Voditelj 3

NIKICA MIHALJEVI]
VODITELJ
MINISTRANATA
(3)
Sveta Misa i liturgijsko znakovlje
Katehetska gra|a
Donji Andrijevci
2006.
Knji`nica "MINISTRANT" br. 19

Priredio:
Nikica Mihaljevi} i suradnici
Lektura:
Mr. Ivan [e{o
Izbor grafike:
Mihael Kelbas
Izdaje:
@upa sv. Andrije, apostola
Trg kralja Tomislava 2
35214 Donji Andrijevci
(035-471-141)
Odgovara:
Nikica Mihaljevi}
Odobrenjem Biskupskog ordinarijata akovo:
Br. 1317/2006.
ISBN 953-7436-00-4
Ra~unalni slog:
"Hardy" akovo
Tisak:
"TISKARA" Budrovci
CIP - Katalogizacija u publikaciji

GRADSKA I SVEUÎLI[NA KNJI@NICA OSIJEK
MIHALJEVI], Nikica
Voditelj ministranata 3 : sveta Misa i liturgijsko znakovlje
: katehetska gra|a / Nikica Mihaljevi}. - Donji Andrijevci :
@upa sv. Andrije, 2006.
Bibliografija.
ISBN 953-7436-00-4
110924078
SADR@AJ:
UVOD 4
1. Moj nedjeljni susret 6
2. Vrijeme za druènje 8
3. Uvodni obredi
10
4. Pokajni~ki ~in 12
5. Gospodine, smiluj se; Slava 14
6. Slu`ba rije~i
16
7. Misna ~itanja 18
8. Evan|elje i propovijed 20
9. Vjerovanje 22
10. Molitva vjernih 24
11. Priprava darova prikazanje 1 26
12. Priprava darova prikazanje 2 28
13. Euharistijska molitva 1 Predslovlje 30
14. Euharistijska molitva 2 Posveta Pretvorba 32
15. Euharistijska molitva 3 Posveta Pretvorba 34
16. Molitva Gospodnja 36
17. Obred mira 38
18. Lomljenje kruha - Jaganj~e Bo`ji 40
19. Sveta Pri~est 42
20. Blagoslov Idite u miru!
44
DODATAK 47
- Primjeri (uz teme) 48
- Liturgijsko znakovlje 64
- Uvo|enje u slu`bu ministranata 72
- Grafi~ki prikazi - materijali za kopiranje 75
- Ponuda knji`nice "Ministrant" 78
Koritena literatura 80
Rije~ izdava~a
U rukama Vam je tre}i nastavak Voditelja ministranata katehetske gra|e za ministrantske
susrete. Prvi je govorio o ministrantima i njihovoj slu`bi u liturgiji i zajednici. Drugi je
obra|ivao liturgijsku godinu i duhovni ìvot ministranata. Ovaj, ponu|eni, tuma~i svetu Misu i
liturgijsko znakovlje.
Budu}i da su ministranti tako ~esto uz oltar i u doticaju sa svetinjama korisno je uvijek iznova proirivati njihovo znanje o svetoj Misi. Opasnost je da ministriranje prije|e u neki mehanizam ili puki obred. Tako rastu uz oltar, ali se ne oboga}uju u vjeri. Sutra, kad odrastu, mo`da }e
se pridruìti mnotvu rubnih kr}ana koji nedjeljom ne slave Misu jer im ona tako malo zna~i.
Bila bi prava teta da njihova tolika pribivanja kod svetih misa ne donesu duhovnu korist.
Kako se to ne bi dogodilo treba ih uvijek iznova upu}ivati u~iti o tom ~udesnom boànskom
izvoru svetoj Misi.
Stoga smo i pripravili ovu gra|u koja bi vam u tome mo`da mogla pomo}i. Predvi|eno je
dvadeset susreta. Uz svaku temu upu}ujemo na primjere koji bi mogli olakati razumijevanje;
isto tako i objanjenje liturgijskih simbola. Teme o svetoj Misi prikladne su i za kandidate koji se
pripremaju za sakrament sv. krizme, liturgijsku skupinu ili koju drugu zajednicu u ùpi.
Nadamo se da }e ova gra|a voditeljima biti od pomo}i, a posluìteljima kod oltara od koristi.
Puni dobre volje predajemo vam ovu gra|u sa èljom da se vama i nama ovaj rad vidi pred Gospodinom.
Na dan svetog Mihaela arkan|ela, u Donjim Andrijevcima, 2006.

Prire|iva~i
UVOD
Drugi vatikanski sabor u svom dokumentu o liturgiji govori kako je Krist poslao apostole nesamo da navijetaju kako nas je on svojom smr}u i uskrsnu}em spasio i u~inio dionicima nebeskog kraljevstva, nego da to samo djelo spasenja izvruju `rtvom i sakramentima. U liturgiji se,
dakle, doga|a i izvruje nae spasenje. To se na poseban na~in ostvaruje upravo po nedjeljnoj euharistiji. U njoj se navijeta rije~ spasenja, u njoj se slave i izvruju otajstva naega spasenja. Sve
ono to je Krist za nas u~inio i to ~ini, uprisutnjuje se i ostvaruje se me|u nama koji slavimo sveta misna otajstva.
Zato je za nas nedjeljno euharistijsko slavlje temelj naeg ìvota. Tamo gdje se slavi
nedjeljna euharistija, tamo je i Crkva, gdje nema euharistije, nema Crkve, nema Kristovih u~enika. Svaka je euharistijska slu`ba neizmjerno vrijedna. Mi ipak isti~emo nedjeljnu euharistiju, jer
je nedjelja dan Gospodnji, dan kada je Krist uskrsnuo i time nas izbavio iz vlasti tame i grijeha.
Zato su kr}ani od samih po~etak u velikoj ~asti dràli svoje nedjeljne euharistijske sastanke,
tako da je bilo nezamislivo da bi netko od vjernika svojevoljno izostavljao nedjeljnu euharistiju.
I za nas je euharistija, poglavito nedjeljna euharistija vrhunac i izvorite svekolikog naeg
ìvota. Po njoj se u nama ostvaruje Kristovo spasenje, po njoj postajemo i ostajemo sinovi i k}eri
Bo`jega kraljevstva. Zato je za nas izuzetno va`no bri`ljivo se pripremati za misno slavlje i doprinositi da i po naoj slu`bi ono bude skladno, lijepo i plodonosno.
Dr. Zvonko Paìn
1. Moj nedjeljni susret

Isusov primjer
Jednom je Isus ispri~ao prispodobu o zakopanom blagu. Siromaan seljak orao je tu|u njivu.
Oru}i otkrio je blago. Recimo, velik }up pun zlatnih
dukata. to }e seljak tada? Najprije se osvrnuo, je li
ga tko vidio, a onda brzo zatrpao }up i orao dalje.
Sutradan je rasprodao sve to je imao, ku}u, njivicu
i stoku. Potom je svim onim novcem otiao vlasniku
njive i zamolio ga da mu proda ovu njivu. Vlasnik,
ne znaju}i to je ora~ naao, proda mu njivu. Na
seljak radostan ode ku}i. Dao je sve to je imao i
postao najve}i bogata u svojoj okolici.
Na to je Isus mislio kada je ovu pri~u pri~ao?
Mislio je na kraljevstvo Bo`je. On kaè. "Kraljevstvo je Bo`je kao blago zatrpano na njivi". To je
blago koje mnogi ljudi, ~ak ni mnogi kr}ani, ne
poznaju. A ~im netko shvati to je to kraljevstvo nebesko, daje sve to ima da se domogne toga blaga.
Takvo blago je i sveta Misa. Zato kr}ani svake
nedjelje, poneki i radnim danom, rado dolaze na
Misu.
Na nedjeljni odmor
i zbog Gospodina
Da bi na susret s Gospodinom bio to bliskiji i dublji, nedjeljom ne idemo u kolu, nego slavimo sv.
Misu, odmaramo i obnavljamo svoje snage za novi
tjedan. Nedjeljom ne radimo ne samo zbog odmora uostalom moèmo se odmarati bilo kojeg dana u tjednu ve} da imamo vremena za Boga, da budemo slobodni
za slavljenje svete Mise. Nae poslanje, kao ~ovjeka i
kao kr}anina, jest slaviti, ~astiti, hvaliti Boga zbog njegovih divnih djela prema nama.
Nedjeljni nas odmor osloba|a zauzetosti pretjeranim radom koji ~ovjeka ~ini tvrdim prema drugima i zanemaruje svoju duu. Stoga je potrebno da se bar
jednom tjedno okrenemo prema sebi i prema Bogu,
isklju~imo iz svojih planova i uzdignemo nebeskim vrijednostima. Nedjelja je dan Kristova uskrsnu}a
"mali Uskrs". Zato treba Bogu zahvaliti i s bra}om i sestrama radosno slaviti.
zvona je "glas" Bo`ji. To Nebeski Otac zove svoju djecu

sebi na druènje i na gozbu.
U svetoj Kristovoj "drami" svatko od nas igra veliku
ulogu i ne smije zakasniti, kao
to je, privu~ena ljubavlju,
ùrila Magdalena u uskrsno
jutro. Idimo u crkvu, ne stoga
to nam je to zapovje|eno,
ve} stoga to je vjerniku potreba due za ìvot. Euharistija je povlateni susret s Kristom, svatko od nas je
osobno pozvan, mora dati svoj odgovor, osobno sudjelovati s Kristom. Toga nema ako svetu Misu pratimo
na radiju ili gledamo na televiziji. Svetu Misu na radiju ili televiziji mogu pratiti samo oni koji su bolesni ili
sprije~eni: to je ipak nekakva duhovna korist.
Usputni susreti
Idu}i prema mjestu susreta, nailazimo na ljude koji
ne mare za Krista i odbijaju sjesti za Njegov stol ne znaju}i kako je dobar Gospodin. I ti si, Gospodine, onog
povijesnog ~etvrtka kad si ulazio u Jeruzalem slaviti posljednju ve~eru, za nas prvu svetu Misu, susretao i prijatelje i neprijatelje i za sve si prinio `rtvu svog ìvota.
Jedni idu na svetu Misu, drugi na zabavu, izlet, utakmicu. @elimo ti, Gospodine, donijeti srce i duh kakav ti
èli, za sve nas, jer ti na svoju gozbu poziva sve sa svih
raskri`ja. Idemo na misu radi sebe, da sve preporu~imo
tvojoj milosrdnoj ljubavi i blagoslovu.
Mjesto svetog susreta

Naa crkva mjesto je pravog susreta. To je zajednica Bo`jeg naroda, Crkva sazidana od ìvog kamenja.
Zajednica treba prostor gdje }e se okupiti, moliti i slaviti
bogoslu`je. Taj potrebni i ure|eni prostor gdje se
kr}anska zajednica okuplja je naa ùpska (filijalna)
crkva. îtav svijet je Bo`ji prostor. Ali postoje posebna
mjesta gdje se odvija bogotovni ìvot. Ta mjesta su
istinska sredita iz kojih zra~i slava Bo`ja koja obuhva}a sav svijet.
@urimo k svetom susretu
S bra}om i sestrama
Kad u nedjelju ~ujemo glas zvona, ostavljamo sve i

ùrimo prema svetom mjestu susreta; u crkvu. Glas
U crkvi se susre}emo s mnogo bra}e i sestara i

osje}amo se s njima povezani. Svi smo tu doma}i, svi
VODITELJ MINISTRANATA 3
jedna obitelj, nitko nije stranac ni pridolica. Nema vie

gospodara ni slugu. Svi smo Bo`ja djeca, svi okupljeni
oko istog stola i istog kruha. Kristova ljubav pozvala je
sve i povezala u jedno Tijelo. "Vi ste tijelo Kristovo, a
pojedinci udovi" (1 Kor 12,27). "Ja sam trs, vi ste mladice", veli nam Krist (Iv 15,1). Svi smo se skupili radi
tebe, Kriste, stoga znamo da si ovdje prisutan kako si
kazao: "Gdje su dvojica ili trojica sabrani radi mene,
tu sam i ja me|u njima" (Mt 18,20).
Susret sa sve}enikom
Susre}emo se sa sve}enikom jer bez njega nema
svete `rtve. Po sakramentu svetog reda on je pozvan i
ovlaten djelovati u ime Kristovo; predvodi slavlje svete Mise. Susret sa sve}enikom je susret s onim koji je
poseban Bo`ji slu`benik, susret s ~ovjekom koji nam
pomaè da otvorimo duu za susret s Kristom.
Mi smo u dubini due obiljeèni znakom Krista
Sve}enika. Po preporodu krtenja i pomazanju Duha
Svetoga povezani smo s Kristovim sve}enitvom. Sa
sve}enitvom svoga sve}enika
i svih sve}enika zajedni~ki prinosimo istu svetu `rtvu. Svi
sudjeluju u vrenju Kristove
sve}eni~ke slu`be u svetoj
Misi, iako na razli~it na~in. zamislite koje li ~asti! Mi smo
sudionici tako visokog plemstva, mi obi~ni kr}ani, radnici, |aci, starci i bolesnici... Svi
smo mi uzdignuti iz praha u
"sveti narod" u "kraljevsko
sve}enstvo" (1 Pt 2,9) te
moèmo prinositi Bogu svetu
`rtvu. Zar se ne bismo trebali
tome uistinu radovati"?
Kako se pripravljamo?
l obucimo se sve~anije
l na vrijeme krenimo i u srcu mislimo o Misi
l neka nam Misa bude sredite dana
l blagujmo zajedno ru~ak u obitelji
l razgovarajmo vie s uku}anima
l izbjegavajmo sukobe
l na|imo vremena za tiinu i za sebe
l budimo dobro raspoloèni i gostoljubivi
l posjetimo nekoga i razveselimo
Pamtimo
1. to se doga|a na svakoj svetoj Misi?
- Bog nam govori kroz ~itanja iz Svetog pisma, misnih molitava i sve}enikove propovijedi. Na svetoj
Misi Isus pretvara kruh i vino u svoje tijelo i krv.
2. Koja su dva glavna dijela svete Mise?
- Slu`ba Rije~i i Euharistijska slu`ba.
3. êga se sje}amo na svetoj Misi?
- da je Bog na Otac, da je Isus umro za nas, da je
uskrsnuo za novi ìvot, da nam je Isus poslao Duha
Svetoga da bude s nama zauvijek.
4. Kako trebamo primati svetu pri~est?
- Tiho i s potovanjem trebamo pristupiti prema
sve}eniku koji dijeli pri~est. Hostiju, dragoga Isusa,
primit }emo ili na vrak jezika, ili na ruku. Na
sve}enikove rije~i "Tijelo Kristovo" odgovaramo sa
"Amen". Kad primimo svetu pri~est, vra}amo se na
svoje mjesto u crkvi, te u miru i molitvi zahvaljujemo Isusu.
5. Kakva su naa srca kad primimo Isusa?
- Naa su srca puna ljubavi za Isusa i sve ljude.
6. Koje rije~i zadnje sve}enik izgovara u Misi?
- Sve}enik nam kazuje: "Idite u miru!"
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Za razgovor:
- Zato se nedjeljom odmaramo?

- Zato nedjeljom slavimo Misu?
- Kako se pripravljamo?
- Koga bih rado pozvao na Misu?
- Kako provodim nedjelju u svojoj obitelji?
- Prepri~aj ili sastavi - nedjeljnu Misu!
U dodatku vidi primjer 1

Vidi o zvonima, str. 69.
2. Vrijeme za druènje
"Spomeni se da svetkuje
Dan Gospodnji"
Ima obitelji u kojima otac
radi u jednoj tvornici, mama u
drugoj, a djeca su u koli. Neki
su od njih na poslu ujutro, drugi
poslije podne. Prolaze dani, a
oni se rijetko vide, a jo rje|e
sjednu da bi porazgovarali.
Kako se ti uku}ani osje}aju? Jesu li sretni?
A ima opet takve djece kad
do|u iz kole, bace torbu, zgrabe komad kruha i otr~e na utakmicu ili negdje drugdje. I nema ih do mraka. Je li mama
zadovoljna?
to u tim slu~ajevima ne valja? Ljudi nemaju vremena jedni za druge. Nemaju vremena za razgovor, za
povjeravanje; ne mogu se uzajamno izjadati, naaliti,
nasmijati, utjeiti i ohrabriti. Kako bi bilo da mladi},
zaru~nik, ne nalazi vremena za djevojku, zaru~nicu, ili
ona za njega? Za one koje volimo i koji su nam va`ni
moramo imati vremena.
Imati vremena za...

Ljudi ne mogu biti sretni, ako nemaju s kime
razgovarati, izmijeniti misli i iskustva, jedni drugima
nositi radost. Bez toga je ~ovjek sve manje ~ovjek, a sve
vie sli~an nekom stroju, automatu, bez srca i due.
ôvjek mora imati vremena za ~ovjeka, prijatelja.
Kako bismo onda mogli biti Bo`ji prijatelji i saveznici,
kako bismo mogli ìvjeti njegovim ìvotom vjere, nade
i ljubavi kad ne bismo imali vremena da se posebno s
njim porazgovaramo.
Za svako prijateljstvo, za svako drugovanje onih
koji se vole treba odre|eno vrijeme.
Prijateljstvo i ljubav su trajni, ne veù samo za
vrijeme sastanka; ali bez takvih sastanaka ipak bi ugasli.
Sastanci i razgovori su kao dodavanje ulja i zraka
svjetiljci ljubavi koja gori u srcima prijatelja.
Sveta vremena
I za drugovanje s Bogom treba prona}i i odrediti
neko vrijeme. Zato govorimo o svetim vremenima. U
danu je takvo sveto vrijeme doba jutarnje, podnevne i
ve~ernje molitve. U tjednu je sveto vrijeme svaka nedjelja. Kroz godinu ima jo drugih Bogu posve}enih
dana. To su zapovijedani blagdani.
Ta sveta vremena, Bogu posve}eni dani, toliko su
va`ni da je sam Bog tomu posvetio posebnu zapovijed
koja glasi:
"Spomeni se da svetkuje dan Gospodnji!"
Posveta slobodnog vremena

Ujutro ~im se probudimo, ~im ustanemo, prije
po~etka rada treba moliti. Treba re}i Bogu da smo
mu zahvalni to nam je darovao jo jedan dan, te ga
molimo za pomo} kroz cijeli taj dan. Barem jednom kroz dan treba s Bogom porazgovoriti. Onda
nave~er, prije spavanja, treba pred njim pogledati
kako smo taj dan proveli. Vidjeti u ~emu smo uspjeli, a to smo pokvarili. Zahvaliti mu za pomo}, pokajati se za ono to smo zlo ili loe na~inili, odlu~iti
sutranji dan jo bolje proìvjeti.
Sveta Misa
Nekome se ~ini da je to suvino zapovijedati. Treba
li prijatelju zapovijedati da po|e na sastanak s najdraìm
prijateljem ili zaru~niku da po|e zaru~nici? Sigurno ne.
Tko je Bo`ji prijatelj, ~esto na Boga misli i sretan je da
se s njim na|e u molitvi. Ova Bo`ja zapovijed ipak je
jako potrebna. Ona svakog Bo`jeg prijatelja opominje
koliko je to va`no i ~uva ga od lijenosti i hladno}e u molitvi. Onome tko uop}e ne moli i ne svetkuje sveta vremena, ta zapovijed poru~uje neka se ne zavarava, neka
ne misli da je pravi Bo`ji prijatelj, kada to zapravo nije.
Nemaju vremena
Ima ljudi i mla|ih i starijih, koji kaù da u Boga vjeruju, ali da nemaju vremena moliti, i}i u crkvu, svetkovati nedjelje i blagdane. to to zna~i Zna~i, zacijelo
da imaju va`nijega posla. Ne zna~i li da smatraju kako
je neto drugo va`nije od prijateljstva s Bogom?
Izgleda da takvi ljudi podcjenjuju Boga i krivo
procjenjuju}i sebe. Kakav bi to bio Bog koji ne bi bio
vrijedan da mu posvetimo odre|eno vrijeme za molitvu,
odre|ene dane kao blagdane?
Ako Bog nije vrijedan da mu posvetimo barem desetak minuta svakog dana i barem jedan sat svake
nedjelje i blagdana kako moèmo traìti da mi budemo Bogu vrijedni i va`ni?

Zamislite dje~aka koji u ku}i, u sobici na katu, ima
dragog djeda koji ga je u~io hodati, koji ga je na rukama
nosio, s njim se igrao, posvuda ga vodio. Sad je djed
obolio i leì u krevetu. Dje~ak kaè da djeda jako voli, a
nikad ne ide u djedovu sobu da mu kaè: "Kako si djede?" Je li istina da taj dje~ak voli svoga djeda?
Nedjeljna Misa
Sve to treba osobito ~initi nedjeljom i blagdanom. U
te svete dane treba, me|utim, i}i zajedno s drugim vjernicima u crkvu. Tu ~itamo i sluamo Bo`je rije~i koje
Bog svima nama upu}uje. Tu a to je najva`nije - slavimo svetu Misu, sastajemo se s Isusom oko stola, slavimo njegovu ljubav prema nama, njegovu smrt i njegovo
uskrsnu}e za nas. Tako prestaje ono to je zlo, a iznova
se ra|a i raste Bo`ji ìvot u nama, postaje o~itije Bo`je
dobro.
Uz to, nedjeljom je lijepo imati
vremena za igru i
zabavu, za izlete,
za poha|anje rodbine i prijatelja.
Crkvena zapovijed, na temelju
Bo`je zapovijedi,
izrazito kaè da u
nedjelju i sve zapovijedane blagdane
vjernik mora dolaziti na slavljenje svete Mise. Tko bi to zanemario,
zna~ilo bi da zanemaruje Boga, da mu Bog ne zna~i
mnogo. Drugim rije~ima vjernik nedjeljom i zapovijedanim blagdanom treba do}i na svetu Misu, ina~e teko grijei. Tko, me|utim, èli do}i, a sprije~en je
(bolest, udaljenost, nesretni slu~aj, neki izvanredni i
neo~ekivani doga|aj ili to sli~no) nema grijeha.
Bli`nji i ja!
Tako|er treba svaki dan na}i vremena da drugim
ljudima ìvot u~inimo ljepim. To zna~i: pomagati
osobito roditeljima, baki i djedu, prijateljima koji neto
ne mogu sami u~initi, s drugima se tako|er igrati, razgovarati ~initi sve da i njima i nama, u ku}i i izvan ku}e,
ìvot bude ljepi, sretniji.
A to ~initi za sebe? Vidjeli smo da svatko tko razgovara s Bogom i ljudima, tako nastoji da bude sretan,
ve} i samoga sebe usavrava. Ipak treba na}i vremena za

sabranu molitvu. To posebno naglaavamo, jer molitva
u sabranosti, u tiini, i iskreno ispitivanje vlastitih postupaka gradi i ja~a na karakter, da sami sebe ne varamo, nego rastemo u istini, da postajemo sve vie ljudi i
vjernici.
Kako slaviti?
l pjevat }emo Isusu pjesmu dobrodolice
l traìt }emo oprotenje za svoje grijehe
l sluat }emo rije~ Bo`ju iz Svetog pisma, jer Bog
govori nama
l sluat }emo sve}enikovu propovijed
l prinijet }emo Isusu darove: kruh i vino i donijet
}emo mu samoga sebe
l kad sve}enik uzme hostiju i kale` sjetit }emo se
Isusovih rije~i na Posljednjoj ve~eri "Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje", "Uzmite i pijte, ovo je krv
moja"
l primit }emo Isusa u pri~esti
l hvalit }emo i slaviti Boga, naega Oca,
l primit }emo sve}enikov blagoslov i "oti}i u
miru"
l i na kraju cijeli tjedan iriti ljubav i mir me|u
bli`njima
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Za razgovor:
- Kako provodimo slobodno vrijeme u nedjelju?
- Kako ~esto razgovaramo u obitelji?
- Tko nema vremena za Boga?
- to ~initi za sebe i bli`nje?
- Koja su "sveta vremena"?
- Kako slaviti svetu Misu?
- Kada teko grijeimo?

Vidi hodanje, str. 65.
3. Uvodni obredi
"Po~etak" prije po~etka
Kako zapo~eti?
Razumljivo je da uvodni obredi sami ne mogu
trenutno u vjernicima probuditi osje}aj zajednitva.
Jo prije nego li misno slavlje zapo~ne, mora se
neto dogoditi. Kako mnogi ljudi ~esto nervozni,
umorni i nepripravni dolaze na slu`bu Bo`ju, potrebno se najprije smiriti i sabrati.
Za unutarnju sabranost i pripravu, potrebno je
po}i na vrijeme u crkvu. Zakanjeli nemaju vremena za pripravu. Stoga bi vjernici trebali biti u crkvi
nekoliko minuta prije po~etka. Tek tako }e na}i vremena da od svakodnevice prije|u na slu`bu Bo`ju.
Onda }e mo}i slaviti Misu i potom je prenijeti u svakodnevni ìvot.
UVODNI OBREDI u misnom

slavlju sastoje se od ovih dijelova:
- ulazna pjesma i pozdrav
- pokajni~ki ~in i molitva za oprotenje
- Slava
- zborna molitva (molitva dana)
Svijest o
Gospodinovoj nazo~nosti
Ulaze}i u crkvu, blagoslovljenom vodom ~inimo
znak krià: U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga. Poklonimo se Isusu koji se nalazi u prilikama kruha (posve}ene hostije), u presvetom oltarskom Sakramentu, u
svetohranitu. Stoje}i uspravno, prigibamo desno koljeno pokraj lijevog stopala. Samo se do zemlje klanjamo
pred Presvetim otajstvom. Ispred krià i ispred kipova
moèmo iskazati tovanje naklonom glave. Pokleknemo samo pred Svetohranitem, i to kad ulazimo u crkvu
i kad izlazimo. Neka na ulaz bude sve~an i radostan.
Misa obi~no zapo~inje zajedni~kim pjevanjem.

Ulazna pjesma otvara slavlje, poti~e jedinstvo okupljenih vjernika, uvodi ih u otajstvo liturgijskog vremena ili
blagdana te prati hod sve}enika i ministranata do oltara.
Ulazna bi pjesma trebala, dakle, stvoriti ozra~je sabranosti, pobo`nosti i zajednitva. Umjesto pjevanjem, zajednica vjernika okupljena na misno slavlje, moè se
potaknuti na zajedni~ko sudjelovanje u Misi ~itanjem
prikladna teksta, utnjom, sviranjem...
@elimo naglasiti kako vjernici trebaju do~ekati
sve}enika u crkvi, a ne da sve}enik ~eka kada }e vjernici
do}i. Pogreka je zakanjavati na svetu Misu. Na ulaznu pjesmu vjernici, naàlost, premalo paze. Ta pjesma
ima svoje zna~enje. Ona je isto to je uvertira kod opere. Na po~etku opere, prije nego to se podigne zavjesa,
muzika svira one motive koji se javljaju u operi; koja je
opera àlosna, ve} tada uvodi sluaoca u àlosno raspoloènje, ako je opera radosna u radosno. Tako je kod
ve}ine ulaznih pjesama. Kod vjernika se èli stvoriti raspoloènje za nedjeljno slavlje ili blagdan.
Nemoj se kriàti kao kad maca apicom umiva

lice! Ako si iz potovanja skinuo kapu na ulazu u
crkvu, onda i pristojno pozdravi doma}ina. Nije on
susjedov dje~a~i} kome na ulici samo mahne rukom: "]ao, mali!"
Ne mrmljaj na brzinu, bez veze: "U ime Oca, i
Sina, i Duha Svetoga!" jer kad te rije~i izgovara
to je kao molitva kojom prije svakog ~ina zaziva
pomo} sve tri Boànske Osobe, kazuje im da }e s
njima, u njihovo ime, neto u~initi! Sada, na primjer, u}i }e u crkvu i sudjelovati u svetom misnom
slavlju!
Cjelov oltaru
Kad sve}enik i posluìtelji kod oltara do|u do oltara, prvo im je pozdraviti oltar. Ako je Presveti sakrament u svetitu ili na oltaru, onda sve}enik i ministranti
s njime moraju pokleknuti. To je kraljevski pozdrav euharistijskom Kristu. Ako svetohranita nema u svetitu i
na oltaru, nego je sa strane, onda se samo duboko naklone oltaru koji predstavlja Krista. To je prvi ~in pozdrava.
Sve}enik se zatim popne i poljubi oltar. To je opet
pozdrav oltaru. Dakle, vidimo, oltar je neto silno sveto
10
kad ga Crkva trostruko pozdravlja na po~etku svete

Mise (tre}i je na~in ka|enje i ophod oko oltara u
sve~anim misama).
Ne "Dobar dan", nego...

Kad je oltar pozdravljen, slijedi pozdrav narodu.
Najprije sve}enik kriàju}i se kaè: "U ime Oca i Sina i
Duha Svetoga". To je po~etak Mise. Mi smo tako|er
krteni na po~etku svoga ìvota u ime Oca i Sina i Duha
Svetoga. U ìvotu smo se mnogo puta prekriìli. Sve
smo sakramente primili u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I kad budemo otili s ovoga svijeta, ako zovnemo
sve}enika, on }e nas ispratiti odavde u ime Oca i Sina i
Duha Svetoga.
Taj znak krià ~ini se na po~etku Mise i zato to je
Misa posadanjenje one Isusove `rtve koju je sam prikazao na kriù. Vi odgovorite: "Amen". Recite, "Amen"
gromko. Nije dobro da sve}enik misu zapo~ne, a vi to ne
prihvatite. Slijedi sve}enikov pozdrav narodu.
Moj stav pod Misom

Vanjsko drànje treba odgovarati, unutarnjem
raspoloènju due. Moè se i, obratno, jedna unutarnja priprava za susret s Bogom pobuditi odgovaraju}im izvanjskim drànjem. Drànja tijela imaju
stoga samo tada smisao ako se svjesno izvravaju.
Kle~anjem molitelj izraàva svoju "poniznost"
pred Bogom. Kle~anje je stoga znak poniznog
klanjanja. Stajanje je ponosno drànje kr}anina,
koji je u krtenju uskrsnuo s Kristom. U stajanju se
izraàva strahopotovanje pred ve}im, ali tako|er
radost i spremnost na sluanje. Sjediti zna~i smiriti
se, opustiti, sabrano sluati, promatrati. Sklapanje
ruku izraz je predanja, ovisnosti o Bogu. Sklopljene se ruke, u znak odanosti, polaù u ruke Bo`je.
Sudionici se moraju truditi da drànje njihova
tijela izraàva njihovo unutarnje sudjelovanje. Tada
}e izmjene kle~anja, stajanja i sjedenja biti znak
svjesnog i aktivnog sudjelovanja.
Pozdrav na vie na~ina

Prvi pozdrav: "Milost Gospodina naega Isusa
Krista, ljubav Boga Oca i zajednitvo duha Svetoga sa
svima vama!" Sve}enik iri ruke i tako vas pozdravlja.
Vi prihvatite pozdrav. Odgovorite mu: "I s duhom tvojim!".
Moè uzeti i drugi: "Milost vam i mir od Boga i
Gospodina naeg Isusa Krista!". I na to se odgovara:
"I s duhom tvojim!".
Tre}i je pozdrav: "Gospodin s vama". Sli~no je
an|eo Gabriel pozdravio Mariju; ,Zdravo, milosti puna,
Gospodin s tobom". Tada je to bio uobi~ajen ìdovski
pozdrav. Jo prije Krista, @idovi su se pozdravljali sa:
"Gospodin s vama". To zna~i: Neka Bog bude s vama ili
s tobom. A odgovor je: I s duhom tvojim.
Ovakvim prijateljskim pozdravom sve}enik nas
podsje}a da nismo na Misi sami: i Bog je s nama! A svojim odgovorom èlimo re}i da je i on, sve}enik s nama,
da je "na" i da smo ovdje svi s Bogom, naim
"doma}inom". Svi bra}a i prijatelji!
Poslije pozdrava sve}enik prigodnim rije~ima uvede narod u razumijevanje misnog slavlja i pozove ga
na sudjelovanje.
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Za razgovor:
- Nabroj uvodne obrede?
- Kako se u naoj crkvi pripravljamo za Misu?
- Kako ulazimo u crkvu,?
- Koji ti je pozdrav najdraì?
- Pokaì na~ine drànja tijela u Misi?

Vidi poklecanje, str. 65.
11
4. Pokajni~ki ~in
îtao sam u jednom romanu kako je neki talijanski
pjesnik bio pozvan od Pape u posjet primanje. A evo
kako se on spremao za taj posjet! Najprije se dobro okupao, onda je otiao brija~u da se obrije i oia, zatim je
obukao novu koulju, novo odijelo i nove cipele. Sat prije ugovorenog vremena ve} je ~ekao na vatikanskim
vratima.
Sveta Misa je tako posjet primanje kod Boga. Mi
smo pozvani u posjet. Zato se na po~etku mise moramo
o~istiti za tako velik posjet. To spremanje, ~i}enje due
od grijeha na po~etku svete Mise zove se pokajni~ki ~in.
Farizej i carinik
"Dva ~ovjeka uzi|oe u Hram moliti: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan molio u sebi
ovako - Boè hvala ti to nisam kao ostali ljudi: grabe`ljivci, nepravednici, preljubnici ili kao ovaj carinik. Postim dva puta u tjednu, dajem desetinu od
svega to steknem. A carinik, stoje}i izdaleka, ne
usudi ni o~iju podignuti k nebu, nego se udarae u
prsa govore}i: Boè, milosrdan budi meni greniku!
Kaèm vam: ovaj si|e opravdan ku}i svojoj, a ne
onaj. Svaki koji se uzvisi, bit }e ponièn, a koji se
ponizi bit }e uzvien!" (Lk 18,10-14)
Pokajni~ki ~in
Po~etku misnog slavlja pripada i pokajni~ki ~in.
Misal ga naziva "op}om ispovijedi". Vjernici moraju na
po~etku svete Mise biti svjesni svoje krivnje, priznati
je, pokajati se i zamoliti Boga za oprotenje. Naàlost,
postoji opasnost da se taj ~in pretvori u neku rutinu.
Mnogo puta pro|e jedan dio slu`be Bo`je a da pri tom

jedva to i pomislimo.
Sve}enik nas sada opominje da prije slavljenja
Mise moramo priznati grijehe. U davnini, kad su ljudi
bili malo grublji pa s grenicima nisu postupali fino, "u
rukavicama", prije mise ~ulo se: "Tko nije svet, neka ne
ulazi!" Tada su postojala i posebna mjesta u predvorju
crkve za "javne grenike", kao i za one koji jo nisu bili
krteni. Danas nam nitko ne}e pokazati vrata, a Isus
grenike nikad nije tjerao od sebe! Ali ba zato svatko
mora sam razmisliti o svojim grijesima i ozbiljno se
pokajati!
Nakon sve}enikova poziva slijedi trenutak utnje,
za ispitivanje savjesti. To je vrijeme prekratko da bismo
se sjetili svih svojih nevaljaltina, zato pravo ispitivanje
savjesti obavimo jo kod ku}e, prije dolaska na Misu, a
naravno i prije svake ispovijedi!
"Ispovijedam se Bogu svemogu}emu" govorit
}emo zatim svi i tako zajedni~ki priznati grijehe i pokajati se.
Sve}enik }e nam onda dati odrjeenje pa ako smo se
dobro pokajali bit }e nam laki grijesi oproteni. A za
teè grijehe morat }emo, dakako, na ispovijed!
Kajanje - na vie na~ina

Misal pruà razli~ite oblike za vrenje pokajni~kog
~ina.
Prvi je oblik Ispovijedam se... Ta op}a ispovijed je
bitno oboga}ena. Daje do znanja da ne grijeimo samo,
ako zlo ~inimo nego, ako i dobro propustimo.
Drugi se oblik sastoji iz dva naizmjence izgovorena retka psalma: Smiluj nam se, Gospodine i Pokaì
nam, Gospodine, milosr|e svoje.
Tre}i oblik tvore zazivi: Gospodine koji si poslan
izlije~iti srca slomljena, smiluj se; Kriste, koji si doao
pozvati grenike, smiluj se, Gospodine koji sjedi zdesna Ocu da nas zagovara, smiluj se...
Smisao pokajni~kog ~ina

l Ne moèmo dostojno slaviti Euharistiju ako smo
u grijehu.
l Kajanjem se osloba|amo malih grijeha i smijemo pristupiti pri~esti.
l Molitva jednih za druge jer molimo: ...i vas
bra}o da se molite za me Gospodinu...
12
Oprotenje grijeha
Sva tri priznavanja grijeha sastoje se od vie
dijelova: Poziv na
priznavanje grijeha, kratka stanka i
priznavanje grijeha. Op}a ispovijed
zavrava molitvom za oprotenje. Ta molitva,
izgovorena
od
sve}enika, nije dodue sakramentalno
odrjeenje.
Ipak, Bog stvarno
oprata, ako su ispunjeni potrebni uvjeti.
Kajanje i oprotenje je neto sredinje u kr}anskom ìvotu.
Op}a ispovijed vodi zajednicu, koja je sabrana na
slu`bu Bo`ju, uvijek iznova novom kajanju. Ona ne izmiruje samo pojedince s Bogom nego vjernike pribliàva me|usobno. Pripravlja sudionike na slu`bi
Bo`joj "da se pravo raspoloè za sluanje Bo`je rije~i i
dostojno slavljenje Euharistije" (OURM 24).
Kako slijediti Krista?

Gospodin nas poziva na kajanje i obra}enje. U
rije~ima sve}enika kao da ~ujemo ozbiljni poziv tvoga
apostola: "Neka svatko ispita samoga sebe te onda jede
od kruha i pije iz kaleà" (1 Kor 11,28). Stalno se moramo ~istiti i obra}ati. Ispovijedamo se i kajemo to
moèmo savrenije i mislimo da sada izme|u nas i Isusa nema zapreke. Mnotvo praine nanijele su ìvotne
oluje na nae due pa se èlimo mirno izloìti pred tvojom milosrdnom dobrotom. Stoga u svetoj utnji poniremo u svoju nutrinu i ~inimo provjeru svoga ìvota.
Osje}amo i dodir tvoje ljubavi koja nas hrabri. Sje}amo
se trenutaka kunje u kojima smo ostali tebi odani i vjerno te slijedili, ali se i crvenimo zbog trenutaka slabosti u
kojima smo te iznevjerili i nismo ostvarili nae kr}ansko vladanje. Evo sada, pred suditem neba i zemlje, ponizno se optuùjemo i kajemo za svoje stranputice i
grijehe: "Moj grijeh, moj preveliki grijeh!" Molimo
sav nebeski zbor i svu bra}u i sestre da nas zagovaraju
pred Ocem.
Ja opratam
Oprostiti - to zna~i odre}i se svake èlje za
osvetom. Bog od nas traì da drugima uzvra}amo
ljubavlju, potovanjem i bez srd`be, kao to to i On
~ini.
Oprostiti zna~i tako|er i ne suditi drugima.
Moramo spoznati to je zlo, ali ne smijemo osu|ivati ljude. Tko moè to~no znati to se zbiva u ljudskom srcu?
Bog nam daje primjer opratanja, pa ga dajemo i mi; On nam pokazuje koliko se dobro postiè
pratanjem: oprotenje osloba|a krivca, poti~e ga
da popravi svoju pogreku i vra}a mu pouzdanje.
Oprotenje je dokaz ljubavi.
Za kraj!
Jo dvije molbe. Prva: Kad je pokajni~ki ~in molim
vas, pokajte se. Nemojte samo ustima govoriti! Zamislite da ste pred Bogom. Prihvatite one zazive, pa svim
srcem recite onaj zaziv pokajanja i molbe za oprotenje.
A druga molba: Nemojte se samo u srcu kajati. I ustima
treba jasno i glasno govoriti, jer to je javno bogoslu`je.
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Za razgovor:
- Jesmo li svjesni svojih grijeha?
- Dobro je prije Mise sjetiti se grijeha
i pripraviti se!
- Koje nam grijehe Bog oprata u
pokajni~kom ~inu?
- Ako smo u tekom grijehu i mr`nji, koliko
nam vrijedi Misa?

Vidi o kriù, str. 69.
13
5. Gospodine, smiluj se...

Slava
Nakon pokajni~kog
~ina sve}enik tri puta
usklikne (ili pjeva~i
zapjevaju): "Gospodine, smiluj se. Kriste,
smiluj se. Gospodine,
smiluj se.". Narod odgovara isto tako. to to
zna~i? Ova je molitva u
Misi od starine. Smisao
je da se, nakon kajanja
za grijehe i opratanja
grijeha, kr}ani izravno
obrate Kristu. Svatko je,
doavi, donio svoje brige i poteko}e. Sami ne znamo kako dalje. Zato traìmo
pomo} nekoga tko je blagonaklon, a svemogu} - Bog.
Mnogo je briga i poteko}a. Kako dalje? to sutra? titi
nas, Kriste, ~uvaj i prati.
Svom snagom
Otac je promatrao svog sin~i}a kako pokuava
premjestiti ove}u vazu sa cvije}em. Malian se trudio, naprezao, mrmljao, ali nije ju uspio ni pomaknuti.
"Jesi li upotrijebio sve svoje snage?" - upita ga
otac. "Jesam" - odgovori dje~a~i}. "Nisi" - odvrati
mu otac, "jer nisi pozvao mene da ti pomognem!"
Moliti zna~i upotrijebiti "sve" svoje snage i
pozvati Boga, naeg Oca, da nam pomogne!
Gospodine, smiluj se...

Moliti i "moliti" nije isto. Postoje svakodnevne molitve, u kojima traìmo Bo`ju blizinu i njegovu utjehu.
Ali postoje molitve koje dolaze kao krik iz dubine due i
kroz nebesa dopiru do Bo`jeg srca: "Gospodine, spasi
me!" Kako je mnogo nevolje, naputenosti, o~aja i
gor~ine u srcima ljudi. Koliki se vapaji u tegobama svakoga dana uzdiù prema nebu: "O~e nebeski, pomozi
mi! Spasi me! Ti si jedini koji mi moè pomo}i!"
Ti molitveni vapaji u najteèm ~asu su kratki, ali
puni duboke vjere. Jer u krajnjoj nevolji samo nam
Bog ostaje pred o~ima: On je jedini koji jo moè
pomo}i!
Smatraj rijeenim!
Tko pjeva slavu Bogu, zna, da je Bog ve} davno odgovorio prije nego je ~ovjek u~inio prvi korak. Bog je ~ovjeka prije naao nego ga je ~ovjek
po~eo traìti. Bog je objavio sebe ljudima jo dok su
bili u grijehu. Radost koju Bog poklanja trajnija je
od svih uìtaka koje ~ovjek sebi pribavlja. "Ti si jedini Svevinji", stoga Te molim da meni i svima
koji sudjeluju na svetoj Misi udijeli svoju milost,
dare Duha i àr svoje ljubavi.
14
Kriste, smiluj se!

Tvoja je ljubav velika kao nebo i ne sumnjamo u
tvoje velikoduno oprotenje, ali Gospodine, grijeh nas
toliko titi, te mi, sa slijepcem iz Evan|elja duboko dirnuti vapimo i kli~emo: "Kriste, smiluj se! Daj da ozdravimo! Daj da progledamo! Smiluj se tromosti i
mlakosti. Smiluj se naoj bra}i koja trpe. Onima koji se
ne vole, onima koji tebe ne sluaju, svijetu koji koleba
Kriste, smiluj se, to je ujedno i poklik radosti zbog
tvoje pobjede nad grijehom i smr}u, zbog otkupljenja i
nade koju si nam poklonio.
Neka je slava Bogu

Sada oslobo|eni grijeha, usu|ujemo se sa skromnim pastirima pridruìti an|elima i radosno pjevati novu
melodiju, pjesmu pohvalnicu, himnu slave Bogu zbog
njegovih divnih dijela. Slavimo Boga jer sve to imamo
i to jesmo, njegov je dar. Okupljenje dolazi od njega.
Stoga, Gospodine, "hvalimo te, blagoslivljamo te,
klanjamo ti se, slavimo te, zahvaljujemo ti radi velike
slave tvoje". Pjevajmo slavu Bogu jer je kr}anstvo vjera radosti, radosti to Boga moèmo zvati Ocem, to nas
je njegov Sin otkupio, to je svoga Svetoga Duha ulio u
svijet i naa srca. Slavljenje je izraz ljubavi koja ne traì
sebe, ve} Boga. Kr}anska pjesma sadrì i molbu, i
povike iz nevolje, rije~i ~eznu}a, pozive u pomo}.
Zaklju~imo!
Prije nego to do|emo Bogu, mi se operemo od
grijeha; to je pokajni~ki ~in, a onda do|emo do
Bo`jih vrata i kucamo na vrata: "Gospodine, smiluj
se!" Unutra je Bog, unutra je vje~na sre}a, a mi smo
jo vani u mraku. "Gospodine, smiluj se!" Onda se
vrata otvore i mi stojimo pred Presvetim Trojstvom
i pozdravljamo ga. Pozdravljamo najprije Oca "Slava Bogu na visini", zatim Sina, onda Duha Svetog.
Sad smo spremni da Bogu iznesemo ono, zbog ~ega
smo doli, onu svoju dnevnu molbu, a to je u zbornoj molitvi.
Amen!
Pjesma stara 2000 godina
Svi pjevamo Slava ... Ovo je vrlo, vrlo stara
i divna himna Bogu u ~ast. Prva dva stiha najstarija
su (recite tko ih je prvi pjevao!), ali i ostale pjevali
su ve} u prvim stolje}ima kr}anstva, kao dio jutarnje molitve, a od godine 500 i na Misi.
Ova himna je jako radosna, zato se u vrijeme
pokore - u adventu i korizmi - ne pjeva.
Kad rije~i nisu dovoljne

Ako su osje}aji jaki ne moèmo ih izraziti samim rije~ima.- tada moramo zapjevati! (Zato ima
tako mnogo ljubavnih i rodoljubnih pjesama!) I
osje}aje prema Bogu iskazujemo pjesmom. Pjevali su je ve} prvi kr}ani i svi vjernici do dananjeg
dana.
Molba predana u nae ime treba imati i na pristanak. Stoga svi jednoduno, iz dna due podràvamo i
potpisujemo molbu naeg sve}enika to je predaje u
nae ime svojim glasnim: AMEN!
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Zborna molitva
(dnevna molitva)
Ova je molitva vrlo va`na jer se njome na neki na~in
"sabire" i "zaklju~uje" ono to je okupljena zajednica u
uvodnim obredima zapo~ela slaviti i ìvjeti. Stoga je potrebno da cijela zajednica, nakon sve}enikova poziva da
se pomolimo, neko vrijeme ostane u utnji i moli: da
svatko u utnji moli ono to u tim trenucima, kao pripadnik Kristove zajednice, osje}a va`nim i potrebnim.
Sve}enik u ime cijele zajednice zavrava zbornu
molitvu kratkom glasnom molitvom. Na kraju se isti~e
da svoju molitvu upu}ujemo Ocu preko Isusa Krista,
naega Gospodina, koji ìvi u neizrecivoj zajednici Ljubavi s Ocem i Duhom Svetim i po kome nam je sve darovano.
Za razgovor:
- Kad se u Misi recitira, a kad pjeva "Gospodine,
smiluj se...
- Dok je teko i nema se od koga nadati pomo}i,
koga zovemo?
- Jesmo li vapili u nevolji,: "Gospodine, pomozi!?
- Ima li tko iskustvo Bo`je pomo}i?
- Tko je prvi i kada zapjevao "Slava...?
U dodatku vidi primjere 5

Vidi drànje ruku, str. 66.
15
6. Slu`ba rije~i
U svome tuma~enju svete Mise do|osmo do Svetog
Pisma. Naime, sve ono to smo do sada tuma~ili: pokajni~ki ~in; Gospodine, smiluj se; Slava Bogu na visini i
zborna molitva sve je to
naa rije~ upravljena
Bogu. Govorili smo
Bogu, a Bog je sluao.
Sad }e Bog govoriti u
~itanjima Sv. Pisma, a
mi }emo sluati.
U misnim ~itanjima se sprema vjernicima gozba Bo`je rije~i.
Kad je obitelj ili grupa prijatelja na okupu u
slavlju - to se doga|a prije blagovanja? Oni razgovaraju, jedni druge sluaju, pri~aju svoje doìvljaje,
hrabre se, raduju pa i pjevaju.
Tako se sada zajednica u slu`bi rije~i sprema za
Euharistijsku gozbu
ostavio poruku: "Tko slua moju rije~ i vjeruje onomu

koji me posla, ima ìvot vje~ni!" (Iv, 5,24).
Kako Bog govori?

Apostoli i narod, okupljeni oko Isusa, rado su sluali i upijali svaku Kristovu rije~! Za njih su Kristove
rije~i bile ìve i djelotvorne! I nitko nije ostao ravnoduan na Bo`ji govor! Govorili su mu: "Gospodine koga
da sluamo? Samo ti ima rije~i ìvota vje~noga!" (Iv
6,68).
I danas Bog progovara onim istim rije~ima kao i
prije dvije tisu}e godina. Preko biblijskih pisaca Rije~
Bo`ja prenesena je kroz narataje i do nas! Ljudske
rije~i su jako va`ne za na ìvot. No, one ponekad znaju
iznevjeriti i prevariti, dok je Bo`ja rije~ uvijek istinita i
djelotvorna. Stoga treba uvijek biti pozoran kada sluamo ~itanja pod svetom Misom jer kroz njih nam sam
Bog progovara!
Moj odgovor Gospodinu

Tiina, Bog govori
U svetoj Misi, prije nego li stupimo za stol kruha,
dolazimo pred stol rije~i! Ta pisano je: "Ne ìvi ~ovjek
samo o kruhu, nego o svakoj rije~i koja izlazi iz Bo`jih
usta!" (Mt 4,4).
Bog se sputa k ~ovjeku i progovara mu njegovim
jezikom. @eli mu najprije preko svojih glasnika i proroka prenijeti poruku o sebi, poruku o dobrom Bogu
koji je ljubav! Zatim se i sam obra}a ~ovjeku. Kroz
svoju rije~ Gospodin zove, pou~ava, kori i poti~e, tjei i
veseli, lije~i duu Samuel u no}i kada ga je Bog zvao
odgovara: "Govori Gospodine, sluga tvoj slua!" (1
Sam 3,10). Bog nam ne govori kako bi zadovoljio nau
znatièlju, nego kako bi nam objavio svoj plan spasenja! @eli nas uvesti u boànski ìvot. Krist nam je za to
Nije sada vrijeme da mi govorimo Bogu, ve} da

Bog govori nama, a mi sluamo. No, ~ovjek ne smije
ostati ravnoduan nakon to je posluao rije~ Bo`ju. Sasluati pa zaboraviti nije ispravan put. Potrebno je da u
poslunoj vjeri i odanoj ljubavi prihvatimo Bo`ju
rije~, po~nemo je osje}ati u sebi, misliti o njoj i najva`nije ìvjeti je. Budu}i da nas je Gospodin odabrao za
Istinska rije~ ìvota

Rije~ Svetog pisma sadrì snagu i ìvot. Ona èli preobraàvati i hraniti duu. Bog govori svome narodu i dariva duhovnu hranu! Premalo vjerujemo da je Krist u rije~i koja nam se govori i da je u njoj stvarno prisutan. Kao to nam dolazi pod prilikama kruha i vina, tako i u obliku rije~i. Istim strahopotovanjem i
pobo`no}u kojom pristupamo stolu kruha morali bismo i Krista u rije~i primati i dopustiti mu da u nama djeluje.
Zato i mi zahvaljujemo Bogu bez prestanka to ste, primaju}i rije~ Bo`ju, to jest nau propovijed, primili
je ne kao rije~ ljudsku, nego kao to uistinu jest rije~ Bo`ju, koja i oituje svoju snagu u vama vjernicima(1
Sol 2,13).
16
svoje sugovornike, ne smijemo ostati nijemi, zatvorenih usta niti skrtenih ruku. Prorok Izaija prenosi volju Bo`ju: "Rije~ koja iz mojih usta izlazi, ne vra}a se
meni bez ploda veli Gospodin nego ~ini ono to sam
htio i ostvaruje ono zbog ~ega je poslah!" (Iz 55,11). U
Jakovljevoj poslanici moèmo i~itati poruku: "Budite
izvritelji Rije~i, a ne samo sluatelji!" (Jak 1,2).
A kako odgovaramo?
Odgovor na Bo`ju rije~ treba biti ìvot; potpuno
otvaranje i darivanje kroz ljubav Bogu i bli`njemu.
"Dao sam vam primjer upozorava nas Krist da i vi
~inite kako ja u~inih vama!" (Iv 13, 15). Tko je primio
Bo`ju rije~ taj treba svjedo~iti tu rije~ u svakodnevnom ìvotu. Potrebno je kazivati djela Gospodnja da i
drugi upoznaju kako je dobar Gospodin. Svjedo~iti ne
negdje daleko, nego u svom ìvotnom okruènju: u koli i na ulici me|u prijateljima, kod ku}e za stolom pred
bra}om i sestrama, roditeljima To }e biti moj ispravni
odgovor Gospodinu na Njegovu rije~!
Prijatelju, potrebna ti je Biblija, potrebna ti je

Bo`ja rije~, jer nema drugog mjerila za tvoj ìvot i
nema drugog puta do vje~nog cilja. Krist je Put, On
je Istina, On je @ivot i Rije~ koju ti Bog èli uputiti.
Otvori Bibliju, ~itaj i misli pri tome! U toj rije~i
Bo`joj susrest }e samog Isusa Krista! Ne radi se
samo o re~enicama, niti samo o mislima, nego o susretu s Bogom koji govori tvom srcu.
bankovnu doznaku s datumom svoje promocije na svotu

za uplatu odabranog automobila.
Biblija - knjiga nad knjigama!

Biblija sadrì 46 knjiga Starog zavjeta i 27 knjiga Novog zavjeta. Dakle, ukupno 73 knjige. Te su knjige po
sadràju i po knjièvnim vrstama raznovrsne i raznovremene. Nastale su u velikom rasponu izme|u 1300.
godine prije i 100. godine poslije Krista.
Knjige Starog zavjeta
Ima ih 46, a razvrstane su u tri velike skupine! To su:
l Povijesne knjige
l Proro~ke knjige
l Mudrosne knjige
Knjige Novog zavjeta
Ima ih 27:
- 4 Evan|elja
- Djela apostolska ("dnevnik" prvih godina Crkve,
koja se nezadrìvo po~ela iriti Sredozemljem i Rimskim carstvom).
- 21 apostolska poslanica, od kojih je 14 Pavlovih. To
su pisma potpore, prigovora, pouke.
- Otkrivenje (Apokalipsa) svetog Ivana zaklju~uje Bibliju. Ta knjiga donosi poruku nade: ljudska povijest
ima smisla, Krist je pobjednik.
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
Knjiga
........................................................................................
Mladi}u iz ugledne i bogate obitelji trebala je biti

dodijeljena doktorska diploma. Bijae obi~aj da roditelji, rodbina i prijatelji novom doktoru poklone nov automobil. Mladi} je zajedno s ocem razgledao automobile u najve}oj auto centru u gradu i bijae odabrao
savren auto. Bio je uvjeren da }e ga on ujutro ~ekati
pred vratima, te da }e se njime odvesti na promociju. Sutradan mu je otac radosno priaoali s knjigom u ruci.
Darovao mu je Bibliju. Sin bijae jako razo~aran. Ljutito je bacio knjigu i otada nije razgovarao s ocem. Nakon
nekoliko mjeseci pronaao je posao u drugom gradu.
Jednog dana stiè vijest da mu je otac umro. U no}i
nakon sprovoda, pregledavaju}i stvari na o~evu
pisa}em stolu, prona|e Bibliju koju mu ovaj bijae poklonio onoga jutra. Zapekla ga malo savjest te otpuhne
prainu s korica i otvori knjigu. Me|u listovima prona|e
........................................................................................
........................................................................................
Za razgovor:
- to nam Bog u Pismu èli re}i?
- Tko su Bo`ji "glasnogovornici"?
- Kako moèmo odgovoriti?
- Tko ima (tko ~ita) kod ku}e Bibliju ili barem
Novi zavjet?
- Kako odgovoriti?
U dodatku vidi primjere 6

Vidi o ambonu, str. 66.
17
7. Misna ~itanja
Nakon molitve dana po~inje drugi dio svete Mise:
SLU@BA RIJEÎ! Navijetamo rije~ Bo`ju Svetoga
Pisma Starog i Novog Zavjeta. Usvojili smo obi~aj,
koji su @idovi imali jo od davnine; okupljaju}i se subotom u sinagogama, na ~itanju Bo`je rije~i. Isus je
tako|er iao u sinagoge. Sveti Luka iznosi, kako je Isus
jednoga dana u nazaretskoj sinagogi, ìdovskoj bogomolji, ~itao i tuma~io prorotvo iz knjige proroka Izaije
(Lk 4,16).
Za Slu`bu rije~i
sluì povieni stalak ambon - blizu oltara.
Na njemu stoje knjige,
iz kojih se ~ita. êsto je
ureen cvije}em! Sa
ambona ~ita~i ~itaju i
sve}enik drì propovijed.
Nedjeljna sveta Misa ima tri ~itanja i jedan psalam, koji se, po mogu}nosti pjeva. Prva dva ~itanja su:
jedno iz Starog Zavjeta, a drugo iz Novog Zavjeta.
(Radnim danom su dva ~itanja i psalam.) Tre}e ~itanje
uvijek je odlomak iz Evan|elja. Tijekom tri liturgijske
godine, koje su ozna~ene kao Godina A, B i C, izmjenjuju se va`niji odlomci Svetog pisma.
Prvo ~itanje
Prvo ~itanje se uzima naj~e}e iz Starog zavjeta.
Govori nam o bogatoj povijesti druènja Boga s Izraelskim narodom. Duga je to povijest. Bog je preko proroka govorio: u~io, poticao, korio, hvalio, upozoravao...
Narod je sluao i na svoj na~in odgovarao. Nekada vjerno i posluno, a ponekad se udaljavao od svoga Jahve Boga. Moèmo re}i da je to Bo`ja objava ~ovjeku ljudima i njihov odgovor. îtav SZ je priprava za dolazak Isusa Krista. Tek kroz njegovu Osobu moèmo bolje
razumjeti SZ. Isto tako ~itanja iz SZ daju nam priliku
boljeg razumijevanja osobe, nauke i djela Isusa Krista.
Isusa Krista. Najbolje bi bilo, da svi skupa pjevamo

psalme. Ako to nije mogu}e, neka jedan ~itatelj ili pjeva~ to ~ini, a svi ostali se pridruè pripjevom (antifonom), koji daje smisao toj molitvi.
êsto se tuìmo da ne znamo moliti. Kako }emo
govoriti Bogu? Nae rije~i su nespretne, nevjete. Bog
to dobro znade. Zato su psalmi nadahnuta molitva od
Boga. Stoga }emo moliti i psalmima. Psalmi se mogu
upotrebljavati ne samo u bogoslu`ju, nego i u osobnoj
molitvi. U psalmima se nalaze hvale, strepnje, zahvalnosti, razmiljanja o ìvotu, klicanje i pronje.
Mole}i rije~ima psalama, postat }emo spremniji da
izrazimo vlastite molitve. Tako se povezujemo sa cijelom Crkvom koja na svim stranama svijeta neprestano
moli i slavi Gospodina.
Drugo ~itanje
Drugo ~itanje uvijek je iz Novog zavjeta. Osim
Evan|elja, u Novom zavjetu su i poslanice apostola Pavla, Petra, Ivana, Jakova i Jude, Isusova ro|aka. Tu su
Djela apostolska i Apokalipsa (Otkrivenje) svetog Ivana.
Sveti Pavao najpoznatiji je
glasnik Evan|elja. Osnovao je
mnoge Crkve, mnoge kr}anske
zajednice u Maloj Aziji (dananja Turska) i u Gr~koj. Na svojim putovanjima, prolazio je
gradovima, u kojima je utemeljio kr}anske zajednice, pisao je
pisma-poslanice i slao ih zajednicama u kojima vie nije mogao
biti, da se ~itaju. Nije bilo telefona Vjernici su rado
~itali Pavlova pisma i o njima razmiljali. irili su ih po
drugim gradovima, po susjednim mjestima, a do|oe i
do nas Njegova poruka, jer je bio nadahnut Duhom,
vaì i za nas u 21. stolje}u!
Tiina...
Psalam
Nismo u crkvi samo da sluamo. U crkvi smo kako
bismo molili. Psalam, koji dolazi nakon prvog ~itanja,
daje nam prigodu razmiljati o svemu to smo ~uli.
to je to psalam? To je pjesma Starog Zavjeta. Biblija je sa~uvala 150 psalama u knjizi: Psalmi. Crkva je
uvijek molila rije~ima psalma. To zna~i, da Stari Zavjet
nije zanemaren. îtamo, molimo, pjevamo, sve u svjetlu
18
Izme|u îtanja i Evan|elja predvi|en je trenutak tiine, koja se moè osmisliti sviranjem orgulja. Tiina i
utnja su potrebne da bi Bo`ja rije~ mogla zaìvjeti u
srcu sluatelja. U tiini moè vjernik lake ~uti i odgovoriti Bogu.
U crkvi smo kao u Bo`joj koli. Bog drì nastavu,
pou~ava, savjetuje, upozorava a mi smo njegovi
u~enici. Zato treba svog boànskog u~itelja sluati. Je-
smo li bili pa`ljivi i spremili njegovu rije~ u svoje srce,

razmiljali o njoj? Jo va`nije je ìvjeti kako nas ona
u~i!
Aleluja
Tijekom cijele liturgijske godine, osim kroz korizmu, za vrijeme svete Mise, pjevamo aleluja kao zahvalu
za Bo`ju rije~ u ~itanjima i kao pripremu za Evan|elje.
Rije~ "aleluja" doslovno zna~i: "hvalite Gospodina!"
Dola je k nama iz katakomba. Nisu je zaboravili ni u
najteìm vremenima nego su je usprkos svemu,
odva`no pjevali.
îtanja se uzimaju redovito iz Svetoga pisma

Staroga i Novoga zavjeta. Da bi se zajednica to
bolje pripravila na sluanje i primanje Bo`je rije~i,
sadràne u biblijskim tekstovima, dobro je da nas
sve}enik ili ~ita~ kratko uvedu u ono to }e se
~itati. Nekoliko uvodnih rije~i pomaè vjernicima
bolje razumijevanje Bo`je poruke.
Kako bismo svojim ~itanjem mogli prenijeti
poruku i iskustvo vjere koje je sadràno u tekstu,
potrebno je da sadràj teksta najprije osobno "razumijemo". Stoga treba posebnu pa`nju posvetiti
pripremi za ~itanje na misnim slavljima. Za to bolje i cjelovitije "prenoenje" poruke, osim na~ina
~itanja, vrlo su va`ni i drugi na~ini naeg
"izraàvanja": mjesto odakle ~itamo, na~in na
koji "postupamo" s knjigom iz koje ~itamo,
izraàj lica, utnja i sabranost, te cjelokupno nae
unutarnje i vanjsko "drànje"
Priroda pou~ava
Na ìtnom polju gotovo svi su klasovi stajali pognuti prema zemlji. Samo ih se nekoliko uzdizalo na uspravnim stabljikama ponosito promatraju}i nebo,
prolaznike i svoje drugove.
"Mi smo najbolji", hvalili su se pred svima. "Mi se
ne prigibamo k zemlji kao robovi, mi doista vladamo
prilikama i doga|ajima!" Vjetar, koji poznaje ìvot bolje
od svih drugih, podsmjehivao im se: "Stoje uspravni,
naravno... Zato to su prazni!"
Samo ponizne i otvorene due mogu primiti blago
Bo`je rije~i.
Dio misnog slavlja

Liturgijska uredba utvr|uje: "Propovijed je dio
bogoslu`ja i veoma se preporu~uje" (OURM 41).
"U nedjelje i zapovijedane blagdane neka se drì
homilija na svim misama koje se slave uz sudjelovanje naroda. U ostale se dane preporu~uje,
naro~ito u dane doa}a, korizme i vazmenog vremena, i o drugim blagdanima i prilikama kad narod
dolazi u crkvu u ve}em broju" (OURM 42).
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Posljedni u razredu
Ivan Krstitelj Vianney, budu}i sveti ùpnik Arki,
imao je kao sjemenitarac velikih poteko}a u koli.
Nije uspijevao razumjeti ni najjednostavnije pojmove.
Upravitelji su ga nekoliko puta slali ku}i, no on je tvrdoglavo ustrajavao. Imao je ve} 21 godinu, a sjedio je u
klupi s deset godina mla|im dje~acima.
Jedan od njih, jedanaestogodinjak, pomagao mu
je u u~enju.
Ivan Vianney bijae veoma zahvalan svom malom
u~itelju, ali poteko}e su i dalje ostale: nije shva}ao,
nije pamtio, zbunio bi se i mucao. Dje~ak se na sve to
potuìo kolskim kolegama. Ivan Vianney je to ~uo,
ustao je iz svoje klupe, kleknuo pred dje~aka i rekao:
"Oprosti mi, ja sam tako glup".
........................................................................................
Za razgovor:
- Koliko ima ~itanja nedjeljom i radnim danom?
- to je to psalam?
- Tko je pisao poslanice i za koga?
- êmu utnja i tiina u bogoslu`ju?
- Tko su ~ita~i u naoj crkvi?
- Kakva je priprava i drànje naih ~ita~a?
- Zapii ili zapamti jednu pobudnu misao iz ~itanja!

Vidi liturgijske knjige, str. 68.
19
8. Evan|elje i propovijed
"Ne ìvi ~ovjek samo o kruhu, nego o svakoj rije~i
sto izlazi iz Bo`jih usta." (Mt 4,47)
Kako Bog govori?

"Da li Boga treba sluati?" - upitala me jednom baka jo dok sam bio mali. "Kako }u ga sluati
kad nita ne govori!?" - rekao sam joj, ne znaju}i
tada da nam Bog uvijek govori, samo ga trebamo
~uti.
Govorio nam je preko proroka, dao nam deset
zapovijedi, poslao nam i svog sina Isusa da nas u~i
kako treba ìvjeti.... a govori nam i svake nedjelje
na svetoj Misi. Tamo ga najbolje ~ujem, jer na
sve}enik uvijek lijepo rastuma~i to je Bog èlio re}i
u Svetom pismu, u evan|eljima i poslanicama. Da
bi dobro ~uli Bo`ju rije~ nije dosta irom otvoriti ui
i kimati glavom. Treba irom otvoriti i srce tako da
nas njegova rije~ promijeni, da postanemo bolji.
Sada bih znao odgovoriti baki: "Boga treba
sluati i posluati!" (Josip)
Evan|elje - knjiga nad knjigama

Nema te knjige na svijetu koja je u toliko primjeraka tiskana kao Evan|elje! to je Tolstoj prema evan|elistima? Nema te knjige koja se toliko ~asti: pogledajte
kako je u crkvi lijepo uvezana i ukraena knjiga
Evan|elja, evan|elistar! Ne sli~i na nae kolske
knjige!
Dok prvo i drugo ~itanje mogu ~itati svi (krizmani)
vjernici, Evan|elje u crkvi smiju ~itati samo |akoni i
sve}enici. Sluanje Evan|elja u crkvi je sakramental
(blagoslovina) pa se pritom, uz kajanje, oprataju laki
grijesi! Kod ku}e svatko moè i treba ~itati Evan|elje.
Tate i mame ~ak bi ga trebali ~itati svojoj djeci! Ne samo
jedanput, nego mnogo, mnogo puta treba pro~itati
Evan|elje, i to u raznim prilikama - jer nije isto ~itati u
crkvi ili u prirodi, u koli ili na plaì, ujutro ili uve~er,
sam ili s drutvom! Na Misi se Evan|elje ~ita s "ambona". To je osim oltara jo jedno "uzvieno mjesto", stol.
Zato i kaèmo da su u crkvi dva stola: "stol rije~i" i
"stol kruha, Euharistije"! A to zapravo zna~i rije~
"Evan|elje"? Evo: "Radosna vijest"!
Na noge sad! Isus govori!

Na redu je Evan|elje, a to je ~itanje nad ~itanjima.
Evan|elje govori o Isusovim djelima i kada se ~ita Isus
20
je nazo~an me|u nama u svojoj rije~i. Nema vie sjedenja; iz potovanja ustajemo. Sve to Isus govori u
Evan|elju ide ba nama, a ne, kao u prethodnim ~itanjima, nekim zajednicama kao na primjer Korin}anima.
Ako je Misa sve~ana,
imat }emo cijeli obred pozdravljanja
Evan|elja.
Sve}enik }e u pratnji dvojce
svje}onoa i kadioni~ara
nositi knjigu Evan|elja do
govornice ambona. Tako
su nekada pratili kraljeve i
druge va`ne osobe. Narod
}e klicati "Aleluja!" To je
ìdovska rije~, a zna~i
"Hvalite Gospoda!" Zapravo je to veseo, zanosan
usklik, kao kad kaèmo "Hura!", "Sjajno!", "@ivio!"...
Zato u korizmi umjesto "Aleluja" govorimo "Slava
tebi, Kriste - Kralju vje~ne slave!"
Prije ~itanja sve}enik ~ini kriì} nad knjigom, a
svi mi kriì}e na ~elu (da Isusove rije~i promiljamo),
zatim na usnama (da bismo ga navijetali drugima) te na
grudima (da nam srce zagrije). Isus je me|u nama! Sluamo ga kao i @idovi prije 2000 godina! Ako se pitamo
jesu li dovoljna tri kriì}a? Mo`da bi nekima trebala jo
dva! Na ui - da pa`ljivo sluaju!
Gospodin govori
U Misi ustajemo u po~ast prisutnoga Isusa Krista.
Spremamo se posluati Kristovu rije~ u Evan|elju.
Sve}enik govori prisutnima: Gospodin s vama! Oni
odgovore: I s duhom tvojim! Zatim nastavlja: îtanje
sv. Evan|elja... Narod odgovori: Slava tebi, Gospodine! Na zavretku ~itanja Evan|elja sve}enik kaè: Rije~
je Gospodnja!, a vjernici odgovore: Slava tebi, Kriste!
Evan|elje nije...
Upamtimo, da Evan|elje nije samo knjiga, nego je
Radosna vijest Isusa Krista, Kristove osobe, to je govorio, to je ~inio. Krist nudi ljubav svim ljudima, prihva}aju}i i samu smrt, `rtvuju}i vlastiti ìvot.
Sada nam Isus govori. Zato valja pa`ljivo i pobo`no
sluati. Kolike je ljude ta rije~ ohrabrila, prosvijetlila i
utjeila?! Moè i nas danas. Valja samo sluati i vjerovati Isusu.
Apostoli su nam ostavili ~etiri svjedo~anstva o Isusu Kristu. Zato govorimo da postoje ~etiri Evan|elja,
koja napisae: Matej, Marko, Luka i Ivan. Matejevo

Evan|elje ~ita se u godini A, Markovo u godini B, Lukino u godini C. Svake godine ~ita se Ivanovo Evan|elje u
uskrsno vrijeme.
êtiri fotografije iz razli~itih kutova

Kako to da postoje razlike u onome to
evan|elisti piu? Zar ne govore svi istu povijest
Spasitelja!?
Temeljna poruka svih evan|elista je ista:
Kristov ìvot, nauka, muka, smrt i uskrsnu}e.
Svaki je stavlja u sredite svog evan|elja. Ali kad
gledamo pojedinosti, zaista zapaàmo: ne pri~aju
svi iste stvari i istim redom, i kad govore o istom
doga|aju, svatko to ~ini na svoj na~in, pokazuju}i
stvari u razli~itom svjetlu. Odakle te razlike? Razlog je jednostavan: svatko od njih govori drugoj publici. êtiri evan|elja su kao ~etiri Isusove
fotografije, snimljene iz razli~itih kutova.
Propovijed
Kako bismo razumjeli, to je propovijed, treba nam
pro~itati jednu stranicu Evan|elja po sv. Luki. Isus je u
Nazaretu, u subotu, u sinagogi pro~itao odlomak iz Izaije proroka. Zavrivi ~itanje, zatvorio je svitak knjige.
Svi sjedoe, a Isus govorae: "Danas se ova rije~ ispunila, ostvarila me|u vama".
U propovijedi poput Isusa u Nazaretu, sve}enik
nam pokazuje, kako Rije~ Bo`ja nije vrijedila samo za
"ono vrijeme" Ona vrijedi i za nas, korisna je i za nae
vrijeme.
Ali Rije~ Bo`ja ~esto je tvrda i nerazumljiva, te zahtjevna. Katkad je teka za sluanje, jer smo mi mladi i
neupu}eni. Dakle, ne treba se ~uditi, ako nam se
sve}enikovo tuma~enje ne svi|a. To tuma~enje nije
zato, da nam se svi|a, nego da nam stavi pred o~i osobu Isusa Krista; to je on propovijedao i u~inio za
nas.
Za vrijeme propovijedi ~esto mislimo na druge
stvari; gledamo okolo ili pri~amo. Rastresenost je ponekad nehoti~na. Ako vremenom nastojimo bolje shvatiti
kr}anski ìvot, nae ìvotno putovanje bit }e vrijedno i
korisno. Sluaju}i propovijed, pokaìmo se mudrima i
budimo otvoreni sluatelji, prihva}aju}i tuma~enje
Evan|elja! Dobro je nakon propovijedi malo tiine kako
bi usvojili poruku!
Propovijed svetog Franje

Jednoga
dana
sveti Franjo, izaavi
iz samostana, sretne
brata Ginepra. Bijae
to prostoduan i dobar
brat pa ga je sveti
Franjo jako volio. U
susretu mu re~e:
"Do|i brate Ginepro, idemo propovijedati".
"O~e moj", odgovori ovaj, "ti zna da sam neuk.
Kako }u ljudima propovijedati?" No, kako sveti Franjo
bijae uporan, pristao je. Proli su gradom mole}i u utnji za sve one koji su radili u trgovinama i po vrtovima.
Smijeili su se djeci, osobito onoj najsiromanijoj. Sa
starijima su popri~ali, pomilovali bolesnike, a nekoj
èni pomogli ponijeti vedro s vodom. Nakon to su nekoliko puta proli gradom, sveti Franjo re~e: "Brate Ginepro, vrijeme je da se vratimo u samostan". "A
propovijed?"
"Pa propovijedali smo..." odgovori svetac smijee}i
se.
Ako u dèpu nosi miris, ne treba to svima govoriti.
Miris }e govoriti umjesto tebe. Ti si najbolja propovijed.
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Za razgovor:
- Koliko je evan|elja i tko su pisci?
- Jesu li ista, razli~ita, ili...?
- Tko ~ita i tuma~i Evan|elje?
- Kojim rije~ima po~inje i zavrava ~itanje
Evan|elja?
- Po komu je bilo Evan|elje u nedjelju?
- Prepri~aj (sastavi) nedjeljnu propovijed.
- to ti se svi|a, a to ne u propovijedi?

Vidi o propovijedi i sjedenju, str. 64.
21
9. Vjerovanje
Ispovijest vjere
Na po~etku svete Mise, hranili smo se rije~ju
Bo`jom. Za vrijeme propovjedi, sve}enik nam je èlio
pomo}i, da prihvatimo tu hranu, da se njome okrijepimo, jer ona je dar Bo`ji. Crpili smo novu snagu iz Bo`je
rije~i. Zato moèmo odva`nije, smjelije ispovijedati
svoju Vjeru, govoriti Vjerovanje.
U uskrsnoj no}i i kod krtenja, ispovijest vjere
izraàva se u pitanjima i odgovorima. Sve ispovijesti
vjere govore o Bogu Ocu, naem Stvoritelju, naem
Ocu, o njegovu Sinu Kristu, naem bratu Spasitelju, o
Duhu Svetom, koji nam daje ljubav Oca i Sina.
Ispovijedamo svoju vjeru, potvr|ujemo je u sve
dane naeg ìvota, posebno kad svjedo~imo pred drugima, da vjerujemo u Isusa Krista.
Znate li koja je ispovijest vjere najjednostavnija i
najkra}a? To je znak krià. Tim znakom zazivljemo
Boga kao Oca, kao Sina i kao Duha Svetoga, ~ine}i na
sebi znak savrene ljubavi Boga.
Ima li dva "Vjerovanja"?

U sve nedjelje i velike blagdane poslije propovjedi
govori se ili pjeva vjerovanje. Vi znate da vjerovanje
ima dva obrasca. Jedno je Apostolsko i po~inje
rije~ima: "Vjerujem u Boga Oca Svemogu}ega", a
drugo je Nicejsko-carigradsko, mi bismo rekli misno
vjerovanje: "Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogu}ega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga". Oba ova obrasca su sli~na i vjerodostojna
(pravovjerna). Misno je malo proireno, sve~anije, a
apostolsko je starijeg porijekla. Predaja kaè da su apostoli prije nego su se razili sastavili dvanaest ~lanaka
nae vjere koje svaki kr}anin mora znati i vjerovati.
Apostolsko vjerovanje ukratko saìma istine vjere. Najstariji zapis apostolskog vjerovanja ve} je iz drugog
stolje}a, negdje oko 150. godine. A ono drugo, nicejsko-carigradsko vjerovanje sastavljeno je na dva op}a
crkvena sabora.
Zato je va`no?
Va`no je da izri~aj nae vjere shvatimo i doìvimo
kao neto to se sasvim "prirodno" ugra|uje u cjelokupno odvijanje misnog slavlja. Dobro je da zajedni~ki
izgovaramo "Vjeroispovijest" kojom se povezujemo
sa svim naratajima koji su nam prethodili u vjeri i sa
svim zajednicama koje sa~injavaju sveop}u Crkvu. No,
pri tom je osobito va`no da nam izricanje "Vjerovan-
22
ja" sve vie postane znakom (simbolom) naeg osobnog i zajedni~kog povjerenja prema Bogu i potpunog
opredjeljenja za njega. Jer vjerovati u prvom redu zna~i
imati povjerenja, vjerovati ìvoj osobi.
U nekim }e prilikama (osobito u misi s djecom) biti
dobro da se umjesto carigradsko-nicejske "Vjeroispovijesti" moli "Vjerovanje apostolsko" ili da se vjera
izri~e u obliku "dijaloga" (kao prigodom krtenja ili
obnove krsnih obe}anja).
Ispovijest vjere je pristanak naroda na Bo`ju

rije~ koju je ~uo u ~itanjima i homiliji. To je priznanje vjere i zavrna priprava za sudjelovanje u Euharistijskoj slu`bi.
Vjerovanje
Vjerovanje je na radosni
"da", na slobodni i dragovoljni pristanak uz Boga koji
nam se objavio u svojoj rije~i,
nae javno priznanje da smo
Kristovi sljedbenici. Da, Gospodine, vjerujem kao mali
pastiri i mudraci s Istoka, kao
Samaritanka i stotnik, kao ona
priprosta èna koja re~e "da
se samo dotaknem njegove
haljine" (Mt 5,21). Oja~aj vjeru u meni, vjeru u mom
umu i srcu, u mome ìvotu da bi punim glasom ne samo
pod svodovima crkve, ve} tako|er u razredu i na ulici,
svuda svjedo~ii da si samo ti Bog. Samo si ti svemogu}i
Stvoritelj i Spasitelj.
Vjerujemo da }e opet do}i i uzeti nas k sebi i da si ti
s nama u ispovjedaonici, u svetohranitu; da si s nama
jedno tijelo, samo jedna obitelj, da smo svi ucijepljeni u
tvoju muku i u tvoju uskrsnu slavu kao to je mnotvo
zrna dalo hostiju
Vjera
Zemlja je bila suha i ispucala, jer dugo ne bijae kiilo. Uvelo ùto li}e jedva se dràlo na granama. U
poljima je izgorjela trava. Ljudi su napeto i~ekivali,
usrdno mole}i i pogledavaju}i uàreno nebo.
Mjesecima nije pala ni kap kie, a posljednji tjedni
bijahu nesnosno vru}i.
Mjesni je ùpnik organizirao molitvenu uru ispred

crkve. Dolo je mnotvo ljudi. Svi su bili puni strepnje i
nade.
Mnogi su u rukama imali kriève, krunice, molitvenike... @upnikove se o~i, me|utim, nisu odvajale od djevoj~ice u prvom redu; u krilu je dràla crveni kiobran.
Kad smo na Misi probudimo vjeru da "to god zaitemo u Njegovo ime" Bog usliava.
Mi vjerujemo
l Vjerujemo da je sre}a veoma va`na za ~ovjeka
l Vjerujemo da postoji radost kad se drugome darujemo. Treba s drugim dijeliti to ima.
l Vjerujemo da treba biti iskren. Djeca govore uvijek istinu.
l Vjerujemo u prijateljstvo, jer ono tjera osamljenost.
l Vjerujemo u nje`nost, jer ako te nitko ne ljubi,
ìvot je prazan.
l Vjerujemo da je potrebno upoznati druge ljude,
ljubiti ih; ako se katkada posva|amo, treba se izmiriti.
l Vjerujemo u ljubav svojih roditelja i drugih dobrih ljudi.
l Vjerujemo u Boga, jer je on Stvoritelj svega svijeta i èli nam dobro.
l Vjerujemo u Isusa. Vjerujemo da se ono to on
kaè ili ~ini moè ostvariti, ako ~ovje~je srce vjeruje.
Profesor i la|ar
Jednoga dana jedan od najve}ih sveu~ilinih profesora, kandidat za Nobelovu nagradu i poznati svjetski
znanstvenik, do|e na obalu nekog jezera. Zamoli la|ara
da ga u svojoj la|ici provoza po jezeru. La|ar rado pristade. Kad su dobrano odmakli od obale, profesor
po~ne ispitivati la|ara:
- "Poznaje li ti povijest?"
- "Ne."
- "êtvrtina tvoga ìvota je izgubljena."
- "Poznaje li astronomiju?"
- "Ne."
- "Izgubljene su dvije ~etvrtine tvoga ìvota."
- "Poznaje li filozofiju?"
- "Ne."
- "Pa ti si izgubio tri ~etvrtine ìvota!"
Odjednom se podiè silna oluja. La|ica se na sredini jezera zanjihala kao orahova ljuska. Vi~u}i iz svega
glasa nasuprot zagluuju}em umu vjetra, la|ar se
obrati profesoru:
- "Znate li plivati?"
- "Ne", odgovori profesor.
- "Onda ste izgubili cijeli ìvot!"
Postaje razni puteni, ponaj~e}e lijepi i zavodljivi,
koji vode u smrt. Samo jedan put vodi u ìvot. To je Bo`ji
put. Nikad ne gubi iz vida, on je najva`niji.
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Bog mi vjeruje
to zna~i da nam Bog vjeruje - upitao je vjerou~itelj djecu u koli! Javio se mali Marko: To
zna~i da Bog nije kao moja baka. S njom je strano
i}i na etnju. Ona me jo uvijek ho}e dràti za ruku
kao kad sam bio sasvim mali. Osobito kad prelazimo ulicu na mene vi~e: "Daj mi ruku!" Uop}e
nema povjerenja u mene, ne vjeruje da sam narastao. A Bog postupa, zar ne, kao moj tata. On nas
puta da se sami snalazimo. Ne opominje nas na
svakom raskri`ju. Ima u nas povjerenja. A ja ga
onda pogledam sa strane i vidim kako se ipak za nas
boji. Nita ne govori. Puta nas, ko bajage, same, a
sav je napet da sko~i, ako zaprijeti kakva opasnost.
Za razgovor:
- Kad se moli vjerovanje?
- Koja su "dva vjerovanja"?
- Kako vjeru ispovijedamo kod krtenja?
- U koga od ljudi imamo najvie povjerenja
i zato?
- to zna~i nekomu vjerovati?
- Poznaje li koga da ne vjeruje u Boga?
- Kojoj zajednici vjernika mi pripadamo?
- Poznaje li vjernike drugih zajednica?
- Nau~i napamet (napii) Apostolsko vjerovanje.
23
10. Molitva vjernih

Od zajedni~kih na osobne pronje
Dva na~ina molitve
Isus nas je opomenuo da ne budemo poput licemjera koji rado mole stoje}i u sinagogama ili na
uglovima trgova, kako bi ih svi vidjeli. Preporu~io
nam je da po|emo u svoju sobu, zatvorimo vrata i
tamo molimo. To je osobna molitva, neposredan izravan razgovor s Bogom u tiini.
Ali postoji i drugi na~in molitve zajedni~ka
molitva na Misi i drugim okupljanjima. Kad se dvoje ili troje okupe u moje ime ja sam me|u njima! rekao je Isus.
U zajedni~koj molitvi narod Bo`ji vri svoju

"sve}eni~ku slu`bu". Dobro je dràti se odre|enog reda:
- za potrebe Crkve, za spaavanje i dobro svijeta, za
nau zajednicu, za bolesnike, za ljude s poteko}ama,
za pokojne...
Sasvim je u redu kad vjernici mole za zdravlje ili za
nekoga kome upravo treba posebna Bo`ja pomo}.
Va`no je da cijela zajednica pozorno slua zaziv, kako bi
mogla zajedni~ki vapiti: Gospodine, uslii nas!, ili: Gospodine, smiluj se!, ili drugim rije~ima. Tako svaka pojedina molitva dobiva snagu zajedni~ke molitve.
Za to i koga moliti?
Sveop}a ili vjerni~ka molitva
Bo`joj rije~i koju su ~uli iz Svetog pisma i iz homilije vjernici odgovaraju molitvom vjernika. Bog je progovorio ljudima, sad ljudi govore Bogu. Svaka
molitva koju sve}enik izgovara u bogoslu`ju, zapravo je
molitva cijele zajednice, a sve}enik je u ime zajednice
govori Bogu. Molitva vjernika posebna je mogu}nost da
se i sami vjernici vlastitim glasom, ~ak svojim rije~ima
uklju~e u bogoslu`je. êsto i tu molitvu izgovara sam
sve}enik, ali je mnogo bolje da je sve}enik samo
zapo~ne i zaklju~i, a pojedine zazive da izgovaraju
vjernici.
Naj~e}e se ~itaju zazivi koji se ve} nalaze tiskani u
crkvenim knjigama. Za posebne zgode ~lanovi zajednice pripreme vlastite zazive tako da ih unaprijed napiu. Gdje su vjernici dobro pou~eni osobito u manjim
zajednicama, sve}enik ih moè pozvati da iznesu vlastite pronje nadahnutim rije~ima. Za takvu molitvu
vjernik je pripremljen sluanjem Svetog pisma i homilije. Molitva je njegov iskaz i primjena onoga to je upravo ~uo.
U molitvi vjernika treba sudjelovati cijela zajednica

jer je to molitva Bo`jeg naroda, koji, predvo|en Isusom
Kristom, moli za velike nakane Crkve i svijeta. To je zajedni~ka molitva svih vjernika kojom oni izraàvaju da
su brige sveop}e Crkve i svijeta tako|er njihove osobne
brige.
Pri sastavljanju molitve vjernika ili njezinu spontanom izricanju treba nastojati pojedine "zazive" povezati
s konkretnim ìvotom: da budu "odjek" Bo`je rije~i
koju je zajednica sluala i da se u njima polazi od
doga|anja u svijetu, Crkvi i osobnom ìvotu. Uklju~iti u
molitvu potrebe onih ìvih i mrtvih ~lanova zajednice.
U pripremi za nedjeljnu Misu molitvi vjernika treba posvetiti osobitu brigu. Dobro je ako je iza svakog zaziva
kratka stanka. Sveop}u ili vjerni~ku molitvu zaklju~uje
sve}enik.
Tko nije doìvio da ve} nakon odgovora nije

vie znao to je molio? Zazivi su, kao sve to se ponavlja, izloèni opasnosti da se gotovo mehani~ki
mole.
Da bi sveop}u molitvu doista mogli obaviti, trebala bi nakon iznoenja svake pronje biti kratka
stanka. Ve} i nekoliko sekundi tiine djeluje u sluateljima. Na taj }e na~in zazivi biti prava molitva
vjernika.
Molitva kroz dan

âsoslov (brevijar) je slu`bena Crkvena knjiga s
molitvama, psalmima i biblijskim ~itanjima za sve dane
u godini i za sve sate u danu. âsoslov je knjiga kojom
24
se poglavito sluè sve}enici i redovnici, no Crkva nas

sve poziva da ga molimo u svako doba dana.
Tako u âsoslovu postoje ove molitve tijekom dana:
l jutarnja: kad sunce izlazi i sve se budi naa molitva
pohvala kre}e da nebeskom Ocu kaè "Dobar dan!" i
da mu zahvali to nas je o~uvao preko no}i
l mali ~asovi: su molitve svaka tri sata tijekom dana.
Njima posve}ujemo Bogu po~etak svakog rada i svake svoje djelatnosti
l slu`ba ~itanja: odlomci iz Svetog pisma i sv. otaca
l ve~ernja: moli se na zalazu sunca, njome zahvaljujemo Bogu na proteklom danu
l pove~erje: molimo ga kad zavlada tiina i sva se
svjetla ugase. Tom molitvom za ~itav protekli dan, posve}ujemo Bogu svoj umor i nade za sutranji dan,
mole}i ga da nam oprosti sve propuste i grijehe u~injene tijekom dana.
Molitva
Andrija je imao samo jednu veliku èlju: bicikl.
Krasan, ùt bicikl s deset brzina koji je vidio u izlogu dok je etao gradom. Na nj je mislio dan i no}.
Sanjao je taj ùti bicikl, vidio ga posvuda - i u bijeloj kavi, i na slici Karla Velikog u ud`beniku za povijest. Andrijina mama, me|utim, trebala je platiti
razne ra~une, a trokovi su se svakog dana
pove}avali. Naravno da mu nije mogla kupiti tako
skup bicikl o kojem je Andrija sanjario. Andrija je
znao za mamine poteko}e, pa je odlu~io bicikl zatraìti izravno od Boga, kao boì~ni dar. Svojim
ve~ernjim molitvama uvijek bi dodao i ovu: "Molim
te nemoj mi zaboraviti pribaviti ùti bicikl za Boì}.
Amen." Mama je svake ve~eri sluala tu molitvu i
samo tu`no kimala glavom. Znala je da }e taj Boì}
biti tuàn dan za njezina sina. Bicikla ne}e biti i on
}e se jako razo~arati.
Doao je Boì}, a Andrijina èlja se nije ispunila. Te ve~eri dje~ak je kleknuo pored kreveti}a da izmoli svoje uobi~ajene molitve. "Andrija", pozvala
ga je mama nje`no, Ti si sigurno nezadovoljan, jer
za Boì} nisi dobio bicikl. Nadam se da se ne ljuti
na Boga zato to nije odgovorio na tvoje molitve."Andrija pogleda mamu."Oh ne, mama, ne ljutim se na moje molitve. Rekao je: 'Ne!'"
Biljeke:
utnja
Neki ~ovjek je doao monahu na razgovor. Upita
ga: "to uop}e nau~i od tog ìvota u neprestanoj utnji?"
Monah je upravo grabio vodu iz zdenca, pa re~e
svom posjetiocu: "Zaviri u zdenac! to vidi?" ôvjek
pogleda i odgovori: "Ne vidim nita". Nakon nekog vremena monah, koji je stajao savreno miran, re~e: "Pogledaj sada! to vidi u zdencu?"
ôvjek poslua i odvrati: "Sad vidim sebe, odraz
svog lika u vodi".
Monah re~e: "Vidi, kad bacim kantu, voda se uzbiba, a sad je sasvim mirna. Tako ti je i sa utnjom: ~ovjek
vidi sebe!"
Prona|i i ti sebi danas neki tihi kutak i dopusti da te
pro`mu utnja i mir.
Kad utimo i otvaramo srce dajemo priliku da Bog
nama govori.
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Za razgovor:
- Koja je razlika izme|u osobne i zajedni~ke
molitve?
- Neka svatko kaè (napie) jedan zaziv!
- Za koga bi trebali moliti?
- Napii jednu molitvu vjernih!

Vidi o molitvi, str. 64.
25
11. Priprava darova

- prikazanje 1
Prvi glavni dio misnog slavlja je Uvod u Misu i
Slu`ba rije~i. To je zapravo razmjena naih i Bo`jih
rije~i. U uvodnim obredima mi se obra}amo najprije
Bogu, a on slua; kajemo se, vapimo "Gospodine, smiluj
se", kli~emo "Slava Bogu na visini", molimo zbornu
molitvu. A onda Bog govori nama, a mi sluamo. Bog
govori u misnim ~itanjima i u propovijedi. U Vjerovanju i Molitvi vjernih mi prihva}amo Bo`ju rije~ i preporu~amo sebe i sav svijet Bo`joj dobroti.
Drugi glavni dio misnog slavlja je Euharistijska
slu`ba ili jo @rtvena gozba. Kao to je to bio slu~aj u
prvom dijelu Mise, tako je sli~no i u drugom. Euharistijska slu`ba je tako|er jedna me|usobna izmjena. Ali ne
izmjena rije~i, nego izmjena me|usobnog darivanja. U
prvom dijelu `rtvene gozbe prikazanju, mi sebe darujemo Bogu. U drugom dijelu @rtvene gozbe Svete
pri~esti Bog sebe daruje nama. U sredini izme|u ta
dva dijela je Kristova `rtva na Kalvariji, `rtva na kriù. I
napokon, kona~ni i ìvotni na odgovor na cijelu gozbu i
cjelokupno misno slavlje jest: uzorni kr}anski ìvot,
kao dokaz nae zahvalnosti Bogu, kao i najsigurniji put
naeg spasenja.
Bo`ja obitelj
Time to nas je okupio oko stola Isus je nazna~io da je njegova zajednica Crkva prava obitelj, a
ne neka kola, vojska ili stranka. kola se okuplja u
u~ionici, vojska u vojarni i na bojitu, stranka na
mitingu i izborima, a obitelj oko zajedni~kog stola.
Priprava darova
Prvom Gospodinovu ~inu, na Posljednjoj ve~eri:
"uze kruh... uze ~au vina", odgovara misni obred koji
se dugo vremena nazivao "Prikazanje". Sada se prikladnije naziva "Priprava darova".
Rije~ "prikazanje" sa~uvana je samo u nazivu
"prikazne pjesme". Jedino pravo prikazanje u Misi jest
kad Krist sa svojom Crkvom prinosi sama sebe svome
Ocu. To }e pak otajstvo poslije izraziti Euharistijska
molitva. Taj obred jednostavno podrazumijeva prinos
misnih darova:
- Oltar je ~ist i darovi su na stolu u blizini.
- Donosi se kruh i vino koje sve}enik prihvati i
stavi na oltar.
- Sve}enik izmoli molitvu nad prinesenim darovima.
26
Kruh i vino
Prinos kruha i vina prati prigodna pjesma. Znakoviti su i sve~ani ophodi u kojima vjernici nose i druge darove koji su nam ìvotno va`ni. Taj prikazni obred uvodi
u Euharistijsku slu`bu.
Kruh i vino, "plod zemlje i rada ruku ~ovje~jih",
predstavljaju sve stvorenje i svakoga ~ovjeka, te uvode
u otajstvo koje }e "sve u~initi novim".
Molitve nad kruhom i vinom izraàvaju zna~enje
tih darova: "Blagoslovljen si, Gospodine, Boè svega
svijeta: od tvoje dare`ljivosti primismo kruh (vino) to
ti ga prinosimo; on, plod zemlje (trsa) i rada ruku
~ovje~jih, postat }e nam kruhom ìvota (pi}e duhovno)".
Na to vjernici uskliknu:
"Blagoslovljen Bog u vijeke!"
Dok ulijeva vino i vodu u kale` (nekoliko kapi vode
znak je naeg sjedinjenja s Bogom) sve}enik moli:
"Otajstvo ove vode i vina u~inilo nas dionicima boànstva onoga koji se udostojao uzeti dijela u naem ~ovjetvu". Poslije prinosa kruha i vina tiho govori: "Primi
nas, Gospodine, duhom ponizne i srcem
skruene; bila danas
naa `rtva pred tvojim licem takva da ti
se svidi, Gospodine
Boè".
Obredno peru}i
ruke kaè: "Operi
me, Gospodine, od
mog bezakonja i od
grijeha me moga
o~isti". Sve}enik je
prije mise oprao ruke.
Ovo pranje znakovito
govori o duhovnoj
~isto}i koja se o~ekuje od svakog sudionika gozbe. Potom
poziva i sve okupljene
vjernike da se pridruè prinosu misnih darova: "Molitve, bra}o, da moja i vaa `rtva bude ugodna Bogu Ocu
svemogu}emu". Na to vjerni puk odgovara: "Primio
Gospodin `rtvu iz tvojih ruku na hvalu i slavu svojega
imena, i na korist nama i ~itavoj svojoj svetoj Crkvi".
U doba prve Crkve prinosili su vjernici i hranu.

Kad je sve}enik primio prikazne darove, oprao bi
ruke. Sad znate zato su sve}eniku u ovom dijelu
mise donosili praonik. Danas je drugi red sluènja i
rijetko se prinosi hranu. Ali i danas sve}enik pere
ruke i tome se pridaje simbolika duhovne ~isto}e.
Prije nego pristupi svetoj `rtvi, mora biti ~ist.
Milostinja kao dar

Za vrijeme priprave darova obi~no se prikuplja
milostinja, koja se moè i sve~ano s drugim darovima u
ophodu ponijeti k oltaru. Bilo bi dobro da ne do|emo
praznih ruku primati Bo`ji dar. Svaki pojedinac, prema
svojim mogu}nostima i velikodunosti, svojim darom
sudjeluje u izmjeni darova, na to upu}uje i sam sakrament Euharistije. Ti se darovi, ipak, ne polaù izravno
na oltar, kao to se polaù kruh i vino, koji su sakramentalni znak euharistijske gozbe.
Kr}ani ve} od po~etka, zajedno s kruhom i vinom
za Euharistiju, prinose tako|er svoje darove da se razdijele potrebnima. Obi~aj skupljanja milostinje, nadahnut je primjerom Krista koji je postao siromaan da
nas obogati.
DAR
Sino}, dok sam u kuhinji pripravljala ve~eru,
uao je moj dje~a~i}. Pruìo mi je komadi} ispisanog papira. Obrisala sam ruke i pro~itala. Evo to je
napisao:
- Spremanje kreveta cijeloga tjedna: 30 kn
- Odlazak u trgovinu: 10 kn
- Za ~uvanje malog brata dok si ila u kupovinu:
15 kn
- Ispraznio sam ko za sme}e: 5 kn
- Zalijevanje cvije}a na balkonu: 5 kn
- Dakle, ukupno 65 kn
Pogledala sam ga. Vrtio se i grizao svoju olovku. Navrle su mi mnoge uspomene. Uzela sam
olovku, obrnula papir. Evo to sam napisala:
- Za devet mjeseci strpljenja, 12 sati bolova nita
moj dar.
- Za mnogo probdjevenih no}i dok sam te ~uvala:
nita dar.
- Za vo`nje na vrtuljku, za igra~ke, za izlete:
nita dar.
- A nakon svega ukupno, za moju ljubav: nita
dar.
Kad je pro~itao, o~i su mu bile pune suza. Podigao je glavu i rekao: Mama, puno te volim. Uzeo
je svoj papir, okrenuo ga i velikim slovima napisao:
DAR.
ZNATE LI?
ZNATE LI da se u Svetom Pismu ~esto spominje kruh!?
- Starozavjetni sve}enik Melkisedek `rtvovao
je kruh i vino. Bogu je ta `rtva bila najdraà.
- Gladnim Izraelcima u pustinji Bog je dao
"kruh s neba" manu
- Isus je kruhom i ribom nahranio narod.
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Za razgovor:
- to je na oltaru prije prikazanja?
- to prikazujemo?
- to govori sve}enik, a to vjernici?
- U kojim prigodama sve}enik kadi oltar?
- Za koga je milostinja?

Vidi liturgijsko posu|e, str. 67.
27
12. Priprava darova

- prikazanje 2
Ne mogu ba svi na gozbu
U davna vremena ljudi nisu bili tako "fini" kao danas, a mo`da nisu bili ni toliko svjesni da Bog voli sve
ljude pa i one nekrtene i zlo~este. Zato su obi~avali, u
~asu kad je nakon Slu`be rije~i po~injala Euharistijska
slu`ba, prstom pokazati vrata nazo~nima koji jo nisu
primili krtenje, kao i onima za koje se znalo da su javni
grenici. Takvi nisu imali pravo sudjelovati u najsvetijem dijelu mise - Euharistijskoj slu`bi!
Danas takvog odvajanja vie nema - svatko moè
ostati u crkvi kroz cijelu Misu.
Euharistijska slu`ba sastoji se od tri dijela:
1. Priprava darova
2. Euharistijska molitva
3. Pri~est.
U tre}em dijelu, blagovanju Isusova tijela, ne mogu
sudjelovati oni koji jo nisu krteni, a ni oni koji imaju
na dui teki grijeh. Ne mora se, naravno, pokazati
krsni list ni dati izjava da nema tekog grijeha, ali Boga
nitko ne moè prevariti! Tko je u grijehu, a èli na gozbu, mora i}i preko ispovjedaonice, tko nekrten preko
krstionice!
Pripremimo darove
na gozbu se ne ide praznih ruku!
Kad idete nekome na ro|endan, u svatove, na sve~anu
ve~eru, onda neto nosite sa sobom. Kola~e, bocu pi}a ili barem
cvije}e...
I na Misu se nose darovi. I to
ne od ju~er, ve} od prvih godina
kr}anstva!
Rimski pisac i filozof Justin, koji je ìvio oko 100. godine
poslije Isusa, opisao je kako su
kr}ani donosili na misu kruh i
vino pa nakon posve}enja blagovali tijelo i krv Isusovu. Ali ne
samo to! "Bogati i drugi dobro~initelji od svoje volje donesu
sve to èle. Sve skupljeno daje se
glavaru zajednice koji pomaè
siro~ad, udovice, osiromaene,
28
utamni~ene i strance. Jednom rije~ju, on pomaè svima

koji se na|u u nevolji."
Neko vrijeme, od IV. do X. stolje}a, donoenje darova i milostinje bilo je ~ak stroga obveza. Ljudi su se
natjecali tko }e dati vie, pojavila se i tatina pa su se u
crkvi ~itala imena darovatelja... To ba nije bilo dobro i
taj je obi~aj nestao. Poslije, od X. do XX. stolje}a polako se gubi osje}aj zajednitva na Misi, vie se ne nos
kruh i vino ni drugi darovi - samo se daje novac za potrebe crkve.
Danas opet vie mislimo na pomaganje ~lanovima
zajednice i Crkvi. Ne nosimo na Misu svata, jer kako bi
to izgledalo kad bismo poput prvih kr}ana dolazili na
Misu s vre}ama punim hrane i odje}e, ali pomo} dajemo
u Caritas i druga~ije pomaèmo bra}i u nevolji.
Koji pribor na stol?

Koji pribor stavljamo na obiteljski stol a koji
pak pribor nalazimo na oltaru, Isusovu stolu? Usporedimo! Kod ku}e ~aa i tanjur, u crkvi kale` i plitica. Na oltaru je i stolnjak, ubrus, vr~evi za vodu i
vino... Samo noà i vilice nema!
Kad je Isus ìvio za vilice ljudi nisu znali - prsti
su im sasvim dobro sluìli kod jela! A kruh koji su
jeli nije trebalo rezati noèm jer je bio tanak i lomili
su ga. Zato su u ranom kr}anstvu Misu nazivali
"lomljenje kruha".
Je li kale` od zlata? Zar su siromani apostoli
pili iz zlatnih ~aa? - Ne, nisu! U davno doba na
Misi se pilo iz obi~nih ~aa i tek je oko godine 600.
papa Grgur Veliki zapovjedio da kale` bude od plemenite kovine. Danas su kaleì obi~no od plemenite
kovine, a samo izvana i iznutra pozla}eni.
Zato ba kruh i vino?

Na sve~anoj Misi darovi se donose u procesiji do oltara: kruh, vino, milostinja i drugo. Za to vrijeme pjeva
se darovna ili druga pjesma.
Kruh i vino najva`niji su darovi. Mi ih nosimo
Bogu, a on }e nam ih vratiti kao tijelo i krv svog Sina.
Zato nam se Isus daje u obliku kruha i vina?
Mogao nam je dati svoje tijelo u obliku nekog drugog
jela, na primjer jabuke! A svoju krv mo`da u obliku
vode, najzdravijeg pi}a! Je li se bojao da jabuke svi ne
volimo, ili da ih ne}e biti u svako doba godine? A vino

mo`da je odabrao zato jer je znao da njegovi u~enici,
kao i svi ribari, vie vole vino
nego vodu?
Ne}emo poga|ati, ali jedno je sigurno: Isus nam se
èlio dati u takvu jelu i pi}u
koje "ne pada s neba", poput jabuka ili kie, ve} se
moramo sami potruditi da
ga proizvedemo! Do}i do
kruha nije lako! Do vina jo
teè... Treba raditi! Bog ho}e
da radimo, on se veseli kad mu donesemo neto to smo
sami napravili. On sura|uje s nama, daje da nae ìto raste i loza rodi!
U molitvi blagoslova nad na oltar donesenim kruhom i vinom sve}enik posebno naglaava ovaj zajedni~ki rad Boga i ljudi, prirode i ~ovjeka, pa kaè da je
to plod zemlje i trsa i "rada ruku ~ovje~jih".
Kruh nas drì u ìvotu

a vino u veselju!
Zrno ìta mora umrijeti u zemlji da bi se rodio
novi klas. Mora se smrviti u `rvnju da bi se pretvorilo u hranu koja daje ìvot! I bobice gro`|a moraju
se zgnje~iti da bi dobili vino! To je zanimljivo i znakovito! Isus je umro na kriù da bismo mi mogli
ìvjeti!
ve} obi~an, crni kruh, kakav su svakog dana jeli! Nisu

to, dodue, bili hljebovi sli~ni dananjim "trucama" i
"veknama", ve} neto poput lepinja, to se lake nosilo,
spremalo i lomilo.
Zato danas hostija umjesto obi~nog kruha? - Zamislite crkvu u kojoj bi se rezale krike kruha! Kakve bi
koare i skladita trebali za svaku pri~est, koliko bi tu
bilo mrvica i svakakvih neprilika... Hostije se lake
~uvaju, dijele, a one su ipak pravi kruh od peni~nog
brana, samo bez kvasca. Beskvasni kruh jeli su Izraelci na izlasku iz Egipta, jer nisu imali vremena ~ekati
kvasanje! Kruh je glavna hrana ljudi u ovom dijelu svijeta. Cijene ga svi i potuju. Kruh je lice Bo`je!" - kaè
moja baka i traì da poljubim kruh koji mi slu~ajno padne na pod!
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
Kako do vina?
Ni u Isusovo doba mladi ba nisu voljeli motiku...
Ali vino su voljeli! U vinogradima jo uvijek treba motika, jer kopa~ice i traktori ne mogu na svaki brijeg!
Isus je barem deset puta u svojim pri~ama govorio o
radu u vinogradu. Sje}ate li se pri~e o dva sina: jedan je
ocu obe}ao da }e raditi u njegovu vinogradu, ali nije otiao (To je kao kad mi svata Bogu obe}amo pa nita ne
napravimo!); drugi je rekao: "Ne}u!" - ali se pokajao i
otiao vinograd okopati. (Taj je bio malo lijen, kao svi
mi, ali se borio protiv te mane pa uradio to treba!)
Hostija ne sli~i kruhu

Nikad vam ne bi palo na pamet da je hostija kruh,
da vam to nisu rekli! Ni Isus na Posljednjoj ve~eri, ni
kr}ani u davna vremena nisu na Misi blagovali hostije
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Za razgovor:
- to mi moèmo darovati Gospodinu?
- Zato je na oltaru kruh i vino?
- Kako izgleda pravi kruh i zrelo vino?
- Kako se zove crkveno posu|e koje vidimo na Misi?

Vidi o kruhu i vinu, str. 69.
29

Predslovlje
U naem tuma~enju sv. Mise stigli smo do samog
srca misne `rtve, do Gospodnje posljednje ve~ere, do
obnavljanja `rtve na kriù. Narod to zove pretvorba, a
slu`bene crkvene knjige zovu euharistijska molitva ili
misni kanon. Svaka euharistijska molitva ima svoj
uvod koji se zove predslovlje.
Da biste razumjeli predslovlje moramo se vratiti
duhom natrag na Kristovu posljednju ve~eru. Sveta
evan|elja nam kaù da je Isus uzeo u svoje ruke kruh, da
je zahvalio (to je va`no), neki navode da je blagoslovio
(= podao Bogu du`nu hvalu), onda je razlomio, podijelio apostolima i rekao: "Uzmite i jedite ovo je moje tijelo!"
Euharistijska molitva
Euharistijska molitva zapo~inje trostrukim pozivom sve}enika na iskazivanje hvale i trostrukim odgovorom okupljenog puka:
*Gospodin s vama.
- I s duhom tvojim.
*Gore srca
- Imamo kod Gospodina.
*Hvalu dajmo Gospodinu Bogu naemu.
- Dostojno je i pravedno.
Taj dijalog sadràva, kako poziv na zajedni~ko sudjelovanje u svetom ~inu, tako i odgovor okupljene zajednice koja je spremna uzdi}i svoja srca i slaviti
euharistijsko otajstvo. Tako sve}enik, potaknut spremno}u svih nazo~nih, moè zapo~eti 'navjetaj' Bo`je
hvale (predslovlje).
30
S euharistijskom molitvom, zahvalnom i posvetnom, stièmo u srce i na vrhunac slavlja. U predslovlju

Crkva zahvaljuje Ocu po Kristu u Duhu Svetome za sva
njegova djela, za stvaranje, za otkupljenje i posve}enje.
Tako se zajednica putuju}e Crkve pridruùje neprekidnoj hvali nebeske Crkve, an|ela i svih svetih, koji Bogu
triput svetomu pjevaju.
Na vie na~ina
Predslovlje se nadovezuje na posljednje rije~i vjernoga puka: "Uistinu, dostojno je i pravedno, pravo i
spasonosno, svagda i svagdje zahvaljivati tebi, O~e
sveti"
Sadanji misal godine donosi bogat izbor novih
predslovlja. U njima se poseban naglasak stavlja na
iskazivanje hvale. Euharistijske molitve oblikuju i
usmjeravaju nau zahvalu.
Predslovlja su, u stvari, bogata zbirka blagoslovnih molitava, kojima se omogu}uje sabranim vjernicima da se sami osjete dionicima povijesti spasenja i
udruènima u iskazivanju hvale i molitve Ocu. A upravo
je to vlastitost Crkve, kao Kristova tijela.
Pred vratima svetinje

Sada pogledajmo kako se ovo predslovlje uklapa u
tajanstveno djelovanje u svetoj Misi. Doao je najsve~aniji ~as. Nalazimo se pred svetinjom nad svetinjama misne `rtve. Sad }e Krist si}i s neba; sad }e njegovo
`rtveno tijelo biti poloèno na oltar i njegova `rtvena
krv biti u kaleù, sada }e on s nebeskog prijestolja si}i
na na oltar. A Crkva, zahvaljuju}i za taj veliki, sveti
~as, poziva svoje
vjernike: "Gospodin s vama", zna~i
sad }e biti Gospodin me|u vama!
Narod kaè: "I s
duhom tvojim".
"Gore
srca",
zna~i pustite iz
srca sve zemaljske
misli i èlje, podignite srca prema
nebu i napunite ih
nebeskim mislima! Narod odgovara: Ve} smo ih digli,

tj. "Imamo kod Gospodina". "Hvalu dajmo Gospodinu Bogu naemu" . Narod kaè: "Dostojno je i pravedno" - Onda sve}enik rairi ruke i sve~ano pjeva ili
govori predslovlje i na koncu poziva an|ele i sve ostale
stanovnike neba u pomo} da svi zajedno slavimo Boga.
Predslovlje zavrava poklikom zajednice: Svet,
svet, svet Gospodin Bog Sabaot. Puna su nebesa i zemlja tvoje slave. Hosana u visini.
Tim se himnom i poklikom cijeli zbor pridruùje
navjetaju hvale, i uklju~uje se u kozmi~ku (cijeli svemir) i sveobuhvatnu hvalu u kojoj sudjeluju an|eli, nebo
i zemlja. Kr}anski zbor vjernika, kao sve}eni~ki narod,
postaje tako 'ìvi glas svega stvorenja' u proglaavanju
slave svoga Gospodina.
Otkud "Svet, svet, svet"?

Tko ima kod ku}e Bibliju, neka otvori proroka Izaiju, esto poglavlje. Tamo }e na}i kako je Bog pozvao
Izaiju u proro~ku slu`bu. Izaija je bio mlad sve}enik,
molio se u hramu. Zanio se i imao vi|enje. Nestao je
hramski krov - vidio je
otvoreno nebo i ogromno prijestolje i Onoga
koji sjedi na prijestolju,
pa kaè: "Serafi su zastirali o~i da ne gledaju
Gospodnje lice, jer nisu
vrijedni da ga gledaju i
stalno su dovikivali:
'Svet, svet, svet, Gospodin Bog Sabaot, puna
su nebesa i zemlja tvoje
slave'."
A onda, to dalje
pjevamo,
odnosno,
kli~emo? "Blagoslovljen koji dolazi u ime
Gospodnje!" Kako je to
nastalo? To je redak
evan|elja. Kad je Isus
na Cvjetnicu ulazio u Jeruzalem, tada su ga apostoli i
u~enici radosno do~ekali rije~ima: "Blagoslovljen koji
dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visini!" to je to
"hosana"? Hosana je stara hebrejska rije~ koja zna~i:
"Pomozi nam!" - Ali ve} u Starom zavjetu nije imala taj
smisao nego je to jednostavno bio poklik, koji je zna~io:
"Slava tebi"; "Hosana u visini" - zna~i dakle: "Slava
tebi u visini!"
"Do|i, Gospodine Isuse!"

Svet, tri puta svet Bog nad vojskama. Blagoslovljen
koji dolazi u ime Gospodnje! Pjevajmo, bra}o, sa svim
srcem, blagoslivljamo, slavimo onoga koji je u jednom
trenutku povijesti doao me|u ljude, koji dolazi me|u
nas. I sve do posljednjeg daha ìvota, o~ekuju}i njegov
kona~ni dolazak u slavi vi~emo: "Do|i ,Gospodine Isuse!"
Svetost za sve
Marko je doao s mamom u grad. Prvi put je vidio katedralu. "Mama, gledaj prozore na ovoj crkvi!
Ba su zamazani, uop}e ne izgledaju lijepo." Mama
nije nita odgovorila, nego je Marka povela u crkvu.
Prozori, koji su izvana izgledali prljavi, odjednom
su zasjali u razli~itim bojama (oslikani prozori - vitraji). Marko se divio i pa`ljivo razgledao prozore.
Posebno mu se svidio prozor iznad glavnog oltara.
Bio je pun divnih likova, a jedan od njih je bio izrazito svijetao, jer je kroz njega sjalo sunce. Marko je
pitao: "Tko je to?" Mama odgovori: "To je jedan
svetac. Sveti Petar."
To je Marko dobro zapamtio. Nekoliko dana
kasnije Marko je bio na satu vjeronauka u svom
selu. Vjerou~itelj je govorio o svecima. Na po~etku
je postavio pitanje: "Djeco, tko od vas zna to je
svetac?" Svi su utjeli, samo se Marko javio i rekao:
"Ja znam. Svetac je ~ovjek kroz kojeg sjaji sunce!".
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Za razgovor:
- Kako po~inje predslovlje?
- to odgovaramo na kraju?
- Bog je svet - a mi?
- Ima li svetih ljudi na zemlji?
- Kako su Isusa pozdravljali na Cvjetnicu?
- Tko je za Marka svetac?
- Tko moè postati svet?

Vidi o {utnji, str. 64.
31

Posveta - pretvorba
One no}i kad bijae predan...
Ponavlja se posljednja ve~era!
Sve}enik podsje}a, kako je Isus Krist naredio apostolima na posljednjoj ve~eri, kako }e slaviti Euharistiju, kako }e prikazivati svetu Misu. îtaju}i dalje, iznosi,
kako se zbivalo na posljednjoj ve~eri prije muke Kristove:
Dok sve}enik izgovara Isusove rije~i zbiva se ~udo

pretvorbe kruha i vina u tijelo i krv Isusovu. Sve}enik u
ovom ~asu zamjenjuje Isusa - ne govori vie ni u svoje
ime, ni u ime vjernika, ve} u Isusovo ime! Zato nema nikakvog dodavanja, isputanja, mijenjanja Isusovih
rije~i. Ve} 2000 godina svi ih sve}enici na svakoj Misi
jednako ponavljaju!
"One no}i, kad bijae predan, On uze kruh, Tebi

zahvali, Tebe blagoslovi, razlomi kruh i dade ga u~enicima svojim govore}i:
UZMITE I JEDITE OD OVOGA SVI:
OVO JE MOJE TIJELO,
KOJE ]E SE ZA VAS PREDATI.
Isto tako, poto ve~erae, uze kale`, Tebi zahvali,
Tebe blagoslovi i dade u~enicima svojim govore}i:
UZMITE I PIJTE IZ NJEGA SVI:
OVO JE KALE@ MOJE KRVI,
NOVOGA I VJE^NOGA SAVEZA,
KOJA ]E SE PROLITI ZA VAS
I ZA SVE LJUDE
NA OTPUTENJE GRIJEHA.
OVO ÎNITE MENI NA SPOMEN".
Ovo je druga Euharistijska molitva - kanon. Postoje jo i druge koje se koriste prema prilikama!
Rije~i ustanove Euharistije po Kristu, izre~ene
od sve}enika, koji je zare|en tako|er od Krista, sakramentalno uprisutnjuju Krista. Po svetoj Misi
Krist je stvarno prisutan u svojoj smrti i Uskrsnu}u,
me|u nama se uprisutnjuje to otajstvo spasenja.
Sve}enik pokazuje posve}eni kruh, hostiju, i kale` s
presvetom krvlju prisutnim vjernicima, da vide i da se
poklone Kristu. Euharistija je ~udo. Najve}e ~udo
me|u ~udima. Ali to ~udo je ~udo ljubavi, ~udo prisutnosti.
Ovo ~inite meni na spomen!

To je Isus rekao apostolima, apostoli su to prenijeli
svojim nasljednicima biskupima i sve}enicima - i tako
do dananjeg dana ~in posljednje ve~ere smiju obavljati samo sve}enici. Ne bi vrijedila Misa kad bi netko,
tko nije sve}enik, sve radio i molio poput sve}enika na
Misi!
Kada je rat ili nema sve}enika vjernici mogu sami
moliti razne misne molitve - ali to ne}e biti prava Misa,
~udo pretvorbe ne}e se dogoditi bez Isusova zamjenika sve}enika!
Neobi~na rije~ - transsupstancijacija

Teko ju je i izgovoriti; a tek razumjeti! Crkva
u~i: svako bi}e i svaka stvar ima svoju "supstanciju", to jest svoju bit, sr` - ono po ~emu se prepoznaje. Uzmimo ~ovjeka u maj~inoj utrobi: kad po~inje
ìvjeti manji je od milimetra, jo nema ruku, srca,
glave... ali svoju bit ima - ~ovjek je! Sve drugo:
veli~ina, teìna, boja koè - sporedno je. I bez nogu
~ovjek je i dalje ~ovjek! Tako u euharistiji sve sporedno u kruhu i vinu (oblik, okus
i dr.) ostaje kao prije, a mijenja
se samo bit, supstancija: Dolazi
do "trans-supstancijacije", do
promjene, pretvorbe biti!
Kruh postaje tijelo, vino krv!
Zar podizanje nije va`no?

Mnogi misle da Isus silazi u hostiju i kale`, kad ih
sve}enik podigne visoko, u podizanju! Ali nije tako! Do
tog ~uda dolo je prije, kod izgovaranja Isusovih rije~i!
Vie od tisu}u godina na misama nije bilo podizanja.
Onda se uvidjelo da valja hostiju i kale` podignuti da
vjernici vide to se doga|a, jer u to doba sve}enik je
32
le|ima bio okrenut narodu i molio na nepoznatom, latinskom jeziku, i ljudi to nisu mogli pratiti. U tom ~asu
jo bi i zvonce u crkvi, i zvona na zvoniku zazvonila.
Negdje i danas zvone, pa se i ljudi izvan crkve pridruùju u duhu misnom slavlju! U srednjem vijeku na
zvuk zvona ljudi bi pali na koljena, gdjegod se nalazili.
Ili bi pojurili u crkvu da se poklone. - Ministranti su, dakako, uìvali tresu}i zvonce, a pospanci bi se tada trgnuli... Danas taj obi~aj nije nuàn, jer vjernici sudjeluju u
cijeloj Misi pa sigurno ne}e zaspati!
Kleknuti ili ne?

Kod pretvorbe svi kleknemo. To je znak potovanja i tako valja. Ali nije ru`no ni kada stojimo uspravno,
ako nije mogu}e kleknuti.
Bog svakako vie gleda nau duu nego nae tijelo. Malo koristi ako bismo kle~ali i na kukuruzu, glume}i veliku pobo`nost - ako bi nam se dua lijeno
valjala i tromo odazivala na Bo`ji zov!
to moèmo Bogu ponuditi?

Isus nam nudi samoga sebe u obliku kruha i vina i
to je najve}i `rtveni prinos koji }emo Bogu ponuditi na
Misi. Ima li smisla uz takav vrijedni dar jo neto nuditi?
I to? Bog ima sve, on nije kao neki lakomi doma}ini
koji zovu goste na gozbu, ali o~ekuju od njih bogate darove...
Isus je bio sam kad je umro na kriù i prinio `rtvu
Bogu za nas ljude. A sada on ho}e da mu se mi pridruìmo, da na Misi skupa s njim doprinesemo sebe,
svoj ìvot, kao dar Bogu. Ne bojte se, kad kaèm "svoj
ìvot" ne mislim time da bismo trebali umrijeti na kriù!
Bog ne traì takvu `rtvu od nas! Dovoljno je da ovaj
svoj ìvi ìvot ponudimo! Sva svoja dobra djela, sve
ono to mislimo i radimo, i svoj pla~ i svoj smijeh sve to iznesimo i pokaìmo Isusu, a on }e to zajedno sa
svojim darom ponuditi Bogu! Nita
to je dobro u naem ìvotu ne}e se
izgubiti. I kolske zada}e, i igra~ke,
i razgovori s prijateljima - sve je
to na ìvot i sve to Boga zanima!
Eto, u tome je bit: Bog ho}e da ga
uklju~imo u svoje drutvo, da mu o
svemu pri~amo! Jednom rije~ju, da
mu pokaèmo kako ga volimo. On
voli nas, a kad nekoga voli svaku
sitnicu o njemu èli znati, sve èli
s njim dijeliti!
Iskoristimo priliku na Misi - sve pokaìmo, sve

ispri~ajmo Bogu o sebi! Ne trebamo se bojati da }emo
mu dosaditi svojim problemima, kakvi god oni bili!
Vani i unutra
Djed se prignuo petogodinjem unuku i poljubio ga za laku no}. Malian je odmah protrljao lice.
"Zato to ~ini, duo?", upitala ga je majka. "Kad te
netko poljubi, ne treba se odmah brisati." "Mamice,
nisam ja obrisao djedov poljubac nego sam ga jo
vie utisnuo."
Isus postaje kruh hrana za nau duu. Utisnimo otvorene due Njega u svoje srce.
Majku je na putovanju zasmetalo to je njezin

sin~i} neprestano tr~karao amo-tamo. "Smiri se ve}
jednom!" No dje~a~i} kao da je nije ~uo. Popeo se
na sjedalo da vidi kroz prozor. Mama ga srdito uhvati za ramena i prisili da sjedne pored nje. Malian
je lukavo pogleda i re~e: "Izvana sjedim, ali iznutra
sam opet na nogama!" Ono to imamo "unutra" vrijedi mnogo vie od onoga to je "izvana".
U dubini u srcu gledamo Isusa kako nam dolazi. Ako vjerujemo i prihva}amo unutra u dui
onda nas Isus poha|a.
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Za razgovor:
- Kada je slavljena prva Misa?
- Tko moè sluìti Misu?
- Kakav je stav tijela i due kod posvete?
- to mi moèmo Bogu ponuditi?
- Koliko ima kanona?

Vidi o kriù i svije}i, str. 64. i 70.
33

Posveta - pretvorba
Do|i, Gospodine, Isuse!
Dok nam je sve}enik pokazivao posve}eni kruh i
posve}eno vino u kaleù, ~asak smo se sabrali, da se
poklonimo ìvom Isusu pod prilikama kruha i vina. Bog
je me|u nama tako blizu. To zasluùje nau pa`nju u
utnji, u tiini! Uskoro nas sve}enik pozivlje, da
potvrdimo svoju vjeru u prisutnoga Krista. Nakon to
sve}enik iza podizanja kaleà poklekne, rekne: "Tajna
vjere!" Svi prisutni na to reknu:
"Tvoju smrt, Gospodine, navje}ujemo, Tvoje
uskrsnu}e slavimo, Tvoj slavni dolazak i~ekujemo!"
Ili:
"Kad god blagujemo ovaj kruh i pijemo iz kaleà,
Tvoju smrt, Gospodine, navje}ujemo, Tvoj slavni dolazak i~ekujemo!"
Ili:
"Spasi nas, Spasitelju
svijeta, koji si nas svojim
krièm i uskrsnu}em oslobodio!"
Isus je jednom umro za
vrijeme Poncija Pilata, kako
znamo iz Vjerovanja. Umro
je jednom za nas, da nas izbavi od naih grijeha. Dotle
je ila njegova ljubav prema
nama! Ali Isus je uskrsnuo i
vie ne umire. Sveta Misa
nije oplakivanje umrloga. Danas, Krist ìvi i ìvjet }e
uvijeke. On je kod svog Oca nebeskoga, ali moè do}i k
nama. I do}i }e, jer ostvaruje svoja obe}anja. O~ekuju}i
Njegov drugi dolazak, nismo siro~ad. @ivimo u nadi, i ta
naa nada i pouzdanje bit }e jednog dana ostvarena. Kad
pripremamo mjesto za Krista, On dolazi u nas. Podsjetimo se, da smo malo prije govorili, odnosno pjevali:
"Blagoslovljen, koji dolazi u ime Gospodnje!"
Isus je tu, a mi ga ~ekamo?!

"Tvoj slavni dolazak i~ekujemo!" - kli~emo Isusu. A on je tu, na oltaru! Da, ali mi mislimo na njegov
dolazak na sudnji dan, kad }e do}i na Zemlju u svom
pravom obliku i vidljiv! I prije sudnjeg dana vidjet }emo
Isusa, zar ne? To }e biti kad umremo i do|emo u raj.
34
Novi dolazak Isusa, na sudnji dan, bit }e neto zaista "super" - jedan velik i slavan doga|aj! Uskrsnut }e
tada i naa tijela, bit }emo svi preobraèni, lijepi, pametni... To }e biti po~etak jednog novog svijeta, novog
neba! Zavladat }e potpuna sre}a vje~nog kraljevstva
Bo`jeg.
Sudnji dan je za nas jedna velika tajna, ali mi "vjerujemo u uskrsnu}e tijela i ìvot vje~ni" - kako kaèmo
u apostolskom vjerovanju.
Ima li Bog svoje tajne?

Nakon pretvaranja kruha i vina u tijelo i krv Isusovu, sve}enik kaè: Tajna vjere! Time nas podsje}a da se
dogodilo neto tajanstveno, nama nerazumljivo. Euharistija je "tajna vjere".
Skriva li Bog neto pred nama? Ne bih rekao! Evo o
~emu se radi: neke stvari mi ljudi svojom slabom
pame}u ne moèmo shvatiti. ûdne su nam, jer nemaju
veze s prirodnim zakonima koje poznajemo. Kod euharistijskog ~uda ne vidimo promjene na kruhu i vinu.
Ostao isti okus, boja, miris... Ho}emo li vjerovati svojoj "velikoj pameti" pa re}i da se nita nije dogodilo - ili
}emo vjerovati Isusu, koji nam nikad nije lagao?
Glasno AMEN na kraju

euharistijske molitve
I na kraju, dolazi jedan sve~ani zavretak cijele euharistijske molitve. Sve}enik uzme u jednu ruku
poloènu patenu s Kristovim tijelom, u drugu ruku
uzme kale` s Kristovom krvi: "Po Kristu i s Kristom i u
Kristu, tebi Bogu Ocu svemogu}emu, u jedinstvu
Duha Svetoga svaka ~ast i slava". To je jedno sve~ano:
"Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu", jedna sve~ana
zahvala Bogu. Prvo: to mi èlimo? - Da se Bogu vrati
svaka ~ast i slava, - sje}ate se, zato je Isus doao na zemlju. Kad se Isus rodio, an|eli su pjevali: "Slava Bogu na
visini". Sada, po ovoj `rtvi, po svojoj `rtvi na kriù
Krist je zaista vratio Bogu slavu koja je bila zatamnjena

svim naim grijesima, psovkama, ru`nim rije~ima,
mr`njama i laìma. Po `rtvi Kristovoj mi moèmo
Bogu vratiti slavu. Ali mi ne moèmo to sami napraviti. Mi smo sami krivci pred Bogom i zato mi vra}amo
Bogu slavu po Kristu, s Kristom i u Kristu.
- svjedo~iti kona~no i potpuno zajednitvo svega i sviju

u Bogu
- spoznati i iskusiti istinitost Isusova obe}anja: "Ne
bojte se! Ja sam s vama!"
- uklanjati strah i tjeskobu me|u ljudima.
Neshvatljivo ~udo
Ministrova ~ast
Kako od kruha i vina moè postati tijelo i krv

Kristova?
- Ako tvoje tijelo moè kruh i ostalu hranu koju
uzima pretvoriti u meso i krv zato Bog ne bi mogao u~initi i to "~udo"?
Kako moè u tako maloj hostiji biti nazo~an
cijeli Krist?
- Krajolik koji leì pred tobom tako je velik, a
tvoje oko tako maleno. A ipak je slika cijeloga krajolika u tvom oku. Zato onda ne bi bilo mogu}e da
u maloj hostiji bude cijeli Krist?
Kako moè isti Krist u isto vrijeme biti
nazo~an u svim crkvama?
- Ako uzme ogledalo i razbije ga u male komadi}e, u svakom }e tom komadi}u vidjeti svoj cijeli lik. Zato onda Krist ne bi mogao biti u isto
vrijeme na mnogim mjestima?
Kad je sv. Toma Mor jo bio ministar - predstojnik velikog engleskog kraljevstva; on je svaki dan
bio na Misi u najbliòj crkvi i tako dobije snagu za
svoje teke poslove i brige. I kad su mu prigovarali
kako to ne dolikuje tako velikom dostojanstveniku,
svaki dan i}i na Misu, on je rekao: "Za mene je najve}a ~ast da se poklonim najve}emu od najve}ih,
svome Gospodinu Bogu; Isusu Kristu". To }emo
upamtiti za cijeli ìvot. I mi }emo tako kazati: "za
mene je najve}a ~ast da svoje poklonstvo darujem
najve}em od najve}ih, svome Bogu i Spasitelju,
Isusu Kristu".
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Slaviti Euharistiju zna~i:

- prinijeti na stol kruh i
vino - plod zemlje i rada
ruku ~ovje~jih
- hraniti se sa stola kruhom i vinom - Tijelom i
Krvlju Sina ~ovje~jega
- postati kruhom za druge
- postati dionik tijela koje
se predaje i krvi koja se
prolijeva za sve ljude
- u~iti se i stjecati sposobnost prepoznati u svakom ~ovjeku brata koga je Krist
spasio
- upoznati Isusa Krista kao kruh i vino koji se daje da
bismo mi imali ìvot vje~ni
- blagovati euharistijsko tijelo da bismo sve vie postajali Tijelo - Crkva
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Za razgovor:
- to odgovaramo nakon "Tajna vjere"?
- Koja je velika tajna u Misi?
- to o~ekujemo od Gospodina?
- to zna~i slaviti Euharistiju - Misu?
- Jesi li kad osjetio Isusovu prisutnost u svom
ìvotu?
- Sastavi jednu molitvu!

Vidi o kle~anju, str. 65.
35
16. Molitva Gospodnja

- O~e na{
Prvi ~in nae neposredne priprave na pri~est u
svetoj Misi je molitva O~ena. Zovemo je i Gospodnja
molitva, jer je sam Gospodin Isus Krist svoje u~enike tu
molitvu nau~io. To je najvrjednija, najuzvienija od svih
molitava na svijetu. Pobo`no govorena daje uvijek novu
duhovnu utjehu i snagu. Prvo: u~io ju je sam Bog; drugo: ona u sebi sadrì skra}eno saèto evan|elje Kristovo, i tre}e: Bog nam u usta stavlja svoje vlastite
misli, svoje vlastite rije~i.
Zagrljaj kroz prostor i vrijeme

Kad u Misi molimo ili pjevamo
O~ena, to je veli~anstveno.
Sve}enik iri ruke. Bilo bi dobro kad
bismo svi rairili ruke. Jer tu je mjesto zagrljaju. To je zagrljaj svih koji
su Isusovi i Bo`ji po cijelom svijetu. Tu se u jedinstvu Bo`je obitelji
grlimo sa svim ìvim i ve} preminulim vjernicima. Ako se slavi Misa za
pokojnike, sjetimo se da tu i njih
grlimo, da i oni zajedno s nama
mole. Jer oni su tu s nama u Misi. Oni, naime, u Bogu
ìve, a Bog je sada tu s nama, a s njime i svi nebesnici.
Rije~i O~enaa su radosna i zahvalna molitvena pjesma cijele Bo`je obitelji u svim prostorima i svim vremenima.
O~e na
Kad sam osamljen, a pritom mislim da je Bog uvijek
i posvuda uza me, kad se veselim to sam zdrav, da smijem igrati, skakati i ìvjeti, ja molim: O~e na koji jesi
na nebesima, sveti se ime tvoje.
Kad vidim da na svijetu nije sve u redu, da ima ratova i nepravdi, a znam da usprkos tome mnogi ljudi imaju
nadu: jednom }e biti bolje, ja molim: Do|i kraljevstvo
tvoje. Budi volja tvoja. Kako na nebu tako i na zemlji.
Kad u novinama ~itam i na televiziji vidim kako siromani trpe glad i nevolju, i kako ljudi nastoje pomo}i
im, kli~em Tebi: Kruh na svagdanji daj nam danas.
Kad osjetim da niti moji roditelji, niti ja sam, a niti
jedan ~ovjek ne ~ini sve pravo, da sam upravo dospio u
sva|u s mojim najboljim prijateljem, ja molim: I otpusti
nam duge nae, kako i mi otputamo du`nicima naim.
36
Kad doìvim, da mi je drago to sam druge naljutio

i njima u~inio naào, kad i u nae dane ljudi bivaju
|avolski mu~eni i ubijani, ja molim: I ne uvedi nas u
napast, nego izbavi nas od zla.
Kad bih htio zahvaliti Bogu za sve, to jesam i to
mogu, kada bih htio kazati da se uzdam u njega, jer zna
nae brige i jer cijeli svijet drì u svojoj ruci, njemu
kli~em:
Jer tvoje je kraljevsko i slava i mo} u vjekove.
Ve} dvije tisu}e godina ~itava Crkva i ova ovdje sabrana, i moj ùpnik, i ja rasipni sin, i svi mi
priznajemo se tvojom djecom, objavljujemo da smo
bra}a i sestre, potvr|ujemo najugodniju du`nost da
}emo se, ljube}i tebe, me|usobno ljubiti u jednoj
ljubavi.
to kaè predaja?
Stara predaja kaè da je Isus u~io svoje u~enike molitvu O~e na na dan posvete hrama. To je bilo u prosincu
mjesecu.
Zadnji
prosinac prije njegove
smrti! A mjesto - Maslinska gora. Tamo je Isus
u~io u~enike O~enau. Poslije, u IV. stolje}u, majka
cara Konstantina, carica
sveta Jelena, sagradila je
ondje crkvu na ~ast O~enau. To je raskono lijepa
crkva. Oko crkve ima zid
sa svodovima. A na tom
zidu postoji 40-ak plo~a, a
na svakoj toj plo~i napisana je molitva O~enaa svaka
na drugom jeziku. Ima plo~a i na hrvatskom jeziku!
Ljudi iz daljine, ~ak iz Amerike, Australije dolaze da
mogu vidjeti to mjesto gdje je Zemlja prvi put ~ula najljepu molitvu svijeta: O~ena! Zato }emo i mi moliti s
dubokom sabrano}u. Ne ùre}i, pobo`no!
Izbavi nas od zla

A sada ima jo jedan dodatak. Crkva moli proirenje
toga "izbavi nas od zla". To je molitva: "Izbavi nas Gospodine od svih zala, daj nam milostivo mir u nae dane,
da s pomo}u tvoga milosr|a budemo svagda i slobodni

od grijeha i sigurni od sviju nereda..." ûli ste: "... i sigurni od sviju nereda". Ta je molitva nastala za vrijeme
seobe naroda, kada su u Europu nahrupila plemena ratobornih Germana i Slavena koji su palili i ruili sve pred
sobom i unitavali sve to im je smetalo. Tada je bio op}i
nered u Europi, pa je Crkva molila da Bog nju nekako
sa~uva, da je ne uniti ta poplava barbarskih naroda! Zar
nema i danas ratova, terorizma, nasilja, nepravde...?
Zato moli da budemo sigurni od nereda. - A narod na to
odgovara: "Jer tvoje je kraljevstvo i slava i mo} u vjekove". "Tvoje je kraljevstvo, - ti si kralj svega, ti moè
sve. U~ini nam ovo to te molimo. Tvoja je slava, - ti si
gospodar cijeloga svijeta. Tvoja je mo}, ti moè to
u~initi".
Zajedni~ka i osobna molitva

Zajedni~kom, a osobito liturgijskom molitvom,
sna`nije izraàvamo svoju pripadnost zajednici, a takva
je molitva tako|er ja~a i plodnija, jer tu smo sigurni da
dolazimo k Ocu po Isusu u Duhu Svetome. Svaku
crkvenu molitvu stoga obi~no i zavravamo rije~ima
"po Kristu Gospodinu naemu" ili "po Gospodinu naemu Isusu Kristu koji
s tobom ìvi i kraljuje u
jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke
vjekova".
Razumljivo je da
bez osobne molitve ne
moè biti dobre zajedni~ke liturgijske molitve.
Osobnom
molitvom vjernik se priprema za sudjelovanje u zajedni~koj molitvi, a zajedni~ka molitva odjekuje i produbljuje se u njegovim osobnim molitvama.
Pobo`ni zvonar Dalmatinac!

@upnik obe}ao svom zvonaru da }e mu pokloniti magarca ako uspije izmoliti O~enaa, a pritom
ne misliti nita drugo, nego samo ono to moli.
Moli zvonar, moli, sretan to }e tako lako do}i
do magarca... Ali negdje nasred O~enaa zastane i
priupita: "A sedlo, ho}u li dobiti i sedlo?"
"Ne, nita ne}e dobiti, jer si po~eo razmiljati
o sedlu, umjesto o rije~ima O~enaa!"
Nije ovaj zvonar jedini kome misli lutaju dok
moli O~ena! Priznajmo, kad prije jela molimo
O~ena kuda nam misli lete? K nebu ili k tanjuru?
Prvi kr}ani toliko su potovali O~ena da su
pripravnicima za krtenje tek u posljednji ~as prije
krtenja doputali da ga nau~e. Mislili su da nije dostojno ako tako svetu molitvu izgovaraju oni koji
nisu krteni. A mi toliko puta povrno i rastreseno
molimo.
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Ruka
Jedan je posluan i savjestan dje~ak doao u trgovinu po stvari koje ga je majka poslala kupiti. Da bi ga nagradio, trgovac skine s police veliku kutiju karamela,
otvori je i stane ga nutkati. "Uzmi, uzmi, sinko!"
Dje~ak je uzeo jednu karamelu, no trgovac ga je i
dalje nudio.
"Uzmi samo, koliko god moè zahvatiti." Dje~ak
ga pogleda svojim velikim o~ima. "Pa zagrabi onda ti za
mene!" "Zato ja?" "Zato to ima ve}u ruku."
Kad molimo, nemojmo vagati pronje sitnim mjerama svoje vjere. Prisjetimo se jednostavno da je Bo`ja
ruka puno ve}a. On je na Otac kako nas ne bi darivao?
Za razgovor:
- Zato je ta molitva tako va`na i uzviena?
- Kad sve molimo O~ena?
- Koja je va`nija molitva: osobna ili zajedni~ka?
- Pokuaj iskazati (sastaviti) jednu molitvu!
37
17. Obred mira Pruìte mir jedni drugima

"Sveto rukovanje"
Sve}enik nas
poziva na izmirenje. Ako mo`da nekome
jo
nije
doprlo do svijesti,
ako mu jo nije jasno, sad se mora
sjetiti i odlu~iti.
Tko svjesno nosi u
srcu makar i trunak mr`nje, neljubavi, taj ne smije dalje
u Misu, ne smije se pribliìti pri~esti. Ljubav mora
o~istiti svaku mogu}u mr`nju ili prezir bilo prema
kome. To se val ljubavi s Krià i od Uskrslog prelijeva
na sve nas, mijenja nas, da se i cijeli svijet promijeni.
Kako je to bilo?
"Gospodine, ti si rekao svojim apostolima; mir
vam svoj dajem, mir vam svoj ostavljam". Kad je to
Isus rekao? Na svojoj posljednjoj ve~eri. To je bilo one
oprotajne no}i prije nego }e umrijeti. Dakle, te rije~i:
"mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem" oporuka su
Isusa Krista pred njegovu smrt. to je on to rekao? "Mir
vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem". to to
zna~i? Mir, to je sve ono, to nam je Isus svojim ìvotom
i svojom smr}u pribavio. To je osobito ona beskrajna
ljubav koja je gorjela u njegovom srcu. Ta ljubav ila je
dotle da je za nas umro. Ljubav do smrti na kriù on
nama predaje kao dragu uspomenu.
Mir uskrsloga Isusa Krista

Bliì se pri~est. Kako bismo je dostojno primili, trebamo biti u miru jedni s drugima. Kako }emo se sjediniti
s Isusom, ako odbijemo biti u bratskoj povezanosti sa
svom bra}om Kristovom? Ili: Kako }emo imati udio u
sakramentu najsavrenije ljubavi, ako se udaljimo od te
ljubavi .
Sve}enik moli: "Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao
svojim apostolima: mir vam ostavljam, mir vam svoj
dajem. Ne gledaj nae grijehe, nego vjeru svoje Crkve.
Smiri je, molimo, i saberi u jedno, kako je tvoja volja.
Koji ìvi i kraljuje u vijeke vjekova". Prisutni zaklju~e: "Amen".
Ova molitva ima neto posebno: izravno je usmjerena Kristu, dok je cjelokupna euharistijska molitva
38
usmjerena prema Ocu nebeskom. U toj molitvi sluamo

Isusove rije~i, kad se na uskrsnu ve~er, pojavio me|u
svojim u~enicima koji su bili sakupljeni u dvorani posljednje ve~ere, a vrata bijahu zaklju~ana. Isus se pojavio me|u njima i pozdravio ih rije~ima: Mir vama! Taj
Kristov mir jest dar, koji je nadvladao grijeh i smrt.
Kome pruìti mir?

Uop}e nije va`no stoji li kraj tebe u crkvi tvoj znanac ili netko tko ti je do tada nepoznat. Bio to prijatelj,
prijateljica, ili neznanac, ili baka, ili bolesnik - svejedno,
ti pruà ruku toj sestri ili bratu, i kroz njega Isusu i
svakom ~ovjeku, osobito onima koji nas mo`da ne vole
ili koje mi nismo dovoljno voljeli. Pruàmo tim stiskom
ruke svoga susjeda u crkvi tako|er ruku naemu pokojniku ili pokojnicima za koje u toj misi posebno molimo.
To je samo jo jedan izraz onoga zajednitva koje se
dogodilo u svetoj `rtvi, darivanjem i Pretvorbom, koje
se izrazilo O~enaem, koje se utvr|uje rukovanjem.
Rukovanje s osmjehom
Sve}enik napokon rekne: "Mir Gospodnji bio vazda s vama!" Prisutni vjernici odgovaraju: "I s duhom
tvojim!"
Ljubav Kristova trajno poziva prisutne na pomirenje. Kako, na koji na~in pokazati, da su okupljeni oko oltara u miru me|u sobom? Treba isklju~iti svaku mr`nju!
U miru je Krist, on je Kralj mira! Najjednostavnije je da
pogledom u o~i i smijekom prema bli`njima
pokaèmo da svima èlimo mir.
Zato mir?
"Pruìte mir jedni drugima". I ti se rukuje s
lijeve i rukuje se s desne strane sa svojim susjedom. to
zna~i taj znak? Ima vjernika koji ne vole to rukovanje.
Mo`da su zatvoreni u sebe. ûo sam od jednog sve}enika koji govori protiv tog rukovanja. On kaè: "Nije dobro to rukovanje jer u mojoj ùpi ima ljudi koji su
godinama zava|eni, krvno zava|eni. I takav ~ovjek
do|e u crkvu, ali ne stane kraj onog svoga zava|enog
susjeda, nego stane kraj prijatelja pa se s njime rukuje, a
za onog susjeda on ne}e niti da zna". Na taj prigovor odgovaram da je to rukovanje znak. Rukovanje zna~i da
ti svima oprata, svakog voli, sa svima ljudima èli
ìvjeti u miru. I ako ti to ne}e, onda se nisi ni trebao rukovati, a na pri~est i onako ne smije i}i. To je jasno.
Isus kaè: "Ako do|e u crkvu da mi prinese svoj
dar...". Znate kakav je to dar? To je molitva. To mi darujemo Bogu. To je sveta Misa! "Pa se sjeti pred oltarom", kaè Isus, "da tvoj brat ima neto protiv
tebe, ostavi svoj dar, oti|i najprije pa se pomiri sa
svojim bratom, onda do|i i prinesi dar". Tako je govorio i u~io Isus.
Daj nam, dajmo...

Veliki dar Kristove `rtve je mir. On je u sebi
svojom krvlju sve pomirio. Mir i ljubav treba
proìmati sve kr}ane, a osobito one koji sudjeluju
u misnoj gozbi. Gospodine, molimo te daj nam svoj
mir. Naa je velika nesre}a to smo neslo`ni, to se
mrzimo, to smo zava|eni. Gospodine, daj da do
srì moga srca dopre tvoj poziv na mir i bratsku slogu.
Na nas ne gledaj s one slabe strane, ne gledaj
nae ispade, nau sebi~nost, lakomislenosti, grijehe,
nego vjeru i svetost svoje Crkve, silnu vjeru, te
àrku ljubav svojih mu~enika i svetaca te sve pomiri i saberi u jedno, da ìvimo u skladu s tobom, s
bra}om i sa samim sobom.
Divnog li prizora, Gospodnji mir, Kristov mir
ide od oltara i iri se od osobe do osobe, sve do najmanjeg brata, sve do najskromnije sestre da prije
pri~esti porui sve zapreke.
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Nitko me nije traìo
........................................................................................
Neki je dje~ak doao ku}i zaplakan. Da bi ga utjeio, djed ga zagrli, ali dje~ak je i dalje jecao. Djed ga
pomilova po kosi nastoje}i ga umiriti. "Jesu li te tukli?"
upita ga. Dje~ak odmahnu glavom. "Je li ti netko neto ukrao?" "Ne", odvrati dje~ak kroz pla~. "Pa to se
onda dogodilo?" upita djed zabrinuto. Dje~ak obrie
nosi} i po~ne pripovijedati: "Igrali smo se skriva~a. Ja
sam se sakrio na dobro mjesto. êkao sam tamo dugo
vremena... Oni su kona~no zavrili igru i poli ku}i, a
mene nitko nije traìo." Dje~ak je drhtao jo uvijek jecaju}i. "Razumije li? Nitko me nije traìo."
Bog nas traì, dolazi i budimo pripravni. Ima jedan
uvjet. Oprostimo bli`njima sve. Tako malo truda, a tako
puno Bo`jeg dara.
........................................................................................
Za razgovor:
- Kad nam je Isus darovao mir?
- Kome pruìti mir?
- Ima li u naoj zajednici onih koji ne
pruàju mir?
- to misli kad pruà mir?
- Ako sam posva|an - to ~initi?
39
18. Lomljenje kruha

- Jaganj~e Bo`ji
Ve} znamo da u Isusovo doba nisu jeli "vekne",
"truce" - ve} je kruh bio velik kao tanjur, a tanak kao
prst. Takav se kruh nije rezao nego lomio. Otac ìdovske obitelji lomio bi i dijelio kruh svim sustolnicima. To
je bio znak posebne ljubavi i nje`nosti prema pojedincu.
I Isus je tako dijelio kruh apostolima.
Zato sve}enik na oltaru lomi hostiju, a dijelove
~esto daje drugim pri~esnicima. Tako se pokazuje jedinstvo. Pape u Rimu nekada su komadi}e posve}enog kruha slali po sve}enicima biskupima u obli`njim crkvama,
da bi ih stavili u svoje kaleè. Takav komadi}, koji se
zvao "fermentum" (kvasac) bio je znak veze i jedinstva,
pa tko ga ne bi dobio morao se zabrinuti...
Isus dobar kao janje!

Dok sve}enik lomi hostiju narod ponavlja zaziv
"Jaganj~e Bo`ji..." Janje,
dobra i mirna ìvotinja, simbol je Isusa. Danas ìvimo
druga~ije. Nismo u naru~ju
nosili janje, pa i ne znamo
koliko je drago i milo! Niti
grize, niti grebe, niti laje...
Cijeli kr}anski svijet rado je
prihvatio usporedbu Isusa i
janjeta. (Samo je Eskimima
to ~udno, jer oni nikada nisu
vidjeli janje. Za njih je simbol dobrote i blagosti "miroljubivi tuljani}"!)
Ivan Krstitelj prepoznaje

Kad se Isus pojavio me|u ljudima prvi put, bio je
tamo Ivan Krstitelj, koji odmah upre prstom u njega i
kaè: "Evo jaganjca Bo`jeg, evo onoga koji oduzima
40
grijehe svijeta", - A ljudi su odmah znali: - Krist je Spasitelj. On }e umrijeti za spasenje svijeta. On }e biti
pri~est. I mi to sad znamo i zato vapimo: "Jaganj~e
Bo`ji, koji oduzima grijehe svijeta, smiluj nam se!"
Krist je dao svoj ìvot za nas i ta se `rtva obnavlja u svetoj Misi. Krist je i hrana, jer vazmeno janje treba jesti.
Tako mi zazivamo s dva zna~enja obiljeèno novozavjetno vazmeno Janje - Krista.
Danas je mogu}e...
Prinose}i `rtvu, Isusa i sebe, sjedamo za stol, prihva}amo Misu kao gozbu. Primamo O~ev dar u pri~esti.
Sjesti s Bogom za stol, s njime jesti i piti, to je bio san
svih starih ljudi iz daleke pretpovijesti. Tek s Isusom
je to postalo mogu}e. Misa je ispunjenje svih najplemenitijih te`nji starih vjernika. Oni su blagovali `rtvovano
janje, èle}i iskusiti to to mi sada doista slavimo.
Nama je mogu}e zato to nas je Isus o~istio od grijeha. Zato to je on postao "Jaganjac koji oduzima grijehe
svijeta". Oni davni ljudi èljeli su svoje grijehe prenijeti na janje ili na kozle, onda ìvotinju ubiti, unititi,
da tako unite grijehe. To nije bilo mogu}e, jer ìvotinja
ne moè odgovarati umjesto ~ovjeka. Isus, pravi ~ovjek,
moè odgovarati za ljude. On je ponio nae grijehe,
uzeo ih na sebe, donio oprost svojom mukom i
smr}u. Sad nas poziva na gozbu. Sve}enik to govori
Okrutna pri~a
Neki je dje~ak po~eo krasti. Saznalo se to i njega uplai pomisao na oca koji bijae poten, cijenjen
i strog ~ovjek.
Te ve~eri u obitelji je bilo veoma napeto. Nakon ve~ere otac i sin su ostali sami. Dje~ak je drhtao
o~ekuju}i najgore. Otac cijele ve~eri nije progovorio ni rije~i. Iznenada je ustao i priao ognjitu. Iz
vatre je izvadio èljezni àra~ kojim se poti~e vatra i
priao stolu. Uplaenom se dje~aku irom otvorie
o~i. Otac je stavio svoju lijevu aku na stol i, ne rekavi ni rije~i, probio je uàrenim àra~em. Dje~ak
nikada vie u ìvotu nije nita ukrao.
Okrutna je to pri~a. Pogledajmo na raspelo
to je Krist sve za nas u~inio? On je umro da bismo
mi ìvjeli.
prije pri~esti: "Evo Jaganjca Bo`jega, evo onoga koji

oduzima grijehe svijeta!"
crkva odustala od davanja vina svim pri~esnicima. Zamislite kako bi to bilo danas, kad bi sav svijet u crkvi pio
iz iste ~ae?
Tko je svet, neka pristupi!

Tako je u davnini sve}enik govorio prije pri~esti. U
isto~noj Crkvi i danas se kaè:
"Sveto svetima!" Danas u Misi sve}enik tiho moli
Isusa da ga izbavi od opa~ina i ne dopusti mu da se od
njega odijeli... Ili moli drugu molitvu, da ga Isus o~uva
od nedostojne pri~esti. Ponavlja jo, podiù}i hostiju,
zaziv Jaganjcu pa kli~e "Blago onima koji su pozvani
na gozbu Jaganj~evu!" A narod odgovara: "Gospodine, nisam dostojan da uni|e pod krov moj, nego samo
reci rije~ i ozdravit }e dua moja!" Ovo su rije~i rimskog vojnika, stotnika. On je molio Isusa da ozdravi njegova slugu. Isus je to u~inio. Rije~i ovog stranca,
"nevjernika" koji je Isusu vjerovao, danas su dio Mise!
Nije ~udo, jer njegova je izreka neto najljepe to
moèmo kazati kad primamo najsvetijeg gosta, Isusa!
"Tijelo Kristovo" - kaè sve}enik i pruà hostiju.
"Amen" - odgovara pri~esnik i prima Isusa.
Gladni na pri~esti?!
Nekad, pitajte svog djeda ili baku, nije se smjelo ni
kapi vode, ni mrvicu hrane uzeti od pono}i onog dana
kad smo se htjeli pri~estiti.
Onda je papa Pio XII. dopustio da se jede 3 sata prije
pri~esti, a nakon koncila dostaje "postiti" samo jedan sat
prije pri~esti, a vodu smijemo
uvijek piti.
Isus nije nita naredio o
postu prije pri~esti, znamo da
su se apostoli pri~estili usred
ili poslije posljednje ve~ere
To zna~i da prije pri~esti ne
jedemo iz potovanja prema
Isusu, i to je crkvena, a ne Bo`ja odredba!
Zato samo kruh?

U jednom se nismo vratili starim obi~ajima: kr}ani
su sve do 13. stolje}a uzimali i kruh i vino. Danas samo
sve}enik uzima pri~est pod obje prilike. Samo u nekim zgodama osim hostije daje se i vino. Mo`da ste vidjeli na nekom vjen~anju kako mladenci piju iz kaleà?
Pravoslavci i protestanti i danas uzimaju pri~est pod
obje prilike. Nije to uvijek zgodno, zato je Katoli~ka
Bila je ratna 1943. u Slavonskom Brodu. Pri~a

mi jedan lije~nik - bolnica je bila krcata ranjenicima i bolesnicima, a on sjedi pored jednog kreveta
nekog ranjenika, i nemo}an gleda kako ranjenik
umire. Lije~nik kaè: "Krvi, krvi bi mi trebalo", - on
govori sam sa sobom na glas, "krvi mi treba da vas
spasim, a gdje }u sad dobiti krvi?"
-Pogleda po sali i vidi samu bijedu. U to nai|e
jedan mladi vojnik koji je ~uo njegove rije~i i kaè:
"Doktore, pa ja bih dao.". Ovaj ga upita:"Koja je
grupa?" - A on kaè: "Nula", "Odli~no, sjedi tu!",
veli mu lije~nik. I kada je ranjeni vojnik primio krv
uskoro se vidjelo da mu je bolje. Ono smrtno bljedilo je nestalo, obrazi se zarumenili, o~i zasjale. Ranjenik je po~eo zapaàti oko sebe, i zapita lije~nika:
"Doktore, to ste vi to sa mnom uradili? Meni je
mnogo bolje!" A lije~nik mu veli: "Evo, ovaj vojnik
ti je dao svoju krv". A ranjenik pogleda vojnika pa
kaè: "Pa kad imamo istu krv valjda smo bra}a.
Do|i da te poljubim!" - I poljubie se.
U svetoj pri~esti se doga|a jo neto ve}e. Ne
samo da istu krv imamo, nego imamo i isto tijelo
Kristovo. Onda smo bliski kao bra}a i sestre. Ili jo
vie: - mi smo udovi istoga Tijela.
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
Za razgovor:
- Zato "lomljenje kruha?
- Je li Isus dobar kao janje?
- Tko je prvi Isusa nazvao jaganjcem?
- Tko je pozvan na "gozbu?
- Prepri~aj primjer o ranjenom vojniku!
-
Vidi o vatri, str. 70.
41
19. Sveta Pri~est

Bez gozbe Misa nije Misa!
Skupiti se oko stola, a ne blagovati - to ba nema
smisla! Mi smo se skupili oko stola oltara pa zar
ne}emo okusiti ono to nam se nudi? Prvi kr}ani nisu
mogli ni zamisliti "ve~eru Gospodnju" (tako su zvali
Misu) bez blagovanja.
Ali u kasnijim vremenima kr}ani su se rje|e
pri~e}ivali. Ili su na Misu svake nedjelje, a pri~e}ivali se - jednom godinje! Djeca se uop}e nisu pri~e}ivala sve dok ne bi postala "tinejdèri". Tek je papa Pio X.,
u prvim godinama 20. stolje}a, dopustio da se i djeca
pri~e}uju. Danas je novi sakramentalni red: na svakoj
Misi treba se pri~estiti. Isus, na doma}in, to nalaè!
On je na Kruh, naa jakost. On je nae Vino, naa

radost. On nas okuplja na gozbu, on je nae zajednitvo, da budemo obitelj, da budemo njegova, Bo`ja,
bra}a i sestre.
To zna~i da nas je na najstariji i najdraì boànski
brat, Isus iz Nazareta, zaista doveo u "drutvo O~evo",
da kao odrasli jedemo za stolom.
Hrana" za poslije
Zar svaka majka ne ostavlja hranu i za one
uku}ane koji ne stignu na ru~ak? Poslije kad do|u,
oni jedu hranu od istoga ru~ka i tako se ipak ne odjeljuju od obitelji. Tako|er se hrana nosi onima koji
su mo`da morali ostati u postelji zbog bolesti, ili
koji su na izletu ili na radu u polju
Iz prakti~nih razloga - jer se lake ~uva i prenosi - u svetohranitu obi~no ne ~uvamo krv Kristovu
pod prilikama vina, nego samo tijelo Kristovo pod
prilikama kruha.
Uz isti stol - samo prijatelji
Zahvala
Nita toliko ne povezuje ljude nego kad se na|u

za istim stolom. Bilo uz jelo, ili uz ~au, ili oboje! U
prola vremena, pa i u Isusovo doba, stol je jo vie pribliàvao ljude, jer su svi jeli iz iste zdjele, pili iz istog
vr~a, lomili isti kruh! No, danas vie znamo o higijeni i
ponaanju za stolom pa nam ba ne bi ilo u prilog kad bi
tako jeli i pili. U ona vremena ljudi nisu bili gadljivi, a o
bacilima nisu imali pojma, pa im je bilo lijepo tako skupa! Isus je to znao i zato je htio da ljudi zajedno blaguju
njegovo tijelo, te tako postanu jo bolji prijatelji, koji se
vole, pomaù, ìve kao jedna obitelj. "Ljubite jedni
druge, kao to sam ja ljubio vas!" - to im je rekao.
Prvi kr}ani su posluali Isusa, voljeli se, sve me|u
sobom dijelili. A danas? Kako izgleda ljubav me|u
nama?
Nakon pri~esti misno slavlje ~esto brzo zavrava.

Ipak ne bi moralo tako biti. Misal predvi|a izri~ito:
"Kad svri pri~e}ivanje, sve}enik, vjernici, ako je
zgodno, neko vrijeme tiho u sebi mole. Ako se èli, ~itava zajednica moè pjevati koji himan, psalam ili drugu
pjesmu pohvalnicu" .
Tada je nadasve zgodno uprili~iti utnju. Trenutci
utnje ne smiju nikad nedostajati u slu`bi Bo`joj. "Pojedinci }e se sabrati u sebi kod pokajni~kog ~ina i nakon
poziva na molitvu; kad zavri ~itanje ili homilija, kratko
}e razmisliti o onome to su ~uli, a poslije pri~esti zahvaljivati i preporu~ivati Bogu svim srcem".
Nakon tihe osobne zahvale zajednica moè jo zajedni~ki pjesmom ili kojom himnom zahvaliti. Ta zahvala se zaklju~uje zavrnom molitvom. U njoj se
sve}enik obra}a jo jednom kao na po~etku svete Mise,
u ime svih vje~nom Ocu. Sa zahvalom je naj~e}e povezana molitva da se sveta Euharistija ostvari u svakodnevnom ìvotu i da vodi vje~nom spasenju.
Otiao je i ostao s nama

Isus je otiao, nema ga vie me|u nama. Ne
moèmo ga vidjeti, kao to su ga vidjeli apostoli, ljudi
koji su onda ìvjeli oko njega. Ali, eto, uvijek se
moèmo na}i oko stola, uzeti kruh i vino, ponoviti njegove rije~i, i on je obe}ao da }e biti s nama, biti na, biti
za nas.
42
Isus i u mrvici i u kapljici!

I u najmanjem komadi}u hostije, ili u kapi vina, nalazi se Isus! Zato kod pri~esti treba paziti! Ali fizi~ari,
kemi~ari i policajci mogu vam re}i da svaka tvar ima jo
sitnije dijelove, da za sobom

ostavlja nevidljivi trag! Ne
pronalaze li policijski psi
zlo~ince po mirisu, to jest po
sitnim ~esticama tvari koje
su iza njih ostale? Ne otkrivaju li pove}ala i mikroskopi
skrivene
tragove?!
Sigurno bi se tako mogle otkriti ~estice kruha i molekule vina na oltaru, na
rukama... Ali budite bez brige! Crkva u~i: ~im kruh i
vino izgube prirodan oblik
i vidljivost, tada u ostacima vie nije nazo~an Isus!
Ostaje posvetni milosni dar.
Svetohranite (tabernakul) sluìlo je u po~etku

za dostojno ~uvanje Euharistije za bolesnike i nenazo~ne na Misi. No s produbljivanjem vjere u Kristovu stvarnu prisutnost u Euharistiji, Crkva je postala
svjesna zna~enja tihog klanjanja Gospodinu - prisutnom pod euharistijskim prilikama. Euharistija
je, naime, najve}i znak nazo~nosti ìvoga Gospodina u zajednici.
Mogli smo uo~iti kako se pored svetohranita
nalazi svjetlo koje uvijek svijetli. To svjetlo nazivamo vje~no svjetlo. Kada je Isus, prisutan u prilikama kruha u svetohranitu, svjetlo je upaljeno. To
nam je znak i poticaj da mu se poklonimo.
Pri~est kod ku}e?

Ne. Pri~estiti se moramo na Misi, tamo zajedno
blagujemo. Ne}ete valjda oti}i nekome na ro|endansku
ve~eru, uzeti komad torte pa oti}i ku}i da to na miru pojedete sami?! Samo ako je netko bolestan, ili u zatvoru,
onda }e mu sve}enik odnijeti hostiju i u njoj prisutnog
Isusa.
U doba prvih kr}ana, kada su se mise sluìle
samo nedjeljom, vjernici su ku}i nosili euharistijski
kruh i uzimali ga sami preko tjedna. Nosili su i zatvorenim kr}anima. Mo`da znate za svetog Tarzicija, mladog Rimljanina koji je prije dopustio da ga zlo~esti
vrnjaci kamenuju i ubiju, nego da mu uzmu hostije Isusa, kojega je nosio zatvorenicima!
Pri~est kao aspirin?

Postaje li ~ovjek bolji kad se pri~e}uje? - pita Jakov!
Vrlo dobro pitanje. Postavljaju ga od vremena do
vremena i odrasli kr}ani. Svakako, ne blaguje se tijelo
Kristovo kao to se uzimaju lijekovi. Kad nas zaboli glava, uzmemo aspirin i glavobolja nestane. Pri~est ne djeluje tako. Ona je susret s Isusom. On nam daje svoj
ìvot, sebe sama, da bismo mogli ìvjeti kao i on.
Kada ti tvoj prijatelj Grga pri~a kako je posudio
svoje igra~ke, pomisli i ti da neto sli~no u~ini jer voli Grgu i htio bi mu biti sli~an. S Isusom je nekako
sli~no. Kad ga susretnemo u pri~esti, on nam kaè: "Ja
sam dao svoj ìvot za ljude kako bi oni nau~ili ljubiti
jedni druge. A to ti ~ini? Ako ti je stalo do njega i ako
voli druge ljude, posebno svoje prijatelje, i ti }e poèljeti da njima neto dobro i lijepo u~ini."
Ako ovo dobro shvatimo, tada }e nam pri~est uistinu pomo}i da postanemo bolji i plemenitiji.
Neki je dje~ak zatvorene lijeve ake dolazio u

kolu. Kad ga je u~iteljica ispitivala, ustao bi i odgovarao drè}i lijevu aku zatvorenu. Dok je pisao,
lijeva je aka bila stisnuta. Jednoga dana u~iteljica
ga pred svima upita zato mu je aka stegnuta.
Dje~ak ponajprije nije htio odgovoriti, no kako je
u~iteljica bila uporna, a i da udovolji znatièlji
ostalih u~enika u razredu odlu~i otkriti tajnu. "Kad
ujutro po|em u kolu, mama mi u dlan lijeve ruke
utisne jak poljubac. Zatim mi zatvori aku i smijee}i se kaè: 'Dijete moje, dobro ~uvaj mamin poljubac!' Zato mi je aka uvijek zatvorena: u njoj je
poljubac moje mame."
Za razgovor:
- Kako je bilo kod prvih kr}ana?
- Tko je pozvan na pri~est?
- Koja je zapreka za primanje pri~esti?
- U ~emu nam pomaè pri~est?
- Kome se nosi posve}en kruh?
- Gdje se sprema preostala pri~est?
- Sastavi jednu zahvalnu molitvu!

Vidi o pjevanju, str. 64.
43
20. Blagoslov - Idite u miru!

Molitva za kraj
Blagoslov
Poslije zajedni~ke zahvale neposredno iza pri~esti

moli se popri~esna molitva. Ona je jednako gra|ena
kao i zborna, kao i darovna molitva. Jezgrovita, kratka,
sadràjna. Ali ima neto interesantno u popri~esnoj molitvi! Gotovo svaka popri~esna molitva pretpostavlja da
su se svi koji su slavili euharistiju, Misu i pri~estili. Ona
to ne kaè izri~ito, ali pretpostavlja. Kaè: "Primili smo
Gospodine tvoj dar", to je pri~est. Ili, "Okrijepio si nas
Gospodine, svojim tijelom i krvlju". Ili pak: "Nahranio
si nas, Gospodine, svojim nebeskim darom". Uvijek
tako. To zna~i da je ta molitva sastavljena u vrijeme kad
su zaista svi pristupali, ve}ina prisutnih ili na sv.
pri~est.
Ako i mi danas
upotrebljavamo tako
sastavljenu molitvu,
onda je to znak da
Crkva i danas èli da
to ve}i broj prisutnih
na Misi (ili bolje
re~eno svi, osim izuzetaka) ide na svetu
pri~est i da od te svete
pri~esti proèti, donose
plodove u svakodnevnom svom ìvotu.
S popri~esnom molitvom zavrava ujedno drugi
glavni dio misnog slavlja - Euharistijska slu`ba.
Kad je popri~esna molitva gotova onda sve}enik
smije proglasiti neke stvari koje ba bitno ne spadaju na
Misu; na primjer ènidbene navjetaje, onda ùpske
oglase; smije pozdraviti Gospu, kako je u nekim krajevima obi~aj! A kad je to sve gotovo, onda slijedi jo
zavrni obred i kraj Mise.
Sve}enik ~ini veliki znak krià i blagoslivlje

okupljenu zajednicu vjernika. To je O~ev blagoslov
djeci koja idu u svijet napasti i iskuenja. Idu prema svojim obiteljima, obvezama i ìvotnim poteko}ama. Treba im pomo}; Bog daje, a mi u vjeri primamo. To je
blagoslov koji je ujedno molitva i svjetlo djeci na
putu, svjetlo koje dolazi iz najuzvienijeg izvora: od
Oca i Sina i Duha Svetoga. îtava je Misa blagoslov
bez premca, a ovo je blagoslov blagoslova, vidljivi znak
svih Bo`jih dobro~instava. U nekim prigodama prije tog
obrasca blagoslova uzima se sve~aniji obrazac blagoslova (na velikim svetkovinama, u prigodi vjen~anja...)!
Gospodin s vama
Susret kr}anske zajednice je zavren, moramo se
razi}i jer nas ~ekaju dnevni poslovi. Razilazimo se
nose}i sebi i svijetu Kristovu ljubav i radost. Ali mi se
nismo rastali s Kristom, on nije ostao u crkvi, on je s
nama i nosimo ga u svakodnevni ìvot o~ekuju}i idu}u
nedjelju i ponovni susret s Kristom i bra}om. Susret s
Kristom nije trenuta~an, on jest i mora pripravljati
vje~nu trajnost. Da to imamo na umu sve}enik nas upozorava: Gospodin je s vama, ne zaboravite da je Gospodin uvijek i svagdje s vama. Ali prije razlaza...!
44
Idite u miru
Idite u miru, Misi je kraj, ali moja ìvotna "misa"
nije zavrila, ona se nastavlja u svakodnevnom ìvotu; kod ku}e, u koli s prijateljima na ulici... U svim
situacijama i kombinacijama svagdanjice mi trebamo
iàrivati u Misi proìvljeno Kristovo otajstvo sve do
njegova povratka. Misa je tek dio ìvota, sredstvo da
kr}anski ìvot o~vrsne za teke borbe svagdanjice u
kojima moramo sa~uvati svoj ìvot s Bogom. Ipak izlaze}i iz crkve u ìvot, moèmo stvarno i}i u miru jer smo
sigurni da je Krist s nama.
Misa ne prestaje
Misa ne prestaje, Krist je u nama i mi ga kao ìva
pokaznica nosimo kroz ulice, u autobus, u kolu, na posao, ku}i... svuda kamo god idemo i gdje jesmo. Naa je
du`nost da budemo klanjatelji dok obavljamo svakodnevne du`nosti, dok u ruci drìm olovku, neku igra~ku
ili `licu... uvijek i svuda kao Krist vriti volju Bo`ju.
Kad je Krist s nama, trebamo s njim sura|ivati na spaavanju dua, zadovoljavati Bogu za grijehe svijeta da njegova Krv ne bude uzalud prolivena.
Idi u miru, u svijet, alje nas Gospodin, nastaviti
svoju kr}ansku i apostolsku misiju, budimo vjesnici radosne poruke i ljubavi. Ne moèmo biti mirni sve dok
jo ima toliko ljudi koji nisu osjetili radost biti Bo`je dijete, koji su àlosni, gladni, bolesni, razo~arani u svojim
nadama... Na nedjeljni susret trebamo nastaviti za
obiteljskim stolom, u prijateljskom razgovoru s ljudima, u djelima milosr|a, u poha|anju i tjeenju bolesnih, u pomaganju siromanih...
Tko ne moli?
Jednoga sajamskog dana neki je seljak svratio u
dupkom punu gostionicu na objed. Tu su obi~no objedovali i najugledniji gra|ani. Seljak je sjeo k stolu
za kojim su ve} sjedili drugi gosti i naru~io od posluìtelja objed. Kad je jelo stiglo, sklopio je ruke i
pomolio se. Ljudi koji su sjedili oko njega promatrali su ga radoznalo i podsmjeljivo, a jedan ga je
mladi} upitao: "Vi se u svojoj ku}i uvijek molite?
Zar se doista svi molite?" - Seljak koji je po~eo mirno jesti, odgovori: "Ne, i u nas ima onih koji se ne
mole." - "Ma nemoj", nastavi mladi} cere}i se. "A
koji se to ne mole?" - "Pa", odgovori seljak, "ne
mole se, primjerice, moje krave, magarac i svinje..."
Bogu hvala
Za vrijeme cijele Mise zahvaljivali smo Bogu, slavili ga i blagoslivljali. I sada radosni zbog ovog susreta
koji nam je u svojoj ljubavi poklonio Gospodin, od sveg
srca velimo: Bogu hvala. Bogu hvala, neka bude i naa
svagdanja molitva i pjesma sve dok ne do|e Kraljevstvo
neba. I u svim poteko}ama i nevoljama hvalit }emo
Boga jer se nita ne zbiva bez njegova znanja i njegove
volje. Ti Gospodine, ho}e da mi vrimo svoje svakodnevne du`nosti. Stoga te molimo, da ti u Misi, koja se
nastavlja, bude naa ìva molitva i hvala.
to }emo ovome nadodati? Ako je Bog za nas, tko
}e protiv nas? On koji ~ak nije potedio vlastitog Sina,
ve} ga je predao za nas, zar nam ne}e dati sve ostalo s
njime?
svijet tvoj mir, tvoju radost, tvoju ljubav. I tako iz dana u

dan, iz tjedna u tjedan, iz mise u misu - napreduje djelo
spasenja - dok se svijet po Kristu ne ispuni Duhom,
dok se ovaj svijet ne preobrazi u vje~no nebesku radosnu gozbu s Bogom.
Semafor
Baka je ula u crkvu drè}i unuka za ruku. Pogledom je traìla malo crveno svjetlo, dola je pred
svetohranite i klekla da se pomoli. Unu~i} je pogledavao ~as malo crveno svjetlo ~as baku, a onda
odjednom povikao: "Bako! Ho}emo li, kad bude
zeleno, i}i dalje?"
Malo svjetlo ne}e nikada biti zeleno. Ono neprestano ponavlja: "Zaustavi se!" To je stijena. Jedina prava stijena uz koju ljudska bi}a mogu
spustiti svoja sidra, jedino pristanite u kojem je
istinski odmor mogu}. "Do|ite k meni svi vi izmoreni i optere}eni, ja }u vas odmoriti."
Isusova prva propovijed bijae: "Obratite se
jer je k vama dolo kraljevstvo Bo`je." Me|u nama
je. Ali koliki to zapaàju?
Biljeke:
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
........................................................................................
to nakon Mise?
Nakon pri~esti i blagoslova po}i }emo ku}ama.
Svakako druga~iji, bolji nego to smo doli. Kao Mojsije kad je siao sa Sinaja, gdje je s Bogom drugovao.
Moramo mijenjati svijet
u kojemu ìvimo. Moramo
u svijet pretakati to svjetlo,
tu radost, tu istinu i tu ljubav koju smo s Isusom
doìvjeli. Onda }emo u
nedjelju, ili jo prije, ponovno na Misu, da se ponovno pro~istimo, ogrijemo, nahranimo, kako bismo mogli, Isuse, nositi u
........................................................................................
........................................................................................
Za razgovor:
- Kako se osje}amo nakon Mise?
- Moèmo li nekoga pozvati u crkvu?
- Kojim rije~ima sve}enik zavrava Misu?
- Ima li Misa kakve veze sa naim ìvotom?
- Opii jedno misno slavlje! to ti je najljepe?

Vidi o vodi, str. 70.
45
46
Primjeri (uz teme)
Liturgijsko znakovlje
Uvo|enje u ministrantsku slu`bu
Grafi~ki prikazi
47
Primjeri*
MISA - USPOMENA
NA NAJDRA@EG
Kao ùpnik ~esto sam obilazio ùpljane. Prigodom

godinjice smrti Tomislava, branitelja u Domovinskom
ratu, koji je bio jedan od mojih najboljih ministranata,
odlu~io sam posjetiti njegove roditelje. Ostali su vjerni
Bogu unato~ gubitku svog jedinca. Samo u Njemu
traìli su utjehu u patnjama.
Da bi oni ìvjeli
Tomislav je nastradao kod ku}e i to posljednjeg
dana dopusta. Neprijatelj je tih dana bjesomu~no tukao
po naem mjestu. Zrakoplovi su nadlijetali ne samo nae
selo, ve} i mnoge dijelove Hrvatske. Bombe su praskale
na sve strane, te se nije moglo mirovati ni no}u ni danju.
Dok su roditelji i susjedi molili krunicu u podrumu,
ku}a je bila pogo|ena. Krhotine, lom i ruenje. Htio ih je
sve zatititi. Svojim je tijelom pridràvao gredu koja se
uruila, kako bi roditelji i susjedi mogli otpuzati u susjedovu ku}u. I kad je posljednji doao u sklonite, najednom se ~ulo osipanje, zatim teki udar u nau ku}u.
Dola je ekipa. Izvukli su ga ispod ruevina. Ve} je bio
mrtav.
Na godinjicu Tomislavove smrti, majka je tiho

zborila: "@rtvovao se za nas. Da je bilo mogu}e prije odmaknuti gredu, on bi sada bio ìv." Otac je nadodao:
"Danas je godinjica smrti naeg sina. To je za nas kao
da se dogodilo ju~er. Stoga }emo izmoliti krunicu. Mi
ìvimo, jer je on umro za nas. Recite, gospodine
ùpni~e, ne podsje}a li ovo na Isusa Krista?" upitao
me otac. Potvrdio sam: "Da, sigurno!"
* Neki primjeri su uzeti iz "Pri~om kroz Misu"
48
Ostao sam jo malo s njima u razgovoru, a onda sam

poao sluìti ve~ernju svetu Misu. Dok sam izlazio iz
sakristije, primijetio sam to dvoje divnih samozatajnih
staraca. Za vrijeme cijele svete Mise razmiljao sam o
njihovim rije~ima: "@rtvovao se za nas. Umro je za nas
da bi mi ìvjeli".
Da bi mi ìvjeli
Na oltaru kri`, svije}e i cvije}e. Upravo kao kod tih
starih ljudi! Sveta Misa je uspomena na Najdraèg.
Umjesto slike vojnika preda mnom stoji slika krià. Mi
smo ljudi bili u opasnosti da idemo prema vje~noj propasti. On je uzeo gredu krià na svoja le|a. Umro je na
dvjema gredama, na kriù. Mi dolazimo zahvaljuju}i
Njemu u crkvu, svoj drugi dom gdje crpimo i nalazimo
pomo} za ìvot.
Mladi vojnik slika je naeg Spasitelja Krista. Kao ti
stari ljudi, smijemo i mi moliti sa zajednicom: "Po Isusu
Kristu Tvome Sinu!". Smijemo i mi poslije pretvorbe sa
svima kazati "Tvoju smrt Gospodine navijetamo!".
Misa je uspomena, ujedno hvala Sinu Bo`jemu, koji
je umro da bismo mi ìvjeli. Razmiljamo o svemu to je
Sin Bo`ji za nas u~inio, kako se za nas `rtvovao do smrti
na kriù. Zahvalimo mu. Sveta Misa je jo mnogo vie.
Isus nije tu samo u slici, u sje}anju i u uspomeni. On ìvi.
On je tu osobno i zbiljski prisutan u kruhu i vinu.
RJE[ENJE
Veselo i pro`drljivo jato golubova nastanilo se
obi~no u trijemu jedne crkve. Nakon vjen~anja, na veliku radost bezazlenih ptica, pukotine na plo~niku napunile bi se riòm koja se baca na mladence. Poneko bi
zrno palo ~ak i preko crkvenoga praga, pa su oduevljeni golubovi ulazili u i u crkvu. Oni koji su ostajali u
crkvi za vrijeme nedjeljnih liturgijskih slavlja, privla~ili
su pozornost vjernika i tako im oteàvali pribranost.
Ovdje se i ne osvr}emo na ru`ne "tragove" koje ostavljaju na kipovima svetaca.
Ogor~eni je ùpnik sazvao izvanrednu sjednicu Pastoralnog vije}a s jednom jedinom to~kom dnevnog
reda: prona}i rjeenje problema s golubovima. "Na svaki na~in moramo neto poduzeti da golubovi ne ulaze u
crkvu!", rekao je ùpnik odmah na po~etku.
Prvi se za rije~ javio vije}nik, mo`da potomak kralja Heroda, koji je rekao "Stavimo u riù otrova i rijeit
}emo se golubova!" Mnogi vije}nici, franjeva~kog
duha, èstoko se usprotivie: "Nipoto!
Premjestimo ih radije u naputenu seosku ku}u gdje

}e se jato dobro osje}ati!" No ni to rjeenje nije bilo
prakti~no. Odba~en je i prijedlog da se golubova rijee
uz pomo} ptica grabljivica kao i onaj da se postave
ì~ane mreè na crkvena vrata i prozore. Na kraju, kad je
ve} nastala neugodna utnja, najstariji vije}nik upita:
"Pa dobro, èlite li vi doista da golubovi vie ne ulaze u
crkvu?"
"Da!", povikae vije}nici uglas.
"@elite da ih nikad vie ne vidite u crkvi ?"
"Da!" odgovorili su ostali nestrpljivo.
"Rjeenje je vrlo jednostavno", odgovori starac.
"Krstite ih, pri~estite, podijelite im sakrament svete
potvrde i nikad ih vie ne}ete vidjeti u crkvi."
TAJANSTVENO
"DUGME"
U jednom gradi}u bilo je slavlje i blagoslov obnovljene tiskare. Naime, direktor proizvodnje izumio novi
patent od kojeg se o~ekivao znatan napredak. Vlasnik tiskare i radnici odlu~ili su dati sve od sebe kako bi tako
obnovljena tiskara to prije
krenula s radom. Po zavretku
radova dogovoren je dan otvorenja obnovljene tiskare. Skupila se cijela elita gradi}a kako
bi s vlasnikom tiskare i radnicima obiljeìli taj veliki
doga|aj.
Vlasnik je odrào kratak govor. Kad je pokrenuo
prekida~, svi su napeto o~ekivali otisnute listove papira.
Nita od toga. ûli su se komentari: Strojevi besprijekorno rade; lampice svjetlucaju kao da je sve u redu.
Mladi u~itelj je pa`ljivo motrio strojeve te udarivi dlanom o dlan uzviknuo: Treba uklju~iti dugme za
uvla~enje papira! U~inili su to odmah. Gle ~uda, ubrzo, jedan za drugim su po~eli izlaziti otisnuti listovi papira. Gradona~elnik se ~udio brzini, a ùpnik je kazao:
I najljepi stroj ne vrijedi nita, ako ga ne znamo uklju~iti u rad!.
Taj divni Bo`ji izum

Sveta Misa je jedan divni "izum" naega Spasitelja
koji je naredio apostolima: "Ovo ~inite meni na spomen!" Uvijek, pri ulasku u crkvu, najprije se pomoli za
predano sudjelovanje kod svete Mise, jer nije dovoljno
biti prisutan samo tijelom. To se doga|a kad je vjernik u

crkvi, a ne moli, ne razmilja, ne pjeva, nema ni jedne
rije~i za svoga Gospodina i Spasitelja. Njegovo je srce i
dua negdje drugdje.
Kod svake sv. Mise dolazi Bog me|u nas. U tiini
Bo`jega hrama, otvorivi duu Bogu, sigurno }e svatko
osjetiti toplinu u srcu i ako iskreno moli, na}i rjeenje i
za najve}e probleme. Treba aktivno sudjelovati srcem i
ustima, duom i tijelom kod Kristove `rtve. To je ono tajanstveno dugme koje nas pokre}e! Cijela ta krasota i
blago, ne}e nam koristiti ako nam je Misa dosadna, ako
na Misi brbljamo ili drijemamo, ako nismo pritisnuli
ono tajanstveno dugme kako bi se otvorili za Misu, predali svoje misli, srce i duu Bogu, kako bi se snaga svete
Mise mogla odraziti u nama.
NA[E
KR[TENJE
Neki ameri~ki misionar ispri~ao nam je doìvljaj iz

svog ìvota. U dugom misijskom radu obratio je mnogo
pogana. Me|u njima bio je i jedan starac od 70 godina.
Vrlo pobo`no je primio sakrament krtenja i zapo~eo
ìvjeti pravim kr}anskim ìvotom. Nedugo zatim teko
se razbolio.
Skupie se oko njega ro|aci i prijatelji da ga malo
utjee i razvesele. U razgovoru upita jedan mladi} starca: "Djede koliko je tebi godina?" "Dvije godine", odgovori starac Na to svi prasnue u smijeh, misle}i da se
starac ho}e jo jedanput naaliti prije smrti. Ali stari se
nije alio, nego jo jedanput
posve ozbiljno re~e: "Ja
sam star to~no dvije godine
i nimalo vie!"
"Pa kako to moè biti",
upitae ga svi prisutni
~ude}i se. "Evo kako", odgovori starac, "krten sam
prije dvije godine, te sam
istom tada po~eo ìvjeti
boànskim ìvotom i mogu
re}i sa svetim Pavlom apostolom: "Ne ìvim vie ja
nego Krist ìvi u meni!"
Taj je starac vrlo dobro upamtio, to mu je misionar
govorio o sakramentu krtenja. Krtenjem se ~istimo od
svih grijeha. Osloba|amo isto~nog grijeha. Dobivamo
novo odijelo, odijelo milosti, postajemo djeca Bo`ja.
49
DODATAK - Primjeri
to nam "kriànje" govori?

Svaki put kad ulazimo u crkvu, kriàmo se svetom
vodom. Doti~u}i ~elo, prsa i ruke simbolika nam govori
da o Bogu razmiljamo, Boga ljubimo, za Boga radimo.
Sveta Misa zapo~inje kriànjem. Svaki novi dan
zapo~inje kriànjem. Kriàmo se prije jela, kad zapo~injemo putovanje, neki novi posao, kad smo u strahu, kad
idemo na po~inak. Kriàmo se i time izraàvamo svoju
odlu~nu èlju: ìvjeti ìvotom krtenih u Bo`joj blizini.
Znak krià uvijek nas podsje}a na to to smo i od
koga smo. To ne smijemo nikada zaboraviti. Kriàti se
trebamo pobo`no i odmjereno jer kriànjem zazivamo
Oca, Sina i Duha Svetoga. Nije dobro u kriànju samo
nesvjesno rukom "mlatiti". Bog nas vidi u svakom trenutku, a gledaju i ljudi koji jedva ~ekaju da nam mogu
neto prigovarati.
JABUKA
Mo}ni i veoma bogati kralj Bengodija svako je jutro

primao darove svojih podanika. Dobio je sve to se moglo poèljeti, pa se po~eo dosa|ivati. U mnotvu darovatelja uvijek bi se naao i jedan utljivi prosjak, koji bi
kralju donio jabuku, a onda se tiho povukao. Kralj, koji
je navikao primali druga~ije darove, mrzovoljno bi primio siromahov dar, a tek to bi se ovaj udaljio, po~eo bi
ga ismijavati. U tome su ga slijedili i ostali dvorjani.
Prosjak se nije dao smesti. Dolazio je svako jutro da u
kraljeve ruke poloì svoj dar. Kralj bi uzeo i s uobi~ajenom gestom poloìo jabuku u koaru koja je stajala pored prijestolja.
Tako se koara s vremenom do vrha napunila
skromnim, ali od srca ponu|enim darovima. Jednoga
dana omiljeni kraljev majmun uze jednu od tih jabuka,
zagrize, ali odmah sve ispljune pred kralja. Kralj iznena|en pogleda, kad gle: u sredim jabuke svijetlio je dragocjen biser. Brè bolje otvori on sve jabuke u koari i u
svakoj na|e takav biser. Ugodno iznena|en, pozove
~udnoga prosjaka i zapo~ne ga ispitivati. "Donio sam ti
ove darove, gospodaru" odgovori ~ovjek "da bih
te podsjetio kako ti ìvot, svako jutro daruje prekrasni
dar, koji ti zaboravlja i odbacuje, jer si okruèn prevelikim bogatstvom. Taj dar je novi dan koji zapo~inje."
50
POKAJANJE
ZA SPASENJE
Trojica mladih |avola do|oe na zemlju da u prakti~nom radu dovre svoje naukovanje. U razgovoru sa
|avolskim poglavicom, iznijeli su planove o tome kako
kane zavesti i upropastiti ljude. Prvi re~e: "Ja }u ljude
uvjeravati da nema Boga". Sotona odgovori: "Time
ne}e ba mnoge pridobiti za nas. Jer ve}ina ljudi barem
sluti da postoji Bog. U svom srcu imaju sklonost vjerovanju u Boga. Tu im sklonost ne}e lako i~upati iz
srca." Drugi re~e: "Ja }u ljudima govoriti da nema pakla
i da se ne moraju bojati kazne zbog svojih grijeha." Sotona odgovori: "Jedva da }e na
taj na~in koga zavesti. Mudri
ljudi ve} odavno znaju da pakao postoji i da }e svako zlo biti
primjereno ka`njeno." Tre}i
re~e: "Ja }u ljude nagovoriti da
sve odga|aju, govorit }u im da
nema nita to bi se moralo
u~initi odmah i sada.""Idi na
posao", re~e Sotona, "ti }e
uspjeti. Tisu}e }e prevariti i
dovesti u nae ruke."
Bez oklijevanja
Sotona zna gdje je ~ovjek najslabiji, gdje moè udariti. Svi se bojimo priznati grijehe. Odga|amo otvoreno
razgovarati s Bogom, sve mu priznati i pokajati se. Ne
smijemo odga|ati pokajanje ili ispovijed. Ve} sutra
moè biti kasno. Ne znamo ni dana ni ~asa kad }e Bog
pokucati na naa vrata, kad }e nas pozvati da stupimo
pred lice pravde. Ne dopustimo da nas zatekne nespremne. @ivimo tako kao da }e nas ve} no}as Bog pohoditi.
@ive}i u miru, pravednosti i ~isto}i mo}i }emo ga
primiti ~ista srca i uzdignute glave. Bog nam daje puno
prilika da budemo ~isti, da budemo djeca Bo`ja. Iskoristimo tu priliku! Ve} danas na po~etku svete Mise pokajmo se. Neka to bude iskreno i ponizno. Priznajmo
Gospodinu svoje grijehe i zamolimo ga da nam oprosti.
Svjesni svojih grijeha i pogreaka, kajemo se zbog njih,
molimo Gospodina za oprost, da nam se smiluje da ne
grijeimo vie. Bog sigurno ne}e ostati gluh na nau
molbu, a mi }emo mo}i dostojno sudjelovati na svetoj
Misi, o~i}eni i oslobo|eni od grijeha. Primit }emo svetu pri~est. Nae srce i naa dua pjevat }e Gospodinu
najljepu pjesmu zahvale.
OPRO[TENJE
Neki dobar, ali prili~no slab ~ovjek, ispovijedao se
redovito kod svoga ùpnika. Njegove su ispovijedi bile
nalik pokvarenoj plo~i: uvijek iste slabosti, i uza sve to
uvijek isti veliki grijeh. "Dosta toga!" - re~e mu jednoga
dana strogo ùpnik. "Ne smije se poigravati s Gospodinom. Zapamti dobro, ovo je posljednje odrjeenje koje ti
dajem!" Petnaest dana kasnije ~ovjek ponovno do|e i
ispovjedi svoj stari grijeh. Ispovjednik doista izgubi
strpljenje: "Zar te nisam upozorio. Ne}e dobiti odrjeenja, tako da zna..." Potiten i uvelike posti|en, ~ovjek
se digne i iza|e. Na zidu tik uz ispovjedaonicu visilo je
veliko raspelo. ôvjek ga pogleda. U taj hip oìvje Isusova ruka i on, odvojivi je od krià, na~ini znak oprotenja: "Ja te odrjeujem od tvojih grijeha... Svatko je od
nas povezan s Gospodinom dugim konopcem. Kad god
po~inimo grijeh, konopac se prekine. Kad se pokajemo,
Bog ponovno sveè konopac, koji postaje sve kra}i.
Tako se svakim oprotenjem sve vie pribliàvamo
Bogu.
"Kaèm vam, tako }e na nebu biti ve}a radost zbog
jednog obra}ena grenika negoli zbog devedeset i devet
pravednika kojima ne treba obra}enja." (Lk 15,7).
SPA[AVAJ NAS
GOSPODINE
Godine 1912. svjetsko ~udo od tehnike, putni~ki

brod Titanik sa 2300 putnika krenuo je iz Engleske u
Ameriku. Na brodu su bili engleski plemi}i, ameri~ki
industrijalci, te siromani radnici koji su ùdili za novim
ìvotom u Americi. Brod je bio masivan da se jedva
osje}alo kretanje. Mo}ni strojevi u utrobi Titanika, gotovo nisu uzrokovali vibracije, ~inilo se kao da rade
beumno. Zbog njegovih
osobina nazvali su ga "Nepotopivi"!
Poruke, da morem plutaju sante leda, operateri nisu
shvatili ozbiljno. Posljednju
poruku, koju je operater primio, stavio je ispod hrpe pa-
pira i zaboravio na nju. Da je pro~itana na vrijeme, mogla je spasiti stotine ljudi. Brod je udario u ledenu gromadu. Tragedija je bila neizbje`na. Zapo~ela je
najpoznatija drama u pomorskoj povijesti, nastala je
zbrka koju smo mogli gledati u filmu "Titanik". Mnoge
ène nisu htjele ostaviti muève. Gotovo ni jedan ~amac
za spaavanje nije bio popunjen do kraja. More je pokazalo da je ipak ja~e od "nepotopivog". Brod je tonuo.
Poslane su "SOS" poruke (kratica zna~i: spasi duu svoju). Traìli su pomo}, spas. I dok je brod tonuo, orkestar
je svirao "Bliè o Boè moj". Od 2300 putnika uspjelo
se spasiti samo 705.
"SOS" Gospodinu
I mi u potrebi kli~emo i vapimo: Gospodine smiluj
se, Kriste smiluj se. aljemo Gospodinu "SOS poruke".
Krist nema operatera, to bdije 24 sata da ~uje sve nae
vapaje; a ipak neprestano slua. Boli ga svaki na uzdah. Teko mu je kad patimo, kad smo u nevoljama, bolestima i poteko}ama. Tko }e nam pomo}i? Ljudi bi
donekle mogli, ali su previe sebi~ni, vole isklju~ivo
sebe. Izbavljenje dolazi od Gospodina.
Bog je taj koji nam èli pomo}i. On to moè i ho}e.
Imajmo povjerenja u Bo`ju ljubav i mo}, svoj ìvot predajmo u Kristove ruke. Zato uvijek, ne samo u svetoj
Misi, s pravom zovimo Gospodina neka nam pritekne u
pomo}. Poalji nam Gospodine svoj ~amac za spaavanje jer smo bez Tebe slabi i nemo}ni i ne moèmo dalje. Gospodine, smiluj se! Kriste, smiluj se
PRSTEN U BLATU
Jedan glasoviti propovjednik jako je volio djecu.
Upotrebljavao je vrlo jednostavan i slikovit govor kako
bi djeci pribliìo Boga. Tako nekom prigodom ispri~a
djeci sljede}u pri~u!
Imao neki kralj skupocjen zlatan prsten s dragim
kamenom, koji mu je bio posebno drag! Jednoga dana
kralju padne prsten u kanal.
Pogledao je, vidio je da je
kanal sav prljav i blatan, i
vrlo se raàlostio. A prsten
mu je bio posebno drag. Stoga kralj odlu~i poniziti se i
uprljati svoje kraljevsko
51
DODATAK - Primjeri
ruho. Nije htio zvati svoje sluge nego je sam èlio prona}i prsten. Odloì stoga svoju kraljevsku odje}u i si|e
u blatnjavi kanal u potrazi za prstenom. Nije ga lako
mogao prona}i. Traìo ga je i traìo Kona~no ga je
naao i s velikom rado}u odnio u svoju pala~u!
Tko je taj Kralj?

Kralj jest Isus Krist, prsten je slika ljudskog roda, a
dragi kamen dua ~ovjeka. ôvjek je iz lijepog raja
Bo`je blizine pao u blato grijeha. Da spasi prsten
~ovjeka, Bog nije traìo nekoga me|u an|elima da pomogne ~ovjeku da se izvu~e iz ljage grijeha, nego je poslao svoga Sina. On je postao ~ovjekom, preuzeo na
sebe nau bijedu i kroz 33 godine traìo prsten ljude
grenike! Pronaao ga je svojim u~enjem i velikom ljubavlju, te tekom mukom, smr}u i uskrsnu}em doveo ga
natrag Bogu u o~insku ku}u.
Kako je po~elo?
Sve je po~elo kad se Isus rodio u Betlehemu. An|eli
su pjevali: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim! Bo`ja slava i ljudska sre}a
to je zapravo jedno te isto! ôvjek je, naime, Bo`ja
ljubav, njegova radost i njegova proslava. Zato je i stvoren na sliku Bo`ju. Kada me|u ljudima vlada mir i ljubav, onda je ta zajednica sva sli~na Bogu. ôvjek,
budu}i da je stvoren od Boga i to na njegovu sliku, pripada Bogu i Njemu izri~e svoje molbe, zahvale ali izri~e
hvalu i slavu zbog bezgrani~ne ljubavi koja nam je darovana. Pa i kad je ~ovjek upao u blato grijeha Bog ga
ne naputa.
Naa najja~a molitva, zahvala i slava ispunjava se u
svetoj Misi. Tako i mi svake nedjelje i blagdana u svetoj
Misi slavimo Boga rije~ima: Slava Bogu na visini! To je
jedna od najstarijih molitava. S Kristom, koji je ro|en u
bijedi betlehemske talice radi nas ljudi, rije~i SLAVA
BOGU donose an|eli i prenose ih pastirima. Kasnije,
ljudi su je pjevali ili izgovarali jutrom da pozdrave novi
dan. Slava Bogu jedan je od bitnih dijelova mise, izostavlja se samo kad se slave mise u vrijeme Adventa ili
Doa}a, te u Korizmi.
U Molitvi Slava Bogu na visini nita ne traìmo.
Naa je radost to mislimo na Boga i to Ga slavimo.
Kad nekoga zaista volimo, ne gubimo vrijeme da mu
pripovijedamo o svojim nevoljama, nego se radujemo
to smo s njim. Stoga i sada recimo:
Slava Bogu na visini!
I na zemlji mir ljudima dobre volje!
Hvalimo Te, blagoslivljamo Te. Klanjamo Ti se.
Slavimo Te!
52
VIDJETI BOGA
Jednoga dana kralj je sazvao sve ~arobnjake, mudrace i sve}enike svog kraljevstva. Zaprijetio im je najteìm kaznama ako mu ne uspiju pokazati Boga. Jadnici
su o~ajni ~upali kosu od muke ne znaju}i to da ~ine,
kad li se pojavi neki pastir koji svima obe}a da }e rijeiti
problem. Oni ga ùrno dovedoe pred kralja. Pastir
iza|e s kraljem na balkon, pokaza mu sunce i re~e: "Gledaj gore!" Kralj na~as pogleda i brzo oborivi o~i povika: "Ho}e li da oslijepim?" "Gospodaru moj", re~e
pastir, "sunce je tek malo Stvoriteljeve djelo, blijedi
odraz njegova sjaja... Kako misli gledati u njega kad ti
se sam pojavi?"
U~enik je svakodnevno postavljao isto pitanje:
"Kako mogu prona}i Boga?" I svakoga je dana primao
isti tajanstveni odgovor: "Mora ga èljeti". "Ali ja ga
èlim svim srcem, zar ne? Zato ga onda ne nalazim?"
Jednoga dana u rijeci se sa svojim u~enikom kupao
u~itelj. On gurne mladi}evu glavu u vodu i zadrì je pod
povrinom, dok se ovaj na sve na~ine otimao da se oslobodi. Sutradan je u~itelj zapo~eo razgovor: "Zato si se
onako izbezumljeno otimao dok sam ti drào glavu pod
vodom?" "Zato to sam o~ajni~ki traìo zraka." "Kad
dobije milost da traì Boga kao to si traìo zrak, na}i
}e ga."
TI[INA,
GOSPODIN GOVORI
Sveti Antun Pustinjak, ìvio je u 4. stolje}u. Povukao se u egipatsku pustinju s nakanom provoditi ìvot u
tiini, molitvi i radu. Htio je ostati nepoznat svijetu i ìvjeti jedino s Bogom i za Boga. Glas o njegovoj svetosti
proirio se nadaleko te je dopro i do uiju cara Konstantina. Antun o tome nije nita znao. Gle, jednog dana
osvane u pustinji glasnik, predade mu carevo pismo. U
njemu car Konstantin pozdravlja Antuna i preporu~uje
sebe i svoje podanike u njegove pobo`ne molitve.

Do~uvi za to, pustinjaci se skupe oko Antuna i zamole
ga da im pokaè i pro~ita carevo pismo. Bili su veoma
znatièljni, to pie veliki car, kako izgleda njegov potpis, pe~at itd.
Pismo s neba
Ve} stolje}ima odjekuju Bo`je rije~i u naim crkvama. Tu se u tiini crkve predajemo Bogu, sluamo Njegovu rije~. Svojom nas rije~ju Bog zove, pou~ava, kori,
tjei i lije~i nau duu. Gospodin nas èli uvesti u boànski ìvot, saop}iti nam svoje planove spasenja.
îtaju}i Sveto pismo svaki ga kr}anin doìvljava
kao pismo s neba. Nisu to rije~i bilo koga. To je Pismo s
neba koje je Bog pisao za nas. Koliko nam je potreban
kruh da se hranimo, toliko nam je potrebna Bo`ja rije~
da bi naa dua ìvjela. Kao to pie u svetom Pismu:
"Ne ìvi ~ovjek samo o kruhu nego o svakoj rije~i koja
izlazi iz usta Bo`jih."
Sluaj! Bog govori

Dok sluamo biblijsku poruku, osje}amo se znatièljnima poput pustinjaka okupljenih oko svetog Antuna. Sluaju}i Kristovu rije~ na ìvot dobiva novi
smisao. Postajemo svjesni sebe, svoga ìvota i Boga koji
nam govori. Trebamo se potruditi, i u sebi, u svojoj nutrini znati ~uti i prepoznati Bo`ji glas, glas koji nas vodi
k stolu Bo`je rije~i. îtaju}i poruke Starog zavjeta
uvi|amo da Gospodin i tada, preko glasnika - proroka i
sve}enika hrani Bo`ji narod svojom rije~i.
Rije~ je posve blizu, u naim ustima, u naem srcu.
Sluamo je da bismo po njoj ìvjeli, jer ona daje svjetlo i
snagu ìvota. Bog nas svojom rije~ju u~i ìvotu, vodi nas
cestom koja je ~as vijugava, ~as ravna. Bog nam omogu}uje da odlu~imo ho}emo li sluati Njegovu rije~ i
do}i u Kraljevstvo Bo`je ili se ogluiti.
Sluajmo pa`ljivo Bo`ju rije~. U njoj su kazane sve
tajne naeg ìvota. Spremimo ju duboko u srce. Neka
nam Bo`ja rije~ bude nada i radost ìvota.
BU\ENJE
MOKROM SPU@VOM
Na jugu Engleske ìvjeli su redovnici u jednom velikom samostanu. Ispred samostana je bio prekrasan
cvijetnjak. Nije se znalo to je u njemu ljepe: ljubice
koje u rano prolje}e provire, ili plavi zumbuli to svojim
mirisom ispunjavaju okolicu, ili cvatovi jorgovana, ili

crvene ruè kojima na laticama svako jutro zablistaju
kapi rose ili bijeli, ùti i crveni tulipani, ili kao nebo plave, krhke perunike, ili mali
nje`ni sunovrati
Uz samostan djelovao
je i zavod za dje~ake. Redovnici su ih pou~avali latinski, gr~ki, i druge
predmete. Iako su dje~aci
mnogo u~ili, imali su vremena i za sve ostalo. Oko
samostana bio je i prostor
za igranje, i bazen za plivanje. U okolici je bilo lijepih
crkava i dvoraca gdje su dje~aci razgledali razna umjetni~ka djela velikih slikara i kipara. Dok bi boravili u
vrtu, igrali se ili plivali, ili razgledali crkve i dvorce, zaboravljali bi na muke oko u~enja. Uve~er su bili svi
umorni. Dosta je bilo samo ugledati krevet i o~i bi se
sklapale. A no} im je bila veoma kratka.
Neki su zaspali
Ustajali bi prije svanu}a. Bu|enje je bilo neobi~no.
Jedan od mladi}a iao je od kreveta do kreveta i budio
ih. Doavi do kreveta, pozdravio je: "Hvaljen Isus".
Probu|eni je dje~ak odgovorio: "Navijek. Amen!". Ako
ne bi odgovorio, taj bi jo glasnije ponovio. Kad ni tre}i
put nije ~uo odgovor, mladi} bi namo~io spu`vu u hladnu vodu i njome preao preko lica dje~aka koji se nije
probudio. Tada bi se kona~no za~ulo: "Navijek.
Amen!".
Radosno s pjesmom
Sveta Misa je susret s Bogom. U njoj Isus dolazi
me|u nas, govori nam i mi mu pjesmom odgovaramo.
Kad ne bismo odgovarali, ne bi bilo razgovora i izgledalo bi kao da spavamo, kao da nas je netko natjerao da
do|emo u crkvu.
U svetoj Misi Bog govori nama, a mi odgovaramo
na njegovu rije~. Pjesma je najbolji odgovor na Bo`ju
rije~. Kroz pjesmu psalam, Bo`ja rije~ najbolje odjekuje u naoj nutrini. Kroz pjesmu najbolje primamo
Bo`ju rije~. Pjesmom izraàvamo povjerenje, vjeru i
predanost drugomu. Pjevaju}i dolazimo pred Boga
onakvi kakvi jesmo, oslanjamo se na Boga i njegovu
rije~ u svojoj vjeri, nadi i ljubavi.
Zato svaki trenutak proveden u crkvi iskoristimo za
razgovor s Bogom. Pjevajmo i molimo zajedno s drugima kako ne bi morali "mo~iti spu`vu" u hladnu vodu da
bismo ostali budni i pripravni na razgovor s Bogom,
nego veselo stupimo u razgovor s Njim.
53
DODATAK - Primjeri
NARODE
MOJ LJUBLJENI
Dogodilo se to u srednjem vijeku. Kralj je odlu~io

poslati svog sina u daleki grad, da se tamo koluje. Sin
gorko pla~e. Otac mu veli: "Sinko, smiri se, mi }emo te
u mislima pratiti. Svakog tjedna }u ti pisati i opisati sve
to se kod nas doga|a!" Sin otputuje. Koliko je za njega
bilo veselje svako pismo koje je primio od oca. Bez prestanka bi ga drào u rukama, pa ~itao i opet ~itao. Ta pisma, koja je pisala ruka njegova oca i koja su mu
otkrivala, to se doga|a u njegovoj obitelji i zemlji.
Apostolska pisma
Tako je i s nama. Zemlja na kojoj ìvimo za nas je
tu|a zemlja. Naa prava domovina, naa prava nebeska
obitelj je gore. Ali hvala Bogu, Otac nebeski nije nas napustio. On nam pruà u Novom zavjetu zbirku svojih poruka, iz kojih nam Crkva stavlja pred o~i za vrijeme
Mise po jedan odlomak. Kao to se kraljev sin radovao
~itaju}i o~eva pisma, tako se i mi veselimo i pa`ljivo sluam, kad nam se ~ita poslanica. Nakon ~itanja odgovaramo: "Bogu hvala!"
Vijest oslobo|enja
Neki kralj je
spremio veliku gozbu u svom dvoru i
kod stola biranih jela
i rijetkih vina vladalo
je najveselije raspoloènje. Kralj je mislio i na zatvorenike
pa je htio i njih u~initi dionicama veselja
toga dana. Poalje im
jednog ~asnika, koji
im donese veselu vijest: "Vi ste slobodni, slobodno se vratite ku}ama, u svoju domovinu i svojim obiteljima!"
Prije dolaska Spasitelja na zemlju ljudi su bili
osu|eni na tamu. Do|e On i navijesti radosnu vijest: "Ja
sam va osloboditelj, ja }u sruiti vae okove i osloboditi vas ropstva grijeha. Nebo vam je otvoreno!" To je radosna vijest, to nam je donosi Evan|elje. Evan|elje je
Isusova rije~. To je rije~ Bo`ja koju sluate svake nedjelje s ambona.
54
KO[ARA
S VODOM
Bilo je to u srednjem vijeku u jednom samostanu.

Redovnici su molili, radili i tako slavili Boga. Me|u
kandidate je bio primljen jedan mladi} vrlo vrijedan,
marljiv, posluan i poboàn. Sve je svoje du`nosti vrlo
redovito i marljivo obavljao. Nije mu nita bilo teko raditi; ni u vrtu, ni u kuhinji, ni posluìvati bolesnu
bra}u Imao je àrku èlju sluìti Bogu. Jedino je neto
bilo neobi~no. Za vrijeme svete Mise mladi} bi molio i
pjevao, na sve na~ine aktivno bi sudjelovao, no za vrijeme propovijedi zadrijemao. Opat ga nije htio odmah
upozoriti, iako je samostan bio poznat po strogom redu i
disciplini. No, primijetio je kako se to mladi}u neprestano ponavlja. Jednom, drugi, pa tre}i put mladi} svaki
put utone u san i zaspi.
Uspavani iskuenik
Jednoga dana odlu~i opat
pozvati uspavanog mladi}a k
sebi. Kada je mladi} doao, re~e
mu opat: Mladi}u, zadovoljan
sam tobom i tvojim vladanjem!
Vrijedan si, marljiv, posluan i
poboàn. Voli sluìti Bogu i ljudima, no zato svaki put zaspi za
vrijeme propovijedi? O o~e, razumijte me odgovori mladi} ja sluam i sluam, a
nita ne zapamtim Pokuavam, no nikako mi ne uspijeva. Kad nita ne mogu zapamtiti, postane mi teko i
zadrijemam. Na to }e mu mudri opat: Hodi u dvorite,
tamo kod staje na}i }e pletenu koaru u kojoj se nosi
repa, krumpir i ostalo povr}e Uzmi je i idi do izvora.
Zagrabi i donesi vode
O~i}ena koara
ûdio se mladi}, ta kako }e u pletenoj koari donijeti vode!? Budu}i da je bio vrlo posluan, ode i u~ini
kako mu opat zapovijedi. îm bi izvukao koaru i krenuo
prema samostanu, voda bi istekla Doao je tako prazne koare pred opata! Vrati se ponovno i donesi vode!
zapovijedi opat po drugi put Nakon nekoliko bezuspjenih pokuaja, opat zaustavi mladi}a i upita ga:
Kakva li je koara prije bila? Joj, bila je prljava, blatna
i slama u njoj! odgovori mladi}. A kakva je sada? Oh,
sada je ~ista Eto vidi, tako je i s propovijedi! Ako i ne
uspije zapamtiti neto od propovijedi, va`no je sluati!
Koliko se zapamti, zapamti! Ali Bo`ja rije~ te uvijek iznova ~isti i osloba|a!
ANDRIJINO
POVJERENJE
Pribliàvao se zavretak kolske godine. U~enici su

zbrajali ocjene i ra~unali prosjek. Andriju, u~enika
osmog razreda, neto titi. Uo~ljivo je to iz svakog njegovog pogleda i tekog uzdaha. On kao da se ne veseli
zavretku kolske godine. Mu~e ga veliki problemi.
@elio bi se upisati u tehni~ku kolu, a matematika mu je
velika ko~nica. To je njegova mora, njegov usud koji ga
prati jo od prvih kolskih dana. U svemu je bio uzorno i
marljivo dijete, ali matematika mu nikako ne leì. Sada
je, ve} pred sam kraj kolske godine, dobio ~ak dvije
slabe ocjene iz matematike. Nastavniku je ào jer zna i
vjeruje da se on trudi. Upravo iz tog razloga ostavio mu
je tjedan dana da se pripremi.
Andrija traì pomo}

Ohrabren tim ~inom Andrija kre}e dalje. Nije mu
dovoljno to se svakoga dana moli, odlu~io je oti}i na
ispovijed kako bi olakao duu. U ispovijedi, kroz razgovor sa sve}enikom, iznosi problem koji ga titi. I
vele~asni nekako èli pomo}i. S obzirom da poznaje
studenta matematike spreman ga je zamoliti za nekoliko
dodatnih sati pouke. Andrija je sretan. U~i. Sav se predao matematici. Njegov mali brod iz bure strahova polako, ali sigurno, plovi prema mirnoj luci.
Andriju je spasilo povjerenje. Uspio se izvu}i neote}en, zahvaljuju}i povjerenju
koje su mu iskazali njegovi roditelji, nastavnik, ùpnik, student koji nije àlio svog
vremena da bi njemu pomogao. Sve to Andrija dobro zna
i zbog toga im je neizmjerno
zahvalan. Zna da bez njih, a
posebno bez dragog Boga, nikako ne bi uspio. Od samog
po~etka je duboko u dui vjerovao da }e mu Bog pomo}i. Svi ti dragi ljudi nali su se
na njegovom putu jer su poslani od Boga.
Pristanak uz Boga
Vjerovanje je na radosni "da", na slobodni i dragovoljni pristanak uz Boga koji nam se objavio u svojoj
rije~i. To je nae priznanje da smo Kristovi sljedbenici.
Gospodine ja vjerujem. Vjerujem kao oni mali pastiri i

mudraci s istoka, kao Samaritanka, kao ona bolesna
èna koja je mislila u sebi da se samo dotaknem njegove haljine.
Danas dok nam se zamamno nudi mnotvo zemaljskih boànstava, molim te Gospodine oja~aj moju
vjeru u mojoj glavi i mom ìvotu. @elim svuda svjedo~iti
da si samo ti Bog, svemogu}i Stvoritelj, sin nebeskog
Oca i na Spasitelj.
10
NE
DOSA\UJ
Nekom je ~ovjeku, iznenada, u ve~ernje sate doao

gost. @elio mu je neto pripraviti za jelo, ali nevolja je
bila u tome to mu je toga dana ostao samo komadi} kruha. Prijatelj mu je rekao neka se ne brine kako bi ga umirio, me|utim doma}in je odlu~io oti}i susjedu i zamoliti
ga da mu posudi kruha. Susjed je ve} bio ugasio svjetlo.
Njegovi su ve} bili legli u krevet. Kucao je i kucao. Nitko se nije javljao. Nakon nekog vremena za~uje pospan
glas: "Tko je? Ne dosa|uj! Vrata su zatvorena. Djeca i ja
ve} smo u krevetu. Ne mogu ustati. Do|i sutra. Sutra }u
ti dati to èli."
Uporni doma}in
ôvjek je bio uporan i stao moliti susjeda komadi}
kruha za prijatelja koji je stigao iz daleka i koji je sigurno gladan. Kad je susjedu kona~no dosadilo kucanje
ustao je, otvorio vrata, uzeo iz kuhinje kruh i dao ga susjedu. Taj je otiao ku}i veoma sretan to je susjed imao
kruha i posudio mu komad. Spremio je ukusnu ve~eru i
pogostio gosta. Taj primjer ispri~ao je sam Isus.
Prestaje li molitva?
U svetoj Misi svi
smo okupljeni na molitvu. Kako }emo i dokle
moliti?! Isus nas je tome
htio pou~iti. On je rekao
da moramo biti poput
~ovjeka u pri~i koji je
otiao k susjedu traìti
kruha. Moramo stalno
moliti i nikad ne posustati. Trebamo moliti sve dotle dok naa molitva ne bude
usliana. No, ne mora naa molitva svaki put biti uslia-
55
DODATAK - Primjeri
na, jer ponekad molimo za neto to i nije za nas dobro.

Zato, ako Bog katkada odgovori "ne" ili "~ekaj" ne smijemo ostati razo~arani. Bog }e nam uvijek na neki na~in
pomo}i.
Sveop}a molitva
Kr}anski narod, okupljen na svetoj Misi, uzdiè
Gospodinu i posebne molitve. Ta je molitva, mogli bismo re}i, plod same Bo`je rije~i u srcima vjernika. Oni
ustaju da bi zajedni~ki upravili "sveop}u molitvu za potrebe cijele Crkve i za spasenje svega svijeta". Ta molitva uvijek mora imati sveop}e nakane. Takva molitva
gdje zbor kr}ana sjedinjuje svoje molitve s Kristovom
molitvom ima za cilj cjelovito spasenje svega svijeta.
Sveti Pavao upravo na to podsje}a kad govori o molitvi.
"Molim da se upravljaju pronje, molitve, zazivi, zahvaljivanja za sve ljude, za krajeve i za sve koji su na
poloàju. To je dobro i ugodno pred Bogom, Spasiteljem naim, koji ho}e da se svi ljudi spase!" To je dakle
molitva svih za sve. Papa je rekao jednom zgodom:
"Crkva je dotle dok seè njena molitva!" Mole}i sveop}u
molitvu vjernici postaju svjesni da su tijelo Kristovo i da
uistinu ~ine Crkvu.
11
smatrali ~a}u pripraviti kruh i vino za presvetu `rtvu. U

Hirsonovom samostanu, u Wurtembergu, naj~asniji redovnik je, odjeven sav u bijelo, iao sijati sjeme penice
na njivu koja je posebno pripremljena. A kad bi dola
ètva, èli bi ju uz pobo`ne pjesme. Pjevaju}i skupljali
bi snopove. Uz svete pjesme nosili bi penicu u mlin.
Redovnici su vjerovali da }e zrnje koje oni pripravljaju
biti jednog dana pretvoreno u Kristovo tijelo.
Kad bi kruh i vino govorili?

Upitajmo se ponekad i mi: "Gdje je `rtveni prinos
to }emo ga prikazati Ocu nebeskom kod svete Mise?
to }emo mu darovati?". Ono to pjevamo u lijepoj pjesmi "O~e na dobri": "Kruh taj i vino, Boè ti posveti, po
svojoj rije~i!".
Kruh ozna~uje ìvot, rad i zajednitvo. Zrna ìta se
samelju, brano se umijesi da dobijemo kruh. Kad bi
kruh na oltaru mogao govoriti, ~uli biste: "Stavi na patenu sve}enikovu sve svoje tjedne poslove, kolske
zada}e, strahove, sve povjerene du`nosti prikaì ih
govore}i: Boè, Tebi na ~ast i slavu!".
Vino u kaleù predstavlja trpljenje, zajednitvo i radost. Kad bi vino moglo govoriti, sigurno bi ispri~alo
plemenitu pri~u jednog trsa. Mlada vinova loza prvo je
trebala pro}i vrijeme rasta, cvatnje, formiranja finih
bobica, koje su se bolno pekle na suncu dok su sazrijevale. Plod se obrao, spreao i ostavio da zori.
NA[A @RTVA
Pa`ljivo s kruhom
U dubokoj no}i ~uo se glas
Bo`ji: "Abrahame, Abrahame,
ustani, uzmi svog sina i povedi
ga sa sobom na brdo Moriju i tu
}e mi ga prinijeti kao `rtvu!"
Abraham se diè i probudi sina.
Stavi mu na ramena sveànj
drva, kojim }e na~initi `rtvenik.
Zatim uze no` za `rtve i po|oe
obojica prema brdu. Ili su
ute}i jedan uz drugog. Najedanput upita sin: "O~e, imamo
drva od kojih }emo na~initi
`rtvenik, o tvom boku visi no`
za `rtvu. Ali gdje je `rtva, koju
}e prikazati Svemogu}em?"
Pobo`na sjetva i ètva

U staro vrijeme vjernici su sa strahopotovanjem
gledali kako se na oltaru slave misne tajne. Knezovi su
56
Kruh je Spasitelj izabrao za svetu oltarsku `rtvu.

Imajte potovanja prema kruhu. Ne bacajte ni najmanji
komadi} na zemlju!
Kruh i vino kod pretvorbe postaju Tijelo i Krv Isusova. Kad gledate sve}enika na oltaru kako prikazuje kruh
i vino, u duhu stavite i vi svoje ruke s njegovim i prikaìte ih skupa nebeskom Ocu.
SKUPOCJENA
OGRLICA
Draguljar je sjedio za stolom i kroz izlog svoje otmjene trgovine promatrao prolaznike. Neka se djevoj~ica pribliìla trgovini i prislonila nosi} na izlog. Kao
nebo plave o~i radosno zasjae kad ugleda jedan od
izloènih predmeta. Ula je odlu~no i prstom pokazala
ogrlicu od modrog tirkiza. "To je za moju sestru. Moète
li mi je zapakirati Kao dar?" Trgovac s nevjericom po-
gleda djevoj~icu i upita: "Koliko novaca ima?" Ona se

podiè na prste, stavi na stol limenu kutiju, otvori je i
isprazni. Bilo je ondje nekoliko manjih nov~anica, aka
sitnia, nekoliko koljki i figurica. "Ho}e li biti dovoljno? " upita ponosno. "èljela bih starijoj sestri kupiti
dar.Otkad nemamo mame ona obavlja sve poslove i
nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je ro|endan. Uvjerena sam da }e je dar veoma obradovati. Njezine su o~i iste boje kao taj dragi kamen."Trgovac je
otiao u malu prostoriju i u zlatno-crveni papir zapakirao kutijicu."Uzmi i pa`ljivo ponesi", re~e djevoj~ici.
Ona uze paketi} kao pobjedni~ki pehar i ponosno iza|e
iz trgovine.
Sat vremena kasnije u trgovinu u|e prekrasna djevojka s kosom boje meda i divnim modrim o~ima. Stavi
na stol kutijicu koju je trgovac bio pa`ljivo zapakirao i
upita: "Ova je ogrlica kupljena u Vaoj trgovini?" "Da,
gospo|ice." "Koliko je kotala?" "U mojoj trgovini cijene su stvar povjerenja, ti~u se samo mene i mojih kupaca." "Moja sestra je imala neto sitnia, sigurno nije
mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu!"
Trgovac zatvori kutiju, sloì omot i vrati je djevojci.
"Vaa je sestra platila najviu cijenu: dala je sve to je
imala."
I najmanji dar ako se daje od srca i nesebi~no, silno
je velik pred Bogom.
12
NEDOSTAJE
LJUBAV
Ve} dugi niz godina u predboì}ne dane obilazio bi

ùpnik stare i nemo}ne ùpljane koji su ìvjeli u stara~kom domu. Tako je bilo i ove godine. Iao je od sobe
do sobe. Pokucao bi na vrata, uao i s njima razgovarao.
Doao tako do jednih vrata i kucao. Me|utim, nitko nije
otvarao. Bilo mu je ~udno jer je pola sata prije, ispred tih
vrata vidio paket. Pomislio je kako ga je, starac mo`da
otvorio i sad gleda to je u njemu. Najednom iznutra
za~uje glas: "Naprijed, moè!"
Siromani boì}ni darovi

Kad je uao unutra, vidio je starca kako sjedi kraj
stola i vadi stvari iz paketa. Na prvi pogled paket je bio
doista bogat. Bilo je unutra svega, ali na licu starca ni
trunka radosti. Sve}enik nije mogao ne upitati: "Ali, gospodine, kako moète pokazivati tu`no lice nakon tako
bogata paketa." On ga tu`no pogleda i re~e: "Ima svega
unutra, ali nema ljubavi! Ispri~ao je tada pri~u o bogatoj
k}erki koja mu je poslala te darove, ali nikakve osobne

~estitke, posjeta ni poziva. Probrani pokloni bili su
ozna~eni cijenama, da stari vidi koliko se za njega potroilo, a na Boì}noj ~estitci krtim rije~ima bilo je napisano "Tvoja k}erka Lucija i zet".
Imao je starac i pravo: "I najljepi i najbogatiji pokloni malo vrijede i ne mogu nikoga pravo obradovati,
ako nisu darovani s ljubavlju", zaklju~io je ùpnik.
Kakvi su misni darovi?

I mi za vrijeme Mise prinosimo Bogu darove. To su
kruh, vino i voda. Kruhom Gospodinu prinosimo sav
svoj rad i ìvot. On je plod rada naih ruku i naih njiva.
Nakon kruha, Gospodinu prinosimo vino. To je "plod
trsa i rada ruku ~ovje~jih". Biblija pie kako vino razveseljuje srce ~ovjeka. Kako je Misa gozba, sve~anost, susret s Isusom, dolikuje da vino bude znak sve~anosti i
radosti. Kapljica vode umijeana u vino pripada prikazanim darovima jer se ljudska narav tim darovima èli
to tjenje vezati s Kristom.
Svi ti darovi, ako nisu poklonjeni s rado}u i ljubavi
prema Bogu gube svoj poruku. Nedostaje im srca. Nai
darovi nisu potrebni Bogu. On ima sve. On, me|utim
o~ekuje nau ljubav, koja }e mu u daru biti pokazana.
Zna~enje kapljice vode umijeane u vino najbolje }e
nam predo~iti Cesari}evi stihovi:
Te~e i te~e, te~e jedan slap:
to u njem zna~i moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dr}e u hiljadu ara.
Taj san u slapu da bi mogao sjati,
I moja kapljica pomaè ga tkati.
57
DODATAK - Primjeri
SLAVLJE U DVORCU
MOJ DAR
Selo to je leàlo u podno`ju dvorca probudila je

vika dvorskog glasnika koji je na trgu ~itao proglas.
"Na cijenjeni gospodar poziva sve svoje dobre i vjerne
podanike na ro|endansko slavlje. Svakomu }e biti
uru~eno ugodno iznena|enje. Od svakoga se, me|utim,
traì mala usluga: sudionici slavlja neka budu tako ljubazni i donesu malo vode kako bi se napunio prazni
dvorski spremnik za vodu..." Glasnik je obavijest vie
puta ponovio, a onda se okrenuo i u pratnji ~uvara vratio
u dvorac. U selu su zaredale najrazli~itije primjedbe.
"to opet ho}e taj tiranin? Ima dovoljno slugu, neka mu
oni napune bunar... Ja }u donijeti ~au vode i dosta!"
"Ali ~ekaj! Uvijek je bio dobar i velikoduan! Ja }u
mu donijeti vedro vode!" "Ja }u donijeti... naprstak
vode." "Ja }u napuniti... ba~vu!"
Na dan ro|endanskog slavlja, ujutro se mogla vidjeti ~udna povorka kako uzlazi prema dvorcu. Jedni su
svom snagom gurali veliku burad, drugi soptali nose}i
velike kante pune vode. Tre}i su pak, izruguju}i se svojim suseljanima, nosili male staklenke ili ~ae na posluàvniku.
Kad je povorka ula u dvorite, svaki uzvanik je izlio svoj dar u veliki spremnik, svoj sud odloìo u kut i
veselo se uputio u sve~anu dvoranu. Tu su ih ~ekala razna jela i pi}a, a glazba i ples su se neprestano orili i vili.
Uve~er se gospodar dvorca ljubazno zahvalio svim uzvanicima i povukao u svoje odaje.
"A obe}ano iznena|enje?" negoduju}i su mrmljali
neki pomalo razo~arani gosti. Drugi su izraàvali radost
i zadovoljstvo: "Na gospodar darovao nam je najraskonije slavlje!"
Svaki je uzvanik pri
odlasku svratio po svoju
posudu. Tad su dvorcem
po~eli odjekivati krici radosti i ljutnje. Posude su bile
pune zlatnika! "Ah! Da sam
ponio vie vode..."
"Dajte i dat }e vam se:
mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat }e se
u krilo vae jer mjerom kojom mjerite vama }e se zauzvrat mjeriti." (Lk 6,38)
U jednoj afri~koj crkvi, za vrijeme skupljanja prikaznih darova, zaduèni su vjernike obilazili s velikom
koarom od vrbova pru}a kakva se upotrebljavala za
berbu banana.
U dnu crkve, u posljednjem redu klupa, sjedio je
neki dje~a~i} koji je zabrinutim pogledom motrio kako
velika koara kruì me|u redovima. Uzdisao je svjestan
da nema nita to bi mogao prikazati Gospodinu.
Koara je stigla i preda nj. Tad on, na iznena|enje
svih vjernika, sjedne u koaru govore}i: "Jedino to
imam, darovat }u Gospodinu za prikazanje".
58
Zaklinjem vas bra}o, milosr|em Bo`jim: prikaìte

svoja tijela za `rtvu ìvu, svetu, Bogu milu, kao svoje duhovno bogoslu`je. (Rim 12,1)
13
SVETOST
ZA SVE
Marko je doao s mamom u grad. Prvi put je vidio

katedralu. "Mama, gledaj prozore na ovoj crkvi! Ba su
zamazani, uop}e ne izgledaju lijepo." Mama nije nita
odgovorila, nego je Marka povela u crkvu. Vitraji - prozori, koji su izvana izgledali prljavi, odjednom su zasjali
u razli~itim bojama. Marko se divio i pa`ljivo razgledao
prozore. Posebno mu se svidio prozor iznad glavnog oltara. Bio je pun divnih likova, a jedan od njih je bio izrazito svijetao, jer je kroz njega sjalo sunce. Marko je
pitao: "Tko je to?" Mama odgovori: "To je jedan svetac.
Sveti Petar."
Tko je svetac?
To je Marko dobro zapamtio. Nekoliko dana kasnije
Marko je bio na satu vjeronauka u svom selu. Vjerou~itelj je govorio o svecima. Na po~etku je postavio
pitanje: "Djeco, tko od vas zna tko je svetac!" Svi su utjeli, samo se Marko javio i rekao: "Ja znam. Svetac je
~ovjek kroz kojeg sjaji sunce!"
Tri puta svet

Svet, tri puta svet Bog nad vojskama. Blagoslovljen
koji dolazi u ime Gospodnje! Pjevajmo, bra}o, sa svim
srcem, blagoslivljamo, slavimo onoga koji je u jednom

trenutku povijesti doao me|u ljude, koji dolazi me|u
nas. I sve do posljednjeg daha ìvota, o~ekuju}i njegov
kona~ni dolazak u slavi zazivajmo: "Do|i, Gospodine
Isuse!"
Tako o Bogu govori Biblija. Mi zovemo Boga. Puno
puta ga zazivamo: "Do|i Gospodine." Koliko je to iskreno! Zovemo Gospodina kad smo u potrebi, kad ne
moèmo sami rijeiti poteko}e. Ponaamo se kao da je
Bog dugme koje po èlji stisnemo i On nam treba rijeiti
sve probleme. Bog jest svemogu}. Za njega nema nerjeivoga, ali zapitajmo se da li je nae ponaanje u redu.
Svakako da nije. Moramo se ponaati druga~ije.
Kuda kora~am
Treba kroz molitvu razgovarati s Bogom. Moliti
Boga da smeka nae srce, kako bi se mogli moliti i za
svoje neprijatelje. Velik je onaj koji moè oprostiti, koji
u svom srcu ne nosi mr`nju. U takvom srcu ne}e rasti kukolj jer mu tu ne}e biti mjesta. Kao to je dje~ak u liku
sv. Petra vidio svetost neka se nai bli`nji pogledom u
nae o~i susretnu s dobrotom, rado}u i strpljenjem.
Nae o~i govore sve. One su odraz nae due i ne mogu
nita sakriti. Budimo iskreni, pravedni, strpljivi.
Kli~imo pjesmom: "Kuda kora~am ho}u da bacam snopove zlatne svjetlosti!" To je Bogu drago i milo.
14
NEOBI^NA
ÂSNA SESTRA
Na ulazu grada Asiza ìvjele su ~asne sestre u samostanu kraj crkvice sv. Damjana. Po sv. Klari prozvane
su Klarisama. Njihov samostan nije uop}e bio zati}en.
Bio je izvan gradskih zidina, me|u maslinicima i vinogradima. Sestre su provodile siromaan ìvot poput Krista. Sveta Klara (u prijevodu: Jasna) nadìvjela je sv.
Franju mnogo godina, ali je uvijek imala samo jedan
cilj: ìvjeti kao to je ìvio brat Franjo.
Stiè do sestara vijest kako su neprijatelji Saraceni
na vidiku. One se me|utim nisu uplaile. Kad bi uve~er
ile na spavanje, na poluotvoren balkon pred spava}om
sobom postavljale bi Presveti Oltarski sakrament. To bi
~inile sasvim tiho.
Neprijatelji napadaju
Jedne gluhe no}i za~uje se buka. Zveckalo je
oru`je, plamtjele su baklje, ~uli se surovi glasovi. Sara-
ceni su postavljali ljestve uz samostanski zid. Sestre su ipak

ostale mirne, pale su na koljena
i molile. Sv. Klara, poglavarica,
izala je na balkon i vidjela prijete}u opasnost. Saraceni su
namjeravali provaliti u samostan. Uzela je u ruke Presveti
Sakrament, podigla ga visoko i
molila tiho molitvu koju su sestre ~esto zajedno molile: "Pogledaj, Boè, na Zatitni~e!
Pogledaj na neprijatelja i njegovu lukavtinu. Zatiti nas
ti, o Gospode, koji si nas svojom krvlju otkupio!"
Dok je sv. Klara molila drè}i u rukama Presveti
Sakrament, mjese~eva zraka bljesne o pokaznicu. Jedan
Saracen, koji je ve} bio na vrhu ljestava i samo to nije
uao u samostan, prestrai se i pade na zemlju. Za njim i
ostali nagnue u bijeg. Bjeàli su i padali jedan preko
drugog. U divljem bijegu napustie Asiz. Tako je sv.
Klara, podiù}i Presveti Sakrament, spasila samostan i
grad od Saracena.
Sve}enik kod svake Mise ponavlja Isusove rije~i s
posljednje ve~ere: "Ovo je moje tijelo!" i "Ovo je moja
krv!" Nakon to sve}enik izgovori te rije~i nad kruhom i
kaleòm, podiè presveto tijelo i kale` s krvlju Kristovom. Vjernici to s vjerom gledaju. Mi se pred njima,
pred tijelom i krvi Kristovom, osje}amo sigurnima od
svakog neprijatelja i zla u ìvotu. Tijelo Kristovo koje
blista u svom veli~anstvu postaje nam spas i otkupljenje. Upravo to, da se vjernik moè povezati s Kristom,
usre}uje svakog kr}anina.
Dobro je ~astiti te svete tajne. Jo je bolje primati
posve}eni kruh i blagovati. On nas hrani i brani od nasrtaja zloga.
15
SRCE JE
KAO KRUH
Gladni poslije igre skupljali smo se oko stola, dok

nam je majka dijelila kruh i srce. I u tome je bila tajna radosti, koju nismo zaboravili. Srce je kao i kruh: hrani i
usre}uje, njegov poklon ìvi dugo, ìvi za ~itava ìvota.
Jednom sam u obijesti odgurnuo kriku kruha. Pala je na
pod i majka mi je zapovjedila da je podignem. Opirao
sam se: zato kupiti komadi}e kruha na podu kad kruha
ima dovoljno? Ali majka je rekla kako je svaka mrvica
va`na.
59
DODATAK - Primjeri
Svi mi poslije poèlimo mrvice onoga kruha koji

nam je nekada darivala maj~ina dobrota. Poèlimo davni okus, miris i toplinu onakva poklona, koji ~ovjek prima, a da nije ni svjestan svoje sre}e za ~itav ìvot.
Poèlimo kruh iz davnog djetinjeg doba i maj~ino srce.
Obe}anje "novog kruha"

Jednom je mnotvo traìlo
Isusa i njegove u~enike. Na|oe
ih u Kafarnaumu. Isus im tada
re~e: "Zaista, zaista, kaèm vam,
ne traìte me jer ste vidjeli znakove, nego jer ste jeli one kruhove i nasitili se. Nastojte sebi
pribaviti ne propadljivu hranu,
nego hranu koja ima trajnost za
ìvot vje~ni!" Zatim je nadodao:
"Otac moj vam daje pravi kruh s
neba. Jer kruh je Bo`ji onaj koji
silazi s neba i daje ìvot svijetu". "Gospodine rekoe
mu na to daj nam uvijek toga kruha!" Odgovori im
Isus: "Ja sam kruh ìvota. Tko dolazi k meni, sigurno
ne}e ogladnjeti!" (Usp. Iv 6)
Na Posljednjoj ve~eri Krist je predao apostolima
svoje tijelo i krv. Razlomio je kruh i dao ~au vina da bi
ga njegovi u~enici i prijatelji mogli primiti kao na gozbi.
A ovo je hrana na gozbi na koju nas je pozvao: njegov
kruh, njegovo vino njegov ìvot! @elja mu je da budemo dionici toga ìvota.
Hrana za vje~nost
Od Posljednje ve~ere ostao nam je stol oltar. Na
oltar donosimo svoje darove kruh i vino. Oni na oltaru
postaju Isusovo tijelo i krv. U prilikama prinesenog kruha i vina Isus u svetoj Misi dolazi me|u nas na oltar.
Nae tjelesne o~i gledaju na kruh i vino kao na svagdanje, obi~ne, stvari koje moèmo danas na}i u svakoj ku}i.
Po sve}enikovim rije~ima, ponovljenim rije~ima s Posljednje ve~ere, kruh i vino za nas postaju stvarnim Isusovim tijelom i krvlju. Ne preostaje nam drugo nego se
pred tom tajnom baciti na koljena, kako je to zapisao sv.
Toma Akvinski:
16
OÊ NA[
Jedne nedjelje doao je sveti Bernard u crkvu sluati

svetu Misu. Crkva je bila puna vjernika, koji su oduevljeno, u jedan glas molili O~e na. Kraj svakog vjernika
vidio je svetac jednog an|ela. Svi su ti an|eli dràli u rukama pero i papir, pa neto marljivo biljeìli. "A to vi to
piete?" upita svetac najblièg an|ela. "Biljeìmo molitve ovih ljudi", odgovori an|eo, "da ih odnesemo u nebo
dragom Bogu". Sada Bernard zaviri malo u papire onih
an|ela i evo to je vidio. Jedni su pisali zlatnim slovima,
drugi srebrnim, tre}i obi~nom tintom, ~etvrti vodom. A
neki nisu pisali nita, nego su samo dràli pero u ruci.
Bernard se tome veoma za~udi i upita opet onog an|ela:
"A zato piu jedni zlatom, drugi srebrom, tre}i tintom
ili vodom, a neki ne piu nita?"
An|eo odgovara
"Evo zato", odgovori an|eo. "Ako je molitva jednog ~ovjeka puna ìve vjere i ako u njoj ima mnogo pouzdanja u Boga i njegovu providnost, onda piemo
zlatom, jer takva je molitva ~isto zlato pred licem
Bo`jim. Ali, ako u molitvi nema toliko vjere i poniznosti, onda piemo srebrom. A ako ~ovjek obavlja molitvu
s vrlo malo pobo`nosti i ako je razvodni rastersenim mislima, onda piemo tintom ili vodom. A ima molitava
koje ne vrijede nita pred Bogom, jer u njima nema ni
traga kakvoj vjeri i pobo`nosti, kao to je bila molitva
onog farizeja u hramu. Takve molitve uop}e ne piemo,
jer to nisu molitve nego brbljanje".
Isus u~i
Klanjam ti se smjerno,
tajni Boè na,
to pod prilikama tim se sakriva.
Srce ti se moje sasvim predaje
jer dok promatra te, svijest mu prestaje
60
Prva molitva koju je Krist molio i koju je nas nau~io

moliti jest "O~e na". To je kratka molitva kojom
izraàvamo sve to je najpotrebnije u ìvotu.
O~e na - Zazivamo Boga koji je na Otac i na nebu
i na zemlji.
Sveti se ime tvoje - Neka se posvuda slavi i slua

volja O~eva.
Do|i kraljevstvo tvoje Neka se posvuda uspostavi
Kraljevstvo Bo`je.
Kruh svagdanji O~e molimo te za svagdanji kruh.
Posebno molimo za euharistijski kruh. Kruh ljubavi i
vje~nog ìvota.
Oprosti nam grijehe - I mi darom pratanja koji si
nam ti dao, opratamo grijehe bli`njima. Molimo oprosti ti nama nae grijehe.
Ne uvedi nas u napast - Daj da budemo oslobo|eni
napasti od materijalnih stvari. Ne daj da im robujemo i
tako zaboravimo na sve dobro u ìvotu. Daj nam da ni
djelima ni mislima ne nanosimo drugima bol. Izbavi nas
Boè od zla.
Molimo tu Kristovu molitvu sabrano i skrueno.
Molimo ju srcem. Srce je to koje èli Boga slaviti. Iz srca
izlaze najljepe èlje i misli usmjerene k Bogu i on ih
prepoznaje i usliava.
17
PRU@ITE MIR
JEDNI DRUGIMA
Sveti Ivan Milostinjar, biskup iz Aleksandrije,

okruèn mnogim sve}enicima, poao je jedne nedjelje
iz sakristije u crkvu sluìti svetu Misu. Ali usred Mise
prekine molitvu i naredi sve}enicima, da se svi zajedno
odmah vrate u sakristiju. Naravno, u crkvi je nastalo
pravo komeanje, jer su se svi za~udili, to je to bilo njihovom biskupu! Kad su doli u sakristiju, naredi biskup
zvonaru da ode u grad, pozove toga i toga sve}enika i
neka odmah do|e.
to je u stvari bilo? Dan prije, biskup je po svojoj
du`nosti, ukorio tog sve}enika, jer je bio dosta nemaran
u svojoj slu`bi. Sve}enik nije primio ukora, nego se otro odupro biskupu, te je me|u njima dolo do prepirke.
I tako su se rastali. Kad je biskup sutradan sluìo svetu
Misu, do|oe mu na pamet one rije~i Isusove: "Ako prinosi svoj dar na oltar i sjeti se ondje da tvoj brat ima
neto protiv tebe, ostavi dar pred oltarom, pa idi te se
najprije pomiri sa svojim bratom. Onda se vrati i prinesi
svoj dar!"
Oprostiti da ili ne?

Te rije~i Sina Bo`jega nisu biskupu dale mira, jer
neki mu je glas bez prestanka aptao u srcu: "Evo, ti se
sprema, da prinese Ocu nebeskom najve}i dar, to ga
ima na nebu i na zemlji, a nisi se pomirio sa svojim bratom, kako to Spasitelj traì!" I svetac nije mogao
izdràti, nego se vratio u sakristiju. Kad je doao spomenuti sve}enik, biskup se pred njim duboko nakloni i
re~e: "Dragi brate, evo ja se spremam prikazati dragom
Bogu `rtvu svete Mise, a nisam se s tobom izmirio, kako
to Isus traì. Stoga, oprosti mi, dragi brate!" Vidjevi toliku poniznost i ljubav svog biskupa, sve}enik pade pred
njim na koljena i zavapi: "O~e, biskupe, ja sam kriv a ne
Vi! Stoga Vas pred svima najponiznije molim, oprostite
mi! Nato biskup diè svog sve}enika i zagrli ga kao
svoga ro|enog brata.
On je nama oprostio a mi?

Isus je teko patio nepravedno osu|en, nose}i teki
kri` na Kalvariju. Razapet na kri`, znao je da svojom
`rtvom pridonosi Bogu za otkupljenje naih grijeha.
Isus nam je oprostio nae grijehe. Oprostio nam je i za
muku koju je podnio radi nas. Oprata nam svakodnevno svu nau nemarnost, nestaluke. Vjeruje da }e do}i
dan kad }emo uvidjeti svoje pogreke i popraviti se. Bog
je strpljiv s nama.
Ako se je Bog spreman `rtvovati za nas i iznova nam
opratati, moramo to ~initi i mi. Vje`bajmo u~iti pratati. Dok u crkvi pruàmo ruku i izgovaramo "Mir s tobom", moramo u svom srcu svima oprostiti. Vanjski znak
mog pratanja u dui jest pruànje ruke. Prataju}i
osloba|amo se zapreke u svom srcu i time nas Bo`ja milost moè pohoditi. Zar ne molimo u O~enau: "Otpusti
nam duge nae kako i mi otputamo du`nicima naim!".
KRISTOVO LICE
Monah Epifan je jednoga dana na Siciliji otkrio
Bo`ji dar: umio je slikati prekrasne ikone. Htio je
na~initi najljepu sliku, Kristov portret. Ali gdje prona}i
model prikladan da izrazi patnju i radost, smrt i
uskrsnu}e, ljudskost i boànstvo?
Epifan nije imao mira: kona~no je krenuo na put.
Proao je Europu zagledaju}i pomno u svako lice. Nita.
Nigdje nije naao lica prema kojemu bi naslikao Krista.
Jedne je ve~eri zaspao mole}i psalam: "Lice tvoje, Gospodine, ja traìm, ne skrivaj lica svoga od mene."
Usnuo je san. An|eo ga je vodio ljudima pokazuju}i
mu na njihovim licima upravo onu osobinu koja je
sli~ila Kristovoj: radost mlade zaru~nice, nevinost dje-
61
DODATAK - Primjeri
teta, snagu seljaka, trpljenje bolesnika, strah osu|enika,

dobrotu majke, zgranutost siro~eta, strogost suca, veselje zabavlja~a, milosr|e ispovjednika, izmu~eno lice gubavca.
Epifan se vratio u samostan i po~eo raditi. Nakon
godinu dana Kristova je ikona bila gotova. Pokazao ju je
opatu i bra}i koji su se zapanjeni bacili na koljena. Kristovo je lice bilo prekrasno, ganutljivo, potreslo bi ~ovjeka u dubini due i postavljalo pitanja.
Nemoj traìti Krista u jednom ~ovjeku, nego u svakom ~ovjeku traì poneto od Kristova lika.
Snaga pri~esti
18
KAO
TARZICIJE
@ivot prvih kr}ana bio je izloèn mnogim nevoljama. Bili su progonjeni. Jedno takvo progonstvo zadesilo
je 302. godine u Rimu Isusovog sljedbenika i mu~enika,
dje~aka Tarzicija. On je posluìvao kod svete Mise u katakombama, podzemnim grobljima gdje su se skrivali
kr}ani. Tada je, Petrov nasljednik, papa Kalist vodio
Crkvu Kristovu. Poput dobra pastira, brinuo se za malo
stado u koje su se zalijetali grabe`ljivi vuci, progonitelji,
da to vie njegovih ov~ica ugrabe i predaju mu~iteljima. Rimski zatvori bili su puni osu|enika zbog vjere u
Isusa Krista. Papa Kalist imao je na srcu zatvorene
kr}ane a kako nije mogao k njima, htio im je poslati tijelo Kristovo. Tu spasonosnu duhovnu okrjepu i utjehu
koju su toliko èljeli i koja im je davala snage da ustraju
u vjeri, ~ak i da ìvot ponude kao svjedo~anstvo te vjere.
Tarzicije je molio papu da mu dopusti da nosi posve}ene
hostije u rimske zatvore. Uvjeravao je Papu da ne}e nitko na njega obra}ati pa`nju kad je jo dijete.
Tarzicije na zadatku
Papa je na kraju dopustio da Tarzicije po|e
nose}i posve}ene hostije
do zatvorenika. Dje~ak,
sretan i uplaen istovremeno, privinuo je dragocjenu
svetinju na svoje grudi i
poùrio prema zatvoru. Na
putu susreli su ga njegovi
vrnjaci i po~eli zadirkivati. Oni nisu bili kr}ani.
Kad su vidjeli da Tarzicije
neto skriva, postali su jo
62
nasilniji. Otkrivi da nosi kr}anske svetinje, zahvatio ih

je bijes te su ga puni mr`nje po~eli tu}i. Mladi Tarzicije
bio je nemo}an, ali Presveto tijelo nije putao iz ruku,
stiskao ga je jo ja~e ispod sada rasparane i okrvavljene
koulje. Na sre}u naiao je neki vojnik, imenom Kvadrat, kr}anin, saàlio se i dje~aka obranio u zadnji ~as.
Onako napola mrtvog odnio ga je natrag u zajednicu.
Dje~ak je doao k sebi, i premda u tekim bolovima,
molio je da pozovu papu Kalista. Kad ga je ugledao, blago se nasmijeio, uru~io mu Presveto tijelo i za nekoliko
sati predao svoju nevinu i plemenitu duu Bogu.
Kako je divan i potresan primjer plemenitog i

odva`nog dje~aka. Bio je spreman dati i ìvot za vjeru.
ûvao je Presveto tijelo dok je sam krvario. Moèmo ga
usporediti s Kristom koji je umro na kriù za nas, za
mene. Kao jaganjac Tarzicije umire radi Presvetog tijela Isusa Krista.
Kad vidim hrabrost tog dje~aka ne mogu ne zapitati
se: "Smijem li ja ostati hladan?". I ja sam pozvan
odva`no ~initi neto za Boga. to? Sve ono to mi je teko i traì muku i odricanje. Sluati roditelje, nastavnike i
sve starije osobe. Pomo}i nekome raditi, u~iti i onda
kada to ne bih èlio. Pravom vjerniku to je zadatak koji s
ljubavlju izvrava jer zna da time ~ini ugodu Bogu. Da
bi to mogao posti}i potrebno mi je primiti snagu. Ta snaga se nalazi u svetoj Pri~esti.
19
ZA[TO BITI
ZAHVALAN?
Darovali roditelji maloj Ankici za njen imendan veliku lijepu lutku.

Tko veseliji od Ankice!
Bebu je mazila dan i no},
njihala je na rukama, pjevala joj uspavanke, ljubila
je Ali jednog dana
nema bebe! "A gdje ti je
lutka?" upita je majka.
"Bacila sam je u pe}!" odgovori Ankica srdito. "U
pe}!" - za~udi se mati. "A
zato?" "Pa ja sam joj ju~er cijeli dan govorila da je ljubim i volim, a ona meni nije ni jedanput rekla, da i ona
mene voli! Zato sam je bacila u vatru"
Nezahvalna lutka
Mala Ankica nije razumjela da beba nije ìvo bi}e i
da joj ne moè odgovoriti na njenu ljubav. Silno je èljela ~uti samo jedno: "Hvala! I ja tebe volim." @eljela je
vidjeti sre}u na bebinom licu, ali to na}i na komadu
plastike. Puno se puta i mi kao Anki~ina beba ponaamo
prema Isusu. On tr~i za nama, upozorava nas, usmjerava nas na pravi put, a mi se ponaamo kao onaj komad
plastike. Ne sluamo ga, ne ~ujemo njegov glas. Ponaamo se kao da smo gluhi. Bog za nama dovikuje da nas
ljubi. Mi odmahujemo. Traìmo uvijek iznova dokaze te
ljubavi.
Za neke je dokaz ljubavi Boga prema ~ovjeku ìvot
bez rada, skupocjen auto, puno novaca. Ako nema toga,
smatraju da je Bo`ja ljubav izostala. Nisu ni svjesni koliko te zemaljske stvari malo zna~e. Krist ne zamjera.
@ao mu je to se tako ponaaju, ali on se svaki put iznova
nesebi~no daje. Nudi svoju pomo}. Pomaè kad ga zazivamo.
U tiini srca
Isus nam se daje u svetoj Pri~esti u obliku posve}ena kruha. Kako mu ne zahvaliti! Nije va`no da li }e
ta zahvala biti izraèna rije~ima, utnjom ili djelima.
Moèmo ~initi dobra djela kao zahvalu Isusu Kristu. To
mu je najdraà zahvala. Krist zna da smo dobro shvatili
va`nost svete Pri~esti ako ~inimo dobra djela bli`njima.
Krist je u naem srcu i tako nae oboga}eno srce
èlimo darovati svojoj bra}i po Kristu. Sve to moèmo
~initi ute}i. Ne treba Bogu javnih zahvala, ne treba ljudima hvalospjeva. Tiho, nenametljivo, sabrano pomognimo potrebne. Budimo im oslonac i rame na koje se
uvijek mogu osloniti. Ne moramo zvoniti na sva zvona,
ako smo nekomu neto pomogli. Ne traìmo od Boga
pla}u za to. Isto tako, ako traìmo od Boga pomo}, nemojmo vikati, gun|ati, uzbu|ivati se. Neka to bude tiho i
ponizno. Bog }e nas ~uti, jer je blizu i bdije nad nama.
20
IDEMO
DOMA
Jednu je duu, nakon dolaska u nebo, an|eo vodio

nebeskim prostorima. U jednoj velikoj dvorani stajali su
prostrani stolovi, a na njima stvari ~udnih oblika, sli~ne
koljkama. Dua upita svog pratioca, to je to i zbog
~ega su te stvari dole u nebo. An|eo odgovori: "To su
pobo`ne ui onih ljudi koji su cijelog ìvota rado sluali
nauk o vjeri, ali ga u svom ìvotu nisu nikada ostvarili.

Stoga su samo njihove pobo`ne ui dole u nebo, a oni
sami su propali!"
U slijede}oj dvorani opet su na duga~kim stolovima
leàli neki ~udni predmeti. Dua i sad upita an|ela to je
to, te dobije sli~an odgovor: "To su pobo`ni jezici ljudi
koji su za ìvota znali pobo`no govoriti, ali srce i ìvot
im nije bio poboàn. Stoga su im samo jezici doli u
nebo, a oni sami su propali!".
Dvoli~ni vjernici
Idemo na svetu
Misu, sudjelujemo
u njoj. Razgovaramo s Bogom. Pjevamo mu duom i
srcem
najljepe
pjesme. Nae srce
je ispunjeno nadom
i zahvalno}u. Molimo se Bogu da
nam pomogne u nekoj naoj potrebi i zahvaljujemo mu na svemu to je za
nas u~inio do sada. Potpuno smo predani Bogu. Ima
onih koji izvana izgledaju skrueni, ponizni i pobo`ni.
Kad zavri sveta Misa skidaju masku skruenosti i pokazuju svoje pravo lice. Kao da naprosto èle pobje}i iz
crkve. Guraju se, glasno razgovaraju. Kad se kriàju
svetom vodom na izlazu iz crkve, kao da umjesto ruke
imaju lopatu. Ne èle pokazati ni malo potovanja prema tom svetom mjestu. îm iza|u izvan crkve, ve}
zapo~inje ludovanje i psovanje. Moè li si to dopustiti
jedan pravi kr}anin? Ne, nikako!Crkvu treba napustiti
dostojanstveno. U najve}oj tiini i skruenosti; jo koji
trenutak moliti i slaviti Boga.
Budimo dar drugima

Idite u miru, alje nas Gospodin. Kaè nam u stvari
idite, ispunite svoju misiju koju sam vam dao. Budite sol
i svjetlost svijetu. Misu treba nastaviti ìvjeti u ìvotu.
Lako je odsluati Misu, ali je teko ìvjeti vjeru. Bog
traì od nas da ìvimo vjeru. Da svojim ìvotom budemo
prepoznatljivi kao kr}ani. Bog nas prihva}a i prata
nam, u~inimo mi isto to prema svom bli`njem. Bog se
daruje nama. Budimo mi dar drugima. Darujmo svoje
srce slabima i nemo}nima. Darujmo im cijelog sebe.
Neka nai roditelji, bra}a i sestre osjete da smo se na
svetoj Misi susreli s Gospodinom. Neka po naim postupcima i djelima osjete da je pohod Gospodinu bio
plodonosan.
63
LITURGIJSKO ZNAKOVLJE
SVETI GOVOR
U bogoslu`ju se govori na mnogo na~ina. Kad bi na
nau Misu doao netko komu je bogoslu`je strano, nepoznato, bio bi iznena|en. Jedva da bi neto razumio.
Liturgija ima svoj na~in govora koji valja znati prepoznati i razumjeti. Ministranti su du`ni, vie od druge djece, biti upu}eni u sveti govor. Tijekom bogoslu`ja se
zapravo izmjenjuju razli~iti "govori". Sve}enik koji
predvodi Misu razli~ito govori dok radosno pozdravlja
zajednicu ili ~ita odlomke iz Biblije. Druga~iji je glas
kad ~ita molitve posve}ivanja darova ili kad ~ita obavijesti. Tuma~enje ~itanja propovijed opet ima svoj
novi ritam. Dodajmo tomu jo pjevanje misnih molitava
ili dijelova, utnju Isto tako vjernici molitvom, pjesmom, usklicima, a tako|er i utnjom, izraàva svoje
govorenje i razgovor s Bogom.
Molitva
îtava slu`ba Bo`ja protkana je molitvama. Neke
sve}enik govori iz misala, druge su misni odgovori, a tu
su i nae osobne molitve. Misne molitve, koje sve}enik
moli ili pjeva, op}eg su zna~enja. One su ujedna~ene za
~itav jedan kraj ili dràvu, ili pak za cijelu Crkvu. Zajednica isto tako odgovara, mole}i ili pjevaju}i. Molitva ne
smije biti samo neko izgovaranje ili pjevanje rije~i. Trebamo unositi sebe. Kad razgovaramo, mi ne prenosimo
samo neke informacije koji drugi ne znaju. Mi iznosimo
i svoje osje}aje. Primjerice, dok se jadamo, hvalimo,
povjeravamo ili kad nekome kaèmo da nam je osobito
drag. Ne ~inimo to samo informacije radi. I nama i drugima koristi govor kojim se moèmo rasteretiti i osloniti
na drugoga. Kao da kroz govor dajemo sebe ili primamo
drugoga. "Molitva vjernika" je posebno pripravljena za
crkvenu zajednicu. Uzima se iz knjige, ali isto tako je
mogu sastaviti ili spontano izre}i ~lanovi zajednice. U
njoj se sabiru nae potrebe, èlje, problemi, sve to èlimo Bogu re}i.
Pjevanje
Jedan je svetac rekao: Tko pjeva, dvostruko moli!
Svako bogoslu`je, a posebno Misa, za nas je vjernike
jedno slavlje. to to rado ~inimo kad smo na nekom
slavlju? Sjetimo se svadbenih veselja, utakmica, ro|endana... Pjesma je uvijek pratilac sve~arskih susreta i dobrog raspoloènja. Zapravo, svoje raspoloènje ne
moèmo uvijek izraziti obi~nim govorom, ponekad bismo vrisnuli, kliknuli ili zapjevali. Pjesma pomaè da
64
izrazimo svoje osje}aje. A u liturgiji na oltaru je ìvi

Bog, Isus Krist, pod prilikama kruha i vina. Kako onda
ne bi pjesmom klicali kad je Uskrsli s nama! Pohodio
nas je i uvijek iznova poha|a. Stoga je ru`no i neprili~no
vidjeti ministrante koji jedva da otvaraju usta tijekom
pjevanja. Oni su fizi~ki najbliì Otajstvu i zato trebaju
prednja~iti u zanosnom pjevanju.
Propovijed nagovor
Propovijed se spominje ve} u najranijem izvje}u o
bogoslu`ju kr}ana. to je to propovijed ili nagovor
sve}enika? Ministrantima je to ve} dobro poznato, neki
su ih se "nasluali". No, znaju li to je? Isus je govorio
svojim sluateljima ljudima onog vremena. Njegove
rije~i nisu samo za ljude jednog kraja ili vremena. On
donosi "rije~i ìvota" za sve ljude, svih vremena. Tako
njegova poruka smjera i dananjim ljudima. Ho}e li je
dovoljno razumjeti ako je ~uju pro~itanu? Teko! Zato
je potrebno njegovu poruku i pouku iznova re}i ljudima
dananjeg vremena govorom koji oni razumiju. Propovjednikova je zada}a govoriti rije~ima i slikama koje su
razumljive, ali paze}i da se ne udalji od izvorne poruke
koju nosi Biblija. U Isusovo vrijeme sluatelji "su visjeli" o njegovoj rije~i; ona im je bila odgovor na mnoga pitanja, hrana i okrepa. To treba biti i danas. Sabrano i
pa`ljivo sluati propovjednikove rije~i i spremati u svoju duu.
utnja
Kad nastane tiina i utnja u bogoslu`ju, mnogi }e
pomisliti da se sve}enik zbunio; da ne zna to dalje ili
tome sli~no. Ne bi trebalo tako razmiljati o utnji. Ona
je potrebna u Misi mo`da vie nego u nekoj drugoj prilici. Posebno bih naglasio va`nost kratke utnje nakon
sve}enikova poziva na ~in kajanja za u~injene grijehe i
propuste na po~etku Mise, potom prilikom pretvorbe i
nakon svakog poziva "pomolimo se". utnja nije neko
izbjegavanje govora ili pjevanja. To bi trebala biti ispunjena utnja. Otvoreno i smireno srce koje se okre}e svome Bogu Stvoritelju i Spasitelju. Sjetimo se kako znamo
utjeti kad trebamo neto va`no promisliti i re}i. U tiini
razmiljamo i prije neke va`ne odluke. Ona nam
pomaè da budemo sami sa sobom, a isto tako s Bogom.
utnja za vrijeme Mise nije prilika da se ogleda ili, ne
daj Boè, brblja, nego stvaranje raspoloènja due za susret s Gospodinom.
DR@ANJE TIJELA
Stajanje
U uspravnom stajanju osje}amo dostojanstvo, ali i
potovanje. Osje}amo da nas Bog ljubi, ali i potovanje
da je on Gospodin i Gospodar. Jedna lijen~ina je odgovorila: Stojim kad ne mogu sjediti. Za nas vjernike to
nije odgovor, jer mi stojimo pred osobom koju uvaàvamo: pred nastavnikom, lije~nikom, sve}enikom ili
kada se nalazimo na va`nom mjestu, ustanovi, itd.
Kle~anje
Tko kle~i, priznaje svoju malenkost pred Bogom,
ali ne stoga to bi Bog èlio poniziti. Zapravo suprotno.
Bog podiè i uzvisuje. Moja malenkost me upu}uje na
mjesto koje mi pripada me|u stvorenjima. ôvjek je
djelo Bo`jeg stvaranja, a ja sam njegovo dijete.
U osje}aju malenosti pred Bogom leì velika utjeha. Pred Bogom ne moram biti "izvrstan", niti se takvim
praviti. On od mene ne o~ekuje neto to nadilazi mene i
moje sposobnosti. Mogu se "utjeno" dràti svojih prosje~nih, obi~nih darova i sposobnosti. Kle~ati pred Bogom zna~i tako|er kako smijem biti slab i, priznavaju}i
svoju ranjivost, biti spreman primiti svaku utjehu. Bog
nas ne ostavlja da pred njim vazda kle~imo on nas pridiè i uspravlja. Ministranti su bliè oltaru od ostalih
vjernika. Kle~anje, posebno kod Pretvorbe, neka bude
pobo`no i dostojanstveno. Isus je tu - Bog pod prilikama
kruha i vina. Neka se iz drànja tijela, kle~anja, da prepoznati svijest o Bo`joj blizini.
Sjedenje
Ispravno i sabrano sjedenje postala je prava rijetkost jer smo navikli svoje tijelo to udobnije smjestiti na
stolac ili sjedalicu, osobito ako je meka i udobnija. Ponekad nam se moè ~initi da vie leìmo nego sjedimo.
Me|utim, s medicinskog gledita, lije~nici nam savjetuju kako to nije pravilno sjedenje jer loe utje~e na kralje`nicu i zdravlje. Znanstvenici su ustanovili da
pravilno sjedenje, kralje`nica pod pravim kutom, bitno
pove}ava koncentraciju i umne sposobnosti. Sjedenje je
zapravo oputeno mirovanje. Ali ne samo to, ve} ima i
zna~enje uspravnog i pomnog i~ekivanja. Tko se kod
ku}e, za usporedbu, najprije nekoliko minuta "ispruì"
udobno u naslonja~u, a potom sjedne uspravno na stolicu, moè osjetiti promjenu u raspoloènju svoga duha.
U sjedenju postoji aktivna spremnost o~ekivanja i prihva}anja.

Pravilno, mirno i oputeno sjedenje kao da nas
upu}uje na sabranost. Dua nam je istovremeno budna i
smirena te moèmo sluati Bo`ju rije~, homiliju, a pjevanje nam postaje ugodno. Nemojmo zaboraviti da se
posluìtelji oltara nalaze u svetitu. Nisu oni samo pred
Bo`jim o~ima - njih promatraju vjernici. Stoga pravilno
drànje tijela, pa i sjedenje, pridonosi ukupnom vjerni~kom doìvljaju liturgije.
Vladanjem, odnosno drànjem tijela, "govorimo"
drugima o svojim nutarnjim raspoloènjima: radosti,
àlosti, nemiru i strahovima, zabrinutosti, sabranosti,
itd.
Hodanje put prema Bogu

I na hod prema crkvi istovremeno izraàva i smisao tog hoda i koliko cijenimo mjesto kamo idemo. Ako
redovito kasnimo s polaskom u crkvu te moramo ùriti
ili tr~ati kako bismo na vrijeme stigli, a pritom se jo dobro oznojimo, to ujedno kazuje kakvi smo ili kakav je
na stav prema Bogu. Stoga ministrante treba odgajati
da na vrijeme krenu u crkvu kako bi se mogli doli~no
pripremiti za sudjelovanje u bogoslu`ju. Na àlost,
~esto smo svjedoci kako ministranti stiù u sakristiju u
zadnji ~as, zadihani i znojni, te se onda na brzinu obla~e
i bez ikakve sabranosti prilaze oltaru. Stoga je va`no odgajati ministrante da ve} na crkvenom pragu, dostojnim
gestama na ulazu klecanjem i kriànjem, odaju poklon
Bogu i stvaraju ozra~je sabranosti.
U tom smislu va`no je pripaziti i na hod ministranata za vrijeme bogoslu`ja. Hod koji slijedi kroz crkveni
prostor, posebno za vrijeme ulazne procesije, nije kao
hodanje ulicom. Na ulici moèmo hodati ùrno ili kako
ve} traè prilike. U crkvi hod treba biti neto druga~iji.
Crkva je "ku}a Bo`ja" te i hodanje treba biti primjereno
- ni brzo ni previe usporeno. Hod treba biti polagan,
sve~an i dostojanstven, bez ùrbe, ali i prebacivanja s
noge na nogu. Tijelo treba biti uspravno i dostojanstveno jer kora~amo "pred samim Bogom". Neka vjernici u
ministrantskom hodu vide strahopotovanje pravog posluìtelja oltara. Tako|er je potrebno ministrante upozoriti ako za vrijeme Mise malo zakasne u posluìvanju,
da ni tada ne treba ùriti. Sve}enik }e strpljivo sa~ekati
jer posluìvanje kod oltara treba biti bez uùrbanosti.
65
DODATAK - Liturgijsko znakovlje
Drànje ruku
Nae su ruke dvije divne alatke. Njima se spremamo, piemo, crtamo i obavljamo mnoge poslove. Kada
kod Mise sklapamo ruke, prestajemo raditi i stvarati.
Tada se predajemo u Bo`je ruke. Njemu upu}ujemo
svoje misli.
U Crkvi nije uvijek bio obi~aj sklapati ruke. Kr}ani
su u prvim vremenima molili rairenih ruku, podignutih
iznad glave. Tako su molili i starozavjetni vjernici. U
ono vrijeme to je bio znak usrdne molitve. Rairene ruke
prvih kr}ana bile su znak i Krista na kriù. Danas tako
moli sve}enik na oltaru ili ~lanovi neke molitvene grupe.
Kasnije su vjernici stavljali ruke na prsa u obliku
krià, to jo danas ~ine mnogi Francuzi. Tek u desetom
stolje}u po~eli su vjernici sklapati ruke, onako kako mi
danas sklapamo. Sastavljeni dlanovi s ispruènim prstima. Kaù da ovaj na~in potje~e od starih Germana. U
srednjem vijeku bio je obi~aj da je sluga, primaju}i od
feudalca zemlju u posjed, stavljao svoje sklopljene ruke
u njegove. Tako je obe}ao poslunost i vjernost, a gospodar bi mu obe}ao zatitu i pomo}. To isto ~ine
sve}eni~ki kandidati kod sve}eni~kog re|enja. Stavljaju
svoje ruke u biskupove i obe}avaju mu potovanje i poslunost.
Klanjanje i klecanje
U liturgiji postoje ~etiri razli~ita izraza tovanja:
naklon, jednostavno klecanje, sve~ano klecanje (na oba
koljenja pred izloènim Sakramentom) i prostiranje na
pod (na Veliki petak i u obredu re|enja). Naklon, prigibanje gornjeg dijela tijela, naj~e}i je na~in izraza tovanja za vrijeme liturgije. înimo ga pred krièm ili
oltarom kao znak pozdrava. Pokret naklona treba biti
sve~an i dostojanstven, a ne usiljen ili brzoplet. Posebno
trebamo u~iti ministrante da ~ine znak naklona kada idu
s jedne na drugu stranu oltara.
Kod jednostavnog klecanja cijelo tijelo se sputa na
desno koljeno tako da se dotakne pod. Ovaj na~in tovanja iskazujemo kada ulazimo ili izlazimo iz crkve i
kad pristupamo svetohranitu. To je na pozdrav Gospodinu. Sve~ano klecanje (na oba koljena) ~inimo kad je
izloèn Presveti Oltarski Sakrament. I sve~ano klecanje
ne smijemo ~initi brzo, nego polako i sve~ano. Ovi ~ini
izraàvaju, s jedne strane, nau poniznost pred Bogom,
ali, s druge strane, Bog me prihva}a onakvog kakav jesam, u mom dostojanstvu kao ~ovjeka. Bog me èli u
svojoj blizini jer sam mu prijatelj posluìtelj oltara.
66
Kako je lijepo znati da si èljen i prihva}en od Boga! O

tome treba ~e}e razmiljati.
Kriànje
Kr}ani sebe i druge znamenuju znakom krià, koji
je ujedno i molitva za Bo`ji blagoslov i posve}enje.
Naj~e}e ~inimo "veliki" znamen krià, kada desnom
rukom doti~emo ~elo, ramena i prsa. înimo ga na
po~etku svake molitve i svete Mise te kod ulaska i izlaska iz crkve, a ozna~ava da blagoslov silazi na cijelog
~ovjeka. Drugi na~in kriànja je kada s palcem desne
ruke ~inimo tri kriì}a: na ~elu, ustima i prsima. Ovaj
na~in kriànja ozna~ava nau èlju da nam Bog posveti
misli, rije~i i osje}aje. Znak krià ~ini i sve}enik kada
daje zavrni misni blagoslov. Stoga nai pokreti prilikom kriànja tako|er moraju biti sve~ani, polagani i dostojanstveni. Ru`no je vidjeti kada se pojedinci kriàju
kao da mau oko glave i po prsima. Odgajajmo sebe i
druge da nae kriànje postane uistinu molitva za Bo`ji
blagoslov i znak po kojem nas drugi mogu prepoznati
kao kr}ane.
POSVE]ENE STVARI I PREDMETI

Ve} smo nau~ili da u slu`bi Bo`joj koristimo stvari i
predmete kojima se svakodnevno sluìmo. Tako se na
naim stolovima mogu vidjeti kruh, vino, ~ae, voda,
razno posu|e... Sli~no, i na svoj na~in druga~ije, prostiremo i stol Gospodnji. Uzmimo primjer kruha i vina.
Kad bi sve}enik na oltaru rezao kruh na krike i ulijevao
vino iz boce, bilo bi nam odve} neobi~no. Takav na~in
ne prili~i oltaru. Bilo bi neobi~no, i svakako bi nas zbunilo. Iako na oltar donosimo kruh i vino, navikli smo da
je to malo druga~ije. Znamo da je kruh na oltaru napravljen samo od brana i vode i da je vino ~isto, nepatvoreno. Samo, ~estica kruha toliko je tanka da u njoj jedva
prepoznajemo kruh kojim se hranimo. A vino se sipa u
malu posudu-vr~i} (ampulica), koju ne vi|amo na naim stolovima. Razmiljamo o liturgijskim stvarima i
predmetima. Oni su u crkvenoj tradiciji dobili svoje
oblike i mjere, a istovremeno su vrlo znakoviti.
Ambon - stol rije~i

Misa je kako smo ve} nau~ili ustrojena od dva dijela: u sreditu prvoga jest Bo`ja rije~ (slu`ba rije~i), dok
je drugi usmjeren na lomljenje kruha (euharistijsko
slavlje). Za oba dijela predvi|en je vlastiti "stol".
Stol Bo`je rije~i jest ono mjesto s kojega se navijeta (~itanje i Evan|elje) i tuma~i (propovijed) Sveto pi-
smo. (Samo u izuzetnim slu~ajevima ili zbog sku~enosti

prostora moè oltar posluìti kao zajedni~ki stol rije~i i
kruha.)
Stolje}ima je na naim prostorima propovjeda oni ca bila stol rije~i. Ona je bila poviena spram puka. Pogled na propovjedaonicu bio je dodue oteàn s mnogih
mjesta crkvenoga prostora, no presudna je bila njezina
akusti~na uloga. Danas se propovjedaonica vie ne koristi, ve} imamo ambon. No, to je to ambon?
Ambon je mjesto na kojemu se nalazi ure|en stalak
- prilago|en za ~itanje i navjetaj Bo`je rije~i. Nalazi se
na neto povienom mjestu. S njega ~itamo misna ~itanja i sve}enik drì homiliju. êsto je ukraen prekriva~em - u boji dana - to ujedno ozna~ava da je to
liturgijsko mjesto.
Ambon, postavljen u mnogim naim crkvama, po
svom je nastanku stariji od propovjedaonice. Ako u nekim crkvama postoje dva takva stalka, onda jedan sluì
~ita~u (mo`da i pretpjeva~u), a drugi sve}eniku, odnosno |akonu za navjetaj.
Oltar - stol kruha

Stol na kojem se slavi euharistija; na njemu Gospodin uprisutnjuje svoju `rtvu i daje se vjerni~kom puku za
hranu. Zato je taj stol ve} u Heb 13, 10 nazvan oltarom,
hrvatski - `rtvenikom. Budu}i da predstavlja Krista, redovito je od kamena, stijene (l Kor 10, 4).
U svakoj crkvi mora biti postavljen samo jedan oltar. Mora stajati slobodno (ne uza zid) te da kao sredinja to~ka prostora ve} sam po sebi privla~i pa`nju
zajednice. Ako je potreban jo jedan oltar, postavit }e se
u kapelu, odijeljenu od crkvenog prostora. U novim
crkvama nisu doputeni pokrajnji oltari, koji bi bili tek
radi ukrasa. Glavni oltar redovito je "nepomi~an" (altare fixum), povezan s podom, za razliku od "pomi~nog"
oltara (altare mobile), koji se moè premjetati. Za misno slavlje izvan bogoslu`nog prostora za oltar dostaje
prikladan stol.
Kale` i plitica
Od starine je propisano da se sveto posu|e izra|uje
od skupocjene kovine. Nekada se doga|alo da su se
ùpe natjecale ~ije }e posu|e biti ljepe i skupocjenije.
Danas se to ~ini druga~ije. U ùpnim i filijalnim crkvama nalazimo razli~ito posu|e. Uglavnom su to kaleì i
plitice presvu~eni vrlo tankim slojem pozlate ili srebra.
Neke se katedralne crkve mogu pohvaliti posu|em koje
je uglavnom od zlata ili srebra. Za bogoslu`je to nije
va`no. Isus je na posljednjoj ve~eri uzeo ~au kale`.
Nije birao neku posebnu ~au i njegov blagoslov je

posvetio posudu. To je najva`nije. Bogoslu`je ne posve}uje neki plemeniti i skupocjeni materijal nego predmet koji se upotrebljava. Zato i crkveno posu|e ne mora
biti nu`no od nekih skupocjenih materijala. Upotreba }e
mu dati "posve}uju}u" vrijednost. Tako sve ~e}e
moèmo vidjeti na naim oltarima crkveno posu|e
izra|eno od porculana, keramike ili stakla. Za nas je najva`nije da je to posu|e, od ~ega god da je izra|eno, sveto. Onda nema mjesta za neozbiljno i neodgovorno
rukovanje njime.
Pokaznica monstranca
Pokaznica ili monstranca je liturgijski predmet u
kojem se neto "izlaè", pruà vjernicima na tovanje. U
srednjem vijeku to su bile relikvije mu~enika i svetaca.
Danas se u monstranci naj~e}e izlaè Presveti Oltarski
Sakrament - posve}eni euharistijski kruh. To se ~ini kod
euharistijskih procesija, blagoslova ili klanjanja. Pokaznica se tako|er izra|uje od plemenitih kovina i pozla}uje; naj~e}e je to i vrijedni ru~ni rad, koji svojim
izgledom, i pa`njom koja mu se ukazuje pri rukovanju,
~asti Isusovu prisutnost u posve}enom kruhu. Radi se o
bogato ukraenoj, u obliku sunca napravljenoj posudi,
koja u sredini ima prozor~i}, koji se moè otvoriti. Unutra je drà~ u obliku polumjeseca, u koji se stavlja velika
hostija.
Oko oltara se okupljaju vjernici da bi proslavili euharistiju. Kri` ukazuje na prisutnost Kristove `rtve. On
se uvijek nalazi ili na zidu, da ga sva zajednica moè dobro vidjeti ili pored oltara kao procesionalni kri`.
Tabernakul sluì za ~uvanje presvete Euharistije.
On se nalazi ili na zidu iza glavnog oltara ili negdje sa
strane. Pokraj tabernakula u oltarskom prostoru se nalazi vje~no svjetlo, svjetiljka koja uvijek gori u znak
stalne Kristove sakramentalne prisutnosti. U tabernakulu se nalazi posu|e u kojem se ~uvaju hostije od posljednje Mise. U jednoj maloj posudici, kustodiji ~uva se
velika hostija za izlaganje u monstranci (pokaznici).
U piksi se ~uvaju hostije koje se nose bolesnicima.
To je jedna vrsta kutijice s poklop~i}em, u koju se moè
staviti vie hostija.
Cvije}e spada u oltarski nakit. Ono se daje osobama
koje volimo ili kojima smo zahvalni. Upravo te osje}aje
imamo prema Isusu na oltaru. Osim njega, tu su i svije}e. One mogu, kao i kri`, stajati na oltaru ili pored nje-
67
ga. Ozna~avaju Krista uskrsloga i znak su sve~anog

slavlja. Moraju biti upaljene najmanje dvije svije}e.
Svije}e koje ne gore treba ukloniti ili tako|er zapaliti.
Tako npr. imamo takozvane apostolske svije}njake,
po est njih na svakoj strani crkvene la|e, koji
ozna~avaju mjesto koje je biskup kod posvete crkve pomazao uljem.
Oltar se prekriva oltarskim prekriva~em. To je jedna vrsta stolnjaka, koji se na Veliki ~etvrtak skida u znak
àlosti.
Uz kale`, posudu za hostije i vr~i}e za vino i vodu,
upotrebljavaju se i neki platneni rup~i}i koje i ti mora
poznavati kako bi ih mogao pravilno dodati. Korporal
tjelesnik jest vie puta presavijeno platno koje se razastre na oltar kod prinosa darova. Radi se o bijelom platnu na kojem se, zbog na~ina presavijanja, vidi devet
kvadratnih polja. Na njemu se, nakon prinosa darova,
nalaze posude s hostijama i kale`. Pala sluì kao poklopac za kale`. Lavabo-rup~i} kojim sve}enik brie ruke
nakon pranja, ~esto se mijea s kale`njakom (purifikatorijem) koji stoji pored kaleà te sluì za brisanje i
~i}enje kaleà.
Od pribora to ga ministrant u pojedinim situacijama mora nositi i pridràti, sigurno pozna korpionicu
sa kropilom (aspergilom) i kadionicu s la|icom, u kojoj se nalaze zrnca tamjana.
Kadionicu nose ministranti na upotrebu sve}eniku.
Njoj pripada la|ica iz koje se uzimaju zrnca tamjana i
stavljaju na uàreni ugljen u kadionicu.
O tome se govori ve} u psalmima: Nek mi se uzdigne molitva kao kad pred lice tvoje. Druk~ije zna~enje
tamjana moèmo otkriti u Matejevu evan|elju 2,11:
Mudraci su donijeli Isusu zlato, tamjan i dragocjenu pomast smirnu. Time su mu iskazali tovanje kao kralju,
Bogu i velikom sve}eniku. Tamjan je znak
bogo~a}enja. Kada se tamjan upotrebljava u liturgiji,
onda to ima sljede}e zna~enje:
Pri sve~anom ophodu upotreba tamjana zna~i: ulazimo u ku}u Gospodnju koja je ku}a molitve. Nek se
naa molitva poput kada uzdigne Bogu i neka mu bude
mila. Kada se obilazi oko oltara kade}i ga, to zna~i: ovaj
oltar je postavljen na slu`bu Velikog sve}enika. Neka se
svidi Bogu ono to se ovdje prinosi.
68
Tamjan se upotrebljava i za vrijeme sprovoda, da bi

se okadilo mrtvo tijelo. Time se èli pokazati da je i umrlo prebivalite djece Bo`je dostojno ~asti. Jer, kao to
kaè sv. Pavao: Tijelo vae hram je Duha Svetoga.
Sigurno ti je poznato zna~enje oltarskog zvonca,
odnosno gonga, kao i crkvenih zvona. Svojim zvukom
èle ozna~iti da po~inje neto to je dostojno posebnog
navjetaja. Zbog toga i u naem vremenu, kada svi imamo satove, zvona i dalje trebaju pozivati na slu`bu
Bo`ju. Susret, na ~iji po~etak ona upozoravaju, i dalje
ostaje neto posebno.
Liturgijske knjige
Liturgijske knjige, iz kojih se navijeta rije~ Bo`ja,
trebaju pobu|ivati svijest da je tu prisutan Bog koji sada
govori svom narodu. One moraju biti prikladno ureene
i lijepe, jer su simboli i znakovi ve}ih vrednota. Zato }e
sve}enik i posluìtelji oltara uvijek paziti na urednost liturgijskih knjiga. Njima se moramo sluìti s du`nim
potovanjem i brigom. Rije~ Bo`ja preko liturgijskih
knjiga dobiva svoj konkretni vidljivi ìvot u zajednici
vjernika. Bo`ji glas, dakako, ne moèmo ~uti, kao ni
glas Isusa Krista. Bog upu}uje svoju rije~ preko glasnika. Liturgijski ~ita~ je izabrani posrednik i prenositelj
Bo`je rije~i i njegove poruke. Ponekad je i ministrant
(stariji) u slu`bi ~ita~a; ako i nije, dobro je da se zna snalaziti u liturgijskim knjigama.
Lekcionari su zasebne knjige koje sadrè liturgijska (misna) ~itanja. Sastavljeni su od zbirki odlomaka
iz Svetog pisma, koji se ~itaju u misnom bogoslu`ju.
Izabrani biblijski tekstovi prilago|eni su prigodama i
vremenu liturgijske godine: svagdanja, nedjeljna, blagdanska, sveta~ka, adventska, korizmena i uskrsna. Prije
misnoga slavlja lekcionar, u kojem su vrpcom ozna~ena
~itanja, stavi se na ambon i ostaje zatvoren dok ga ~ita~
neposredno prije navijetanja Bo`je rije~i ne otvori.
Prikladno je da se ~itanja u liturgiji navje}uju iz jedne
knjige, osim evan|elja, koje se u nedjeljnim i sve~anijim slavljima navijeta iz evan|elistara. Nije prikladno s
ambona ~itati biblijska ~itanja koriste}i materijale za liturgijsku pripravu, npr. listi} ili sli~no.
Rimski misal je knjiga koja ima svoje posebno
zna~enje i mjesto u slavljenju Mise. Njome se sluì
samo sve}enik i ona se nalazi pred njim na oltaru ili na
posebnom stalku. Rimski misal sadrì sve molitve koje
se izgovaraju u Misi. Crvenom bojom su tiskana slova
koja sluè kao objanjenja, napomene ili uputstva, a
crnom bojom dijelovi koji se ~itaju ili mole. Pjevani dijelovi imaju uz tekst i gregorijanske note. Ako sve}enik
zaduì ministranta da nosi misal, neka to ~ini s puno
pa`nje i potovanja. Posluìtelji oltara, koji su pou~eni i
ozbiljni, mogu sve}eniku okretati stanice misala.
Zvona
Ve}ina crkava na svojim tornjevima ima zvona;
neke nove crkve imaju zvu~nike koji imitiraju zvona i
dobro se ~uju. Zvona podsje}aju i pozivaju na slu`bu
Bo`ju. Preko dana redovito tri puta zvone i podsje}aju
na lijepi "An|eoski pozdrav" nebeskoj Majci. U slu~ajevima ukopa oglaavaju da se jedan ~lan ùpe preselio u
nebesku domovinu, a tijekom su procesije ili nekih
sve~anih ophoda njihovi veseli tonovi poja~avaju
sve~anost trenutka. U nekim }e ùpama kod krtenja
oglasiti da je ùpna zajednica oboga}ena za novog
~lana.
Kruh i vino
Kruh je "plod zemlje i rada ruku ~ovje~jih". Tako
sve}enik govori kod prikazanja. Povijest kruha je duga i
bogata. Jo prije ~etiri tisu}e godina ljudi su znali
obra|ivati zemlju i mijesiti kruh. Cijenili su tu vrsnu
hranu i zahvaljivali nepoznatim bogovima koji su ih podarili; nisu poznavali pravoga Boga. Izabrani narod
upoznao je posebno Bo`ju dobrotu kad ih je u pustinji
hranio ~udesnom manom-kruhom. Kruh je kod @idova
doìvljavan kao pravi Bo`ji dar. Cijenili su taj dar i kod
blagovanja uvijek su se molili i zahvaljivali. Isus nas je
u O~enau nau~io da svakodnevno molimo za "kruh na
svagdanji". Kona~no, na posljednjoj ve~eri prvoj
Misi, uzima kruh i pretvara ga u hranu za nau duu.
Povijest kruha je i povijest ~ovjekova rada. Koliko
samo treba truda od sijanja, ètve do pe~enja kruha. U
kruh je ugra|en ~ovjekov rad i znoj. Sve to pod prilikama beskvasnog kruha stavljamo na oltar da Gospodin
blagoslovi. On je znak i naeg zajednitva u Gospodinu.
Iz mnotva zrnja koja se melju u brano, pe~e se jedan
kruh. Kruh nas sve povezuje u jedno. Podsje}a nas na
zahvalnost prema Bogu. Nije li danas jedna tre}ina
~ovje~anstva gladna, èljna vidjeti kruh na stolu? A kod
nas ga ne manjka. Kad donosimo kruh hostije na oltar dobro je da se toga sjetimo i da Bogu zahvalimo. Kruh
nam se ~ini nekako prirodan na oltaru; ali zato je Isus
uzeo vino? Nije li trebao uzeti vodu koju svakodnevno
pijemo?
Vino je opojno pi}e. Ponekad se ljudi napiju i ~ine

tota nevaljalo. Zato onda vino u bogoslu`ju? To su
simboli rada i radosti. Da bi imali kruha i hrane, roditelji
trebaju raditi. Netko obavlja nekakav posao i tako u trudu i radu zara|uje "kruh svakidanji". Sve ono to radi i
blaguje - ozna~uje kruh. to je s vinom? I do vina se dolazi napornim radom u vinogradu. Kad ljudi ne rade, a
èle se razveseliti, uzimaju vino. Ono ih oputa, odmara
i razveseljuje. Vino, dakle, ozna~uje da je ~ovjeku priro|eno i druènje, radost i pjesma. A kada ga donosimo
na oltar, onda u tome vidimo prinesen i na rad, a isto
tako radost i bratsko druènje. Biblija u 104. psalmu govori kako se Bog slavi kruhom "koji krijepi srce ~ovjeku" i vinom to "razvedruje srce ~ovjeku". Tako je vino
simbol ~ovjekova odmora; slobodnog vremena, kada
treba razvijati zajednitvo i prijateljstvo s drugim ljudima. To i takvo vino Isus je uzeo na posljednjoj ve~eri i te
simbole uvijek imamo na oltaru u sv. Misi. Ovi simboli dok su jo u sakristiji neposve}eni - zahtijevaju od posluìtelja oltara da se spram njih bri`no ophode. Nema
potrebe da olako i nepotrebno kuaju hostije ili vino.
Treba imati na umu da su to darovi koji su pripravljeni
za stol Gospodnji.
Kri`
Za nas kr}ane kri` je znak raspoznavanja. On ukraava zidove naih domova, sobe bolnica, u~ionica i drugih mjesta gdje se kr}ani okupljaju ili ìve. Kriì}
mnogi nose kao privjesak oko vrata ili ruke. Kri` je uvijek na vrhu naih crkava i na ulazima u sela i gradove
gdje vidimo kriève krajputae.
Nije to uvijek bilo tako. U Isusovo vrijeme kri` je
bio znak koji je ulijevao strah u ljudska srca. Rimljani
su, kao okupatori @idova, pobunjenike i druge osu|enike osu|ivali na razapinjanje na kri`. Bila je to strana i
okrutna smrt. Tako je kri` postao znak straha i sramote. I
ba taj znak Isus uzima i po njemu nam donosi spasenje.
Kri` je u sreditu nae vjere. Jer po muci i smrti na kriù
otkupljeni smo od grijeha i krivice. Otada je to znak protuslovlja. Jednima straan znak upozorenja; drugima
kr}anima znak spasenja.
Prirodno je da kri` bude i u sreditu naeg bogoslu`ja. Na svakom oltaru, gdje se slavi sv. Misa, uvijek
se nalazi kri`. U nekim crkvama je odmah pored oltara.
Uvijek sve}enika i vjernike podsje}a na sredinju istinu
spasenja koja se na otajstven na~in obnavlja na oltaru.
Posebno tovanje kriù iskazujemo i na Veliki petak
kada ljubimo simbol naeg spasenja. Kad god je neka
sve~ana procesija, kri` ide uvijek ispred svih. Mladenci
69
}e na kriù Isusovu dati svoju prisegu kod vjen~anja. U

nekim dràvama suci i svjedoci priseù na kri`. I u jo
mnogim prigodama kri` je ~asni i tovani znak vjernika.
Nije dobro da se kri` pretvara samo u ukras. On jest
i uvijek mora biti podsjetnik kako nas je Gospodin, po
kriù, spasio i darovao ìvot vje~ni.
Svije}a
@ivimo u vrijeme raznovrsnih àrulja, svjetiljki i
bljete}ih svjetlosnih reklama. Elektri~na struja i vjetina ~ovjeka dovela je do raznoraznih svjetlila. Za svije}u, koja je stolje}ima sluìla kao izvor svjetla, kao da
vie nema mjesta. Ipak, ona je u naim crkvama uvijek
prisutna.
Svije}a ima va`nu ulogu u bogoslu`ju Crkve. Vrhunac je kada u uskrsnoj no}i sve}enik unosi veliku svije}u, na kojoj okupljeni pale svoje svije}e. Ona je
simbol uskrslog Gospodina. Tri puta }e uskliknuti
Svjetlo Kristovo! I kad palimo svoju svije}u na njenom plamenu podsje}amo se da vjeru primamo kao dar
od Uskrslog. I da bi vjera svjetlila u nama, uvijek nam
valja biti blizu Gospodina. Pozvani smo da svojom vjerom i ìvotom svijetlimo drugima; to je du`nost nas
kr}ana, a posebno posluìtelja oltara.
Svije}u }e sve}enik upaliti kod krtenja i predati roditeljima. Opet znak vjere koju su oni du`ni prenijeti na
svoje dijete. Neki }e i na prvoj pri~esti sve~ano primiti
svije}u s istom porukom.
Kad god se slavi Misa, na oltaru su upaljene svije}e.
Njihov plamen nas podsje}a na Gospodina koji je
uskrsnuo i ìv je me|u nama i na oltaru, pod prilikama
kruha i vina.
Svije}a nas moè jo neto pou~iti. Svjetlost svije}e
nastaje zbog izgaranja. Vosak se topi i nestaje te tako
daje plamen. Gospodin je ìvio, ljubio nas i dao ìvot za
nas. I mi smo tako|er pozvani ìvjeti u njegovoj svjetlosti, ljube}i i `rtvuju}i se za bra}u.
Voda
Vodu u naoj crkvi nalazimo u posudama kod ulaza,
u kropionici i u vr~i}u za sv. Misu. Koje je zna~enje
vode? Poznato nam je da je voda u velikom postotku
ugra|ena u nae tijelo i da bez hrane moèmo danima, a
bez vode tek nekoliko dana. Nas zanima zna~enje vode
u liturgiji.
70
Na putu prema slobodi i obe}anoj zemlji izabrani

narod prolazi kroz vodu Crvenog mora. Bio je to prolaz
koji ih je oslobodio od pogibli i propasti. Egip}ani su ih
kanili ponovno vratiti u ropstvo.
U uskrsnoj no}i, kad se vri krsna slu`ba, ponovno
doìvljavamo zna~enje vode koja "prepora|a i daje
ìvot vje~ni". Kriànje sv. vodom kod ulaska u crkvu
ima nas podsjetiti na krtenje kad smo oslobo|eni od zla
i nanovo ro|eni za Boga. Isto je kad sve}enik kropi zajednicu vjernika u nekoj posebnoj prigodi.
Kod blagoslova obitelji tako|er ima podsjetiti na
krtenje i odagnati sile tame ukoliko èle nauditi duama krtenika.
Voda ima svojstvo da pere i ~isti. Sve}enik }e simboli~no oprati ruke. Nije to od prijeke potrebe, ve} da se
naglasi kako èli ~ist prinositi misnu `rtvu.
Kod krtenja se uzima svjeà voda i posve}uje.
Krstom se dijete osloba|a isto~nog grijeha i prima novi
darovani ìvot postaje dijete Bo`je.
Vatra
Vatru nalazimo u bogoslu`ju kao svije}u ili uljanicu
za vje~no svjetlo, èravicu za kadionicu i oganj kod
Obreda uskrsnu}a.
Vatra ljudima trostruko sluì: ona svijetli, grije i
~isti. Kad se zapali u tami daje svjetlost i odgoni tamu.
Istovremeno stvara toplinu koja je dragocjena u hladnim
danima. Svojstvo vatre je da izgaraju}i ~isti kovine ili
to drugo. Da bi u naim domovima i crkvama bilo
svjetla i topline, negdje je neto izgaralo: nafta, plin ili
ugljen. Svijetu oko nas potrebno je tako|er svjetlosti i
topline. Ona dolazi preko Bo`je `rtve i dobrote i prolazi
kroz nas. Svi su pozvani da budu svjedoci, a posebno
oni koji su blizu i posluùju oltar.
Sve}eni~ka liturgijska odje}a

Za vrijeme Mise sve}enik nosi sljede}u odje}u:
Alba je bijela haljina koja seè do gle`njeva. Ona
potpuno obavija sve}enika te podsje}a na krteni~ku
haljinu. Ujedno, alba je dio liturgijskoga ruha koji je zajedni~ki svim liturgijskim slu`benicima.
tola je uski komad posebno saivenog platna koji
se stavlja preko ramena i znak je sve}eni~ke ili |akonske slu`be. akon stavlja tolu na malo druga~iji na~in
nego sve}enik - preko jednog ramena i vezuje je na

boku.
Amikt je pravokutno platno s vrpcama pomo}u kojih ga sve}enik ovija oko vrata.
Cingulum je pojas koji sluì za vezanje albe. U nekim albama danas je ve} uiven ovaj pojas.
Misnica je dio liturgijskog ruha koji se, kao i tola,
izra|uje u razli~itim liturgijskim bojama, ovisno o blagdanima i liturgijskom vremenu. Starije misnice znaju
imati neke posebne rukotvorine ili pozlate. Bile one bogato ukraene ili od obi~nijeg materijala, njihova namjena i va`nost ostaje ista. Ona je najnaglaeniji i
najprepoznatljiviji dio ruha. Me|utim, sve}enici mogu
ponekad, ako nema dovoljno misnica, sudjelovati u
Misi kad koncelebriraju - samo u albi i toli.
Osim Mise, sve}enik predvodi i druga liturgijska
slavlja: vjen~anja, ukope, procesije, blagoslove. U tim
prigodama nosi se i neto druga~ije liturgijsko ruho.
Roketa je bijele boje, obi~no ukraena vezom ili
~ipkom, s ve}im otvorom oko vrata. Svojom bjelinom
tako|er podsje}a na krteni~ku haljinu.
Plat ili pluvijal nosi se kod sve~anih blagoslova ili
u procesiji. Latinska rije~ pluvijal - kina kabanica
tako naglaava kako se bogoslu`je i pobo`nosti, prilikom kojih se koristi plat kao liturgijska odje}a, ~esto
doga|aju na otvorenom.
Velum ili ople}ak je komad poduèg, obi~no ukraenog ili izvezenog platna koji upotrebljava sve}enik
kod blagoslova s Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Reverenda ili talar (habit kod redovnika) je

sve}eni~ka "haljina" crne ili neke druge boje (ovisno o
redovni~kom redu) koju sve}enici ili redovnici nose
preko gra|anske odje}e te na nju obla~e liturgijsko ruho.
Reverenda je prepoznatljiva po nizu dugmadi, a redovni~ki habit prema pojasu s tri "~vori}a", koja ozna~avaju
tri redovni~ka zavjeta (siromatvo, poslunost i
~isto}u).
Ministrantska liturgijska odje}a

Obi~no su ministrantska odijela na~injena od dva
dijela: rokete i tzv. ministrantske suknje koja je ili u boji
liturgijske godine ili crna, a sli~i na prepolovljenu reverendu (duga, obi~no crna ili sme|a, sve}eni~ka odje}a).
Ministrantska roketa je istog kroja kao i sve}eni~ka
samo je neto jednostavnija. Ministrantska suknja moè
biti razli~ite duìne i ima na sebi uiven pojas kojim se
steè. Prakti~no je da se podizanjem i sputanjem prilago|uje veli~ini ministranta. Dananja, novija, i sve prisutnija, ministrantska odijela su puno jednostavnija.
Obi~no su poput sve}eni~ke albe ministrantska alba
a veù se pojasevima koji mogu biti u razli~itim liturgijskim bojama. Dodatak klasi~nim i novijim odijelima
mogu biti ovratnici (kragne) u liturgijskim bojama.
Va`no je ukazati da su za vrijeme bogoslu`ja o~i
vjernika uprte prema oltaru i svetitu te treba dobro paziti na urednost i ~isto}u liturgijskoga ruha
sve}eni~kog i ministrantskog.
71
Uvo|enje u ministrantsku
slu`bu
Dobro je ve} nakon prve pri~esti ponuditi djeci da
se uklju~e u ministrantsku grupu. U nekim se ùpama
jo jedno vrijeme prvopri~esnike drì na okupu kao zasebnu skupinu, da bi ih se tek kao odraslije uklju~ilo u
druge grupe. U svakom slu~aju, ako postoji prevelik
broj djece koja bi se htjela uklju~iti u ministrantsku grupu, prednost treba dati starijima. Oni }e ve} mo}i svoju
slu`bu ozbiljnije shva}ati i s njima se onda moè sustavnije raditi.
Vrijeme priprave
Evo kako sam ja postao ministrant. Bilo je to prije
mnogo godina. Bio sam na misi jednog ~etvrtka. Nije
bilo ni jednog ministranta. @upnik me upitao da li bih
mu htio pomo}i kod bogoslu`ja. Rado sam prihvatio, ali
me bilo pomalo i strah. Ja sam, dodue, ve} vidio to
rade ministranti, ali mnogo toga jo nisam znao. Za prvi
put je bilo dosta dobro. Kasnije sam dolazio redovito i
u~io od drugih. Postao sam pravi ministrant. Nadam se
da ti ne}e morati tako na brzinu postati ministrantom,
nego da }e imati dovoljno vremena za u~enje i pripremu.
Nije dovoljno ono to se radi u nekim ùpama, da se
novog ministranta prikrpi nekom starijem koji }e mu
pokretom ruke ili glave pokazivati to i kada treba ~initi.
Ministriranje je va`na slu`ba. Tu se radi o slu`bi
Bo`joj za koju se treba temeljito priprave za ministrantsku slu`bu. Kroz to se vrijeme kandidati za ministrante ozbiljno pripremaju, da bi se na kraju sami
odlu~ili ho}e li prihvatiti ovo sluènje u zajednici ili ne.
Ministranta treba postupno uvoditi u slu`bu. Zato bi
bilo pametno da ga se najprije upoznaje s prostorom u
kojem }e se kretati (crkva, oltarski prostor, sakristija).
Trebat }e ga polagano dovesti do toga da se sigurno i
pravilno kre}e u ovom za njega jo novom i neobi~nom
prostoru. Za to je potrebno pojedina~no i zajedni~ko
vje`banje u osnovnim liturgijskim pokretima.
Mladi kandidati }e se tako postepeno upoznavati sa
svim onim to je potrebno za njihovu slu`bu. Oni to moraju razumjeti i usvojiti. Postupno, uz ~esto ponavljanje,
irit }e se krug njihovih du`nosti. To }e im ve} biti poticaj da se srcem i duom unose u svoj posao.
Zato nije razborito da se novajlija ~im prije pripusti euharistijskoj slu`bi i upie u raspored ministriranja. âk niti onda ako ih nema dovoljno za ministriranje,
kao npr. za vrijeme ljetnih praznika. Treba potivati i
sa~uvati vrijeme kunje.
72
S obzirom na sadràj ovog vremena priprave postoji mnogo razli~itih prijedloga. U svakoj bi ùpi skupina odraslih ministranata moga zajedno sa ùpnikom
ili kapelanom izraditi za svoje prilike prikladan plan.
PRVI NAÎN
Dobro je da se sve~anost uvo|enja novih ministranata u slu`bu slavi nedjeljom ili blagdanom kada je
okupljen ve}i broj ~lanova ùpne zajednice. Ministrantski pripravnici ulaze sve~ano u crkvu u pratnji
starijih ministranata. Na podesnom mjestu uz oltar nalaze se odijela za nove ministrante. Dok oni prolaze kroz
crkvu, pjeva se prikladna pjesma, npr. "O Boè, zar si
pozvao mene?" Kada se ministranti smjeste u prezbiterij
i nakon sve}enikova pozdrava, sve}enik poimence proziva nove ministrantske kandidate. Svaki od njih odaziva se sa: "Evo me!"
SVE]ENIK: Danas }ete obu}i ministrantska
odijela i postati slu`benici oltara ove crkve. Jeste li
dovoljno shvatili svoju du`nost i jeste li spremni preuzeti ovu slu`bu?
MINISTRANTI: (zajedno, ali odgovara svaki za
sebe)
Jesam!
SVE]ENIK: Ho}ete li svojim ponaanjem,
pobo`no}u i revno}u biti i drugima na poticaj da se
s potovanjem odnose prema domu Gospodnjem?
MINISTRANTI: Ho}u!
SVE]ENIK: Gospodin blagoslovio vae iskreno
nastojanje i dao vam milost da ostanete vjerni svojoj
odluci, te da budete na ~ast i ponos ovoj vjerni~koj
zajednici.
MINISTRANTI: Amen!
Blagoslov ministrantske odje}e

SVE]ENIK: Pomolimo se: Gospodine Isuse
Kriste, blagoslovi ova ministrantska odijela i one
koji }e ih nositi, da se zaodjenu tobom, koji s Ocem i
Duhom Svetim, ìvi i kraljuje u vijeke vjekova.
SVI: Amen.
Sve}enik pokropi odijela blagoslovljenom vodom,
a potom stoji ispred oltara. Ministrantski kandidati pri-
stupaju pojedina~no ili po dvojica da iz njegovih ruku

prime odijelo. Dok predaje odijela sve}enik govori:
SVE]ENIK: Ovim odijelom zaodjenuo te Bog u
novog ~ovjeka, na sliku Kristovu.
MINISTRANT: Amen!
Za vrijeme predaje odijela neka ùpna zajednica
pjeva prikladnu pjesmu ili psalam 84, odnosno 89. Kad
se svi obuku, stanu pred oltar, a sve}enik nad njima moli
sljede}u molitvu:
Kriste, pogledaj na ovu djecu nae ùpne zajednice
koja danas stoje pred tobom sve~ano obu~ena u
odje}u tvoje slu`be. Molimo te, daj im snage da ostanu vjerni ovoj slu`bi, koju su sada s oduevljenjem
prihvatili.
SVI: Amen!
Slijedi slu`ba rije~i. Ministriraju jo uvijek stari ministranti. Za vrijeme propovijedi sve}enik }e uputiti
vjerni~koj zajednici nekoliko rije~i o mjestu i ulozi ministranata u liturgiji Crkve. Nakon homilije slijedi predavanje
znakova
liturgijskih
predmeta
novim
ministrantima.
SVE]ENIK: Za vrijeme priprave vi ste se pripremili za ministrantsku slu`bu i pokazali se dostojnima pridruìti se ministrantima nae crkve i ùpne
zajednice. Kao vanjski znak svoje slu`be oltaru, primit }ete iz ruku sve}enika predmete kojima }ete se
sluìti. Neka vam Bog pomogne da svoju ministrantsku slu`bu dobro i savjesno obavljate.
Stariji ministranti dodaju sve}eniku liturgijske
predmete, a on ih pruà novim ministrantima uz ove
rije~i:
Svije}njak sa svije}om
SVE]ENIK: Odsada }e biti i svje}onoa. U
slu`bi oltara izgaraj revno}u poput ove svije}e tako
da svojim dobrim primjerom moè svijetliti svim
ljudima.
MINISTRANT: Amen!
Kadionica
SVE]ENIK: Primi kadionicu i nosi je na slavu
Bo`ju. Kao to se iz nje diè ugodni kd, tako neka se
iz tvoje due diè ugodan miris na slavu Krista Gospodina!
MINISTRANT: Amen!
La|ica s tamjanom
SVE]ENIK: Primi ovu la|icu. U svojoj slu`bi
nosi je uvijek s onim potovanjem s kojim su sveti
mudraci s Istoka nosili tamjan malome kralju, Isusu
Kristu, naem Gospodinu!
MINISTRANT: Amen!
Zvonce
SVE]ENIK: Primi oltarsko zvonce. Njime }e
zvoniti na slavu Bo`ju i pozivati na pa`nju i nutarnje
sudjelovanje u slu`bi Bo`joj. Neka ti njegovi zvuci
budu poticaj na oslukivanje Bo`jih nadahnu}a.
MINISTRANT: Amen!
Zavrna molitva
Biblija ili Lekcionar
SVE]ENIK: Uzmi knjigu Rije~i Bo`je, ~itaj je i
po njoj ìvi! U svojoj ministrantskoj slu`bi nosi je i
postupaj s njome kao s dragocjenim blagom!
Ampulice (vr~i}i)
i posuda za hostije
SVE]ENIK: Odsada }e donositi darove kruha i
vina za svetu `rtvu. Oni }e postati Kristovim tijelom
i krvlju, nama za hranu. S potovanjem i pobo`no}u
nosi ove posude s darovima, jer si tako blizu velikom
otajstvu svete vjere.
MINISTRANT: Amen!

Kriste, ova su djeca predstavljena cijeloj kr}anskoj
zajednici da budu od pomo}i sve}eniku za vrijeme
bogoslu`ja. Molimo te, podaj im milost da tako sluè
u liturgiji kako ti to od njih o~ekuje. Koji ìvi i
kraljuje s Ocem i Duhom Svetim, Bog po sve vijeke
vjekova.
SVI: Amen!
Ako je "obred" uklopljen u Misu, misa se nastavlja.
ukoliko se odvija u obliku slu`be rije~i, onda slijedi vjerni~ka molitva, a zatim se zapjeva koja prikladna pjesma.
Po zavretku "obreda" slijedi ~estitanje novim ministrantima, kada im se daju i prikladni, simboli~ni darovi.
73
DODATAK - Uvo|enje u ministrantsku slu`bu
DRUGI NAÎN
Dobro je da ministranti pro|u vrijeme priprave
(kunje). @upnoj zajednici mogu se predstaviti kandidati
za posluìtelje oltara u nedjelju iza prve pri~esti, bilo da
su kandidati iz tre}eg ili kojeg drugog razreda. Zaduìti
ve} postoje}e ministrante da svaki priprema po jednoga, posebno preko ljeta. Ministranti kandidati trebaju
izabrati svoj dan u tjednu te zajedno sa svojim mentorom vje`bati radnim danima. Sve~ano uvo|enje u ministransku slu`bu moè biti u nedjelju iza Katehetske
nedjelje, koja bi mogla biti u prvu nedjelju nakon
po~etka kolske godine.
Kada se okupi zajednica, ministranti ulaze s krièm
na ~elu procesije, obu~eni u ministranska odjela, a zatim idu kandidati u obi~nom odijelu, te sve}enik. Ministranska odijela stoje na stolicama za nove ministrante.
Nakon homilije ili slu`be rije~i, najstariji ministrant zamoli sve}enika za prijem novih ministranata
rije~ima:
NAJSTARIJI MINISTRANT: Vele~asni ùpni~e! Pred vama i pred ovom zajednicom nalaze se najmla|i ~lanovi nae ùpne zajednice, koji itu da
budu primljeni u zbor ministranata-posluìtelja oltara, a to su: (nabraja njihova imena i prezimena) Molimo da ih primanjem u zbor ministranata
pridruìte zajednici posluìtelja oltara.
SVE]ENIK: Ho}ete li svojim ponaanjem,
pobo`no}u i revnim sluènjem, biti drugima primjer, te sluìti oltaru Gospodnjem?
74
SVI: HO]U
SVE]ENIK: Pomolimo se:
Gospodine Isuse Kriste, blagoslovi ova ministranska odijela, i one koji }e ih nositi, da se zaodjenu s Tobom, koji s Ocem i Duhom Svetim, ìvi i
kraljuje u vijeke vjekova.
SVI: Amen.
Sve}enik pokropi odjela, podjeljuje ih svakom ministrantu u ruke te svakom kaè:
SVE]ENIK: Ovim odijelom zaodjenuo te Gospodin u novog ~ovjeka na sliku Kristovu.
MINISTRANT: Amen.
Slijedi obla~enje ministranskih haljina. Za to vrijeme moè se pjevati pjesma ili izre}i psalam. Nakon
obla~enja slijedi zavrna molitva.
ZAVRNA MOLITVA
SVE]ENIK: Pomolimo se.
Gospodine Isuse Kriste, ova su djeca predstavljena cijeloj kr}anskoj zajednici da budu od pomo}i
sve}eniku za vrijeme bogoslu`ja. Molimo te, podaj
im milost da tako sluè u liturgiji kako ti to od njih
o~ekuje. Koji ìvi i kraljuje s Ocem i Duhom Svetim, Bog po sve vijeke vjekova.
SVI: Amen.
Sveta Misa se nastavlja redovito.
75
76
77
78
79
Popis koritene literature:

ABELN R. - KNER A., Slobodan dan ili blagdan? Nedjelja kao pitanje ljudske savijesti, UPT, akovo, 2003.
DEVETAK V., Moj nedjeljni susret, @upa Duha Svetog, Sl. Brod, 1981.
FERRERO B., Pri~e iz pustinje, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 2002.
FERRERO B., Zrikav~ev pjev, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 2005.
FERRERO B., Samo vjetar zna, Katehetski salezijanski centar, Zagreb 2004.
GOURMONT R., to je sveta Misa?, UPT, akovo, 2000.
HOFFSMMER W., Znakovne propovijedi za djecu, priredili za hrvatsko izdanje: D. Bosnar i J. Vnu~ec, @upni
ured Slobotina, Zagreb, 1986.
KASPAR P. P., Govor znakova. Elementi katoli~kih bogosluja, Sesvete, 1996.
KRATKE PRIÊ 1. - ZA BOGOSLU@JE I KATEHEZU, priredili u suradnji s W. Hoffsmmerom: D. Bosnar i J.
Vnu~ec, @upni ured Sesvete, Sesvete, 1996.
KRATKE PRIÊ 2. - ZA BOGOSLU@JE I KATEHEZU, priredili u suradnji s W. Hoffsmmerom: D. Bosnar i J.
Vnu~ec, @upni ured Sesvete, Sesvete, 1998.
MABI] F., Govorio im je u prispodobama. Zbirka primjera i misli za propovijedi, Sveta Batina, Duvno, 1990.
Mali koncil MAK, mjese~ni prilog GLAS-a KONCILA, Zagreb, godita 1978.-1982.; 1999.-2000.
MARKI] B., Licem prema suncu, Crkva na kamenu, Mostar, 1987.
MIHALJEVI] N., Voditelj ministranata 1, D. Andrijevci, 2004.
MIHALJEVI] N., Pri~om kroz Misu, D. Andrijevci, 2006.
PAVLIÎ] @. R., Ispovijed. Odakle? Zato? Kako?, Zagreb, 1995.
PAVLIÎ] @. R., Sveta Pri~est - Kruh ivota, akovo, 1996.
PICHLER A., Upoznajmo to ~inimo. Homilije o Misi., Sarajevo Banja Luka, 1983.
POTO^NIK J., Sluìte v veselju, Katehetsko gradivo za ministrantska sre~anja, Katehetski center knjiìce Ljubljana, Ljubljana, 1995.
RUGER L., U dobru zemlju, priredili: Salezijanci Krièvci, Zagreb, 1964.
SCHNITZLER T., Pripovijedana misa, preveo i izdao: fra Jozo @upi}, Split, 1994.
80

Voditelj 3

Transféré par

Informations du document

Titre original

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Voditelj 3

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

NIKICA MIHALJEVI]

Knji`nica "MINISTRANT" br. 19

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Na dan svetog Mihaela arkan|ela, u Donjim Andrijevcima, 2006.

1. Moj nedjeljni susret

zvona je "glas" Bo`ji. To Nebeski Otac zove svoju djecu

Mjesto svetog susreta

@urimo k svetom susretu

Kad u nedjelju ~ujemo glas zvona, ostavljamo sve i

U crkvi se susre}emo s mnogo bra}e i sestara i

jedna obitelj, nitko nije stranac ni pridolica. Nema vie

- Zato se nedjeljom odmaramo?

U dodatku vidi primjer 1

Imati vremena za...

Posveta slobodnog vremena

nedjelje i blagdana kako mo`emo tra`iti da mi budemo Bogu vrijedni i va`ni?

ve} i samoga sebe usavrava. Ipak treba na}i vremena za

U dodatku vidi primjer 2

UVODNI OBREDI u misnom

Misa obi~no zapo~inje zajedni~kim pjevanjem.

Nemoj se kri`ati kao kad maca apicom umiva

kad ga Crkva trostruko pozdravlja na po~etku svete

Ne "Dobar dan", nego...

Moj stav pod Misom

Pozdrav na vie na~ina

U dodatku vidi primjer 3

Mnogo puta pro|e jedan dio slu`be Bo`je a da pri tom

Kajanje - na vie na~ina

Smisao pokajni~kog ~ina

Kako slijediti Krista?

U dodatku vidi primjer 4

5. Gospodine, smiluj se...

Gospodine, smiluj se...

Kriste, smiluj se!

Neka je slava Bogu

Kad rije~i nisu dovoljne

U dodatku vidi primjere 5

ostavio poruku: "Tko slua moju rije~ i vjeruje onomu

Kako Bog govori?

Moj odgovor Gospodinu

Nije sada vrijeme da mi govorimo Bogu, ve} da

Istinska rije~ `ivota

Prijatelju, potrebna ti je Biblija, potrebna ti je

bankovnu doznaku s datumom svoje promocije na svotu

Biblija - knjiga nad knjigama!

Mladi}u iz ugledne i bogate obitelji trebala je biti

U dodatku vidi primjere 6

Isusa Krista. Najbolje bi bilo, da svi skupa pjevamo

smo li bili pa`ljivi i spremili njegovu rije~ u svoje srce,

^itanja se uzimaju redovito iz Svetoga pisma

Dio misnog slavlja

U dodatku vidi primjer 7

Kako Bog govori?

Evan|elje - knjiga nad knjigama

Na noge sad! Isus govori!

koja napisae: Matej, Marko, Luka i Ivan. Matejevo

^etiri fotografije iz razli~itih kutova

Propovijed svetog Franje

U dodatku vidi primjer 8

Ima li dva "Vjerovanja"?

Ispovijest vjere je pristanak naroda na Bo`ju

Mjesni je `upnik organizirao molitvenu uru ispred

U dodatku vidi primjer 9