Mavro Vetranovic - Orfeo, Posvetiliste Abramovo

Mavro Vetranovi: Drame
Mavro Vetranovi

Drame

Posvetilite Abramovo
Orfeo

1
Klasici hrvatske knjievnosti na CD-ROM-u Drama i kazalite

Mavro Vetranovi: Drame
SADRAJ

Posvetilite Abramovo _____________________ 3
SKAZAN'JE PRVO ________________________ 6
SKAZAN'JE DRUGO _____________________ 21
SKAZAN'JE TRETJE _____________________ 44
SKAZAN'JE ETVRTO ___________________ 58
SKAZAN'JE PETO _______________________ 75
Orfeo ___________________________________ 82
RJENIK________________________________ 99

2

Mavro Vetranovi: Drame Posvetilite Abramovo
Posvetilite
Abramovo

3

Imena onijeh koji govore u ovemu prikazan'ju

Gospodin Bog.
Abram, prvoroditelj puka izabranoga.
iman, pastir, djeti Abramov.
Sara, ena Abramova.
Kujaa, slubenica Abramova.
Izak, sin jedini Abramov i Sarin.
Gojisava,
Grlica,
Marava,
Kamprela,
slubenice Abramove i Sarine
Aneo Gospodinov.
Kresoje, djeti Abramov.
Pastiri Abramovi u grozdu.

4

Prolog

Priklono molim vas, ujte me, er u rit
to ete vi od nas uti sad i vidit.
Priti e Boi plam, a za njim glas paka,
ki e rit da Abram zakolje Izaka
i da ga posveti vinjemu on na har.
Tuj ete vidjeti zamjernu jednu stvar,
uzami Izaka gdi ga e odvesti,
ter ete ut paka od majke bolesti,
jedan gorki pla za sinkom jedinim,
da vam e bridak ma propasti srce svim;
1

pak ete od oca vidjeti bolesti
ke ga e do konca ivota dovesti
smiljaje
2
, u staros da e on izgubit,
mogu re, svu rados ku ima na saj svit,
3

i da e od ruku oinih sin umrit.
Tko moe tuj muku jezikom spovidit?
Pak ete vi uti da se e taj alos
u vjeno svrnuti vesel'je i rados;
aneo od Boga k Abramu er e prit
da sina on svoga ne bude pogubit,
neg im e tuj paka jaganca Bog dati
umjesto Izaka koga e zaklati;
pak se e u selo vratiti na svoj stan
i tuj e veselo dozvati oni dan
sve svoje pastire da stada ostave
u dipli da svire i Boga da slave.
5
10
15
20
25

1
svim - sasvim
2
smiljaje - smiljajui
3
na saj svit - na ovome svijetu

5

SKAZAN'JE PRVO
GOVOR PRVI
Poljana kod brda.
Gospodin Bog, Abram.
BOG:
Abrame! Abrame!

ABRAM:
Ovdi sam, Boe moj

BOG:
Uini da za me primine sinak tvoj:
posvet' ga, da je moj, kako stvar najdrau,
na gori visokoj, gdje ti ja pokau. 30
35

ABRAM:
Ne samo, Boe, toj, to mi sad naredi,
ma z glavom ivot moj tebi se ne tedi;
spravno e biti sve, o vinja ljubavi,
boanstvo da se tve u svemu proslavi.

GOVOR DRUGI
atori.
Abram, iman pastir, djeti Abramov.
ABRAM:
O sinci ljuveni, molim vas Boga rad,
in' da ste vi meni na posluh spravni sad;
primotu i bisake spravite na preu

6

i potrebe svake, ke putom nalijeu;
pobrzo sve sprav'te, i meu sve ostalo
kosora ne ostav'te ni eljesce malo.
Er nam je na put po po bojoj ljubavi,
neka se ova no blaenstvom proslavi;
ovi put priblaen jote je moi re
po vas vijek i amen, dokle svijet bude te.
A jedan se potei i hrlo potrudi,
Izaka, gdje lei, ter tiho probudi,
tiho ga probudi, da s nami putuje;
nu se uva' i bljudi da Sara ne uje;
i od ovijeh svijeh stvari po nito na svijeti
nemojte vi Sari najmanju rije rijeti.
40
45
50
55
60

IMAN:
Mi ti smo svi spravni, da z bojom ljubavi
taj se put prislavni na volju opravi.

GOVOR TRETI
atori.
Abram, Sara, koja iz atora zaula je naredbe Abramove, i izlazi na vrata.
ABRAM:
Nu poi ti Sara, ter dones' maher moj;
tuj visi odzgara o sosi
4
o tropnoj.

Sara donosi maher, Abram ga ogleda i slijedi:

to ovo bit more? odkle li je kupjen,
do sada nije gore prije bio istupjen;
ne valja jedan kus, iteen jur je vas.
Dodaj to, Sare, brus, neka ga jedan as
daj malo nabriim, da se njim kadgodi
u vrijeme podiim, kad mi se prigodi.

4
o sosi (nom. soha) - o gredi, o stupu koji dri strop

7

SARA iz atora:
Vajmeh si menije, to u ja za Boga!
nigdjer ga brina nije, kud u sad neboga?

ABRAM:
Vaj, ko ga zavre? vi sjemo i tamo,
nai ga najbre i dones' ovamo;
juer je tuj ostao u kou nad vrati;
tko ga je zavrgao? oh, da mu Bog plati.
65
70
75
80

SARA donosi brus:
Vas sam stan obala, tako me Bog shrani!
jedva ga sam nala pod strjehom na plani
5
.

ABRAM otrei obreza se:
Vazmite otrilo, osprem'te ga tamo,
a na'te ognjilo i dajte ga ovamo.

SARA stavi se u sumnju:
Kudje sad misli po? kudjer se odpravlja?
vidi li mrklu no? komu dom ostavlja?
Nije prije niko god od naijeh nikada
putov priko no prije dzore do sada.
Er nije ni asno, negli je s prikora
po noi po kasno iz mukoga dvora.
To li te stiskuje ki razlog i sili
da se prije putuje neg svane dan bili,
molim te, uini, kako ti ja pravim
6
,
do dzore poini, im brano
7
pripravim;

5
plan (imenica enskog roda) - greda
6
pravim - govorim
7
brano - hrana

8

a pak se odijeli, ter s bojom ljubavi,
kom dzora zabijeli, na tvoj se put spravi.

ABRAM:
Molim te za ljubav, sedlo mi daj, Sara,
i uzmi i oglav, da sedlam tovara;
sam ga u sedlati, a vi svi zajedno
ponite spravljati primotu naredno,
braance najlie, to u putu trebuje,
da nitor ne lipe, doim se putuje.
Ti Sare gospoje, molim te Boga rad,
podobno ako je, slii me malo sad.
Ne mari, er je no, bit nam e u drubi
vinji Bog na pomo, komu smo na slubi;
i ako je po kasno, sja mjesec kako dan,
nebo je sve jasno, a put je kako dlan;
i od nas je svaki vje, ali dan ali no,
na konju ali pje, tim putom vazda pro;
i put je ravan vas, zajti se ne more,
od glave to bi vlas, do samo kraj gore;
naemo jo drube, gdje putem prohodi;
tim sumnje i tube sasma se slobodi.
Er da bi ti znala, na to grem ja sada,
sasma bi ostala vesela i rada.
Velmi se lje bolju, zato me ne spravlja
neg me ta priz volju putovat ustavlja.
Nu te sad molim ja, niijem se ne brini,
svu sumnju vrzi tja, ter gojno poini,
i vladaj dvor i dom, kako zna, naredno,
sjutra u bit s tobom prije podne zajedno.
85
90
95
100
105
110
115

SARA:
Uini to za me, rec' pravo za milos,
koja te, Abrame, primaga usilos
s tolikom naglosti putovat po mraku,
a od dzore svjetlosti ne' ekat ni zdraku?
Taj mi tvoj ini put, da vajmeh takmeno
propada stril priljut me
8
srce kameno.
Mislei u sebi sad ne umijem to u re,
gdi nije mo pri tebi toliku milos ste,

8
me - moje

9

da mi bit ne more, da mi se smiluje,
da eka do dzore, da s dnevi putuje.
Kad bih ja mogla ste pri tebi tolik dar,
pravo bih mogla re: stekla sam slavnu stvar,
Proen'je a moje, to Sara tva prosi,
od pree tej tvoje sve vihar raznosi;
taj tvoja odprava nebogoj ter meni
velik trud zadava i nemir pakljeni.
Abrame dragi moj, tim stani vrh sebe,
kako ja i dom tvoj ostaje bez tebe.
Gdi je kletva i vjera? i razlog gdi je pravi
i prva namjera od vjerne ljubavi?
Od moje mladosti s tobom sam zajedno
do stare starosti ivjela pravedno,
nijesam se tedjela vrh svega vrh toga
duu dat iz tijela za tebe dragoga;
i u svem si ti meni na volju pogodio,
jak otac ljuveni odkle me s' posvojio.
A milos, ku t' prosim, to mi sad zabrani
za ljubav, ku t' nosim, Abrame srani?
ter molbu sad moju po nito ne' uti
ni odluku tu tvoju na milos prignuti;
a sad me ne uje, druicu nebogu,
neg s mrakom putuje protiva razlogu.
120
125
130
135
140
145
150
155

ABRAM:
Vazda sam posluan vinjemu bio Bogu,
i to mu sam duan, pore se ne mogu;
i u vrijeme u svako nijesam se uzmaknuo
vratit mu tutako to sam se dran uo.
9

Sad ne smijem ekati danice ni dzore,
ni mraka gledati ni straha od gore.
Tijem sada putuju i po se ne kratim,
to mu se kriv uju, da mu toj povratim;
ter hrlim i preim, Sare ma druice,
da s grla odrijeim zavjetne uzice,
da miran u goju ivot moj provodim,
duicu kad moju od duga slobodim.
A Izak putuje sa mnome jednaga,
da vidi i uje, druice pridraga,
skrueno gdje toli s gorutom ljubavi
vinji se Bog moli i hvali i slavi.
ujui svaki duh ter se e snebiti
videi za posluh to e se zgoditi

9
to sam se dran uo - to sam se osjeao duan

10

noaska prije dzore u slavnoj dubravi
na vrhu od gore, gdje mi se Bog javi.
Zato te ja molju, poni nas odpravljat,
nemoj me priz volju uzdrat ni ustavljat.
Boja je volja toj i boje odluke,
komu se ivot moj pridava u ruke.
160
165
170
175
180
185
190
195

SARA:
Pokli je toj takoj, da s mrakom sad prei,
zavjetni uzao tvoj da s grla odrijei,
digni ga i odrijei, a za me nebogu
duicu ne grijei, u svem bud' prav Bogu;
ter putuj, ter hodi, kud godi misli po,
da te Bog provodi i da ti dobru no.
A ja u neboga u trudu ostati
i u ruke od Boga moj ivot pridati,
neka me on vlada, stvoritelj izbrani,
i sada i vazda oda zla sahrani.
Ti ' noas putovat, a u svem je poznati
da u ja tugovat i sjetno ostati;
prije zvijezde danice ti ' Boga moliti,
a ja u sve lice suzami politi;
na gori visokoj ti ' Boga proslavit,
a trudan ivot moj s tijelom e rastavit.
Za
10
mi srce dava da nee dobro bit,
ter me trud skonava, ki me e oznobit.
Jo te u moliti, vazmi dva junaka
11
,
a nemoj voditi sobome Izaka;
neka je kod mene moj sinak ljuveni,
er srce me ezne, kad ga n pri meni;
kada ga ne vidim kod mene za mao as,
sva venem i blidim i stinem kako mraz.
Er bo je to meni djetece pridrago
razgovor
12
ljuveni i moje sve blago;
toj je me uzglavje, toj su sve radosti,
vesel'je i zdravl'je mojojzi starosti;
to je naa, kako zna, od oi zenica
i podpor i tap na i ruka desnica;
to ti je naa as, koja e po svijeti
vjekuti slavan glas letei pronijeti;
naa je to kruna i vjenac gizdavi,
vrijednosti sve puna i boje ljubavi;

10
za - jer (i za i zato pored znaenja zato mogu znaiti i jer)
11
junak - sluga
12
razgovor - utjeha, nada, spas; radost, slast (pored dananjeg znaenja)

11

naa je to dika i krasno gizdan'je,
kraljevska ibika, plemensko ufan'je;
i s voljom od Boga ima ste tolik dar,
od plemena svoga stanovit da je stabar;
ter e bit porod svoj, govoru ja tebi,
kakono zvijezda broj, koje su na nebi.
Sad se njim odpravlja po tamnoj mrklosti,
ter me ta ostavlja s velikom alosti;
je li pravo toj, da me ta ostavlja,
pri roka ivot moj da s tijelom rastavlja?
A neka Bog sudi, ki hoe vajmeh ta
da ivot moj trudi slijedei grozni pla.
200
205
210
215
220
225
230
235

ABRAM:
Sare, ma druice, gdi se ta skonava,
velje mi tuice s bolesti zadava.
Nemoj se kobiti, ni na zlo poricat,
ni sebe znobiti, ni u srce me ticat;
naredba od Boga tjera me i prati,
od puta ovoga da ne imam ostati
13
,
nit mislim ustupit, od glave to bi vlas,
da bih zn izgubit ivotom narok vas.
Bog, ki je stvorio nebesa i saj svijet,
to je sa mnom govorio, brani mi druzim rijet.
Za svoje boanstvo to misli stvoriti,
toj skrovno otajstvo ne da mi odkriti;
ter kom bi ti proglasio prije roka ovu stvar,
sud bi me porazio vinjega Boga zgar,
anel bi obratio svrh glave moje ma,
ter bi me rastavio na pola svega ta.
Tijem sumnje ostavi, nemoj me vrijediti,
negli me svijem spravi boji put slijediti,
gdi samo mislim do, da u tojzi dubravi
ova se sveta no blaenstvom proslavi.
A s bojom milosti rano e svijet znati,
kojom e svjetlosti ova no prosjati.
A ovi dar od Boga, pravo ti mogu rijet,
da je sazdan prije toga negli je stvoren svijet.
Tijem, Sare gospoje, molim te za milos,
na molbe tej tvoje ne ini usilos;
er za boje djelo, na k sam spravan po,
moj ivot i tijelo ne marim tako o
14
.

13
ostati - odustati
14
o (oi, prez. oem) - ostaviti

12

SARA:
Trudno je i muno prodrijeti stvar taku,
nije dijete nauno putovat po mraku;
tijem je trijeba pit tu gorku zdravicu,
ka me e oznobit nebogu staricu.
Tijem trpjet ne mogu, to ga ne' ostavit
mogui sve Bogu bez njega opravit.
Ne zna li vajmeh svak, Abrame dragi moj,
za djecu da nije mrak razmi dan i pokoj?
A on je naplait i tanke naravi:
moe ga pristrait jedan lis na travi:
sjen malu kad vidi, po mraku najlie,
povene i blidi i od straha uzdie,
takoer trepti vas moj sinak ljuveni
i ostine kako mraz i mosur ledeni;
ter me boli dua, ter velmi tugujem,
gdje kako grmua strepti prid kragujem.
Nu u ovu nevolju pokli me ne' uti,
vodi ga na volju, i njim se uputi;
uvaj ga i bljudi, molim te sa svu mo,
ne daj mu nikudi od tebe dalek po,
da mi se ne stravi, da se ne pripade,
u pustoj dubravi ako mi gdje zajde.
Srce mi lje dava, da nee dobro bit,
ter me trud skonava i emer jadovit.
240
245
250
255
260
265
270
275
280

ABRAM:
Nemoj se kobiti, Sare, iv' ti glava!
gdje moe zlo biti, gdje sam Bog zadava?
Gdi je vjera i dua, gdje li je strani sud?
tko Boga ne slua, zna, ki ga eka trud.
Vijem, tva n zloba, to te sad porie,
neg sama hudoba tane te i tie,
da z Bogom omrazi i mene i tebe;
zato se opazi, stojei vrh sebe.
Ne dajmo uzroka rad boje ljubavi,
da nas smrt prigorka ivotom rastavi.
Ne zna li ti sama, o gospoje Sara,
kako Bog Adama i Evu pokara,
po himbi od ene kad Adam prosuzi,
s jabuke zelene kom voa okusi?
i potom zgrijeie po vou varani,
oba dva ter bie iz raja prognani,
ter tako ubozi i trudni ostae,
i goli i bosi sve zledi poznae;

13

i za taj neposluh osto je napokon
ivui svaki duh od smrti pod zakon,
ter ovjek kada mre, s tilom duh razdrui,
a dua tamo gre, gdje kako zaslui;
i ko se sad raa, raa se pun zloba,
i pokoja straa po sve dni
15
do groba.
Promisli malo toj, ter ti e svijes tvoja
zadat mir i pokoj, da ive u goju.
A to se sad spravljam, prije dzore ter hodim
i tebe ostavljam i sinka povodim,
ne gleda' ti toga, er se u dijeliti,
zapovijed od Boga trebuje slijediti.
285
290
295
300
305
310
315
320

SARA:
Razlog me tvoj vee i prava istina,
a k sebi potee prijazan od sina;
i od toga razloga tko bi se poreko,
i vjere i Boga taj bi se odreko;
i temu razlogu tko bi se protivio,
pravo ti rijet mogu, sasma bi mamjen bio.
Nu narav to dava, Abrame dragi moj,
muka je krvava oprijet se sili toj;
lje ovjek razloan, ki eli s Bogom bit,
ne da se podloan naravi pridobit.
Tim pravo rijet mogu, da nijesam ja rada
ni tebi ni Bogu sagrijeit nikada;
i prije bih voljela da me smrt porazi,
ner taka u djela z Bogom bit u omrazi.
A toj zna Bog pravi, ki u vinjih pribiva,
ki svojom ljubavi pravednih dariva.
Nu ako se to bolim, utei nepokoj,
eljno te ja molim, zazrijet mi ti nemoj.
Ti si moj gospodar od Boga dan meni,
a ja sam tvoja stvar i zavez ljuveni;
ja ti sam na posluh, kako Bog znat more,
u tijelu momu duh dokle iv kopore.
Nu ako to ludo rih
16
, budui bolesna,
nije zloba ni moj grih, neg slabos telesna,
koja me primaga, da noas ne hodi,
Izaka pridraga da sobom ne vodi.
Nu odkle sad hodi, da tamo vrh gore
Bogu se pokloni noaska prije dzore,
ne boj se ti za me, odkle si ti spravan

15
i pokoja straa po sve dni do groba - i mir izgubi svih dana (svaki dan) do groba
16
rih - rekoh

14

ekati, Abrame, danicu ni bijel dan,
namiri srce tve i duu slobodi,
sad e bit spravno sve, ter, kako zna, hodi.
Nu ako t' je smjet rijeti, ova e meni no
prije init umrijeti, neg bude tamo do;
tej tvoje odluke sad me e priklati,
ter u moj u ruke duh Bogu pridati.
Nu odkli ta silos zavjetna od gore
na ljubav i milos svrnut se ne more,
ti se sad uputi, a Bog zna na nebi,
to srce me
17
uti i trpi u sebi.
Budi ti na volju, kako ho', stvar svaka,
eljno te lje molju, uvaj mi Izaka.
Dobra vas es prati s anelom u drubi,
lje u ja ostati svijem stanom u tubi,
i znae sva sela po astvu
18
sad tvomu
koliko u dresela ostati na domu,
i trudom i tubom, Abrame dragi moj,
dokli se svom drubom povrati na stan tvoj.
325
330
335
340
345
350
355

ABRAM:
Pomui nebore, nije li ti dano znat
da nita nije gore neg mnogo rijei dat?
ne zna li to veli razumni muki sud,
tko mnogo dedeli, da je lud i prilud?
Tim Sare gospoje, in' da me ne uzdre
besjede tej tvoje, spravi nas najbre.
Sad vrijeme utie i hrlo bjei tja,
a rok se primie, uvjetan to sam ja
ivomu dat Bogu skrueno vrh gore
najbre to mogu noaska prije dzore.
Sve misli nezgodne tijem metni na stranu,
sjutra smo prije podne svi opet na stanu.

SARA:
Pokoli toj sili odoljet nije mo,
Bog da vas pomili i da vam dobru no.
Plat' Bogu sve
19
duge, Abrame, na rok svoj,

17
me - moje
18
astvu - "Mjesto astvu moe biti da bi trebalo oastvu" (Jagi - Kaznai)
19
sve - svoje

15

a jade ni tuge ne gledaj ni trud moj.
Sad dokli na svijeti ja ivem neboga,
spravna sam podnijeti sve trude za Boga.
Sudac je on pravi, da pravo govorim,
s kolikom ljubavi sluim ga i dvorim. 360
365
370
375
380
385

GOVOR ETVRTI
ator.
Sara, Kujaa djevojka, Abram.
SARA:
Djevojke, molim vas, pospjeno skoite,
ter sada u saj as spravljati ponite
putnike sve stvari, kako se trjebuje,
er gospodar stari u saj as putuje.
Spravite kravaja i bilih pogaa,
privarenijeh
20
jaja i sitnijeh kolaa;
nemojte jo zabit dvije grivne smokava
i k tomu pristavit u groi suhava,
kruaka i jabuka, oraha i ljenika,
glavatoga luka i mjei
21
pun mlika,
i peeno plee, prijesnaca jo malo,
to je juer odvee na obroku ostalo,
sirenja i sira, drago vas ja molju,
neka svak obira, to je komu na volju,
masaoca i grude i u medu repe,
potrebno kad bude, neka se pokrijepe;
vrh svega jo toga, to godi spravite,
vinca im rujnoga pun bucat nalijte,
po putu kad godi pustinjom najlie
gospodar prohodi, da nita ne lipe.
Poteno i asno sve u nain stavite,
neka im nije kasno, saj as ih spravite.

KUJAA:
Nije drugo ekati, sve im je spravjeno,
i od dvora prid vrati na ruku stavjeno.
I ako e to vee, gospoje, naredit,
od nas ti se nee nijedna stvar zatedit.

20
privarenijeh - kuhanih
21
mjei - u drugim rukopisima stoji mjei ili mjei (mjescich)

16

Tebi se gospoji, kako ho' ali vije
22
,
vladan'je pristoji, da nam svim zapovije
23
;
a nam je dostojno ispunit volje tve
poteno i dvorno, kako ho' da t' je sve. 390
395
400
405
410

SARA:
Da s' vazda vesela i da ti Bog plati!
do samo kraj sela nu ih sele isprati;
na drijelu ter stani, tako te vinji Bog
u dugo sahrani i dao ti sree stog!
Ter gledaj, kako zna, nemoj se dijeliti,
da me pak uvjedba, ki e put slijediti.
I spravna kom bude, skaui doteci,
to vidi i uje, tere mi sve reci.

Sara Abramu:

Abrame dragi moj, ispuni misli tve,
dijeli se, a ne stoj, oto t' je spravno sve.
Z bojom se ljubavi poteno i asno
u saj as odpravi, da vam pak nije kasno;
i slijedi dobar put, putujte u dobar as,
vinji Bog slavan skut raskrilio vrhu vas!

GOVOR PETI
ator.
Sara, Izak.
Spravie se da putuju.
SARA:
Izae sinko moj, djetece ljuveno,
prikloni m' obraz tvoj i lice rumeno,
da odkle e po tako, prije neg se odpravi,
ljuveno i slatko s majkom se pozdravi,
da t' majka starica draga i ljuvena
poljubi tva lica i usta rumena.
Ter sinko sad hrli, ter sinko sad prei,
i majku zagrli i trudnu utjei.

22
vije - zna
23
zapovije - zapovijeda

17

Prie Izak k materi, slimi klobuk s glave, zagrli ga mati i celiva.

IZAK:
Ostani s Bogome, i gojno poini,
a akom i mnome nitor se ne brini.
Bog nas e provodit i molitve tvoje,
svijeh zledi slobodit, o majko gospoje!
I ufam u Boga vinjega na nebi,
da s puta ovoga skoro u do k tebi.
Ne gledaj, er je no, ner boje ljubavi,
svi emo opet do veseli i zdravi.
415
420
425
430
435
440

SARA:
Svudi Bog s tobom bio, o dragi sinko moj,
i aneo te provodio, kud stupa stupaj tvoj!
boja te desnica od zlotvor branila
i putem ruica svudjer ti proctila!
Jo dragi sinko moj, govoru ja tebi,
Boga se tvoga boj vinjega na nebi;
njemu se pridaj vas s gorutom ljubavi,
i mol' ga svaki as i hvali i slavi.
Roditelju tvomu, kako je tvoja ud,
u djelu svakomu posluan vazda bud'.
I ako e miran bit bez vaja i tube,
nemoj se zahodit daleko od drube;
pri aku tvomu stoj, ter ga slu' i dvori,
ter e se razum tvoj tuj poznat u gori;
i tvoja dobrota za ljubav, ku t' nosi,
ne bran' mu ivota, ako t' ga usprosi.
Vrh stvari vrhu svih spametan jo budi,
i od zvijeri pustonih uvaj se i bljudi,
od zmije najvee, u krugu ka lei
24
,
ter se kazat nee, putnika ner prei
u travi pokrovno, kako se govori,
ter ga ta otrovno emerom umori.

24
u krugu ka lei - koja lei svijena u klupko

18

IZAK:
Sve u toj obsluit na zapovijed tvoju;
Bog nas e sadruit, poivaj u goju.

Dijelie se iz atora, Sara ih odprati do vrata.

GOVOR ESTI
Prid atorom.
Uputie se Abram i Izak s djetiima, djevojke obstupie Izaku.
Kujaa, Izak, Gojisava druga djevojka.
KUJAA:
445
450
455
460
Tako li misli po, Izae? rec' pravo,
pohodnju ne' li o? tako ti bit zdravo!

IZAK:
Ako se ja spravljam, sestrice ljuvene,
majku vam ostavljam u zaklad za mene;
a ja u ostavit boji mir, vjeni goj,
a ona e ispravit pohodnju i dug moj.
Sve z Bogom ostajte, nada sve molim vas,
majku mi sluajte, in'te joj svaku s,
i sve se ljubite kak prave sestrice,
i u svem se bljudite, ne ogrije'te duice.
Vrh svega vrh toga estite do vika
i mol'te sve Boga za mene grenika.

GOJISAVA:
Ti z Bogom putuje, Izae dragi moj,
nu tamo kad bude u gori zelenoj,
u gori zeleni i dubravi slavni,
od nas se spomeni, tako te Bog shrani!
Molim te rad Boga, ako t' se rijet more,
cvijetja nam svakoga donesi iz gore,
gorske nam ljubice donesi najlie
i poljske ruice, ka rajski mirie.

19

IZAK:
Sestrice pridrage, ne tedim ja od vas
ni truda ni snage, sve vam e bit na s,
ako snijeg ne bude tamo me zamesti,
da vam se sve zbude, to vam u donesti.
465
470
475
480
485

Dijelie se Abram i ostali. Kujaa djevojka poe za njima da vidi kud e po.

GOVOR SEDMI
ator.
SARA sama:
O vinji Boe moj jedini i pravi,
to m' Abram prijatelj tvoj s porodom rastavi?
to svoja odluka s mrakom se sad dijeli,
kako stril iz luka ter me trud prostrijeli?
Nu ako je volja tva, zbudi se sve takoj,
i moja dobra sva i ivot vazmi moj.
Lje ako se i tuu
25
, nitor ti ne branim,
itom in' da duu pri tebi sahranin.
Od boanstva tvoga stekla sam svaku stvar,
i sinka dragoga dao mi si ti na dar.
Nu to mi d, Boe, tva ruka prisveta,
na volju sve moe vazet mi opeta.
Samo te lje molju, o vinja ljubavi,
u ovu me nevolju u zabit ne ostavi,
ter milos ne skrati, ner, ljubavi prava,
sinka mi povrati vesela i zdrava.
Daj mojoj starosti da budem na svijeti
tolike radosti prije smrti vidjeti.
Zasad me slobodi u ovu nevolju,
a pak in' to godi od mene na volju.

25
tuu - tuim

20

SKAZAN'JE DRUGO
GOVOR PRVI
ator.
Kujaa djevojka, Sara.
KUJAA:
estita gospoje, Bog s tobom na stanu!
tuice sve tvoje parjaj sad na stranu,
ter gospo pridraga ne daj se volji zloj,
u svem Bog pomaga, slijedi mir i pokoj.
Dobra kob, dobra es po bojoj ljubavi
i anel zgar s nebes njima se odpravi,
ter - mi bratica! - toj dri u skutu,
anelska straica da je njimi u putu.
Pooe put gore, jur minue selo,
tamo su prije dzore zdravo i veselo.
Njeka se jo zdraka put gore utoi
iz vinjijeh oblaka jak sunce s istoi,
ter gore i brijezi svijeh strana sinue:
a toj su biljezi da zdravo minue.
490
495
500
505
510

SARA:
Da bude toj takoj, jote bi u staros
doek ivot moj vesel'je i rados;
nu je sve to pri meni - brina ti ja Sara -
kako san vuhveni, ki ludih svih vara,
ter srce sve moje, sestrice pridraga,
cijepa se na dvoje, gdje ga trud primaga,
s tolikom boljezni, ku nitko na svijeti
ni javi
26
ni u sni nije mogal vidjeti.
A toj zna Bog pravi - jaoh mojoj starosti! -
koji me dobavi tolike alosti.

26
javi - na javi

21

GOVOR DRUGI
Gojisava djevojka i reene.
GOJISAVA:
I ja sam sad z dvora, gospo, vjeruj meni,
praskaje
27
jur dzora, nebo se rumeni,
noni se mrak dijeli, zdraka je vrh sela,
skoro je dan bijeli danica izvela;
a potom danica bude se odkriti,
verna e straica putnikom to biti;
to emo u skora oima sve vidit,
danica i dzora gdi e tja na oni svit
pod zemlju prognati tmastu no i sanak,
ter nam e prosjati sunace i bio danak;
a sunce gorute potom se uputi,
zdrake e svjetlute iz venca prosuti,
ter svijetla taj zdraka kom bude posjati,
tmasta e pomraka u skrovu ostati.
Tim parjaj misli tve, in' da se veseli,
er ti e biti sve, to hoe i eli;
ter tubu ustavi, ter vee ne jadaj,
neg Boga proslavi i njemu hvalu daj.
515
520
525
530
535
540

SARA:
s, hvala i slava Bogu se slavnomu -
sestrice, zadava na daru svakomu;
i uinit on more, kako je svijem znati,
da se vrh od gore doli dnom obrati,
i uinit jo more prislavna svoja mo,
da gora od gore na blizu bude do;
nu slano sve more prije e se odsolit,
ner srce me
28
more boljezni odolit,
koja me skonava - jaoh mojoj starosti!
i smrt mi zadava s velikom alosti.
A moj trud ne moe nitkori spoznati
neg sam Bog, ki moe svaki dan sazdati.

27
praskaje - praskajui; u jednom rukopisu stoji: prasla je
28
me - moje

22

GOVOR TRETI
Grlica, Marava i Kamprela djevojke i gore reene.
MARAVA:
Bog da te pomaga i dao ti to eli,
gospoje pridraga, i da se veseli!
od ljubavi tvoje in' milost da steem,
strpi me, gospoje, dvije rijei da t' reem.
Z dvora sam ja sada, i ja sam vidjela,
gdi se je livada sva cvijetjem odjela,
ter cavti svaki cvijet, neka ti je gospo znat,
to narav na saj svijet i zemlja moe dat.
Nu ne vijem na svijet saj, tako mi raj stei,
tko moe miris taj jezikom izrei,
gdje drobna ruica i vrijesac najlie
i hroma ljubica livadom mirie,
gdi taj rajski cvijet prid dzorom ishodi,
duicu na oni svijet s mirisom zavodi.
K tomu se rijet more, dobre su sve zgode,
vlaii vrh gore danicu izvode,
danica ter rani i kae put dzori,
da pridvor sunani u istoku otvori.
Jo - mi bratica! - ula sam, gospoje,
tihoga slavica u jel'ju gdi poje,
ter vijekom do danas, gospoje ljuvena,
ja ne uh slai glas odkle sam roena;
er bi se na poli srdace dvojilo,
danicu gdje moli ljuveno i milo,
istokom da sada danica uprjei,
da tvoje od jada srdace utjei.
Danica ter prjei, skoro e sinuti,
i putnici nai na zdravja minuti.
Oto nam vinji Bog zlamen'ja sva kae
da je njimi srean stog i dobre sve strae.
U sumnji ti ne stoj, molim te sa svu mo,
er dragi sinak tvoj z drubom e zdravo do,
za je Bog milostan, on ga e shraniti
i k tebi na svoj stan na zdravje vratiti.
545
550
555
560
565
570
575
580

SARA:
Ako bit to moe istina da je prava,
rekla bih: moj Boe, hvala ti i slava,
hvaljeno ime tve, er me nijes' ostavio,
ner me si tube sve i truda izbavio;

23

rado u ivjeti bez tuge pakljene,
radije umrijeti, kad polje po mene.
Nu - brina! - veselo gdje mogu stat sada,
me srce dreselo gdje se sve raspada?
koliko da pravi i da mi govori:
tvoj sinak gizdavi pogibe u gori.
Jo mi se mni da glas Izaka ja uju:
oskubi majko vlas, u zemlju putuju,
zemlja me obljubi, iz ke sam prial van,
a ti me izgubi takoer i tvoj stan.
Jo mislit - jaoh sele! - muka je krvava,
pastiri to vele od tezijeh dubrava,
to mi je trudno ut, er kad se spomenem,
sva treptim kako prut i blidim i svenem.
A zato molim vas ljuveno sa svu mo,
je li kad kojoj vas steklo se tamo po?
Ne tajte nitore, tako vam bit zdravo!
to je tamo vrh gore, rec'te mi sve pravo.
Pastiri za prave, ki nijesu laivi,
puste su dubrave i luzi straivi,
i zvijeri zlosrdijeh mno se tuj nahodi,
gorom i po brdijeh to pusto taj plodi;
ter zvijeri, jo prave
29
, kud hode dubravom,
kolju se i dave zlosrdnim naravom
meu sobom; ter tako, kako se govori,
u vrijeme u svako tjeraju s' po gori,
da gora sama taj, tolik trud videi
i toli tuan vaj, sva ostaje u smei;
i sam lug jadovno po sebi tuguje,
od zvijeri strahovno rikan'je gdje uje;
a zmije priljute svijeh zmija jadovnih
rasputja i pute zapiru strana svih,
najlie krilate zmije, ke putniku,
gdi se na nj naklate, zadadu smrt priku;
tuj zmaji ognjeni jote se nahode
u pustoj zeleni pri jedzeru od vode;
a to su vukovi, pantere i lavi,
puni su lugovi zlosrde naravi;
nakazni razlike jote mi tuj prave,
ke trudne putnike pogledom zatrave
s tolikijem porazom, da tamo u gori
i ledom i mrazom putnik se satvori,
ter tako jadovan, kako mi govore,
no li je ali dan, procijenit ne more,
i gdi se taj zgoda na njega namjeri,
plemena i roda tudjer se iznevjeri,
slijedei sve
30
trude s velikom peali,
585
590
595
600
605
610
615
620
625

29
prave - govore, kau
30
sve - svoje

24

ter majku zabude i vas rod ostali,
i u tojzi dubravi s velikom alosti
napokon ostavi svoj ivot i kosti.
I hrabren ni vojnik, ki zdravo moe pro,
ni pjeac ni konjik, ni obdan ni obno;
to li bi proal ta kroz zvijeri krvave,
gusarski krvav ma sve mu je vrh glave,
blaen se moe re u vrijeme u svako,
tko bude zdrav ute zlosre gusarko.
Ter mira ni goja, tko ti tamo zajde,
ne da mu es svoja za dlaku da najde.
Sad same in'te sud, sestrice sve sada,
mogu li ovi trud probavit od jada?
Er da mi gusar taj djetece uhvati,
zvala bih smrtni vaj, da ivot moj skrati;
to li bi zvijer koja tamo ga zaklala,
sama bih sebi ja priku smrt zadala.
Jeda li darov svoj vinji Bog ne skrati
ter zdravo sinak moj z drubom se povrati!
Jo prave, nije tamo livade ni sijena,
tetivika samo plodi se i kupjena,
taj gusta kupjena ter se s tetivikom
plete i propina po grmu razlikom,
da u tojzi gustini od pustoga ploda
pitomoj ivini nije nigdjer prihoda.
Hridje i kamen'je jo se tuj govori
jak otro greben'je da je svuda po gori,
i sam trn priljuti i njim draa crna,
kojom su svi puti zarasli svih strana.
Tu nitkor na svijeti ne moe poljane
s livadom vidjeti ni doline ravne,
ni sijena po vijek vas okolo sve gore,
najmanji to bi vlas, vidjeti ne more;
ni bil'je ni trava u vrijeme prolitja
ni plodi ni dava mirisnoga cvitja,
i kako to zene, svudi po sve strane
spri se i svene od re i od slane;
i po svem se kae, to su rekli meni,
da pelam n pae ni cvijetak medeni,
najlie ljubice, pelina ni vrisa,
ni drobne ruice rajskoga mirisa.
Nit koja ni ovca, ka bi tamo zala,
ne moe na doca, gdje bi se napasla.
Jo vele, sestrice, ki tamo putuju,
da turka ni ptice putuju ne uju;
divjani vranovi po stijenah ner grau,
kako zli duhovi, u paklu ki plau.
Sad procijen' svaka vas, moe li na svijeti
jadovni taj poraz moj ivot podnijeti,
630
635
640
645
650
655
660
665
670
675

25

gdi sada ni potom, da vam je svim znati,
Izaka ivotom ne mislim sekati.
Ter ako bude za jednu ped od drube,
gorom e svudi na plaan vaj i tube.
Tim ako ja trudim, trud me moj primaga,
za ono, to udim, toj mi es odlaga.
to k tomu govore, sestrice pridraga,
toj izrijet ne more moja svijes ni snaga.
alosti te druge me neu pobrajat,
da tugu vrh tuge ne budem ponavljat.
Samo u rijet ovoj, to mi se priklada,
da velik nepokoj s boljezni mnom vlada.
Sestrice ljuvena, po glasu er uju,
mnogo zlih vremena da tamo kraljuju:
ako mi ne lau, ner pravo govore,
tolik mi trud kau, ki se izrijet ne more:
tuj dada ni grada, snijega ni meave
ne lipe nikada, ni rose rave;
svu zimu s jeseni da nigdir na svijeti
najmanje zeleni nije mo vidjeti,
ni dubja ni trava ni ivoga duha,
gdi s snijegom meava zamee i puha,
ter gora sva z brijegom svudi po sve strane
pod mrazom i snijegom u skrovu ostane;
ter kad je taj zima, korijen se s ilami
pod zemljom podima i puca iv kami;
i trud je pakljeni vidjet po sve strane,
mosuri ledeni gdje vise niz grane,
ter dubak obruen bez lista stoji vas
opruen i osuen, to g' spri snijeg i mraz;
kad li je s proljetja takoer i ljeti,
zelence i cvijetja elja se nazrjeti;
er esto dubravom vihar se plah glai,
ter dubje i s travom kako plam sve spri;
kad li je toplina, sred ljeta najlie,
tuj svaka ivina od truda uzdie
elei vodice edna se napiti
i drobne travice da svoj glad nasiti;
kada li gromi grom, velik je strah uti,
jak da e gori dnom gora se svrnuti;
kada li pukne trijes, i munja kad sine,
kamen'je, zemlja i lijes i svake ivine
oute tolik trud i tolik straan glas,
jak da e boji sud poronit saj svijet vas;
trenje mi velike jo tamo govore,
kojim na prilike iv ovjek ne more.
Mislei sad ovoj, gdje mogu poivat
i tolik nepokoj u sebi priivat,
gdje trepti me srce i sve se podira,
680
685
690
695
700
705
710
715
720
725

26

jak na dan od smrce kad bolan umira?
Ovaka boljezan od srca i od tijela
ni javi ni u san nije se pr vidjela.

KAMPRELA:
Ustavi gospo jad i uzdah utjei,
ter mene malo sad Kamprelu uslii;
er ti u pravo re, to ti e drago bit,
tako mi sreu ste i poten glas dobit!
Ja sam tamo bila, oito, gospo, znaj,
i sve sam vidila, kakva je gora taj.
Sve to ti od gore, gospoje, neka zna,
pastiri govore, sve je toj gola la.
Najmanji vjetra uh er se tu ne uje,
i svaki ivi duh slobodno putuje;
nije zmije tuj ljute ni od gusa namire,
drumove i pute da komu zapire;
nije zvijeri zlosrdih u tojzi dubravi,
gorom i po brdih gojno se boravi;
svakom je gora taj uresna zeleni
zemaljski kako raj, gdi je ivot blaeni;
er ljeti i u jesen, zimi i proljetjem
vjena je tuj zelen s mirisom i cvijetjem,
i tuj ti nikada, tako mi glavice!
na tle lis ne pada s dubka ni s travice;
svud raste ruica i rumen trendofil
i hroma ljubica, kaloper i bosil,
dosta je tu cmilja i lijera bijeloga
i razlicijeh dilja kolura svakoga
i od radosti velje milost je sazdana,
srano gdje zelje
31
mirie svijeh strana,
ruzmarin zeleni lijep je jo na svijeti
i trator rumeni oima vidjeti,
a medni to je vrijes od Boga tuj sazdan,
ovjeku ini svijes zanesti sebe van;
a to je .... , ke je krepos tolika,
32

od mrtva bi iva vratila ovika;
a pelin kad cavti svijeh strana po gori,
rekla bi, gospo, ti, ivi plam da gori;
krasno je raskitje i ostale zelence,
milost je sve cvijetje upletat u vijence;
730
735
740
745
750
755
760

31
srano zelje - biljka boje drvce (Artemisia abrotanum)
32
"Na praznom mjestu nema (rukopis) dubr. b. nita, od. ima iva, a dubr. a. ima napisano u novije vrijeme
olovom trava iva; moe biti da pjesnik navla (namjerno) nije htio kazati imena travi koju je mislio" (Jagi -
Kaznai)

27

bil'ja su razlika od polja i od gore,
kojim broj ni slika najti se ne more;
pozlatno kovil'je jo se tuj nahodi,
razliko ter bil'je ljepotom nadhodi
rad bih ga htjela brat, za nj da me tko plati,
kiticu zlat dukat mogla bih prodati.
A lug je tuj taki od dubja razlika,
na kom se list svaki jak zlato svjetlika;
vide se jo grane od dubja od toga
jak da su skovane od srebra samoga,
ter zraka sunana gdje se tuj upira,
milost se srana s vesel'jem razbira,
gdje svjetlos po gori sama sja po sebi,
jak da se otvori vinji kram na nebi.
Neka ti jo reku, gospoje srana,
kladenci tuj teku i vrve svijeh strana;
bistra je jo rijeka hladnija od leda
i bjelja od mlijeka i slaa od meda;
gdje ptice ubere svaki hip i svak as,
da se duh podere sliaje
33
rajsku slas;
rajski se glas uti, gdje u miru i goju
pribijeli labuti zainju i poju
okolo sve rijeke i obno i obdan,
da od slasti tolike nae se ovjek pjan;
i ptice ostale od kopna i od vode,
velike i male, sve se tuj nahode,
kovaa, gusaka, divijeh kokoica,
noraca, plovaka i morskijeh slavica;
aplje su jo njeke, kojih je velik broj,
ke gazom kraj rijeke provode ivot svoj,
i narav imaju, kraj vode hodei
da hitro stupaju, ribice lovei,
pod vodu ne nore, er dug vrat imaju,
ter kljunom gambore i jegulje hitaju.
765
770
775
780
785
790
795
800
805
810

I galebi i kokoke
i utvice zlatokrile
mnogo ljepe negli morske
oima su vidjet mile.
Letute su vrste svake
po svoj gori rajske ptice,
uke, kvinci, sebe svake,
modrokosi i vavlice.
Tuj su rajski faganijeli
tuj eranti, tuj su tice,
staglinii, rukarijeli,
i judice i sjenice.
Tuj grmue, tuj su svraci,
delemoke i slavici,

33
sliaje - sluajui

28

i tuj ti su, gospo, bravci,
i priljepci i butii.
Skaatura jo je tamo,
ki grmue nee lovit,
negli love pruge samo,
ptice druge nee znobit.
Slavica je jo zadosti,
i kalandre rajski poju,
ter s vesel'jem i radosti
tuj provode narav svoju.
K tomu milos vidjet bjee,
gdje vioglavi i droskovi
utokljunci zajedno pijee
s pelozobi i s kosovi.
A prid njimi kukuljave
prolitaju i pijeei
u pjesance Boga slave
estit ivot provodei.
A od plisaka i strjeia,
to je taj gora rasplodila,
ne bih, gospo, iv' mi srea!
u vijek tega pribrojila.
I goluba u grlica
i tetrijeba po dubravi,
jarebica i prepelica
dosta ih je kako mravi.
Razlike su jote druge,
ke lijetaju sa svijeh strana,
navla, gospo, ute vuge,
ke su ue od afrana.
A to ti su papagali
amorei ut od svudi,
gdje na zboru tu s' sastali,
kako da se bodu ljudi.
I uti su i crljeni,
pune ih su sve tej gore,
pripijevaju po zeleni,
kako ljudi ter govore,
po dubravi gorom hode,
ter se uju tej pjesance,
kako da tuj vile vode
po livadi luke
34
tance.
815
820
825
830
835
840
845
850
855
860

Jo ne vim tko more trpjeti rajsku slas,
s veera do dzore kad turci pute glas,
i kada slavici ponu po javoru
istonoj danici biglisat u dzoru,
ter jele i borje velmi se snebiva,
gore i zagorje gdje slavju odpiva.

34
U svim sauvanim rukopisima stoji luke, vjerojatno grekom umjesto lake.

29

Gizdave jo ptice zlatijemi huhori
boje kokoice tuj vidjeh u gori;
ljepota ter bjee, gospoje, vidjet toj,
u jatu gdje pijee po travi zelenoj;
i bjee vidjet smijeh, pijeei gdi nose
u kljunku na pospjeh pelinove kose,
ter vlase berijahu u busu pelina,
ter gnijezda pletijahu, gdje raste somina.
Jo gospo neka zna, tu s bojom oblasti
ne moe na tle da ni rosa propasti
od velje gustine, ka se je tuj splela
i suncu vruine sjenca je vazela;
i nije tuj nikada zimnjega poraza
ni snijega ni grada, meave ni mraza,
ter zapad, ter istok jednako tuj stoji
i nejma nijedan rok da se kad razdvoji.
Tuj vihar ne kri najmanje zeleni,
tih vjetric ner pri pokojan po sve dni;
niti se zvijer buni, da plahom naravi
zlosrda otruni jedan list na travi.
Po dubju iz grana jo tee medna slas
i nebeska mana zgar pada svaki as,
i gdi taj kapi sok, neka t' je toj znati,
ne moe slai smok sva narav sazdati,
er bolan da suzi strjelicom izranjen,
a toga da okusi, taj as bi sahranjen.
I lozje tuj raste priudna naina,
koje se uz hraste i uz javor propina,
i udan plod plodi, pravo t' je sad rei,
er vise tuj grozdi od lakta povei,
grozdja su taj slatka, mrcu bi u njih lik,
35

a jagoda svaka vea je neg ljenik;
i dobro kad sazri, tolikoj uzbuji,
er da groz zoblju tri, siti bi bili svi.
Jote je tuj vea slavna milos Boga,
pitoma gdje voa vide se tuj mnoga:
razlicijeh smokav jes, i visi tuj svaka
po granah kako pes ali dobra aka;
ter kada pucaju i kad se kuvioe
suzice putaju kako med i toe.
Kostanji, iimci jote se tuj plode,
i alafi ipci mnozi se nahode;
kruka je batvaa, turgonje su slive,
i od lakta rogaa dosta kako plive.
Neka t' je gospo znat, jote su tuj njeci
orasi kako bat, i dobri ljenici.
Tamo je, gospo, jo, - oh, mi duica!
jabuka velja mno i prasak utica.
865
870
875
880
885
890
895
900
905

35
mrcu bi u njih lik - mrtvacu bi u njima bio lijek

30

A to je jo ljepe vidjeti na svijetu
ner vinje i krijee kada su u cvijetu!
kad li se uzore, gospoje, voa taj,
pod nebom nitore ni slae na svijet saj.
A to su datale, ke sam tuj vidila,
pri njih bi ostale sve voke zabila
36
.
I tu je gospo smrjek i smrjekinj dovolje,
mrcu bi u njih lijek, da ih se nazoblje.
A to je planika, maginje gdje raa,
najti se do vika ne more stvar slaa.
Drenjine ali pak, gdje se tuj rumene,
pri njih bi oal svak sve stvari medene.
I tu je jo balsam, govoru ja tebi,
ki raste, gospo, sam i nikne po sebi.
A elud, ki rodi esvina i hrasti,
kostanje nadhodi ljepotom i slasti.
Litice i stijene tamo su jo nike,
ke u niem procjene ne imaju ni slike,
kamen'je pridrago u kih se nahodi,
sve svijeta ter blago dragosti nadhodi.
A jutrom sunan zdrak kad sine po gori,
mogal bi rei svak da se raj otvori,
da se raj otvori i vinja drava,
i u plamu da gori sva z gorom dubrava,
ter gdje sja svjetlos taj, kad bi je tko vidio,
rekal bi: blaen raj ovdi je Bog stvorio,
ovdi su sladosti, ovdi su po sve dni
s vesel'jem radosti i ivot blaeni.
Jo je tuj esvina ljepa stvar od svijeta
37
,
fenie jedina vrh koje oblijeta,
ter gnijezda tuj sama plete i pripravlja
sred ivoga plama, na kom se ponavlja
38
,
i nad njom ni druga, ka udnim naravom
plamom se naruga i ivom eravom.
Jo vidjeh njeki dan, gdje u toj dubravi
ptiica pelikan sam sebe krvavi,
na gnijezdu stojei od truda estoka
sam sebe hotei umorit prije roka;
ter bjee vidjeti, gospoje, velik vaj,
gdje poe bjesniti na gnijezdu ptica taj,
za ptie smrt prika vazet joj hotijae
ljekara ni lijeka a vidjet ne bijae,
u bijesu ter toli ljuto se izrani
i krvi, ku proli, svoj porod sahrani,
ter ju trud krvavi svijeh truda isprti,
er sinke izbavi od prike tej smrti.
910
915
920
925
930
935
940
945
950

36
zabila - zaboravila
37
ljepa stvar od svijeta - najljepa stvar na svijetu
38
ponavlja - obnavlja

31

Jo vidjeh, gospoje, meu dare razlike
na smrti gdi poje bio labut kraj rike,
bez nijedne alosti, neg s veljom ljuvezni
i s veljom radosti pojui u pjesni;
taj labut pribijeli, taj labut gizdavi
s tijelom duh razdijeli i saj svijet ostavi,
koliko da veli taj ptica pribijela:
ivot se moj eli rastavit od tijela;
svjetovne ljuvezni er nijesu vaj drugo
neg mnogo boljezni uivat u dugo,
ali pak u kratko, ter tko toj razbira,
ivjet mu nije slatko, pokli se umira;
zatoj se ne boju ja smrtne strjelice,
veselo neg poju kraj bistre vodice,
neka moj glas uje svaki duh na svijeti,
kako se putuje, tko eli umrijeti.
Pojui ter takoj bijeli vrat protee
i odlui ivot svoj
39
na travi, gdi lee.
O gospo, a potom svaki duh procvili,
taj ptica ivotom gdi se tuj razdili;
i od njeke boljezni rijeka se zamuti,
labuta tej pjesni er vee ne outi.
U sumnji nu ne stoj za ovu, gospo, stvar,
prilika za je toj i od Boga slavan dar,
njom da se vladaju svi ljudi na svijeti,
koji se nadaju da budu umrijeti.
Tamo sam jo drugu slavnu i veliku
stojei u lugu vidjela priliku:
ljuvenu tuicu grlica gdje uti,
ter bistru vodicu od jada zamuti,
a bistre vodice ne hotje da okusi,
od velje tuice neg eljno prosuzi,
poletje pak lugom i po svoj dubravi,
jeda je gdje s drugom koja es sastavi;
nu kada ne najde svoga verna druga,
alos ju obajde i emer i tuga;
na dubku zelenu ne htje da poiva,
tuicu ljuvenu da sasma uiva,
vrh suhe granice neg sjede od jada,
da k tuzi tuice cvilei priklada,
gorije od jada ter poe tuiti,
i z druzijem nikada ne htje se zdruiti,
neg obra za drubu, pridraga gospoje,
gorki jad i tubu po sebi tuj stoje.
U ovoj ptiici meu sve ostalo
svakoj udovici kae se zrcalo,
kad ju smrt rastavi od vernoga druga,
a opet ljubavi ne mari bit sluga.
955
960
965
970
975
980
985
990
995
1000

39
odlui ivot svoj - razdvoji se od svog ivota

32

Orla sam vidila jo u toj dubravi
pozlaenih krila s krunicom na glavi,
ter bi se udio svak videi stvar taku,
gdje leti nad oblak u sunanu zraku,
ter rados razbira od zrake svjetlute,
gdje oi upira u sunce gorute,
a oko mu ne trepti, obrva ne preda,
nad oblak gdje leti i svjetlos tuj gleda;
i to se ve vija u nebeske strane,
vema se opija svjetlosti sunane,
jak da se tuj hvali, da sunce prigorko
krioca mu ne pali, gdi leti visoko.
I ovaj prilika mnokrat se nahodi,
stramputna lovika na pravac dovodi;
a navla boi kram tko hoe iskati,
boi mu moe plam tuj milos zadati,
sunana da zraka po bojoj milosti
vodi ga iz mraka k sunanoj svjetlosti.
To li me ti praa, gospoje pridraga:
Kamprela, kako zna da je gora taj blaga?
zdravo mi ti bila, da t' pravo govoru,
mnokrat sam vidila i prola tuj goru;
tamo ja rad pae, gospoje, budui,
i ovice nae s pastiri bljudui,
pastiri ostali mnogi bi tuj mene
s plandita poslali put gore zelene
s vjedarcem na glavi donijeti vodice
prije neg se objavi zraka od danice;
s jutra bih ja takoj prije danka ustala,
po zdraci mjesenoj ter ti bih etala,
iz glasa pojui, gospoje pridraga,
slavica zovui da mi pjet pomaga;
bez obue bosa pola bih otole,
da mi dzorna rosa ne smokri postole,
dim sitnu rosicu, iz vedra ka pada
ter mokri travicu, gdi je ravna livada;
i nigdjer n drae, drumci su gizdavi,
nu se skuti vlae po cvijetju i travi,
ter bih se Kamprela bez stida i srama
sprijed skuce zapregla hodei tuj sama.
Jo mi se prigodi meu djela ostala,
da mnogi pri vodi sama bih zaspala
u lijepoj zelenci, govoru t' ja pravo,
gdje bistri kladenci ubere gizdavo;
a pak bih ustala, ter oko vodice
njedra bih nabrala ruice i ljubice
i cvijetja svakoga razlike naravi,
sazdana od Boga, etaje
40
po travi,
1005
1010
1015
1020
1025
1030
1035
1040
1045
1050

40
etaje - etajui

33

ter dzorom vjenace sjedei tuj splela
prije neg bi sunace danica izvela,
jutrnja danica, ku danak bio eli,
sve cvijetje i travica da se njom veseli.
Er, gospo, nijednu stvar ne sumnjah od zvijeri,
ali pak da gusar na me se namjeri;
za gusi nije tuj stan, nit moe tamo stat;
i koga rve san, slobodno moe spat;
i gdi je vodi vir, nijedna tuj moe do
iz luga strana zvir ni obdan ni obno,
ner samo jeljenci poludnem dohode
plandovat u sjenci kod studene vode;
koute ali pak kunjeli i zeci,
da pasu drobni zlak po tojzi zelenci;
ter ti bih ukrala lanetce od koute
i njim se niala, vazami na skute;
pak do sred koljeni skuce bih sabrala
ter bih se s jeljeni rudinom tjerala.
Jo je tuj livada, od koje nikadar
vinji Bog ne sazda na svijeti ljepi dar,
gdje kako po raju, - tako me Bog ljubi!
pauni etaju, faani i golubi
i tihe grlice, jo, gospo, ostale
pitome sve ptice, velike i male;
ter pasu ruicu, ter pasu, gospo, zlak,
ter pasu ljubicu i drobni bosilak,
ter pasu bourak, ter pasu, gospo, cmilj,
ter pasu kaunak i rumen trendofil,
i planinsko cvitje, to n mo pobrajat,
to nae prolitje ne moe ovdi dat;
i sve to priko dne popasu po travi,
sve jutrom prije podne opet se objavi;
a njeke na volju u stadu zajedno
konoplje tuj zoblju i sjeme laneno.
A tko bi stao mue da Boga ne slavi,
pelice gdje zue po cvijetju i travi?
ter se tuj sred gore prei zadosti
u cvijetju prpore po mednoj sladosti,
i gdi tej pelice plode se i roje,
meda platutice po dupljih svud stoje.
I gorske sam jee jo tamo vidjela
u dupljih gdi lee kod njekoga drijela,
i gdi ti jeii u dupljih tuj stahu,
jakino prasii jabuke praskahu,
pitomo sve voe, u kom je rajska slas,
na volju, kad hoe, tuj grizu svaki as;
s pitomih svih stabar er voe nahode,
to na tle spada zgar, ijem ivot provode.
Rados je jo uti pri njekom jedzeru
1055
1060
1065
1070
1075
1080
1085
1090
1095

34

utve i labuti gdi okolo cvijet beru;
kraj toga jedzera i ja sam etala
i mnokrat bisera testemelj nabrala;
tuj svaka stvar iva jo bi se udila,
jedzerom gdi pliva riba zlatokrila,
koju sam blaznila na cvijetje rumeno
i rukom gladila milo i ljuveno,
i ne bi uspregla nigdjere na saj svijet,
kad bih joj metnula u vodu rumen cvijet;
taj cvijetak kad bih njoj, gospoje, ja dala,
po vodi studenoj njim bi se gizdala,
kako da poznava po njekoj naravi,
da sam Bog sazdava dar svoje ljubavi;
ter s veljom prijazni, pridraga gospoje,
sa mnom se priblazni, kraj vode tuj stoje
41
.
Jednom tuj ribicu uhvatih rukami,
na drobnu ruicu kad se tuj primami;
malo je pogladih, a pak je u vodi
opeta postavih, slobodna da hodi.
Jo tamo put plata tko dalje zahodi,
povjesma od zlata po sijenu nahodi;
zlato sam to prela veekrat, gospoje,
i gajtane plela u lugu tuj stoje.
Tuj raste jo taka i ljepa travica
negoli pritanka grimizna svilica.
I njeke mohune jo dubja taj plode,
u kih se od vune mosuri nahode;
tko bi tu vunu preo, ter bi se pak tkala,
tanja bi neg veo taj platna ostala.
Jo mi se prigodi, gdje tamo poivah
u cvijetju pri vodi, ter lice umivah,
itom bih moj obraz i lice umila
i niz vrat rusi vlas do pasa pustila,
ako bih i trudna, nu, gospo, u taj as
jaki sve razbludna pojui pustih glas;
tuj njeku od zv'jeri iz ravne livade
moja es dotjeri, u moj kril ter pade,
u velju razbludu ter mi se sama da,
jak da ju tuj budu gojila od mlada;
i kad se odijelih od vode studene,
silom je otjerih i jedva od mene.
Ona je toj zvijerca, ku glasom svak veli,
od istijeh djevica ljubavi da eli,
jednorog se zove, od koga su kosti
kako klas svud plove velike radosti.
Jote se privue mojemua mala
i hitro i mue, gdi ja bih zaspala,
es ju ma nanese, ter ve mi odtole
1100
1105
1110
1115
1120
1125
1130
1135
1140
1145

41
stoje - stojei

35

odrijei podveze i ukrade postole,
ter vei, gospo, smijeh, odkli me Bog sazda,
prije toga ne vidih u vijeke do sada,
vrh dubja gdi stoje poe se mnom rugat,
i postole moje na noge nazuvat.
I strjeii mali joter mi zadae
meu smijeh ostali velike tamae:
pri vodi gdje sidjeh, po meni letjahu
ter ti mi u njedrijeh u dojke tipahu,
od smijeha ter boke stala bih titati,
gdje bi me u dojke poeli tipati.
Jo tamo po gori, kudi bjeh ja zala,
od hrasta na kori pismo sam tuj nala,
toj pismo gdje stae od hrasta na kori,
vema se svijetljae neg iv plam da gori,
i bjee pisano: o ljudski narodi,
da vam je svijem znano, er vrijeme prohodi,
koje e skoro prit, da ovdi vrh gore
sam e Bog otvorit vinji kram i dvore,
ter e boija mo za ljubav i milos
svrnuti tmastu no u zraku i svjetlos.
Ter mnim da toj vrime vinji Bog objavi
i njegovo ime sada se proslavi;
er zaman nije zraka, toliko divna stvar,
vrhu svijeh oblaka ka sinu s neba zgar.
I onudjer, kud hoah na volju, kako htih,
takoer nahoah pisano po stabrih
od duba svakoga, ki gora taj plodi,
po daru od Boga ter se tuj nahodi,
pri stupu od borka, smrjeka i jasena,
pri stupu javorka, hrasta i klijena,
pri stupu esvine, brijesta i veprike,
pri stupu somine, lovora i planike,
pri stupu od vrijesa, graba i topole,
pri stupu epresa, od bukve i jele,
pri stupu brtana i vrbe zelene,
i od edra Libana, ki vijekom
42
ne vene,
pri stupu triljice, drijena i zelenike,
i od krasne mrice, bzovine i svjetljike;
ter svudi, kud stupah, velmi se ja takoj
snebivah i uah videi pismo toj
svijeh strana po gori, koliko se iri tja,
i ovako govori, kako ti velim ja:
ivui svaki duh skoro e poznati
dar, ki e za posluh Bog s neba poslati,
s kim e prit zadosti u ovojzi dubravi
s vesel'jem radosti i boje ljubavi.
Meju dar ostali, ki sam tuj prijala,
1150
1155
1160
1165
1170
1175
1180
1185
1190
1195

42
vijekom - nikad

36

razlike svirali mnokrat sam sliala
i pjesni gdje poju u vinjoj dubravi,
da slados svijes moju i pamet zatravi;
a vidjet nikoga ne bjee ni uti,
ner sam dar od Boga, koji se tuj uti;
i nije tuj boljezan, dresel'je ni alos,
ku ne bi taj pjesan svrnula u rados:
tkogod bi ranjen bil, a slial tej pjesni,
pri njih bi taj zabil sve svoje boljezni.
Nu ivot moj trudi mislei vrh toga,
to nije tuj od ljudi naselja nijednoga;
za tko bi tuj zidal s obori nasel'je,
ovjek bi taj imal sve rajsko vesel'je;
i tko bi stanom stao, gdi je divna taj zelen,
taj bi se dovik zvao priestit i blaen.
A Bog je svjedok moj, tako da bih zdrava!
istina da je toj i da je bilj prava.
I ja bih ostala, gdi su tej dubrave,
nu se sam bojala s prikorom zabave
43
,
er ne bih vazela da meni rod ree:
granu se Kamprela, u goru utee,
gora ju zamami, zelen ju zatravi,
sama se osami, da u luzijeh boravi.
Tim ustav' gospo pla, molim se ja tebi,
i nemoj vajmeh ta skonat se po sebi;
i ve se ne brini, u sumnji ter ne stoj,
neg gojno poini, er je zdrav sinak tvoj.
A sama ini sud, tako te Bog spasi,
je li lud i prilud, ki t' goru tuj mrazi.
1200
1205
1210
1215
1220
1225
1230
1235

SARA:
Od gore tej rajske od tebe to uju,
sve ti to do dlake bez sumnje vjeruju;
li je trudan razgovor, nebogo Kamprela;
vaj, da mi nije zazor, vlase bih rasplela
i pola sidjeti kako kukavica
u mraku i sjeti od trudnih tuica;
er bo struk bosila i rumen rue cvijet,
koji sam gojila pri meni ovijeh ljet,
slana ga oprudi i mraz ga opali,
ter ivot moj trudi nad vas stvor ostali;
i oko me desno mnim da mi ispade,
za mi je bolesno razbirat te jade;

43
zabava - prigovor, zamjerka

37

ranjeno se srce u sto dil razlupi,
jak na dan od smrce kad bolan duh kupi.

GRLICA:
Ako se moe ste pri tebi ka ljubav,
uj, gospo, to u re, tako ti sinak zdrav!
Na vrhu toj gori jo nijesam ja bila,
ni to se govori oima vidila;
tako mi ti zdravo svijem stanom, gospoje!
zagorje gizdavo nu sve znam kako je:
toj rajsko zagorje, estito i blaeno,
gdi jel'je i borje vazda je zeleno,
milost je vidjeti gdje tamo nikada
ni zimi ni ljeti list na tli ne pada
ni z borja ni s jel'ja, da svaka stvar iva
srana vesel'ja u njemu priiva;
za svoju zelencu vinji Bog uini
plandite i sjencu svakojzi ivini,
na volju zadosti da taj lug estiti
nebeskom sladosti svaki duh nasiti,
svaki duh na svijeti da moe u sjenci toj
hladom se tititi toplini sunanoj,
gdje se svak raduje i gojno veseli,
tko u njem planduje i hladak ne eli;
poludnem najlie sred ljeta u on as,
kad sunce najvie stani se vrhu nas,
svu zemlju ter svrui i ini da takoj
svaki duh ivui otira sebi znoj,
a tamo utiha s radosti tolikom
gdi je sjenca pritiha truahnim putnikom
i rajski razgovor i milos vesela,
gdje pri zelen bor i jasen i jela.
A tko bi mogal ste od Boga tolik dar,
da moe sve izre toliko krasnu stvar?
navla bor i jela i ostala zelenca,
gdi je grane nadvela vrh bistra kladenca,
propina i uplijeta, svaki duh da ree:
svu lijepos od svijeta ovi lug nadtjee,
a srce iz tijela s krugom
44
se podira,
iz mramora bijela bistri vir gdje izvira,
vir vode studene, pri kom su za nita
sladosti medene pelinijeh ulita.
A to bi vee htio iv ovjek na svijeti
razmi taj toli mio vir bistri vidjeti?
1240
1245
1250
1255
1260
1265
1270
1275

44
s krugom - s njedrima, s prsima

38

bistri vir vodeni gdje s desna i s lijeva
sjenokos zeleni s livadom polijeva,
svaki duh ivui svoj stupaj da ustavi,
gdje tiho tekui romoni po travi;
ter koj je na svijeti oda svijeh jezika
da moe izrijeti blaenstva tolika?
ali da ne ree: ovi med i mana
izvira i tee s istoka sunana,
iz raja bludnoga, gdi je tamo zadosti
obilja svakoga od rajske sladosti?
a bolan da suzi, na smrti kad bi bio,
te slasti da okusi, tudjer bi ozdravio.
A ostale zeleni, ke se tuj zelene,
vazda se po sve dni mogu re blaene,
razlik cvijet i trava u kih se nahodi,
to narav sazdava i zemlja to plodi,
ljubica najlie gdi cavti i rua,
gdi od slasti uzdie srdace i dua.
Jo hoe tuan duh s tijelom se rastati,
vjetrica tiha uh kad pone prati,
zagorjem gdi tako zamjerno na svit saj
ljuveno i slatko pronosi miris taj.
A kamo medni vrijes, ki bludno zatravi
ovjeku svoju svijes mirisnom naravi?
er nije taj orunik, ki drumom putuje,
ni pjeac ni konjik, gdje miris taj uje,
da nee sebe van jak manen ostati
i kako vinca pjan pod borjem zaspati
u cvijetju i u kitju i u travi zeleni
i od ptica u pjetju pri vodi studeni.
Svjedoit toj mogu, gospoje estita,
i tebi i Bogu, da je ta stvar oita.
Sad sam ja tuj bila po bojoj milosti
i oima vidih tej rajske sladosti;
krasnu stvar na svijeti jo mi es objavi
oima vidjeti u tojzi dubravi,
gdje smrknuh s veera u travi zelenoj
kraj bistra jedzera pri vodi studenoj,
vrh bistre vodice gdi od borka i jele
zelene granice bjehu se nadvele,
ter se meni mnjae, zelenca gdi je taj,
kakono da bijae zemaljski bludni raj
i da je blaen stan i bitje veselo,
gdje krobut i brtan sve bjee poplelo
i stabre i grane, to zemlja taj plodi
svudi po sve strane po bistroj toj vodi.
Milost je velika jo, gospo pridraga,
mra i lovorika gdje raste jednaga,
ter miris ishodi i zimi i ljeti,
1280
1285
1290
1295
1300
1305
1310
1315
1320
1325

39

koji sve nadhodi mirise na svijeti,
i s veljom radosti raskoa tolika
nebeskom radosti opija lovika,
da zajde sebe van, da ne zna, gospoje,
to je no, to je dan u lasti toj stoje
45
.
Ter kako sve pjana te slasti medene
ni od svojte ni od stana ne injah spomene;
nu stoje sebe van pri jedzeru studenom,
s veer me stie san pod jelom zelenom,
vrh cvijetja na travi razbludno ter legoh
s velikom ljubavi, i u sebi ja rekoh:
ovdi u pokojan i tih san vidjeti,
im dzora bijeli dan objavi po svijeti;
a potom mrkla no bude se ukrasti,
tijekom u sa svu mo na moj stan dopasti.
I poeh slavica bratimit govore
46
:
budi mi straica s veera do dzore,
vjerno me pobljudi, z borka se ne dijeli,
rano me probudi, kom dzora zabijeli,
molim te sa svu mo, da mogu iz potaje
pri sunca na stan do po tihu etaje.
Neka t' je jo znati, da nigdjer na svijeti
ne mogoh zaspati, ni sanka vidjeti;
za hitro i mue ne vijem kud iz trave
turak se privue meni nakon glave,
ter kako sve bijesan, estita gospoje,
udari u pjesan kod mene tuj stoje;
ter vijekom do danas, odkli me Bog stvori,
ne outih slai glas u polju ni u gori;
nu se jah
47
snebivat gdje mene u pjesni
imenom poe zvat s velikom ljuvezni,
velei: Grlica, odtle se ne dijeli,
im svijetla danica pone zvat dan bijeli;
er e tuj u cvijeti, govoru ja tebi,
krasnu stvar vidjeti s danicom na nebi.
Gospoje, ter pribdjeh s veera po svu no
i tih san ne vidjeh ekaje to e do;
a mjesec vas jasan zagorjem gdi sjae,
tmasta no kako dan meni se injae;
i strah me ne bjee ni od guse ni od zvijeri,
ner moj duh to htjee, tim ga es namjeri.
Nu hitro i mue drobahni turak moj
kradom se izvue k livadi zelenoj,
ter taj lug zadosta smete se po sebi,
gdje kako gluh osta, kom turka ut ne bi.
Nu u proudzorje, tako mi iva ti!
1330
1335
1340
1345
1350
1355
1360
1365
1370

45
stoje - stojei
46
govore - govorei
47
jah - poeh, stadoh (aorist gl. jati)

40

sve se tuj zagorje sladosti nasiti,
srdace a moje mnjah se e sred luga
u lasti toj stoje sve podrijet van kruga
48
,
gdi slavic poe pjet, da s rajskom sladosti
duh zajde na on svijet od velje radosti,
pri dzore najlie gdi u tom zagorju
ljuveno biglie u jel'ju i u borju,
da se sve snebiva, gdi istonu danicu
u pjesan pripiva, pastirsku straicu,
danica da rani, da sama po sebi
slavan dvor sunani otvori na nebi,
a dzoru potie ljuveno i srano
da spravlja konjice i kolo sunano.
Mramor bi prosuzio, svehla bi travica,
kad bi slas iskusio, gdi istona danica
dzori se toj moli, da dzora zove dan,
pod zemlju tuj doli da tjera noni san,
i da mrak progoni i none mrklosti,
da se tma pokloni sunanoj svjetlosti.
Vaj, vinji moj Boe, ki s' stvoril svakoja
49
,
procijenit gdje moe nejaka svijes moja
tolike sladosti videi na svijeti,
ke mojoj mladosti nije dano izrijeti,
gdi uspregnu dzora skut, hrlei sa svu mo,
ter cvijetjem posu put, kudi e sunce pro,
ruicom najlie meu cvijetja ostala,
po hladu ku bie podraniv nabrala.
I klie taj dzora u pjesan pojui,
od sunana dvora dvorane zovui,
velei: dvorane, vee se ne tajte,
konjice sunane i kola spravljajte;
noni sam mrak i san pod zemlju poslala,
a svijetu bijeli dan jurve sam prizvala.
Kriju se jur zvijezde svijeh strana okolo,
tim in'te da sjede sunace na kolo
s vjenacem na glavi, kako je obiaj,
da svoje objavi svjetlosti na svijet saj.
Pak ree: danice, tebi je vlas dana
izvodit konjice i kola sunana;
tim hrli i hodi, ter slavno kolo toj
za sobom izvodi, kako je narav tvoj;
dosta si budila u oborijeh pastire
i milo bludila, da t' poju i svire,
i pijevce po seli, gdi se njih glas uje,
da se svak veseli i velmi raduje,
najlie seljane, ki ele vidjeti
svjetlosti sunane da sinu po svijeti;
1375
1380
1385
1390
1395
1400
1405
1410
1415
1420

48
van kruga - iz njedara
49
svakoja - sve

41

k tomu psi stranici, uje li, gdi laju,
da stada k travici na pau tjeraju;
lamee i rala spravljaju orai,
i teu drala motikam kopai;
otre se kosori, otre se eljeza,
da sijeku po gori potrebe od lijesa.
A mnozi govore: jur dzora progna mrak,
to sunce vrh gore ne kae svijetli zrak?
I zazor i prikor ter daju vas tebi,
to dosle sunan dvor ne otvori na nebi.
Istona danice, o kruno zvijezda svijeh,
jutrnja straice, tim prei na pospjeh,
zagali bijeli skut, er ekat nije koli,
ter suncu kai put, kudje e pro s koli.
Ja ne vijem, moj Boe, na svijeti ki je stvor,
procijenit da moe taj rajski razgovor
i slasti medene, ke u jel'ju i u borju
sama uh vrh mene u slavnom zagorju,
ke, pravo mogu rijet, da mi tu sred luga
zanijee na on svijet srdace van kruga,
tolike radosti nad sobom videi,
ke mojoj mladosti nije dano izrei,
danica gdje u zraci sunan dvor otvori,
svjetluti ter traci sinue po gori,
ter borje i jel'je s zelencom ostalom
uloi vesel'je s radosti ne malom,
danica dvora van gdje sunce odpravi,
a jutro i bijel dan svijetu se objavi,
a vee na svijeti oima nitkore
nad sobom vidjeti danice ne more;
za jutrom danak bil potom se objavi,
prigna ju pod svoj kril, da u krovu boravi.
Ne spei, ner bdei u tojzi dubravi,
tolik dar videi od boje ljubavi,
miljah se nastanit, gdi je rajska ta rados,
i ivot moj shranit u mlados i staros;
nu stida i srama jah se ja bojati,
kako u tuj sama bez drube ostati,
da me rod na stanu i svojta ne kori:
Grlica se granu, viluje po gori,
svojte se odree i dobra plemena,
i u pusto utee kako zvijer manena.
Sad sama ini sud, tako te Bog spasi,
je li lud i prilud tko goru tuj mrazi?
Najmanji to bi vlas, ako t' sam slagala,
da bih ja po vik vas sreicu straala!
I to ni hitrina, niti je stvar laiva,
neg prava istina, tako mi ti iva!
Sad procijen', gospoje, tako Bog vas trud tvoj
1425
1430
1435
1440
1445
1450
1455
1460
1465

42

1470
1475
1480
1485
1490
1495
1500
i tube sve tvoje obratio u pokoj!
gdi to Bog sam stvori zagorsko kraljestvo,
vrh njega na gori koje je blaenstvo,
gdje se tuj po vijek vas s velikom ljuvezni
anelski uje glas pojui u pjesni,
i rajske svirali, u koje prislatko
vinji se Bog hvali u vrijeme u svako;
i od Boga tolik dar dan je toj dubravi,
da iva svaka stvar tuj mirno boravi.
Za je sva gora taj po bojoj ljubavi
zemaljski kako raj u istonoj dubravi.
Nu mene rve trud, er ne umijem, gospoje,
uinit pravi sud od pameti moje,
odkle je vesela i blaga taj gora,
to u njojzi ni sela, ni stana, ni obora,
gdje bi svak mogo re u vrijeme u svako:
ovdi se moe ste blaenstvo zemaljsko;
ovdi se ne tui, i ovdi tko pribiva,
bez grijeha raj dui blaenstvom dobiva.
Tim draga gospoje, in' da ti je sve elo
i lice toj tvoje i srce veselo;
i pla tvoj utai i parjaj na stranu,
putnici er nai pravo e prit k stanu.

SARA:
Sestrice, od Boga toj ti je velik dar,
vrh stvora svakoga ki je slavan gospodar;
nu nije to od gore blaenstvo zadosti,
nasladit da more me gorke alosti.
Vas moj trud i muke lje u ja neboga
pridati u ruke od Boga slavnoga
i sada i vazda, im konac od smrti
svih truda i jada mrtvu me isprti.

Svrha skazan'ja drugoga.

43

SKAZAN'JE TRETJE
GOVOR PRVI
Dno od gore.
Abram, iman.
ABRAM:
Nu vi tu ostan'te, s Izakom ja u po,
i primotu sahran'te, im budu opet do.
Po emo vrh gore oba dva pomolit
vinjega do dzore, pak emo doli sit;
i vi tuj pole'te, ter kod vas oglavi
tovarca prive'te u zeleni travi;
ve'te ga ponase, ma nu ga bljudite,
doim se napase, esto se budite.
A poslije ustan'te, i po'te u stranu,
ter ume
50
priprav'te, s ijem emo po k stanu.
I vas se svaki uj, nemojte dalek po,
neka vas naem tuj, kad budem opet do.
1505
1510
1515
1520

IMAN:
Ne brin' se nijednu stvar, Bog s vami u drubi,
ti si na gospodar, a mi smo t' na slubi.
Er da bi nam znati na mjestu tutako
z glavom se rastati, nee bit inako,
inako nee bit, stat emo pripravno,
kad bude doli prit najti e sve spravno.
To li je stvar druga, to ' vee naredit,
kako vernijeh sluga sve ti e na s bit.

ABRAM:
Ne drugo za sada, tuj lijepo sve sprav'te,
neg da vas Bog vlada i z Bogom ostan'te.

50
uma - suho granje, drva

44

GOVOR DRUGI
Izak, Abram.
Abram vaze drva i postavi Izaku na rame.
IZAK:
to sami poosmo, kai mi oe moj,
i drubu oosmo
51
pod gorom ovakoj?
Od drva to emo, kud njimi mislimo,
odkoli gredemo da Boga molimo?
1525
1530
1535
1540

ABRAM:
Trijebi je z drvi it, drugo bit ne more,
er emo posvetit ovnia vrh gore.
Naredbom od Boga to emo spravljati,
i ovnia toga na gori zaklati.
Zatoj se ne brini, moj sinko, ni mori,
Bogu se namini taj ovni da zgori;
kom zgori sve sade tusto i pretilo,
da uzdah na pade vinjemu u krilo,
neka nas okrili Bog, ki nas satvori,
i tvrdo pomili, taj ovni kad zgori.

Postavie otar, usjeknue oganj.

IZAK:
Otar je postavljen i sve je naredno,
i oganj pripravljen, i drva zajedno,
ne lipe stvar ina, to ' vee naredit,
neg samo ivina, to emo posvetit.

ABRAM:
Bog nam e toj dati, moj sinko jedini,
to emo zaklati, niijem se ne brini.
Bit nam e na pomo stvoritelj na pravi,
da ova mrkla no sada se proslavi;

51
oosmo - ostavismo (od gl. oi)

45

1545
1550
1555
1560
1565
1570
1575
1580
1585
1590
krili se vrhu nas odzgara s nebesa,
moj sinko, boja vlas, koja me zaveza,
da moj duh utau sa svu mo i snagu,
da njemu prikau moju krv pridragu.

Abram kleknu na koljena, uini molitvu, dvie se i govori:

Moj sinko Bogom dan, neka t' je sada znat,
ti mi si taj ovan, koga u Bogu dat.
Zatoj se pripravi veselo da umre
i Boga proslavi, er sada k njemu gre.
Nemoj se pripasti ni smesti, sinko moj,
er e sad upasti vinjemu u kril svoj.
Slii me za ljubav, govoru ja tebi,
mogla te nije narav zaeti po sebi,
kako je obiaj, kako se svijet plodi,
ner udno na svijet saj ti nam se porodi:
gospoa te Sara u Boga isprosi,
majica tva stara, i zae i nosi,
i mlijekom zadoji, moj sinko izbrani,
i lijepo odgoji i milo ushrani.
Nu dragi sinko moj, od srdaca moga
neljubav nije ovoj, neg volja od Boga,
ki te je nam sazdao za ljubav, ku t' nosi,
on te je sam zazvao, i on te sad prosi.
Zatoj se ne mui, i nemoj predati,
neg svasma odlui njemu se pridati.
Za Boga er tko mre, po trudu i muci
s palmicom gori gre na on svijet u ruci,
i primi krunicu, ka mu se pripravi
na rusu glavicu da mu se postavi,
koja se po boju vitezu dariva
za krepos za svoju, ki bojak dobiva,
i svako dresel'je, takoj ga Bog plati,
u vjeno vesel'je da mu se obrati.
A zato ovi svijet veselo ostavi,
k vesel'ju er e prit vjenomu u slavi.
Bolje je u mlados k nebesom putovat
negoli u staros na svijeti tugovat
Zato svijet zlijem plaa, nije na njem vesel'je,
i rados obraa u gorko dresel'je.
A gori tko hodi i saj svijet ostavi,
uvijek se nahodi s vesel'jem u slavi.
Zatoj se, pripravi tvoju krv proliti,
er te e Bog pravi u svoj kril primiti,
da te tuj sahrani, moj sinko gizdavi,
gdje stoje izbrani s vesel'jem u slavi,
u vjene polae, pravo t' se sad veli,
gdi nitko ne plae, neg se vik veseli

46

i vijekom pribiva bez tuge i vaja
i rados uiva i slavu od raja;
gdi nijesu boljezni ni himbe od svijeta,
neg rados i pjesni i ljubav prisveta;
gdje nije vaj tuba s peali pripravna,
ner anelska druba gizdava i slavna.
Zatoj svijet ostavi i hrli k toj drubi,
da s' njimi u slavi vinjemu na slubi.
1595
1600
1605
1610
1615
1620
1625
1630

Odvrati Abram obraz od sina.

IZAK:
Moj oe, neka zna, od straha ne trudim,
neg molim da mi da blagosov, ki udim.
Pokli toj odlui vinji Bog na nebi,
sa mnom se sad rui, molim se ja tebi;
za ino ne udim, oh moje sve blago,
neg samo da ljubim tve lice pridrago;
pokli tuj zdravicu prilo mi jes piti,
prisvetu glavicu htjej k meni priniti;
za dua ma vene prije reda, neka zna,
gdi tako od mene tvoj obraz odvraa;
ter mislim prituan, jeda e sad rijeti
da t' nijesam posluan za posluh umrijeti.
Tim oe ljuveni, zatoj se ne strai,
s celovom neg meni blagoslov prikai.
Zato sam pripravan umrijeti, neka zna,
blagosov tvoj slavan s celovom kad mi da.
Tijem nemoj misliti da mi e smesti duh,
da neu proliti moju krv za posluh.
Er da, imam sto glava, neka ti je toj znati,
moja je priprava za posluh sve dati.
Moj oe, a zatoj sumnje se slobodi,
blagosov daj mi tvoj, a pak in' to t' godi,
i nemoj ti stati tako u zloj volji,
ako me ' zaklati; vazmi no, ter kolji.
Tako ti radosti, ne uini inako,
mojojzi mladosti ne prosti nikako.
Blie se primakni, ter naglo i hrlo
bridak no izmakni, ter kolji me grlo;
i mnom se ne boli ni mari nijednu stvar,
neg moju krv prolij na prisveti otar.
Pokli sam, oe moj, na saj svijet ja sazdan,
na gori visokoj da budu sad zaklan,
od tijela tamnoga da se duh razdrui,
zapovijed od Boga neka se obslui,

47

neka se posveti, kad priminem svita,
na otar prisveti moja krv prolita.

Izak klee, obrati se k njemu Abram, zagrli ga i celova i stavi mu ruku na glavu.

ABRAM:
1635
1640
1645
1650
1655
1660
1665
Blaen as i prisvet, po bojoj podobi
u ki si ti zaet u majke u utrobi!
blaen i oni dan, blaen hip i as bio,
moj sinko Bogom dan, u ki se s' porodio!
i ruke blaene, ke te su nosile!
i prsi od ene, ke te su dojile!
blaeni svi puti, kud stupi stupaj tvoj,
i svi dni minuti, o dragi sinko moj,
godita i ljeta, koja si provodil,
svu rados od svijeta u ka si pogrdil!
blaen bio tvoj posluh, za koji sada mre,
za koji Bogu duh u ruke pridaje!
blaena ona no, kad se je sazdala,
kad me je boja mo iz visin zazvala!
ter mi te zaprosi, jaki sve dragu stvar,
za ljubav, ku t' nosi, neka te dam na dar.
Zatoj te darovah vinjemu ufan'ju
i slatko celovah na smrtnom rastan'ju.
A sad se ti k raju, moj sinko, odpravi,
a mene u vaju na svijetu ostavi.
Zato u utit vaj na svijetu ja nebog,
elei vinji raj, gdi je gori vinji Bog.
Er dua ma vene, pravo ti govoru,
od elje ljuvene da se prije rastvoru,
da duh moj naslau, o sinko gizdavi,
neka te prije nau s aneli u slavi.
Zatoj se sad ne daj zloj volji po vas svit,
tamo mi pogledaj, skoro u k tebi prit.

IZAK:
Ti me si porodio naredbom od Boga
i lijepo odgojio do asa ovoga,
tvoj sam sin jedini, ti s' moje sve blago,
od mene uini sve to ti jes drago;
pripravan za stoju bez straha nijednoga
proliti krv moju i umrijet rad Boga;

48

ovo ti me grlo rad boje ljubavi,
ne krsmaj, neg hrlo uzicu na nj stavi. 1670
1675
1680
1685
1690
1695
1700

Izak obrati ruke naopako.

Ovo ti me ruke, stegni ih uzicom,
da nigdjer od muke ne svrnu glavicom,
neka se ne maknu i neka ne predam,
dokoli izdahnu i Bogu duh pridam.
Zato se ja boju, ako se odrijeim,
duicu da moju nebavac ne ogrijeim;
za elim nebavac da se ja ne maknem,
neg kako jaganjac da mue izdahnem,
da smrtne sad muke duu mi ne cvile,
ner da me tve ruke ivotom razdile;
za elim da umrem rad boje ljubavi
i gori rado grem k vesel'ju i slavi,
prije ner me zla napas od svijeta ovoga
potegne u propas od pakla tamnoga.
A zato, moj ako, veselo k Bogu grem,
veselo i slatko za posluh sada mrem.

Sveza Abram Izaku ruke naopako.

Nu dragi oe moj, in' milos da steem,
in' da ja sinak tvoj dvije rijei jo reem.

ABRAM:
Moj sinko govori, nu k nebu pogledaj,
gdi se sad otvori nebeski vinji raj,
ter se su skupile nad nami odzgora
blaene sve sile od anelskijeh dvora,
s vesel'jem ter takoj anelske te slave
ekaju da duh tvoj u vinji dvor stave.

IZAK:
Istina sve je toj, ja mogu to znati,
i duh je spravan moj s tijelom se rastati;
nu to e majka rit, moj oe, od mene,
kad bude k stanu prit z druinom bez mene?
Ako njoj bude rit da umrijeh ovako,
sva se e satvorit u suze tutako,

49

i ovi tuan glas kad bude uznati,
nee joj nijedan vlas na glavi ostati,
i pri e suh javor u gori procavtit
neg ju e razgovor ovjeki utait.
Tim sada odlui, kad bude njom biti,
da tuna ne mui, kako ju ' krijepiti,
kad mene ne ugleda, ter se pone skupsti,
da tamo prije reda duicu ne pusti.
Tim reci tiho njoj: ostal je s pastiri
u gori sinak tvoj, duicu namiri;
sjutra e ovdi prit prije sunca s ovari;
tako ti zdravo bit, za nj nita ne mari.
Er da bi rekal njoj: zvijer ga je zaklala,
oni as duh bi svoj od truda putala;
vjerovat nu nee, da sam ja iv i zdrav,
negli e to vee tugovat za ljubav
u mislijeh stojei tuna i neboga,
tvrdo me elei jak sinka dragoga,
i rijet e: sinko moj, moj sinko primili,
zli ti me nepokoj u staros rascvili
zla ti mi doe no a gori bijeli dan,
er k majci nee do opeta na svoj stan,
ter vee vidjeti ne mislim ja tebe,
zato u umrijeti prije reda bez tebe.
Rad moje prijazni toga rad, moj ako,
krijepi ju i blazni ljuveno i slatko,
neka se bez mene obikne stojei,
da tuna ne vene suzice ronei.
A pak ju pozdravi pridrago od mene
i rec' joj: boravi kako zna bez mene;
od svijeta tamnoga jur se sam slobodio
naredbom od Boga, ki me satvorio;
zatoj me ne ali, zatoj se ne mui,
neg slavi i hvali, ki tako odlui;
zato sam za posluh pritninul od muke
i dal sam Bogu duh i s tijelom u ruke.
A sad in' to t' godi, moj oe, rad Boga
hrlo me slobodi od tijela tamnoga;
zamahni, ne uspregni rad boje ljubavi
i sad me protegni za mrtva po travi.
Za nito na saj svijet nemoj mi prostiti,
neka se tvoj zavjet uzbude svriti;
volju u svriti i boju i tvoju
i rado proliti po zemlji krv moju.
Nu ako t' sam i to kriv, molim te Boga rad,
dokli sam jote iv, prosti mi, ako, sad;
i mojoj mladosti, pridragi oe moj,
in' majka da prosti, sve to sam zgrijeil njoj;
i ostalim tamo svim, koji su na domu,
1705
1710
1715
1720
1725
1730
1735
1740
1745

50

proten'je ja prosim i pratam svakomu.
I Boga vrh svijeh jote u moliti
da zlobu i moj grijeh bude mi prostiti:
o Boe slavni moj, ako t' sam to zgrijeio,
dokli sam sluga tvoj na svijeti ivio,
za zledi sve moje bolim se i kajem
i u ruke u tvoje duh ti moj pridajem.
1750
1755
1760
1765
1770

Abram vaze Izaka, privre ga priko ramena, stavi ga prid otar na koljena pak ini
molitvu.

ABRAM:
O Boe nebeski, ki vas svijet satvori,
i kralju anelski, ti nebo otvori,
er sada proljevam moju krv ja za te
i tebi darivam da pade prida te.
Moj Boe istini, molim se ja tebi,
ovo sin jedini, primi ga sad k sebi:
ovo je moja s i moje gizdan'je,
ovo je moja slas i moje ufan'je;
ovo je krv moja i tijelo pridrago,
za koj bih svakoja, iman'je i blago
ja podal sam sebe, da njega sahranim
52
;
a sad ga od tebe, moj Boe, ne branim.
Zatoj ti ovi dar, moj Boe, darivam,
pri komu drau stvar na svijeti ne imam.

GOVOR TRETI
Aneo, Abram, Izak.
Zamahnu Abram, anel mu uhvati za ruku i uzdra ga.
ANEO:
Abrame! Abrame!

ABRAM:
Ovdi sam, Boe moj!

52
sahranim - sauvam

51

ANEO:
Prial je prida me prislavni posluh tvoj;
moju si zadosti zapovijed ispunio
i sinku ne prosti, ki t' je toli mio.

Zavea ovni u travi, Abram odrijei Izaka.

ABRAM:
1775
1780
1785
1790
1795
1800
1805
Ustani, ne klei, moj sinko ljuveni,
uje li gdje vei tuj ovni u zeleni?
Bog nam ga objavi, ki tebe slobodi,
oto ga u travi, sjemo ga sad vodi.

Izak dovede ovnia, Abram ga zakla i stavi na otar.

Istona svjetlosti, o ljubavi prava,
na ovoj milosti hvala ti i slava.
Tebi se namijeni moj sinak vele drag,
a ti ga izmijeni ovniem, Boe blag.
A sada zakiljam ovnia ovoga
i gori posiljam prid tebe dragoga,
da ovaj pritilos i miris taj sade
za ljubav i milos prida te vas pade.
Boe ne pogrdi od mene ovi dar,
negli ga potvrdi jaki sve dragu stvar.
Za tvoje blaenstvo i tvoje slavno ime
i tvoje kraljestvo molim te, slii me,
o slavo istina, ka odzgar sve vidi,
umjesto od sina ovi dar da primi.

Iza posvetilita obrati se k Izaku:

Vidje li, moj sinu, tuj svjetlos i tuj slas,
odzgara ka sinu iz neba vrhu nas?
vidje li, sinko moj, koli je slavan dar,
tko Bogu ivot svoj odlui dat na har?
vidje li odzgora vjeni dvor od raja,
koji se otvora bez tuge i vaja
onomu, ki svoj duh bez truda i muke
pridava za posluh vinjemu u ruke?
vesel'ja svakoga, kim ga Bog dariva,
tko rado rad Boga svoju krv proliva?
ter misli, moj sinu, tuj velju ljuvezan,
tuj milos jedinu i boja prijazan,
ku nam Bog objavi i boja dobrota;

52

zato ga sve slavi do konca ivota,
zatoj ga sve slavi jaki sve blagoga,
za je on Bog pravi stvoren'ja svakoga;
pristoljem on sjedi vrh neba ognjena,
svakoja
53
svud vidi, stvor i pomiljena.
On mi te k sebi zva, da k njemu putuje,
pak meni darova, da sa mnom druguje.
Er posluh tvoj sveti sad mi te ne zakla,
negli dvor prokleti zatvori od pakla.
A sada sidimo, sve Bogu bud' na s,
ter drubu itimo, ka doli eka nas.
1810
1815
1820
1825
1830

Sioe z gore i naoe djetie.

GOVOR ETVRTI
Zagorje.
Abram s Izakom, iman Kresoje djetii Abramovi.
ABRAM:
O djeti, s vami Bog i vjeno spasen'je,
sree vam golem stog i duam shranjen'je!
kako se boravi, kako ste tuj stali?
pod dubjem u travi jeste li pospali?

IMAN:
Nijesmo ti pospali ni sanka vidjeli,
neg smo vas ekali, i dosle smo bdjeli,
bdjeli smo do sada, nu od straha predaje
54

dua nam ispada ovdi vas ekaje
55
,
da znamo to je od vas i jeste li vi zdravi,
koje li vrhu vas udo se objavi;
u nebeskoj slavi er usmo njeki glas,
ter nam se na glavi ustrese svaki vlas.
Sliati er bjee priudno na saj svit
glas, ki te zovijee, toliko strahovit,
i strah nam svaku kos u zglobijeh otvori,
nebeska gdje svjetlos svud sinu po gori,
ku svjetlos do danas, moj oe Bogom dan,

53
svakoja - sve
54
predaje - predajui
55
ekaje - ekajui

53

ne vidje nitko nas
56
ni javi ni u san.
Za kad se vinji kram vrhu vas otvori,
mnjahomo
57
, u iv plam vas se svijet satvori;
i slavu vrh gore, ku bjee vidjeti,
jezik moj ne more vijekom
58
ju izrijeti;
ni srce lovika, ako bi tko ivio
po vas vik do vika, ne bi ju izmislio.
I sada u meni smete se svijes moja,
aneli blaeni gdje bjehu bez broja,
i stahu pripravni da u vinje drave
i svoj dvor prislavni tuj njeki duh stave;
ter utim tuicu, neka t' je toj znati,
er ne vijem duicu, ku htjehu prijati.
1835
1840
1845
1850
1855
1860
1865

KRESOJE:
Da oni, ki stae, moj oe, vrhu vas,
jak sunce ki sjae, i pusti straan glas,
komu se ti javi, stojei na posluh,
bjee li Bog pravi ali koji drugi duh?
Za kom ga zgledah ja, gdi svijetal sinu zgar,
pod suncem, koje sja, ne vidjeh ljepu stvar,
ni svjetlos jo taku, neka t' je toj znati,
ka nonu pomraku u svjetlos obrati;
er bjee taka mo svjetluta po gori,
jak da se mrkla no u bijel dan satvori;
i gori gdje sjae, tudjer bi rekao svak
da munja ibae vrh gore iz oblak.
Taj svjetlos nad nami, i toli straan glas,
od straha iv kami jo ini streptjet vas.
Tijem ako bit more, rec' nam rad ljubavi,
to se toj vrh gore zlamen'je objavi?
to je taj prilika i udo od glasa
i slava tolika, ka se zgar prikaza?
reci nam ti sada, to moe bit ovoj?
k emu se priklada zlamen'je velje toj?

56
nitko nas - nitko od nas
57
mnjahomo - miljasmo
58
vijekom - nikad

54

ABRAM:
Nitkor me ne pitaj, o sinci, molim vas,
to sinu svjetlos taj odzgara vrhu nas,
tko li me zazvao jes, za koje li dilo
odzgara iz nebes ljuveno i milo.
Nu velja ta svjetlos, koju ste vidjeli,
boja je toj milos, kojom nas nadijeli,
boja je volja toj, pravo vam ja velju,
da bude to takoj, da ispunim svu elju,
vjerno i pravedno da njemu posluim,
da gori zajedno blaene sadruim.
Er boju tko ispuni zapovijed i zakon,
vjenom se okruni krunicom napokon.
Sad brano tuj dajte, neka se blaguje,
pak lijepo sve sprav'te, ter da se putuje.
1870
1875
1880
1885

Sjedoe blagovat, izide pastir tuin s bisaci na ramenu.

GOVOR PETI
Zagorje.
Pastir tuin, Izak i ostali goru pisani
59
.
PASTIR:
Dobra kob, junaci! prem naoh to sam htio.

IZAK:
Kamo gre s bisaci? i ti nam zdravo bio!

PASTIR:
Nevolja me ini, pravo je vam rijeti,
po ljetnoj vruini poludnem prjeiti:
tamo nam su stada na donjem planditu,
ter hrlim ja sada, druinu da itu.
Dajte mi pinuti, ea me umori,
jedva u minuti, ea mi domori.

59
goru pisani - gore navedeni

55

Izak da piti pastiru.

IZAK:
Putnie dragi moj, nut vazmi ter pini,
a pak se ispokoj i malo poini.
To li e to jesti, primotu vrzi tuj,
s nami e tuj sjesti, pak hodi ter putuj.
1890
1895
1900
1905
1910

Uze pastir da se napije.

PASTIR:
Neka se napoju, ni trijebi stvar ina,
nije kada da stoju, eka me druina,
gdje pletu obore, ter ekat nije kada,
za vuci iz gore napiru na stada,
tekui na volju iz njeke dubrave,
ter sebe sve kolju, i sebe sve dave:
da nije psa Fandaka, da nije psa Tauza,
sve stado zla mraka
60
vazmijee do kusa
61
;
gdje su ovce strigli kod lokve u polju,
tu ih su dostigli, junicu gdje kolju;
jo da se njeki drug namjerom ne nae,
malo se sve u lug iman'je ne zae.
62

IZAK:
Dao ti Bog dobar dan, a ti se odpravi,
u naijeh nu na stan tamo se prijavi;
i majku pozdravi ljuveno od mene,
toj ve mi opravi, moj dragi brajene;
i jote reci njoj: majko, Bogu hvala!
zdravo je sinak tvoj i druba ostala,
zdravo i veselo, o majko pridraga,
svi emo u selo skoro pri jednaga.

60 zla mraka - neto, "neki vrag"
61
do kusa - do (zadnjeg) komada
62
malo se sve u lug iman'je ne zae - umalo se sve imanje ne pretvori u pepeo

56

PASTIR:
Hvala vam na asti
63
, dao vam Bog dobar dan!
tamo u dopasti u vaih ja na stan,
i sve u opravit za ljubav i slubu,
da bih znao ostavit sve stado i drubu.
Nu z Bogom vi stojte, pokli je stvar taka,
sumnjiti nemojte, tamo sam prije mraka.
1915

Dijeli se pastir. - Svrha tretjega skazan'ja.

63
na asti - na aenju

57

SKAZAN'JE ETVRTO
GOVOR PRVI
Poljana.
PASTIR TUIN sam
hodei pue mu oputa:

Vaj tugo priljuta, zlje ti mi se pritui,
gdje mi se oputa u neas oprui!
Nu kad me taj napas sastie prihuda,
ovdi u jedan as poinut od truda,
ovdi u malo le, jeda se omijeim
64
,
a pak u tijekom te po hladu da bjeim.
1920
1925
1930
1935

Sjede pastir, stavi bisake pod glavu i lee.

GOVOR DRUGI
ator.
SARA sama
doe na vrata od atora:

Slavo milostiva, za koji sada sud
velmi boleljiva podnosim ovi trud?
tko da mi sad ree, to mi se od jada
srdace u pee nebozi raspada?
koja je ovo stvar i nemir priljuti,
to prije nikadar ivot moj ne outi?
ter brina u tuzi umrijeti ne haju,
gdi dua ma suzi u planomu vaju.
Er ova strjelica, koja me sad kolje,
na zlo se prorica, da stojim zle volje;
i smrtni nepokoj tunu me jo davi;
o dragi sinko moj, kud mi se odpravi?
po mraku ter poe, - Bog s tobom u drubi!
a majku tvu oe u plau i tubi.

64
omijeiti se - nejasno znaenje; u drugim rukopisima stoji umijeiti ili umijesiti

58

Sara poe s vrata unutra u ator, sjede na sto, podnijemi se, ter slijedi:

Kamo me ooe? to ovo bit more?
ter mrakom pooe putovat pr dzore?
to ovo bi sada? vajmeh mi! to ovo bi?
sada bih od jada zadala smrt sebi.
Koji bi ovo vaj, ki pade vrh mene?
nije bila obiaj putovat prije dne.
Tko da me utjei, moj sinko jedini!
to Abram uprjei, to ovo uini?
Jaoh to mi ne ree, kamo e s tobom po?
neg poe dalee ne gledav mrklu no.
Vaj to se, Abrame, z druinom ne vrati?
tvoj pospjeh zakla me i ivot moj skrati,
i grozno rascvijeli staricu dreselu;
ne bjehu zapjeli kokoti u selu,
a ti se odpravi u gluho jur doba
i svoj stan ostavi; toj li se podoba,
da mrakom prije dzore stanjani pohode
i pr neg vrh gore vlaii ishode?
Ter smrtna strjelica srce mi propada,
da brina duica iz tijela ispada,
zle misli mislei, to u ja od sebe,
i javi i spei, da umrem bez tebe.
Tko da me uslii, o sinko primili,
i planu utjei, gdi majka tva cvili?
Trudan mi pride dan, trudnija mrkla no,
na oi moje san da nigdjer nee do;
venui u brizi, briga me skonava,
svi su zli biljezi, srce mi zlo dava:
oko mi sve trepti, srce mi sve stine,
jurve je dan treti, a nije mi opine.
Jaoh ovo nije zaman, izgubih svijes moju,
u tugah trei dan neboga er stoju,
od straha ter predam, ni iju ni predu,
ner brina sve gledam, jeda mi gdje gredu;
a nigdi nikoga nije ut ni vidjet;
hou li neboga cvilei sad umrijet?
O dragi moj sinu, rada bih ja znati,
tko mi e istinu od tebe kazati.
Jeda si gdje zaal
65
od drube put pravi,
ter mi si sam zaspal u pustoj dubravi,
ter njeka huda es, moj sinko, iz luga
nanesla gusu jes na tebe bez druga,
neka si za sunja u tojzi dubravi,
da majka prituna s tobom se rastavi?
Ako bih ja znala, da te je za sunja
zla gusa vazela u lugu prituna,
1940
1945
1950
1955
1960
1965
1970
1975
1980

65
zaal - zalutao

59

sve bih sad skupila iman'je i blago
i tebe odkupila, djetece pridrago;
to li sve bogastvo nije dosta za tebe,
sama bih u robstvo podala ja sebe,
da mi tuj ne stoji pri stupu cvilei
jaki rob i vezi slobodu elei.
Zatoj se ja bolim i plano ja tuu,
umrijeti er volim, priku smrt da zdruu,
da mi se tuan grob pr reda otvori,
neg da si, sinko, rob gusarom u gori.
Ali te sred luga samoga privari
zla zmija iz kruga
66
, ter mi te udari
u grozno srdace s emerom bez lijeka,
- jaoh moje sunace! vajmeh mi dovijeka! -
ter mi tuj sam osta u lugu leei?
a majka tva dosta tuna je cvilei.
Ako bih ja sada bez sumnje toj znala,
sva bih se od jada, moj sinko, skonala:
ila bih stranputa po gorah hodei,
jak trudna kouta kladenca elei,
jeda te gdje nau leei na travi,
da staros naslau, moj sinko gizdavi,
prije neg se rastanu, neka te celivam
i smrtnu tuj ranu neka ti zavijam.
Jak bosil i trator za gojih tvu mlados,
da mi si razgovor ljuveni u staros;
a sad mi povenu jaki cvit na travi,
i majku ljuvenu cvilei ostavi.
Oh, da bih ja znala, da me e ostavit,
ne bih ti ja dala takoj se odpravit;
za bih se spravila za vami hodei
i svud bih hodila putom vas slijedei,
ter ne bih mislila, ni u misleh ovakoj
sad ne bih cvilila utei nepokoj.
O dragi moj sine, duice ljuvena,
gizdavi jeljene od luga zelena!
tko mi te usplai i s majkom razdijeli,
to majku ne utai, da grozno ne cvijeli?
Orle zlatoperi, kamo si poletil?
to majci zaperi u srce jadan stril?
Paune pozlatan, kud zajde po travi?
jurve je treti dan da majku ostavi.
Moj sivi sokole, mitaru prilijepi,
to majci na pole srdace procijepi?
Kraguje gizdavi, reci mi Boga rad,
u koj si dubravi lovei ostao sad?
Tko mi e ljubiti tve lice pribilo
i tebe bluditi vazami na krilo?
1985
1990
1995
2000
2005
2010
2015
2020
2025
2030

66
zmija iz kruga - zmija sklupana u klupko

60

Jaoh, rec' mi istinu, molim te rad Boga,
da ovakoj ne ginu u misleh neboga;
jeda si gdje zaal lovei ku vilu,
ter joj si sam zaspal truahan u krilu,
u sjenci zeleni, u cvijetju i travi,
pri vodi studeni od velje ljubavi?
od mladac i vitez kako je obiaj
nositi ljuven vez, pri kom je tuni vaj.
Da grijehom toj bude, da mi toj tko ree,
da s' zaal u blude s tom vilom dalee,
sada bih ostavila polae i dvore,
i staros spravila put luga i gore,
i glas bih pustila goriji od jada,
da dua iz tila i srce ispada,
po gori hodei, vaj, gdi su t luzi,
suzice ronei u vaju i tuzi,
da najdem tuj vilu gdje s tobom pribiva,
gdi mi te na krilu u lice celiva,
boljeljiv da moj pla u tojzi dubravi
sasma te sinko ta s tom vilom rastavi,
da te ta zla zgoda, s kojom su sve tuge,
dalee od roda ne vodi u luge,
da tvoja dobrota k majci se povrati,
da t' majci ivota prije reda ne skrati.
Zato bi pravedno, o dragi sinko moj,
da s majkom zajedno provodi ivot tvoj;
za si moj dragi sin po bojoj ljubavi,
a sad mi trnov klin u srcu ostavi,
i ranu bez lijeka, o dragi sinko moj,
da elim dovijeka ljuveni ures tvoj.
Toj li te taj vila, cvilei gdi stojim,
joh, ne bi vratila, da mi te posvojim,
rekla bih: o vilo, dijete mi slobodi
pridrago i milo, a mene za nj vodi;
sve zlato i blago jo ti u ja dati,
ako mi pridrago djetece povrati.
Jo njeka boljezan kolje me i davi,
ka javi i u san prije mi se ne objavi:
er mnim da njeki glas boljeljiv govori:
raspleti majko vlas, pogiboh u gori,
i crno ruce kroj, na sebe ter stavi,
er dragi sinak tvoj z glavom se rastavi
lovac se privari tekui za zvijeri,
ter mene udari, ter mene umjeri
strijelicom, jaoh! sade, koja mi agorno
objestran propade srdace jadovno,
u ovoj dubravi ter tuna taj strijela
ivot moj rastavi i duu od tijela.
Bez sumnje da je toj, kako bih ja znala,
2035
2040
2045
2050
2055
2060
2065
2070
2075
2080

61

o dragi sinko moj, hrlo bih ustala,
ter tako od tuge bez stida i srama
bjesnei u luge pola bih ja sama,
jeda te vinji Bog, jaoh meni, objavi,
gdje lei ti nebog izranjen u travi,
jeda te zastanu duhata u gori,
da t' vidim tuj ranu, koja te, joh, mori;
er bil'je razliko to je zemlja sazdala,
drobno i veliko, sve bih tuj sabrala,
ter bih ti povila, moj sinko, tuj ranu,
i suzam polila za ljubav sranu;
kad suze i bil'je zajedno se sastave,
da kau posil'je, da tebe ozdrave;
to li bih ja zaman toj bil'je sabrala,
uzdah bih moj jadan k nebesom poslala,
suzice ronei neka tuj izdahnu,
pri tebi stojei za ljubav istahnu,
neka tuj prijeka smrt u tojzi dubravi
oba dva bude strt i u jedan grob stavi,
ljubavi jedina, da t' majka ne tui,
da majku i sina jedna smrt sadrui.
2085
2090
2095
2100
2105
2110

GOVOR TRETI
ator.
Kujaa djevojka i Sara.
KUJAA:
O gospo, to je toj? - brina ti ja bila!
to si taj nepokoj i emer zdruila?
sve smo se jaki mraz studeni stvorile
gledaje tvoj obraz i oi, ke cvile.
Vrzi pla na stranu, danas e prije mraka
vidjeti na stanu z druinom Izaka,
ne brin' se nijednu stvar, nemoj se izgubit;
tamo je gospodar, to moe drugo bit?
Izaku nee dat od sebe nikudi,
Izak e sve njim stat; tim vee ne trudi.

SARA:
Neboga Kujaa, to mi vaj priklada
i ranu od maa po srcu zadava?

62

Sve po'te na stranu, molim vas rad Boga,
neka ja ostanu cvilei neboga;
vajmeh nu nebore! zato sam zle volje,
er alos to gore svaki me as kolje,
i naljep s emerom - brina ti ja bila! -
me srce kosorom korijepi iz tijela.
2115
2120
2125
2130
2135
2140
2145
2150
2155

Zagraka vran.

uju gdje grae vran, ne more dobro bit,
hou li brina stan crnilom vas pokrit?
i ruho jo crno vazeti na sebe?
za mi je sve krno i gluho bez tebe;
neka se crn stan, o dragi moj sine,
pokli mi ljuti trn u srcu iznie.
Za mi je zao danak, srce mi sve plae,
er zaman taj vranak kod stana ne grae.
Plana je ovo stvar, alos me pokosi,
ovi mi poklisar tuan glas donosi;
zato mi govori - vajmeh mi! - vranak taj:
sama grob otvori, iva se ukopaj;
ljuta zvijer u gori u pustoj dubravi
Izaka umori i s tobom rastavi.
Moj dragi Izae, reci mi rad Boga,
tko mi te izmae iz srdaca moga,
i sasma rastavi i sa mnom razdijeli,
jedina ljubavi, da ivot moj cvijeli?
ter ne vim
67
koga zvat, pravedni moj Boe,
da cvilit i plakat tunoj mi pomoe.
Za nije tej ene, to na svijet Bog sazda,
vee poraene negli sam ja sada
nevoljna i tuna vjeni trud poznala
i plana i suna za sinkom ostala.
O zemljo, kako mo' trpjeti - jaoh! - sada
gdje meni bridak no srdace propada?
O sunce svjetlute, o zvijezde nebeske,
o ptice letute, o zvijeri zemaljske,
djevice i ene pridrage i mile,
od mora Sirene i gorske sve vile,
i vi svi Satiri, ki lugom hodite,
i vi svi pastiri, ki stada gojite,
i svi vi graani, velici i mali
68
,
i vi svi seljani, koji ste tuj stali,
knezovi i bani, vlasteli estiti,
i pue izbrani, svijeh vas u moliti:
rec'te mi, molim vas, pod nebom jeste li
goriju do danas boljezan vidjeli

67
ne vim - ne znam
68
velici i mali - misli se na plemstvo i puane

63

- a jaoh i lele! - negoli od mene?
gdi me su sapele tuice pakljene,
gdi mi se izvija srdace - jaoh! - sade,
jak priljuta zmija u procijep kad pade.
Koje bi kameno srdace - jaoh! - bilo,
da sa mnom zajedno sad ne bi cvililo?
gdje tuga na izmit me srce izvija
i kamen stanovit moj uzdah probija.
Tko je tvri neg lav, da me sad ne zdrui,
da sa mnom za ljubav emerno ne tui?
tko je tvri neg kami ali panj stanovit,
vaj! da se suzami ne bude vas polit,
tunu me gledaje i planu zadosti,
gdje utim sve vaje, i velje alosti?
Jaoh to se ne stvorih u mramor studeni
prije neg te porodih? moj sinko ljuveni!
ter ne bih cvilila rad tebe za alos,
ne bih te elila neboga u staros.
Jaoh mislim u saj as rad tvoje ljubavi
podrijeti sijedi vlas i s koom na glavi.
Ptiica je li k u gustoj dubravi,
da rane bez lika ove me izbavi,
ka ima taku vlas od gornjijeh visina
da meni tunoj glas donese od sina?
O slatki Boe moj, harna t' bih ja bila,
biserom ptici toj krioca bih povila,
i drugom jo platom tako ju platila,
er perja sva zlatom njoj bih pozlatila,
jo bih joj stavila drag kamen na grlo,
pak bi ju spravila veselo i hrlo,
da joj je pohvala od drube ljuvene,
er ju sam poslala s darovom od mene.
Za ne vijem istinu, je li mi zdrav sinak,
ali mi poginu ljuveni moj Izak;
neboga ter tuu tvrdo se bolei,
i dijelim sad duu djetece elei.
Ako si sinko iv, k majci se povrati,
da mi pla boleljiv ivota ne skrati.
Ja te sam rodila, ljubavi jedina,
i prsim dojila, jakino sve sina;
prsim te ja dojih, starica neboga,
i lijepo odgojih do asa ovoga.
Toj li si priminuo, vjeni ti dui raj!
a mene pristignuo u tuzi smrtni vaj!
od tuge tolike da se prije rastvoru,
da tvoje vrsnike ne gledam po dvoru;
za mi su jadove, - brina ti ja bila!
er ve bjeh darove na tvoj pir spravila,
mlada nevjestica, za te bih ju dala,
2160
2165
2170
2175
2180
2185
2190
2195
2200
2205

64

za mnom namjesnica koja bi ostala.
Zato e jaoh nemir me srce podrijeti,
vesel'je i tvoj pir er neu vidjeti.
Ako te umori, moj sinko ljuveni,
prijeka smrt u gori, nebozi vaj meni!
gdje lei niice, m asti i diko,
nikao cvijet ruice i cvijetje razliko
svakoga narava, ljuvena ma hvalo,
to zemlja zadava veliko i malo,
po cvijetju u gori neka se poznava,
da se tuj rastvori tva mlados gizdava;
i ako putnici u goru ki zau,
u drobnoj ruici neka te tuj nau,
neka se spomenu i neka govore:
tko ovdi povenu u cvijetju sred gore,
i goru sadrui s majicom rastavljen,
Bog mu dal raj dui u vijeke i amen!
2210
2215
2220
2225
2230
2235

GOVOR ETVRTI
ator.
Gojisava djevojka, Sara i Kujaa.
GOJISAVA:
O gospo, - brina ja! - to je ti gorki pla?

SARA:
Gojisava poi tja, kolje me bridak ma
i srce podira, tim plau i cvilim;
er ne imam ja mira, ter brina duh dilim.
Zatoj me nijedna vas, uj, nemoj pitati,
er ekam tuan glas, ki me e priklati;
da tomu prosti Bog, tko me sad umori,
tko meni tunoj grob prije reda otvori,
neka mu Bog prosti, dua mu blaena!
ali ja zadosti ostah poraena,
ostah poraena u tuzi i vaju
vrhu svih jaoh ena, ke sinke raaju.

Uklonie se djevojke, Kujaa sama osta podalje malo od gospoe.

Kujaa, to ini? nu sjemo blie pri'.

65

KUJAA:
O gospo, to veli? ovdi sam, zapovi'.

SARA:
Oh da zna, druice, kako sad umiru
i ke mi tuice srdace podiru,
jakino grmua sva bi tuj streptila,
er tijelo i dua sva bi se smutila;
a ti toj ne pozna, kako ja neboga,
za sinka ne ima od srca od tvoga;
er da se u moj hip
69
ti bude stvoriti,
znala bi taj nalip kako je popiti,
od srca tko raa po bojoj ljubavi,
pak sinka ustraa, koji ga jad davi.
Tijem posle ostavi, sve, mile, povrzi,
hrlo se odpravi, prid stanom ter stojzi
70
,
jeda tko od kuda da kae to godi,
od muke i truda da me Bog slododi.
Er brina tuguju, srce mi brino mre,
dokoli zauju da Izak zdravo gre.
2240
2245
2250
2255
2260

Izide Kujaa s kudjeljom, poe se obzirati okolo, ne vidje nikoga, poe prste
lomiti.

KUJAA:
Vajmeh meni, moj Izae!
kudje nam se sad odpravi?
tunu majku ter ostavi,
da za tobom grozno plae.
Jo cvilei kad uzdahne
od jadova i tuica,
drobni bosio i ruica
do korijenka sve posahne.

69
u moj hip - u moj kip, u moje tijelo
70
stojzi - "Moe biti da bi trebalo strzi." (Jagi - Kaznai)

66

GOVOR PETI
Pridatorje.
Pastir tuin, Kujaa i Gojisava djevojke.
Pastir, koji osta spei na putu, uspregnu iza sna i sam sebi govori.
PASTIR:
Ugljea, zao ti dan! to t' mi se prigodi!
Zao ti si vidio san! jur sunce zahodi.
Gdi me e mrkla no zatei s pomrake?
u selo neu do za sunane zrake.
2265
2270

Dijeli se pastir, vidje ga Kujaa iz daleka, zove Gojisavu, koja stae u atoru.

KUJAA:
O, Goje, Gojisava!

GOJISAVA:
Jeda s' to vidjela?

KUJAA:
Goje, iv' ti glava, izljez' to do drijela,
njetko je dalee, sestrice srana,
umahom nu tee i hrli put stana.

GOJISAVA:
Dobar je biljeg taj, ma nu ga ti tamo
sestrice popitaj s ijem hrli ovamo.

Doe pastir i Kujai govori iz daleka.

67

PASTIR:
Pomozi Bog, moma, t' srea! rec' pravo,
gospa je li doma? jeste li sve zdravo?

KUJAA:
Zdravo ti smo, mile, vas nam je zdravo stan,
nu smo danas bile zlovoljne po vas dan;
za gospa uzdie i suze otira,
zaman ju svi tjee, od sebe svih tira;
vas dan je sidjela zlovoljna u klijeti,
i jo nije izjela nijednu stvar na svijeti;
nu samo nabata tapa se drei
malo prije na vrata jadovno tuei,
suzice ronei, ter na dvor izviri,
Izaka hodei jeda gdje zamiri;
boji se da ga zvir ne bude izjela,
ter tuna ne ima mir, im bi ga vidjela;
nu kad ga ne vidi, velik trud outi,
i taj as problidi jaki ruj priuti,
zdrhta se jo nje put i od tuge poe se
jakino zelen prut, kad vihar njim trese;
poe ju od muke mrtvi znoj topiti,
ter prste i ruke sve poe lomiti;
od velje tuice po zemlji pak lee,
tere se niice za mrtvu protee;
a ja toj videi, gdje joj se znoj tre,
uhrlih cvilei pospjeno najbre,
k erinu potekoh, ter joj na eravi
dva jajca ispekoh, jeda se oporavi;
i potom pak skoih, ter joj vinca bijela
krastovac natoih bez vodice cijela;
nu ne htje da okusi nijednu stvar od jada,
neg grozno prosuzi vee ner ikada;
a ja ti Kujaa ne mogoh po vas svit
suzice od plaa do sada ustavit.
Zatoj su - jaoh lele! - sve nae polae
alosne ostale, starica gdi plae,
tim se sve bolimo, pravo je sad rijeti,
er velmi elimo Izaka vidjeti.
Trei je dan danas, s Abramom er poe,
a jo nam nijedan glas niodkuda ne doe.
Svehla bi travica od velje ljubavi,
kad majka starica na put ga odpravi,
gdje eljno cviljae u suze sa svu mo,
koliko da znae da nee skoro do.
2275
2280
2285
2290
2295
2300
2305
2310

68

Zatoj sam izala, ter stoju prid vrati,
jeda bih sad nala, tko nam e glas dati,
jeda tko od kude putom se namjeri,
da kola dobude
71
, da gospu namiri.
A sad te zaklinam na vjeru i Boga,
i jo te vazimam za braca dragoga:
da mi si Bogom brat, putnie ljuveni,
ako to more znat, objavi ti meni;
ako si gdi to uo, moj brajo, kai mi,
ali se razminuo u drumu gdi njimi;
kazuj mi sve pravo, toj ve mi poslui,
tako ti bit zdravo, tako te Bog zdrui!
Koje li te zgode, rada bih jo znati,
u na dvor privode, tere se sad svrati?
2315
2320
2325
2330
2335
2340

PASTIR:
Sestrice pridraga, pravo je tebi rit,
ljubav me primaga da budu ovdi prit.
Prial sam na pospjeh, da se vam prijavim,
neka vas misli svijeh i sumnje izbavim;
nu tamo poteci, priprav'te lijepu s
72
,
gospoi ter reci: grede ti dobar glas.

KUJAA:
Koji je dobar glas, gospoi to u rit?
bit ti e lijepa s, jeda li ' blie prit,
da kae od glasa? nijednoga nije s nami
na stanu od pasa, tamo su s ovcami,
lale, mi dua! pravo ti ja velju,
neg samo mrkua lei u eelju.

PASTIR:
Ako u blie prit, sve vam u kazati,
nu e ti gospi rit, da pride tuj k vrati;
er neu unutra, neka t' je toj znati,

71
da kola dobude - da dobije nagradu za donositelja dobre vijesti
72
s - aenje, gozbu

69

da bih znao do sjutra za plotom kukati.
Sestrice pridraga, zato je s prijekora
priti priko praga od tuega dvora;
a kamo stid i sram i velja zabava
da tuin doe sam gdje mukijeh nije glava?
Er ljudi govore, a pria nije zaman,
da nitor nije gore neg mladac besraman,
a navla meu nami kad mladi odlui,
da se rukojami, da momu zarui.
2345
2350
2355
2360
2365

KUJAA:
Pokli je toj takoj, a ti e tuj sada
poekat, brate moj, odgovor ijem se da.

GOVOR ESTI
ator.
Kujaa i Sara.
KUJAA:
Izljezi gospoje, njeka je nova stvar,
k stanu nam sad doe s planine mlad ovar,
ter veli darove da bude spravljati,
er dobre glasove sad nam e kazati.

SARA:
Nu sama popitaj, tako te Bog spasi,
odkud je pastir taj i ki su toj glasi;
er ovo ne mogu postupit
73
od muke,
dala bih sad Bogu duicu u ruke;
ali ga dozovi da pride ovamo,
ki su to glasovi neka ga pitamo,
jeda se za Boga daj sada namiru,
er ovo neboga cvilei umiru,
i duh mi ispada tvrdo se bolei
od tuge i jada, djetece elei.

73
postupit - koraknuti

70

GOVOR SEDMI
Pridatorje.
Kujaa, Pastir i Sara.
KUJAA:
Gospoa ti veli, nu prii jedan as,
od tebe ut eli ki je toj dobar glas.
Pristupi ovamo, tako ti zdravo bit!
er ona do tamo ne moe sada prit.
2370
2375
2380
2385
2390
2395

PASTIR:
Sestrice, da pridu? nu ekat nije kada,
na preu er idu k druini na stada,
tamo se vuica okoti u ljuti,
stigla ju tuica, kleti joj svi puti!
er stado gdi stoji i gdi se napasa,
bune se ne boji ni laje od pasa,
neg sebe sve kolje i sebe sve kosi,
i to je najbolje, na tence toj nosi.

Pastir prie prid vrata, na koja dolazi Sara.

Dobra kob na stanu, gospo, mijesi kola,
a tubu na stranu ostavi i taj pla,
ter s mirom poini i vee ne predaj,
niti se ijem brini, ner hvalu Bogu daj;
er z drubom gre Izak, govoru t' ja pravo,
pridragi tvoj sinak veselo i zdravo,
s velikom ljubavi nazva ti dobar dan
i slatko pozdravi i ostali vas svoj stan;
za mnom su ostali, u putu planduju,
i mene poslali da ti glas kazuju:
gredu ti svi zdravi; zatoj sam ja poslan,
a ti sve pripravi, past ti e sad na stan.
Drugi je gospo glas, nemoj ti ao biti:
edan sam kako pas, daj to se napiti,
tijekom sam sve tekao, nigdjer se ne ustavih,
da bih vam prije rekao, to sada opravih,
ter pikat i plue u meni sve gori,
sunace er vrue tvrdo mi domori.

71

SARA:
Mlijeka da' od tuda, neka se napine,
u sjenci od truda dokoli poine,
Kujaa, pak mu daj s kouljom ubrusac,
dva sira i kravaj i crven klobuac.
2400
2405
2410
2415
2420

Donese Kujaa dar i mlijeka u kutlu, ter da pastiru.

SARA:
Moj brajo po' z Bogom, hvala ti na slubi,
svudi Bog bio s tobom po putu u drubi.
Za ljubav primi toj, zato je i pravo,
odkoli sinak moj z druinom gre zdravo.
Htio bi se bolji dar za tako dobar glas,
nu primi toj na har, moj brajo, i na s.

PASTIR:
Visoka ti hvala, gospoje estita,
lijep mi si dar dala, ino se ne pita;
nije daru zabava
74
, lijepa je gospo as,
lijep je dar i sprava, ku primih sad od vas.
Er gospo ovi dar ako bi sad primio
knez ali katunar, ne bi mu zabavio.

SARA
otide u ator govorei:

Bogu mi sad hvala, komu sam na slubi,
er nijesam ostala u plau i tubi
i velmi dresela u vjenomu vaju,
neg sasma vesela rad sinka ostaju.
Za prije mnjah od jada s duhom se rastati
neg vijekom ikada ivijem se sastati.

Vrati pastir kuto Kujai.

74
zabava - prigovor, zamjerka

72

PASTIR:
Kujaa nebore, je li to ostalo?
plue mi sve gore, kani oto jo malo;
jezik se moj vee, usta mi sva sahnu,
sunce mi priee, da nebog izdahnu.
A tomuj nije lijeka, o Kuje, mi ti!
75

neg kisjela mlijeka trbuhe naliti.
Er putnik ki trudi i o trudu ki radi,
taj hipi i udi da pikat ohladi.
2425
2430
2435

KUJAA:
O Goje, Gojisava, jeda to kako mo'?
Goje, ti glava, dones' to mlijeka jo.

GOVOR OSMI
Pridatorje.
Gojisava, pastir, Kujaa.
Donese Gojisava mlijeka i da pastiru.
GOJISAVA:
Jo ga su dva mijeha, ima ga ta piti,
nu ga pij iz tiha, nemoj se pobiti.
Er putnik ki trudi, ter mu put dodije,
mnokrat mu naudi, lakomo kad pije.

Napi se pastir, vrati kutao Kujai, popleska ju po iji.

PASTIR:
Kujaa nebogo, to si mekuasta?

75
mi ti - ivio mi ti, ivota ti

73

KUJAA:
Ne dedeli mnogo, ro mrkuasta!
niti mi pipaj iju, da t' za takoj dilo
sada ne priiju pljenicom po rilo,
ter te e nai vaj i velja vatina;
po' doma, ludo zjaj, gdje ti je batina. 2440
2445
2450
2455
2460
2465
2470

GOJISAVA:
Vrzi smijeh na stranu, ne iti peali;
kad bude na stanu, z domaom se ali;
zato je prijekor nam i velja zamjera,
prialac ovdi sam da zube ocijera,
ter - mi bratica! - sad ti e prilei
objestran vratnica tutako za plei.

PASTIR:
Vaj Boe peali! to vidim ja sada!
gdje ti se ne ali, gdi je eljad mlada?
U naem katunu - brine se uvale! -
ne ine pobunu, kad se mladi ale;
neg tamo sve mome obiaj imaju:
prije neg se udome, s mladci se trkaju,
ter nae sve selo, pravo vam sada rijeh,
vazda je veselo, er je tuj alom smijeh,
tanci su i pjesni, glumac je bez broja,
velje su ljuvezni, rados je svakoja,
dijele se kitice i cvijetje ostalo;
a vi se brinice uvate za malo.
Jo kad se gdje staju, uje se dva milja
gdje se tuj mlaskaju celivom nazbilja.
Zato je vinji Bog meu nami stolom sio,
tee se sve na stog, svega je to bi ktio.
Dobar je tuj itak; jote se prigodi,
da z glume pribitak mnokrat se nahodi.
A ovdi je zakon zao, mi Bog i glava!
i s vami ne bih stao, da meni tko dava
u aku da broju tri zlate dukate,
da s vami dan stoju, kad se vi uvate.
Nu se ja odpravih, vaim se nadajte;
ako to ludo rih, za Boga pratajte.

74

Dijeli se pastir, a djevojke zaklonie se u ator.

Svrha etvrtoga skazan'ja.

SKAZAN'JE PETO
GOVOR PRVI
ator.
Sara, Kujaa, Grlica djevojke.
Utee kokot iz atora, djevojke poee se smjejati.
SARA:
to je tamo taj buna? to se taj smijeh spravi?

KUJAA:
Kokoicu kuna pinuru udavi.

SARA:
Nu tuge i vaja? odkud je skoila?

KUJAA:
I koic pun jaja joter je razbila.
Odkud se privue, nu ne vijem kazati,
nu, brina! povue pinuru za vrati,
i tamo na plotu - brina ti ja bila! -
zlatanu kokotu oguli sva krila.
2475

SARA:
Mnokrat se toj zgodi od asa do asa
da kuna dohodi, gdje uti nije pasa.

75

Djevojkam govori, koje stahu prid vrati:

to tamo zveite? to li ste tuj stale?
u kuu denite kokoi ostale.
Er ako taj kuna opet se povrati,
sve e do bokuna
76
kokoi zaklati.
2480
2485
2490
2495
2500
2505

GRLICA:
Zaman ja ne stoju, neg strgu bez ale,
jesu li na broju kokoi ostale,
i piplii mali doim se ukrote,
koji su ostali bez majke sirote.

SARA:
Prosa im uspite, neka se ne bune,
doim se nasite i volju napune.
Pak obje ustan'te najbre zajedno,
ter lijepo dom sprav'te, da je sve naredno.
Sada e nai bit, koje smo udjeli,
trudni e k stanu prit, dalek su hodili;
neka sve zastanu, neka se ne brinu,
kad budu na stanu, da trudni poinu.
Mijesite kravaje, stolicu naprav'te,
i svega neka je tuj lijepo priprav'te,
oni as kad pridu, da vee nije ekat,
neg na sto da sjedu, da ponu blagovat.

GRLICA:
Oto e, gospoje, putnici zdravo prit
i naredbe tvoje sve ti e spravne bit.
A ti se veseli i ostavi nepokoj,
tve srce to eli zato e vidjet toj.
I Boga proslavi i hvali zadosti;
koji te ne ostavi u veljoj alosti;
hvalu mu, gospo, daj i slavu svaki as,
er nam prije na svijet saj ne doe bolji glas.

76
do bokuna - do zadnje, do (zadnjeg) komada

76

GOVOR DRUGI
Zagorje.
Abram, Kresoje djeti.
Bivi doblagovali, Abram govori druini, koji sjeahu njim za trpezom.
ABRAM:
O sinci ustan'te, Bogu zahvalimo;
nu lijepo sve sprav'te, ter k stanu poimo;
najbre da se gre, da tijekom poemo,
er Sara strahom mre, dokli prije doemo.
esto nas gledaju, kad emo k stanu prit,
er od nas ne znaju nijednu stvar na saj svit.
Nu prije neg se poe, vi'te po sve strane,
da tko to ne oe, da tu to ne ostane.
I kada na domu budemo zdravo prit,
ujte se
77
, nikomu nemojte nita rit
od ove svjetlosti, koju smo vidjeli,
i boje milosti, kojom nas nadijeli.
2510
2515
2520
2525

KRESOJE:
Tako nam ne zdruit s tuicom gorki jad!
sve emo obsluit to nam si rekal sad.
Er bi prije svaki nas volio se spraiti
ali se u propas pod zemlju staviti,
da nam tuj vijekom duh i cvijeli i tui,
negli sve na posluh da t' se ne obslui.
A toj zna Bog pravi, ki vlada nebesa,
ki nam sad objavi taj velja udesa.
Tijem nemoj nikadar nijednu stvar misliti
da emo ikadar toj udo odkriti.

Die se Abram z druinom.

77
ujte se - uvajte se

77

GOVOR TRETI
Pridatorje.
Kamprela, Sara i Izak.
Bivi se pribliao Abram s druinom, Kamprela stavi se
78
od njihova doastja ter zaleti se ti glas
kazati Sari.
KAMPRELA:
Izljezi tuj do vrat', amor se jur uje,
gospoje - mi brat! - druba nam putuje:
na drijelu to postah
79
izaad
80
prid obor,
Izakov tuj poznah po glasu razgovor.
Svi gredu veselo, gospoje pridraga,
sada e u selo svi pasti jednaga.
2530
2535
2540
2545
2550

Izljeze Sara iz atora, dooe svi putnici.

SARA
zagrli Izaka i govori:

Hvaljen Bog pravedni! er vas sam vidila;
tvrdo sam ove dni sve od vas mislila;
mnjela sam prije umrit, a toj zna Bog pravi,
neg ete k stanu prit veseli i zdravi.

Obrati se k Izaku.

Moj sinko, to ovo bi? rada bih ja znati,
to mi vas prije ne bi; ho' li mi kazati?
Er ti sam ja bila nevoljna do sada
i grozno cvilila od tuge i jada;
od oni prvi as, ki ste se dijelili,
ja ne znah do danas gdi mi ste vi bili;
ter tuna, jaoh, ostah, tebi se bojei,
i sumnjit ne pristah, tvrdo se bolei;
i ne imah nigdar mir, zato sam mislila
da te je ljuta zvir u gori izila.
Sad slava i hvala da pade prid Boga,
er nijesam ostala bez tebe neboga,
ter mi se sva alos i gorko dresel'je
obrati u rados i rajsko vesel'je.

78
stavi se - opazi, primijeti
79
postah - zaustavih se, stadoh
80
izaad - izaavi

78

IZAK:
Zdravo smo svi bili, majice, do sada,
Boga smo molili da nam Bog milos da;
a pak smo mi ili po njivah, gdi siju,
i stada obili i vodu gdi piju;
dva dni smo pak stali s pastiri, majice,
i red smo tuj dali, da strigu ovice.
I tuj sve naredno i spravno oosmo
i na stan zajedno na zdravl'je doosmo.
2555
2560
2565
2570
2575
2580

GOVOR ETVRTI
Pridatorje.
Sara, pastiri i vas puk domai.
SARA:
Pastiri pridite, sve stvari ostav'te,
u dipli svirite, ter Boga proslav'te,
klikujte iz glasa, da se Bog proslavi,
planoga poraza koji me izbavi,
dresel'je u rados koji mi obrati
i meni u staros djetece povrati.

Poee pastiri sviriti i pojati.

PASTIRI
O pastiri, bratjo naa,
molimo vas rad ljubavi,
svak se od vas hrlo spravi,
ter ostav'te stada vaa.
Dajte dipli i svirali,
svi se lijepo pripravimo,
glasom Boga da slavimo,
ki nas zbljude od peali.
Za je, bratjo, takoj pravo,
jednijem glasom da kliknemo,
k nebu ruke da dignemo,
er nam Izak pride zdravo.
Zato pjesan ovu pjesmo,
da ju uje gospa stara,
er nam milos Bog odzgara

79

svu dopusti, kako htjesmo.
Ter svirali ne tedimo,
za je dolo sada vrime,
da slavimo boje ime
na ljubavi, ku vidimo.
Slavimo te, Boe, sada
u svirali i u pjesni,
er od tuge i boljezni
slobodi nas i od jada.
Hvala Bogu na svom
81
daru,
pravednomu gospodinu,
er nam Izak ne poginu,
ter namiri gospu staru.
Veseli se, o gospoe,
i ti s nami Boga slavi
na milosti i ljubavi,
er nam Izak zdravo doe.
I tuice sve ostavi,
za se ovdi svi stanismo,
i dobro se sahranismo,
i doosmo na stan zdravi.
Zatoj, gospo naa draga,
sada spravi lijepe dare,
ter nadari svoje ovare,
ne tedi nam svoga blaga,
pokli ti smo doli zdravo;
a sada te Bog sahrani
i svakoga zla obrani;
ti nas spasi vjena slavo!
2585
2590
2595
2600
2605
2610
2615
2620

SARA:
Svi, ki ste tuj bili, hvala vam na slubi,
er me ste zdruili u plau i tubi,
i mnom se svaki vas
82
alosno poboli
i suzam svoj obraz rad mene tuj poli.
Zato u na pospjeh vinjega sad zvati,
ki meni pla u smijeh i u rados obrati;
da vam Bog milos da, da vam se plod plodi,
i svakoga jada neka vas slobodi;
i one suzice, ke se su prolile,
od Boga prid lice da bi se skupile,
da milos od Boga svoju mo ne krati,
od puka ovoga da sve zlo odvrati;

81
svom - njegovom
82
svaki vas - svaki od vas

80

da vas Bog sahrani i okrili svijeh strana
i da vas obrani istonijeh krstjana;
83

svakom zlotvoru neka mo pogine,
a navla na moru ki robe i pline.
2625
2630
2635
2640
2645
2650
2655
2660

Obrati se Sara k enam.

O majke izbrane, ke sinke hraniste,
u tue pak strane dalek ih spraviste,
visoka vam hvala od zemlje do nebes,
ere sam poznala to prava ljubav jes;
za me ste u tugah zdruile zadosti,
kad plovijeh u suzah od velje alosti;
zato u roniti suzice neboga
i milos prositi i ljubav od Boga,
da milos pokae, da milos ne brani,
da sinke sve vae oda zla obrani,
da ih Bog provodi i sada i u vijeke,
i da ih slobodi od smrti od prijeke;
i kad se obrate, pak z bojom ljubavi
na stan se povrate veseli i zdravi.
Er kad se raaju i lijepo ushrane,
a pak se straaju, mane su toj rane,
mane su toj rane
84
i tuge u vaju,
er majke sve plane za njimi ostaju;
za majci za sinkom emerna taj strila
srdace s korijenkom podire iz tila.
Ako je koja vas, ter sinke ka eli,
moe znat taj poraz i nemir dreseli
i emer bez lijeka, kako se probavi,
kad majku smrt prijeka od sinka rastavi.
Za ljubav sranu a sad se odprav'te,
i po'te sve k stanu, a mene ostav'te;
zato je jur kasno, mjesec je u oblaku,
a enam nije asno putovat po mraku.
Tamo dom vladajte, jo vas u moliti,
i sinkom ne dajte po mraku hoditi:
za mrakom tko hodi i mrklu no ljubi,
mnokrat se prigodi da glavu izgubi.
Blagosov ovi moj, Boe ne pogrdi,
negli ga u kril tvoj primi i potvrdi!

Svrha petoga i najpokonjega skazan'ja.

83
obrani istonijeh krstjana - obrani od istonih krana: oiti anakronizam!
84
Zbog rime bi vjerojatno trebalo: rane su toj mane.

81

Mavro Vetranovi: Drame Orfeo
Orfeo

82

Orfeo doe prid vrata od pakla itui Euridiu, alosno udara u liru
govorei:

Vratari od pakla, sliajte tuicu,
1

koja me, vaj, prikla
2
itui druicu
i milu i dragu, srano ku ljubih,
rad koe svu snagu i krepos izgubih,
s ljuvena namira zato mi, vaj, strila
srdace podira s korinkom iz tila
i smrtni nepokoj za da se pripravi,
emeran ivot moj da s' njome rastavi.
Suzice ronei zatoj sad umiru
3
,
alosno zvonei i plano u liru,
jeda mi, vaj, pjesni i grozne suzice
poderu boljezni i smrtne tuice,
da nebog sadruu moju Euridiu,
rad koje sad tuu i cvilim i viu,
4

hodei mnogo dan od grada do grada
ucviljen i jadan ovakoj do sada.
Vajmeh mi nebore, jo sam sve planine
obial i gore, polja i ravnine,
i luge zelene i guste dubrave
rad tuge ljuvene i muke krvave,
sve rijeke i vode obidoh jo tuan,
ucviljen, vaj, hode
5
, jaki
6
rob i suan,
u suzah plovui
7
i u pla krvavi
ljubovcu zovui, jeda se gdi javi,
nesrea prokleta jeda se naklati,
ter mi ju opeta za ljubav povrati,
nu ne ktje vinji bog, da se ja utiu,
tijem cvilim ja nebog i gorko uzdiu,
za vea nije boles, kou 'e bog sazdal,
neg(o) li ljuven vez odrijeit i uzal.
Tijem biste vidili, pakljeni vi dusi,
dubrava gdi cvili i grmje gdi suzi,
satiri i vile gdi bjehu s tugami,
sva lica polile emerno suzami,
gdi grozno ja cvijeljah po gori zeleni
i od tijela duh dijeljah, nebogu vaj meni.
Kladenci studeni jo se tuj muahu,
5
10
15
20
25
30
35

1
"Orfeo" je sauvan krnj - nedostaje poetak i kraj drame. Isto tako, nije sauvan ni naslov, nadjenuo ga je
prireiva prvog izdanja Petar Kolendi, a ne navodi se niti autor, ali nije teko dokazati da ju je napisao
Vetranovi.
2
prikla - zbog rime bi bilo bolje zakla
3
umiru - umirem
4
tuu, viu - tuim, viem
5
hode - hodei
6
jaki - kao
7
plovui - plivajui

83

kad moj trud ljuveni u pjesni sliahu,
i stae sve rike i tei ne ktie,
da tube velike i moj pla uslie,
i zvijeri i ptice jo grozno plakahu,
gdi moe suzice niz obraz kapahu,
za polih sve pute suzami nebavac,
od muke priljute ucvijeljen udovac,
ter cvilih toliko za alos ljuvenu,
da cvitje razliko i trava povenu,
jedzero jo svako smuti se u taj as,
k nebesom tutako kad prostrijeh tuan glas,
pucae jo gora, te alos ta bie,
serene iz mora gdi nadvor isplie,
da mene sadrue u pjesni cvilei
i sa mnom da tue boljezan dilei,
svi bozi odzgara da vide i uju,
ki mi plam dogara i kako tuguju.
Niz obraz, niz moj bil teku mi, vaj, suze,
a srce u sto dil rasta se na kuse,
zato ga zli nalip goriji od jada
8

i zlatan ljuven ip objestran propada,
a zatoj ostaju uc(v)ijeljen zadosti
u tubi i vaju i gorkoj alosti.
Nu suze prisiu, ter cvilit ne mogu
i jedva izdiu, vajmeh mi nebogu,
za koga smrt prika pod svoju vlas stavi,
nije mu najt lika u bil'ju i travi,
a nigdi razgovor
9
jo nijesam ja naal,
prid ovi pakljen dvor zato sam sad prial,
da moju nevolju i moj pla sliate,
zato vas svijeh molju, plana me tjeate,
vra(t')te mi opeta ljubovcu, ka tui,
nesrea prokleta s kojo(m) me razdrui,
molim vas za milos, in'te toj za mene,
dajte ju na svitlos iz jame pakljene,
sunana da zraka tunu ju obide,
iz toga pomraka kad nadvor izide,
zato 'e grehota, zato nije pravi sud,
da takaj ljepota uiva pakljen trud,
10

zato bog ne stvori na svijetu ljepu stvar
u polju ni gori, ni u vodi nikadar,
neg je taj gospoja i ures gizdavi,
za kom se svijes moja i pamet zatravi,
s kojom ja u drubi svu mlados potrajah
11
,
a sad se u tubi nebavac s njom rastah,
40
45
50
55
60
65
70
75
80

8
jd - otrov
9
razgovor - utjeha, nada, spas; radost, slast
10
uiva pakljen trud - trpi paklenu muku
11
potrajah - potroih

84

er mi ju pakljen dvor nebogu posvoji,
u vjeni taj ponor da vijekom
12
tuj stoji,
gdi je vjena pomraka i gdi je vjena no,
sunana gdi zraka ne more odzgar do,
a zatoj molim vas, er vas je moliti,
ovi moj plaan glas nemojte pobiti,
dajte mi gospoju i krunu svijeh vila,
neka 'e posvoju, kako 'e i bila.
Oh, da se taj milos pakljena ne krati
13
,
da mi ju na svitlos sunanu povrati,
kad bude iziti po vaoj milosti,
neka se nasiti sunane svitlosti,
neka se naeta rad nae ljubavi
ovamo opeta po cvijetju i travi,
po ravnoj livadi da cvijetje razbira,
da moj duh nasladi, ki mi smrt podira,
da ive kladence po lugu pohodi,
krunice i vence da vije po vodi,
prislavno da poje po lugu pjesance,
s vilami tuj stoje da igra u tance,
da moja sva alos i moje dresel'je
vrati se u rados i rajsko vesel'je,
da vee takmeno ne predam prid smrti,
jak zvijere trapeno prid lovci i hrti.
Za venu ja tuan i velmi utruen,
jaki rob i suan na zlu smrt osuen,
ki trepti i preda i stine, jaki mraz,
ter prijeku smrt gleda prid sobom svaki as;
pla, suze i uzdah i ovi gorki jad
zdruiti er ne mnjah, kako ga zdruih sad
od pakla za vrati, gdi zovu priku smrt,
da ivot moj skrati i da me bude strt,
da bi me zabila boljezan prokleta,
ka me je sputila od glave do peta,
er udim, da pozrim taj ures gizdavi,
rad koga sad gorim u ivoj eravi,
za kom bih zapazil tuj diku i slavu,
plamen bih zagasil i ivu eravu,
i moj pla i tubu zabil bih i rane,
da moj duh u drubu s njome se sastane.
Oto ste u pjesni sliali vi sade
me
14
gorke boljezni i emer i jade
od pakla za vrati od mene udovca,
da mi se povrati za ljubav ljubovca,
za se jur skonava srdace u meni
od truda krvava u elji ljuveni,
85
90
95
100
105
110
115
120
125

12
vijekom - zauvijek, vjeno
13
ne krati - ne uskrati
14
me - moje

85

najmanji vjetra uh er da sad istie,
meni bi zanijel duh i s tijelom dalee,
zatoj se smilujte, neka pla utau,
ljubav mi darujte, jaki stvar najdrau.
Ako li vi platu itete, vaj meni,
u srebru i zlatu, o dusi pakljeni,
ne moe bit plata, pravo se moe rit,
od srebra i zlata nikako na saj svit,
za zlato i blago gdi se e toj skupit
kamen'je i drago, ke je e odkupit,
prislavni taj ures i pozor gizdavi,
koji sam bog s nebes na zemlju postavi,
ner milos s ljubavi i vae smiljen'je
da moj pla ustavi i grozno cviljen'je.
130
135
140
145
150
155
160
165

(Kr)alj pak(lj)eni
15
dusim:

Darujmo druicu ovjeku mi sade,
rad koje tuicu outi i jade,
alosno ter cvili pojui prid nami
i obraz svoj bili poliva suzami,
i k nam je pristupil u suzah plovui,
ter ju je iskupil alosno pojui.
Nu kad ju spravimo na svjetlos da hodi,
zakon joj stavimo, prije ner se slobodi,
ako se obrati opeta nazada,
neka se ne vrati iz pakla nikada.
Neka se ljubavi i naglo i hrlo
zakonom postavi uzica na grlo,
ljuveni da znaju, da znaju ljuveni,
kako se vladaju dvorovi pakljeni,
zato nam nije asno, tko ovdi ulazi
na svjetlos da lasno opeta izlazi;
nu sad ju odprav'te, slobodna da hodi
i zakon joj postav'te, da se s njim slobodi.

Duh Euridii:

Uresu gizdavi, evo te pakljen dvor
pod zakon postavi, da s njime gre nadvor,
ako se za plei obrati tva lipos,
slobodu ne' stei, izljesti na svitlos,
tijem vee ne tui u tunoj nezgodi,
neg zakon obslui, slobodna ter hodi,

15
Kralj pakljeni - Had, Pluton, bog podzemlja

86

nu stupaj ne skrati, hrlo se odili,
er tamo za vrati ljubovnik tvoj cvili,
i cvili i tui eljno bez pokoja
im ga prije zdrui ljubav (-) taj tvoja,
16

ter tamo razbira ljuvene boljezni
i nebog umira pojui u pjesni.
170
175
180
185
190
195
200

Eur(idie):

ula sam tugljiv glas od moe ljubavi,
rad' koga svaki vlas trepti mi na glavi,
Orfeo gdi cvili i gdi se snebiva,
ter obraz svoj mili suzami poliva,
pakljena er tamnos tako me rascvili,
da tuna ma mlados s drugom se razdili,
nu budi vam hvala i slava velika,
er sam sad poznala to 'e ljubav tolika,
koja me nasiti radosti za milos,
da budem iziti iz mraka na svitlos,
zatoj sad ostaju vesela zadosti,
jak da sam u raju u vjenoj sladosti,
neka me moj ljubi, koji je sad muan,
opeta obljubi, kako 'e nauan,
er da me ne bude cvijelei odkupil,
vjene bi sve trude i muke outil,
trudei no i dan nebavac plaui,
jakino crni vran po gorah graui.

(Du)h Orf(eu):

Tuine, ustavi emerne suzice,
rad gorke ljubavi ke roni niz lice,
ustavi ljuti pla i emer taj krvav,
nemoj se vee ta skonavat za ljubav,
ustavi boljezni, ustavi tvoj uzdah
i tune te pjesni plovui u suzah;
za ti se tva ljubi za ljubav dariva,
koju ti izgubi, i s nami pribiva,
da ti se za milos, tvoja e sad biti,
sada e na svitlos sunanu iziti.
Sad se e slobodit, tuine dragi moj,
i s tobom provodit zaedno ivot svoj,
a koju s' izgubil, sad je se dobavi,
za ju je iskupil tvoj ures gizdavi,

16
U ovom stihu nedostaje jedan slog.

87

pojui u pjesni ter takoj prid nami
od velje boljezni poli se suzami;
zato 'e pravedno, da ti se dariva,
da s tobom zaedno u drubi pribiva.
Nu ako se hodei taj tvoja gospoja
obazri za plei, ne moe bit tvoja,
ni ' s njom(e) postati, ni vidjet nje dike,
zato
17
e ostati u paklu uvike.
205
210
215
220
225
230
235

Or(feo):

Zahvaljam drubi toj, ka me ta nadili,
da vee ivot moj emerno ne cvili,
er nebog ovo sad utjeen ostah ja,
za me se s tugom jad i emer ohaja,
vjeni mir i pokoj er mislim uivat
i oni rajski goj, s kojijem u pribivat,
u srcu ki slau
18
, ter mi gre od volje
jak bijesan da skau, da spleem sve polje
i ovu livadu pojui u pjesni,
to cvilih u jadu, er zabih boljezni,
i tuge ostale i smrtni nepokoj,
ke bjehu skonale emeran ivot moj.

Doe Euridie do vrata od pakla, obrati se nazada, duh joj govori:

Ne moe praga prit, o tuna mladosti,
ni(ti) nadvor izit iz ove tamnosti,
zato si zabila zapovijed ti sada,
ter se si ozrela hodei nazada,
zatoj sad ostani u naoj polai,
uresu izbrani, er zakon potlai.

Eur(idie):

A ja u eljno klet u ovoj dravi
taj zakon va proklet i tko ga postavi,
ter mene ustavi, da mi se duh mui
i s mojom ljubavi sasma me razlui,
ter tamo, ja(o)h, osta ljubovnik dragi moj
ucviljen zadosta utei nepokoj,

17
zato - jer
18
slau - sladim, uivam

88

emerne suzice niz lica ronei,
ljuvene uzice
19
na grlu
20
nosei,
ter tamo tuj stoje
21
duh mu se podira,
prijazni rad moje i eljno umira;
a je li pravedno, pravedno je li toj,
da s kim ja zajedno potrajah ivot moj
u veljoj ljubavi i veljoj radosti,
ku sam bog sastavi od nae mladosti,
neka se, vaj, goji taj ljubav meu nami,
a sad nas posvoji zli emer suzami!
Jaoh, ja sam ostala alosna zadosti,
pokli sam upala u vjene tamnosti,
nu pravo ja pravlju
22
, a bozi svi znaju,
da sebe ne alju, er ovdi ostaju,
ner dragoga druga, rad mene ki tui,
s kijem alos i tuga sasma me razdrui,
i javi
23
i u san ter uti tuj boles
za velju prijazan, ka meu nami jes,
er sama huda es stavi nas pod krilo,
ter vjeni ljuven vez razmae nemilo,
zatoj bih ja rada, da mogu po nadvor,
da bi mi na sada moj dragi razgovor
24
,
neka mu suzice nebogu otiru,
koje mu niz lice iz oi izviru.
Zatoj bih preila
25
i naglo i hrlo
i njega tjeila vazami za grlo,
za bih se nadala, da svoj pla ustavi,
kad bih se s njim stala u veljoj ljubavi,
i ne bi, vaj, suzil moj ljubi takmeno,
kad bi me poljubil u lice rumeno,
to li bi cvilei s duhom se rastavil,
moj obraz ljubei, ki je sad potamnil,
ja bih ga uzela neboga na krilo
i k sebi priela ljuveno i milo,
tere bih tuj stala jak mramor studeni,
ijem bih duh putala u elji ljuveni,
da oba prika smrt i njega i mene
u pepel bude strt rad elje ljuvene,
neka se dovika, vajmeh mi, govori,
dva druga smrt prika jednaga umori
i u grob postavi jednaga huda es,
rad velje ljubavi meu njima ka jes.
240
245
250
255
260
265
270
275

19
uzice - dem. od uze
20
na grlu - na vratu
21
stoje - stojei
22
pravlju - govorim, kaem
23
javi - na javi
24
25
preila - urila

89

Zatoj me u polje pustite, vajmeh, sad,
da vidim gdi kolje Orfea tuan jad,
da vidim gdi cvili i alos razbira,
gdi s tilom duh dili i eljan umira,
jaoh, neka poteku
26
, molim vas rad boga,
jeda ga zateku duhata neboga,
duhata i iva, neka ga ljubica
prislatko celiva u obraz i lica,
a kad ga celunu, ter mi duh nasiti,
bogom se ja kunu, da se u vratiti
u va dvor opeta, da ivot moj trudi,
nesrea prokleta, vaj, gdi me osudi.
280
285
290
295
300
305
310

Duh odg(ovara):

Neka tvoj tamo drug i cvijeli i vene,
a ti e po u lug od mre zelene,
u taj lug zeleni, u dvore u nae,
gdi stoe ljuveni, ki ljubav poznae,
tuj e na kraljice i mnoge gospoje
i ostale djevice, u tugu tuj stoje
27
,
kraljeve i bane i rimske esare
i ljudi neznane i mlade i stare
od sunja istoka deri do zapada,
to ljubav estoka njegova i vlada,
ter je tuj golem stog razlike gospode,
strelicom ljuven bog
28
kijem srce probode.
Nu hodi k toj drubi, ter s njima boravi,
ki bie na slubi prokletoj ljubavi,
er mlados nu tvoja pokaza biljeg taj,
da s' jedna od broja
29
, ki slide ljuven vaj,
tijem ve sad ne stoj, brod' se priko rike,
gdi te e ljuven broj posvojit u vike,
pokli te nevolja opet k nam povrati,
naa e ti polja od mre poznati!

(Ulaz)i Euridie (u d)vor, Orfeo govori
30
:

Euridie moja draga,
ja se udim vele tebi,

26
poteku - potrim
27
u tugu tuj stoje - u tuzi tu stojei
28
ljuven bog - Eros, Amor, bog ljubavi
29
od broja - od mnotva, od onih koji
30
"Moda to treba ovako itati: (Pokli ne izlaz)i Euridie (nad)vor, Orfeo govori." (P. Kolendi)

90

vajmeh meni, to te ne bi,
jur se skona moja snaga.

Ja te molim rad ljubavi,
zatoj hrli, zatoj prei,
i plana me sad utjei
i svijeh tuga ti m' izbavi,
315
320
325
330
335
340
345
350

er ekan'je, vajmeh, tvoje
moju mlados svu skonava
i trudnu mi smrt zadava,
ter srdace cvijeli moje.

Pokli mi te nadvor dae,
od tuda se hrlo spravi,
da zahvalim na ljubavi,
ki mi ljubav pokazae.

Velmi eljno zatoj tuim
od tuice od ljuvene,
od tamnice od pakljene
dokle mi te prije razdruim.
31

Neka sada ljubav tvoja
na sunanu pozri svitlos,
pokli sada stekoh milos,
da opeta bude moja,

da se sada svasma skrate
moje tuge i boljezni
i jad(o)vne moje pjesni,
da s' u rados sve obrate.

Jote utim smrtnu ranu,
neka ti je, vajmeh, znati,
ter u cvijelit i plakati,
dokoli se s tobom stanu.

O vratari moji drazi,
in'te, da se hrlo vrati,
ne dajte joj mnogo stati,
er me ljubav nje porazi,

nemojte ju uzdrati,
zatoj mi se umolite,
tijekom
32
vrata otvorite,
da se k meni hrlo vrati.

31
dokle mi te prije razdruim - dok te to prije ne odvojim, ne izbavim
32
tijekom - trkom, brzo

91

Duh:

Zaman se veseli, tune su potaje,
er ljubav, ku eli, u paklu ostaje,
ovdi je ostala pod nae gospostvo
i toprv poznala suanstvo i robstvo,
ne moe prit praga, tuine gizdavi,
tva ljubi pridraga, zatoj pla ustavi
i vee ne cvili i vee ne jadaj,
negli se odili i njoj se ne nadaj,
zato e stat s nami gizdave nje dike
u pakljenoj jami bez konca u vike,
nesrea nje huda zato
33
ju nam vrati,
er jaki sve luda nazad se obrati,
ter stavi u zabit i ludo pogrdi
na zakon stanovit, koji kralj potvrdi.
355
360
365
370
375
380
385

O(rfeo):

Vaj, to bi ovoj sad, to mi se sad stee,
opet li mene jad i emer zatee,
vaj, to se obrati nazada ma ljubi,
ter ivot moj skrati, a sebe izgubi,
vaj, to se pripravi gospodar taj zlosrd,
ter ljubav postavi pod zakon toli tvrd!
Ne zna li, moj boe, svaki duh na svijeti,
er ljubav ne moe zakona podnijeti,
ljubav nije razlona nit vijekom bit more
34

zakonu podlona, svi ljudi govore.
I ljudi govore, da nije taka mo,
ljubavi da more posil'jem vrha do,
er mnokrat bijesan lav, kad pone loviti,
prida se za ljubav uzicom voditi,
zaai
35
u blude ter jaki bijesnan brav
svoju narav zabude zlosrdu za ljubav,
a mnokrat rastavi okove gvozdene
zlosrdom naravi rad elje ljuvene,
bijesnei po gori, poinut ter nee,
neg dubje sve ori i po tleh razmee,
ter ljubav razbira i ljuvene sile,
ter nokti podira i kor'jen i ile.
I zvijeri ostale i nebeske ptice
potom su poznale ljuvene uzice,
vee ih nijedna stvar protiva naravi

33
zato - jer
34
nit vijekom bit more - niti ikad biti moe
35
zaai - zaavi

92

ne more nikadar razluit s ljubavi,
za koga uzice sjedine ljuvene,
velje su tuice, kad ljubav pogine.
Tijem pravo ne bijee, nebogu vaj meni,
ljuven vez da drijee zakoni pakljeni,
kojijem bjeh ja priet, nu zlotvor pristupi
i zakon taj proklet, ter mi ga razlupi,
zatoj u dovijeka ucviljen hoditi
i strijelu bez lijeka u srcu nositi,
ucvijeljen i muen emerno zadosti
i svasma razluen od moje radosti,
u vjenoj tamnosti, koja j(e) ostala,
a mojoj mladosti tolik trud zadala,
ufan'je ter svako svasma sam izgubil,
veselo i slatko koe sam ja ljubil,
za ko bih dal duu, vajmeh mi, i tilo,
vaj, da ga sadruu ljuveno i milo,
nu vee nije lijeka, da najdem ja pokoj,
ner sama smrt prijeka da uzme ivot moj.
390
395
400
405
410
415
420

Dijeli se Or(feo), jedan duh zove Karo(na):

Parune to s' tamo, to li (je) am(o)r taj,
pote' se ovamo i pridi na ovi kraj,
tvoju plav odrijei i vesla pripravi
i hrlo uprei, ter tamo priplavi
na drugi kraj rike gospoju gizdavu
i stavi nje dike u nau dubravu
od mre zelene, da se tuj nastani,
gospoje ljuvene gdi na dvor sahrani,
zato je naredno, da se tuj postavi,
da tamo zajedno s tom drubom boravi.

(Okr)ete se (Ka)ron, duh mu (go)vori:

Krmi put od mosta, ne ijaj tu sada,
neka plav akosta gdi joj se priklada,
tamo je dno bae, nee mo uljesti,
er e plav kraj splae na malo dno sjesti
36
.

36
er e plav kraj splae na malo dno sjesti - jer e se laa pored plae nasukati na pliak

93

(Ka)r(on):

S(me)te me kolovrat
37
, voda me obrati,
ter na mos i na rat ne mogu pristati,
to se prije ne zgodi, ni se e zgoditi,
odkoli ja ovdi poel sam broditi,
ter ijam od muke utruen zadosti
i nebog sve ruke oulih do kosti,
ter tamo od truda ne mogu prit(i) k vam,
ijem voda sekunda, da plavci krmu dam.
425
430
435
440
445
450
455

Duh:

Parune dragi na, ustavi gorki jad,
vlada' se, kako zna, er voda krei sad,
toli te na ti kraj kolovrat privre,
veslom se odpiraj uz rijeku najbre,
ter takoj po vodi brodi se sve uz kraj,
uz rijeku sve hodi, ter pontu aefaj,
er ako sad dune od kraja gdi plata
38
,
pluti e, parune, nasjesti srijed blata,
a zatoj dr' votu i primaj sve u prav,
neka se u portu sahrani tvoja plav,
i tu ju razvei, ali pak nasui,
doijem se priprei, da vihar pomui,
doijem se utai kolovrat s jadovi,
ki tvrdo sad plai i mete valovi,
i neka s' bonaca, moj dragi parune,
er voda menaca, da e bit fortune,
a tako ne gini, po rijeci voze
39
sam,
neg tamo poini, a poslije pridi k nam.

Kar(on):

Ovo se ustavi kolovrat ovamo
i rijeka upravi, sada u bit tamo,
sada u pr(i)stati utruen zadosta
i prate krcati, ka eka kraj mosta,
nu ljepos i dika, ka sjedi prid vami
i slavna prilika svasma me zamami,
za ures taj prilijep, koji u krcati,
ine me, kako slijep da ne umijem primati.

37
kolovrat - vir
38
od kraja gdi plata - iz smjera obale gdje bura
39
voze - vozei

94

(Karon) krca (o)vdi i govori:

Odkud je taj lipos ovdi se stanila,
ter mi je svu kripos i snagu skratila,
er mi su sve ruke zgrene ostale
od truda i muke, jak da su odpale,
i tuan vas predam s ljuvena nemira,
tuj ljepos gdi gledam, gdi suze utira,
emerno gdi cvili, ter s desna i s lijeva
svoj obraz pribili suzami polijeva.
Tijem plavcu vladati ne mogu ja sada,
ni na mos pristati od tuge i jada,
za ures nje lijepi i slavna nje dika
svasma me zaslijepi emerom bez lika
40
,
zatoj bih rad znati, kako u prit na mos,
kako li krcati gizdavu nje mlados,
er vijekom
41
do danas sve, koje pribrodih,
ne vaze meni vlas odkle se porodih,
kako taj gospoja, kraj rijeke ka trudi,
rad ke se svijes moja snebiva i udi,
a ne vijem
42
koja es tako ju nadijeli,
ter ovdi prila jes, u paklu da cvijeli.
460
465
470
475
480
485

Duh:

Moj stari parune, molim te za ljubav,
ne ini pobune, akostaj ovdi plav,
iz tiha akostaj, ma nu se pripravi,
ter kraju bandu daj iz tiha od plavi,
da plavcom ne mena kolovrat od rike,
43

ijem krunu svijeh ena i slavne njih dike
u plav se postavi, ter slavan nje ures
tamo se priplavi, suena kudi jes.
Nu tamo u plavi kad bude uljesti,
lijepo joj napravi, lijepo ju namjesti,
da joj se ne tumba, ijem rijeku pribrodi,
i tvoja taj sluba u svem joj pogodi.

40
bez lika - bez lijeka
41
vijekom - uvijek
42
vijem - znam
43
da plavcom ne mena kolovrat od rike - da rijeni vir ne povue brod

95

Karon Eu(ridii):

Uljezi, gospoje, sa mnom se priplavi,
a suze te tvoje i tvoj pla ustavi,
er vijekom u vijeke, ne ufaj' slobode,
na drugi kraj rijeke koji se privode,
zatoj te nebogu tej s plaom suzice
odkupit ne mogu od ove tuice.
490
495
500
505
510
515
520
525

Eur(idie):

Pokli je toj takoj, brodaru dragi na,
stavi se, a ne stoj, brodi me, kudi zna,
na drugi kraj rijeke vodi me na rivu,
pokli sam u vijeke suena u gnjivu,
srei se pridavam, ka me je spravila,
u ovi pakljen kram ter me je stavila.

(Karon) Eurid(ii na b)rodu:

Reci mi, gospoje, to se ta snebiva
i lice toj tvoje suzami poliva,
to li sad rukami zatite obraz svoj,
ter kako iv kami tuj osta ures tvoj?
Ako se valja plav, ter uti tuicu,
nu na taj banak stav' i priklon' glavicu,
ter tamo gojno stoj i mirno u plavi
i ovi nepokoj kako zna probavi,
zato je obiaj, tko se sa mnom brodi
da pride na on kraj u plavci po vodi.
Stvar mu je tugljiva pakljena blatina,
a plav je kakljiva
44
i smrdi stentina,
pune su lukoe i smrada i gada,
oplilat se hoe, a opilat nije kada,
er mnotvo bez broja na saj svijet prihodi,
to sama plav moja na on
45
kraj privodi,
ter obdan i obno trud mi je i muka,
vesaoce er nije mo ostavit iz ruka.
Svaki hip i svaki as trud mi je nebogu,
a ovi pakljen jaz ispunit ne mogu,
brodei intano taj mnotva velika
jadovno i plano razlicijeh jezika,
a sama znati mo', gdi tamo na kraju
od dua velja mno na mostu ekaju,
svi itu me i zovu, gledaju i strgu,

44
plav je kakljiva - brod je osjetljiv (lako se zaljulja, naginje)
45
on - onaj

96

da prije priplavu
46
, da te prije izvrgu,
ter tamo gdi je mos, neka ti je toj znati,
tuba je i alos toj mnotvo ekati,
kad li se tivaju, vee su tuice,
gdi grozne lijevaju po plavi suzice,
i viu iz glasa, a navla srijed blata
izvie gdi pasa uzbude plav krcata,
ter tubu i jade trudno je sliati,
valovi prik' bande kad ponu lijevati,
a ti sad p tube jur nijesi poznala,
er sama bez drube tuj se si krcala.
530
535
540
545
550
555
560

Eur(idie):

Parune, velju ti, istino neka zna,
emer mi priljuti k tuici priklada,
pokli ktje vinji sud i odluka svijeh boga
47

da budem vjeni trud ponesti neboga,
besjedu ostavi, bremena sad ne traj
48
,
hrlo me priplavi i vozi na on kraj,
tebi je zadosti zapovijed obsluit,
a meni (s) alosti vjeni pla sadruit:
i duh moj sad grozi utei svaki vaj,
hrlo me tijem vozi, hrlo me iskrcaj.

(Iskr)cav Kar(on) u lug od (mr)e govori:

Kamo se vi djeste, gospoje ljuvene,
nu malo izljeste iz mre zelene,
a navla, Elena, tvoj obraz pomoli
iz luga zelena i ures oholi,
da vidi lje(p)u stvar, negli sam u vijeke
pribrodil ikadar na ovi kraj rijeke,
po mojoj kreposti
49
u plavci to vou,
jedinom ljeposti da va lug umnou,
ma nu se ja boju, za mogu poznati,
da s vami u goju trudno e tuj stati,
za vam e slomiti ljuvenu svu kripos
i sve e dobiti uresom nje lipos.
Zato ju zdruite i mirno i gojno
i lijepo sluite, zato je dostojno,
neka se sadrui nje ures ljuveni
i da ju svak slui u mri zeleni,

46
priplavu - zbog rime bi bilo bolje priplovu, vjerojatno je rije o pogreci u rukopisu
47
boga - bogova
48
bremena sad ne traj - ne troi sad vrijeme
49
po mojoj kreposti - svojom snagom, zahvaljujui svojoj snazi

97

pokli je pravedno i srea hoe toj,
da s vami zaedno provodi nepokoj,
nu tamo gazite, molim vas, na pospijeh,
ter mjesto naite, da stoji vrhu svijeh.
565
570
575
580
585
590
595

Izidoe d(jevice) iz luga, ka(nta)ju:

Ovdi priti ne branimo,
ki zahode u ljubavi,
negli mjesto svijem hranimo
plemenito u dubravi,

u mrici, u zeleni,
za su bozi toj sudili,
u tuici u ljuveni
ki su tamo potrudili,

na ove kraje da se brode,
da ovamo svi ostaju,
da se s nami svi nahode
i da s nami tubu traju.

Euridie, zatoj sada
ustavi se, a ne cvili,
za se takoj svim priklada,
tko se tamo s duom dili,

navla drazi i ljuveni,
ki ljuvene slijede dike,
u mrici u zeleni
da borave po sve vike.

(Pri)e Eur(idie k njima) i govori:

Svi, ki ste u lugu ovomuj ostali
i alos i tugu ljuvenu poznali,
mene Euridiu sliajte svi sada,
gdi cvilim i viu gorije od jada,
srijed luga zelena, er me ta prostrijeli
strelica ljuvena, ter duh moj rascvijeli,
rasrbom od boga ter sam ucvijeljena,
plana i neboga s drugom razdijeljena
u oni...
50

50
Daljnji tekst nije sauvan.

98

Mavro Vetranovi: Drame Rjenik
RJENIK
aefati (tal.) - zgrabiti, uhvatiti, zahvatiti
akostati (tal.) - pristati (brodom)
alaf (tur.) - crven, rumen
ali - ili

banda (tal.) - strana
bae (tal. basso) - dublje
batina - oevina, imanje; zemljite, posjed
bat - - tap, palica, batina; udarac; korak
batvaa - vrsta krupne kruke
biglisati - pjevati
bilj - zbilja, zaista
bio - bijel
bisake - bisage
bitje - stanje
blazniti - privlaiti, mamiti; milovati
bludan - njean (pored danas uobiajenog
znaenja)
bljusti (se) (prez. bljudem) - uvati (se)
bo - jer, naime
bokun (tal.) - komad, zalogaj
boles - bol, jad, tuga, alost
boljezan - bol, bolest
bosio, bosil - bosiljak
brano - hrana
bravac - vrabac
brijeme - vrijeme
brian - jadan
broj - oni koji se u neto ubrajaju; mnotvo;
jedna od broja - jedna od onih; ljuven broj -
skup zaljubljenih
brtan - brljen
bucat - bocun, boca
buna - vreva, graja
buti - vrsta ptice, svraak
bzovina - vrsta stabla, bazovina

cavtjeti - cvjetati
celunuti - poljubiti
cmilj, cmilje - smilj, smilje

afran (tal. zafferano) - afran, vrsta zaina
s (gen. asti) - ast; aenje
edar - cedar, drvo iz porodice etinjaa;
edar Liban - libanonski cedar, osobito na
glasu kao kvalitetna graa
emer - otrov
erant - neka nepoznata vrsta ptice
erin - svod nad ognjitem; ognjite
es - kob, sudbina
esvina - crnika, vrsta zimzelenog stabla
slinog hrastu koje raste na Sredozemlju
iimak - vrsta tropske biljke i njen plod
ijem - im, dok
lovik - ovjek
uka - vrsta ptice, crvenda
uti se (prez. uju se) - osjeati se; uvati se

' - e

da' - daj
dalee - daleko
darov - dar
datala - datula, plod jedne vrste palme
dedeliti - blebetati
delemoka - neka nepoznata vrsta ptice
deri - ak, sve do
diliti - dijeliti, razdvajati; diliti se - rastati se
djeti - djeca
djevojka - slukinja
dokoli - dokle
domaa - ena, supruga
domoriti - dosaditi, dodijati
dosle - do sada
dotei - dotrati
drenjina - plod drena
dresel - alostan, tuan
dresel'je - alost, tuga
droban - sitan
druba - drutvo
dran - duan, obvezan; to sam se dran
uo - to sam se osjeao duan
drava - kraj; vinja drava - nebesko
kraljevstvo
dubje - stabla; hrastova uma
duhat - iv, u kom je duh
dvii - dii
dzora - zora

dilj (tal. giglio) - ljiljan

99

Elena - Helena, ki Zeusa i Lede, ena
spartanskog kralja Menelaja koju je oteo
Paris, to je bio povod trojanskom ratu
er, ere - jer
Euridie - v. Orfeo

faan - fazan
faganijel (tal. mlet. faganelo) - ptica
konopljarka
fenie (prema tal.) - feniks, mitska ptica iz
egipatske mitologije koja izgori u svome
gnijezdu, te se potom ponovno raa iz pepela;
simbol besmrtnosti
fortuna (tal.) - oluja na moru

gambor - vrsta raka
glaiti se - glasiti se
gluma - ala
goj - izobilje; spokojstvo, mir
gojno - u obilju; spokojno, mirno
grem, gre, gre - v. gresti
gresti (prez. grem) - ii; grede - ide
grivna - niska
grlo - vrat
grmua - vrsta male ptice, draarka
groi - dem. od grlo
gruda - sir, gruda sira
gusa - gusar

har - korist; zahvalnost
haran - zahvalan; koristan
hip - as, trenutak; kip, tijelo
hraniti - uvati
hrlo - brzo, urno
hroma ljubica - vrsta cvijeta (viola odonata)
hudoba - vrag
huhor (tur.) - krijesta

intano - trajno, neprekidno; uporno,
dosadno
ispliti - isplivati
istino - istinito
itom - samo, tek
it - ii
izaad - izaavi
izvri (prez. izvrgu) - izbaciti

jd - otrov
jadovan - otrovan; alostan, koji donosi jad
jah - v. jati
jak, jaki, jakino - kao, kaono
jati (prez. jamem) - uzeti, poeti(aorist: jah)
jeda - eda, da, da li, zar
jednaga - ujedno, zajedno, skupa
jedzero - jezero
jel'je - jelova uma
judica - neka nepoznata vrsta ptice
junak - sluga, momak
jur, jurve - ve

k - koja
kaunak - orhideja, podrimunak, biljka
gomoljasta ploda koji se koristi za spravljanje
napitka salepa
kalandra (lat. i tal.)- eva
kaloper - vrsta mirisne biljke
kami - kamen
kantati (tal.) - pjevati
Karon - Haron, u gr. mitologiji laar koji
due pokojnika prevozi u podzemni svijet
preko rijeke Stiksa
katunar - poglavar u katunu, seoski knez
kazati - pokazati
k - koji
kladenac - izvor, studenac, zdenac
klijen - vrsta stabla, klen
ko - koje
kola - nagrada donositelju dobre vijesti,
mutuluk
koli - koliko
kolovrat - vir
kolur (tal.) - boja
kom - kad
koporiti - micati se
korijepiti - korijeniti, iskorijeniti, iupati
korinak - dem. od korijen, korijenak
kostanj - kesten
kraguj - vrsta ptice
kram - hram
krastovac - aa za vino napravljena od
hrapavog stakla, "krastavac"
kravaj - vrsta kolaa
krepos - krepost, vrlina; snaga, mo
kreiti (tal.) - rasti; voda krei - die se
plima
krijea - trenja
krug - njedra, prsa; zmija iz kruga - sklupana
zmija, zmija svijena u klupko

100

ktiti - htjeti
ku - koju
kudi, kudje - kuda
kukuljava - vrsta ptice eve
kunjel - kuni
kupjena - kupina
kus - komad; ne valja jedan kus - ne vrijedi
nita
kuvelica - prezrela smokva
kuvioiti se - zreti, prezrijevati, postajati
kuvelicom (v.)
kvinac - vrsta drozga

labut - labud
lame - plug, otrica pluga koja kopa
lasno - lako
las (gen. lasti) - udobnost, nerad
letuti - letei
lijer (gr.) - ljiljan
lijes - zemlja; uma, drva
lik - lijek
lipos - ljepota
lipsati - uzmanjkati, nedostajati
lis - list
lug - pepeo
lukoa - svinuto drvo koje dri rebra broda

lje - tek, samo
ljubi - ljubav, draga
ljuven - prijazan, drag, ljubak, ljubavan;
ljuven bog - bog ljubavi, Amor, Eros
ljuvezan - ljubav

ma - ali
m - moja
maan - od maa; mane rane - rane od
maa
maginja - plod koji raste na planiki (v.)
maher (gr.) - sablja, ma
mamjen - mahnit, lud
manen - mahnit, lud
mao - mali
masalac (gen. masaoca) - maslo
meju - meu
menacati (tal.) - prijetiti
menati (tal.) - vui, voditi, povui
menije - meni
meu - meu
mitar - ptica (mujak) koja se mitari, mijenja
perje
mnogi - mnogo puta
modrokos - ptica modrac, modri kos
mojemua - majmun
mos - most, gat, mul (za brodove)
mosur (tur.) - ledenica, stalaktit
mo' - moe
mraka - zla mraka - neto; "neki vrag"
mra - biljka mirta, kadulja
mrkua - crna, tamna krava
mue - utke

nabatati - jedva hodati
nabriiti - naotriti, nabrusiti
nadiliti - nadariti, nagraditi
nadvor - vani
najlie - osobito, najvie
najpokonji - posljednji
nalip - otrov
namir - povod, sluaj, dogaaj, prilika
namiriti (prez. namiru) - susresti; umiriti;
nadoknaditi, platiti, dati
naredan - estit, dobar, valjan; redovit,
obian, prav
narok - imanje, imovina; sudbina, srea
navla - osobito
nebavac - jadnik, siromah, nesretnik
nebog - jadan, bijedan, nesretan; vokativ:
nebore
nebore - v. nebog
ne' - nee
nepokoj - nemir
ner - nego
n - nije; nema
niati se - - igrati se, zabavljati se (njiui
neto)
nitor - nita
nitkori - nitko
noriti - roniti

nje - njen

oblas - vlast
obrati - odabrati
ocijerati - kesiti se
oi (prez oem) - ostaviti; otii
odiliti se - rastati se, otii
odkoli - otkad
oglav - dio konjske opreme kojega konji nose

101

na glavi
ohajati - ostaviti, napustiti
omijeiti se - nejasno znaenje
opina - (ovdje) drutvo
oplilati - obirati
opruditi - opaliti, opuriti, udariti
opruen - opaljen, opuren
oputa - remen za opanke
Orfeo - Orfej, mitski pjeva iz Trakije koji je
tako divno pjevao da su se zaustavljale ptice i
zvijeri da ga sluaju; kada je njegova ena
Euridika (Euridie) umrla od zmijinog ugriza,
Orfej ju je pokuao izbaviti iz podzemnog
svijeta, ali je prekrio uvjet da se nee
osvrtati da je vidi prije nego to izae na
povrinu
oriti - razarati, razoriti
oskubsti (prez. oskubem) - oupati
otar - oltar
oto - eto
ovo - evo
oznobiti - uiniti jadnim

papagalo (tal.) - papiga
parjati - ostaviti, napustiti, odagnati
parun (tal.) - zapovjednik broda
pelozob - vrsta ptice, pelarka (hrani se
pelama)
pea - komad
peal - bol, tuga
ped (enski rod) - pedalj
pes - pest
pijeiti - uriti
pikat (tal.) - jetra
pinura - nejasno znaenje
pjesanca - pjesma
pje - pjeak
plan (imenica enskog roda) - greda
plandite - odmorite
plandovati - odmarati se
planika - vrsta stabla, maginja
plata - bura, vihor
platutice - sat (meda)
plav - brod, laa
plavca - dem. od plav, brodi, laica
pliska - vrsta ptice
pliva - pljeva
pluti - plivati
p - pola
pobljusti (prez. pobljudem) - priuvati,
uvati
podirati- derati, cijepati
pogoditi - ugoditi
pohodnja - dar koji se daje na odlasku
pokli, pokoli - budui da, jer, poto
polaa (lat.) - palaa, dvor
poludne - podne
pomuati - za as umuknuti
ponase - zasebno, napose
ponta (tal.) - rt
porat (tal.) - luka
posilati - slati
posil'je - nasilje
pospijeh - brzina, hitnja, urba
pospjeno - brzo, urno
postati - postajati, proboraviti, zadrati se
postupiti - koraknuti
posvetilite - rtva
potrajati - potroiti
povjesmo - sveanji lana koji se navija oko
preslice; uope: lan, kudjelja, vuna
pozriti - pogledati
praska - breskva (gen. pl. prasak)
praati - pitati
prate - roba, razne stvari
praviti (prez. pravlju i pravim) - govoriti,
kazati, rei
predati - plaiti se
prem - premda; upravo, ba, doista, osobito,
sasvim, zaista i sl.
preiti (tal.) - uriti
preiti - gledati, motriti, uhoditi; ekati
pr - prije
pridatorje - prostor pred atorom
prijesnac - vrsta kolaa
prikladati - pristaviti, pridati, pridodati;
prikladati se - biti prikladno
priljepak - una, djetli
primagati - premagati, pobjeivati, primorati
primota - zaveljaj
priplaviti - preploviti
privri - prebaciti
priz - bez
prieniti - pritjerati
priet - pritjeran
proudzorje - praskozorje
prolitati - prolijetati
propadati - probadati

102

prug - skakavac

raskitje - razgranato, rascvalo bilje
rat - poluotok
razbluda - njenost, naslada
razdiliti (se) - odvojiti (se), razdvojiti (se)
(pored dananjeg znaenja)
razlog - razum, razbor
razluiti - razdvojiti
razmi - osim, nego, tek, jedino
red - nalog, zapovijed, odluka
rih - rekoh
rijeti - rei
rilo - gubica, njuka
riti - rei; rih - rekoh
riva (tal.) - obala
ruiti se - rukovati se
rukarijel - vrsta ptice, pelarka, pelozob
rukojamiti se - zaruiti se
ruce - dem. od ruho

sahraniti - sauvati
saj - ovaj
sekundati (tal.) - slijediti; udovoljiti, biti
kome po volji
serena - sirena
shraniti - sauvati; tako me Bog shrani -
sauvao me Bog
shranjen'je - ouvanje
sirenje - sir
skaatura - vrsta ptice
skazan'je - in (u drami)
skuci - skutci
slaiti (prez. slau) - sladiti, uivati
slavic - slavuj
slimiti - spustiti
sliati - sluati
sliva - ljiva
smesti - smutiti
smrca - smrt
smrjek - smreka
smrjekinja - plod smreke; njegovo zrno
koristi se u narodnoj medicini i kao zain
soha - drveni stup, greda, vjealica
somina - vrsta grmolike biljke, sabina; koristi
se u narodnoj medicini
splaa - plaa
splesati - izgaziti, satrti, unititi
sprava - priprava, priprema; oprema; ures
spravan - pripravan, spreman
spraviti se - spremiti se
spraiti - spriti, saei
sran - drag, mio; srano zelje - biljka boje
drvce (Artemisia abrotanum)
stabar - stablo
staglini - dem. od staglin, eljugar
stan - rod, obitelj; boravite (pored danas
uobiajenih znaenja)
stanovit - stalan, vrst, tvrd, postojan
stanjan - onaj koji prima na stan, gostioniar,
ugostitelj
stati se (prez. stanu) - sastati se
staviti se - sjetiti se, pomisliti na neto,
opaziti, primijetiti
stentina (tal.) - jad, nevolja
stinuti - mrznuti, ohladiti se
sto - stolica s naslonom
stog - skup (pored obinog znaenja)
straati - gubiti, oskudijevati
strjei - vrsta ptice, cari
stup - deblo, stablo
stupaj - korak
suhva - suho groe
svim - sasvim

ibika - tap, prut; kraljevska ibika - ezlo
ijati (tal.) - veslati unatrag
ip - vrak, iljak
kakljiv (o brodu) - osjetljiv, koji se lako
ljulja, naginje
krobut - povitina, divlja trava
tica - neka vrsta ptice
tivati se (tal.) - naslagati se, poslagati se (u
brodu)
trkati se - aliti se, igrati se
turak - zrikavac
uma - suho granje, drva

ta - tako
taj - ta
takmeno - ravno, uspravno
tamaa - ala
tej - te
temu - tomu
testemelj - marama od lagane vunene
tkanine
tetivika - vrsta biljke

103

tijekom - trkom
tijem - dakle
tja - a, odavle, dalje
toj - to
toli - tako
toprv - tek, istom, netom
trajati - troiti; provoditi
trapen - muen
trator - tratinica
trendofil - vrsta cvijeta, trandovilje, tenda
treti, tretji - trei
trijeba - potreba; trijebi je - potrebno je,
treba
trijes - grom
triljica - mediteranska grmolika biljka,
trlja, pista
trud - muka, napor
truahan - umoran
turgonja - vrsta ljive, trgulja
tutako - tu, ovdje

ulite - konica
upreiti (tal.) - pouriti
ustraati - izgubiti
utruen - umoran
uvjedbati - savjetovati, nauiti
uvjetan - obavezan
uzoriti se - sazrijeti

vaj - jad; uzvik: jao
vajmeh - uzvik: jao
vas - sav
vatina - nevolja, zlo
vavlica - neka vrsta ptice (spominje se samo
u Vetranovia)
vazeti - uzeti
ve - rjeica s najrazliitijim znaenjima: li,
ded, daj, ba
vee - vie
velmi - vrlo, veoma
veprika - grmolika biljka, veprina
vijekom - uvijek; uz negaciju: nikad
vijem, vije - znam, zna (v. viti)
vik - uvijek; uz negaciju: nikad
vim - znam (v. viti)
vioglav - vrsta ptice
viti (prez. vijem i vim) - znati
vlas - vlast
vlaii - sazvjee Plejade
vota (tal. volta) - pravac, smjer
vrh, vrhu - iznad, ponad; na; o
vrijesac - dem. od vrijes
vrsnik - vrnjak
vuga - una

zabava - prigovor, zamjerka (pored danas
uobiajenog znaenja)
zabaviti - prigovoriti, zamjeriti (pored danas
uobiajenog znaenja)
zabiti (prez. zabudem) - zaboraviti
zabude - v. zabiti
za - zato; zato
zainjati - pjevati
zai - zalutati
zai se - pretvoriti se
zajti - zalutati
zaklad - zalog
zakon - naredba, obiaj (pored danas
uobiajenog znaenja)
zamiriti - opaziti
zamjeran - primjetan; velik, izvrstan
zapjeti - zapjevati
zato - zato; jer
zatoj - zato
zatraviti - zaarati
zavri (prez. zavrgnem) - odbaciti, baciti
zbljusti (prez. zbljudem) - sauvati
zenuti - prolistati, klijati, zelenjeti se
zlak - slak, vrsta grmolike biljke penjaice
zlamen'je - znamenje, znak; udo
zled - zlo

denuti - dognati
elud - ir
eelj - kolac za koji se vee ivotinje; uzica
- iv; mi ti - ivio mi ti, ivjela mi ti;
mi bratica - ivjela mi ti, sestro; ti glava -
ivjela ti glava, tako ti glave
uberiti - pjevati (ptice)

104

Mavro Vetranovic - Orfeo, Posvetiliste Abramovo

Transféré par

Informations du document

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Mavro Vetranovic - Orfeo, Posvetiliste Abramovo

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Mavro Vetranovi: Drame

Vous aimerez peut-être aussi