UDK 624.072.33:699.

84

Primljeno12. 10. 1999.

Seizmiki otporne armiranobetonske okvirne konstrukcije od montanih elemenata

Ivan Tomii
Kljune rijei montane okvirne konstrukcije, proraun na potres, metoda redukcije sila, metoda odabira meukatnog pomaka, duktilni spoj Key words prefabricated frame structures, seismic design, force reduction method, interstory displacement selection method, ductile joint Mots cls constructions ossature prfabrique, calcul de la rsistance au sisme, mthode de la rduction des forces, mthode de choix du dplacement entre les tages, joint ductile I. Tomii Pregledni rad

Seizmiki otporne armiranobetonske okvirne konstrukcije

Prikazane su dvije metode prorauna okvira od predgotovljenih elemenata. Prva, nazvana metodom redukcije sila ve je prihvaena dravnim i europskim normama, pa se esto primjenjuje u praksi. Novija, metoda odabira meukatnog pomaka, rezultat je najnovijih istraivanja, a ima za cilj osigurati bitne performanse i konkurentnost armiranobetonskih okvira od predgotovljenih elemenata s duktilnim spojevima. Navedeni su zahtjevi i preporuke Europskih prednorma ENV 1992 i ENV 1998. I. Tomii Subject review

Earthquake resistant reinforced concrete frame structures

Two methods for the design of frames made of prefabricated elements are presented. The first one, the force reduction method, has already been accepted in national and European standards and is often applied in practice. The more recent method, i.e. the interstory displacement selection method, is the result of latest research efforts, and its objective is to ensure better performance and higher competitiveness of reinforced-concrete frames made of prefabricated elements with ductile joints. The requirements and recommendations given in European prestandards ENV 1992 and ENV 1998 are presented. I. Tomii Ouvrage de syntse

Constructions ossature en bton arm rsistantes aux sismes

Larticle prsente deux mthodes de calcul des cadres en lments prfabriqus. La premire, dite la mthode de la rduction des forces, a t dj retenue par les normes nationales et europennes et elle est souvent utilise dans la pratique. Lautre, plus rcente, dite la mthode de choix du dplacement entre les tages, est le rsultat des dernires recherches, dont le but consiste assurer les performances essentielles et la comptitivit des ossatures en bton arm composes dlments prfabriqus par rapport aux joints ductiles. On cite aussi les exigences et les recommandations des prnormes europennes ENV 1992 et ENV 1998.

Schlsselworte: Montagerahmenkonstruktionen, seismische Berechnung, Methode der Krftereduktion, Methode der Auswahl der Zwischenstockwerkverschiebung, duktile Verbindung

I. Tomii

bersichtsarbeit

Seismisch widerstandsfhige Stahlbetonrahmenkonstruktionen

Dargestellt sind zwei Berechnungsmethoden fr Rahmen aus vorgefertigten Elementen: die erste, Methode der Krftereduktion genannt, ist schon durch staatliche und europische Normen angenommen, deshalb wird sie in der Praxis hufig angewendet. Die neuere, Methode der Auswahl der Zwischenstockwerkverschiebung, ist das Ergebnis neuerer Forschungen und hat als Ziel die Sicherung der Haupteigenschaften und Konkurrenzfhigkeit von Stahlbetonrahmen aus vorgefertigten Elementen mit duktilen Verbindungen. Angefhrt sind Forderungen und Empfehlungen der europischen Vornormen ENV 1992 und ENV 1998.

Autor: Prof. dr. sc. Ivan Tomii, dipl. ing. gra., Zagreb Vrameva 21

GRAEVINAR 52 (2000) 1, 25-32

25

Seizmiki otporne okvirne konstrukcije 1 Openito Znanstvena i tehnoloka istraivanja, osobito posljednjih pedeset godina, omoguila su realizaciju sigurnih, racionalnih i uporabljivih armiranobetonskih i prednapetih konstrukcija. Za ovo razdoblje razvoja karakteristina je industrijalizacija i montani nain graenja. Montane armiranobetonske konstrukcije znatno su pogodnije za industrijalizaciju nego monolitne. Izvoenje konstrukcije graevine pretvara se u izradu predgotovljenih elemenata i njihovo spajanje u monolitnu cjelinu. Rad je mogu i zimi, pa se graevine zavravaju u kraem roku, to je velika prednost montanoga graenja. Postie se uteda u materijalu i radnoj snazi. Montanim nainom graenja izvode se konstrukcije zgrada i industrijskih graevina te, openito, one konstrukcije gdje je potrebno malo vrsta standardnih elemenata. Monolitne okvirne konstrukcije izvedene na gradilitu primjenjuju se u graenju gotovo od samog pronalaska armiranog betona. Tome je pomoglo to se tim materijalom vrlo lako dobivaju kruti vorovi za razliku od drvenih i elinih konstrukcija, kada je to sloenije. Armiranobetonske konstrukcije od montanih elemenata poinju se uestalije projektirati i izvoditi poslije Drugoga svjetskog rata. Glavni su imbenici montanoga graenja nain izrade i montae elemenata te izvedba spojeva. Openit je zahtjev dobiti montane okvirne konstrukcije karakteristika istih ili vrlo bliskih onima od monolitnog betona. Okvirne armiranobetonske konstrukcije izvedene na gradilitu, kao i one od montanih elemenata, valja projektirati da imaju, osim svojstva nosivosti, i duktilnost potrebnu za apsorpciju seizmike energije, kako bi se mogle proraunavati na reducirane sile potresa. Prijanja istraivanja monolitnih armiranobetonskih okvira ve su pokazala njihovo dobro ponaanje na djelovanje gravitacijskih i inercijalnih sila. Isto tako, nedavno provedena istraivanja u Novom Zelandu [7] armiranobetonskih okvira nainjenih od montanih elemenata, meusobno kruto spojenih, potvruju takoer njihovo zadovoljavajue ponaanje na djelovanje vertikalnih i horizontalnih sila ako se odgovarajue konstruiraju i izvedu. Prema ovim istraivanjima, spojevi montanih elemenata moraju se izvesti izvan kritinih podruja (poloaja plastinih zglobova), tako da ostaju u podruju elastinog deformiranja. Povezivanjem armature elemenata preklapanjem ili zavarivanjem te betoniranjem spojeva na gradilitu postie se kontinuitet sustava koji se, praktiki, podudarno ponaa na seizmike i ostale sile s konstrukcijom monolitno izvedenom u cijelosti na gradilitu. Ovakav spoj i drugi presjeci elemenata, izvan kritinih podruja, moraju se dimenzionirati prema kapacitetu nosivosti presjeka u podruju plastinih zglobova. 26

I. Tomii Kada se odstupa od gornjeg zahtjeva i spojevi montanih elemenata i plastini zglobovi predviaju u kritinim podrujima, zbog loijih histereznih karakteristika spojeva dobivenih eksperimentalnim istraivanjem, nee doi do predviene apsorpcije seizmike energije. Zbog te injenice, amerikim UBC-normama[5] i onima Europske unije ENV 1998-1-3[3] predvia se preko koeficijenta duktilnosti ili ponaanja manja redukcija seizmikih sila. Prema tome, prednost montanih konstrukcija bit e anulirana ili u najboljem sluaju umanjena. Aktualna istraivanja u Sjedinjenim Amerikim Dravama pod nazivom "Sustavi seizmiki otpornih montanih konstrukcija" (PRESSS)[9] imaju za cilj ponuditi konstruktorima novu filozofiju prorauna armiranobetonskih okvira od montanih elemenata nazvanu "Metodom odabira meukatnog pomaka (nagiba elemenata)" koja je osobito podesna za montane okvirne konstrukcije s duktilnim spojevima, odnosno sa spojevima u kritinom podruju. Naela prorauna ove metode predviaju apsorpciju seizmike energije, ovisno o karakteristikama histereze, na direktan i jednostavan nain ugraen u postupak prorauna. Svrha je ovog rada da se prikau dosadanji rezultati istraivanja provedenih u svijetu te, na temelju toga, dadu prijedlozi i upute za projektiranje i konstruiranje duktilnih i nosivih armiranobetonskih okvira nainjenih od montanih elemenata. Rabit e se, sada ve standardna, metoda prorauna po kojoj se duktilne armiranobetonske konstrukcije proraunavaju na reducirane sile potresa (Force-Based Design), a koja je unesena u dananje amerike, novozelandske te europske norme. Osim toga, prikazat e se najnovija filozofija prorauna na osnovi nagiba elemenata Drift-Based Design. Takoer u ovom radu opisat e se zahtjevi i smjernice za proraun i konstruiranje otpornih armiranobetonskih okvirnih konstrukcija od montanih elemenata prema europskoj prednormi Eurocode 8-1-3[3]. 2 Proraun i konstruiranje

2.1 Metoda redukcije sila

2.1.1 Proraun prema ENV 1998 Metoda redukcije sila, prihvaena vodeim dravnim propisima te propisima Europske unije, primjenjuje se za monolitne armiranobetonske okvire izvedene na gradilitu i one od montanih elemenata kruto spojenih. Proraunavaju se da budu sposobni prihvaati vertikalna i horizontalna optereenja te troiti predvieni dio seizmike energije. Da bi se to ostvarilo, potrebno je, prije svega, konstrukcijskim mjerama osigurati duktilnost presjeka i konstrukcije u cjelini i prelazak sustava u "pravi" mehanizam sloma, kako bi se omoguila najveGRAEVINAR 52 (2000) 1, 25-32

I. Tomii a apsorpcija seizmike energije. To znai da se presjeci plastinih zglobova moraju dimenzionirati tako da u njima doe do iskoritavanja elika i do potrebnoga plastinog deformiranja prije krhkog sloma betona od glavnih kosih tlanih napona, izvijanja ili sloma zbog nedovoljnog sidrenja. Svi ostali presjeci konstrukcije, pa tako i spojevi montanih elemenata, moraju se dimenzionirati prema kapacitetu nosivosti presjeka u podruju plastinih zglobova. Poeljan mehanizam sloma okvirnih sustava, preteno optereenih silama potresa, jest bono-gredni mehanizam prikazan na slici 1. Njegove su prednosti u tome to se zglobovi stvaraju u gredama preteno naprezanim savijanjem gdje je lake osigurati potrebnu duktilnost te zbog relativno malih plastinih deformacija za traenu duktilnost konstrukcije. Zglobovi u podnoju stupova, prisutni u ovome mehanizmu, naprezani su na ekscentrini tlak, pa se potrebna duktilnost esto mora postii ovijanjem betonske jezgre.

Seizmiki otporne okvirne konstrukcije Valja osigurati najmanju vrijednost za CCDF, kako bi se zadovoljio zahtjev za plastino zakretanje predvieno odabirom faktora ponaanja q. Ako je za odreenu vrijednost faktora duktilnosti potrebna tlana deformacija betona vea od 0,0035, umanjena nosivost zbog otpadanja zatitnog sloja nadoknauje se poveanom vrstoom betona ovijenog sponama ili spiralom. Potrebna armatura za ovijanje betonske jezgre odreuje se preko mehanikog koeficijenta armiranja danog izrazom:

wd
gdje je:

k0 ( d + 0,10) 0,35 Ac + 0,15 A0

(2)

wd =

volumen spona za ovijanje f yd wd ,min volumenbetonske jezgre f cd

- globalna djelotvornost ovijanja

k0 - koeficijent ovisan o klasi duktilnosti[11]

d - raunska bezdimenzijska uzduna sila

Ac - povrina elementa A0 - povrina betonske jezgre. Faktor ponaanja jest aproksimacija omjera seizmikih sila na sustavu s potpuno elastinim ponaanjem prema raunskim silama potresa, odnosno on karakterizira duktilnost konstrukcije. Dobiva se po izrazu: q = q0kDkRkw1,5 gdje je: q0 - osnovna vrijednost za visoku klasu duktilnosti kD - faktor koji odraava klasu duktilnosti kR - faktor koji odraava regularnost sustava kw - faktor koji odraava prevladavajui model sustava [11]. Raunsko seizmiko djelovanje AE izraunava se uporabom teina dobivenih iz sljedee kombinacije djelovanja: Gk + E,iQk,i (4) (3)

Slika 1. Optereenje i bono-gredni mehanizam sloma okvira

Bono-gredni mehanizam postie se oblikovanjem okvira po naelu: "jaki stupovi-slabe grede". Za stupove predlae se 2 do 3 puta vea nosivost od one prikljunih greda. Za mjeru lokalne duktilnosti (duktilnost presjeka) rabi se dogovoreni faktor duktilnosti preko zakrivljenosti (CCDF) dan izrazom:

c =

cu 1 sy sy , k cu

(1)

gdje je:

cu - deformacija betona koja odgovara naprezanju 0,85 fck na padajuoj grani dijagrama c-c sy,k - karakteristina deformacija elika koja odgovara granici poputanja sy - koeficijent poloaja neutralne osi kada naprezanje u eliku dostie granicu poputanja cu - koeficijent poloaja neutralne osi kada naprezanje u betonu dostie 0,85 fck.
GRAEVINAR 52 (2000) 1, 25-32

gdje je E,i koeficijent kombinacije za promjenjiva optereenja. Za sluaj seizmike situacije djelovanja, raunski uinak optereenja izraunava se po izrazu: Sd = Sd (Gk,i + I AE + Pk + 2,i Qk,i) (5) 27

Seizmiki otporne okvirne konstrukcije gdje je: Gk,i - karakteristina veliina za stalno optereenje Qk,i - karakteristina veliina za promjenjivo optereenje

I. Tomii gdje je: q - faktor ponaanja dan izrazom (3) kp - faktor redukcije ovisan o kapacitetu disipacije seizmike energije montanog sustava. Faktor redukcije ima ove vrijednosti: kp = 1,0 za konstrukcije sa spojevima izvan kritinog podruja kp = 0,75 za konstrukcije s duktilnim spojevima unutar kritinog podruja. Iz ove odredbe moe se vidjeti da se monolitne konstrukcije i one od montanih elemenata, ali sa spojevima izvan kritinih podruja, jednako tretiraju. Meutim, armiranobetonske konstrukcije od montanih elemenata sa spojevima u podruju plastinih zglobova raunaju se s reduciranim koeficijentom ponaanja, to ovakve sustave, proraunane po navedenom postupku, ini manje konkurentnim. Spojevi u kritinim podrujima, da bi mogli troiti seizmiku energiju, moraju biti duktilni, to valja provjeriti preko faktora duktilnosti-izraz (1), te zadovoljiti druge odredbe, posebno za grede i stupove, koje vrijede za kritina podruja monolitnih okvirnih konstrukcija i onih sa spojevima izvan kritinih podruja. Nosivost spojeva u kritinim podrujima provjerava se prema opem izrazu:
S d R pd =

I
Pk

- faktor vanosti - karakteristina veliina izazvana prednapinjanjem

2,i - koeficijent kombinacije za promjenjivo djelovanje[11].

Za odreivanje ukupne sile potresa doputa se uporaba raunskog spektra odziva normiranog na gravitacijsko ubrzanje zemlje ovisno o periodu osciliranja konstrukcije. Ukupna raunska sila potresa dobije se po izrazu: Fb = Sd (T)W gdje je: Sd(T)- ordinata raunskog spektra odziva za period T[3]
W

(6)

- ukupna teina zgrade izraunana u skladu s izrazom (4). Grede i stupove izvan kritinih podruja te vorove okvirne konstrukcije valja dimenzionirati na poveane vrijednosti reznih sila odnosno prema kapacitetu nosivosti presjeka plastinih zglobova. Zbog poveane nosivosti u podruju plastinih zglobova u odnosu prema nominalnim vrijednostima, pretpostavljenim pri provjeri ravnotee sustava, doi e do manje redukcije seizmikih sila, a time i do vee opasnosti od krhkog sloma izvan plastinih zglobova. Do ovog poveanja dolazi zbog uporabe raunskih vrstoa gradiva pri dimenzioniranju, upotrebe elika u podruju ojaanja te esto zbog odabiranja zaokruene vee povrine elika od potrebne.

( Rd cycl )

Rd

(8)

Koeficijent poveanja reznih sila Rd kree se od 1,25 za grede i vorove do 1,35 za stupove, a za klasu duktilnosti "H", dok je za nie klase duktilnosti on manji i dosee vrijednost 1,0 za klasu duktilnosti "L". 2.1.2 Dodatne odredbe za okvirne konstrukcije od montanih elemenata Europskom prednormom ENV 1998-1-3[3] predlae se rabiti konstrukcije srednje (M) i niske (L) duktilnosti, a iznimno i, uz dodatne provjere, sustave visoke (H) duktilnosti. Uvjet primjene montanih okvira jest pravilna konstrukcija i ona kojoj se nosivi vertikalni elementi ne prekidaju ni u jednom katu. Faktor ponaanja za montane okvire proraunava se po izrazu: qp = kpq 28 (7)

gdje je: Sd - raunska rezna sila izazvana seizmikom situacijom djelovanja Rpd- adekvatna raunska nosivost spoja u kritinom podruju za potresne uvjete Rd - adekvatna raunska nosivost spoja u kritinom podruju za monotono optereenje

Rd - dodatni koeficijent nesigurnosti modela: -Rd = 1,20/1,10/1,00 za klase duktilnosti DC H/M/L - uzdune sile -Rd = 1,35/1,25/1,15 za klase duktilnosti DC H/M/L - poprene sile cycl - koeficijent redukcije zbog degradacije nosivosti spoja: -cycl = 1,15 - uzdune sile
-cycl = 1,20 - poprene sile - vertikalni spoj -cycl = 1 + 0,15qp1,2 - poprene sile hori zontalni spoj. GRAEVINAR 52 (2000) 1, 25-32

I. Tomii Raunska nosivost spoja izvan kritinog podruja ne smanjuje se, tj. Rd = cycl = 1,0. Spoj u kritinom podruju moe zadrati elastino ponaanje ako se dodatnim armiranjem plastini zglob pomakne dalje od spoja. U tom sluaju raunske rezne sile u kritinom podruju, i malo izvan njega, valja poveati faktorom 2,0 za DC H i M odnosno 1,5 za DC L.

Seizmiki otporne okvirne konstrukcije

1. korak
Valja pretpostaviti pomak y koji odgovara poputanju armature montane konstrukcije. Kao poetna veliina nagiba uzima se kut y = 0,003 radijana.

2. korak
Odabire se raunski kut nagiba u uvjetovan vanou konstrukcije, odnosno ogranienjem oteenja, a koji je jo u funkciji geometrije presjeka i stupnja ovijenosti poprenom armaturom podruja plastinih zglobova.

2.2 Metoda odabira meukatnog pomaka

Autori ove metode[9] smatraju da se uporabom smanjenog koeficijenta duktilnosti prema ACI-normama, a isto tako faktora ponaanja prema ENV 1998, kada se radi o armiranobetonskim okvirima od montanih elemenata sa spojevima u kritinim podrujima, teti konkurentnosti takvih konstrukcija prema monolitnim sustavima izvedenim na gradilitu. Stoga predlau novu filozofiju prorauna montanih konstrukcija na gravitacijske i inercijalne sile. Metoda je osobito podesna za okvirne konstrukcije od montanih elemenata sa spojevima u kritinim podrujima sposobnim za troenje seizmike energije. Kako je nagib elemenata (stupova), a time i pomak centra masa prema njihovu podnoju, bitan za trajnost konstrukcije, po ovoj metodi polazi se od raunskog nagiba, odnosno graninog stanja uporabljivosti, a zavrava dimenzioniranjem, odnosno kontrolom nosivosti i krutosti. Postupak e biti prikazan na okvirnoj konstrukciji koja e se aproksimirati konzolom s jednim stupnjem slobode. Krutost sustava je odreena preko sekantne krutosti Keff (slika 2.) za najvei raunski pomak, umjesto poetne krutosti. Ovdje se rabe pojmovi: razina ekvivalentnoga viskoznog priguenja konstrukcije i oekivana duktilnost pri najveem odzivu preko pomaka. Na slici 3. jest set krivulja u koordinatnom sustavu: period konstrukcije T - raunski pomak za razliite razine ekvivalentnoga viskoznog priguenja (spektar odziva preko pomaka za razliita priguenja). Proraun je mogu raspolaganjem dijagrama na slici 3. i 4. po koracima:

3. korak
Izraunava se najvei prihvatljivi pomak u centra masa, a time i centra seizmikih sila za zamjenjujui sustav konzola s plastinim zglobom u njegovu podnoju:

u = uL

(9)

gdje je L visina od plastinog zgloba do centra masa konzole.

4. korak
Valja procijeniti efektivno viskozno priguenje konstrukcije na osnovi duktilnosti preko pomaka =u/y

uporabom dijagrama: koeficijent priguenja - koeficijent duktilnosti dan na slici 4. Krivulje dijagrama dobivene su na osnovi bitnih karakteristika histereza sustava s plastinim zglobovima u gredama i stupovima.

Slika 4. Ekvivalentno viskozno priguenje u funkciji duktilnosti

5. korak
Poznavanjem raunskoga elastinog spektra odziva preko pomaka za predvieno podruje graenja, kao to je onaj na slici 3., period efektivnog odziva, pri najveem pomaku odziva, moe se odrediti. Uporabom poznatog izraza za period: T = 2 M K eff izraunava se efektivna krutost:
Slika 2. Efektivna krutost pri raunskom pomaku Slika 3. Raunski pomak za vie razina priguenja u funkciji perioda

K eff =

4 2

T2

M.

(10)

GRAEVINAR 52 (2000) 1, 25-32

29

Seizmiki otporne okvirne konstrukcije Uporabom slike 2. dobiva se potrebna nosivost ili kapacitet poprene sile u podnoju zamjenjujueg sustava: Fu = Keffu. (11)

I. Tomii cije i poetnu krutost do = 1,0 za proraun po teoriji plastinosti koja se zasniva na realnim karakteristikama histereze.

6. korak
Provodi se preliminarno dimenzioniranje elemenata okvira na osnovi sile Fu. Proraunava se elastina krutost Ki i tonije odredi pomak y, tj onaj kada armatura dostie granicu poputanja.

7. korak
Ukupni pomak, duktilnost konstrukcije i, prema tome, efektivno priguenje ponovno se provjeravaju, a koraci 46, u sluaju razlike, se ponavljaju. Ovaj iterativni postupak provodi se dok se ne dobije zadovoljavajue rjeenje. Pojedinane nosivosti potencijalnih plastinih zglobova na savijanje valja provjeriti primjenom uvjeta ravnotee. Postupak opisan preko 7 koraka vrlo je fleksibilan. Naime, kapacitet zakretanja plastinog zgloba u funkciji je ovijanja presjeka sponama, i obrnuto, ovijanje je ovisno o kapacitetu rotacije. Metoda odabira pomaka za viekatne okvire primjenjiva je uz poznavanje dodatnih parametara. Valja definirati odnos izmeu najveega meukatnog pomaka i konstrukcije u centru seizmikih sila te raspodjelu horizontalnih sila potresa na konstrukciju. Te se veliine vide na slici 5. za idealizirani okvir od "n" katova, svaki visine hs. Sredite seizmikih sila priblino je na 2/3 visine zgrade, a najvei pomak kod te visine moe se dobiti po izrazu:

Slika 5. Najvei odziv okvirne konstrukcije: a) sustav, b) raspodjela sila, c) mehanizam sloma i slika pomaka, d) aproksimacija dijagrama plastinih pomaka

Ako se usvoji, na osnovi plastine analize, distribucija nagiba prema slici 5.d, gdje je nagib u donjoj polovici sustava jednak dvostrukom srednjem nagibu do krovne ravnine, te pretpostavi da se ta raspodjela moe takoer primijeniti na komponentu nagiba od plastinog deformiranja, jednadba (12) moe se pojednostavniti (K = 0,75) u oblik:

u = y + 0,5nhsp.

(14)

Takav pristup prikladan je za proraun okvirnih konstrukcija sa spojevima u kritinim podrujima koji imaju loije karakteristike histereze od onih monolitnih okvira izvedenih na gradilitu ili sastavljenih od montanih elemenata, ali sa spojevima izvan kritinih podruja. Takoer ova metoda vrlo se lako moe prilagoditi bilo kojim karakteristikama histereze. Primjena navedenog postupka na okvirne konstrukcije s vie stupnjeva slobode, za sada, nije primjenjiva. 3 Spojevi elemenata Okvirne konstrukcije od montanih elemenata ostvaruju se na graevini tako da se elementi meusobno spajaju u jednu monolitnu cjelinu. Prema ENV 1998-1-3 razlikuju se sljedee vrste spojeva:

u = y + 2/3nhspK
gdje je:

(12)

K1 - koeficijent kojim se uzima u obzir nejednoliki nagib zgrade po visini p - najvei usvojeni kut zakretanja plastinog zgloba i prema tome najvei kut nagiba kata. Kut nagiba ograniuje se doputenim pomakom konstrukcije zbog zahtjeva graninog stanja uporabljivosti (ogranienja tete). Na primjer, za najvei "stvarni" katni nagib u=0,02, specificiran kao raunski najvei otklon od potresnog djelovanja, doputeni kut nagiba dobije se izrazom:
=
0,02

a) Spojevi koji se nalaze izvan kritinog podruja

Ne utjeu na disipaciju seizmike energije. Moraju biti udaljeni od najblieg presjeka kritinog podruja vie ili jednako veoj dimenziji presjeka elemenata koji se spajaju. Rezne sile u spoju proraunavaju se s faktorom Rd 1,1. Jedan od niza moguih spojeva prikazan je na slici 6.a.

(13)

b) Spojevi koji se nalaze unutar kritinog podruja

Dimenzionirani su na poveanu nosivost, tako da ostaju u podruju elastinog ponaanja, a podruje plastinog deformiranja i troenja seizmike energije pomaknuto je dalje od spoja. Takav spoj moe se izvesti prema slici 6.b. Raunske rezne sile u spoju, i dalje na duljini 1,5lcr, GRAEVINAR 52 (2000) 1, 25-32

gdje je dinamiki faktor za kut nagiba ovisan o razini tonosti prorauna nagiba u konanoj ralambi. Ovaj se faktor kree od = 1,5 za elastine konstruk30

I. Tomii mnoe se faktorom poveanja Rd =2,0 za klase duktilnosti DC H i DC M, a faktorom Rd =1,5 za klasu duktilnosti DC L.

Seizmiki otporne okvirne konstrukcije Primjer spoja za koji je dijagram sila-pomak nelinearan i u podruju elastinosti dan je na slici 8.

c) Duktilni spojevi koji se nalaze unutar kritinog podruja

Mogu se plastino deformirati i troiti seizmiku energiju. Zbog toga moraju zadovoljiti uvjete koji se trae za plastine zglobove monolitnih sustava. Primjer takvog spoja prikazan je na slici 6.c. Okvirna konstrukcija s takvim spojevima proraunava se s reduciranim faktorom ponaanja-izraz (7).

Vrste spojeva s obzirom na njihov poloaj u okvirnoj konstrukciji prikazane su na slici 7. Vei broj ovih spoeva ne utjee na disipaciju seizmike energije odnosno ostaju u podruju elastinog ponaanja. To su spojevi izvan kritinog podruja ili su u tom podruju, ali s pomaknutim plastinim zglobom dalje od spoja. Primjeri takvih spajanja navedeni su na slici 6. Meutim, spojevi na istim lokacijama kao na slici 7. ako se odgovarajue armiraju i ako se nalaze u kritinom podruju, mogu imati svojstvo plastinog deformiranja, odnosno zakretanja elemenata.

Slika 8. Spoj montanih elemenata koji se ponaa elastino: a) spoj grede i stupa, b) nosivi mehanizam vora, c) dijagram sila-pomak

Ovaj spoj jest novost i od osobitog je zanimanja istraivaa. Pod djelovanjem sila potresa, suhi se spoj otvori, ali kabeli ostaju u podruju elastinog deformiranja. Prednosti spoja su: reducirani zaostali pomak, smanjena oteenja za predvieni nagib i vrlo jednostavno armiranje. 4 Zakljuak Monolitne armiranobetonske okvirne konstrukcije sastavljene od montanih elemenata imaju vie prednosti u odnosu prema monolitnima izvedenim na gradilitu. Najvanije su: ekonominost, poveana kakvoa elemenata, brzina graenja i mogunost rada zimi. Okvirne armiranobetonske konstrukcije, i monolitne izvedene na gradilitu i one sastavljene od predgotovljenih elemenata, valja projektirati i izvesti da budu nosive i duktilne. Izjednaenost performansi okvira izvedenih

GRAEVINAR 52 (2000) 1, 25-32

31

Seizmiki otporne okvirne konstrukcije na gradilitu i onih od montanih elemenata postie se izvoenjem kvalitetnih spojeva sposobnih za prihvaanje reznih sila koje se pojavljuju u presjecima tih spojeva, odnosno odgovarajuim presjecima monolitnih okvira. Kod zgrada bez armiranobetonskih zidova, okviri moraju biti proraunani i konstruirani za prihvaanje gravitacijskih i inercijalnih sila. Pri proraunu se pretpostavlja da e okvirna konstrukcija, pod seizmikom kombinacijom djelovanja, prijei u mehanizam sloma s plastinim zglobovima u gredama i podnoju stupova kao najprikladnijim za apsorpciju seizmike energije, to vrijedi za oba naina graenja okvira. To se postie tako da stupovi imaju 2 do 3 puta veu nosivost od greda. Dalje, potrebno je osigurati okvirnu konstrukciju od prijevremenih krhkih lomova zbog savijanja, posmika, sidrenja i izvijanja te degradacije vorova okvira. Upute za ta osiguranja poznate su iz projektiranja monolitnih i duktilnih armiranobetonskih okvirnih konstrukcija i mogu se bez dvojbe primjenjivati i za one sastavljene od montanih elemenata. Za proraun armiranobetonskih okvirnih konstrukcija od montanih elemenata predlau se dvije metode. Prva metoda, ovdje nazvana Metodom redukcije sila, ve se smatra standardnom, a rabi se za monolitne okvire izvedene na gradilitu i one sastavljene od montanih elemenata. Po njoj se predvia da se dio seizmike energije troi na plastino deformiranje elika u kritinim podrujima. Metoda se primjenjuje s istim faktorom ponaanja i na okvire od montanih elemenata ako su spojevi elemenata izvan kritinih podruja, a s reduciranim faktorom ponaanja ako su spojevi u podruju plastinih zglobova. Druga metoda, ovdje nazvana Metodom odabira nagiba elemenata, nije u potpunosti jo primjenjiva i nalazi se u LITERATURA
[1] Eurocode 2, Design of Concrete Structures-Part 1-1, General Rules and Rules for Buildings, Revised final draft, CEN, Brssel, October 1990. [2] Eurocode 2, Design of Concrete Structures-Part 1-3, General Rules, Precast Concrete Elements and Structures, CEN, Brssel, October 1994. [3] Eurocode 8, Structures in Seismic Regions-Design, Part 1-1, Seismic Actions and General Requirements for Earthquake Resistance of Structures, Part 1-2, Buildings-General Rules, Part 1-3, Building-Specific Rules for Different Materials and Elements, Brssel, February 1995. [4] ACI Committee 318-95, Building Code Requirements for Structural Concrete, American Concrete Institute, Detroit, 1995. [5] UBC, Uniform Building Code, Chapter 23, Section 2312, Earthquake Regulations, International Conference of Building Officials, USA 1988.

I. Tomii zavrnoj fazi istraivanja. Nastala je kako bi se odrala ekonomska prednost montanih okvirnih konstrukcija sa spojevima u kritinim podrujima. Po ovoj metodi odabire se nagib vertikalnih elemenata, a time i horizontalni pomak zbog djelovanja horizontalnih sila, prvenstveno izazvanih potresom, tako da oteenja budu u granicama doputenih, a zavrava dimenzioniranjem elemenata. Pri proraunu rabe se pomona sredstva, kao to je spektar pomaka u funkciji perioda konstrukcije za vie razina ekvivalentnog viskoznog priguenja, te dijagrami ekvivalentnog priguenja u funkciji koeficijenta duktilnosti preko pomaka. Najvea tekoa ovog naina prorauna i konstruiranja jest osiguranje spojeva za predvieno zakretanje elemenata uz najmanja oteenja. Za sada ve postoje prijedlozi za duktilne spojeve, ali se istraivanja i dalje nastavljaju kako bi se dobilo vie racionalnih rjeenja. Prednormama Europske unije ENV 1992 i ENV 1998 predvia se graenje "monolitnih" armiranobetonskih okvirnih konstrukcija od predgotovljenih elemenata. Predlae se standardna metoda prorauna te daju koeficijenti ponaanja za sluaj da su spojevi izvan kritinih podruja te smanjeni kada se predviaju duktilni spojevi. Autor ovoga rada predlae graditi zgrade ukruene nosivim i duktilnim armiranobetonskim okvirima izvedenim na gradilitu i onima od montanih elemenata, sposobnim za prihvaanje vertikalnih i horizontalnih sila, tamo gdje se graevina ne moe ukrutiti nosivim i duktilnim armiranobetonskim zidovima kao boljim rjeenjem. Primjenom modernih metoda prorauna i konstruiranja, opisanih skraeno u ovom radu, mogu se graditi nosive, duktilne i uporabljive armiranobetonske okvirne konstrukcije sastavljene od predgotovljenih elemenata, sa svim prednostima u odnosu prema monolitnim.
[6] Code of Practice for the Design of Concrete Structures, (NZS 3101:1982), Standards Association of New Zealand, Wellington, [7] Park, R.: Precast Concrete in Seismic-Resisting Building Frames in New Zealand, Concrete International, November 1990., 43.-51. [8] Wong, P. K. C.; Priestley, M. J. N.; Park, R.: Seismic Resistance of Frames with Vertically Distributed Longitudinal Reinforcement in Beams, ACI Structural Journal, Vol. 87, No. 4, July-August 1990., 488.-498. [9] Priestley, M. J. N.: Seismic Design Philosophy for Precast Concrete Frames, Structural Engineering International, January 1996., 25.-31. [10]Tomii, I.: Nosive i duktilne armiranobetonske okvirne konstrukcije od montanih elemenata, HAZU, 457, knjiga XLI, Tehnike znanosti-svezak 6., Zagreb, 1992., 101.-114. [11]Tomii, I.: Betonske konstrukcije-odabrana poglavlja, Zagreb, 1996.

32

GRAEVINAR 52 (2000) 1, 25-32