6.

Numerička integracija
Računanje određenih integrala vrlo često nije moguće napraviti analitički. Zbog
toga se koriste integracijske formule. Ideja integracijskih formula je određeni integral
Z b
I(f ) = f (x) dx
a
zamijeniti vrijednošću funkcije f u određenim točkama, tako da aproksimacija oblika
m
X (m) (m)
Im (f ) = wk f (xk )
k=0

integrira redom polinome sve višeg i višeg stupnja. Na predavanjima je pokazano da

je takav oblik numeričke integracije ekvivalentan tome da integriramo interpolacijske
polinome sve viših i viših stupnjeva, što nije dobro.
Zbog toga, umjesto integracije polinoma vrlo visokih stupnjeva odlučujemo se za
n = 1 i 2, za tzv. trapeznu i Simpsonovu formulu, samo ćemo područje intergacije
podijeliti na n dijelova. Tada dobivamo tzv. produljene formule.

6.1. Produljena trapezna formula

Općenito, produljenu trapeznu formulu dobivamo tako da cijeli interval [a, b] po-
dijelimo na n podintervala oblika [xk−1 , xk ], takvih da je xk −xk−1 = h za k = 1, . . . , n
(tj. podijelimo na n jednakih podintervala), i na svakom od njih upotrijebimo običnu
trapeznu formulu. Duljinu podintervala očito možemo izračunati kao
b−a
h= .
n
Tada je aproksimacija produljenom trapeznom formulom
Z b
h
f (x) dx = (f0 + 2f1 + · · · + 2fn−1 + fn ) + EnT (f ),
a 2

pri čemu je EnT (f ) greška produljene formule, pri čemu za grešku vrijedi

(b − a)h2 (b − a)3
|EnT (f )| ≤ M2 = M2 , M2 = max |f 00 (x)|.
12 12n2 x∈[a,b]

Želimo li da je |EnT (f )| ≤ ε, onda je dovoljno tražiti da bude

r
(b − a)3 M2
n≥ , n cijeli broj.
12ε
 6.1. Produljena trapezna formula 103

Zadatak 6.1. Produljenom trapeznom formulom izračunajte vrijednost integrala

Z 1
dx
0 1+x

s 10 podintervala, te ocijenite grešku i nađite pravu grešku. Nađite broj podintervala

potreban da se istom formulom postigne točnost 10−4 .
1
Rješenje. Ovdje je f (x) = , a = 0, b = 1, n = 10,
1+x
b−a 1−0
h= = = 0.1.
n 10
Čvorovi integracije xk i funkcijske vrijednosti (napisane na 5 decimala) su

k xk fk
0 0.0 1.00000
1 0.1 0.90909
2 0.2 0.83333
3 0.3 0.76923
4 0.4 0.71429
5 0.5 0.66667
6 0.6 0.62500
7 0.7 0.58824
8 0.8 0.55556
9 0.9 0.52632
10 1.0 0.50000

Uvrstimo te vrijednosti u trapeznu formulu

 9 
h X
IT = f0 + f10 + 2 · fk = 0.05 · 13.87542 = 0.693771.
2 k=1

Ocijenimo grešku, uvrštavanjem poznatih vrijednosti u formulu za ET ,

(b − a)h2 (b − a)3
|EnT (f )| ≤ M2 = M2 .
12 12n2
Očito je da prvo moramo pronaći M2 . Nađimo drugu derivaciju funkcije f :
1 1 2
f (x) = , f 0 (x) = − , f 00 (x) = ,
1+x (1 + x)2 (1 + x)3
pa je
 
00
 2  2
M2 = max |f (x)| = max  = max
x∈[0,1] x∈[0,1] (1 + x)3  x∈[0,1] (1 + x)3

= (razlomak je veći što mu je nazivnik manji) = 2.

104 6. Numerička integracija

Uvrštavanjem u ocjenu dobivamo

1 · 0.12
|EnT (f )| ≤2 = 0.00167
12
(zaokruženo na 5 znamenki). Egzaktna vrijednost integrala je
Z 1 1
dx 
I(f ) = = ln(x + 1)  = ln 2 = 0.69315
0 1+x 0

(zaokruženo na 5 znamenki). Prava pogreška je

I(f ) − IT = 0.69315 − 0.69377 = −0.00062,
tj. prava je greška približno dva i pol puta bolja no što to kaže ocjena greške.
Na kraju, za ε = 10−4 mora biti
r r
(b − a)3 M2 (1 − 0)3 · 2
n≥ = = 40.82,
12ε 12 · 10−4
tj. n ≥ 41.
Zadatak 6.2. Produljenom trapeznom formulom izračunajte vrijednost integrala
Z 0.9
sh x dx
0.7

tako da greška bude manja ili jednaka 10−4 .

Rješenje. Prvo nađimo drugu derivaciju funkcije f :
f (x) = sh x, f 0 (x) = ch x, f 00 (x) = sh x.
Budući da je sh rastuća funkcija i pozitivna na h0, ∞i, onda ona ima maksimum u
desnom rubu,
M2 = max |f 00 (x)| = max | sh x| = max sh x = sh(0.9) = 1.02651673.
x∈[0.7,0.9] x∈[0.7,0.9] x∈[0.7,0.9]

Zbog toga, potrebno nam je

r r
(b − a)3 M2 (0.9 − 0.7)3 · 1.02651673
n≥ = = 2.61599,
12ε 12 · 10−4
tj. n = 3. Tablica
k xk fk
0 0.7000000000 0.7585837018
1 0.7666666667 0.8440099990
2 0.8333333333 0.9331888412
3 0.9000000000 1.0265167257
h = 0.2/3 i aproksimacija integrala je
 2 
h X
IT = f0 + f3 + 2 fk = 0.1779832703.
2 k=1

Ovdje smo računali s nešto više znamenki jer se tražila veća točnost.
 6.2. Produljena Simpsonova formula 105

Zadatak 6.3. Nađite koliko je minimalno podintervala potrebno (po ocjeni greške)
da bi se trapeznom metodom izračunala približna vrijednost integrala
Z 3/2  
1 2
− x dx
−1/2 1 + x2

tako da greška bude manja od 10−4 .

Rješenje. Da bismo dobili potreban broj intervala, potrebno je ocijeniti ili točno
izračunati M2 ,
M2 = max |f 00 (x)|.
x∈[−1/2,3/2]

Maksimum apsolutne vrijednosti neke funkcije može biti ili u njezinom rubu ili u
lokalnom ekstremu (bilo kojem). Dakle, ako želimo točno izračunati M2 potrebno
je naći prve tri derivacije funkcije f ,
−2x x6 + 3x4 + 2 x(x2 − 1)
f 0 (x) = − 2x, f 00 (x) = −2 , f 000 (x) = −24 .
(x + 1)2
2 (x2 + 1)3 (x2 + 1)4
Lako se vidi da su nultočke f 000 jednake x1 = −1, x2 = 0 i x3 = 1. Posljednje dvije
nalaze se unutar zadanog intervala. Nadalje, treba još pogledati vrijednosti f 00 na
rubovima intervala. Dakle,
M2 = max{|f 00 (0)|, |f 00 (1)|, |f 00 (−1/2)|, |f 00 (3/2)|} = max{4, 1.5, 2.256, 1.665} = 4.
Dakle, maksimum po apsolutnoj vrijednosti nalazi se u sredini intervala.
Potreban broj podintervala je
r r
(b − a)3 M2 23 · 4 2 1
nT ≥ = = 4 · 10 √ = 163.30,
12ε 12 · 10−4 6
pa je potrebno 164 podintervala za integraciju.

6.2. Produljena Simpsonova formula

Na sličan se način izvodi i produljena Simpsonova formula. Primijetite, osnovna
Simpsonova formula ima 3 točke, tj. 2 podintervala, pa produljena formula mora
imati, također, paran broj podintervala. Na svakom od podintervala [x2k−2 , x2k ],
duljine 2h, primijenimo običnu Simpsonovu formulu, za k = 1, . . . , n/2, pa zbraja-
njem izlazi
Z b  
h
f (x) dx = f0 + 4f1 + 2f2 + 4f3 + 2f4 + · · · + 4fn−1 + fn + EnS (f ),
a 3

pri čemu je EnS (f ) greška produljene formule. Greška se može ocijeniti s

(b − a)h4 (b − a)5
|EnS (f )| ≤ M4 = M4 , M4 = max |f (4) (x)|.
180 180n4 x∈[a,b]
106 6. Numerička integracija

Želimo li da je |EnS (f )| ≤ ε, onda je dovoljno tražiti da bude

r
5
4 (b − a) M4
n≥ , n paran cijeli broj.
180ε

Zadatak 6.4. Produljenom Simpsonovom formulom izračunajte vrijednost inte-

grala Z 1
dx
0 1+x
s 10 podintervala, te ocijenite grešku i nađite pravu grešku. Nađite broj podintervala
potreban da se istom formulom postigne točnost 10−8 .
1
Rješenje. Imamo f (x) = , a = 0, b = 1 i n = 10 je paran broj. Tablica
1+x
vrijednosti je identična onoj u zadatku s trapeznom formulom, pa je ne prepisujemo.
Označimo sa S1 vrijednosti neparnih fk pomnoženih 4, a sa S2 , parnih (bez prvog i
zadnjeg) pomnoženih s 2. Konkretno, ovdje je
S1 = 4(f1 + f3 + f5 + f7 + f9 ) = 4 · 3.45954
S2 = 2(f2 + f4 + f6 + f8 ) = 2 · 2.72817.
Tada je aproksimacija po Simpsonovoj formuli
h 0.1
IS = (f0 + f10 + S1 + S2 ) = (1.5 + 4 · 3.45954 + 2 · 2.72817) = 0.69315.
3 3
Da smo računali s više znamenki, bilo bi IS = 0.6931471805. Prava greška je
I(f ) − IS = 0 (ako smo računali s 5 znamenki)
= −3.0505 · 10−6 (ako smo računali s 10 znamenki).
Za ocjenu greške potrebna nam je četvrta derivacija funkcije. Iskoristimo da smo
drugu derivaciju već izračunali
2 6 24
f 00 (x) = , f 000 (x) = − , f (4) (x) = ,
(1 + x)3 (1 + x)4 (1 + x)5
pa imamo
 
(4)
 24  24
M4 = max |f (x)| = max  5
= max
x∈[0,1] x∈[0,1] (1 + x)  x∈[0,1] (1 + x)5

= (razlomak je veći što mu je nazivnik manji) = 24.

Uvrštavanjem u ocjenu dobivamo
1 · 0.14
|EnS (f )| ≤ 24 = 1.33333 · 10−5 .
180
Da bismo postigli točnost ε = 10−8 potrebno je
r r
5 5
4 (b − a) M4 4 (1 − 0) · 24
n≥ = = 60.4275
180ε 180 · 10−8
tj. n ≥ 62 (mora biti paran!).
 6.2. Produljena Simpsonova formula 107

Zadatak 6.5. Produljenom Simpsonovom formulom izračunajte vrijednost inte-

grala Z 0.9
sh x dx
0.7
tako da greška bude manja ili jednaka 10−4 .
Rješenje. Prvo nađimo četvrtu derivaciju funkcije f , (znajući drugu iz zadatka o
trapeznoj formuli)
f 00 (x) = sh x, f 000 (x) = ch x, f (4) (x) = sh x.
Budući da je druga derivacija jednaka četvrtoj, onda je M4 = M2 = 1.02651673.
Zbog toga, potrebno nam je
r r
5 5
4 (b − a) M4 4 (0.9 − 0.7) · 1.02651673
n≥ = = 0.36755,
180ε 180 · 10−4
tj. n = 2. Tablica
k xk fk
0 0.7000000000 0.7585837018
1 0.8000000000 0.8881059822
2 0.9000000000 1.0265167257
h = 0.2/2 = 0.1 i aproksimacija integrala je
h
IS = (f0 + 4f1 + f2 ) = 0.1779174785.
3
Zadatak 6.6. Produljenom trapeznom i produljenom Simpsonovom metodom pri-
bližno izračunajte integral
Z 2


x − ln(x + 1) dx
1

tako da greška bude manja ili jednaka ε = 10n , gdje je n = −2 u slučaju trapezne
metode, a n = −3 u slučaju Simpsonove metode.
Uputa:
1 6
f 00 (x) = 2
, f (4) (x) = .
(1 + x) (1 + x)4
Rješenje. Prvo treba napraviti ocjenu pogreške po obje metode. Već imamo zadane
drugu i četvrtu derivaciju, pa imamo
 
00
 1  1
M2 = max |f (x)| = max  
2
= max
x∈[1,2] x∈[1,2] (1 + x)  x∈[1,2] (1 + x)2
1
= (razlomak je veći što mu je nazivnik manji) = .
  4
 6  6
M4 = max |f (4) (x)| = max  = max
x∈[1,2] x∈[1,2] (1 + x)4  x∈[1,2] (1 + x)4
6 3
= (razlomak je veći što mu je nazivnik manji) = = .
16 8
108 6. Numerička integracija

Prema tome, imamo

r s
1
(b −a)3 M2 4
nT ≥ = = 1.44338,
12ε 12 · 10−2
r s
3
4 (b − a)5 M4 4 8
nS ≥ = = 1.20141,
180ε 180 · 10−3
pa je nT = 2, i nS = 2. Tablica za obje formule glasi:

k xk fk
0 1.0000000000 0.3068528194
1 1.5000000000 0.5837092681
2 2.0000000000 0.9013877113
Sada je
h
IT = (f0 + 2f1 + f2 ) = 0.5939147668,
2
h
IS = (f0 + 4f1 + f2 ) = 0.5905129339.
3
Zadatak 6.7. Produljenom Simpsonovom metodom izračunajte
Z 1
x5

sin x + dx
0 60
tako greška bude manja ili jednaka 10−3 . Izračunajte egzaktno zadani integral i
nađite pravu pogrešku.
U ocjeni pogreške potrebni maksimum odgovarajuće derivacije točno izračunajte
(nemojte ga ocjenjivati odozgo) i detaljno obrazložite.
Rješenje. Da bismo odredili maksimum apsolutne vrijednosti četvrte derivacije po-
trebna je peta derivacije funkcije f
x4 x3
f 0 (x) = cos x + f 00 (x) = − sin x + f (5) (x) = cos x + 2.
12 3
000
f (x) = − cos x + x2 (4)
f (x) = sin x + 2x

Budući da je uvijek f (5) (x) > 0, jer je | cos x| ≤ 1, znači da je četvrta derivacija
rastuća funkcija. Stoga njezin maksimum po apsolutnoj vrijednosti može biti samo
u jednom od rubova. Stoga je
M4 = max | sin x + 2x| = max{| sin(0) + 2 · 0|, | sin(1) + 2 · 1|}
x∈[0,1]

≈ max{0, 2.8414709848} = 2.8414709848.

Stoga je potreban broj podintervala jednak
r r
5
4 (b − a) M4 4 2.8414709848
nS ≥ = ≈ 1.99.
180ε 180 · 10−3
 6.2. Produljena Simpsonova formula 109

Stoga je za zadanu točnost potrebno izračunati Simpsonovu formulu s 2 podintervala

k xk fk
0 0.0000000000 0.0000000000
1 0.5000000000 0.4799463719
2 1.0000000000 0.8581376515

Sada je
h
(f0 + 4f1 + f2 ) ≈ 0.4629871899.
IS =
3
Prava vrijednost integrala je
Z 1  1
x5 x6 
 
1
sin x + dx = − cos x + = − cos(1) + + 1 ≈ 0.4624754719.
0 60 360 0  360

Pritom je prava pogreška 0.4629871899 − 0.4624754719 ≈ 5.1171796115 · 10−4 .

Zadatak 6.8. Zadan je integral
Z 1
x ch(x3 ) dx
0

i tražena točnost ε = 0.01. Nađite potrebne brojeve podintervala nT i nS za garanti-

ranu točnost ε u produljenoj trapeznoj i produljenoj Simpsonovoj formuli. Jednom
od ovih formula izračunajte približnu vrijednost zadanog integrala s točnošću ε.
Rješenje. Da bismo našli potreban broj podintervala potrebne su nam derivacije
podintegralne funkcije, što je najmukotrpniji dio zadatka (provjerite sami da su
derivacije korektne)

f 0 (x) = 3x3 sh(x3 ) + ch(x3 )

f 00 (x) = 12x2 sh(x3 ) + 9x5 ch(x3 )
f 000 (x) = (27x7 + 24x) sh(x3 ) + 81x4 ch(x3 )
f (4) (x) = (432x6 + 24) sh(x3 ) + (81x9 + 396x3 ) ch(x3 ).

Obzirom na složenost druge i četvrte derivacije, jasno je da ne možemo naći pravi

ekstrem, međutim, u oba slučaja ga lako možemo ocijeniti. Za trapeznu formulu
treba izračunati

M2 = max |f 00 (x)| = max |12x2 sh(x3 ) + 9x5 ch(x3 )|.

x∈[0,1] x∈[0,1]

Prvo iskoristimo relaciju trokuta (|a + b| ≤ |a| + |b|), i relaciju |a · b| = |a| · |b|, pa
dobivamo

M2 = max |12x2 sh(x3 ) + 9x5 ch(x3 )| ≤ max (|12x2 sh(x3 )| + |9x5 ch(x3 )|)
x∈[0,1] x∈[0,1]
2 3 5 3
= max (|12x || sh(x )| + |9x || ch(x )|).
x∈[0,1]
110 6. Numerička integracija

Budući da su na intervalu [0, 1] sve funkcije na desnoj strani pozitivne, možemo

zaboraviti apsolutne vrijednosti

M2 ≤ max (12x2 sh(x3 ) + 9x5 ch(x3 )).

x∈[0,1]

Sada iskoristimo činjenicu da je maksimum zbroja apsolutnih vrijednosti funkcija

manji ili jednak zbroju apsolutnih vrijednosti maksimuma funkcija,

M2 ≤ max (12x2 sh(x3 ) + 9x5 ch(x3 )) ≤ max 12x2 sh(x3 ) + max 9x5 ch(x3 ).
x∈[0,1] x∈[0,1] x∈[0,1]

Nadalje, maksimum apsolutne vrijednosti produkta dvije funkcije manji je ili jednak
maksimumu apsolutnih vrijednosti produkta funkcija,

M2 ≤ max 12x2 sh(x3 ) + max 9x5 ch(x3 )

x∈[0,1] x∈[0,1]

≤ 12 max x · max sh(x3 ) + 9 max x5 · max ch(x3 ).

2
x∈[0,1] x∈[0,1] x∈[0,1] x∈[0,1]

Sada redom promotrimo maksimume. Obzirom da je funkcija x3 rastuća i da je

ona argument rastućih funkcija sh i ch (na [0, 1]!), onda su i funkcije sh(x3 ) i ch(x3 )
rastuće na [0, 1]. Pritom su još i nenegativne, pa im je maksimum u desnom rubu,
tj. u 1. I funkcije x2 i x5 su rastuće i nenegativne, pa im je maksimum u desnom
rubu. Stoga vrijedi

M2 ≤ 12 max x2 · max sh(x3 ) + 9 max x5 · max ch(x3 )

x∈[0,1] x∈[0,1] x∈[0,1] x∈[0,1]
1 3 5 3
≤ 12 · 1 · sh(1 ) + 9 · 1 · ch(1 ) ≈ 27.99014.

Za produljenu Simpsonovu formulu trebamo ocijeniti maksimum četvrte derivacije.

Stoga dobivamo

M4 = max |f (4) (x)| = max |(432x6 + 24) sh(x3 ) + (81x9 + 396x3 ) ch(x3 )|
x∈[0,1] x∈[0,1]

≤ max |432x6 + 24| · max | sh(x3 )| + max |81x9 + 396x3 | · max | ch(x3 )|
x∈[0,1] x∈[0,1] x∈[0,1] x∈[0,1]

≤ max (432x + 24) · max sh(x ) + max (81x + 396x ) · max ch(x3 )
6 3 9 3
x∈[0,1] x∈[0,1] x∈[0,1] x∈[0,1]
6 3 9 3 3
≤ (432 · 1 + 24) · sh(1 ) + (81 · 1 + 396 · 1 ) · ch(1 ) ≈ 1271.94121.

Pritom za polinome u dvije zagrade nije teško pokazati da su rastuće i pozitivne

funkcije na [0, 1].
Dakle, za produljenu trapeznu i produljenu Simpsonovu formulu potreban broj
podintervala jednak je
r r
(b − a)3 M2 27.99014
nT ≥ = = 15.27,
12ε 12 · 10−2
r r
5
4 (b − a) M4 4 1271.94121
nS ≥ = = 5.15.
180ε 180 · 10−2
 6.2. Produljena Simpsonova formula 111

Stoga je odmah jasno da navedeni integral treba računati produljenom Simpsonovom

metodom sa 6 podintervala.

k xk fk
0 0.0000000000 0.0000000000
1 0.1666666667 0.1666684528
2 0.3333333333 0.3335619832
3 0.5000000000 0.5039113389
4 0.6666666667 0.6961452189
5 0.8333333333 0.9768122196
6 1.0000000000 1.5430806348

Sada je
h
IS = (f0 + f6 + 4(f1 + f3 + f5 ) + 2(f2 + f4 )) = 0.5662257269.
3
Pokažimo još jedan zadatak u kojem ocjenjujemo M4 i gdje nije lako naći pravu
vrijednost integrala (za kontrolu).
Zadatak 6.9. Produljenom Simpsonovom formulom izračunajte vrijednost inte-
grala Z 1
sin ex dx
0

tako da greška bude manja ili jednaka 10−3 .

Rješenje. Prvo moramo naći odgovarajuće derivacije

f (x) = sin ex
f 0 (x) = ex cos ex
f 00 (x) = ex cos ex − e2x sin ex
f 000 (x) = ex cos ex − e2x sin ex − 2e2x sin ex − e3x cos ex
= ex cos ex − 3e2x sin ex − e3x cos ex
f (4) (x) = ex cos ex − e2x sin ex − 6e2x sin ex − 3e3x cos ex − 3e3x cos ex + e4x sin ex
= ex cos ex − 7e2x sin ex − 6e3x cos ex + e4x sin ex .

Sada je lako ocijeniti M4 :

M4 = max |f (4) (x)| = max |ex cos ex − 7e2x sin ex − 6e3x cos ex + e4x sin ex |
x∈[0,1] x∈[0,1]

≤ max |e cos e | + |7e2x sin ex | + |6e3x cos ex | + |e4x sin ex |

x x


x∈[0,1]

= max |ex | | cos ex | + 7|e2x | | sin ex | + 6|e3x | | cos ex | + |e4x | | sin ex |

x∈[0,1]

= max ex | cos ex | + 7e2x | sin ex | + 6e3x | cos ex | + e4x | sin ex |

x∈[0,1]

≤ e1 · 1 + 7e2 · 1 + 6e3 · 1 + e4 · 1 = 229.55304609.

112 6. Numerička integracija

Primijetite da smo maxx∈[0,1] | cos ex | mogli i bolje ocijeniti jer na intervalu [1, e] kosi-
nus neće postići vrijednost ±1, nego će njegov maksimum po apsolutnoj vrijednosti
biti u desnom rubu (jer je dalje od π/2 od lijevog ruba), tj.

max | cos ex | = | cos(e)| = 0.91173391.

x∈[0,1]

Slično poboljšanje nije moguće za sinus, jer ta funkcija dostiže maksimum u π/2.
Time se za M4 dobije ocjena

M4 ≤ e1 · 0.91173391 + 7e2 · 1 + 6e3 · 0.91173391 + e4 · 1 = 218.67588372.

Uvrštavanjem gornje ocjene za M4 u formulu za broj podintervala, dobivamo

(samo malo više podintervala, nego da smo uspjeli izračunati točan M4 )
r r
5 5
4 (b − a) M4 4 (1 − 0) · 218.67588372
n≥ = = 5.90381,
180ε 180 · 10−3
tj. n = 6. Tablica glasi

k xk fk
0 0.0000000000 0.8414709848
1 0.1666666667 0.9251233717
2 0.3333333333 0.9846945035
3 0.5000000000 0.9969653876
4 0.6666666667 0.9297961439
5 0.8333333333 0.7450546445
6 1.0000000000 0.4107812905

pa je h = 1/6, a aproksimacija integrala

h
IS = (f0 + f6 + S1 + S2 ) = 0.8749892881.
3

6.3. Otvorene Newton–Cotesove formule

Najbitnija razlika obzirom na zatvorene formule je da se rubni čvorovi, a i b ne
računaju kao čvorovi integracije. Dakle, ponašanje je kao da imamo dva podintervala
više.
Zadatak 6.10. Funkciju f (x) na intervalu [a, b] integriramo korištenjem produljene
formule srednje točke (produljene midpoint formule). Interval podijelimo na n po-
dintervala duljine (b − a)/n, a zatim na svakom primijenimo formulu srednje točke
(površina pravokutnika kojem su stranice duljina podintervala i visina funkcije u
srednjoj točki intervala) i zbrojimo. Iz ocjene pogreške za produljenu formule sred-
nje točke
(b − a)3 00
En (f ) = f (ξ), a ≤ ξ ≤ b
24n2
 6.3. Otvorene Newton–Cotesove formule 113

nađite potreban broj podintervala da biste s točnošću ε = 10−1 približno izračunali

Z 5
(x2 + 6x − 4) ln x dx.
3.5

Zatim tom formulom izračunajte zadani integral.

Rješenje. Da bismo približno izračunali zadani integral, potrebno je (vidjeti preda-
vanja) r
(b − a)3 M2
n≥ .
24ε
Prema tome, treba naći drugu derivaciju zadane funkcije i ocijeniti njezin maksimum
po apsolutnoj vrijednosti. Vrijedi
x2 + 6x − 4
f 0 (x) = (2x + 6) ln x +
x
2(x + 3) 4
f 00 (x) = 2 ln x + + 2 +1
x x
2(x − 4)(x + 1)
f 000 (x) = .
x3
Iz treće derivacije izlazi da su potencijalni lokalni ekstremi funkcije f 00 nultočke
treće derivacije koje se nalaze unutar intervala integracije. Nultočke treće derivacije
jednake su x0 = 4 (unutar intervala) i x1 = −1 (izvan intervala). Prema tome,
globalni maksimum f 00 na intervalu [3.5, 5] može biti ili u rubovima ili u točki 4.
Dakle,
M2 = max |f 00 (x)| = max{|f 00 (3.5)|, |f 00 (4)|, |f 00 (5)|}
x∈[3.5,5]

≈ max{7.5463422635, 7.5225887222, 7.5788758247} = 7.5788758247.

Stoga je potreban broj podintervala
r r
(b − a)3 M2 (5 − 3.5)3 · 7.5788758247
n≥ = · 10 ≈ 3.26,
24ε 24
što znači da su potrebna četiri intervala, odnosno h = 1.5/4 = 0.375. Točke inte-
gracije su u sredini svakog podintervala
br. podintervala xk fk
1 3.6875 41.396439721
2 4.0625 51.696797220
3 4.4375 63.055302656
4 4.8125 75.473639669
Sada je
IM = h(f1 + f2 + f3 + f4 ) = 86.858317225.
Prava vrijednost integrala je 86.924569911.
114 6. Numerička integracija

Osim formule srednje točke, otvorene Newton–Cotesove formule mogu se tražiti

i za veći broj podintervala.
Zadatak 6.11. Funkciju f (x) na intervalu [a, b] integriramo korištenjem otvorene
Newton–Cotesove formule s dvije točke unutar zadanog intervala [a, b], tj. za m = 1.
Odredite tu integracijsku formulu i najveći stupanj polinoma koji ona egzaktno
integrira.

Rješenje. Ako je m = 1, onda je

b−a
h1 = ,
3
pa su čvorovi integracije

2a + b a + 2b
x0 = a + h1 = , x1 = a + 2h1 = .
3 3
Stoga integracijska formula glasi
Z b    
2a + b a + 2b
f (x) dx ≈ w0 f + w1 f .
a 3 3

Budući da imamo samo dva slobodna parametra, treba postaviti dvije jednadžbe.
Prvo izračunajmo egzaktnu vrijednost integrala
b
b
xk+1  bk+1 − ak+1
Z
k
x dx = = , k ≥ 0.
a k + 1 a k+1

Egzaktna integracija za f (x) = 1 daje

Z b
b−a= 1 dx = w0 · 1 + w1 · 1.
a

Za f (x) = x dobivamo
b
b 2 − a2
Z
2a + b a + 2b
= x dx = w0 · + w1 · .
2 a 3 3

Množenjem prve jednadžbe s −(2a + b)/3 i dodavanjem drugoj dobivamo

b 2 − a2
 
2a + b a + 2b 2a + b
− + w1 = − (b − a) +
3 3 3 2
 
b−a 2a + b b + a
w1 = (b − a) − +
3 3 2
−4a − 2b + 3b + 3a
w1 = 3
6
b−a
w1 = .
2
 6.4. Rombergov algoritam 115

Uvrštavanjem u prvu jednadžbu izlazi

b−a
w0 = (b − a) − w1 = .
2
Stoga integracijska formula glasi
Z b     
b−a 2a + b a + 2b
f (x) dx ≈ f +f .
a 2 3 3
Budući da je formula izvedene iz uvjeta egzaktnosti na polinomima stupnja 1, da
se ispita integrira li integracijska formula polinome stupnja 2 egzaktno, dovoljno je
promatrati monom f (x) = x2 . Egzaktni integral jednak je
Z b
b 3 − a3
x2 dx = .
a 3
Po integracijskoj formuli je
Z b  2  2 !
b − a 2a + b a + 2b
x2 dx ≈ +
a 2 3 3
b − a 4a2 + 4ab + b2 + a2 + 4ab + 4b2 b − a 5a2 + 8ab + 5b2
= · = ·
2 9 2 9
1
= (5a2 b + 8ab2 + 5b3 − 5a3 − 8a2 b − 5ab2 )
18
1 3 3 2 2 b 3 − a3
= (5b − 5a − 3a b + 3ab ) 6= .
18 3
Stoga je najviši stupanj polinoma koji formula egzaktno integrira prvi stupanj.

6.4. Rombergov algoritam

Rombergova tablica služi za aproksimaciju vrijednosti integrala, tako da su u
njezinom prvom stupcu redom vrijednosti produljene trapezne formule s 1, 2, 4,
. . . , 2k podintervala
(0)
I1
(0) (1)
I2 I2
(0) (1) (2) .
I4 I4 I4
.. .. .. ..
. . . .
dok se ostale aproksimacije dobivaju po sljedećoj formuli
(k−1) (k−1)
4k In − In/2
In(k) = , n ≥ 2k .
4k − 1

Pritom je greška jednaka

(k)
d2k+2
En(k) = I − In(k) = + · · · = βk (b − a)h2k+2 f (2k+2) (ξ), a ≤ ξ ≤ b.
n2k+2
116 6. Numerička integracija

Zadatak 6.12. Profesor Neurednić zalio je kavom integral približno izračunat Rom-
bergovim algoritmom. Rekonstruirajte zamrljanu tablicu (mrlje označene sa ∗) .
∗
2.240845 2.987793
.
3.171869 ∗ 3.515172
∗ 3.508920 3.510701 ∗
Rješenje. Označimo odgovarajuće vrijednosti integrala koje moramo naći
(0)
I1
2.240845 2.987793
(1) .
3.171869 I4 3.515172
(0) (3)
I8 3.508920 3.510701 I8
(0) (1) (0)
Budući da znamo I2 i I2 , onda je lako izračunati i I1 , jer je
(0) (0)
(1) 4I − I1
I2 = 2 .
3
Stoga je
(0) (0) (1)
I1 = 4I2 − 3I2 = 4 · 2.240845 − 3 · 2.987793 = 0.000001.
Nadalje,
(0) (0)
(1) 4I − I4
I8 = 8 .
3
Stoga je
(1) (0)
(0) 3I + I4 3 · 3.508920 + 3.171869
I8 = 8 = = 3.42465725.
4 4
Zatim imamo
(0) (0)
(1) 4I − I2 4 · 3.171869 − 2.240845
I4 = 4 = = 3.4822103̇.
3 3
(1) (2)
Primijetite da za rekonstrukciju te vrijednosti ima još mogućnosti iz I2 i I4 ili iz
(1) (2)
I8 i I8 .
Konačno je
(2) (2)
(3)43 I8 − I4 64 · 3.510701 − 3.515172
I8 = 3
= ≈ 3.51063003.
4 −1 63
Zadatak 6.13. Zadana je Rombergova tablica. Izračunajte eksponente omjera gre-
šaka u stupcima tablice, znajući da je prava vrijednost integrala 0.8.
0.500000000000
0.670448207627 0.727264276836
0.744652013886 0.769386615972 0.772194771914
0.776507727279 0.787126298410 0.788308943906 0.788564724414
Je li ta funkcija dovoljno glatka da bi se Rombergovim algoritmom brzo našao točan
razultat. Na osnovu čega to zaključujete? Objasnite.
 6.4. Rombergov algoritam 117

Rješenje. Prvo od svakog broja u tablici treba oduzeti 0.8,

−0.300000000000
−0.129551792373 −0.072735723164
−0.055347986114 −0.030613384028 −0.027805228086
−0.023492272721 −0.012873701590 −0.011691056094 −0.011435275586

zatim podijeliti dva susjedna u stupcu (gornji s donjim, gdje nema mogućnosti
omjera napisati 1) čime smo dobili omjere pogrešaka

1.000000000000
2.315676182513 1.000000000000
2.340677619348 2.375945210679 1.000000000000
2.356008155163 2.377978378167 2.378333305600 1.000000000000

i finalno treba još svako broj osim jedinica logaritmirati po bazi 2,

1.000000000000
1.211433525112 1.000000000000
1.226926246284 1.248501567960 1.000000000000
1.236344532969 1.249735597400 1.249950912157 1.000000000000

čime smo dobili omjere pogrešaka u stupcima. U prvom stupcu (da je funkcija
dovoljno glatka) taj bi omjer trebao biti oko 2, pa u sljedećem 4, pa u svakom
sljedećem za 2 veći. Nažalost, već u prvom stupcu se ta dvojka ne vidi, što znači da
funkcija nema neprekidnu ni prvu derivaciju, pa će Rombergov algoritam vrlo sporo
konvergirati.
Zadatak 6.14. Profesor Rasijanić zaključio je da je umjesto udvostručavanja broja
podintervala u Rombergovom algoritmu njemu puno zgodnije utrostručiti broj po-
dintervala. Izvedite algoritam nalik na Rombergov (koji se dobiva eliminacijom
člana greške) ako znate da je prvi stupac odgovara trapeznoj formuli s 1, 3, . . . , 3k
podintervala. Eliminacija člana pogreške radi se iz Euler–MacLaurinove formule.
Uputa: Ako funkcija f koju integriramo ima dovoljno mnogo neprekidnih derivacija,
onda za pogrešku produljene trapezne metode vrijedi
Z b m
T
X d2i
En (f ) = f (x) dx − In (f ) = + Fn,m ,
a i=1
n2i

pri čemu su d2i konstante, a Fn,m je ostatak.

(0)
Rješenje. Označimo s In h = (b − a)/n. Iz Euler–MacLaurinove formule, ako je n
djeljiv s 3, za asimptotski razvoj greške imamo
(0) (0) (0)
d2 d d
I − In(0) = 2
+ 44 + · · · + 2m + Fn,m
n n n2m
(0) (0) (0)
(0) 9d 81d4 32m d2m
I− In/3 = 22 + + · · · + + Fn/3,m .
n n4 n2m
118 6. Numerička integracija

Ako prvi razvoj pomnožimo s 9 i oduzmemo mu drugi razvoj, skratit će se prva

(0)
greška s desne strane d2 , tj. dobit ćemo

(0) (0)
(0) 72d 720d6
9(I − In(0) ) − (I − In/3 ) = − 44 − + ···.
n n6

Izlučivanjem članova koji imaju I na lijevu stranu, a zatim dijeljenjem, dobivamo

(0) (0) (0) (0)

9In − In/3 9d4 90d6
I= − − + ···.
8 n4 n6

Prvi član zdesna možemo uzeti kao bolju, popravljenu aproksimaciju integrala, u
oznaci
(0) (0)
(1)
9In − In/3
In = , n djeljiv s 3, n ≥ 3.
8
(2) (4) (6)
Niz In , In , In je novi integracijski niz. Njegova je greška

(1) (1)
d d
I− In(1) = 44 + 66 + · · · ,
n n

gdje je
(1) (0) (1) (0)
d4 = −9d4 , d6 = −90d6 .

Sličan argument kao i prije možemo upotrijebiti i dalje. Vrijedi

(1) (1)
(1) 81d4 729d6
I − In/3 = + + ···.
n4 n6

Tada je
(1)
(1) −648d6
81(I − In(1) ) − (I − In/3 ) = + ···,
n6
odnosno
(1) (1) (1)
81In − In/3 −648d6
I= − + ···.
80 80n6
Ponovno, prvi član s desne strane proglasimo za novu aproksimaciju integrala

(1) (1)
81In − In/3
In(2) = , n djeljiv s 9, n ≥ 9.
80

Induktivno, ako nastavimo postupak, dobivamo ekstrapolaciju oblika

(k−1) (k−1)
9k In − In/3
In(k) = , n ≥ 3k .
9k − 1
 6.5. Gaussove formule 119

6.5. Gaussove formule

Kod Gaussovih integracijeskih formula i čvorovi i težine određuju se iz uvjeta
egzaktnosti na polinomima što višeg stupnja.
Zadatak 6.15. Nađite Gaussovu integracijsku formulu oblika
Z 1
1
2
f (x) dx ≈ w0 f (x0 )
0 1+x

iz uvjeta egzaktnosti na polinomima što višeg stupnja. Koji je najviši stupanj poli-
noma koji ta formula egzaktno integrira? Tom formulom približno izračunajte
Z 1
x
√ dx.
0 1 + x2
Rješenje. Budući da su u integracijskoj formuli dva nepoznata parametra, moramo
postaviti dvije jednadžbe. Iz uvjeta egzaktnosti na konstantama, tj. ako stavimo
f (x) = 1, dobivamo da mora vrijediti
Z 1
1
2
dx = w0 · 1.
0 1+x

Za f (x) = x dobivamo jednadžbu

Z 1
x
dx = w0 · x0 .
0 1 + x2
Stoga je potrebno izračunati integrale oblika
Z 1
xk
2
dx,
0 1+x

za k = 0 i 1. U ovom slučaju nećemo računati integral u općem slučaju, jer je to

puno teže.
Dakle, za k = 0 radi se o tabličnom integralu
Z 1
1 1 π
dx = arctg x = .

2
0 1+x 0 4
Za k = 1 imamo
Z 1 Z 1
x 1 2x 1 1 1
2 
2
dx = dx = ln(1 + x ) = ln(2).
0 1+x 2 0 1 + x2 2 0 2
Dakle, jednadžbe glase
π 1
w0 = , w 0 x0 = ln(2).
4 2
Odmah je jasno da je
2
x0 = ln(2).
π
120 6. Numerička integracija

Dakle, integracijska formula glasi

Z 1  
1 π 2
2
f (x) dx = f ln(2) ≈ 0.7853981634f (0.4412712003).
0 1+x 4 π

Da bismo ustanovili integrira li ta formula egzaktno polinome stupnja 2, treba

izračunati
Z 1 Z 1 2 Z 1
x2

x +1−1 1
2
dx = dx = 1− dx
0 1+x 0 1 + x2 0 1 + x2
1 π
= (x − arctg x) = 1 − ≈ 0.2146018366.

0 4
Po integracijskoj formuli dobivamo da je
1 2
x2
Z 
π 2 1
dx ≈ ln(2) = ln2 (2) ≈ 0.1529329442.
0 1 + x2 4 π π

Stoga je očito da ova integracijska formula egzaktno integrira samo polinome prvog
stupnja.
Da bismo riješili postavljeni integral, treba napisati čemu je jednaka funkcija f .
Mora vrijediti
1 x
2
f (x) = √ ,
1+x 1 + x2
pa je √
f (x) = x · 1 + x2 .
Upotrijebimo integracijsku formulu
Z 1
x √
√ dx ≈ 0.7853981634 · 0.4412712003 · 1 + 0.44127120032
0 1 + x2
≈ 0.3788162337.

Pravu vrijednost integrala je lako izračunati

Z 1
x √ 1 √
√ dx = 1 + x2  = 2 − 1 ≈ 0.4142135624.

1+x 2 0
0

Zadatak 6.16. Odredite Gaussovu formulu s dvije točke za približno računanje

vrijednosti integrala
Z 1
f (x) dx.
−1

Korištenjem te formule izračunajte približnu vrijednost integrala

Z 1
x4 dx.
−1
 6.5. Gaussove formule 121

Rješenje. Gaussova formula s dvije točke za funkciju f glasi

Z 1
f (x) dx ≈ w0 f (x0 ) + w1 f (x1 ).
−1

Obzirom da imamo četiri nepoznata parametra, treba postaviti četiri jednadžbe.

Stoga moramo znati egzaktno izračunati integral
Z 1
xk dx, k ≥ 0.
−1

Ako je k neparan, podintegralna funkcija je neparna, a interval je simetričan oko

ishodišta pa je integral jednak 0. Ako je k paran, onda je
Z 1 Z 1 1
k k xk+1  2
x dx = 2 x dx = 2 = .
−1 0 k+1 0 k+1


Postavimo uvjete egzaktnosti za f (x) = 1,

Z 1
2= 1 dx = w0 · 1 + w1 · 1,
−1

zatim za f (x) = x, Z 1
0= x dx = w0 · x0 + w1 · x1 ,
−1

pa za f (x) = x2 , Z 1
2
= x2 dx = w0 · x20 + w1 · x21 ,
3 −1

i konačno za f (x) = x3 ,
Z 1
0= x3 dx = w0 · x30 + w1 · x31 .
−1

Prvo izdvojimo jednadžbe koje imaju nule na lijevoj strani

w0 x0 + w1 x1 = 0, w0 x30 + w1 x31 = 0.

Množenjem prve jednadžbe s x20 i oduzimanjem od druge jednadžbe dobivamo

w1 x1 (x21 − x20 ) = 0. (6.1)

Iz te jednadžbe izlazi nekoliko mogućnosti.

Prva je mogućnost da je w1 = 0. U tom slučaju jednadžbe glase
2
w0 = 2, w0 x0 = 0, w0 x20 = , w0 x30 = 0.
3
Iz prve jednadžbe izlazi da mora biti w0 = 2. Uvrštavanjem u drugu dobivamo da
mora biti x0 = 0, što je protivno trećoj jednadžbi. Stoga ne može biti w1 = 0.
122 6. Numerička integracija

Vratimo se na jednadžbu (6.1). Druga mogućnost je x1 = 0. Ponovno uvrstimo

to u sve četiri jednadžbe. Dobivamo

2
w0 + w1 = 2, w0 x0 = 0, w0 x20 = , w0 x30 = 0.
3
Iz druge jednadžbe izlazi da u tom slučaju mora biti ili w0 = 0 ili x0 = 0, što je
kontradiktorno s trećom jednadžbom, stoga x1 = 0 nije korektno rješenje.
Ponovno se vratimo na jednadžbu (6.1). Ostala nam je još samo jedna mogućnost
x1 = x20 , odnosno
2

x1 = ±x0 .

Prvo riješimo problem kad je x1 = x0 . Uvrštavanjem u sve četiri jednadžbe dobivamo

2
w0 + w1 = 2, x0 (w0 + w1 ) = 0, x20 (w0 + w1 ) = , x30 (w0 + w1 ) = 0.
3
Uvrštavanjem prve jednadžbe u drugu izlazi da mora biti x0 = 0, što se ne slaže s
trećom jednadžbom.
Konačno, provjerimo mogućnost x1 = −x0 . Tada su jednadžbe

2
w0 + w1 = 2, x0 (w0 − w1 ) = 0, x20 (w0 + w1 ) = , x30 (w0 − w1 ) = 0.
3
Uvrštavanjem prve jednadžbe u treću dobivamo

2
2x20 = ,
3
odnosno r
1 1
x0 = ± = ±√ .
3 3
Stoga uvrštavanjem tog rezultata u drugu i četvrtu jednadžbu dobivamo da mora
biti w0 = w1 . Konačno, iz prve jednadžbe izlazi da je w0 = w1 = 1. Koji predznak
ćemo uzeti za x0 je svejedno, jer ćemo u oba slučaja dobiti istu formulu. Dakle,
integracijska formula glasi
Z 1    
1 1
f (x) dx ≈ f − √ +f √ .
−1 3 3

Ova formula poznata je kao Gauss–Legendreova formula s dvije točke.

Vrijednost integrala po ovoj formuli jednaka je
Z 1  4  3
4 1 1 2
x dx ≈ − √ + √ = ≈ 0.2222222222.
−1 3 3 9

Prava vrijednost integrala je 0.4.

 6.6. Još neki oblici integracijskih formula 123

6.6. Još neki oblici integracijskih formula

Integracijske formule mogu osim funkcijskih vrijednosti koristiti i derivacije.
Zadatak 6.17. Odredite težinske koeficijente ω0 i ω1 za integracijsku formulu oblika
Z 1    
1 0 1
|x|f (x) dx ≈ w0 f − + w1 f .
−1 3 3
tako da integracijska formula egzaktno integrira polinome što višeg stupnja. Tom
formulom približno izračunajte
Z 1
|x| sin x dx.
−1

Kolika je greška ove integracijske formule, obzirom na pravu vrijednost integrala?

Rješenje. Ponovno, imamo samo dva parametra, pa treba postaviti dvije jednadžbe
Za f (x) = 1 je f 0 (x) = 0 i Z 1
|x| dx = w0 · 1.
−1
Zbog parnosti podintegralne funkcije je
Z 1 Z 1 1
|x| dx = 2 x dx = x2  = 1.

−1 0 0

Stoga prva jednadžba glasi

w0 = 1.
Ako uvrstimo f (x) = x i, posljedično, f 0 (x) = 1, dobivamo
Z 1  
1
|x|x dx = w0 · − + w1 · 1.
−1 3
Budući da je podintegralna funkcija neparna na simetričnom intervalu, vrijedi
Z 1
|x|x dx = 0.
−1

Stoga, uvrštavanjem poznatih vrijednosti dobivamo

1
w1 = .
3
Dakle, integracijska formula glasi
Z 1    
1 1 0 1
|x|f (x) dx ≈ f − + f .
−1 3 3 3
Aprokimacija zadanog integrala je
Z 1    
1 1 1
|x| sin x dx ≈ sin − + cos ≈ −0.0122090480.
−1 3 3 3
124 6. Numerička integracija

Odredimo pravu vrijednost integrala. Budući da je podintegralna funkcija neparna,

onda je Z 1
|x| sin x dx = 0,
−1
pa je prava greška 0.0122090480.
Zadatak 6.18. Možete li pronaći težinske koeficijente w0 i w1 i čvor x1 za integra-
cijsku formulu oblika
Z ∞
2
x3 e−x f (x) dx ≈ w0 f (0) + w1 f (x1 )
−∞

tako da integracijska formula egzaktno integrira sve polinome stupnja 2? Ako mo-
žete, izračunajte tražene koeficijente, a ako ne možete, objasnite u čemu je problem.
Uputa: Z ∞ √
4 −x2 3 π
xe dx = .
−∞ 4
Rješenje. Budući da treba naći 3 nepoznata koeficijenta w0 , w1 i x1 treba naći
egzaktne integrale za f (x) = xk , k = 0, 1, 2.
Za f (x) = 1 imamo
Z ∞
2
x3 e−x · 1 dx ≈ w0 · 1 + w1 · 1.
−∞

Interval na lijevoj strani je simetričan oko nule, a podintegralna funkcija je neparna,

pa je integral jednak 0. Dakle, prva jednadžba glasi
w0 + w1 = 0. (6.2)
Za f (x) = x imamo
Z ∞
2
x3 e−x · x dx ≈ w0 · 0 + w1 · x1 .
−∞

Interval na lijevoj strani dan je u uputi, pa dobivamo

√
3 π
w 1 x1 = . (6.3)
4
Za f (x) = x2 imamo
Z ∞
2
x3 e−x · x2 dx ≈ w0 · 0 + w1 · x21 .
−∞

Interval na lijevoj strani je simetričan oko nule, a podintegralna funkcija je neparna,

pa je integral jednak 0. Dakle, treća jednadžba glasi
w1 · x21 = 0. (6.4)
Iz treće jednadžbe odmah izlazi da mora biti ili x1 = 0 ili w1 = 0. Uvrštava-
njem jedne ili druge vrijednosti u drugu jednadžbu, odmah dobivamo da je rješenje
nemoguće.
 6.6. Još neki oblici integracijskih formula 125

Zadatak 6.19. Nađite interpolacijski polinom koji funkciju f interpolira u točkama

s x-koordinatama 1/4, 1/2 i 3/4. Egzaktnom integracijom tog polinoma na inter-
valu [0, 1] dobivamo (neproduljenu) integracijsku formulu na intervalu [0, 1]. Nađite
najveći stupanj polinoma na intervalu [0, 1] kojeg ta formula egzaktno integrira.
Rješenje. Prvo nađimo interpolacijski polinom koji prolazi kroz zadane točke
xk f [xk ] f [xk , xk+1 ] f [xk , xk+1 , xk+2 ]
 
1 1
f
4 4     
1 1
4 f −f
2 4       
1 1

3 1 1
f 2
8 f − 2f +f
2      4 2 4
3 1
4 f −f
4 2
3
f 34


4
Dakle, interpolacijski polinom glasi
        
1 1 1 1
p2 (x) = f +4 f −f x−
4 2 4 4
         
3 1 1 1 1
+8 f − 2f +f x− x− .
4 2 4 4 2
Sada treba ezgaktno integrirati interpolacijski polinom
Z 1          2 
1 1 1 x x
p2 (x) dx = f x+4 f −f −
0 4 2 4 2 4
   3  1
3x2 x
    
3 1 1 x
+8 f − 2f +f − +

4 2 4 3 8 8


0
             
1 1 1 2 3 1 1
=f + f −f + f − 2f +f
4 2 4 3 4 2 4
      
1 1 1 3
= 2f −f + 2f .
3 4 2 4
Sada redom provjeravamo koje polinome integracijska formula egzaktno integrira.
Za to je potrebno znati da je
Z 1 k+1 1

x  = 1 ,
xk dx = k ≥ 0.
0 k + 1 0 k + 1
Za f (x) = 1 imamo
Z 1
? 1
1= 1 dx = (2 − 1 + 2)
0 3
1 = 1,
126 6. Numerička integracija

pa formula egzaktno integrira konstante. Za f (x) = x imamo

Z 1  
1 ? 1 1 1 3
= x dx = − +
2 0 3 2 2 2
1 1
= ,
2 2
pa formula egzaktno integrira i polinome stupnja jedan. Za f (x) = x2 imamo
Z 1  
1 2 ? 1 1 1 9
= x dx = − +
3 0 3 8 4 8
1 1
= ,
3 3
pa formula egzaktno integrira i polinome stupnja dva. Za f (x) = x3 imamo
Z 1  
1 3 ? 1 1 1 27
= x dx = − +
4 0 3 32 8 32
1 1
= ,
4 4
pa formula egzaktno integrira i polinome stupnja tri. Za f (x) = x4 imamo
Z 1  
1 4 ? 1 1 1 81
= x dx = − +
5 0 3 128 16 128
1 37
6= ,
5 192
čime smo dokazali da ova integracijska formula egzatkno integrira sve polinome do
uključivo stupnja tri.