni komarac U deset kod... Onda sam se vratio na krmu. Dobro je zanoilo. Iza sebe nikoga nisam mogao zamijetiti. Sasvim vani, a mraku, uinilo mi se da vidim svjetla dvaju brodova. Plovili su sigurno za Japan ili dolje na otoke. Po karti mi se inilo da bih uskoro morao stii. Iz drijemea sam se probudio instinktivno. Prvo sam pomislio na ruku. S njom je bilo dobro. Onda sam zamijetio svjetla, dolje lijevo na obali. To je Ensenada. Dolazim kao pobjednik. A moda me netko blie obali pretekao? to se mene tie, mogao je. Kako ono ide: U deset kod... teta to ne mogu upaliti poloajna svjetla. Mogao bi me netko pregaziti nehotice pred lukom. Kazaljke na satu pokazivale su pet sati. Razbio se kad sam Stevea... Pomakao sam sat na est i trideset. U to doba ujutro naletjetli smo u Diegu na kuter. Saly se okrenula prema luci.

Poslije su me uhvatili u snop reflektora. Iz noi su izronila dva remorkera i neke jedrilice; Malko su mi vikali, ali nisu prilazili. To se ne smije. Ne smiju mi pomoi, jer bi onda moja utrka bila ponitena. Spustio sam nekako glavno jedro. S jednog remorkera pokazivali su mi veliku plou s brojem jedan. Dakle, Saly i ja smo prvi. im sam omotao ue oko prve bitve, nekoliko me ruku diglo uvis. Sve je bilo svreno. Ne sve! Na ramenima su me nosili do ljudi u sveanim odijelima. Jedan od njih me uhvatio za ruku. ...I ja vas proglaavam pobjednikom utrke... koju je kuter registracije... svladao za sedamnaest sati trideset pet minuta i dvadeset sekundi. estitam vam... Izvanredna hrabrost... Hladno sam izvukao zdravu ruku iz apa ovog debeljka i tuim glasom izjavio: Dentlmeni, oprostite to vas prekidam. Na kuteru je alost. U vonji je nesretnim sluajem stradao drugi lan posade, Steve Bosohet. Ispustio je zategu i dobio udarac u glavu. Nemogue je bilo zaustaviti i vratiti kuter... Sada su fleevi u okolici jo Jae zabljetali. Kasno u no, nakon jo jedna Izjave Lukoj policiji, s previjenom rukom vozio sam se taksijem u hotel Excelsior. Usput sam saznao da je stari MacNamara ipak stigao drugi u Erusenadu, sa skrpljenim jarbolom. U recepciji me slubenik odbio! No, senjor, ovdje ne stanuje senjora Pricher. Malo sam razmislio, neto sam bio umoran. Oprostite, a stanuje li ovdje senora Boschet? O da, senjor, veeras doputovala. Vi odmah mislili na nju, zar ne? Telefon kol senjor senjori, zar ne? Kasno ve, to da kaem? Kaite, trai je pobjednik utrke. Meksikanevo lice bilo je ivo pitanje. Pronaao sam zalutalih pet dolara u hlaama. O, dobro, senjor, odmah zovem. Da, senjora vas eka. Polagano sam se penjao stepenicama s odvratnim crvenim pliem javne kue. Dva puta sam pokucao, a ona pritisnuo kvaku, Ti si, Steve?

Moja mala enica pospano se mekoljila na krevetu. Bila je gola. Vjerojatno zbog vruine. Nona svjetiljka stvarala je polumrak u sobi, dok je ventilator za moj ukus previse zujao. Nisam se micao s vrata. Steve? Ynes se digla na laktove i osmijeh joj je jo lebdio na usnama. Ja sam! Oliver! Pobjednik 20 sati San Diego-Ensenada. alim, Ynes, Steve je poginuo nesretnim sluajem Uostalom, pokrij se neim, mogla bi se prehladiti ako si ovako leala od deset do ponoi, draga. Imao sam dojam da se Ynesin vrisak uo kroz otvorene prozore daleko niz ulicu. Tako bi trebalo da izgleda efektan kraj. Jo samo da smislim jedno lijepo, zvuno ime, dovoljno uvjerljivo da iznad naslova glumi autora prie. Vili Stent on, pa naravno. S one strane oceana ima toliko obinih kompjutiziranih imena. Ako bi sutra cijela stvar bila mojem uredniku sumnjiva mogu izjaviti da se radi o prijevodu. To e sigurno proi, i tako sam miran u pogledu ispunjenja norme za ovaj mjesec.

IDUCI ROMAN Jean Potts: Suenje nakon kazne Tekst ovog romana je ist, sadraj jasan, kompozicija pregledna, radnja logina, odnosi meu osobama izbalansiram. Stil mu je specifian, to je esto u modernim storijama preuzetim izravno s filmskog platna. U tom posebnom nainu naracije dogaaji dobivaju svoje puno opravdanje tek potkraj tiva, dok u toku same prie, izazivaju radoznalost i panju itaoca. Sadraj je jednostavan ali tako vjeto sazdan da itaoca dri u stalnoj napetosti. Rasplet je dramatian, logian. U kompoziciji nema greke: ovjek je bio krivo osuen. Svjedoci su ga umoili, svi odreda, pa ak i oni dobronamjerni, a kako je svaki svjedok imao svoj razlog zbog kojeg se krivo zakleo, to nam i ti razlozi i takvi udni postupci otkrivaju mentalitet amerikih malograana. Izvanredan krimi, poten i realistiki. Traite kod vaeg prodavaa novina TRAG 6 NONA SUPUTNICA Bivi vojnik, koji je neko vrijeme ivio na rubu zakona, poeo se baviti prodajom antikviteta i slika. Usputno rjeava i neke zamrene kriminalistike sluajeve. Jednog jutra, vraajui se s nekog primanja, prima u automobil autostopisticu. Dolazi do saobraajne nesree, u kojoj pogine voza drugog automobila. Brunu su neke stvari sumnjive... Roman je pisan ivo, napeto, s mnogo naglih i zanimljivih obrata. Do posljednjeg se trenutka ne zna tko je krivac. Po svom tipu roman odudara od klasinog francuskog krimia: simenonovska naracija je u dobroj mjeri nadomjetena akcijom, no to nipoto ne umanjuje njegovu vrijednost. (Odlomak iz recenzije)