Zygmunt Bauman Tekuća Modernost

pelago_bauman_modernost_corr:Layout 2 4/28/11 1:34 AM Page 1
Izdava: Naklada Pelago

Slovenska 5, 10 000 Zagreb, Hrvatska
Tel/faks: ++ 385 / 1 / 4852-505
naklada.pelago@zg.t-com.hr
www.pelago.hr
Za izdavaa: Katarina Luketi
Urednica: Duanka Profeta
Prijevod s engleskoga: Mira Gregov
Oblikovanje: Mileusni+Serdarevi
Tisak: Graki zavod Hrvatske
Zagreb, travanj, 2011.
Izvornik: Zygmunt Bauman: Liquid Modernity, Polity Press, Cambridge, 2000.
Copyright Zygmunt Bauman 2000
This edition is published by arrangement with Polity Press Ltd., Cambridge
Za hrvatsko izdanje Naklada Pelago
Prijevod na hrvatski Mira Gregov i Naklada Pelago
Objavljivanje ovog djela pomoglo je
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.
ISBN 978-953-7151-25-6
e
B
Zygmunt Bauman
Tekua modernost
S engleskoga prevela Mira Gregov
Kazalo
Predgovor: O lakom i tekuem stanju 9
1. Emancipacija 23
Podvojene blagodati slobode Sluajna svojstva i promjenjiva srea kritike
Pojedinac u borbi s graaninom Poloaj kritike teorije u drutvu pojedi-
naca Iznova o kritikoj teoriji Kritika ivotne politike
2. Individualnost 57
Kapitalizam teak i lak Pokretan sam, imam auto Dosta prie, pokai
mi!
Kompulzivnost pretvorena u ovisnost Potroaevo tijelo Kupovanje
kao
egzorcistiki obred Slobodni da kupujemo ili se bar tako ini Razjedi-
njeni, kupujemo
3. Vrijeme/prostor 93
Kad neznanci susreu neznance Emetina mjesta, fagina mjesta, nemjesta,
prazna mjesta Ne razgovaraj s nepoznatima Modernost kao povijest vre-
mena Od teke do lake modernosti Zavodljiva lakoa postojanja Instantno
ivljenje
4. Rad 129
Napredak i povjerenje u povijesti Uspon i pad rada Od braka do kohabita-
cije Ekskurs: kratka povijest odgaanja Spone meu ljudima u fluidnom
svijetu Kontinuirano samoobnavljanje nepovjerenja
5. Zajednica 165
Nacionalizam, tip 2 Jedinstvo putem slinosti ili putem razliitosti? Si-
gurnost ima svoju cijenu Poslije nacionalne drave Ispunjavanje praznine
Garderobne zajednice
Naknadna razmiljanja 197
O pisanju; O pisanju sociologije
Biljeke 210
Indeks 220
7
ZYGMUNT BAUMAN 8
Predgovor
O lakom i tekuem stanju
Isprekidanost, nepovezanost, iznenaenje, uobiajena su stanja naeg ivota.
ak su postali istinske potrebe za mnoge ljude, iji se umovi vie ne hrane...
niim osim iznenadnim promjenama i uvijek novim podraajima... Ne mo-
emo vie podnijeti nita to traje. Ne znamo vie kako da nam dosada donese
ploda. Cijelo pitanje svodi se, dakle, na sljedee: moe li ljudski um ovladati
onime to je sam stvorio?
Paul Valery
Fluidnost je svojstvo tekuina i plinova. I jedne i druge od vrstih
tijela, kako nas autoritativno obavjetava Enciklopedija Britannica,
razlikuje to to ne mogu u mirovanju podnijeti tangencijalnu ili
sminu silu i stoga podlijeu neprestanoj promjeni oblika kad su
takvom optereenju izloene.
Ta neprestana i nepovratna promjena poloaja jednog dijela tvari u odnosu
na drugi dio kad je pod sminim optereenjem tvori tok, karakteristino
svojstvo fluida. Nasuprot tome, unutar vrstog tijela, kad je u iskrivljenom ili
savijenom poloaju, smine sile se odravaju, vrsto tijelo nije prisiljeno
prijei u tok i moe se povratiti u izvorni oblik.
Jedan oblik fluida, tekuine, duguju ta neobina svojstva tome to
uobiajeni poredak njihovih molekula ostaje ouvan u tek nekoli-
ko molekularnih dijametara; dok je velika raznolikost ponaanja
vrstih tijela izravna posljedica tipa vezivanja koje dri atome vrs-
tog tijela zajedno te strukturalnog razmjetaja atoma. Vezivanje
je, sa svoje strane, izraz koji oznaava stabilnost vrstih tijela
otpor koji pruaju razdvajanju svojih atoma.
Toliko to se tie Enciklopedije Britannice i natuknice koja
kao da poziva da fluidnost postavimo kao vodeu metaforu sa-
danje etape modernoga doba.
TEKUA MODERNOST 9
Sva ta svojstva fluida svode se, prevedeno na svakodnevni
jezik, na to da tekuine, za razliku od vrstih tijela, teko zadravaju
svoj oblik. Fluidi, da tako kaem, ne fiksiraju prostor niti vezuju
vrijeme. Dok vrsta tijela imaju jasne prostorne dimenzije, ali
neutraliziraju udar, i stoga umanjuju vanost vremena (djelotvorno
se opiru njegovom toku ili ga ine nevanim), fluidi se ne dre dugo
nijednog oblika i stalno su ga spremni (i skloni) mijenjati; zato je
za njih vaan protok vremena, a ne prostor koji sluajno zauzimaju:
uostalom, taj prostor ispunjavaju tek na trenutak. U odreenom
smislu, vrsta tijela ponitavaju vrijeme; za tekuine je, naprotiv,
vrijeme jedino vano. Kad opisujemo vrsta tijela, vrijeme moemo
potpuno ignorirati; kad opisujemo fluide, izostavljanje vremena iz
razmatranja bila bi ozbiljna pogreka. Opisi fluida su do jednoga
polaroidi i ne idu bez datuma na dnu slike.
Fluidi lako putuju. Oni teku, razlijevaju se, istjeu, plju-
skaju, izlijevaju se, cure, plave, prskaju, kapaju, cijede
se, otjeu; za razliku od vrstih tijela, njih nije lako zaustaviti
neke prepreke zaobiu, druge rastope, tree probue ili natope
i oslobode sebi put. Iz susreta s vrstim tijelima izlaze neoteeni
dok se vrsta tijela, ako takvima ostanu, mijenjaju postaju vlana
ili se natope vodom. Fluide se ba zbog njihove izvanredne pokret-
ljivosti povezuje s pojmom lakoe. Neke tekuine tee su od mno-
gih vrstih tijela ako ih usporeujemo po kubnim centimetrima, a
ipak ih volimo zamiljati kao lake, manje teke od svakog krutog
tijela. Lakou ili besteinstvo povezujemo s pokretljivou i ne-
postojanou: iz prakse znamo da s manje prtljage lake i bre pu-
tujemo.
Zbog tih razloga fluidnost ili tekuost treba smatrati pri-
kladnim metaforama koje nam mogu pomoi da shvatimo narav
sadanje, po mnogo emu nove, faze u povijesti modernosti.
Slaem se bez pogovora da takva tvrdnja moe naas pokole-
bati svakoga tko se razumije u diskurs modernosti te poznaje vo-
kabular kojim se obino stvaraju narativi o modernoj povijesti. Zar
nije modernost otpoetka bila proces potekuenja? Nije li rasta-
kanje svega vrstoga njezina glavna razbibriga i najvanije posti-
gnue uope? Drugim rijeima, zar modernost nije bila fluidna od
samog svog postanka?
Te i sline primjedbe dobrano su opravdane, a bit e i oprav-
danije im se prisjetimo da se uvena fraza rastakanje svega vr-
stoga, kad su je prije stoljee i pol skovali autori Komunistikog
manifesta, odnosila na terapiju koju je samosvjestan i ivahan
moderni duh dodijelio drutvu koje je za njegov ukus bilo i previe
nepokretno, i previe otporno na pomicanje i oblikovanje na korist
njegovih ambicija jer je bilo zamrznuto u svojoj ustaljenosti. Ako
ZYGMUNT BAUMAN 10
je duh bio moderan, takav je svakako bio utoliko to je imao
vrstu nakanu emancipirati stvarnost od mrtve ruke
*
njene vla-
stite povijesti a to se moglo uiniti samo rastakanjem svega
vrstoga (to jest, po definiciji, rastvaranjem svega to opstaje kroz
vrijeme, ne haje za njegov prolazak ili je imuno na njegov protok).
Ta nakana iziskivala je, sa svoje strane, profaniranje svetoga: po-
ricanje i detroniziranje prolosti, a ponajprije tradicije to jest,
taloga i preostatka prolosti u sadanjosti; samim time i razbijanje
zatitnog oklopa sazdanog od uvjerenj i lojalnosti koji je vrstim
tijelima omoguavao da se odupru potekuenju.
No, nemojmo zaboraviti da je sve to trebalo napraviti ne zato
da se jednom zasvagda rijeimo vrstih tijela i vrli novi svijet zauvi-
jek od njih oslobodimo nego zato da se napravi mjesta za nova i
usavrena vrsta tijela; da se naslijeena garnitura manjkavih i o-
teenih vrstih tijela zamijeni drugom, u velikoj mjeri usavrenom,
po mogunosti savrenom, koja upravo zato nee iziskivati daljnje
preinake. Kad itamo Tocquevilleov Ancien Rgime [Stari reim i
revolucija] moemo se k tome zapitati u kojoj su mjeri zateena
vrsta tijela bila omrznuta, osuena i oznaena za potekuenje
zbog toga to su ve bila zahrala, mekana, raspadnuta po avovi-
ma i u svakom smislu nepouzdana. Moderna vremena zatekla su
predmoderna vrsta tijela u prilino uznapredovalom stadiju raspa-
danja; a jedan od najsnanijih motiva koji ih je tjerao na njihovo
rastakanje bila je elja da se otkriju ili izume vrsta tijela za pro-
mjenu trajne vrstoe, vrstoe kojoj e se moi vjerovati, u koju
e se moi pouzdati i zbog koje e svijet postati predvidljiv, pa stoga
i takav da se njime moe upravljati.
Prva vrsta tijela koja je trebalo rastoiti i prve svetinje koje je
trebalo profanirati bile su tradicionalne lojalnosti, obiajna prava
i obveze koje su vezivale ruke i noge, prijeile kretanje i sputavale
poduzetnost. Da bi se ozbiljno prionulo zadai izgradnje novog
(istinski vrstog!) poretka, bilo je nuno rijeiti se balasta kojim je
stari poredak optereivao graditelje. Rastakanje svega vrstoga
ponajprije je znailo odbaciti nebitne obveze koje prijee racio-
nalnu kalkulaciju uinaka; kako je to rekao Max Weber, osloboditi
poslovnu poduzetnost od okova obiteljsko-kuanskih dunosti i
gustog tkanja etikih obveza; ili, kako bi rekao Thomas Carlyle,
ostaviti samo gotovinsku poveznicu mnogih spona koje su temelj
ljudske uzajamnosti i uzajamnih odgovornosti. Isto tako, nakon
takvog rastakanja svega vrstoga itava kompleksna mrea dru-
tvenih odnosa ostala je u rasulu gola, nezatiena, nenaoruana
TEKUA MODERNOST 11
* Pravn. u feudalizmu, oznaka za neotuivost vlasnitva nepokretnih dobara (prim. prev.).

ZYGMUNT BAUMAN 12
i izloena, nemona da se odupre pravilima djelovanja koja su
potekla iz poslovnog svijeta i kriterijima racionalnosti koje je uobli-
io isti taj svijet, a kamoli da im jo bude i djelotvorna konkurencija.
Taj sudbonosni prekid s dotadanjom praksom otvorio je pro-
stor za invaziju i dominaciju (Weberovim rijeima) instrumentalne
racionalnosti ili za odluujuu ulogu ekonomije (prema Marxovoj
formulaciji): baza drutvenog ivota dodijelila je svim drugim
podrujima ivota status nadgradnje to jest, artefakta baze
ija je jedina funkcija bila sluiti njenom neometanom i trajnom
djelovanju. Rastakanje svega vrstoga dovelo je do postupnog od-
vajanja ekonomije od politike, etike i kulturne sfere s kojima je
bila tradicionalno isprepletena. Ono je nataloilo novi poredak, koji
se prvenstveno definira u ekonomskim kategorijama. Taj novi po-
redak trebao je biti vri od poredaka koje je zamijenio jer je
za razliku od njih bio imun na konkurenciju iz neekonomske
sfere djelovanja. Veina politikih ili moralnih poluga koje su mog-
le mijenjati ili reformirati novi poredak bile su slomljene ili su po-
stale prekratke, preslabe ili na drugi nain nedostatne za tu zadau.
Nije stvar samo u tome to e ekonomski poredak, kad se jednom
uvrijei, kolonizirati, preodgojiti i obratiti na svoje ostale dijelove
drutvenog ivota; on je zavladao totalitetom ljudskog ivota jer je
uinio da, kad je posrijedi njegova neumoljiva i neprestana repro-
dukcija, sve drugo to se moglo dogoditi u tom ivotu postane ne-
vano i nedjelotvorno.
Taj stadij u karijeri modernosti dobro je opisao Claus Offe (u
The Utopia of the Zero Option [Utopiji nulte opcije] prvi put objav-
ljene 1987. u Praxis International): sloena drutva postala su do
te mjere kruta da je i sam pokuaj da se njihov poredak obnovi ili
da se o njemu normativno razmisli, to jest, da se obnovi ili razmotri
narav koordinacije procesa koji se u njima odvijaju, gotovo onemo-
guen zbog praktine uzaludnosti tih procesa pa time i njihove bit-
ne nedostatnosti. Koliko god slobodni i nepostojani podsustavi
tog poretka bili kad ih se gleda pojedinano ili u malim skupinama,
nain na koji se isprepleu je krut, fatalan i blokira svaku slobodu
izbora. Cjelokupni poredak stvari nije otvoren za sve postojee
mogunosti; ni izdaleka nije jasno koje bi te mogunosti mogle biti,
a jo je manje jasno kako bi se naoko odriva opcija mogla ostvariti
u malo vjerojatnom sluaju da ju je drutveni ivot u stanju zaeti
i poroditi. Izmeu cjelokupnog poretka i svakog pojedinanog nje-
govog inioca, sredstva i taktike svrhovitog djelovanja zijeva puko-
tina sve iri jaz bez ijednog mosta na vidiku.
Protivno veini distopijskih scenarija, taj uinak ne postie se
diktatorskom vlau, podinjavanjem, represijom ili porobljava-
njem; niti kolonizacijom privatne sfere od strane sustava. Upra-
TEKUA MODERNOST 13
vo suprotno: dananja situacija proizala je iz radikalnog rastvaranja
okova i lanaca koje su, s pravom ili ne, sumnjiili za ograniavanje
pojedineve slobode izbora i djelovanja. Krutost poretka je artefakt
i talog slobode ljudskih inilaca. Ta krutost je sveobuhvatni proiz-
vod otputanja konica: deregulacije, liberalizacije, fleksibiliza-
cije, poveane fluidnosti, oslobaanja financijskog trita, trita
nekretnina i trita rada od gotovo svake kontrole, ublaavanja po-
reznog optereenja itd. (kako je Offe istaknuo u lanku Binding,
Shackles, Brakes [Spone, okovi, konice] prvi put objavljenom
1987.); ili proizvod tehnika brzine, bijega, pasivnosti (da citiramo
iz knjige Flesh and Stone [Meso i kamen] Richarda Sennetta)
drugim rijeima, tehnika koje omoguuju sustavu i slobodnim i-
niocima da ostanu radikalno neangairani, da jedni druge ne susre-
u nego zaobilaze. Ako je vrijeme sistemskih revolucija prolo,
prolo je zato jer nema zgrada u kojima bi bili smjeteni kontrolni
pultovi sustava, koje bi revolucionari mogli napasti i osvojiti; a i
zato to je krajnje teko, ako ne i nemogue, zamisliti to bi pobje-
dnici, kad bi jednom uli u zgrade (ako bi ih prije svega nali) mogli
uiniti da preokrenu situaciju i stave toku na bijedu koja ih je na-
gnala na pobunu. Nikoga ne bi trebao osupnuti ni zbuniti oit ma-
njak revolucionarnih aspiranata: ljudi koji elju da promijene svoj
teak individualni poloaj artikuliraju kao projekt promjene poret-
ka u drutvu.
Zadaa izgradnje novog i boljeg poretka koji bi zamijenio sta-
ri i manjkavi nije trenutano na dnevnom redu bar ne na dnev-
nom redu one sfere gdje bi trebalo stolovati politiko djelovanje.
Stoga je rastvaranje svega vrstoga, trajna znaajka modernosti,
poprimilo novo znaenje, no prvenstveno je preusmjereno na novu
metu a jedan od najvanijih uinaka tog preusmjeravanja je
rastvaranje sila koje su mogle drati pitanje poretka i sustava na
politikom dnevnom redu. vrsta tijela na koja je doao red da ih
se baci u lonac za taljenje i koja su u ovom vremenu, vremenu flu-
idne modernosti, upravo podvrgnuta procesu rastvaranja spone su
koje povezuju i isprepleu odluke pojedinaca s kolektivnim pro-
jektima i akcijama obrasci komunikacije i koordinacije izmeu,
s jedne strane, ivotnih politika koje se provode pojedinano i, s
druge, politikih akcija ljudskih kolektiviteta.
U intervjuu koji je 3. veljae 1999. dao Jonathanu Ruther-
fordu, Ulrich Beck (nekoliko godina prije skovao je izraz druga
modernost da njime oznai fazu obiljeenu okretanjem moder-
nosti protiv same sebe, eru soi-disant modernizacije moderno-
sti) govori o zombijevskim kategorijama i zombijevskim institu-
cijama koje su mrtve, a jo ive. Kao glavne primjere tog novog
fenomena navodi obitelj, klasu i susjedstvo. Na primjer, obitelj:
ZYGMUNT BAUMAN 14
Zapitajte se to je zapravo danas obitelj? to ona znai? Tu su, naravno,
djeca, moja djeca, naa djeca. Ali, i roditeljstvo, jezgra obiteljskog ivota, po-
inje se raspadati u okolnostima razvoda. Bake i djedove ukljuuje se i isklju-
uje po volji i ne ostavlja im se mogunost sudjelovanja u odlukama njihovih
sinova i keri. S gledita njihovih unuka, znaenje baka i djedova svaki po-
jedinac sam izabire i o njemu odluuje.
U sadanjem trenutku na djelu je, da tako kaem, preraspodjela i
prenamjena rastvarajuih sila modernosti. Isprva su pogaale
postojee institucije, okvire koji su ograniavali sfere moguih oda-
bira djelovanja, poput nasljednih stalea, s njihovom raspodjelom-
po-roenju bez mogunosti albe. Konfiguracije, konstelacije,
obrasci interakcije i upuenosti na druge, svi su bili ubaeni u lonac
za taljenje da bi ih se potom preoblikovalo i preradilo; bila je to fa-
za razbijanja kalupa u povijesti modernosti kao priroeno trans-
gresivne pojave koja sve podlokava i rui granice. A to se tie
pojedinaca moglo im se oprostiti to nisu primijetili da su se s
vremenom nali licem u lice s obrascima i oblicima koji su, premda
novi i usavreni, bili jednako kruti i neslomljivi kao i uvijek.
Zapravo, nijedan kalup nije bio razbijen a da na njegovo mje-
sto nije doao drugi; ljudi su bili puteni iz starih kaveza samo kako
bi ih se prekorilo i osudilo u sluaju da se vlastitim, predanim i
trajnim istinski cjeloivotnim nastojanjem, nisu premjestili u goto-
ve nie novog poretka: u klase, okvire koji su (jednako beskompro-
misno kao i ve rastvoreni stalei) u sebi saimali totalitet ivotnih
uvjeta i ivotnih izgleda i odreivali raspon realnih ivotnih proje-
kata i ivotnih strategija. Slobodne pojedince dopala je zadaa da
svoju novosteenu slobodu iskoriste da pronau odgovarajuu niu
i u njoj se skrase uz pomo konformizma: tako to e vjerno slije-
diti pravila i naine ponaanja koji su utvreni kao pravi i ispravni
za to mjesto.
Upravo tih obrazaca, ifri i pravila kojima se ovjek mogao
prilagoditi, koje je mogao izabrati kao stabilne orijentacijske toke
i ijem se vodstvu potom mogao prepustiti danas ima sve manje. To
ne znai da se nai suvremenici rukovode samo vlastitom matom
i odlunou, da slobodno mogu graditi svoj nain ivota od nule i
kako ih je volja ili da im vie ne treba drutvo od kojeg e dobiti
graevni materijal i nacrte. Ali itekako znai da sada prelazimo iz
ere unaprijed raspodijeljenih referentnih grupa u epohu sveope
usporedbe u kojoj je odredite pojedinevog truda oko samoizgrad-
nje endemski i neizljeivo neodreeno, nije unaprijed dano i obino
se mnogo puta i iz temelja mijenja sve dok takav trud ne doe do
svog jedinog pravog kraja: to jest, kraja pojedineva ivota.
TEKUA MODERNOST 15
Obrasci i konfiguracije danas vie nisu dani a kamoli samo-
razumljivi; ima ih naprosto previe, meusobno se sudaraju, za-
povjedi jednih proturjee zapovjedima drugih tako da je svaki ostao
bez dobrog dijela sposobnosti prinude i prisilnog ograniavanja.
Usto, narav tih obrazaca sada je drukija pa su sukladno tome i
prerazvrstani: u stavke na popisu pojedinevih zadaa. Vie ne
prethode ivotnoj politici i nisu okvir njenog budueg toka nego je
trebaju slijediti (proizlaziti iz nje), njeni okreti i obrati trebaju ih ob-
likovati i preoblikovati. Sile potekuenja prele su sa sustava na
drutvo, s politike na ivotne politike ili, drukije reeno,
spustile su se s makro na mikro razinu drutvene kohabitacije.
Stoga je naa verzija modernosti individualizirana, privatizira-
na verzija, u kojoj teret tkanja obrasca i odgovornost za neuspjeh
pada prvenstveno na lea pojedinca. Sada su na red za potekuenje
doli obrasci interakcije i upuenosti ljudi jednih na druge. Njih se
sada moe lijevati u mjeri koju prole generacije nisu iskusile niti
je mogle zamisliti; ali poput svih fluida ni oni ne zadravaju svoj
oblik zadugo. Lake ih je uobliiti nego ih u stvorenom obliku za-
drati. vrsta tijela uobliena su jednom zauvijek. Da bi se fluide
zadralo u nekom obliku, potrebno je mnogo panje, stalna budnost
i neprekidan trud a i tada je unaprijed jasno kako e to zavriti.
Ne bi bilo razborito nijekati ili ak omalovaavati dubinsku pro-
mjenu koju je fluidna modernost svojim dolaskom prouzroila
ljudskom stanju. Udaljenost i nedostupnost strukture sustava, za-
jedno s nestrukturiranim, fluidnim stanjem neposrednog okruenja
ivotne politike korjenito mijenjaju to stanje i trae da iznova raz-
motrimo stare pojmove od kojih su se gradili njegovi narativi.
Poput zombija, ti pojmovi su danas istodobno mrtvi i ivi. Praktino
pitanje glasi je li njihovo uskrsnue, premda u novom obliku ili in-
karnaciji, ostvarivo; ili ako nije kako da im priredimo dolian
i efektan pogreb.
Ova knjiga posveena je tom pitanju. Za analizu je odabrano
pet temeljnih pojmova u koje se obino umataju opeprihvaeni na-
rativi o ljudskom stanju: emancipacija, individualnost, vrijeme/pro-
stor, rad i zajednica. Istraujemo (premda vrlo fragmentarno i pre-
liminarno) uzastopne avatare njihovih znaenja i praktinih pri-
mjena, s nadom da u tom poslu neemo previdjeti ono to je vrijedno
i korisno.
Modernost znai mnogo toga, a njezin dolazak i napredak mogu se
slijediti pomou mnogih razliitih oznaka. No jedno se obiljeje mo-
dernog ivota i njegovog modernog okruenja ipak izdvaja kao
moda ona razlika koja ini razliitost; kao presudna znaajka iz
ZYGMUNT BAUMAN 16
koje proizlaze sva ostala svojstva. Ta znaajka je promjena odno-
sa izmeu prostora i vremena.
Modernost poinje kad se prostor i vrijeme odvoje od ive
prakse i jedno od drugoga te tako postanu spremni da ih se teoret-
ski postavi kao odjelite i uzajamno neovisne kategorije strategije i
djelovanja, kad prestaju biti, kao to su bili u dugim predmodernim
stoljeima, isprepleteni i time gotovo nerazluivi aspekti ivog
iskustva, meusobno zakvaeni u stabilnom i naoko neranjivom
punom poklapanju. U modernosti, vrijeme ima povijest, ima je zato
to se transportni kapacitet vremena neprekidno iri produlju-
ju se odsjeci prostora koji se u vremenskim jedinicama mogu
proi, prijei, pokriti ili osvojiti. Vrijeme stjee povijest
onda kad brzina kretanja kroz prostor (za razliku od izrazito ne-
fleksibilnog prostora, koji se ne moe protezati, a ne da se skupiti)
postane stvar ljudske dosjetljivosti, mate i snalaljivosti.
Sama ideja brzine (jo upadljivije, ideja ubrzanja), kad se refe-
rira na odnos izmeu vremena i prostora, pretpostavlja vlastitu
varijabilnost i ostala bi bez svakog znaenja da taj odnos nije doista
promjenjiv, da je on svojstvo ne-ljudske ili predljudske stvarnosti,
a ne stvar ljudske inventivnosti i odlunosti, i da ne see daleko iz-
van okvira uskog raspona varijacija na koje su prirodna orua po-
kretljivosti ljudske ili ivotinjske noge ograniavala kretanje
predmodernih tijela. Jednom kad je udaljenost koja se prijee u
jedinici vremena postala ovisna o tehnologiji, o umjetnim prijevoz-
nim sredstvima, sve postojee, naslijeene granice brzine kretanja
mogle su se, u naelu, prijei. Samo je nebo (ili, kako se poslije do-
znalo, brzina svjetlosti) tada bilo granica, a modernost je bila jedno
neprekidno, nezaustavljivo i sve ubrzanije nastojanje da ga se do-
segne.
Zahvaljujui svojoj novosteenoj fleksibilnosti i ekspanzivno-
sti, moderno vrijeme postalo je ponajprije oruje u osvajanju pro-
stora. U modernoj borbi izmeu vremena i prostora, prostor je bio
kruta i flegmatina, glomazna i troma strana, kadra voditi samo
obrambeni, rovovski rat i kao takav prepreka elastinom napre-
dovanju vremena. Vrijeme je bilo aktivna i dinamina strana u toj
borbi, ona koja je uvijek bila u ofenzivi: napadaka, osvajaka i ko-
lonizatorska sila. Brzina kretanja i dostupnost sredstava za bru
pokretljivost postojano su se u moderna vremena uzdigle do polo-
aja glavnog instrumenta moi i dominacije.
Michel Foucault posluio se nacrtom Panopticona Jeremyja
Benthama kao prametaforom moderne moi. Zatoenici Panopti-
cona nisu iz njega smjeli izlaziti, svako kretanje bilo im je zabranjeno,
bili su zatoeni unutar vrstih, debelih i pomno nadziranih zidova,
prikovani za svoje krevete, elije ili radne stolove. Nisu se mogli
TEKUA MODERNOST 17
kretati jer su bili pod straom; morali su cijelo vrijeme biti na do-
dijeljenim im mjestima jer nisu znali, niti su mogli znati, gdje su u
tom trenutku njihovi straari koji su se mogli slobodno kretati.
Lakoa i svrsishodnost kretanja nadzornika bili su jamstvo njihove
vladavine; od mnogostrukih za njihove podlonosti, prikovanost
za jedno mjesto bila je ona najvra koju je stanarima bilo najtee
razbiti ili olabaviti. Tajna upravnike moi bila je u ovladavanju
vremenom a glavna strategija u obnaanju vlasti prostorno imo-
biliziranje podinjenih uskraivanjem prava na kretanje te rutiniza-
cijom vremenskog ritma kojem se moraju pokoravati. Piramida
moi bila je sagraena od brzine, dostupnosti prijevoznih sredstava
i posljedine slobode kretanja.
Panopticon je bio model uzajamnog angamana i konfronta-
cije izmeu dvije strane u odnosu moi. Upraviteljske strategije
uvanja vlastite nepostojanosti i rutinizacije protoka vremena za
podinjene spojile su se u jedno. Ali, izmeu te dvije zadae posto-
jala je napetost. Druga zadaa ograniavala je prvu vezivala je
rutinizere za mjesto na kojem su bili zatoeni objekti rutinizacije
vremena. Rutinizeri nisu imali istinsku i potpunu slobodu kretanja:
mogunost da budu odsutni veleposjednici praktiki nije dolazila
u obzir.
Panopticon optereuju i drugi hendikepi. Ta strategija je sku-
pa: osvajanje prostora i njegovo zadravanje kao i dranje njegovih
stanovnika na mjestu pod nadzorom urodilo je irokim rasponom
skupih i tegobnih upravljakih zadaa. Treba podii zgrade i odra-
vati ih u dobrom stanju, zaposliti i plaati profesionalne nadzorni-
ke, skrbiti nad opstankom i radnom sposobnou zatoenika, paziti
da budu zbrinuti. Na koncu, upravljanje, htjeli-ne htjeli, znai pre-
uzimanje odgovornosti za cjelokupnu dobrobit tog mjesta pa i kad
se preuzima samo u ime dobro shvaenog vlastitog interesa a
odgovornost opet znai biti vezan uz jedno mjesto. Ona zahtijeva
prisutnost, ukljuenost, bar u obliku stalne konfrontacije i borbe za
prevlast.
Ono to tolike komentatore navodi da govore o kraju povije-
sti, postmoderni, drugoj modernosti i nadmodernosti ili da na
neki drugi nain formuliraju predosjeaj o radikalnoj promjeni u
organizaciji ljudske kohabitacije i u drutvenim uvjetima u kojima
se danas provodi ivotna politika, injenica je kako je dugotrajno
nastojanje da se ubrza brzina kretanja sada dolo do svoje prirod-
ne granice. Mo se moe kretati brzinom elektronskog signala
pa se tako vrijeme potrebno za kretanje njenih bitnih sastojaka
svelo na trenutanost. U svakom smislu, mo je postala istinski
eksteritorijalna i vie je ne ograniava, ak ni usporava, otpor pro-
stora (sasvim je mogue da je pojava mobitela simboliki zavrni
ZYGMUNT BAUMAN 18
udarac ovisnosti o prostoru: nije potrebna ni utinica za telefon da
se izda zapovijest i nadzire njeno izvrenje. Vie nije vano gdje se
davalac zapovijedi nalazi razlika izmeu neposredne blizine i
velike daljine ili, to se toga tie, izmeu divljine i civiliziranog,
urednog prostora, gotovo je sasvim ponitena). A to vlastodrcima
daje uistinu nezapamenu priliku: da se rijee neugodnih i iritant-
nih aspekata panoptike metode vladanja. Uza sva ostala obiljeja
sadanjeg stadija u povijesti modernosti, on je, moda i nadasve,
post-panoptiki. Karakteristika Panopticona bila je pretpostavka
da su straari uvijek tu, u blizini, u kontrolnom tornju. Karakte-
ristika postpanoptikih odnosa moi je da ljudi koji rukuju poluga-
ma moi o kojima ovisi sudbina postojanijih partnera u tom odnosu
mogu u svakom trenutku pobjei izvan svakog dosega u istu
nedostupnost.
Kraj Panopticona nagovijeta kraj ere uzajamnog angamana:
izmeu nadzornika i nadziranih, kapitala i rada, voa i njihovih
sljedbenika, zaraenih vojski. Najvanija tehnika moi sada je
bijeg, izmicanje, zaobilaenje i izbjegavanje, efikasno odbacivanje
svakog teritorijalnog ogranienja s njegovim nezgodnim korolari-
ma izgradnje i odravanja poretka te odgovornosti za posljedice
svega toga kao i nunosti da se snose trokovi takvih poduhvata.
Tu novu tehniku moi ivopisno ilustriraju strategije koje su
koristili napadai u Zaljevskom ratu i prilikom bombardiranja
Jugoslavije. Toliko se oklijevalo s upotrebom kopnenih snaga da je
to bolo oi; bez obzira na ono to se sugeriralo u slubenim obja-
njenjima, to oklijevanje nije diktirao samo sindrom mrtvakih
kovega o kojem se nairoko pisalo. Ubacivanje kopnenih snaga
u borbu nije izazivalo silno negodovanje samo zato to je moglo
negativno utjecati na unutarnju politiku napadaa, nego i (moda
i uglavnom) zato to je bilo potpuno beskorisno pa i kontraproduk-
tivno s obzirom na ratne ciljeve. Uostalom, ne samo da osvajanje
teritorija, sa svim njegovim administrativnim i upravljakim poslje-
dicama, nije bilo na popisu ciljeva ratovanja nego je takvu eventual-
nost na svaki nain trebalo izbjei, na nju se gledalo s odbojnou
kao na jo jednu vrstu kolateralne tete, koju bi ovaj put pre-
trpjela sama napadaka sila.
Na mjesto teritorijalnog napredovanja pjeatva i nastojanja
da se neprijatelju oduzme teritorij da se preuzme zemlja u vlas-
nitvu, pod nadzorom i upravom neprijatelja stupili su udari bor-
benih aviona koji se ne vide na radarima i pametni samonavoeni
projektili koji sami trae mete, lansirani na prepad, dolaze niot-
kuda i trenutano iezavaju iz vida. Napadai vie nipoto nisu
htjeli ostati posljednji na bojnom polju poto neprijatelj pobjegne
ili ga istjeraju. Vojna sila i njen ratni plan koji se sastojao od pre-
TEKUA MODERNOST 19
pada unaprijed su zorno predoili, utjelovili i zlovijestili ono to je
doista bilo u pitanju u novom tipu rata u vremenu tekue moderno-
sti: ne treba osvajati novi teritorij nego ruiti zidove koji su zaustav-
ljali kolanje novih, fluidnih globalnih sila; neprijatelju iz glave treba
izbiti elju da uspostavi vlastita pravila i na taj nain dotad zabari-
kadiran i ograen, nedostupan prostor otvoriti djelovanju drugog,
nevojnog oruja moi. Rat danas, moe se rei (parafrazirajui u-
venu Clausewitzevu formulu), sve vie izgleda kao promoviranje
globalne slobodne trgovine drugim sredstvima.
Jim MacLaughlin nedavno nas je podsjetio (u Sociology 1/99)
da je dolazak modernoga doba znaio, izmeu ostaloga, dosljedan
i sustavan napad naseljenih, obraenika na sjedilaki nain ivo-
ta, na nomadske narode i nomadski stil ivota, koji je bio posve u
raskoraku s novonastajuom modernom dravom i njenom zaokup-
ljenou teritorijem i granicama. Ibn Haldun mogao je u 14. stoljeu
ispjevati odu nomadizmu, zahvaljujui kojem su nomadski narodi
blie dobroti nego naseljeniki jer su... udaljeniji od svih zlih navi-
ka koje su zarazile srca naseljenika ali praksa grozniave uspo-
stave nacije i nacionalne drave, koja je malo zatim ozbiljno poela
diljem Evrope, stavila je tlo vrsto iznad krvi kad je polagala
temelje novog, zakonski odreenog poretka i uzakonjivala prava i
dunosti graanina. Nomadi se nisu obazirali na teritorijalne inte-
rese zakonodavaca i otvoreno su ignorirali njihova gorljiva nastoja-
nja oko povlaenja granica te su proglaeni jednima od glavnih ne-
gativaca u svetom ratu koji se vodio u ime napretka i civilizacije.
Moderna kronopolitika nije ih samo smjestila meu manje vrijed-
na i primitivna bia, nedovoljno razvijena, kojima treba temeljita
reforma i prosvjeenje nego i meu zaostale i one koji kaskaju za
vremenom, pate od kulturnog zaostajanja i zadravaju se na ni-
im prekama evolucijske ljestvice, a neoprostivo su spori ili mor-
bidno neodluni da se njome popnu kako bi slijedili opeljudski
obrazac razvoja.
Tijekom cijelog vrstog stadija modernoga doba, nomadske
navike ostale su u nemilosti. Graanski status iao je ruku pod
ruku s naseljenjem, a neimanje stalne adrese i bezdravnost
znaili su iskljuenje iz zajednice koja potuje zakon i koju zakon
titi, a uglavnom su bili uzrokom diskriminacije optuenik pred
zakonom, ako ne i pokretanja krivinog postupka. Premda to jo
vrijedi za beskuniku i promjenjivu potklasu, podvrgnutu starim
metodama panoptike kontrole (koje su uglavnom naputene kao
primarno sredstvo integracije i discipliniranja glavnine stanovni-
tva), era bezuvjetne nadmoi sjedilatva nad nomadizmom i domi-
nacije naseljenih nad pokretljivima, sve u svemu, brzo ide svome
kraju. Svjedoci smo osvete nomadizma nad naelom teritorijalnosti
ZYGMUNT BAUMAN 20
i naseljenosti. U fluidnom stadiju modernosti naseljenom veinom
vlada nomadska i eksteritorijalna elita. Odravanje cesta prohodni-
ma za nomadski promet i postupno ukidanje preostalih kontrolnih
toaka sada su metasvrha politike, kao i ratova, koji su, prema ori-
ginalnoj Clausewitzevoj tvrdnji, tek nastavak politike drugim sred-
stvima.
Suvremena globalna elita oblikovana je prema obrascu od-
sutnih veleposjednika staroga kova. Moe vladati a da se ne opte-
reuje svakidanjim dunostima poput administracije i upravljanja,
brigama oko socijalne skrbi ili, to se toga tie, misijom donoenja
svjetla, reformiranja obiaja, kulturnih kriarskih ratova koji
moralno uzdiu, civiliziraju. Aktivna ukljuenost u ivot podi-
njenih populacija nije vie potrebna (ba naprotiv, aktivno se izbje-
gava kao nepotrebno skupa i nedjelotvorna) i tako vee ne
samo da nije vie bolje nego je i lieno racionalnog smisla. Manje,
lake, prenosivije to danas oznaava poboljanje i napredak.
Putovati bez mnogo prtljage, a ne vie drati se vrsto stvari koje
ocijenimo privlanima zbog njihove pouzdanosti i vrstoe to
jest, zbog njihove velike teine, solidnosti i nepopustljive snage
otpora sada je vaan faktor moi.
Drati se vrstog tla nije vie tako vano ako se do vrstog tla
moe doi i s njega otii iz pukog hira, u malo vremena ili u sekun-
du, dvije. S druge strane, drati se prevrsto, opteretiti svoju veza-
nost uzajamno obvezujuim dunostima moe se pokazati nedvoj-
beno tetnim, a nove prilike niu posvuda. Rockefeller je moda
elio da mu tvornice, eljeznike pruge i naftne buotine budu ve-
like i glomazne i da ih jo dugo, dugo posjeduje (vjeno, ako vrije-
me mjerimo trajanjem ovjeka ili ovjekovog obiteljskog ivota).
No Bill Gates ne ali kad se treba rastati od imovine kojom se juer
diio; danas profit donosi nepojmljiva brzina putanja u opticaj,
recikliranja, starenja, bacanja i zamjenjivanja a ne izdrljivost i
trajna pouzdanost proizvoda. U neobinom obratu tradicije duge
tisuama godina, dananji monici mrze i izbjegavaju trajno, a pri-
grljuju prolazno, dok se oni na samom dnu uz vrlo male izglede
oajniki bore da svoju nesolidnu i bezvrijednu, prolaznu imovi-
nu natjeraju da potraje i dugo im slui. Prvi i drugi danas se susreu
uglavnom na suprotnim stranama megarasprodaja ili na blagajna-
ma drabi rabljenih automobila.
Dezintegracija drutvene mree, rasap djelotvornih sila kolek-
tivnog djelovanja obino se zapaa uz prilinu zabrinutost i oplaku-
je kao nepredviena nuspojava nove lakoe i fluidnosti moi koja
postaje sve pokretljivija, nepouzdanija, prevrtljivija, neuhvatljivija
i prolaznija. Ali dezintegracija drutva podjednako je i uvjet i pos-
ljedica nove tehnike moi, iji su glavni instrumenti neangairanje
TEKUA MODERNOST 21
i umijee bijega. Da bi mo mogla slobodno tei, na svijetu ne smije
biti ograda, barijera, utvrenih granica i kontrolnih toaka. Svaka
gusta i vrsta mrea drutvenih spona, a osobito teritorijalno uko-
rijenjena vrsta mrea, prepreka je koju treba maknuti s puta. Glo-
balne sile idu samo za tim da demontiraju takve mree radi vlastite
neprestane i sve vee fluidnosti, toga glavnog izvora njihove snage
i jamstva njihove nepobjedivosti. A svoj posao mogu obaviti ponaj-
prije zbog rasapa, drobivosti, krhkosti, prolaznosti, stalne privre-
menosti ljudskih spona i mrea.
Budu li se ti isprepleteni trendovi neometano razvijali, ljudi e
biti preoblikovani po uzoru na elektronsku krticu, taj velianstveni
izum pionirskih godina kibernetike koji je smjesta radosno po-
zdravljen kao glasnik nadolazeih vremena: utika na kotaiima,
koji jurca naokolo u oajnikoj potrazi za elektrinim utinicama
u koje e se utaknuti. Ali, u nadolazee doba koje nagovijetaju
mobiteli, i utinice e vjerojatno biti proglaene zastarjelima i ne-
ukusnima te nuene u sve manjoj koliini i sve upitnijoj kvaliteti.
U ovom trenutku, mnogi dobavljai elektrine energije hvale pred-
nosti ukljuivanja u njihove mree i natjeu se za naklonost tragaa
za utinicama. Ali, dugorono gledano (to god dugorono znai
u eri trenutanosti), utinice e vjerojatno biti izbaene i nadomje-
tene potronim baterijama koje e se pojedinano kupovati u du-
anu, a nudit e se na svakom aerodromskom kiosku i svakoj ben-
zinskoj crpki du autoceste i seoskoga puta.
To je, po svoj prilici, diotopija nainjena po mjeri tekue mo-
dernosti dostojna zamjena za strahove zabiljeene u orvelov-
skim i hakslijevskim komarima.
Lipanj 1999.
ZYGMUNT BAUMAN 22
TEKUA MODERNOST 23
Pri kraju tri slavna desetljea koja su uslijedila poslije Drugog
svjetskog rata tri desetljea nezapamenog rasta i ukorjenjivanja
bogatstva i ekonomske sigurnosti na imunom Zapadu Herbert
Marcuse poalio se:
to se tie dananjice i nae situacije, mislim da smo se nali u posve novoj
situaciji u povijesti jer danas se moramo osloboditi od bogatog, monog dru-
tva koje relativno dobro funkcionira... Problem s kojim se suoavamo potre-
ba je za osloboenjem od drutva koje u velikoj mjeri razvija materijalne pa
ak i kulturne potrebe ovjeka drutva koje, da se posluimo sloganom,
isporuuje dobra sve veem dijelu populacije. A to podrazumijeva da se
suoavamo s osloboenjem od drutva u kojem za osloboenje oito ne po-
stoji masovna baza.
1
U tome da se emancipirati, osloboditi od drutva, trebamo i mora-
mo, za Marcusea nije bilo nieg problematinog. Za njega je pravi
problem problem specifian za drutvo koje isporuuje dobra
bilo to to za osloboenje nije bilo masovne baze. Jasnije i ra-
zumljivije: malo se ljudi htjelo osloboditi, jo ih je manje bilo sprem-
no neto u vezi s tom eljom poduzeti, a gotovo nitko nije bio sa-
svim siguran kako bi se osloboenje od drutva moglo razlikovati
od stanja u kojem su se ve nalazili.
Osloboditi se doslovno znai odrijeiti se nekakvih okova
koji prijee ili ometaju kretanje; osjetiti se slobodnim krenuti ili
djelovati. Osjeati se slobodnim znai ne iskusiti nikakvu smetnju,
prepreku, otpor niti ikakvu drugu zapreku pokretima koje kanimo
napraviti ili zamiljamo kao poeljne. Kako je primijetio Arthur
Schopenhauer, stvarnost se stvara inom htijenja; tvrdoglava rav-
nodunost svijeta prema mojoj namjeri, oklijevanje svijeta da se
pokori mojoj volji ono je to se odraava u percepciji svijeta kao
stvarno sputavajue, ograniavajue i nepokorno. Osjeati se
slobodnim od ogranienja, slobodnim djelovati u skladu sa svojim
1. Emancipacija
eljama, znai dosei ravnoteu izmeu elja, mate i sposobnosti
za djelovanje: ovjek se osjea slobodnim ukoliko mu mata nije ve-
a od njegovih stvarnih elja i ukoliko ni mata ni elje ne prema-
uju sposobnost djelovanja. Stoga se ravnoteu moe uspostaviti i
odrati nenaruenom na dva razliita naina: ili tesanjem, reduci-
ranjem elja i/ili mate, ili irenjem sposobnosti djelovanja. Kad se
ravnotea jednom postigne, i dok god ostaje nedirnuta, osloboe-
nje je besmislen slogan jer mu nedostaje motivacijska snaga.
Takva upotreba omoguuje nam da razdvojimo subjektivnu
i objektivnu slobodu kao i subjektivnu i objektivnu potrebu za
osloboenjem. U jednom sluaju, volja za poboljanjem osujeena
je ili joj uope nije dano da nastane (na primjer, prema Sigmundu
Freudu, pritiskom naela realnosti na ovjekov nagon za zado-
voljstvom i sreom); dok su namjere, bilo stvarno doivljene ili samo
zamiljene, svedene na mjeru sposobnosti djelovanja, a posebno
sposobnosti razboritog djelovanja s izgledima na uspjeh. U dru-
gom sluaju, zbog izravne manipulacije namjerama neke vrste
pranja mozga ovjek moda nikad nije mogao testirati objek-
tivnu sposobnost djelovanja, a kamoli otkriti koje su to njegove
prave namjere i zato e ambicije postaviti ispod razine objektivne
slobode.
Razlikovanje izmeu subjektivne i objektivne slobode otvo-
rilo je pravu Pandorinu kutiju neugodnih pitanja poput fenomen
naspram bti koja su, u razliitoj mjeri, ali gledano u cjelini,
bila prilino filozofski znaajna, ali potencijalno i silno politiki
vana. Jedno takvo pitanje bila je mogunost da ono to ovjek
osjea kao slobodu ustvari nije uope sloboda; da su ljudi moda
zadovoljni svojom sudbinom premda je ona bila daleko od objek-
tivno zadovoljavajue; da se, ivei u ropstvu, osjeaju slobodnima
i stoga ne osjeaju nikakvu potrebu da se oslobode i tako u korijenu
sasijeku ili proigraju priliku da postanu istinski slobodni. Prirodna
posljedica te mogunosti bila je pretpostavka prema kojoj ljudi
moda ne mogu kompetentno prosuditi vlastiti poloaj i mora ih se
prisiliti ili primamiti, ali u svakom sluaju navesti, da osjete potrebu
biti objektivno slobodnima i skupe hrabrosti i odlunosti da se za
slobodu bore. Due filozofa izjedala je jo mranija slutnja: da se
ljudima moda naprosto ne svia biti slobodan i da su im izgledi za
emancipaciju mrski, s obzirom na potekoe koje im primjena slo-
bode moe natovariti na plea.
ZYGMUNT BAUMAN 24
Podvojene blagodati slobode
U apokrifnoj verziji glasovite epizode iz Odiseje (Odysseus und die
Schweine: das Unbehagen an der Kultur [Odisej i svinje: nelagoda
od kulture]), Lion Feuchtwanger ustvrdio je da su mornari koje je
Kirka zaarala i pretvorila u svinje uivali u svom novom stanju i
oajniki se oduprli Odisejevom pokuaju da raspri aroliju i vrati
ih u ljudsko oblije. Kad im je Odisej rekao da je pronaao arobne
trave koje mogu ponititi prokletstvo i da e uskoro opet biti ljudi,
mornari pretvoreni u svinje pohitali su u zaklon brzinom koju njihov
revni spasilac nije mogao pratiti. Jednu svinju ipak je uspio uhva-
titi; im ju je protrljao udesnom travom, iz ekinjave koe pojavio
se Elpenor mornar, kako Feuchtwanger insistira, po svemu pro-
sjean i obian, ba poput svih ostalih, ni istaknut u hrvanju ni
poznat po pameti. Osloboeni Elpenor nipoto nije bio zahvalan
na svome osloboenju i bijesno je napao svog oslobodioca:
Vratio si se, znai, huljo, zabadalo jedno? Opet nas eli gnjaviti i dodijavati
nam, opet eli izloiti naa tijela opasnostima i prisiliti nae due da stalno
iznova neto odluuju? Bijah tako sretan, mogao sam se valjati u blatu i lje-
kariti na suncu, mogao sam derati i lokati, roktati i skviati i ne zamarati se
razmiljanjima i dvojbama: to da radim, ovo ili ono? Zato si doao?! Da
me baci natrag u onaj mrzak mi ivot kakvim prije ivljah?
Je li osloboenje blagoslov ili prokletstvo? Prokletstvo pod krinkom
blagoslova ili blagoslov kojeg se bojimo kao prokletstva? Takva pi-
tanja proganjat e mislioce tijekom najveeg dijela modernoga do-
ba koje je osloboenje stavilo na vrh programa politikih reformi,
a slobodu na elo popisa svojih vrednota im je postalo potpuno
jasno da sloboda sporo stie a da je oni ija bi trebala biti nevoljko
doekuju. Odgovori na ta pitanja bili su dvojaki. Prvi je doveo u
sumnju spremnost obinog svijeta za slobodu. Kako je napisao
ameriki pisac Herbert Sebastian Agar (u A Time for Greatness
[Vrijeme za veliinu], 1942.): Istina koja ljude oslobaa uglavnom
je istina koju ljudi radije ne ele uti. Drugi je bio sklon prihvatiti
da postoji toka na kojoj ljudi dovedu u sumnju dobrobiti koje bi
im ponuena sloboda mogla donijeti.
Odgovori prve vrste navode na mahove na saaljenje za ljude
koji su, zavedeni, prevareni i obmanuti, odustali od svoje prilike
za slobodu ili na prezir i bijes prema masi, koja nije voljna preuze-
ti rizike i odgovornosti to stiu u paketu s istinskom autonomijom
i samoafirmacijom. Marcuseova prituba donosi mjeavinu i jed-
nog i drugog, kao i pokuaj da krivnju za oito mirenje neslobodnih
s njihovom neslobodom svali na novonastalo obilje. U slinim pri-
TEKUA MODERNOST 25
ZYGMUNT BAUMAN 26
tubama krivnja se svaljuje na poburujenje potlaenih (kao naj-
vie vrijednosti, imati je zamijenilo biti, a biti je zamijenilo
djelovati) i masovnu kulturu (kolektivno oteenje mozga do
kojeg dovodi kulturna industrija koja usauje e za zabavom i
razonodom ondje gdje kako bi rekao Matthew Arnold treba
biti strast za milinom srca i svjetlou uma i strast da se izvojeva
njihova prevlast).
Oni drugi odgovori ukazivali su da oblik slobode koji su velia-
li predani libertarijanci nije, protivno njihovih tvrdnjama, jamstvo
sree. Po svoj prilici, donosi vie jada nego radosti. Prema toj toki
gledita, libertarijanci nemaju pravo kad uvjeravaju, kao na primjer
David Conway,
2
koji je preformulirao naelo Henryja Sidgwicka,
da se opa srea najdjelotvornije unapreuje ako se u odraslih ljudi
odrava oekivanje da e se svaki od njih morati u jednom trenut-
ku vlastitim snagama pobrinuti za vlastite potrebe; ili Charles
Murray,
3
koji se pretvara u pjesnika kad opisuje sreu svojstvenu
usamljenikim stremljenjima: Dogaaj je bio ispunjen zadovolj-
stvom jer si ti za njega zasluan... jer je stvarna odgovornost poi-
vala na tvojim pleima, jer je znatna koliina dobroga tvoj dopri-
nos. Morati se pobrinuti vlastitim snagama nagovijeta duevne
muke i agoniju neodlunosti dok odgovornost koja poiva na
vlastitim pleima pretkazuje paralizirajui strah od rizika i neus-
pjeha bez prava na albu i potraivanje naknade. To ne moe biti
stvarno znaenje slobode; a ako stvarno postojea sloboda,
ponuena sloboda, doista znai sve to, ona ne moe biti ni jamstvo
sree ni cilj za koji se vrijedi boriti.
Odgovori druge vrste potjeu, u osnovi, iz hobbesovskog in-
stinktivnog uasa pred rasputenim ovjekom. Svoju vjerodo-
stojnost crpe iz pretpostavke da ljudsko bie osloboeno prisilnih
drutvenih ogranienja (ili ponajprije nikad njima podvrgnuto) nije
slobodan pojedinac ve zvijer; a uas koji generiraju potjee iz
jedne druge pretpostavke, da e ivot zbog nepostojanja djelotvor-
nih ogranienja biti gadan, brutalan i kratak i tako, dakle, sve
samo ne sretan. Isto to hobbesovsko shvaanje razvio je mile
Durkheim u sveobuhvatnu drutvenu filozofiju, prema kojoj je
norma, mjerena prema onima prosjenima ili najobinijima i
poduprta odredbama o otrim kaznama, ona koja istinski oslobaa
prospektivne ljude od najstranijeg i najstrahotnijeg ropstva; od
one vrste ropstva koja se ne skriva ni u kakvom vanjskom pritisku
nego unutra, u preddrutvenoj ili asocijalnoj naravi ovjeka. U toj
filozofiji drutvena prisila je emancipacijska sila i jedina nada u
slobodu koju ovjek moe opravdano gajiti.
TEKUA MODERNOST 27
Pojedinac se podinjava drutvu i to podinjavanje uvjet je njegova osloboe-
nja. Za ovjeka sloboda je izbavljenje od slijepih, bezumnih fizikih sila; do-
see je suprotstavljajui im veliku i inteligentnu silu drutva pod ije se okri-
lje sklanja. Stavljajui se pod zatitu drutva, postaje do neke mjere i ovisan
o njemu. Ali ta ovisnost je oslobaajua; nema u tome nieg proturjenog.
4
Ne samo da nema proturjeja izmeu ovisnosti i osloboenja; nego
i nema drugog naina da se ide za osloboenjem osim da se pod-
ini drutvu i slijedi njegove norme. Sloboda se ne moe zadobiti
usuprot drutvu. Ishod pobune protiv normi, ak i ako se pobunje-
nici nisu smjesta pretvorili u zvijeri i tako izgubili mo prosudbe svog
stanja, vjena je agonija neodlunosti skopana s nesigurnou u
pogledu namjera i poteza onih oko nas a koji e nam od ivota vje-
rojatno napraviti pakao. ablone i rutine koje nameu zgusnuti
drutveni pritisci poteuju ljude te agonije: zahvaljujui jednoli-
nosti i redovitosti preporuenih, provedivih i utuvljenih naina po-
naanja, ljudi veinu vremena znaju kako ii dalje i rijetko se nau
u situaciji bez ikakvih putokaza, u onakvim situacijama u kojima od-
luke moraju donijeti na vlastitu odgovornost i bez umirujue spo-
znaje o njihovim posljedicama, kad svaki potez postaje pun rizika
koje je teko proraunati. Nepostojanje, ili samo nejasnost normi
anomija najgora je sudbina koja moe snai ljude dok nastoje
izai na kraj sa ivotnim zadaama. Norme osposobljavaju podjed-
nako kao to onesposobljavaju; anomija navijeta samo onesposob-
ljenje i nita drugo. Kad snage normativne regulacije napuste ivot-
na bojita, za njima ostaju samo sumnja i strah. Kad (kako je neza-
boravno napisao Erich Fromm) svaki pojedinac mora ii dalje i is-
kuati svoju sreu, kad mora ili zaplivati ili potonuti tada kree
kompulzivna potraga za izvjesnou, poinje oajniko traganje
za rjeenjima koja mogu ukloniti svijest o sumnji i dobrodolo
je sve to obeava da e preuzeti odgovornost za izvjesnost.
5
Rutina moe poniziti, ali moe i zatiti; tako tvrdi Richard
Sennett, a zatim podsjea itatelje na staru polemiku izmeu Ada-
ma Smitha i Dennisa Diderota. Dok je Smith upozoravao na poni-
avajue i zatupljujue uinke radne rutine, Diderot nije smatrao
da rutinski rad poniava... Diderotov najvei moderni nasljednik,
sociolog Anthony Giddens, pokuao je odrati ivim Diderotovo
shvaanje upuujui na temeljnu vrijednost navike kako u drutve-
nim obiajima tako i u samorazumijevanju. Sud samog Sennetta
jasan je i nedvosmislen: Zamiljati ivot trenutanih pobuda, krat-
koronog djelovanja, lien odrivih rutina, ivot bez navika, znai
zamiljati doista bezglavo postojanje.
6
ivot jo nije dosegao krajnje toke na kojima bi postao bez-
glav, ali napravljena je prilina teta i svi budui instrumenti izvjes-
nosti, meu njima i novostvorene rutine (koje vjerojatno nee po-
trajati dovoljno dugo da se pretvore u navike i vjerojatno e se lju-
dima zamjeriti i izazvati u njima otpor ako se pokae da izazivaju
ovisnost), mogu biti tek take, majstorije ljudske domiljatosti koje
izgledaju kao prava stvar samo dok se ovjek ustee da ih pomnije
pregleda. Svaka izvjesnost koja dolazi poslije izvornoga grijeha
demontiranja prozainog svijeta punog rutine i oskudnog refleksiv-
nou nije nego proizvedena izvjesnost, otvoreno i besramno na-
pravljena izvjesnost, optereena svim uroenim slabim tokama
odluka koje donose ljudi. Dapae, kako ustrajno tvrde Gilles Deleu-
ze i Felix Guattari:
Vie ne vjerujemo u mit o postojanju fragmenata koji, poput djelia antikog
kipa, samo ekaju da arheolozi otkriju i posljednji pa da ih moemo sve opet
slijepiti i stvoriti jedinstvo identino izvornom jedinstvu. Vie ne vjerujemo u
prvobitni totalitet koji je nekad postojao niti u konani totalitet koji nas eka
nekog budueg dana.
7
Ono to je razlomljeno na zasebne komadie, ne moe se vie slije-
piti. Ostavite se svake nade u totalitet, budui kao i proli, vi koji
ulazite u svijet fluidne modernosti. Dolo je vrijeme da se proglasi,
kao to je nedavno proglasio Alain Touraine, kako je doao kraj
definiranju ljudskog bia kao drutvenog bia, odreenog svojim
mjestom u drutvu koje, pak, odreuje njegovo ponaanje i djelova-
nje. Umjesto toga, naelo kombiniranja strateke definicije dru-
tvenog djelovanja koje se ne orijentira prema drutvenim norma-
ma i obrane, od strane svih drutvenih aktera, vlastite kulturne i
psiholoke specifinosti sada pronalazimo unutar pojedinca, a ne
vie u drutvenim institucijama ili univerzalistikim naelima
8
.
Takvo radikalno stajalite zasniva se na preutnoj pretpostav-
ci da je ona sloboda koja se zamiljala i trebala dostii ve dola;
nita vie u tom smislu nije preostalo nego oistiti pokoji preostali
zakreni kut i popuniti pokoju prazninu posao koji bi morao
uskoro biti dovren. Ljudi su potpuno i istinski slobodni, tako da je
platforma emancipacije gotovo iscrpljena. Marcuseova prituba i
komunitarske enje za izgubljenom zajednicom moda jesu oito-
vanja meusobno oprenih vrednota, ali pojednako su anakronis-
tike. Ni ponovno ukorjenjivanje iskorijenjenih ni buenje ljudi
za neispunjenu zadau osloboenja nisu izgledni. Marcuseova
nedoumica je zastarjela jer je pojedincu ve dana sva sloboda o
kojoj je mogao sanjati i sva sloboda kojoj se opravdano mogao na-
dati; dapae, brige oko definicija i identiteta drutvene institucije
i vie nego rado preputaju inicijativi pojedinca, a univerzalna na-
ela protiv kojih bi se pobunilo teko je pronai. to se tie komuni-
ZYGMUNT BAUMAN 28
tarskog sna o vraanju u leite iz leita izbaenih, nita ne mo-
e promijeniti injenicu da su od leita preostali tek leajevi, i to
oni motelski, vree za spavanje i psihoanalitiarski kaui te da od
sada nadalje zajednice prije postulirane nego zamiljene
mogu biti samo prolazne tvorevine drame individualnosti koja
upravo traje, a ne silnice koje odreuju i definiraju identitete.
Sluajna svojstva i promjenjiva srea kritike
S drutvom u kojem ivimo, rekao je Cornelius Castoriadis, ne valja
to to vie ne dovodi sebe u sumnju. Posrijedi je tip drutva koji
vie ne uoava alternativu sebi samome i stoga se osjea osloboe-
nim od dunosti da ispituje, demonstrira, opravdava (a kamoli
dokazuje) valjanost svojih izriitih i preutnih pretpostavki.
To ipak ne znai da nae drutvo gui (ili da e, osim u sluaju
velikoga drutvenog potresa, uguiti) kritiku misao kao takvu. Niti
svoje pripadnike tjera da se suzdre (a kamoli boje) izraziti je. U
najmanju ruku, na djelu je neto upravo suprotno: u naem drutvu
drutvu slobodnih pojedinaca kritika stvarnosti, nezado-
voljstvo onime kako jest i izraavanje tog nezadovoljstva postali
su kako neizbjean tako i obvezatan dio ivotnog posla svakog
njegovog pripadnika. Kako nas stalno podsjea Anthony Giddens,
svi smo mi danas sudionici ivotne politike; mi smo refleksivna
bia koja paljivo razmatraju svaki povueni potez, rijetko su za-
dovoljna rezultatima tih poteza i uvijek gore od elje da ih poprave.
No ta refleksija nekako ne dosee dovoljno daleko da obuhvati kom-
pleksne mehanizme koji povezuju nae poteze s njihovim posljedi-
cama i odluuju o njihovih ishodima, a kamoli uvjete koji takve
mehanizme odravaju u punom zamahu. Moda smo vie kritiki
predisponirani, smioniji i nesmiljeniji u kritici nego to je naim
precima polazilo za rukom u njihovom svakodnevnom ivotu, ali
naa kritika je, takorei, bezuba, nije kadra utjecati na platformu
koja je okvir za nae odluke iz domene ivotne politike. Dosad
nepoznata sloboda koju nae drutvo nudi svojim lanovima dola
je, kako je odavno upozorio Leo Strauss, ruku pod ruku s dotad
nepoznatom nemoi.
Katkad ujemo miljenje da suvremeno drutvo (nazivaju ga
jo kasno modernim ili postmodernim drutvom, Ulrich Beck dru-
tvom druge modernosti, a ja najradije drutvom fluidne moder-
nosti) nije gostoljubivo prema kritici. To miljenje ne pogaa na-
rav sadanje promjene jer pretpostavlja da znaenje same gosto-
ljubivosti ostaje nepromijenjeno u uzastopnim povijesnim fazama.
TEKUA MODERNOST 29
No rije je o tome da je suvremeno drutvo dalo posve novi smisao
gostoljubivosti prema kritici i iznalo nain da nae mjesta za
kritiku misao i djelovanje a da ostane imuno na posljedice tog
svog ina i tako izae neokrznuto i nedirnuto prije ojaano nego
oslabljeno iz kunji i nevolja te domainske politike.
Vrsta gostoljubivosti prema kritici koja karakterizira mo-
derno drutvo u njegovom sadanjem obliku moe se usporediti s
nainom funkcioniranja auto-kampa. U kamp moe doi svatko
tko ima vlastitu kamp-kuicu i dovoljno novca da plati boravak. Gosti
dolaze i odlaze; nikoga previe ne zanima kako se kampom upravlja,
ako gosti dobiju dovoljno velika mjesta za parkiranje kamp-kuica,
ako su elektrine utinice i slavine ispravne, a vlasnici kamp-kuica
parkiranih u blizini ne bue previe i stiavaju prijenosne televizore
i zvunike kad se smrai. Vozai dovoze u kamp vlastite domove
prikljuene na svoja vozila, opremljene svim ureajima koji e im
trebati za boravak, a on ionako nee biti dug. Svaki voza ima svoj
putni plan i raspored. Vozai od uprave kampa ne trae mnogo
vie (ali ni mnogo manje) nego da ih se ostavi na miru i da im nitko
ne smeta. Vozai sa svoje strane obeavaju da nee osporavati vlast
uprave i da e uredno platiti kampiranje. Budui da plaaju, imaju
i neke zahtjeve. Obino su prilino nepopustljivi kad se bore za svo-
ja prava na obeane usluge, ali inae ele raditi po svome i naljutili
bi se kad to ne bi smjeli. Ponekad zahtijevaju bolju uslugu; ako su
dovoljno otri na rijeima, glasni i odluni, ak je i dobiju. Ako
smatraju da su zakinuti ili da se uprava ne dri obeanja, poalit e
se i zahtijevati ono to ih pripada ali nee im pasti na pamet da
dovedu u pitanje filozofiju upravljanja kampom i dogovore neki
nov nain upravljanja, a jo manje da preuzmu odgovornost za nje-
govo voenje. U najboljem sluaju, zapamtit e taj kamp kao mjesto
kamo vie nee doi niti ga preporuiti prijateljima. Kad kamperi
odu, slijedei vlastiti putni plan, auto-kamp ostaje uglavnom onakav
kakav je bio prije njihovog dolaska, u njemu se ne vidi utjecaj pro-
lih kampera, on eka nove; premda, ako i od daljnjih eta kampera
budu stizale neke pritube, usluge u kampu mogu se modificirati
kako se ubudue ne bi opet uli glasovi nezadovoljstva.
U vremenu tekue modernosti, gostoljubivost drutva prema
kritici oponaa model kampa. U vrijeme kad su Adorno i Horkhei-
mer uobliavali klasinu kritiku teoriju, roenu u iskustvu jedne
druge, redom opsjednute modernosti i, stoga, nadahnutu telosom
emancipacije koji je i postavila za svoj cilj, ideja kritike bila je, em-
pirijski posve opravdano, upisana u posve razliit model, model
zajednikog kuanstva s njegovim institucionaliziranim normama
i pravilima pretvorenima u navike, dodjeljivanjem dunosti i nad-
zorom nad njihovim izvravanjem. Iako je prema kritici gostoljubivo
ZYGMUNT BAUMAN 30
onako kako je auto-kamp gostoljubiv prema kamperima, nae dru-
tvo apsolutno i rezolutno nije prema kritici gostoljubivo na nain
koji su utemeljitelji kritike kole pretpostavljali i kojem su upravili
svoju teoriju. Izrazimo li se drukije ali jednako prikladno, moemo
rei da je kritika potroakog tipa zamijenila svoju prethodnicu
proizvodnog tipa.
Protivno iroko rasprostranjenoj modi, ta sudbonosna pro-
mjena ne moe se objasniti samo pozivanjem na promjenjivo ras-
poloenje javnosti, na slabljenje apetita za reformu drutva, gublje-
nje interesa za zajedniko dobro i za predodbe o dobrom drutvu,
sve manju popularnost politikog angamana ili plimu emocija to
hedonistike, to najprije ja vrste premda svi takvi fenomeni
nedvojbeno imaju istaknuto mjesto meu obiljejima naeg vreme-
na. Uzroci promjene seu dublje; njihovi su korijeni u dubinskoj
preobrazbi javnog prostora i, openitije, u nainu na koji moderno
drutvo funkcionira i odrava svoj kontinuitet.
Tip modernosti koji je bio cilj, ali i spoznajni okvir, klasine
kritike teorije analitiaru se, kad pogleda unatrag, ini posve
drukijim od onoga koji uokviruje ivot dananjih generacija. Ta
modernost doima se tekom (u usporedbi sa suvremenom la-
kom modernou); jo bolje, vrstom (za razliku od fluidne,
tekue ili potekuene); zgusnutom (u usporedbi s difuznom ili
kapilarnom); i na koncu, sistemskom (za razliku od mreaste).
Ta teka/vrsta/zgusnuta/sistemska modernost iz vremena
kritike teorije bila je proeta sebi svojstvenom sklonou totali-
tarizmu. Totalitarno drutvo sveobuhvatne, obvezne i prisilne ho-
mogenosti stalno se i prijetei pomaljalo na obzoru kao njeno
krajnje odredite, kao nikad do kraja deaktivirana tempirana bom-
ba ili nikad do kraja egzorciran duh. Ta modernost bila je zakleti
neprijatelj kontingencije, raznolikosti, dvosmislenosti, svojeglavo-
sti i individualne osobitosti i protiv svih takvih anomalija progla-
sila je sveti rat do istrebljenja; a prema opem oekivanju, kao prve
rtve te kriarske vojne trebale su pasti sloboda i autonomija poje-
dinca. Meu glavne ikone te modernosti ubrajamo fordistiku tvor-
nicu, u kojoj je ljudska djelatnost svedena na jednostavne, rutinske
i uglavnom unaprijed zacrtane pokrete koje je trebalo posluno i
mehaniki izvoditi bez ukljuivanja umnih sposobnosti dok je sva-
koj spontanosti i individualnoj inicijativi bio zabranjen pristup;
birokraciju, koja je, u najmanju ruku, po priroenoj tendenciji
srodna idealnom modelu Maxa Webera, u kojem su se identiteti i
drutvene spone odlagali u garderobi na ulazu, zajedno sa eirima,
kiobranima i kaputima, tako da za upravljanje postupcima onih
unutra, dok su oni unutra ostajali, budui da nikakve konkurencije
nije bilo na vidiku, nije trebalo vie od zapovjednitva i zakonika;
TEKUA MODERNOST 31
Panopticon, s njegovim straarskim tornjevima i zatoenicima koji
nikad nisu mogli raunati s time da e njihovim nadzornicima bud-
nost i na trenutak popustiti; Big Brother, koji nikad ne zadrijema,
uvijek bodar, brz i okretan kad treba nagraditi pravovjerne i kazniti
nevjernike; i na koncu Konzlager (kojem e se poslije u protu-
Panteonu modernih demona pridruiti Gulag), mjesto gdje su se
granice ljudske savitljivosti testirale u laboratorijskim uvjetima,
dok su svi oni za koje se pretpostavilo ili otkrilo da nisu dovoljno
savitljivi bili osueni na smrt od iscrpljenosti ili poslani u plinske
komore i krematorije.
I opet gledajui unatrag, moemo rei da je cilj kritike teorije
bilo deaktiviranje i neutraliziranje, a po mogunosti i potpuno is-
kljuivanje, totalitarne tendencije drutva koje je, kako se pretpo-
stavljalo, bilo endemski i trajno optereeno totalitaristikim nagnu-
ima. Glavni cilj kritike teorije bio je obrana ljudske autonomije,
slobode izbora i samoafirmacije te prava da se bude i ostane druk-
iji. Slino ranim holivudskim melodramama, gdje se pretpostav-
ljalo da trenutak kad se ljubavnici opet pronau i izreknu brane
zavjete signalizira kraj drame i poetak blaenog ivjeli sretno do-
vijeka, rana kritika teorija smatrala je kako je upanje individual-
ne slobode iz elinog stiska rutine ili oslobaanje pojedinca iz
eljeznog kaveza drutva koje je patilo od nezasitnog totalitarnog,
homogenizirajueg i uniformirajueg apetita krajnja toka emanci-
pacije i kraj ljudske bijede trenutak u kojem je misija ostvare-
na. Kritika je trebala posluiti toj svrsi; nije trebala gledati dalje,
ne izvan trenutka svog ostvarenja niti je za to imala vremena.
Orwellova 1984. bila je, u vrijeme kad je napisana, najpotpu-
niji i kanonski popis strahova i bojazni koji su progonili mo-
dernost u njenom tekom stadiju. Jednom projicirani na dijagnoze
suvremenih nevolja i uzroke suvremenih patnji, takvi strahovi od-
redili su horizonte emancipacijskih programa svoga doba. I eto
stvarne 1984. i svi su se smjesta prisjetili Orwellove vizije, oekiva-
no je vratili u javnu raspravu i jo jednom (vjerojatno po posljednji
put) dobro prozraili. Veina autora, i opet oekivano, naotrila je
pera kako bi odvojili istinito od neistinitog u Orwellovom proroan-
stvu, a mjerilo im je bio vremenski razmak koji je Orwell odredio
za materijalizaciju svojih rijei. Ne udi, dodue, to se u nae vri-
jeme kad je ak i besmrtnost kljunih meaa i spomenika ovje-
kove kulturne povijesti podvrgnuta stalnom recikliranju i na nju
treba periodino svraati pozornost ljudi prilikom obljetnica ili di-
zanjem buke prije i za vrijeme retrospektivnih izlobi (da bi iez-
nule iz vida i glave im se izlobe zatvore ili im doe druga obljet-
nica koja e pojesti novinski prostor i televizijsko vrijeme) upri-
zorenje proslave Orwella nije previe razlikovalo od tretmana
ZYGMUNT BAUMAN 32
kojim su, u odreenim intervalima, bili poaeni ljudi i pojave po-
put Tutankamona, zlata Inka, Vermeera, Picassa ili Moneta.
ak i u tom sluaju, ovjek mora zastati i zamisliti se nad kra-
tkoom proslave 1984., nad mlakou i brzim hlaenjem interesa
koji je pobudila i brzinom kojom je Orwellov chef doeuvre potonuo
natrag u zaborav kad je prola medijska buka. Naposljetku, ta
knjiga sluila je mnoga desetljea (do prije samo koje desetljee)
kao najmjerodavniji katalog strahova, slutnji i nonih mora javno-
sti; pa otkud onda tek letimian interes za njeno kratko uskrsnue?
Kao jedino razumno objanjenje nadaje se da 1984. kao tema koja
je te 1984. bila odreena za raspravu i promiljanje nije dirnula
ljude, da ih je ostavila ravnodunima jer u Orwellovoj distopiji nisu
vie prepoznavali vlastite jade i nevolje niti komare prvih susjeda.
Knjiga se iznova pojavila u aritu panje javnosti samo prolazno
i dobila status negdje izmeu Historie naturalis Plinija Starijeg i
Nostradamusovih proroanstava.
Nije zgorega povijesne epohe definirati po vrstama unutar-
njih demona koji ih opsjedaju i mue. Zajedno sa zlokobnim po-
tencijalom projekta prosvjetiteljstva u koji su proniknuli Adorno i
Horkheimer, Bentham/Foucaultovim Panopticonom ili simptomima
narastajue totalitarne plime koji stalno iznova izbijaju, Orwellova
distopija mnogo se godina poistovjeivala s idejom modernosti.
Ne udi stoga to je, kad su stari strahovi obazrivo i postupno uklo-
njeni s javne pozornice, a novi se strahovi, posve razliiti od uasa
stalno prijeteeg Gleichschaltunga i gubitka slobode, probili u prvi
plan i nametnuli kao tema javne rasprave, podosta promatraa
spremno proglasilo kraj modernosti (ili ak, jo smionije, kraj
same povijesti, tvrdei da je ve dosegla svoj telos time to je slobo-
du, bar onaj tip slobode koji ilustriraju slobodno trite i potroaki
izbor, uinila imunom na sve daljnje opasnosti). Pa ipak, vijesti o
smrti modernosti (autorska prava pripadaju Marku Twainu), ak i
glasine o njenom labuem pjevu, uvelike su pretjerane: premda
brojne, osmrtnice su u svakom sluaju preuranjene. Tip drutva
kojem su osnivai kritike teorije (odnosno, to se toga tie, Orwel-
lova distopija) postavili dijagnozu i stavili ga na optueniku klupu
bio je tek jedan od svih onih oblika koje e poprimiti mnogostrano
i protejsko moderno drutvo. Njegovo slabljenje ne nagovijeta kraj
modernosti. Niti navjeuje kraj ljudske bijede. Ponajmanje od sve-
ga pretkazuje kraj kritike kao intelektualne zadae i poziva; a takvu
kritiku nipoto ne ini redundantnom.
Drutvo koje ulazi u 21. stoljee nije nita manje moderno od
drutva koje je ulo u 20.; najvie to se moe rei jest da je moder-
no na drugaiji nain. Moderno je kao i ono otprije jednog stoljea
po onome to modernost odvaja od svih ostalih povijesnih oblika
TEKUA MODERNOST 33
ljudske kohabitacije: po kompulzivnoj i opsesivnoj, neprekidnoj,
nezaustavljivoj, vjeno nedovrenoj modernizaciji; golemoj i neis-
korjenjivoj, neutaivoj ei za kreativnom destrukcijom (ili ei
koja potjee od destruktivne kreativnosti, to bi lako mogao biti
sluaj: od raiavanja terena u ime novog i usavrenog pro-
jekta; od likvidacije, zatvaranja, postupnoga gaenja, fuzije,
racionalizacije, a sve radi poveanja sposobnosti da se i ubudue
radi isto to i dosad jaa produktivnost ili konkurentnost).
Kako je odavno istaknuo Lessing, na pragu moderne ere eman-
cipirali smo se od vjerovanja u in stvaranja, otkrivenja i vjene
osude. Kad su takva vjerovanja uklonjena s puta, mi ljudi nali smo
se sami sa sobom to znai da su nam otada nadalje jedine
granice poboljanja i samopoboljanja nedostaci u vlastitim na-
slijeenim ili steenim talentima, snalaljivosti, hrabrosti, volji i
odlunosti. A to god stvori, ovjek moe i ra-stvoriti. Biti moderan
poelo je znaiti, kao to znai danas, ne biti u stanju stati, a jo
manje mirno stajati. Kreemo se i moramo se stalno kretati ne toliko
zbog odgode zadovoljenja, na to je ukazao Max Weber, koliko
zbog nemogunosti da uope ostvarimo zadovoljenje: obzor zado-
voljstva, ciljna crta na koju je usmjereno nae nastojanje i trenutak
mirnog estitanja samome sebi odmiu bre od najbrih trkaa.
Ispunjenje je uvijek u budunosti, dostignua gube privlanost i
potencijal da nas zadovolje onog trenutka kad su dostignuta, ako
ne i prije. Biti moderan znai vjeno biti ispred samoga sebe, u sta-
nju neprestane transgresije (Nietzscheovim rijeima, ne moemo
biti Mensch ako nismo, ili bar ne nastojimo biti, bermensch); to
znai i imati identitet koji moe postojati samo kao neostvaren
projekt. U tim pogledima, nema velike razlike izmeu nezavidnog
poloaja naih predaka i naeg vlastitog.
No po dvjema znaajkama naa je situacija na oblik mo-
dernosti posve nov i drukiji.
Prva je postupni slom i brzo slabljenje ranomodernistike
iluzije: o vjerovanju da cesta kojom idemo ima kraj, da postoji do-
sean telos povijesne promjene, stanje savrenstva koje emo do-
segnuti sutra, dogodine ili sljedeeg tisuljea, neka vrsta dobrog,
pravednog, beskonfliktnog drutva u svim ili nekim od njegovih
mnogih postuliranih vidova: drutva vrste ravnotee izmeu po-
nude i potranje i zadovoljenja svih potreba; o savrenom redu, u
kojem je sve postavljeno na pravo mjesto, nita se izvan mjesta ne
odrava i nijedno mjesto nije upitno; o ljudskim poslovima koji
postaju posve transparentni zahvaljujui tome to znamo sve to
trebamo znati; o potpunom ovladavanju budunou tako potpu-
nom da eliminira svaku kontingenciju, razmiricu, podvojenost i
nepredviene posljedice ljudskih poduhvata.
ZYGMUNT BAUMAN 34
Druga temeljna razlika je deregulacija i privatizacija zadaa
i dunosti vezanih uz modernizaciju. Ono to se nekad smatralo
poslom koji e obaviti ljudski um shvaen kao kolektivni talent i
svojstvo ljudskog roda fragmentirano je (individualizirano), pre-
neseno na individualnu hrabrost i ilavost te ostavljeno na uprav-
ljanje pojedincima i resursima kojima pojedinac sam upravlja.
Premda ideja o poboljanju (odnosno o svoj daljnjoj modernizaciji
statusa quo) putem zakonodavnog djelovanja drutva kao cjeline
nije posve naputena, naglasak se (zajedno s, istaknimo to, teretom
odgovornosti) odluno pomaknuo prema samoafirmaciji pojedinca.
Odraz tog sudbonosnog novog smjera je premjetanje etikog/poli-
tikog diskursa iz okvira pravednog drutva u okvir ljudskih
prava, to jest, preusmjeravanje tog diskursa na pravo pojedinaca
da ostanu drukiji i do mile volje biraju vlastite modele sree i i-
votni stil koji uz njih ide.
Nade u poboljanje nisu okupljene oko golemog novca u dr-
avnoj riznici nego se fokusiraju na sitni u depovima poreznih
obveznika. Ako je izvorna modernost bila tea na vrhu nego u
donjim sferama, dananja je na vrhu laka kao pero, jer se rijeila
svojih emancipacijskih dunosti osim one da zadau emancipaci-
je prepusti srednjim i niim slojevima, na koje je prenesena veina
tereta neprestane modernizacije. Drutvo nije vie izvor spasenja,
uvene su rijei Petera Druckera, apostola novog poslovnog duha.
Drutvo jednostavno ne postoji, jo je izravnija bila Margaret
Thatcher. Ne osvrite se, ne gledajte u nebesa; zavirite u sebe, gdje
bi vaa vlastita sposobnost, volja i snaga sva ona orua koja vam
mogu biti nuna za poboljanje ivota trebale poivati.
A vie ne vrijedi ni Veliki brat te gleda; sada je vaa zadaa
da gledate sve brojnije ete Velike brae i Velikih sestara, da ih
gledate pozorno i lakomo, u nadi da ete nai neto korisno za
sebe: primjer za oponaanje ili savjet o tome kako se nositi s vaim
problemima, s kojima se pojedinac, kao to se oni nose sa svojima,
treba i jedino moe sm nositi. Nema vie velikih voa da vam kau
to ete initi i oslobode vas odgovornosti za posljedice vaih postu-
paka; u svijetu pojedinaca postoje samo drugi pojedinci od kojih
moete preuzimati primjere za voenje svog ivotnoga posla, sno-
sei punu odgovornost za posljedice toga to ste povjerenje poklo-
nili ovom, a ne onom primjeru.
TEKUA MODERNOST 35
Pojedinac u borbi s graaninom
Naslov koji je Norbert Elias dao svojoj posljednjoj, posthumno ob-
javljenoj studiji, Society of Individuals [Drutvo pojedinaca] bes-
prijekorno pogaa sr problema koji teoriju drutva progoni od
njenog zaetka. Prekidajui s tradicijom koja je poela od Hobbesa,
a koju su John Stuart Mill, Herbert Spencer i liberalna ortodoksija
iskovali u doksu (neispitani okvir za svaku daljnju spoznaju) naeg
stoljea, za Eliasa izmeu drutva i pojedinaca vie ne stoji veznik
i ni prijedlog protiv; razmiljanja o drutvu i pojedincima i dru-
tvu protiv pojedinaca zamijenio je drutvom pojedinaca i time pre-
bacio diskurs s imaginaire dviju sila vrsto isprepletenih u smrtnoj
a opet beskrajnoj borbi slobode i dominacije na imaginaire reci-
prone koncepcije: drutvo uobliuje individualnost svojih pripad-
nika, a pojedinci oblikuju drutvo svojim ivotnim djelovanjem dok
paralelno provode prihvatljive i ostvarive strategije unutar drutveno
istkane mree njihove meusobne ovisnosti.
Oblikovanje pripadnika u pojedince zatitni je znak modernog
drutva. No to oblikovanje nije bilo jednokratan in: to je aktivnost
koja se svakodnevno iznova izvodi. Moderno drutvo postoji u svo-
joj neprestanoj aktivnosti individualiziranja isto kao to se aktiv-
nosti pojedinaca sastoje od svakodnevnog preoblikovanja i odrei-
vanja pravila mree zamrenih uzajamnih veza koja se zove dru-
tvo. Nijedan od dvaju partnera ne miruje dugo. Pa se tako i zna-
enje individualizacije neprestano mijenja, poprima stalno nove
oblike budui da akumulirani rezultati njene protekle povijesti
potkopavaju naslijeena pravila, postavljaju nova pravila ponaanja
i kao na traci proizvode stalno nove uloge u igri. Individualizacija
danas znai neto posve drugo od onoga to je znaila prije stotinu
godina i to je objavljivala u rano moderno doba u doba toliko
hvaljene emancipacije ovjeka od gustog tkanja ovisnosti o zajed-
nici, njenog nadzora i njene prisile.
Ulrich Beck je u Jenseits von Klasse und Stand? [S one strane
klase i stalea] te nekoliko godina poslije u Risikogesellschaft: auf
dem Weg in eine andere Moderne [Drutvo rizika: put u drukiju
modernost]
9
(zajedno s Ein Stck eigenes Leben: Frauen im Indivi-
dualisierung Prozess [Dio vlastitog ivota: ene u procesu individu-
alizacije] Elisabeth Beck-Gernsheim) otvorio novo poglavlje u naem
poimanju procesa individualizacije. U spomenutim radovima, taj
proces predstavljen je kao trajna i nedovrena povijest s jasno odi-
jeljenim etapama ali i kao proces koji ima pokretljiv obzor i ne-
predvidivu logiku otrih obrata i preokreta, a ne telos ili unaprijed
odreeno odredite. Moe se rei da je, ba kao to je Elias histori-
zirao Freudovu teoriju civiliziranog pojedinca istraujui civiliza-
ZYGMUNT BAUMAN 36
ciju kao dogaaj u (modernoj) povijesti, i Beck historizirao Eliasov
prikaz roenja pojedinca predstavljajui sada to roenje kao vjean
aspekt trajne i neprestane, kompulzivne i opsesivne modernizacije.
Beck je prikaz individualizacije oslobodio i njegovih vremenitih,
prolaznih vanjskih oznaka koje sad ve vie zamuuju razumijeva-
nje nego to razjanjavaju sliku (prvenstveno ga je oslobodio vizija
o linearnom razvoju, o napretku koji se iscrtava du osi emancipa-
cije, rastue autonomije i prava na samoafirmaciju) i time otvorio
mogunost poblie analize raznolikosti povijesnih tendencija indi-
vidualizacije i njihovih proizvoda te omoguio da bolje shvatimo
specifine znaajke njenog sadanjeg stadija.
U najkraem, individualizacija je preobrazba ovjekovog
identiteta iz zadanoga u zadau i prebacivanje odgovornosti
za obavljanje te zadae i za posljedice (kao i nuspojave) tog ina na
lea onih koji je obavljaju. Drugim rijeima, to je uspostava de jure
autonomije (bez obzira na to je li uspostavljena i de facto autonomi-
ja).
Paralelno s time, ljudska bia vie se ne raaju sa svojim iden-
titetima. uvenim rijeima Jean-Paul Sartrea: nije dovoljno roditi
se kao buruj ovjek mora proivjeti ivot kao buruj. (Zamije-
tite da se isto nije trebalo ni moglo rei za prineve, vitezove, kme-
tove ili graane predmoderne ere; niti bi se s istom odlunou
moglo rei za nasljedne bogatae i nasljedne siromahe u modernim
vremenima.) ovjek treba postati ono to on jest: to je znaajka
modernog ivota i samo tog ivota (a ne znaajka moderne in-
dividualizacije jer je taj izraz oit pleonazam; govoriti o individua-
lizaciji i o modernosti znai govoriti o jednom te istom drutvenom
stanju). Heteronomijsko odreenje drutvenog poloaja modernost
zamjenjuje kompulzivnim i obvezatnim samoodreenjem. To
vrijedi za individualizaciju u cijelom modernom dobu za sva
razdoblja i sve sektore drutva. Ipak, unutar tog zajednikog krip-
ca postoje znaajne varijacije po kojima se razlikuju uzastopne
generacije kao i razne kategorije aktera koji dijele istu povijesnu
pozornicu.
Rana modernost izbacila je iz leita kako bi vratila u lei-
te. Dok je izbacivanje iz leita bila sudbina odobrena od drutva,
vraanje u leite bila je zadaa zadana pojedincima. Jednom kad
su vrsti okviri stalea bili raskinuti, samoidentifikacijska zadaa
stavljena pred ljude ranog modernog doba svela se na izazov da se
ivi kao i drugi (ne zaostaje za susjedima), da se aktivno prila-
godi novim drutvenim tipovima i modelima ponaanja koje su do-
nijele klase, da se oponaa, slijedi obrazac, akulturira, ne ispadne
iz ritma, ne odstupi od norme. Stalee kao mjesta naslijeene
pripadnosti polako su zamijenile klase kao ciljevi proizvedenog
TEKUA MODERNOST 37
lanstva. Dok su oni prvi bili stvar roenja, za lanstvo u drugima
bila su potrebna mnoga dostignua; u klase se, za razliku od stale-
a, mora ui, a lanstvo se mora stalno obnavljati, iznova potvri-
vati i testirati u svakodnevnom ponaanju.
Unatrag gledano, moe se rei da je klasna podjela (ili rodna
podjela) bila nusprodukt nejednake dostupnosti resursa nunih za
uspjenu samoafirmaciju. Klase su se razlikovale prema rasponu
dostupnih identiteta te prema lakoi kojom ih se izabiralo i usvajalo.
Ljudi obdareni s manje resursa, pa stoga i s manjom mogunou
izbora, morali su svoje individualne slabosti nadoknaditi snagom
brojeva zbijanjem redova i ukljuivanjem u kolektivno djelo-
vanje. Kako je istaknuo Claus Offe, kolektivno, klasno orijentirano
djelovanje dogodilo se onima nie na drutvenoj ljestvici jednako
prirodno i prozaino kao to se individualno bavljenje ivotnim
ciljevima dogodilo njihovim poslodavcima.
Nepravde su se, takorei, zbrajale; a kad su se zbrojile,
skrutnule su se u zajednike interese i bile shvaene kao one koje
se mogu lijeiti jedino kolektivnim lijekom. Kolektivizam je bio
strategija koju su najradije birali oni koji su u individualizaciji iz-
vukli krai kraj, a nisu se bili u stanju samoafirmirati kao pojedinci
dok su bili ogranieni na vlastite, eklatantno nedostatne resurse u
pojedinanom vlasnitvu. Klasna orijentiranost imunijih bila je, s
druge strane, djelomina i, u odreenom smislu, derivativna; dola-
zila je do izraaja uglavnom kad je nejednaka raspodjela resursa
bila osporena i dovedena u pitanje. No, kako god bilo, pojedinci
klasine modernosti, koji su ostali izbaeni iz leita raspadom
stalekog poretka, upregnuli su svoju novu politiku snagu i novo
pravo na autonomno djelovanje u mahnitu potragu za vraanjem
u leite.
A leajeva nije manjkalo, ekali su ih namjeteni. Premda
klasa nije nasljedna niti se u njoj naprosto raa, kako je bio sluaj
sa staleima, ve se osniva i podlijee dogovorima, svoje je pripad-
nike obino drala jednako vrsto i snano kao i predmoderni na-
sljedni stale. Klasa i rod lebdjeli su poput tekog oblaka nad in-
dividualnim rasponom mogunosti izbora; pobjei od njihovog
pritiska nije bilo nita lake nego se izboriti za svoje mjesto u pred-
modernom boanskom lancu postojanja. U svakom smislu, klasa
i rod bili su prirodne injenice, a zadaa preputena samoafirma-
ciji veine pojedinaca bila je uklopiti se u dodijeljenu im niu
tako to e se ponaati kao i ostali stanari.
Upravo se po tome ta davna individualizacija razlikovala od
oblika koji je poprimila u Risikogesellschaft, u vremenima reflek-
sivne modernosti ili druge modernosti (kako sve Ulrich Beck na-
ziva suvremeno doba). Vraanje u leite vie ne podrazumijeva
ZYGMUNT BAUMAN 38
osigurane leajeve, a takvi leajevi koji bi mogli biti postulirani
i kojima bi se moglo stremiti pokazuju se krhkima, a esto i nestaju
prije nego se posao vraanja u leite zavri. Ne, umjesto leajeva
tu prije imamo muzike stolice razliitih veliina i stilova, promje-
njivog broja i poloaja, koje tjeraju ljude da stalno budu u pokretu
i ne obeavaju ispunjenje, poinak niti zadovoljstvo stizanja,
dolaska do krajnjeg odredita, gdje se ovjek moe deaktivirati,
opustiti i prestati brinuti. Nema nikakvih izgleda da iz leita (sada
ve kronino) izbaeni pojedinci na kraju puta kojim idu budu
vraeni u leite.
Da ne bude zabune: danas, ba kao prije u fluidnom i laga-
nom koliko i u vrstom i tekom stadiju modernosti individuali-
zacija nije stvar izbora, ona je usud. U svijetu individualne slobode
izbora, opcija izbjegavanja individualizacije i odbijanja sudjelova-
nja u igri individualizacije izriito nije na dnevnome redu. Jo jedna
iluzija moda je i to da je pojedinac sam sebi dovoljan i samodosta-
tan: to to ljudi nemaju koga kriviti za svoje frustracije i nevolje ne
treba danas, nita vie nego u prolosti, znaiti da ih od frustracije
mogu zatititi njihovi kuanski aparati ili da se, u stilu baruna
Mnchausena, iz nevolje mogu izvui vlastitim silama. A ipak, ako
se razbole, pretpostavlja se da su se razboljeli zato to nisu dovoljno
odluno i marljivo vjebali; ako nikako ne mogu nai posao, to je
zato to nisu svladali vjetine pomou kojih se dolazi na razgovor
za posao, ili zato to se nisu dovoljno trudili nai posao, ili zato to
su, naprosto, lijeni; ako nisu sigurni u razvoj svoje karijere i oaja-
vaju nad budunou, to je zato to nisu dovoljno dobri u pridobiva-
nju prijatelja i utjecajnih ljudi te nisu nauili i svladali, kao to su
trebali, vjetinu samoprezentacije i impresioniranja drugih. U sva-
kom sluaju, danas ih uvjeravaju da je tako i ljudi su u to povjerova-
li pa se sada ponaaju kao da je to, doista, sama istina o toj stvari.
Kako to prikladno i zajedljivo kae Beck, nain ivota pretvara se
u biografsko rjeenje proturjenosti sustava.
10
Rizike i proturje-
nosti i dalje proizvodi drutvo; samo to su dunost i nunost izla-
enja na kraj s njima individualizirane.
Da skratimo: sve je vei jaz izmeu individualnosti kao usuda
i individualnosti kao praktine i zbiljske sposobnosti za samoafir-
maciju. (Koju je bolje odvojiti od individualnosti po zadanosti i
nazvati je individuacijom: izrazom koji je Beck odabrao kako bi
razlikovao samoodrivog i samohodnog pojedinca od ljudskog bia
koje nema izbora nego da djeluje, pa makar i usuprot injenicama,
kao da je dovrilo individuaciju.) to je najvanije, u tu sposobnost
ne spada premoivanje spomenutog jaza.
Sposobnost samoafirmacije ljudi pretvorenih u pojedince u
pravilu ne obuhvaa ono to bi bilo nuno za istinsko samoustanov-
TEKUA MODERNOST 39
ljenje. Kako je primijetio Leo Strauss, nalije niim optereene
slobode je beznaajnost izbora, pri emu dvije strane uvjetuju
jedna drugu: emu uope zabranjivati neto to je ionako nevano?
Cinian promatra rekao bi da sloboda dolazi onda kad izgubi va-
nost. U tenoj masti slobode, skuhanoj u velikom kotlu individuali-
zacije, pliva nemo kao gadna muha; ta nemo doima se odvratni-
jom i poraznijom i vie uznemiruje kad je sagledamo u svjetlu svih
onih prava koja nam je sloboda, prema svim oekivanjima, trebala
priskrbiti.
Moda bi, kao u prolosti, rjeenje bilo da stanemo rame uz
rame i mariramo kao jedan? Moda e se, ako se individualne sile,
koliko god bile slabe i nemone kad su pojedinane, zgusnu u ko-
lektivni stav i akciju, zajedniki moi ostvariti mnogo toga to nije-
dan ovjek ne bi ni u snu mogao sam? Moda... No problem je u
tome to je takvo stjecanje pojedinano pretrpljenih nepravdi u
jednoj toki i njihovo zgunjavanje u zajednike interese, a zatim
i u zajedniku akciju zastraujue velika zadaa budui da najuobi-
ajeniji problemi pojedinaca-po-usudu danas nisu zbrojne naravi.
Ne podlijeu zbrajanju u opu stvar. Moe ih se staviti jedne po-
red drugih, ali nee se skrutnuti. Moe se rei da su od poetka ob-
likovani tako da im nedostaju suelja pomou kojih bi se mogli sklo-
piti u mozaik s problemima drugih ljudi.
Problemi moda jesu slini (a sve popularniji talk shows trse
se dokazati njihovu slinost i istovremeno utuviti u glave poruku da
je njihova najvanija slinost u tome da ih svaki supatnik rjeava
sam za sebe), ali ne oblikuju cjelinu koja je vea od zbroja svojih
dijelova; ne stjeu neko novo svojstvo niti ih je lake rjeavati ako
se s njima suoimo, suprotstavimo im se i ponemo ih rjeavati za-
jedno. Jedina prednost koju nam drutvo drugih supatnika moe
donijeti je ta da uvjeri svakoga pojedinano kako se i svi drugi sva-
kodnevno sami bore s problemima i tako jo jednom osvjei i
obodri posustalu odlunost da i mi sami i dalje postupamo isto tako
i nikako drukije. Iz iskustava drugih ljudi moda se moe nauiti
i kako preivjeti sljedei krug racionalizacije, kako postupati s
djecom koja sebe smatraju adolescentima i adolescentima koji ele
ostati djeca, kako masnou i druga nedobrodola strana tijela
izluiti iz svog sistema, kako se rijeiti ovisnosti koja nam vie ne
priinja uitak ili partnera kojima vie nismo zadovoljni. Ali ono to
se ponajprije naui iz drutva drugih ljudi jest da nam ono moe
biti na usluzi jedino savjetom kako preivjeti u vlastitoj nepopravlji-
voj osamljenosti te jo da je svaiji ivot pun rizika s kojima se
ovjek treba suoavati i boriti sam.
Tu se, dakle, javlja jo jedan problem: kako je de Tocqueville
odavno sumnjao, jednom osloboeni, ljudi mogu postati ravnoduni.
ZYGMUNT BAUMAN 40
Sam je ustvrdio kako je pojedinac najgori neprijatelj graanina.
Graanin je osoba sklona tome da vlastitu dobrobit trai u blago-
stanju grada dok je pojedinac obino mlak, skeptian ili oprezan
prema opoj stvari, opem dobru, dobrom drutvu ili praved-
nom drutvu. Koji je smisao zajednikih interesa ako ne da se
svakom pojedincu dopusti da zadovolji vlastite? Sve to pojedinci
eventualno postignu kad se udrue i sve dodatne dobrobiti koje
njihov zajedniki trud eventualno donese slute na ogranienje slo-
bode tih pojedinaca da streme onome to svatko pojedinano smat-
ra prikladnim, a takvom stremljenju ionako nee pomoi. Jedine
dvije korisne stvari koje bi se oekivale, i prieljkivale, od javne
vlasti su da se potuju ljudska prava, to jest da se svakoga pusti
da ivi po svome te da se svima omogui da po svome ive u miru
tako to e se tititi sigurnost tijela i imovine, zatvarati stvarni
ili potencijalni zloinci i s ulica maknuti ulini kriminalci, perverti-
ti, prosjaci i svi ostali antipatini i zlonamjerni stranci.
Svojom uobiajenom, jedinstvenom duhovitou Woody Allen
nepogreivo hvata prolazne mode i slabosti dananjih pojedinaca-
po-dekretu, kad lista izmiljene reklamne letke ljetnih teajeva za
odrasle, onakvih kakve bi Amerikanci s oduevljenjem pohodili.
U sklopu teaja iz ekonomske teorije nudi se i seminar Inflacija i
depresija kako se za njih odjenuti; na teaju iz etike jedna od
tema je kategoriki imperativ i est naina da vam poslui, dok
letak za astronomski teaj obavjetava da se Sunce sastoji od plina
i moe svakog trenutka eksplodirati i cijeli na planetarni sustav
baciti u kovitlac razaranja; polaznike emo poduiti to prosjean
graanin moe uiniti u takvom sluaju.
Da rezimiramo: po svemu sudei, nalije individualizacije je
podgrizanje i polagana dezintegracija graanskog statusa. Jol
Roman, suurednik Esprita, istie u jednoj od posljednjih knjiga (La
Dmocratie des individus, [Demokracija pojedinaca], 1998.) da je:
Budnost degradirana na nadzor nad dobrima dok je opi interes
tek konzorcij egoizama, koji mobilizira kolektivne emocije i strah
od susjeda. Roman poziva itatelje da za cilj postave obnavljanje
sposobnosti zajednikog odluivanja koja sada uglavnom upa-
da u oi po tome to je nigdje ne vidimo.
Ako je pojedinac najgori neprijatelj graanina i ako individua-
lizacija znai nevolju za graanski status i na njemu zasnovanu
politiku, to je zato to brige i preokupacije pojedinaca qua pojedi-
naca ispunjavaju javni prostor do samog ruba, prisvajajui sebi
pravo da budu njegovi jedini legitimni stanari i izguraju sve ostalo
iz javnog diskursa. Privatno je koloniziralo javno; javni inte-
res sveden je na znatielju u pogledu privatnog ivota javnih lino-
sti, a umijee javnog ivota sueno je na javno izlaganje privatnih
TEKUA MODERNOST 41
ZYGMUNT BAUMAN 42
stvari i javne ispovijedi privatnih sentimenata (to intimnije, to
bolje). Javne teme koje se opiru takvoj redukciji postaju gotovo
pa nerazumljive.
Izgledi da republikanski korpus graanstva bude ono leite
u koje e se vratiti invidualizirani akteri slabi su i neizvjesni. Njih
na okuavanje sree na javnoj pozornici ne navodi toliko potraga
za opim stvarima i za nainima dogovaranja oko znaenja opeg
dobra i naela zajednikog ivota, koliko oajnika potreba za
umreavanjem. Dijeljenje intimnosti s drugima, kako stalno istie
Richard Sennett, esto je najpoeljnija, moda i jedina preostala,
metoda uspostave zajednice. Ta tehnika uspostave moe samo
proizvesti zajednice jednako krhke i kratkoga vijeka kao i raspr-
ene i nestalne emocije, koje se nepredvidivo premjetaju s jednog
na drugi cilj i lutaju u vazda nedovrenoj potrazi za sigurnom lu-
kom: zajednice zajednikih briga, zajednikih strahova ili zajedni-
kih mrnji ali u svakom pojedinom sluaju garderobne zajed-
nice, neko trenutano okupljanje oko kukice o koju mnotvo sa-
motnih pojedinaca vjea svoje samotnike individualne strahove.
Kako kae Ulrich Beck (u eseju On the Mortality of Industrial
Society [O smrtnosti industrijskog drutva]
11
),
Kako drutvene norme postupno iezavaju, na povrinu izranja goli, upla-
eni, agresivni ego u potrazi za ljubavlju i pomoi. U potrazi za samim sobom
i srdanom drutvenou, lako se izgubi u dungli sebstva... Onaj koji tapka
u magli svoga ja nije vie kadar primijetiti da je ta izoliranost, ta zatoenost
ega u osamljenosti masovna osuda.
Individualizacija nije prolazna pojava; od priznanja te injenice
mora poi svako razmiljanje o tome kako da se nosimo s njenim
utjecajem na nain na koji svi mi vodimo svoj ivot. Sve veem
broju ljudi ona donosi dosad nepoznatu slobodu eksperimentiranja
ali i (timeo danaos et dona ferentes...) dosad nepoznatu zadau
da se nose s posljedicama svojih eksperimenata. Jaz koji zijeva
izmeu prava na samoafirmaciju i sposobnosti kontrole drutvenih
okruenja koja takvu samoafirmaciju ine ostvarivom ili nereal-
nom, po svemu sudei, glavno je proturjeje fluidne modernosti
ono kojim bismo se, metodom pokuaja i pogreaka, kritikim raz-
miljanjem i smionim eksperimentiranjem, trebali kolektivno na-
uiti kolektivno pozabaviti.
TEKUA MODERNOST 43
Poloaj kritike teorije u drutvu pojedinaca
Poriv za modernizacijom, u svim svojim izvedbama, znai kompul-
zivnu kritiku stvarnosti. Privatizacija tog poriva znai kompulzivnu
samokritiku koja potjee od vjenog nezadovoljstva samim sobom:
biti pojedincem de jure znai da nemate koga kriviti za vlastiti jad,
da uzroke vlastitih poraza nemate gdje traiti osim u vlastitoj indo-
lenciji i lijenosti i da se ne trebate nadati drugom lijeku osim da se
stalno jo vie trudite.
Nije lako svakodnevno ivjeti s rizikom od samoosuivanja i
samoprezira. Budui da su s oba oka fokusirani na vlastita dosti-
gnua i stoga nemaju kad obratiti panju na drutveni prostor u
kojem se proturjenosti individualne egzistencije kolektivno proiz-
vode, prirodno je da su ljudi u napasti da reduciraju sloenost svog
neugodnog poloaja kako bi sebi pojasnili uzroke nevolje i tako ih
doveli do stupnja na kojem e biti dovoljno razumljivi da ih se mo-
e podvrgnuti postupku ispravljanja. Nije rije o tome da se ljudima
biografska rjeenja doimaju kao tegobna i nespretna: jednosta-
vno ne postoje djelotvorna biografska rjeenja za proturjenosti
sustava pa stoga oskudicu raspoloivih izvedivih rjeenja treba
kompenzirati imaginarnim rjeenjima. Ipak bila imaginarna ili
stvarna sva rjeenja moraju se, kako bi ostavila dojam razum-
nih i odrivih, slagati s individualizacijom zadaa i odgovornosti
i biti joj ravna. Zato vlada potranja za individualnim kukicama o
koje bi prestraeni pojedinci mogli kolektivno, pa makar i zakra-
tko, objesiti svoje individualne strahove. Nae vrijeme izrazito je
povoljno za rtvenu janjad bili to politiari s prljavtinama u pri-
vatnom ivotu, kriminalci koji svako malo izmile iz sirotinjskih
ulica i opasnih etvrti ili stranci u naoj sredini. Nae vrijeme je
vrijeme patentnih brava, protuprovalnih alarma, ograda od bodlji-
kave ice, susjedskih straa i samozvanih uvara reda; kao i in-
vestigativnih novinara tabloida u stalnom lovu na urote, kako bi
utvarama napuili javni prostor zlokobno ispranjen od aktera, te
na uvjerljive nove uzroke moralne panike koja e biti dovoljno
estoka da se pomou nje otpusti dobar komad zapretenog straha
i gnjeva.
Da ponovim: irok je, i sve je iri, jaz izmeu stanja pojedina-
ca de jure i njihovih izgleda da postanu pojedinci de facto to jest,
da steknu nadzor nad svojim usudom i ponu birati ono to doista
ele. Iz tog bezdanog jaza izbijaju najotrovnija isparenja koja kon-
taminiraju ivot suvremenih pojedinaca. No taj jaz ne moe se
premostiti samo trudom pojedinaca: ne sredstvima i resursima koji
su dostupni u okvirima samoupravne ivotne politike. Premoiva-
nje tog jaza stvar je Politike s velikim p. Moe se pretpostaviti
da se dotini jaz pojavio i produbio upravo zato to je ispranjen
javni prostor, a osobito agora, to posredniko, javno/privatno
mjesto gdje ivotna politika susree Politiku s velikim p, gdje se
privatni problemi prevode na jezik javnih tema i gdje se traga za jav-
nim rjeenjima za privatne probleme, o njima dogovara i pregovara.
Ploa se, da tako kaemo, okrenula: kritika teorija sada ima
obrnutu zadau. Ta zadaa nekad je bila obrana privatne autono-
mije od nadiruih trupa javne sfere, privatne autonomije koja je
stenjala pod represivnom vlau svemogue impersonalne drave
i mnotva njenih birokratskih pipaka ili njihovih umanjenih replika.
Sada je zadaa braniti javnu sferu u nestajanju ili, tonije, iznova
napuniti i napuiti javni prostor koji se brzo prazni zahvaljujui
dezerterstvu na objema stranama: odlasku sa scene zainteresira-
noga graanina i bijegu zbiljske moi na teritorij koji se, uza sve
to su postojee demokratske institucije u stanju postii, moe opi-
sati samo kao duboki svemir.
Ne stoji vie da je javno vrsto odluilo kolonizirati privat-
no. Na djelu je upravo suprotno: privatno kolonizira javni prostor,
iz njega istiskuje i tjera sve to se ne moe do kraja, bez ostatka,
izraziti jezikom privatnih interesa, briga i preokupacija. Budui da
mu se stalno ponavlja da je gospodar vlastite sudbine, pojedinac
ba i nema razloga pridati tematsku relevantnost (izraz Alfreda
Schtza) iemu to se opire da ga sebstvo proguta i da se s njime
nosi snagama tog sebstva; ali imati takav razlog i u skladu s njim
djelovati upravo je zatitni znak graanina.
Za pojedinca, javni prostor nije mnogo vie od divovskog ek-
rana na koji se projiciraju privatne brige koje time ne prestaju biti
privatne niti u toku vlastitog uveliavanja stjeu nova kolektivna
svojstva: javni prostor je ono mjesto gdje se javno priznaju privatne
tajne i intimnosti. Sa svakodnevnih organiziranih obilazaka javnog
prostora, pojedinci se vraaju uvreni u svojoj de jure individual-
nosti i s potkrijepljenim uvjerenjem da onako samotniki kako oni
obavljaju svoj ivotni posao to rade i svi ostali pojedinci poput
njih i opet poput njih pri tome pretrpe svoj dio posrtanja i
(nadaju se, prolaznih) poraza.
A to se moi tie, ona plovi daleko od ulice i trnice, od skup-
tina i parlamenata, lokalnih samouprava i dravnih vlada, izvan
dosega kontrole graana, u eksteritorijalnost elektronikih mrea.
Omiljena strateka naela vladajuih u nae doba su bijeg, izbjega-
vanje i neangairanje, a nevidljivost je njihovo idealno stanje. Poku-
aji da se predvide njihovi potezi i nepredviene posljedice njihovih
poteza (a kamoli nastojanja da se sprijee ili zaustave oni najnepo-
eljniji) u praksi su djelotvorni koliko i Liga za spreavanje promje-
ne vremena.
ZYGMUNT BAUMAN 44
Javni se prostor, dakle, sve vie prazni od javnih tema. Ne igra
vie svoju dosadanju ulogu mjesta gdje se privatne brige i javne
teme sastaju i vode dijalog. Kao rtve individualizacijskih pritisaka,
pojedince se postupno, ali dosljedno, liava zatitnog oklopa gra-
anskog statusa kao i njihovih graanskih vjetina i interesa. Pod
tim okolnostima, izgledi da se pojedinac de jure ikad preobrazi u
pojedinca de facto (to jest onoga koji vlada resursima prijeko po-
trebnima za istinsko samoodreenje) sve su neznatniji.
Pojedinac de jure ne moe se preobraziti u pojedinca de facto
ako najprije ne postane graanin. Nema autonomnih pojedinaca
bez autonomnog drutva, a autonomije drutva nema bez promilje-
nog i stalno iznova promiljanog samokonstituiranja, neega to
moe biti samo zajedniko postignue njegovih pripadnika.
Drutvo je uvijek stajalo u dvosmislenom odnosu spram
autonomije pojedinca: bilo je, istodobno, njen neprijatelj i njen sine
qua non. Ali, omjer opasnosti i mogunosti u odnosu koji e nuno
i ostati dvosmislenim, radikalno se promijenio u toku moderne
povijesti. Premda moda ima jo razloga da ga se pripazimo, dru-
tvo je sada prvenstveno uvjet koji je pojedincima jako potreban a
opet im grdno nedostaje u njihovoj jalovoj i frustrirajuoj borbi
da svoj de jure status preoblie u istinsku autonomiju i sposobnost
za samoafirmaciju.
To je, u najirim crtama, situacija koja odreuje dananje za-
dae kritike teorije i, openitije, drutvene kritike. A one se
svode na to da se jo jednom zdrui ono to je raskinula kombinaci-
ja formalne individualizacije i razdruivanja moi i politike. Drugim
rijeima, da se iznova projektira i iznova napui sada uglavnom
prazna agora mjesto susreta, rasprave i pregovora izmeu indi-
vidualnog i zajednikog, privatnog i javnog dobra. Ako stari cilj
kritike teorije emancipacija ovjeka danas ita znai, on zna-
i iznova povezati dva ruba preko bezdana koji se rastvorio izmeu
stvarnosti pojedinca de jure i perspektive pojedinca de facto. A
jedini graditelji koji su dorasli zadai te specifine mostogradnje su
pojedinci koji su iznova nauili zaboravljene graanske vjetine i
nanovo prisvojili izgubljene graanske instrumente djelovanja.
Iznova o kritikoj teoriji
Potreba u miljenju je ono to nas potie da mislimo, rekao je Ador-
no.
12
Njegova Negativna dijalektika, to dugo i muno istraivanje
o tome kako biti ovjek u svijetu negostoljubivom prema ovjeno-
sti, zavrava tom zajedljivom, a opet u osnovi praznom frazom:
TEKUA MODERNOST 45
ZYGMUNT BAUMAN 46
nakon stotina stranica nita nije objanjeno, nijedna zagonetka
odgonetnuta, nikakvo umirenje dano. Tajna bivanja ovjekom ostaje
jednako nepronina kao to je bila na poetku putovanja. Razmi-
ljanje nas ini ljudima, ali razmiljamo upravo zato to smo ljudi.
Razmiljanje se ne moe objasniti; ali niti ga ne treba objanjavati.
Razmiljanju ne treba opravdanje; ali opravdanje za njega ovjek
ne bi naao ni da to pokua.
Ta situacija, neumorno bi nam ponavljao Adorno, nije ni znak
slabosti miljenja ni znaka srama mislee osobe. U najmanju ruku,
vrijedi obratno. Pod Adornovim perom, neumoljiva nunost pretva-
ra se u povlasticu. to se manje misao moe objasniti izrazima koji
su poznati i smisleni ljudima uronjenima u svakodnevno bavljenje
opstankom, to bliom postaje mjerilima ovjenosti; to se manje
moe opravdati u kategorijama opipljivih dobitaka i koristi ili cije-
ne koju su joj prilijepili u megatrgovakom centru ili na burzi, via
je njena humanizirajua vrijednost. Istinsku vrijednost misli ugro-
ava aktivna potraga za trinom vrijednou i potreba za momen-
talnom konzumacijom. Nijedna misao nije imuna, pie Adorno:
na komunikaciju, i dovoljno je ve da je se kae na krivom mjestu i podrazu-
mijevajui nepostojee slaganje pa da joj se potkopa istinitost... Jer, intelek-
tualna, nepovrediva izolacija sada je jedini nain da se pokae neka mjera
solidarnosti... Distancirani promatra jednako je upleten koliko i aktivni su-
dionik; jedina prednost onoga prvoga je to uvia da je upleten pa ima infini-
tezimalnu slobodu koju daje znanje kao takvo.
13
Postat e jasno da je uvid poetak slobode im se sjetimo kako sub-
jekt koji djeluje naivno... nema uvida u vlastito uvjetovanje
14
te
da je to neuvianje uvjetovanja samo po sebi jamstvo vjene naiv-
nosti. Ba kao to misao ne treba nita doli same sebe da se vjeno
samoodrava, tako je i naivnost samodostatna; sve dok je ne uz-
nemiri uvid, nee dirati u vlastito uvjetovanje.
Dok je ne uznemiri; doista, pojavu uvida rijetko kad srdano
doekuju oni koji su navikli ivjeti bez njega kao slatke perspektive
osloboenja. Uz nedunost naivnosti, i najturbulentnije i najpod-
muklije stanje izgleda poznato i stoga bezopasno, a svaki uvid u ne-
sigurne skele na kojima se dri koban je znak nepovjerenja, sum-
nje i nesigurnosti koji bi rijetki doekali s radosnim oekivanjem.
Za Adorna, ta rasprostranjena kivnost prema uvidu znak je pobolj-
anja premda ona ne navijeta lak put. Nesloboda naivnih je slo-
boda misleeg ovjeka. Zbog nje je nepovrediva izolacija utoliko
laka. Onaj tko na prodaju ponudi neto jedinstveno to nitko ne
eli kupiti, predstavlja, pa i protiv svoje volje, slobodu od razmje-
ne.
15
Od te misli tek je korak do jedne druge: misli o egzilu kao ar-
TEKUA MODERNOST 47
hetipskom uvjetu da se bude slobodan od razmjene. Proizvodi koje
egzil nudi nesumnjivo su takvi da ih nitko ne bi ni pomislio kupiti.
Svaki intelektualac u emigraciji je, bez iznimke, osakaen, napi-
sao je Adorno u vlastitom, amerikom egzilu. ivi u sredini koja
mu mora ostati nerazumljiva. Ne udi to je osiguran od rizika da
proizvede ita to bi vrijedilo na lokalnom tritu. Stoga, ako je u
Evropi ezoterina poza esto bila samo izlika za krajnje slijepo ko-
ristoljublje, koncepcija spartanstva ini se u emigraciji najprihvat-
ljivijim amcem za spaavanje.
16
Egzil je za mislioca ono to je dom
za naivne; tek u egzilu, distanciranost mislee osobe, njegov uobi-
ajeni nain ivota, zadobiva vrijednost opreme za preivljavanje.
Iitavajui Deussenovo izdanje Upaniada, Adorno i Hork-
heimer gorko su komentirali kako teoretski i praktini sustavi tra-
gaa za savezom izmeu istine, ljepote i pravde, tih autsajdera po-
vijesti, nisu ba strogi i centralizirani; od uspjenih sustava raz-
likuje ih element anarhije. Veu vrijednost pridaju ideji i pojedincu
nego upravljanju i kolektivnom. Stoga bude gnjev.
17
Da bi ideje
bile uspjene, da bi doprle do mate praljudi, na mjesto nesuvislih
kontemplacija iz Upaniada mora stupiti elegantan vedski ritual,
neobuzdane i bahate cinike moraju zamijeniti trezveni i pristojni
stoici, a savreno nepraktinog Svetog Ivana Krstitelja krajnje prak-
tini Sveti Pavao. No veliko je pitanje moe li emancipacijska mo
tih ideja preivjeti njihov ovozemaljski uspjeh. Adornov odgovor na
to pitanje odie melankolijom: Povijest starih religija i kola, kao
i povijest modernih stranaka i revolucija ui nas da je cijena op-
stanka praktini angaman, preobrazba ideja u dominaciju.
18
U toj posljednjoj reenici, glavna strateka dilema koja je mu-
ila osnivaa i najrazvikanijeg pisca izvorne kritike kole pro-
nala je svoj najivopisniji izraz: onaj tko razmilja, tko nije ravno-
duan, osuen je broditi izmeu Scile iste, ali nemone misli i Ha-
ribde djelotvornog, ali uvijek neim okaljanog pokuaja da se osi-
gura dominacija. Tertium non datur. Niti okuavanje u praksi niti
odbacivanje prakse nisu dobra rjeenja. Prvo neizbjeno smjera
preobrazbi u dominaciju sa svim njenim prateim strahotama
novih ogranienja koja e nuno biti nametnuta slobodi, utilitarne
pragmatike u kojoj uinci stjeu prvenstvo pred etikim naelima
uzrok te razvodnjavanja i kasnijeg izokretanja ambicija te slobode.
Drugo bi moda i zadovoljilo narcistiku udnju za nekompromiti-
ranom istoom, ali s njim bi misao postala neefikasna a na koncu i
jalova: filozofija bi, tuno je primijetio Ludwig Wittgenstein, ostavi-
la sve kako je i bilo; zbog misli potekle iz zgraanja nad neovjeno-
u ljudskog stanja to stanje najvjerojatnije nee postati ovjeni-
je. Dilema izmeu vita contemplativa i vita activa svodi se na izbor
izmeu dviju podjednako neprivlanih perspektiva. to su vrednote
ZYGMUNT BAUMAN 48
sauvane u misli bolje zatiene od kaljanja, to su manje znaajne
za ivot onih kojima bi trebale sluiti. to su vei uinci tih vredno-
ta na ivot ljudi, to e preustrojeni ivot manje podsjeati na vredno-
te koje su preustroj potaknule i nadahnule.
Briga koja mui Adorna traje odavno, jo od Platonovog pro-
blema s mudrou i ostvarivou povratka u pilju. Taj problem
proistekao je iz Platonovog poziva filozofima da izau iz mrane
pilje svakidanjice i u ime istoe misli izbjegavaju svaki
dodir sa stanovnicima pilje za svog boravka u jarko osvijetljenom
vanjskom svijetu istih i jasnih ideja. Problem je bio trebaju li filo-
zofi poeljeti podijeliti svoje putne trofeje s onima u pilji i u slu-
aju da su to voljni uiniti hoe li ih oni unutra posluati i povje-
rovati im. Vjeran idiomu svog vremena, Platon je oekivao da e re-
zultat vjerojatnog prekida komunikacije biti ubijanje glasnika...
Adornova verzija Platonovog problema uobliena je u post-
prosvjetiteljskom svijetu, u kojem spaljivanje heretika na lomai i
davanje kukute vjesnicima plemenitijeg ivota vie ni u kom slua-
ju nisu bili u modi. U tom se novom svijetu smatralo da stanovnici
pilje, koji su se sada reinkarnirali kao Brgeri, nemaju nita vie
priroenog ara za istinom i viim vrijednostima nego Platonovi
originali; od njih se oekivalo da prue jednako nepokolebljiv i o-
tar otpor poruci koja bi svakako uznemirila spokoj njihove dnevne
rutine. No, u skladu s novim idiomom, ishod prekida komunicira-
nja zamiljen je u drukijem obliku. Zdruenost znanja i moi,
puku tlapnju u Platonovo vrijeme, filozofija je pretvorila u svoj ru-
tinski i gotovo aksiomatski postulat dok politika uobiajeno i sva-
kodnevno na nju pretendira. Od onoga radi ega su vas lako mogli
ubiti, istina je postala ono to prua dobar razlog za ubijanje. (i-
tavo vrijeme bila je i pomalo jedno i pomalo drugo, ali omjeri u toj
mjeavini dramatino su se promijenili.) Zato je u Adornovo vrije-
me bilo prirodno i razumno oekivati da e odbaeni apostoli dob-
rih vijesti pribjei sili kad god budu mogli; teit e dominaciji kako
bi slomili otpor i prisilili, potaknuli ili podmitili protivnike da se
dre rute kojom su protiv volje zaplovili. Staroj nedoumici kako
pronai rijei dovoljno snane za neupuene ui a da se ne dovede
u pitanje sr poruke, kako izraziti istinu u obliku lako shvatljivom
i dovoljno privlanom da je se eli shvatiti, a bez izokretanja ili raz-
blaivanja njenog sadraja pridruila se nova potekoa, osobito
akutna i zabrinjavajua kad je posrijedi poruka s emancipacijskim,
oslobaajuim ambicijama: kako izbjei ili bar ograniiti tetan ut-
jecaj moi i dominacije, koje se sada doivljava kao glavna sredstva
prenoenja poruke nepokornima i mlakima? Te dvije brige ispre-
plele su se, katkad i sljubile kao u otroj, a opet nerijeenoj ras-
pravi izmeu Lea Straussa i Alexandrea Kojvea.
TEKUA MODERNOST 49
Filozofija je, insistirao je Strauss, potraga za vjenim i ne-
promjenjivim poretkom unutar kojeg se odvija povijest, ali na koji
ona uope ne utjee. Ono to je vjeno i nepromjenjivo ima i svoj-
stvo univerzalnosti; a ipak do univerzalnog prihvaanja tog vje-
nog i nepromjenjivog poretka moglo bi doi samo na temelju is-
tinskog znanja ili pak mudrosti a ne kroz pomirenje i sporazum
izmeu raznih miljenja.
Sporazum zasnovan na miljenju nikad ne moe postati univerzalni spora-
zum. Svaka vjera koja polae pravo na univerzalnost, to jest, na univerzalnu
prihvaenost, nuno dovodi do nastanka protuvjere koja isto pravo prisvaja
sebi. Ne bi nita pomoglo kad bi se istinsko znanje koje su stekli mudri pro-
irilo meu nerazumnike jer se irenjem ili razblaivanjem znanje neizbjeno
preobraava u miljenje, predrasudu ili puko vjerovanje.
Za Straussa, koliko i za Kojvea, taj jaz izmeu mudrosti i pukog
vjerovanja te problem komunikacije izmeu njih smjesta je i auto-
matski ukazivao na pitanje moi i politike. Nespojivost tih dvaju ti-
pova izmeu dvaju tipova znanja prikazala se obama polemiarima
kao pitanje vladanja, prisile te politikog angamana nositelja
mudrosti, kao, da ne okoliamo, problem odnosa izmeu filozofije
i drave kao glavnog sjedita i fokusa politike. Problem se svodi na
prost izbor izmeu ukljuivanja u politiku i radikalnog distancira-
nja od politike prakse te na paljivo izraunavanje potencijalnih
dobitaka, rizika i mana svakoga od tih dvaju odabira.
S obzirom da na vjeni poredak, istinski predmet filozofskog
interesa, povijest uope ne utjee, kako onda openje s upravite-
ljima povijesti, vladajuima, pomae stvari filozofije? Za Straussa
je to bilo uglavnom retoriko pitanje budui da je ni na koji nain
jedini razuman i samorazumljiv odgovor. Na istinu filozofije povi-
jest moda doista i ne utjee, odgovorio je Kojve, ali iz toga ne sli-
jedi da se ona moe kloniti povijesti: smisao te istine je ui u povi-
jest kako bi je pre-oblikovala pa dakle praktina zadaa openja
s vlastodrcima, prirodnim uvarima koji straare pred tim ulazom
i prijee ili proputaju promet, ostaje integralan i vitalno vaan dio
posla filozofa. Povijest je ispunjenje filozofije; najvaniji test i
potvrda filozofske istine jest da bude prihvaena i priznata, da se
rijei filozofa pretvore u meso politikog poretka. Priznanje je kraj-
nji telos i verifikacija filozofije; pa dakle objekt djelovanja filozofa
nisu samo sami filozofi, njihova misao, unutarnji posao filozofira-
nja nego i svijet kao takav, a na koncu i harmonija izmeu toga dvo-
ga, tonije preureenje svijeta na sliku istine koje su filozofi uvari.
Izbjegavanje svakog dodira s politikom nije, stoga, odgovor; ono
mirie na izdaju ne samo svijeta oko nas nego i same filozofije.
Problem politikog mosta prema svijetu ne moe se izbjei.
A budui da na takvom mostu smiju biti samo slubenici drave,
pitanje kako ih, ako se to uope moe, upotrijebiti da bi se olakao
prelazak filozofije u svijet, nee nestati i s njime se moramo suoiti.
Ne moe se izbjei ni brutalna injenica da bar na poetku, dokle
god jaz izmeu filozofske istine i stvarnosti svijeta ostaje neispunjen
drava poprima oblik tiranije. Do tiranije (Kojve nepokolebljivo
tvrdi da se taj oblik vladavine moe definirati u moralno neutralnim
terminima) dolazi uvijek kad:
dio graana (malo je vano jesu li veina ili manjina) nametne svim drugim
graanima svoje ideje i postupke, ideje i postupke koje usmjerava autoritet
koji taj dio graana spontano priznaje, ali nije uspio navesti druge da ga pri-
znaju; i ondje gdje ga taj dio graana nametne tim drugima a da se s njima
ne nagodi, ne pokua s njima postii neki kompromis i ne uzme u obzir
njihove ideje i elje (koje usmjerava neki drugi autoritet, koji ti ostali sponta-
no priznaju).
Budui da upravo neobaziranje na ideje i elje drugih ini tiraniju
tiranskom, zadaa je ta da se presijee shizmogenetski lanac (kako
bi rekao Gregory Bateson) uznosite nebrige s jedne i priguenog
neslaganja s druge strane te pronae neki jezik koji e obje strane
razumjeti i na kojem e se upustiti u plodan razgovor. Taj jezik (tu
se Kojve i Strauss slau bez ostatka) moe ponuditi samo filozof-
ska istina koja se nuno i neizbjeno bavi onime to je vjeno
te i apsolutno i univerzalno vaee. (Na svim drugim zajednikim
jezicima koje bi ponudila puka vjerovanja mogli bi se samo sva-
ati, nipoto konferirati.) Kojve je smatrao da je to mogue, ali
Strauss nije: Ne vjerujem da je mogu razgovor Sokrata s naro-
dom. Onaj tko se upusti u takav razgovor nije filozof ve odree-
na vrsta retoriara, kojeg ne zanima toliko utiranje puta kojim bi
istina dola do naroda koliko osiguravanje poslunosti prema sva-
kom nalogu za kojim vlast osjeti potrebu ili joj ga se prohtije dati.
Filozofi ne mogu mnogo vie nego nastojati savjetovati retoriare,
u emu neuspjeh gotovo sigurno nee izostati. Slabi su izgledi da
se filozofija i drutvo ikada pomire i postanu jedno.
19
I Strauss i Kojve smatrali su da je politika veza izmeu uni-
verzalnih vrednota i stvarnosti drutvenog ivota oblikovane povi-
jeu; budui da su pisali iz samog sredita teke modernosti, uzi-
mali su zdravo za gotovo da se politika preklapa s djelovanjem dr-
ave. Pa je iz toga, bez daljnjih prijepora, slijedilo da se dvojba s
kojom se suoavaju filozofi svodi na jednostavan izbor izmeu
uzmi i ostavi: ili e tu vezu koristiti, unato svim rizicima koje
nuno sa sobom nosi svaki pokuaj njenog koritenja ili e se (zbog
ZYGMUNT BAUMAN 50
istoe misli) drati podalje od nje i odravati distancu prema vlasti
i vlastodrcima. Drugim rijeima, moglo se birati izmeu istine
koja nuno ostaje nemona i moi koja nuno iznevjerava istinu.
Uostalom, teka modernost bila je doba oblikovanja stvarnosti
po uzoru na arhitekturu ili hortikulturu; trebalo je izgraditi stvar-
nost koja e udovoljavati sudovima razuma, uz strogu kontrolu
kvalitete i u skladu sa strogim proceduralnim pravilima, ali e po-
najprije biti projektirana prije nego to izgradnja zapone. Bilo je
to doba crtaih stolova i nacrta ne toliko radi iscrtavanja mape
drutvenog teritorija koliko zbog uzdizanja tog teritorija na razinu
jasnoe i logike kojom se samo zemljopisne karte mogu hvaliti
ili na nju pretendirati. Bilo je to doba koje se nadalo da e razum
zakonskim putem pretvoriti u stvarnost, reorganizirati interese na
takav nain da e aktivirati racionalno ponaanje i postii da svako
ponaanje protivno razumu postane preskupo da bi se o njemu
uope razmiljalo. Za zakonodavni um, neobaziranje na zako-
nodavce i organe za provedbu zakona oito nije postojalo kao mo-
gunost. Pitanje odnosa s dravom, bio on suradniki ili suparni-
ki, bilo je njegova formativna dvojba: dapae, pitanje ivota ili
smrti.
Kritika ivotne politike
Budui da se nitko vie ne nada da e drava djelovati kao opuno-
moenik razuma i arhitekt racionalnog drutva, a ni ona to ne obe-
ava niti je na to spremna, budui da su crtai stolovi u uredima
dobrog drutva u procesu postupnog ukidanja i da aroliko mno-
tvo savjetnika, tumaa i posrednika preuzima najvei dio zadae
koja je prije bila rezervirana za zakonodavce, ne udi to kritiki
teoretiari koji ele pridonijeti aktivnosti emancipacije oplakuju
njihov bolan gubitak. Ne samo da se raspada pretpostavljeni nosi-
lac borbe za osloboenje a istodobno i njen cilj; ni sredinja, kon-
stitutivna dilema kritike teorije, sama os oko koje se vrtio kritiki
diskurs, vjerojatno nee preivjeti smrt tog nosioca. Mnogima se
moda ini da kritiki diskurs ostaje bez subjekta. A moda se
mnogi to i ine oajniki dre pravovjerne strategije kritike i
tako, nenamjerno, samo potvruju da je diskurs doista lien opiplji-
vog subjekta budui da su dijagnoze sve manje u dodiru s tekuom
stvarnou, a prijedlozi sve nebulozniji; mnogi ustrajno ele voditi
stare bitke u kojima su stekli strunost i kojima daju prednost jer
ne ele s poznatog i pouzdanog bojita prijei na nov, jo do kraja
neistraen teritorij, koji je umnogome terra incognita.
TEKUA MODERNOST 51
No perspektive kritike teorije (a kamoli potranja za njom)
nisu zdruene s oblicima ivota u nestanku onako kako je postoje-
a samosvijest kritikih teoretiara vezana uz oblike, umijea i
programe koje su razradili dok su se tim oblicima suprotstavljali.
Zastarjelo je samo znaenje koje se pridavalo emancipaciji u pro-
lim, ali sada nepostojeim uvjetima a ne sama zadaa emancipa-
cije. Neto drugo sada je u pitanju. Nova javna platforma emanci-
pacije jo eka da je zaposjedne kritika teorija. Ta nova javna plat-
forma, koja jo eka svoju kritiku javnu politiku, nastaje zajedno
s potekuenom verzijom modernog ljudskog stanja a posebno
nakon individualizacije ivotnih zadaa koja iz tog stanja proiz-
lazi.
Ta nova platforma nastaje u jazu, o kojem je ve bilo govora,
izmeu individualnosti de jure i de facto ili ako vam je drae
zakonski provedene negativne slobode i uglavnom nepostojee,
ili bar nipoto opedostupne, pozitivne slobode to jest, istinske
moi samoafirmacije. To novo stanje nije mnogo drugaije od ono-
ga koje je, prema Bibliji, dovelo do pobune Izraelaca i egzodusa iz
Egipta. Faraon je naredio nadglednicima i biljenicima da vie ne
pribavljaju tom narodu slamu za proizvodnju opeke... Neka idu
sami i za sebe je skupljaju. A zahtijevajte od njih istu koliinu ope-
ke koju su pravili i dosad. Biljenici Izraelaca upozorili su da ljudi
ne mogu izraivati cigle ako uredno ne dobivaju slamu i optuili fa-
raona da zahtijeva nemogue, na to je on odgovornost za neuspjeh
prebacio na njih: Lijenine ste vi! Lijenine! Danas vie nema fa-
raona koji zapovjede biljeniku da izbiuje lijenine. (I bievanje
je pretvoreno u posao iz domene uradi sam i zamijenjeno samobi-
evanjem.) to nije smetalo dananjim vlastima da se rijee zadat-
ka dobavljanja slame dok proizvoae opeke uvjeravaju kako is-
kljuivo zbog vlastite lijenosti svoj posao ne obavljaju dobro a
prije svega, ne obavljaju ga na vlastito zadovoljstvo.
Posao koji je ljudima danas zadan i dalje je uglavnom isti kao
na poetku modernih vremena: trebaju samokonstituirati individual-
ni ivot te istkati i odravati mree spona s drugim samokonstitu-
irajuim pojedincima. Taj posao kritiki teoretiari nikad nisu do-
veli u pitanje. Zato su kritizirali injenicu da su pojedinci posve
otvoreno i koristoljubivo osloboeni kako bi obavili posao koji im
je bio dodijeljen. Kritika teorija optuila je za licemjernost ili
nedjelotvornost one koji su trebali osigurati pravo stanje za samo-
afirmaciju: previe je ogranienja bilo nametnuto slobodi izbora, a
i totalitarna tendencija svojstvena nainu ustroja i voenja moder-
nog drutva prijetila je potpunim ukidanjem slobode i nadomje-
tanjem slobode izbora nametnutom ili potajnim drilom ucijeplje-
nom tupom homogenou.
ZYGMUNT BAUMAN 52
Sudbina slobodnog initelja puna je antinomija koje nije lako
ni razmotriti, a kamoli razmrsiti. Uzmimo, na primjer, proturje-
nost samoizgraenih identiteta koji moraju biti dovoljno vrsti da
kao takvi budu priznati, a opet dovoljno elastini da ne zaprijee
slobodu buduih pokreta u stalno promjenjivim, nestalnim okolno-
stima. Ili nestalnost ljudskih partnerstava, koja nikad nisu bila
optereena tako velikim oekivanjima, a slabo su, ili nikako, insti-
tucionalno ureena pa time i manje otporna na dodatno opteree-
nje. Ili alosno stanje odgovornosti koja je opet u naim rukama, a
pogibeljno brodi izmeu hridi ravnodunosti i prisile. Ili krhkost
svakog zajednikog djelovanja, koje se moe osloniti samo i jedino
na entuzijazam i posveenost svojih sudionika, a treba mu trajnije
vezivo kako bi se odralo kao cjelovito onoliko koliko je potrebno
da postigne svoj cilj. Ili dobro poznatu potekou s poopavanjem
iskustava, koja svaki pojedinac potpuno osobno i subjektivno pro-
ivljava, i njihovim pretvaranjem u probleme dostojne da ih se uvrs-
ti na popis javnih problema i da se javna politika pone njima ba-
viti. Ovo su samo neki improvizirani primjeri, ali nude nepristran
pogled na vrstu izazova pred kojim su se sada nali kritiki teore-
tiari koji svoju disciplinu ele iznova povezati s platformom javne
politike.
Imali su kritiki teoretiari itekako razloga za slutnju da je u
verziji prosvjetiteljstva pod nazivom prosvijeeni apsolut, olienoj
u politikim praksama modernosti, vaan samo rezultat racio-
nalno ustrojeno i voeno drutvo; slutili su da individualne volje,
elje i namjere, individualni vis formandi i libido formandi, pojetska
sklonost stvaranju novih znaenja bez obzira na funkciju, upotrebu
i svrhu, nisu drugo do mnotvo resursa ili pak prepreka na putu do
zadanog cilja. Nasuprot toj praksi, ili njenoj pretpostavljenoj tenden-
ciji, kritiki teoretiari postavljaju viziju drutva koje se buni protiv
te perspektive, drutva u kojem su upravo te volje, elje i namjere,
i njihovo zadovoljenje, vani i treba ih potovati, viziju drutva koje,
iz tog razloga, djeluje protiv svih shema savrenstva nametnutih
protiv elja, ili ne obazirui se na elje, ljudi koje obuhvaa pod
svojim generikim imenom. Jedini priznati i prihvaeni totalitet
za veinu filozofa kritike kole bio je onaj koji je trebao proizii
iz djelovanja kreativnih pojedinaca s punom slobodom izbora.
Cjelokupno kritiko teoretiziranje imalo je jednu anarhistiku
crtu: svi oblici moi bili su sumnjivi, neprijatelja se uoavalo samo
na strani moi, a istog se neprijatelja krivilo za sve mane i frustra-
cije od kojih je patila sloboda (ak i za nedostatak hrabrosti trupa
koje su se trebale junaki boriti u svojim ratovima za osloboenje,
kao u raspravi o masovnoj kulturi). Oekivalo se da e opasnosti
doi i udarci pasti iz smjera javnoga, uvijek eljnog nahrupiti u
TEKUA MODERNOST 53
privatno, subjektivno, individualno i kolonizirati ga. Manje se,
uope vrlo malo, razmiljalo o opasnostima koje poivaju u sua-
vanju i pranjenju javnog prostora i o mogunosti obrnute invazije:
kolonizacije javne sfere privatnim. A ipak, ta podcijenjena mogu-
nost o kojoj se nije previe razglabalo danas se pretvorila u glavnu
smetnju emancipaciji, koju se u njenom sadanjem stadiju moe
opisati samo kao zadau preobrazbe individualne autonomije de
jure u autonomiju de facto.
Javna vlast jest, dodue, znak nepotpunosti individualne slo-
bode, ali njen uzmak ili nestanak nagovjetaj je praktine nemoi
zakonite pobjednice slobode. Povijest moderne emancipacije skre-
nula je sa suprotstavljanja prvoj opasnosti prema suoavanju s
drugom. Da se posluimo terminologijom Isaiaha Berlina, moe se
rei da su se, im je negativna sloboda izborena i steena, slomile
i raspale poluge potrebne za njenu preobrazbu u pozitivnu slobo-
du to jest, slobodu da se odreuje raspon mogunosti izbora i
platforma odabiranja. Javna vlast izgubila je velik dio svoje strane
i kritizirane represivne snage ali i dobar dio svoje sposobnosti
da proizvodi prava. Rat za emancipaciju nije gotov. No kako bi
uope mogao napredovati, sada mora oivjeti ono to je vei dio
svoje povijesti svim silama nastojao unititi i izgurati sa svog puta.
Za svako istinsko osloboenje danas je potrebno vie, a ne manje,
javne sfere i javne vlasti. Sada je javna sfera ona kojoj itekako
treba obrana od nadirueg privatnog premda, paradoksalno, kako
bi se sloboda pojedinca ojaala, a ne umanjila.
Kao i uvijek, posao kritike misli je iznijeti na vidjelo mnotvo
prepreka nagomilanih na putu do emancipacije. S obzirom na na-
rav dananjih zadaa, glavne prepreke koje hitno treba razmotriti
odnose se na sve vee potekoe u prevoenju privatnih problema
u javne teme, u skruivanju i zgunjavanju endemski privatnih ne-
volja u javne interese vee od zbroja svojih pojedinanih sastojaka,
u rekolektivizaciji privatiziranih utopija ivotne politike koje
trebaju opet poprimiti oblik vizija o dobrom drutvu i praved-
nom drutvu. Kad javna politika odbaci svoje funkcije i na njeno
mjesto stupi ivotna politika, ispostavi se da su problemi na koje
nailaze pojedinci de jure u svojim nastojanjima da postanu pojedin-
ci de facto notorno ne-zbrojivi i ne-kumulativni, ime se javna sfera
liava svakog sadraja osim onoga da bude prostor gdje se privatne
brige ispovijedaju i izlau javnosti. Iz istog razloga, ne samo da se
individualizacija ini kao jednosmjerna ulica nego ona kao da u
svom napredovanju razara sva orua koja bi se eventualno mogla
upotrijebiti u ostvarenju njenih prijanjih ciljeva.
Ta vrsta zadae suoava kritiku teoriju s novim adresatom.
Sablast Velikog brata prestala je lebdjeti na svjetskim tavanima i
ZYGMUNT BAUMAN 54
u svjetskim tamnicama im je prosvjeeni apsolut izaao iz svojih
dnevnih i primaih odaja. U svojim novim, tekue modernim, dra-
stino smanjenim verzijama oba su se sklonila u minijaturno, siu-
no carstvo osobne ivotne politike; tu treba traiti i locirati opasno-
sti i perspektive autonomije pojedinca one autonomije koja se ne
moe ostvariti nigdje drugdje osim u autonomnom drutvu. Potra-
ga za alternativnim zajednikim ivotom mora poeti od ispitivanja
alternativnih opcija ivotnoj politici.
TEKUA MODERNOST 55
ZYGMUNT BAUMAN 56
Ali, ovdje, kao to vidi, ti mora trati koliko god te noge nose da se dri na
istom mjestu. Ako hoe stii negdje drugdje, onda mora trati dvaput bre!
*
Lewis Carroll
Nije se lako ni prisjetiti, a jo je tee razumjeti, da se prije samo pe-
deset godina spor oko sadraja najrairenijih slutnji, oko toga ega
se treba bojati i kakve e strahote budunost nuno donijeti ako je
se ne zaustavi prije no to bude prekasno, vodio izmeu Vrlog no-
vog svijeta Aldousa Huxleya i 1984. Georgea Orwella.
Spor je, naravno, bio posve autentian i ozbiljan, budui da su
se svjetovi koje su tako ivo oslikala dva vizionarska distopista
razlikovali kao no i dan. Orwellov svijet bio je svijet otrcanosti i bi-
jede, neimatine i oskudice; Huxleyev zemlja bogatstva i rasipnosti,
obilja i sitosti. Jasno je da su ljudi koji su nastavali Orwellov svijet
bili tuni i uplaeni; oni koje je prikazao Huxley bili su bezbrini i
zaigrani. Bilo je i mnogih drugih razlika, podjednako upadljivih;
dva svijeta bila su suprotstavljena u gotovo svakom detalju.
A opet, obje vizije neto je i spajalo. (Bez toga, dvije distopije
ne bi mogle zametnuti ni razgovor, a kamoli svau.) Zajednika im
je bila slutnja strogo kontroliranog svijeta; slutnja slobode pojedinca
koja ne samo da je svedena na privid ili na nulu nego se protiv nje
estoko bune i ljudi izdrilani da sluaju zapovijedi i slijede utvrene
rutine; male elite koja u rukama dri sve uzde tako da bi se ostali
dio ovjeanstva kroz svoj ivot mogao kretati poput marioneta;
svijeta podijeljenog na upravljae i one kojima se upravlja, projek-
tante i sljedbenike projekata s time da prvi ne daju nikome da u
te projekte zaviri dok u drugih nema ni volje ni sposobnosti da po-
vire u te scenarije i shvate smisao svega toga; slutnja svijeta u kojem
je alternativa njemu samome postala gotovo nezamisliva.
Nije bilo prijeporno da se u budunosti sprema manje slobode,
a vie kontrole, nadzora i represije. Orwell i Huxley nisu se razilazili
2. Individualnost
TEKUA MODERNOST 57
* Prijevod Antun oljan, Alica u Zemlji udesa i Iza zrcala, GZH, Zagreb, 1985.
oko krajnjeg odredita svijeta; samo su drukije zamiljali put
kojim emo onamo stii budemo li i dalje dovoljno neuki, glupi,
krotki ili indolentni pa pustimo stvari da idu svojim tokom.
U pismu sir Horaceu Mannu iz 1769., Horace Walpole napisao
je da je svijet komedija za one koji misle, tragedija za one koji osje-
aju. Ali znaenja kominog i traginog s vremenom se mije-
njaju pa su, onih dana kad su posegnuli za perima kako bi skicirali
obrise tragine budunosti, i Orwell i Huxley mislili da je tragedija
svijeta u njegovom ustrajnom i neobuzdanom napredovanju prema
procijepu izmeu sve monijih te udaljenijih kontrolora i sve ne-
monijih i sve bolje kontroliranih svih ostalih. Oba pisca progonila
je ista komarna vizija ljudi koji vie ne vladaju svojim ivotom.
Ba kao ni mislioci iz jednog drugog vremena, Aristotel i Platon,
koji nisu mogli zamisliti ni dobro ni loe drutvo bez robova, Hux-
ley i Orwell nisu mogli zamisliti drutvo, ni sretno ni nesretno, bez
upravitelja, projektanata i nadglednika koji zajedniki piu scenarij
kojeg se ostali trebaju drati, postavljaju predstavu, stavljaju repli-
ke u usta glumaca i otputaju ili bacaju u okove svakoga tko poeli
improvizirati vlastiti tekst. Nisu mogli vizualizirati svijet bez kon-
trolnih tornjeva i kontrolnih pultova. Strahovi njihovog vremena,
nita manje od njegovih nada i snova, oblijetali su oko ured vrhov-
nog zapovjednitva.
Kapitalizam teak i lak
Nigel Thrift vjerojatno bi Orwellove i Huxleyeve prie svrstao u
rubriku Jouinog diskursa, kao onoga koji se razlikuje od dis-
kursa Postanka.
1
(Diskursi su, kae Thrift, metajezici koji upuu-
ju ljude kako da kao ljudi ive.) Dok je u Jouinom diskursu red
pravilo, a nered izuzetak, u diskursu Postanka nered je pravilo, a
red izuzetak. U Jouinom diskursu svijet je (tu Thrift citira Ken-
netha Jowitta) organiziran oko jednog centra, sav u krutim grani-
cama i histerino zaokupljen njihovom nepropusnou.
Da objasnim, red znai monotoniju, redovitost, repetitivnost
i predvidivost; neko okruenje nazivamo urednim ako, i samo ako,
je vjerojatnost da e se neki dogaaji zbiti osjetno vea od vjerojat-
nosti da e se zbiti njihove alternative dok je vjerojatnost da se neki
drugi dogaaji zbiju vrlo mala ili posve nepostojea. To isto tako
znai da se netko negdje (uosobljeno ili impersonalno Vrhovno Bi-
e) mora mijeati u vjerojatnosti, manipulirati njima i unaprijed
odluivati o ishodima, pazei da se dogaaji ne zbivaju nasumce.
Uredan svijet Jouinog diskursa je strogo kontroliran svijet.
ZYGMUNT BAUMAN 58
Sve u njemu slui svrsi, ak i ako nije jasno (nekima zasad, veini
zauvijek) koja je to svrha. U tom svijetu nema mjesta ni za to ne-
korisno ili nesvrhovito. tovie, ni sama korisnost ne bi u tom svi-
jetu bila priznata kao legitimna svrha. Da bi je se priznalo, ona mora
sluiti odravanju i neprestanom obnavljanju uredne cjeline. Jedi-
no redu i samo njemu nije potrebna legitimacija; on je, takorei,
svoja vlastita svrha. On naprosto jest i ne moe ga se ignorirati:
to je sve to trebamo ili moemo o njemu znati. Moda postoji zato
to ga je Bog postavio u Njegovom jednokratnom inu Boanskog
Stvaranja; ili zato to su ga ljudska, ali bogolika, bia postavila i odr-
avaju ga pa ga i sad projektiraju, grade i njime upravljaju. U naim
modernim vremenima, kad je Bog na dugotrajnom dopustu, zadaa
projektiranja i odravanja reda pala je na ljudska bia.
Kako je otkrio Karl Marx, ideje vladajuih klasa obino su vla-
dajue ideje (to je tvrdnja koju, uz nae novo shvaanje jezika i
njegovih mehanizama, moemo smatrati pleonazmom). Najmanje
dvije stotine godina svijetom su vladali upravitelji kapitalistikih
poduzea to jest, razdvajali su ostvarivo od nevjerodostojnoga,
racionalno od iracionalnoga, razumno od bezumnoga te na druge
naine odreivali i definirali raspon mogunosti unutar kojeg e
biti zatoene putanje ljudskog ivota. Stoga je njihova vizija svijeta,
zajedno sa svijetom samim koji su prema toj viziji oblikovali i pre-
oblikovali, punila vladajui diskurs i davala mu sadraj.
Sve donedavno, bio je to Jouin diskurs; sada je to, sve vie,
diskurs Postanka. Ali, protivno onome to implicira Thrift, to to se
danas unutar istog diskursa susreu poslovni svijet i teoretiari,
tvorci svijeta i njegovi tumai i nije neka novna; nije to jedinstvena
znaajka novog (mekog, kako ga naziva Thrift) i na znanje lako-
mog kapitalizma. Ima tome ve nekoliko stoljea da je svijet nastao
taloenjem kapitalistike vizije i prakse jedini koji teoretiari mogu
hvatati u svoje konceptualne mree, o njemu razmiljati, opisivati
ga i tumaiti. Kroz to razdoblje, poslovni svijet i teoretiari stalno su
se negdje susretali, ak i kad su uslijed toga to se nisu uputali
u razgovor ostavljali dojam da odravaju uzajamnu distancu. A
njihovo sastajalite uvijek je, kao i sada, odreivao i ureivao onaj
prvi partner.
Svijet koji je podravao Jouin diskurs i davao mu vjerodostoj-
nost bio je fordistiki svijet. (Izraz fordizam prvi su odavno upo-
trijebili Antonio Gramsci i Henri de Man, ali je, shodno navikama
Hegelove Minervine sove, iznova otkriven, doveden u prvi plan i
uveden u opu upotrebu tek kad je sunce koje je obasjavalo fordi-
stike metode poelo zalaziti.) U retrospektivnom prikazu Alaina
Lipietza, fordizam je na svom vrhuncu istodobno bio model in-
dustrijalizacije, akumulacije i regulacije:
TEKUA MODERNOST 59
kombinacija formi za usklaivanje oekivanja i proturjenog ponaanja indi-
vidualnih inilaca s kolektivnim naelima reima akumulacije... Industrijska
paradigma obuhvaala je tejlorijansko naelo racionalizacije, plus konstantnu
mehanizaciju. Ta racionalizacija zasnivala se na razdvajanju intelektualnih
i manualnih vidova rada... projektanti su sistematizirali drutveno znanje s
vrha nadolje i inkorporirali ga u strojeve. Kad su Taylor i tejlorijanski ine-
njeri poetkom 20. stoljea uveli ta naela, njihov izriit cilj bio je pojaati
kontrolu uprave nad radnicima.
2
Ali fordistiki model nije bio samo to, bio je epistemoloko gradi-
lite na kojem je podignut cijeli jedan pogled na svijet i s kojeg se
on velianstveno nadnosio nad totalitet ivotnog iskustva. Ljudska
bia obino u sva vremena svijet shvaaju prakseomorfiki: uvijek
ga oblikuju znanjem koje u tom trenutku imaju, onim to umiju
uiniti i nainom na koji to obino ine. Fordistika tvornica s
njenim pedantnim razdvajanjem projektiranja i izrade, inicijative
i izvravanja zapovijedi, slobode i poslunosti, invencije i determi-
nacije, s njenom uskom isprepletenou protivnosti unutar svake
takve binarne opozicije i s glatkim prijenosom zapovijedi s prvog
elementa svakog para na drugi bila je, bez sumnje, dosad najvie
postignue redu podreenog drutvenog inenjeringa. Ne udi to
je postavila metaforiki referentni okvir (i kad se referenca nije
citirala) za sve koji su nastojali pojmiti kako ljudska stvarnost funk-
cionira na svim svojim razinama na globalno-drutvenoj kao i na
onoj individualnog ivota. Njenu otvorenu ili skrivenu prisutnost
lako je otkriti u vizijama naizgled tako udaljenima kao to su parso-
novski samoreproducirajui drutveni sustav pod vlau sredinje
skupine vrednota i sartrovski ivotni projekt koji sebstvu slui
kao orijentacijski nacrt za doivotan pothvat izgradnje identiteta.
Dapae, inilo se da fordistika tvornica nema alternative te
da nema ozbiljne prepreke za irenje fordistikog modela u svaki
kutak drutva. Rasprava izmeu Orwella i Huxleya, ba kao ni kon-
frontacija izmeu socijalizma i kapitalizma, nije u tom pogledu bila
mnogo vie od obiteljske arke. Uostalom, komunizam je samo e-
lio poistiti fordistiki model od onoga to ga je tada kaljalo (tovi-
e, od njegovih nesavrenosti) od onog zloudnog, trino gene-
riranog kaosa koji je prijeio konani i potpuni poraz neoekivanih
dogaaja i kontingencije i zbog kojeg racionalno planiranje nije
bilo sveobuhvatno. Lenjinovim rijeima, vizija socijalizma ostvarila
bi se da su komunisti uspjeli spojiti sovjetsku mo i sovjetsku or-
ganizaciju upravljanja s najnovijim dostignuima kapitalizma,
3
pri emu je sovjetska organizacija upravljanja za Lenjina znaila
da najnovijim dostignuima kapitalizma (to jest, kako je stalno
ZYGMUNT BAUMAN 60
ponavljao, znanstvenoj organizaciji rada) treba omoguiti da se
preliju iz unutranjosti tvornica, prodru u cjelokupan drutveni
ivot i promu ga.
Fordizam je bio samosvijest modernog drutva u njegovoj te-
koj, glomaznoj ili nepominoj i ukorijenjenoj, vrstoj fazi.
U tom stadiju njihove zajednike povijesti, sudbina kapitala, uprav-
ljanja i rada bila je da, ovako ili onako, jo dugo, vjerojatno zauvi-
jek, prave jedni drugima drutvo vrsto ih je vezivala kombina-
cija golemih tvornikih zgrada, tekih strojeva i masovne radne
snage. Kako bi opstali, o djelotvornosti da i ne govorimo, morali su
se ukopati, iscrtati granice i oznaiti ih rovovima i bodljikavom
icom, a opet tu utvrdu nainiti dovoljno velikom da obuhvati sve
to je neophodno da se izdri dugotrajna, moda i bezizgledna
opsada. Teki kapitalizam bio je opsjednut obujmom i veliinom
pa, iz tog razloga, i granicama, time kako da ih uini vrstima i ne-
propusnima. Genij Henryja Forda otkrit e kako sve branitelje
svoje industrijske utvrde zadrati unutar zidina da bi se otklonila
napast da pobjegnu ili prebjegnu. Kako je ustvrdio Daniel Cohen,
ekonomist sa Sorbonne:
Henry Ford odluio je jednog dana udvostruiti plae svojih radnika. (Javno)
naveden razlog, proslavljena reenica: elim da moji radnici budu plaeni
dovoljno dobro da mogu kupiti moje automobile bila je, naravno, ala. Udio
radnika u kupovini automobila inio je smijean dio njegove zarade, ali nji-
hove plae inile su mnogo vei dio njegovih trokova... Pravi razlog za podi-
zanje plaa bila je golema fluktuacija radne snage u njegovim tvornicama.
Odluio je radnicima dati spektakularnu poviicu kako bi ih privezao uz
lanac...
4
Nevidljivi lanac koji je prikivao radnike za njihova radna mjesta i
prijeio im pokretljivost bio je, Cohenovim rijeima, samo srce
fordizma. I raskidanje tog lanca bila je presudna, prijelomna pro-
mjena u ivotnom iskustvu, povezana sa zalazom i ubrzanim ne-
stankom fordistikog modela. Tko pone karijeru u Microsoftu,
primjeuje Cohen, nema blagog pojma gdje e je zavriti. Nasu-
prot tome, kad ste poinjali raditi u Fordu ili Renaultu, bilo je gotovo
izvjesno da e vam karijera ii svojim tokom na istom tom mjestu.
U svojoj je tekoj fazi kapital bio jednako privezan za vrsto
tlo koliko i radnici koji su za njega radili. Danas kapital putuje slo-
bodnih ruku samo s putnom prtljagom, u kojoj su tek aktovka,
mobitel i prijenosni kompjuter. Moe se nakratko zadrati gotovo
svugdje i nigdje ne treba ostati due nego to mu priinja zadovolj-
stvo. Rad, s druge strane, ostaje jednako nepokretan kao i u pro-
losti ali mjesto za koje e, kako je nekad predviao, biti jednom
TEKUA MODERNOST 61
zauvijek privezan nije vie vrsto kao nekad; uzaludno tragajui za
stijenama, sidra padaju na rahli pijesak. Neki stanovnici svijeta su
u pokretu; za ostale, svijet je onaj koji ne eli stajati mirno. Jouin
diskurs zvui uplje kad svijet, neko zakonodavac, sudac i vrhovni
prizivni sud u jednome, sve vie izgleda kao jedan od igraa, koji
dobro pazi da mu ostali ne vide karte, postavlja stupice i eka da
na njega doe red da vara.
Putnici na brodu Teki kapitalizam vjerovali su (to, daka-
ko, nije uvijek bilo mudro) da e odabrana posada kojoj je dodije-
ljeno pravo da se popne na zapovjedni most dovesti brod do njego-
vog odredita. Putnici su mogli posvetiti punu panju uenju i po-
tivanju propisa koji su za njih bili pripremljeni i, otisnuti masnim
slovima, izvjeeni u svim brodskim hodnicima. Ako su i gunali
(ili se katkad ak pobunili), gunali su (ili se bunili) protiv kapetana
zato to ne vodi brod u luku dovoljno brzo ili je, pak, izuzetno ne-
maran prema komforu putnika. S druge strane, putnici letjelice
Laki kapitalizam uasnuti otkrivaju da je pilotska kabina prazna
i da se iz tajanstvene crne kutije s natpisom automatski pilot ne
mogu izvui nikakve informacije o tome kamo avion leti, gdje e
prizemljiti, tko e odabrati aerodrom i je li propisima uope predvi-
eno da i putnici smiju pripomoi sigurnom dolasku.
Pokretan sam, imam auto
Moemo rei da je razvoj dogaaja u svijetu pod vladavinom kapi-
talizma upravo suprotan od onoga to je Max Weber oekivao i s
pouzdanjem prorekao kad je odabrao birokraciju kao prototip bu-
dueg drutva i prikazao je kao granini oblik racionalnog djelova-
nja. Ekstrapolirajui svoju viziju budunosti iz suvremenog mu
iskustva tekog kapitalizma (ovjek koji je skovao frazu eljezni
kavez nije nikako mogao znati da je teina tek vremenito svoj-
stvo kapitalizma te da se drugi modaliteti kapitalistikog poretka
em mogu zamisliti, em su ve na pomolu), Weber je predvidio pred-
stojei prijetei trijumf instrumentalne racionalnosti: budui da
je odredite ljudske povijesti praktiki sasvim jasno, a pitanje ciljeva
ljudskog djelovanja odlueno i vie ga se nee moi osporiti, ljudi
e uglavnom, moda i iskljuivo, biti zaokupljeni pitanjem sredsta-
va: budunost je trebala biti, takorei, opsjednuta sredstvima. Sva
daljnja racionalizacija, sama po sebi neizbjena, sastojala bi se od
bruenja, prilagoavanja i usavravanja sredstava. Znajui da ra-
cionalne sposobnosti ljudskih bia obino stalno potkopavaju afek-
tivne sklonosti i druga podjednako iracionalna nagnua, moglo bi
ZYGMUNT BAUMAN 62
se pomisliti kako prepirka oko ciljeva vjerojatno nikad nee presta-
ti; no ta e prepirka u budunosti biti izbaena iz glavnih ivotnih
tokova koje pokree nesmiljena racionalizacija i preputena
prorocima i propovjednicima koji marljivo izraunavaju mare od
najvanijeg mogueg (i presudnog) poslovnog poduhvata: ivota.
Weber je naveo, da tako kaemo, jo jedan tip djelovanja koji
za svrhu ima cilj, a koji je nazvao vrijednosno racionalnim; ali pod
njim je mislio na stremljenje vrednoti zbog nje same i neovisno
o svim izgledima za vanjski uspjeh. Usto je jasno naznaio da misli
na vrednote etike, estetske ili religiozne prirode to jest, na one
iz kategorije koju je moderni kapitalizam degradirao i praktiki pro-
glasio suvinom i nebitnom, ako ne i direktno tetnom, po prorau-
nato, racionalno ponaanje kakvo je propagirao.
5
Moemo samo
spekulirati kako je potreba da svom popisu tipova djelovanja doda
vrijednosnu racionalnost pala Weberu na pamet tek poslije, pod svje-
im utjecajem boljevike revolucije koja kao da je opovrgnula za-
kljuak da je pitanje ciljeva jednom zauvijek rijeeno, nego je, na-
protiv, sugerirala da se jo moe pojaviti situacija u kojoj e se od-
reeni ljudi drati svojih ideala, koliko god bijedni bili izgledi da ih
ikad dosegnu i koliko god golema bila cijena njihovog pokuaja
pa e im panja odlutati s onoga ime je jedino legitimno baviti se:
proraunavanjem sredstava primjerenih utvrenim ciljevima.
Bez obzira na primjene koncepcije vrijednosne racionalizacije
u Weberovoj shemi povijesti, ta koncepcija ne pomae ako se eli
shvatiti sr tekueg povijesnog preokreta. Dananji laki kapitali-
zam nije vrijednosno racionalan u weberovskom smislu premda
odstupa od idealnog tipa instrumentalno-racionalnog poretka. On
kao da je svjetlosnim godinama udaljen od vrijednosne racionalnosti
weberovskog stila: ako su vrednote ikad u povijesti bile apsolutno
prihvaene, u dananje vrijeme to zacijelo nisu. U toku prijelaza s
tekog na laki kapitalizam zapravo je dolo do rasprenja nevidlji-
vih politbiroa kadrih apsolutizirati vrednote najviih sudova
koji su o ciljevima dostojnima stremljenja imali donositi presude-
bez-mogunosti-priziva (institucija koje su bile prijeko potrebne i
od sredinje vanosti za Jouin diskurs).
U nedostatku Najvieg ureda (ili, tonije, u prisutnosti mnogih
ureda koji se natjeu za nadmo, a svaki se moe pohvaliti tek sta-
novitim izgledima za pobjedu u tom natjecanju), pitanje ciljeva jo
jednom je irom otvoreno i neizbjeno postaje uzrok beskrajne ago-
nije i velikog oklijevanja, nagriza povjerenje i generira iscrpljujui
osjeaj krajnje neizvjesnosti, a stoga i stanje trajne tjeskobe. Rijei-
ma Gerharda Schulzea, to je nov tip neizvjesnosti: u kojem se ne
znaju ciljevi, za razliku od tradicionalne neizvjesnosti u kojoj se ni-
su znala sredstva.
6
Vie se ne radi o pokuaju da, u uvjetima nepot-
TEKUA MODERNOST 63
punog znanja, odmjerimo sredstva (ona koja ve imamo i ona koja
smatramo potrebnima i fanatino ih traimo) s danim ciljem. Stvar
je prije u tome da moramo, unato svim poznatim ili tek otprilike
procijenjenim rizicima, razmotriti i odluiti kojem od mnogih plu-
tajuih, primamljivih ciljeva u dosegu (to jest, takvih ijem je
ostvarenju uputno stremiti) dati prvenstvo s obzirom na to ko-
liko sredstava posjedujemo i uzimajui u obzir mrave izglede da
nam trajno budu od koristi.
U novim okolnostima, sva je prilika da e vei dio ljudskog
ivota i veina ljudskih ivota biti potroeni lomei se nad izborom
ciljeva, a ne u pronalaenju sredstava za ostvarenje ciljeva o kojima
nije potrebno razmiljati. Protivno svom prethodniku, laki kapitali-
zam neizbjeno je vrijednosno opsjednut. Apokrifan mali oglas u
rubrici Traim posao Pokretan sam, imam auto moe
posluiti kao utjelovljenje nove ivotne problematike, bok uz bok
s nedoumicom koja se pripisuje efovima dananjih znanstvenih i
tehnolokih instituta i laboratorija: Pronali smo rjeenje. A sada
pronaimo problem. Pitanje: to mogu uiniti? poelo je domini-
rati djelovanjem, zasjenjujui i istiskujui pitanje: Kako da najbolje
uinim ono to ionako moram ili trebam uiniti?
Budui da su najvii uredi koji su se brinuli za pravilnost svije-
ta i uvali granicu izmeu dobra i zla nestali iz vida, svijet postaje
neizmjerna zbirka mogunosti: spremnik do ruba ispunjen bez-
brojnim mnotvom prilika koje tek treba ganjati ili su ve propute-
ne. Prilike su brojnije bolno brojnije nego to ih pojedinac u
svom ivotu, koliko god on bio dug, pustolovan i pregalaki, moe
i pokuati istraiti, a kamoli usvojiti. Upravo je neizmjernost prilika
ispunila mjesto koje je ostalo prazno nakon ina ieznua Vrhov-
nog ureda.
Nije onda udo to se danas vie ne piu distopije: postfordi-
stiki, fluidan moderni svijet pojedinaca s punom slobodom izbo-
ra ne uzrujava se oko zlokobnog Velikog brata koji je obiavao ka-
njavati one koji su iskoili iz vrste. Ipak, u takvom svijetu nema ba
mjesta ni za dobroudnog i brinog Starijeg brata kojem se moglo
vjerovati, na kojeg se moglo osloniti kad je trebalo odluiti to to
vrijedi uiniti ili imati i koji je uvijek bio tu da zatiti mlaeg brata
od nasilnika koji su stajali na putu ostvarenja te odluke; pa se, tako,
vie ne piu ni utopije o dobrom drutvu. Sada je sve, takorei, spa-
lo na pojedinca. Na njemu je da otkrije to je sposoban raditi, ras-
tegne tu sposobnost do krajnjih granica i odabere ciljeve na koje bi
se ona dala najbolje primijeniti to jest, primijeniti na najvee za-
mislivo zadovoljstvo. Na pojedincu je da ukroti neoekivano i pre-
tvori ga u zabavu.
7
ivljenje u svijetu punom prilika a svaka je primamljivija i
ZYGMUNT BAUMAN 64
privlanija od prethodne, svaka kompenzira za onu posljednju i
daje razlog za okretanje prema sljedeoj
8
doivljaj je pun vese-
lja. U takvom je svijetu malo to predodreeno, jo je manje neopo-
zivo. Malo koji poraz je konaan, malo je koja, ako ih uope ima,
nezgoda neopoziva; a opet, ni pobjede nisu konane. Da bi mogu-
nosti ostale neizmjerne, nijednoj ne smije biti doputeno da se oka-
meni u vjenu stvarnost. Bolje da ostanu tekue i fluidne i da imaju
na sebi rok trajanja kako ne bi zatvorile vrata preostalim mogu-
nostima i u korijenu sasjekle buduu pustolovinu. Kako su istak-
nuli Zbyszko Melosik i Tomasz Szkudlarek u pronicljivoj studiji o
problemima identiteta,
9
ivot usred naizgled neizmjernih prilika
(ili bar meu vie prilika nego to je razlono i nadati se da emo ih
iskuati) nudi sladak okus slobode da postanemo bilo tko. No ta
slatkoa ostavlja gorak okus jer dok postajanje pomalo sugerira
kako nita jo nije gotovo i sve je jo pred nama, stanje bivanja ne-
kim do kojeg to postajanje treba dovesti zlokobno navijeta ko-
nani, zavrni suev zviduk: kad dosegne cilj, vie nisi slobodan;
ti nisi ti kad si postao netko. Stanje nedovrenosti, nepotpunosti
i neodreenosti puno je rizika i tjeskobe; ali ni njegova suprotnost
ne donosi nepatvoreno zadovoljstvo budui da iskljuuje ono to
slobodi treba da ostane otvorena.
Svijest da igra traje, da e se jo mnogo toga dogoditi i da in-
ventar uda koje ivot moe ponuditi ni izdaleka nije iscrpljen do-
nosi obilje zadovoljstva i ugode. No sumnja da nita to je ve isku-
ano i prisvojeno nije osigurano od propadanja niti ima jamstvo
trajnosti poslovina je muha u bavi tene masti. Gubici su u ravno-
tei s dobicima. ivot nuno brodi izmeu to dvoje i nijedan mor-
nar ne moe se pohvaliti da je otkrio sigurnu, a kamoli bezopasnu
rutu takve plovidbe.
Svijet pun mogunosti nalik je na vedski stol s jelima od ko-
jih cure sline, ali tako brojnima da se ni najvei izjelica ne moe na-
dati da e ih sve kuati. Uzvanici su potroai, a jedan od zahtjeva
koji im najtee padaju i najvie ih ljute je nunost uspostave priori-
teta: od nekih neistraenih mogunosti moramo dii ruke i ostaviti
ih neistraenima. Jad potroaa proizlazi iz prezasienosti prilika-
ma, a ne iz njihove nestaice. Jesam li svoja sredstva najpovoljnije
upotrijebio?, pitanje je koje najvie progoni potroaa i remeti mu
san. Kako je ustvrdila Marina Bianchi u studiji koju su zajedniki iz-
radili ekonomisti imajui na umu prodavae robe iroke potronje,
u sluaju potroaa, objektivna funkcija je... prazna... Ciljevi dosljedno odgo-
varaju sredstvima, ali sami ciljevi nisu racionalno odabrani... Hipotetino gle-
dano, potroai, ali ne i poduzea, nikad ne grijee ili se to nikad ne otkrije.
TEKUA MODERNOST 65
ZYGMUNT BAUMAN 66
Ali, ako nikad ne grijeite, nikad ne moete biti sigurni ni da imate
pravo. Ako nema pogrenih poteza, ni po emu se neki potez ne
moe razlikovati kao bolji, pa se ni po emu, dakle, ne moe raza-
znati pravi potez meu njegovim brojnim alternativama ni prije
ni poslije nego to ga se povue. To da je opasnost od pogreke
gotovo iskljuena, podvojena je blagodat u svakom sluaju, dvoj-
bena radost budui da je njena cijena vjena nesigurnost i vjero-
jatno trajno nezadovoljena elja. To je dobra vijest za prodavae jer
obeava daljnje poslovanje, ali za kupce je jamstvo daljnje agonije.
Dosta prie, pokai mi!
Teki kapitalizam fordistikog tipa bio je svijet zakonodavaca, pro-
jektanata rutine i nadzornika, svijet u kojem su ljudi pod vodstvom
nekog drugoga stremili ciljevima koje su utvrdili neki drugi na
nain koji su ti drugi utvrdili. Iz tog razloga, bio je to i svijet auto-
riteta: voa koji znaju to rade i uitelja koji vam govore kako da
bolje postupate.
Laki, potroaima prilagoen kapitalizam nije ukinuo zakono-
davne autoritete niti ih je uinio suvinima. On je samo stvorio i
omoguio supostojanje prevelikog broja autoriteta za to da bi ijedan
od njih dugo ostao na poloaju autoriteta, a kamoli nosio oznaku
ekskluzivnoga. Za razliku od greke, istina je jedna i moe se
priznati kao takva (to jest, dobiti pravo da sve alternative proglasi
pogrenima) samo ukoliko je jedinstvena. Brojni autoriteti su, kad
malo promislite, contradictio in adjecto. Kad autoriteta ima mnogo,
obino jedan drugoga potiru i jedini je djelotvoran autoritet na tom
bojnom polju onaj koji mora birati meu njima. Potencijalni auto-
ritet tek ljubaznou onoga tko bira postaje pravi autoritet. Autori-
teti vie ne izdaju naloge; oni se ulaguju onome tko bira; mame i
zavode.
Voa je bio nusproizvod, i nuna nadopuna, svijeta koji je
za cilj imao dobro drutvo, odnosno ovako ili onako definirano
ispravno i pristojno drutvo, i iz petnih ila se trudio da loe ili ne-
prikladne alternative samome sebi dri to dalje. Nita od toga ne
vrijedi za tekui moderni svijet. Zloglasna krilatica Margaret
Thatcher: Drutvo jednostavno ne postoji bila je istodobno otro-
umni komentar o promjenjivoj naravi kapitalizma, izjava o namje-
rama i proroanstvo koje vodi samoispunjenju: nakon nje uslijedilo
je rastavljanje normativnih i zatitnih mrea, to je uvelike pomog-
lo rijei da postane djelom. Nepostojanje drutva znai da ne po-
stoje ni utopija ni distopija: kako je rekao Peter Drucker, guru la-
TEKUA MODERNOST 67
kog kapitalizma, Nije vie u drutvu spas sugerirajui (premda
prije propustom nego djelom) da se, indirektno, ni odgovornost za
prokletstvo ne moe svaliti na drutvo: i spasenje i prokletstvo sami
stvarate i samo su vaa briga: oni su ishod onoga to vi, slobodni
inilac, slobodno inite sa svojim ivotom.
Ne manjka, dakako, onih koji tvrde da su upueni, a prilian
broj njih ima veliko sljedbenitvo koje se s time rado slae. No takvi
upueni ljudi, ak ni oni u iju se upuenost javno ne sumnja, ni-
su voe; oni su, u najboljem sluaju, savjetnici a kljuna razlika
izmeu voa i savjetnika je ta da se prve slijedi dok potonje treba
zaposliti i moe ih se otpustiti. Voe trae i oekuju disciplinu; sa-
vjetnici mogu, u najboljem sluaju, raunati na spremnost da se
saslua i izreeno uzme u obzir. Tu spremnost moraju prvo zaslu-
iti ulizivanjem potencijalnim sluaocima. Druga kljuna razlika
izmeu voa i savjetnika je da prvi djeluju kao dvosmjerni prevo-
dioci izmeu dobra pojedinca i dobra svih nas ili (kako bi rekao
Wright C. Mills) izmeu privatnih briga i javnih tema. Savjetnici,
naprotiv, dobro paze da nikad ne iskorae iz zabrana privatnog.
Bolesti su individualne pa je takva i terapija; brige su privatne pa
su takva i sredstva za borbu protiv njih. Savjeti koje savjetnici daju
odnose se na ivotnu politiku, a ne na Politiku s velikim p; odnose
se na ono to bi savjetovani mogli sami i za sebe uiniti, svaki poje-
dinano za sebe a ne na ono to bi svi oni zajedno mogli postii
za svakoga pojedinano, jednom kad udrue snage.
U jednoj od najuspjenijih meu nevjerojatno popularnim
knjigama za samopomo (od objavljivanja 1987. prodala se u naj-
manje 5 milijuna primjeraka), Melody Beattie upozorava/savjetuje
svoje itaoce: Mijeanjem u tue stvari sebe emo sasvim sigurno
izluditi, a do duevnog zdravlja i sree najbre emo doi gledamo
li svoja posla. Knjiga je uspjeh dugovala pamtljivu naslovu (Code-
pendent No More [Dosta vie suovisnosti]), koji je saimao njenu
poruku: pokuate li razmrsiti tue zamrene probleme i vi postajete
ovisni, a biti ovisan znai pretvoriti se u taoca usuda ili, tonije,
onoga ime ne moete ovladati ili ljudi koje ne moete kontrolirati;
dakle, iste savjesti gledajte svoja i samo svoja posla. Nema bogzna
kakvog dobitka od odraivanja posla za druge, a i takvo to odvra-
tilo bi vam panju od posla koji nitko osim vas samih ne moe oba-
viti. Takva poruka zvui ugodno kao prijeko potrebno umirenje,
odrjeenje i zeleno svjetlo svim onim samotnicima koji su prisi-
ljeni, u skladu sa svojim uvjerenjem ili protiv njega i ne bez grinje
savjesti, drati se usrdnog savjeta Samuela Butlera da je uitak,
uostalom, sigurniji vodi i od prava i od dunosti.
Mi je osobna zamjenica kojom se najee slue voe. Sa-
vjetnici je, s druge strane, ba i ne koriste: mi nije nita vie od
ZYGMUNT BAUMAN 68
skupa Ja, a taj skup, za razliku od Durkheimove skupine, nije
vei od zbroja svojih dijelova. Na kraju savjetodavne seanse, savje-
tovani su jednako sami kao i prije njenog poetka. U najboljem
sluaju, uvrstila ih je u njihovoj samoi: njihov predosjeaj da e
biti preputeni samima sebi potkrijepljen je i pretvoren u gotovo
sigurnu stvar. O emu god je savjet govorio, odnosilo se na ono to
savjetovani moraju sami uiniti, i pri tome preuzeti punu odgovor-
nost da to uine kako treba i nikoga ne kriviti za neugodne poslje-
dice koje se mogu pripisati samo njihovoj vlastitoj pogreci ili ne-
maru.
Najuspjeniji savjetnik je onaj koji je svjestan injenice da
izgledni savjetoprimci ele dobiti zornu poduku. Ako je narav pro-
blema takva da ih mogu rjeavati samo pojedinci vlastitim snagama
i da ih se moe svladavati samo individualnim nastojanjima, ljudima
koji trae savjet treba (ili oni vjeruju da im treba) primjer kako
drugi ljudi, u slinim problemima, pristupaju toj zadai. A primjer
drugih treba im iz jo bitnijih razloga: mnogo vie ljudi osjea se
nesretnima nego to ih je u stanju precizno odrediti i imenovati
uzroke svoje nesretnosti. Osjeaj da smo nesretni preesto je ras-
pren i neusidren; njegovi obrisi su zamueni, korijeni ratrkani;
njega tek treba konkretizirati utjerati u neki oblik i imenovati,
a sve kako bi se podjednako neodreena enja za sreom preobli-
ila u specifian zadatak. Kad pogledamo iskustvo drugih ljudi
kad naas zavirimo u muke i nevolje drugih nadamo se da emo
otkriti i locirati probleme koji su prouzroili na osjeaj da smo
nesretni, nadjenuti im ime i tako saznati gdje trebamo potraiti na-
ine da im se odupremo ili ih savladamo.
Objanjavajui fenomenalnu popularnost Moje metode Jane
Fonde (1981.) i tehniku samodrilanja koju je ta knjiga stavila na
raspolaganje milijunima Amerikanki, Hilary Radner istie da:
Instruktorica ne nudi sebe kao autoritet... ve kao primjer... Vjebaica ovla-
dava svojim tijelom putem identifikacije sa slikom koja nije njezina vlastita
nego ponuena slika uzornih tijela.
Jane Fonda posve je iskrena u pogledu sadraja svoje ponude i ot-
voreno kae kakav primjer njezine itateljice i gledateljice trebaju
slijediti: Drae mi je misliti da je moje tijelo uvelike moje vlastito
djelo, mog srca i mojih miia. Ono je moja odgovornost.
11
Fonda
svim enama poruuje da se prema svom tijelu odnose kao prema
vlastitoj imovini (moja krv, moji miii), vlastitom proizvodu (moje
vlastito djelo) i, iznad svega, vlastitoj odgovornosti. Kako bi podu-
prla i uvrstila postmodernu amour de soi, priziva (bok uz bok po-
troakoj tendenciji samoidentifikacije putem imovine) sjeanje na
TEKUA MODERNOST 69
vrlo pred-postmoderan zapravo, vie predmoderan nego mode-
ran instinkt zanatskog umijea: proizvod mog rada onoliko je (i
samo toliko) dobar koliko sam vjetine, panje i brige uloio u nje-
govo stvaranje. Kako god on ispao, ne mogu nikoga drugoga za to
hvaliti (ili kriviti, kako u kojem sluaju). Kao i ovo nalije, tako je
i lice te poruke nedvosmisleno pa i ako nije izreeno jednako jasno:
svom tijelu dugujete panju i brigu i ako zanemarite tu dunost,
trebate se osjeati krivima i posramljenima. Nesavrenosti vaeg
tijela su vaa krivica i vaa sramota. A iskupljenje grijeha u rukama
je grenika i ni u ijim vie.
Ponovit u jo jednom rijei Hilary Radner: uza sve to to go-
vori, Fonda ne nastupa kao autoritet (zakonodavac, postavljaica
normi, propovjednica ili uiteljica). Ona nudi sebe kao primjer.
Slavna sam i oboavana; objekt sam enje i divljenja. A iz kojeg
razloga? Koji god taj razlog bio, ne bi ga bilo da ga nisam stvorila.
Pogledajte moje tijelo: vitko je, elastino, lijepo oblikovano i
vjeno mladoliko. Sigurno biste htjeli imati biti tijelo poput
moga. Moje tijelo je moje djelo; budete li marljivi kao ja, i vi ga mo-
ete imati. Ako sanjate da budete poput Jane Fonde, ne zaboravite
da sam upravo ja, Jane Fonda, ona koja je od sebe stvorila tu Jane
Fondu iz vaih snova.
Pomae, naravno, kad ste bogati i slavni; daje teinu poruci.
Premda se Jane Fonda naroito trudi da se ne postavi kao autoritet
nego kao primjer, bilo bi glupo zanijekati da njezin primjer, budui
da je ona to to jest, prirodno nosi sa sobom autoritet; primjeri
drugih ljudi trebali bi se dobro namuiti da takav autoritet steknu.
Jane Fonda je donekle izuzetan sluaj: naslijedila je stanje ivota
pod reflektorima a na sebe je privukla jo reflektora svojim aktiv-
nostima o kojima se naveliko pisalo dugo prije nego to se prihva-
tila posla stvaranja primjera od svog tijela. No, openito gledajui,
ne moemo biti sigurni u kojem smjeru djeluje uzrona veza izme-
u voljnosti da se slijedi primjer i autoriteta osobe koja ga daje.
Kako je duhovito, premda nimalo se ne alei, primijetio Daniel J.
Boorstin (u The Image, 1961.), poznati su osobe koje su poznate
zbog svoje poznatosti dok je bestseler knjiga koja se dobro prodaje
zato to se dobro prodaje. Autoritet proiruje redove sljedbenitva,
ali u svijetu neizvjesnih i kronino u nedovoljnoj mjeri utvrenih ci-
ljeva, upravo je broj sljedbenika ono to ini to jest autoritet.
to god bilo posrijedi, u paru primjer-autoritet primjer je onaj
koji je najvaniji i za kojim vlada najvea potranja. Poznatih s do-
voljno kapitala u obliku autoriteta zbog kojeg je ono to kau vrijed-
no panje i prije nego to to izreknu daleko je premalo da bi se njima
opskrbilo bezbrojne televizijske talk show emisije (a i rijetko se
pojavljuju na onima najpopularnijima poput Oprah Show ili Trisha
Show), ali za milijune ljudi gladnih vodstva takve emisije i dalje su
svakodnevno kompulzivno TV-tivo. Moda e zbog autoriteta oso-
be koja javno pria svoju ivotnu priu gledatelji pozorno odgledati
primjer, a postotak gledanosti porasti za koju tisuu ljudi. Ali
moda je jo lake slijediti primjer pripovjedaa koji nema takav
autoritet, koji nije poznat nego anoniman pa se i tu anonimnost
moe pretvoriti u potencijalnu dodanu vrijednost. Oni koji nisu po-
znati, obini ljudi poput vas i mene, koji se na ekranu pojavljuju
samo naas (samo onoliko koliko treba da ispriaju svoju priu i za
nju dobiju svoj dio pljeska kao i uobiajenu porciju pogrda jer su
preutjeli sone detalje ili se predugo zadrali na nezanimljivim
dijelovima) jednako su bespomoni i nesretni kao i oni koji ih gle-
daju, trpe istu vrstu udaraca i oajniki trae astan izlaz iz problema
i put koji obeava da e ih dovesti do sretnijeg ivota. Dakle, ono
to su oni mogli, mogu i ja; moda ak i bolje. I iz njihovih pobjeda
i iz njihovih poraza mogu nauiti neto korisno.
Bilo bi poniavajue, a k tome i pogreno i obmanjujue, osu-
diti ili ismijati talk show ovisnost tvrdnjom da do nje dolazi zato to
je s lanca putena vjena ljudska pohlepa za traem i to se podilazi
najnioj znatielji. U svijetu gusto nakrcanom sredstvima, a ipak
notorno nejasnom u pogledu ciljeva, lekcije koje se izvlae iz talk
showemisija odgovaraju na autentinu potranju i imaju neospor-
nu pragmatinu vrijednost. Budui da ja ve znam da je na meni i
samo na meni da napravim (i neprestano pravim) najbolje od svog
ivota; a budui da znam i kako sve resurse koji mi u takvom pod-
uhvatu mogu zatrebati moram potraiti i nai samo u vlastitim spo-
sobnostima, hrabrosti i odlunosti, od ivotne mi je vanosti da
znam kako drugi ljudi, u slinim problemima, izlaze s njima na kraj.
Moda su otkrili udesnu taktiku koja mi je promakla; moda su
istraili dijelove nutrine pokraj kojih sam proao ne osvrui se
ili ih nisam otkrio jer nisam kopao dovoljno duboko.
No nije to jedina dobrobit. Kako sam ve spomenuo, imenova-
ti problem samo po sebi je zastraujue golema zadaa, no ne na-
djenemo li ime osjeaju nelagode ili nesree, nema nade u izljee-
nje. A opet, premda je patnja osobna i privatna, privatni jezik je
protuslovan pojam. Sve to treba imenovati, meu njima i najtajni-
je, najosobnije i najintimnije osjeaje, ispravno se imenuje samo
ako su odabrani nazivi u javnom optjecaju, samo ako pripadaju je-
ziku koji se moe interpersonalno dijeliti i biti javan te ako ih razu-
miju ljudi koji na tom jeziku komuniciraju. Talk show emisije su
javna predavanja na zasad jo neroenom ali jeziku koji se upravo
raa. Oni nude rijei pomou kojih se moe imenovati problem
izraziti, na nain itljiv javnosti, ono to je dosad bilo neizrecivo
i to bi takvim i ostalo da te ponude nema.
ZYGMUNT BAUMAN 70
I to je ve dobitak od neizrecive vanosti ali dobitaka ima
jo. Rijei i fraze koje se odnose na doivljaj koji se smatra intim-
nim i, stoga, neprikladnim da se o njemu govori, u talk show emisi-
jama izriu se javno i to na ope odobravanje, zabavu i pljesak.
Iz tog razloga, oni legitimiraju javni diskurs o privatnim stvarima.
Neizrecivo pretvaraju u izrecivo, sramotno u pristojno, a runu tajnu
u neto ime se treba ponositi. U znaajnoj mjeri, oni su egzorcis-
tiki obredi i to vrlo djelotvorni. Zahvaljujui njima, odsad mogu
otvoreno govoriti o onome to sam (kako sada vidim, pogreno)
smatrao sramotom i sramoenjem te zato morao to tajiti i trpjeti u
tiini. Budui da moja ispovijed nije vie tajna, ne dobivam samo
utjehu odrjeenja: dapae, ne trebam se vie osjeati posramljenim
niti paziti da me ne gledaju poprijeko, ne prekore zbog drskosti i
izope. Uostalom, to su stvari o kojima ljudi bez ustruavanja go-
vore pred milijunima gledalaca. Njihovi privatni problemi, pa dakle
i moji problemi tako slini njihovima, prikladni su za javnu raspra-
vu. Iako, ne pretvaraju se oni zapravo u javne teme; u raspravu
ulaze upravo u svom svojstvu privatnih tema i, koliko god dugo o
njima raspravljali, nee, kao ni leopard, promijeniti svoje are. Ba
naprotiv, jo jednom se potvruju kao privatne i iz svog e javnog
izlaganja izai uvrene u svojoj privatnosti. Naposljetku, svi go-
vornici sloili su se da se, jednako kao to ih privatno doivljava i
proivljava, s tim problemima ovjek mora privatno i suoavati,
nositi se i boriti s njima.
Mnogi utjecajni mislioci (od kojih je najprominentniji Jrgen
Habermas) upozoravaju na izglede da u privatnu sferu nahrupi,
osvoji je i kolonizira javno. Iz perspektive vraanja na polazite
na svjee sjeanje na doba koje je nadahnulo orvelovske ili haksli-
jevske distopije, kao to se oni vraaju, izraavanje takvih strahova
moe se razumjeti. No, po svemu sudei, opomene proizlaze iz toga
to se proces koji se odvija pred naim oima ita kroz pogrene na-
oale. Dapae, sada je na djelu tendencija suprotna tim upozorenji-
ma kolonizacija javne sfere temama koje su se prije svrstavale
meu privatne i neprikladne da im se daje oduka u javnosti.
Ono to se sada dogaa nisu tek jo jedni pregovori o notorno
pokretljivoj granici izmeu privatnoga i javnoga. U pitanju je, po
svemu sudei, redefiniranje javne sfere, njeno pretvaranje u scenu
na kojoj se uprizoruju privatne drame, javno prikazuju i javno gle-
daju. Prema sadanjoj definiciji, javni interes kakav propagi-
raju mediji a ipak u najveoj mjeri prihvaaju svi ili gotovo svi di-
jelovi drutva sastoji se od dunosti da se takve drame igraju u
javnosti i od prava javnosti da gleda izvedbu. Drutveni uvjeti zbog
kojih takav razvoj dogaaja ne iznenauje i ak se doima prirod-
nim morali bi biti oiti u svjetlu onoga to je dosad izneseno; ali
TEKUA MODERNOST 71
ZYGMUNT BAUMAN 72
posljedice takvog razvoja dogaaja ni izdaleka nisu do kraja istra-
ene. Mogle bi sezati dalje nego to se openito misli ili prihvaa.
Neosporno najdalekosenija posljedica odstup je politike na
kakvu smo navikli Politike s velikim p, djelatnosti zaduene za
prevoenje privatnih problema u javne teme (i obratno). Upravo
trud oko takvog prevoenja je ono to danas ide svome kraju. Pri-
vatni problemi ne pretvaraju se u javne teme time to im se daje
oduka u javnosti; ni pod pogledom javnosti oni ne prestaju biti pri-
vatni, a ono to se postie njihovim prijenosom na javnu pozornicu
je istiskivanje svih ostalih, ne-privatnih problema s popisa javnih
zadaa. Kao javne teme openito se, i to sve ee, percipiraju pri-
vatni problemi javnih linosti. Drevno pitanje demokratske politike
koliko je nain na koji javne linosti obavljaju svoje javne duno-
sti koristan ili tetan po dobrobit i blagostanje njihovih podanika/
biraa? naputeno je i domahuje javnim interesima, poput dob-
rog drutva, javne pravde ili kolektivne odgovornosti za individual-
nu dobrobit, da ga priekaju na putu u zaborav.
Kad ga je prodrmao niz javnih skandala (to jest, kad se u
javnosti otkrilo da su neke javne linosti u privatnom ivotu labavog
morala), Tony Blair (kako je u broju od 11. sijenja 1999. izvijestio
Guardian) poalio se da je politika spala na tra-rubriku i pozvao
itateljstvo da se suoi s alternativom: Ili e nam u novinama do-
minirati skandali, traevi i trivijalnosti ili e se u njima pisati o
onome to nam je doista vano.
12
Takve rijei mogu samo zbuniti,
kad dolaze od politiara koji svakodnevno konzultira ciljane sku-
pine u nadi da e biti redovito informiran o raspoloenju najire
javnosti i onome to je doista vano po miljenju njegovih biraa
politiara iji je nain postupanja s onim to je doista vano za
uvjete u kojima njegovi birai ive sam po sebi vaan faktor u na-
inu ivota koji je odgovoran za to spadanje politike na tra-rub-
riku koje oplakuje.
Dotini ivotni uvjeti tjeraju ljude da trae primjere, a ne voe.
Tjeraju ih da od ljudi pod svjetlima reflektora od svih njih i od
svakoga pojedinano oekuju da im pokau kako da rade ono
to je vano (a to je sada ogranieno na njihova vlastita etiri
zida i u njih zatvoreno). Uostalom, svakodnevno im se govori da je
sve to ne valja s njihovim ivotom posljedica njihovih vlastitih gre-
aka, da su to sami skrivili i da greke moraju ispraviti sami, svojim
trudom i sredstvima. Ne udi, stoga, to pretpostavljaju da je gla-
vna vjerojatno i jedina svrha tih ljudi koji se pretvaraju da su
upueni da im pokau kako da tim sredstvima rukuju i kako da
se potrude. Ti upueni ljudi stalno im govore da nitko drugi nee
obaviti posao koji mogu obaviti samo oni sami, svatko za sebe.
Zato bi nas stoga zbunjivalo da to to politiari (ili druge poznate
TEKUA MODERNOST 73
linosti) privatno rade privlai panju i pobuuje interes mnogih
ljudi? Nitko od monika, a kamoli uvrijeeno javno mnijenje,
nije predloio opoziv Billa Clintona zato to je ukinuo socijalnu po-
mo kao nacionalnu temu i tako, u svakom smislu, ponitio kolek-
tivno obeanje i dunost prema kojima pojedince treba osigurati od
hirova sudbine, zloglasnih po gadnoj navici da udarce zadaju stro-
go pojedinano.
U arenoj povorci poznatih linosti kojima su posveene emi-
sije i naslovnice, dravnici i dravnice ne zauzimaju povlaten po-
loaj. Porijeklo onog uvenja koje je, prema Boorstinu, uzrok
poznatosti poznate linosti nije previe vano. Mjesto pod svjetlom
reflektora i smo je modalitet postojanja, koji je u istoj mjeri za-
jedniki filmskim zvijezdama, najboljim nogometnim strijelcima i
ministrima. Jedan od uvjeta koji vrijede za sve njih je taj da se od
njih oekuje imaju dunost prema javnosti da se ispovjede
za javnost i javnosti izloe svoj privatni ivot, a ne da gunaju ako
drugi to uine umjesto njih. Kad se jednom razotkriju, moe se
pokazati da takvi privatni ivoti nisu nimalo prosvjetljujui ili da su
krajnje neprivlani: nisu u svim privatnim tajnama sadrane lekcije
koje bi drugima mogle biti od koristi. No razoaranja, koliko god
brojna bila, vjerojatno nee promijeniti naviku ispovijedanja ni
smanjiti apetit za ispovijedima: uostalom ponovit u jedina
preostala javna tema i jedini predmet javnog interesa je nain
na koji pojedinci pojedinano definiraju svoje individualne proble-
me i na koji ih nastoje rijeiti pomou individualnih sposobnosti i
resursa. A sve dok bude tako, gledaoci i sluaoci uvjebani da se u
potrazi za prosvjetljenjem i vodstvom uzdaju u vlastitu prosudbu i
trud i dalje e zavirivati u privatne ivote drugih poput njih, s is-
tim arom i nadom s kojim su moda dizali oi prema lekcijama,
homilijama i propovijedima vizionara i propovjednika onda kad su
vjerovali da se privatni jadi mogu ublaiti ili izlijeiti jedino stavlja-
njem glava na kup, zbijanjem redova i stupanjem ukorak.
Kompulzivnost pretvorena u ovisnost
Traenje primjera, savjeta i uputa je ovisnost: to ih vie traite, to
vam vie trebaju i osjeate se nesretnije kad ste lieni svjeih zaliha
traene droge. Kao sredstvo utaivanja udnje, sve ovisnosti su
autodestruktivne; one razaraju mogunost da se udnju ikad zado-
volji.
Primjeri i recepti privlani su sve dok su neiskuani. Ali, rije-
tko koji se dri obeanja praktiki nijedan ne donese ispunjenje
ZYGMUNT BAUMAN 74
koje je jamio. Pa i ako se pokae da neki funkcionira tono onako
kako se oekivalo, zadovoljstvo nee dugo potrajati jer u svijetu
potroaa mogunosti su beskrajne, a koliina primamljivih ciljeva
u ponudi apsolutno neiscrpna. Recepti za dobar ivot i sprave koje
se u njihovoj pripravi koriste nose na sebi rok trajanja, ali veina
njih ispast e iz upotrebe daleko prije tog roka jer e njihove drai
zasjeniti, obezvrijediti i iscrpiti konkurencija novih i usavrenih
ponuda. U potroakoj utrci ciljna crta uvijek se kree bre i od
najbreg trkaa; ali veina trkaa prisiljenih na utrku imaju pre-
mlohave miie i premala plua da bi brzo trali. I tako se, kao na
godinjem Londonskom maratonu, dodue divimo pobjednicima i
veliamo ih, ali ono to je doista vano jest ostati u utrci do kraja.
Londonski maraton bar ima kraj, ali ona druga utrka da se do-
segne neuhvatljivo i sve udaljenije obeanje o ivotu bez problema
nikad ne zavrava kad jednom pone: poeo je jesam, ali ne
smijem je zavriti.
Dakle, prava ovisnost postaje nastavak tranja, ugodna svijest
o ostanku u utrci a ne neka odreena nagrada koja eka onih
nekoliko koji e moda prekoraiti ciljnu crtu. Nijedna nagrada ne
moe dovoljno zadovoljiti da lii ostale nagrade njihove privlane
moi, a toliko drugih nagrada poziva i mami upravo zato to ih (do-
sad, uvijek dosad, beznadno dosad) nismo iskuali. elja postaje
vlastitom svrhom, jedinom neosporenom i neupitnom svrhom. Sve
ostale svrhe, kojima teimo samo da bismo od njih u sljedeem
krugu odustali, a krug poslije ih zaboravili, slue tome da odrava-
ju trkaa u utrci po uzoru na zeeve, trkae koje organizatori
utrke angairaju kako bi nekoliko krugova istrali najveom brzi-
nom koju mogu postii i povukli se kad drugim trkaima nametnu
ritam za ruenje rekorda, ili na pomone rakete koje se, jednom
kad dovedu svemirski brod u potrebnu brzinu, izbacuju u svemir i
ondje raspadaju. U svijetu u kojem je raspon ciljeva preirok da bi
donio osjeaj olakanja i uvijek iri od raspona raspoloivih sred-
stava, upravo koliini i djelotvornosti sredstava treba posvetiti naj-
veu brigu. A od svih njih, ostanak u utrci najvanije je sredstvo,
dapae, meta-sredstvo: sredstvo za odravanje povjerenja u druga
sredstva i potranje za drugim sredstvima.
Arhetip te osobite utrke u kojoj tre svi pripadnici potroa-
kog drutva (sve je u potroakom drutvu stvar izbora, osim prisi-
le da se bira prisile koja prerasta u ovisnost i vie se ne percipira
kao prisila) je aktivnost kupovanja. Ostajemo u utrci sve dok stalno
neto kupujemo, ali ne kupujemo samo u duanima, samoposluga-
ma, robnim kuama ili hramovima potronje Georgea Ritzera.
Ako kupovanje znai da skeniramo asortiman mogunosti, da pre-
gledavamo, dotiemo, opipavamo, uzimamo u ruke izloenu robu,
TEKUA MODERNOST 75
usporeujemo njenu cijenu s gotovinom u novaniku ili preostalim
limitom na kreditnoj kartici, stavljamo neku robu u kolica, a drugu
vraamo na police tada kupujemo izvan duana koliko i u njima;
kupujemo na ulici i kod kue, na poslu i kad se odmaramo, kad
smo budni i kad spavamo. Sve to radimo i svi nazivi koje nadijeva-
mo svom djelovanju, sve je to svojevrsno kupovanje, aktivnost uob-
liena na sliku i priliku kupovanja. ifra na kojoj je sastavljena
naa ivotna politika izvedena je iz pragmatike kupovanja.
Nije kupovanje samo kupovanje hrane, obue, auta ili namje-
taja. I pohlepna, beskrajna potraga za novim i usavrenim primje-
rima i receptima za ivot jedna je varijanta kupovanja i to, dakako,
ona najvanija u kontekstu janusovske lekcije da naa srea ovisi
o osobnoj kompetenciji, ali da smo mi (kako je napisao Michael Pa-
renti)
13
osobno nekompetentni ili nismo onoliko kompetentni ko-
liko bismo trebali i mogli biti kad bismo se samo vie potrudili. To-
liko je podruja u kojima trebamo biti kompetentniji, a svako od njih
zahtijeva da se stalno neto kupuje. Idemo u kupnju sposobno-
sti koje nam trebaju da zaradimo za ivot i sredstava kojima emo
eventualne poslodavce uvjeriti da takve sposobnosti imamo; u
kupnju onakvog imida kakav bismo rado nosili i nain pomou
kojih emo ostale uvjeriti da smo ono to nosimo; nain da stekne-
mo nove prijatelje koje elimo i nain da se rijeimo bivih prijate-
lja koje vie ne elimo; nain da privuemo panju i nain da se
skrijemo od pomnijeg pogleda; sredstava pomou kojih emo is-
cijediti najvie zadovoljstva iz ljubavi i sredstava koja e nam omo-
guiti da izbjegnemo ovisnost o partneru kojeg volimo ili koji nas
voli; nain da zavrijedimo ljubav ljubljenoga(e) i najjeftinijeg na-
ina da taj savez likvidiramo jednom kad ljubav izblijedi i kad od-
nos prestane donositi zadovoljstvo; najpodesnijih rjeenja za te-
dnju novca za crne dane i najpogodnijeg naina da novac potroi-
mo prije nego to ga zaradimo; sredstava za bre obavljanje onoga
to moramo obaviti i onoga ime emo ispuniti vrijeme koje e nam
poslije toga preostati; najslasnijih jela i najdjelotvornije dijete za
uklanjanje posljedica njihove konzumacije; najsnanijih pojaala
i najdjelotvornijih tableta protiv glavobolje. Popisu za kupnju nema
kraja. Ipak, koliko god dug bio, na njega nije uvrten nain da se
odabere nekupovanje. Kako i bi kad je kompetencija koja je naj-
potrebnija u naem svijetu toboe beskonanih ciljeva upravo kom-
petencija vjetog i neumornog kupca.
No u dananjem konzumerizmu vie se ne radi o zadovoljava-
nju potreba pa ni onih uzvienijih, objektivnih (neki bi rekli, ne
ba ispravno, umjetnih, isforsiranih, izvedenih) potreba za
identifikacijom ili samopouzdanjem u pogledu stupnja adekva-
tnosti. Ve je reeno da spiritus movens potroake aktivnosti vie
ZYGMUNT BAUMAN 76
nije mjerljiv skup artikuliranih potreba nego udnja mnogo ne-
postojanija i prolaznija, neuhvatljivija i hirovitija i, u osnovi, nerefe-
rencijalnija tvorevina nego to su to potrebe, samoroena i samo-
hodna pobuda koja ne treba drugog opravdanja ni uzroka. Una-
to svojim uzastopnim i uvijek kratkovjekim materijalizacijama,
udnja je sama svoj stalni objekt i iz tog razloga mora ostati neuta-
ena koliku god hrpu drugih (fizikih ili psihikih) predmeta sku-
pila putem koji je dosad prola.
A opet, uza sve njene oite prednosti nad mnogo manje elas-
tinim i sporopokretnim potrebama, udnja je obino vie ograni-
avala potroaevu spremnost na kupnju nego to je dobavljaima
roba iroke potronje bilo prihvatljivo, dapae podnoljivo. Napo-
sljetku, treba vremena, truda i znatnih financijskih izdataka da se
udnja pobudi, dovede do potrebne temperature i kanalizira u pra-
vom smjeru. Potroae koji se vode udnjom mora se proizvoditi,
uvijek iznova, i uz visoke trokove. Dapae, proizvodnja potroaa
sama po sebi guta nepodnoljivo velik dio ukupnih proizvodnih
trokova dio koji konkurencija obino ne smanji nego samo
dodatno povea.
Ali (sreom po proizvoae i trgovce robom iroke potronje)
konzumerizam se u svom dananjem obliku, kako tvrdi Harvie
Ferguson, ne temelji na regulaciji (stimulaciji) udnje nego na os-
lobaanju pustih fantazija. Pojam udnje, primjeuje Ferguson:
povezuje potronju sa samoizraavanjem i s pojmovima ukusa i izbirljivosti.
Pojedinac se izraava kroz svoju imovinu. Ali, za napredno kapitalistiko
drutvo, posve predano neprestanom irenju proizvodnje, to je vrlo ogrania-
vajui psiholoki okvir koji na koncu ustupa mjesto posve drukijoj psihikoj
ekonomiji. elja zamjenjuje udnju kao pokretaka sila potronje.
14
Povijest konzumerizma pria je o ruenju i odbacivanju uzastopnih
vrstih prepreka koje ograniavaju uzlet mate i svode naelo
ugode na veliinu koju diktira naelo stvarnosti. Potreba, koju
su ekonomisti 19. stoljea drali za samo utjelovljenje vrstoe
nesavitljiva, trajno definirana i konana bila je odbaena i na
neko vrijeme zamijenjena udnjom, koja je mnogo fluidnija i raste-
zljivija od potrebe zbog svojih polunezakonitih veza s prevrtljivim
i oblikovanju podatnim snovima o autentinosti unutarnjeg ja
koje eka da se izrazi. Sada je na udnju doao red da bude odba-
ena. Nadivjela je svoju upotrebljivost: dovela je potroaku ovis-
nost do sadanjeg stanja i vie ne moe udarati ritam. Jai, a iznad
svega, prevrtljiviji stimulans potreban je da bi se potroaka po-
tranja odrala na razini potroake ponude. elja je ona prijeko
potrebna zamjena: ona dovrava oslobaanje naela ugode, isti i
TEKUA MODERNOST 77
uklanja posljednje ostatke prepreka koje namee naelo stvarno-
sti: ta prirodno plinovita tvar konano je putena iz boce. Da jo
jednom citiramo Fergusona:
dok se promicanje razvoja udnje temeljilo na usporedbi, tatini, zavisti i po-
trebi za samoodobravanjem, neposrednost elje ne poiva ni na kakvim te-
meljima. Kupnja je usputna, neoekivana i spontana. Ima svojstvo sna po
tome to i izraava i ispunjava elju, a poput svih elja, neiskrena je i djetinja-
sta.
15
Potroaevo tijelo
Kako sam ustvrdio u Life in Fragments [ivotu u fragmentima]
(Polity Press, 1996.), postmoderno drutvo mobilizira svoje pripad-
nike prvenstveno u njihovom svojstvu potroaa, a ne proizvoaa.
Iz te razlike proizlaze sve ostale.
Za ivot organiziran oko proizvoake uloge karakteristino
je da je normativno ureen. Postoji donja granica onoga to ovje-
ku treba da ostane iv i radi ono to mu uloga proizvoaa nalae,
ali i gornja granica onoga o emu moe sanjati, za im moe uditi
i emu moe stremiti a da istodobno rauna na drutveno odobre-
nje svojih ambicija to jest, da ne strahuje kako e ga netko po-
prijeko pogledati, prekoriti i dovesti u red. Sve iznad te granice je
luksuz, a uditi za luksuzom je grijeh. Stoga je glavni interes u
takvome ivotu konformnost: kako se sigurno smjestiti negdje iz-
meu donje i gornje granice i ne zaostajati (ili zaostajati, kako
u kojem sluaju) za susjedima.
S druge strane, ivot organiziran oko potronje mora se za-
dovoljiti odvijanjem bez normi: on se povodi za zavoenjem, sve ja-
im udnjama i prevrtljivim eljama ne ravna se vie prema nor-
mativnom ureenju. Nikakvi konkretni susjedi ne nude referentnu
toku za vlastiti uspjean ivot; drutvo potroaa drutvo je sveop-
eg usporeivanja kojem je samo nebo granica. Ideja o luk-
suzu nema ba mnogo smisla jer je upravo rije o tome da se da-
nanji luksuzi pretvore u sutranje potrebe te da se razmak izmeu
danas i sutra svede na najmanju moguu mjeru da se iz
eljenja odstrani ekanje. A, kako nema norme koja bi neke ud-
nje preobrazila u potrebe, a druge delegitimizirala kao lane po-
trebe, nema ni kriterija prema kojem bismo mjerili stupanj kon-
formnosti. Glavni interes u takvom ivotu je, stoga, adekvatnost
da ovjek bude uvijek spreman, da bude sposoban ugrabiti
priliku kad se pojavi, razviti nove udnje skrojene po mjeri novih,
ZYGMUNT BAUMAN 78
dotad nepoznatih i neoekivanih mamaca, nabaviti vie nego pri-
je, ne dopustiti da mu zbog ustaljenih potreba novi dojmovi postanu
suvini ili da mu one ogranie sposobnost njihovog upijanja i do-
ivljavanja.
Ako drutvo proizvoaa postavlja zdravlje kao standard koji
njegovi pripadnici trebaju zadovoljiti, drutvo potroaa svojima
mae pred nosom idealom forme. Ta dva termina zdravlje i for-
ma esto se smatraju istoznanima i koriste se kao sinonimi;
naposljetku, oba se odnose na brigu za tijelo, na stanje koje elimo
da nae tijelo dosegne i reim kojeg se vlasnik tijela treba drati
kako bi tu elju ispunio. No, pogreno je ta dva termina tretirati kao
sinonime i to ne samo zato to je opepoznato da nisu svi reimi
stjecanja forme dobri za zdravlje i da ono to mu pomae da osta-
ne zdrav ovjeku ne donosi nuno formu. Zdravlje i forma pripa-
daju dvama posve razliitim diskursima i obraaju se posve druki-
jim interesima.
Poput svih ostalih normativnih pojmova drutva proizvoaa,
i zdravlje povlai i uva granicu izmeu norme i abnormalnosti.
Zdravlje je ispravno i poeljno stanje ljudskog tijela i duha sta-
nje koje se (bar u naelu) moe vie-manje tono opisati, a potom
i precizno izmjeriti. Upuuje na tjelesno i psihiko stanje koje omo-
guuje zadovoljenje zahtjeva koje postavlja drutveno projektirana
i namijenjena uloga zahtjeva koji su najee stalni i postojani.
Biti zdrav u najveem broju sluajeva znai biti zapoljiv: biti
u stanju ispravno raditi u tvornici, nositi breme kojim rad redovi-
to optereuje zaposlenikovu fiziku i psihiku izdrljivost.
Nasuprot tome, stanje bivanja u formi sve je samo ne vrsto;
po svojoj prirodi je takvo da se ne moe ni tono odrediti, a kamoli
precizno opisati. Premda se esto shvaa kao odgovor na pitanje:
Kako ste danas? (ako sam u formi, vjerojatno u odgovoriti:
Sjajno), prava provjera tog stanja uvijek se dogaa u budunosti:
biti u formi znai imati fleksibilno i prilagodljivo tijelo velike mo-
i upijanja, spremno da proivi osjeaje i dojmove koje jo nije is-
kualo i koje je nemogue unaprijed poblie oznaiti. Ako je zdra-
vlje tip stanja kojeg ne moe biti ni vie ni manje, forma ostaje
stalno otvorena na strani viega: ona se ne odnosi ni na kakvo od-
reeno mjerilo tjelesne sposobnosti nego na vlastiti (po mogunosti
neogranien) potencijal za ekspanziju. Biti u formi znai biti
spreman prihvatiti neuobiajeno, nerutinsko, izvanredno a iznad
svega novo i iznenaujue. Moemo gotovo rei da, ako zdravlje
znai ne odstupati od norme, forma znai sposobnost da se pro-
biju sve norme i premae svi dosad ostvareni standardi.
Ustanovljenje interpersonalne norme ionako bi bio pretjeran
zahtjev, budui da nikakva objektivna usporedba izmeu individual-
TEKUA MODERNOST 79
nih stupnjeva forme nije mogua. Za razliku od zdravlja, kod forme
je rije o subjektivnom doivljaju (u smislu doivljaja koji smo pro-
ivjeli, osjetili a ne stanja ili dogaaja koji se moe zapaziti iz-
vana, verbalizirati i saopiti). Poput svih subjektivnih stanja, i do-
ivljaj bivanja u formi notoran je po tome to ga je teko artikuli-
rati na nain podesan za interpersonalnu komunikaciju, a kamoli
interpersonalnu komparaciju. Zadovoljstvo i uitak su osjeaji koji
se ne mogu shvatiti u apstraktnim terminima: da bi ih se shvatilo,
treba ih subjektivno doivjeti proivjeti. Nikad ne moete sa
sigurnou znati jesu li vai osjeaji jednako duboki i uzbudljivi, ili
tovie ugodni, kao oni osobe do vas. Ganjanje forme lov je na lo-
vinu koju moete opisati tek kad je dosegnete; no, nemate po emu
zakljuiti jeste li lovinu doista dostigli, a imate brojne razloge da
posumnjate da niste. ivot organiziran oko ganjanja forme obeava
brojne pobjedonosne okraje, ali nikad i konaan trijumf.
Stoga ganjanje forme, za razliku od brige za zdravlje, nema
svoj prirodan cilj. Mete se mogu postavljati samo za aktualan stadij
tog beskonanog pothvata a pogaanje postavljene mete donosi
tek trenutano zadovoljstvo. U cjeloivotnom ganjanju forme nema
vremena za predah, a svaka proslava dosadanjeg uspjeha tek je
kratka stanka prije sljedeeg kruga tekog rada. Tragai za formom
sigurni su samo u to da jo nisu dovoljno u formi i da se moraju i
dalje truditi. Ganjanje forme stanje je vjenog samopromatranja,
samopredbacivanja i samopodcjenjivanja, a takoer i stanje trajne
tjeskobe.
Zdravlje, definirano svojim standardima (mjerljivim i odredi-
vim, poput tjelesne temperature i krvnog tlaka) i oboruano jasnom
razlikom izmeu norme i abnormalnosti, trebalo bi u naelu
biti osloboeno takve neutaive tjeskobe. Nadalje, trebalo bi, u
naelu, biti jasno to treba raditi kako bi se stanje zdravlja doseglo
i zatitilo, pod kojim se uvjetima nekoga moe proglasiti zdravim
ili u kojem trenutku terapije osoba smije odluiti da je stanje zdra-
vlja opet uspostavljeno i da nikakva daljnja intervencija nije potreb-
na. Da u naelu...
No u stvarnosti, status svih normi, meu njima i norme zdrav-
lja je pod okriljem tekue modernosti, u drutvu beskrajnih i ne-
ogranienih mogunosti, ozbiljno uzdrman i postao je krhak. Ono
to se juer smatralo normalnim i, stoga, zadovoljavajuim danas
se moe smatrati zabrinjavajuim pa ak i patolokim, neim za to
je potreban lijek. Prvo, stalno nova i nova tjelesna stanja proglaa-
vaju se legitimnim razlozima za medicinsku intervenciju a ni
medicinske terapije u ponudi ne ostaju uvijek iste. Drugo, ideja
bolesti, neko jasno definirana, sve je mutnija i maglovitija. Bo-
lest se vie ne percipira kao izuzetan jednokratan dogaaj koji ima
ZYGMUNT BAUMAN 80
poetak i kraj, sada se na nju obino gleda kao na stalnu pratilju
zdravlja, njegovu drugu stranu i uvijek prisutnu prijetnju: ona
trai budnost koja ni za trenutak ne poputa, protiv nje se treba
boriti i suzbijati je danju i nou, sedam dana tjedno. Briga o zdra-
vlju pretvara se u neprestani rat protiv bolesti. A, na koncu, ni zna-
enje zdravog naina ivota ne ostaje nepromjenjivo. Koncepcije
zdrave prehrane mijenjaju se bre nego to bilo kojem od uza-
stopno ili istodobno preporuenih reima prehrane stigne istei vi-
jek. Nismo se jo do kraja nauivali ni njenih dobrih uinaka, a ve
se objavljuje kako ishrana koja se smatrala nekodljivom ili dob-
rom za zdravlje ima tetno dugorono djelovanje. Za terapije i na-
ine prevencije koji su fokusirani na jednu vrstu opasnosti otkriva
se da su patogeni u ostalim pogledima; sve ee potrebno je lijeiti
jatrogena oboljenja bolesti koje su posljedice prijanjih terapi-
ja. Gotovo svaki lijek obloen je rizicima, a za lijeenje posljedica
prijanjih riskiranja potrebni su novi lijekovi.
Sve u svemu, briga o zdravlju, protivno svojoj naravi, postaje
nevjerojatno slina ganjanju forme: nema joj kraja, vjerojatno nikad
nee donijeti puno zadovoljstvo, nesigurna je u pogledu ispravnosti
smjera kojim upravo ide i putem stvara veliku koliinu tjeskobe.
Dok briga o zdravlju postaje sve vie nalik ganjanju forme,
ovo potonje nastoji oponaati, obino uzaludno, ono na emu je
briga o zdravlju nekad temeljila svoje samopouzdanje: mjerljivost
standarda zdravlja, a posljedino i procesa lijeenja. Tom ambici-
jom moe se objasniti, na primjer, izvanredna popularnost pilula za
mravljenje meu mnogim reimima za stjecanje forme u po-
nudi: iezli centimetri i izgubljeni dekagrami meu rijetkim su
tobonjim dobicima u stjecanju forme koji se doista mogu izmjeriti
i definirati uz odreeni stupanj preciznosti poput tjelesne tempe-
rature u sluaju zdravstvene dijagnoze. Slinost je, naravno, iluzor-
na: zamislite samo toplomjer koji nema krajnju donju toku na
svojoj skali ili tjelesnu temperaturu koja je to bolja to vie pada.
Nakon nedavnih prilagodbi vladajuem modelu forme, eks-
panzija brige o zdravlju (ukljuujui brigu o sebi) tendira eksploziji
tako da je, kako je nedavno natuknuo Ivan Illich, ganjanje zdravlja
postalo samo po sebi prevladavajui patogeni faktor. Objekt dija-
gnostike vie nije pojedinac: u sve veem broju sluajeva, njen pra-
vi objekt je raspon vjerojatnosti, procjena o onome u to bi se sve
moglo razviti stanje u kojem se dijagnosticirani pacijent naao.
Zdravlje se sve vie poistovjeuje s optimizacijom rizika. Ona
je, u svakom sluaju, ono to naturalizirani stanovnici potroakog
svijeta, uvjebani da rade na svojoj tjelesnoj formi, oekuju i ele
od svojih lijenika i zbog ega se ljute i gunaju na lijenike koji
im ne izau ususret. U presudi koja je postavila presedan, jedan
TEKUA MODERNOST 81
doktor iz Tbingena osuen je zato to je trudnici rekao kako vje-
rojatnost da e roditi deformirano dijete nije prevelika umjesto da
joj je citirao statistike podatke o vjerojatnosti.
16
Kupovanje kao egzorcistiki obred
Mogli bismo pomisliti kako e strahovi koji progone vlasnika
tijela, opsjednutog nedostinim visinama forme i sve nejasnije de-
finiranim, a formi sve slinijim zdravljem, nagnati istoga na oprez
i smotrenost, umjerenost i trezvenost stajalita koja posve oduda-
raju od logike potroakog drutva i po nju su potencijalno pogub-
na. No, bio bi to pogrean zakljuak. Za istjerivanje unutarnjih
demona nuan je pozitivan stav i prilino mnogo djelovanja a ne
povlaenje ili mirovanje. Poput gotovo svakog djelovanja u koje se
kree u potroakom drutvu, i ovo je skup poduhvat; za njega je
nuno imati mnogo specijalnih naprava i opreme kojima nas moe
opskrbiti samo potroako trite. Stajalite moje tijelo kao utvrda
pod opsadom ne vodi asketizmu, apstinenciji ni odricanju; ak
tovie, ono znai da se troi vie ali se troi na specijalnu zdra-
vu hranu, koja dolazi komercijalnim kanalima opskrbe. Prije nego
su ga ljudi poeli izbjegavati zbog tetnih nuspojava, a proizvoa
ga povukao s trita, najpopularniji preparat meu pilulama za mr-
avljenje bio je lijek Xenilin, koji se reklamirao pod sloganom Je-
dite vie teite manje. Prema izraunima Barryja Glassnera, u
jednoj godini 1987. tjelesno osvijeteni Amerikanci potroili su
74 milijarde dolara na dijetnu hranu, 5 milijardi na teretane, 2,7 mi-
lijardi na vitamine i 738 milijuna dolara na opremu za vjebanje.
17
Ukratko, ima i vie nego dovoljno razloga da se stalno neto
kupuje. Svako reduktivno objanjenje opsesije kupovanjem, koje
bi se svelo na jedan jedini uzrok, lako bi moglo promaiti bit. Uobi-
ajena tumaenja kompulzivnog kupovanja kao oitovanja post-
moderne vrijednosne revolucije, tendencija da se ovisnost o kupo-
vanju predstavi kao javno oitovanje uspavanih materijalistikih i
hedonistikih poriva ili kao proizvod trgovake zavjere koja nije
drugo doli umjetno (i umjeno) poticanje da se uitku tei kao pr-
venstvenoj ivotnoj svrsi, u najboljem sluaju zahvaaju samo dio
istine. Drugi dio, nuni dodatak svim takvim objanjenjima, jest
da je kupovanje u vidu kompulzivnosti-pretvorene-u-ovisnost za-
pravo teka borba protiv estoke, enervantne neizvjesnosti i protiv
iritantnog, zatupljujueg osjeaja nesigurnosti.
Kako je jednom drugom prilikom primijetio T. H. Marshall,
kad mnogo ljudi istodobno tri u istom smjeru, treba postaviti dva
pitanja: za imtre i od ega bjee. Tono, potroai tre za ugod-
nim taktilnim, vizualnim ili olfaktornim osjeajima ili za ui-
cima nepca, koje im obeavaju areni i svjetlucavi predmeti izlo-
eni na policama supermarketa ili na vjealicama robnih kua, ili
za dubljim, jo utjenijim osjeajima koje im obeava seansa sa
strunim savjetnikom. Ali, isto tako, pokuavaju pronai izlaz iz
agonije koja se zove nesigurnost. ele, bar jednom, biti osloboeni
od straha od pogreke, nemara ili lampavosti. ele, bar jednom,
biti sigurni, samosvjesni, samopouzdani i puni povjerenja; a impre-
sivna vrlina predmeta koje nalaze kad stalno neto kupuju jest da
dolaze (ili se bar neko vrijeme tako ini) u kompletu s obeanjem
o izvjesnosti.
Pored svega to kompulzivno/ovisniko kupovanje jo moe
biti, ono je i dnevni obred istjerivanja stranih prikaza neizvjesnosti
i nesigurnosti koje nam opsjedaju noi. Ono je, dapae, svakodne-
vni obred: egzorcizme treba svaki dan ponavljati jer je gotovo sve
to dospije na police supermarketa provieno peatom s rokom
trajanja, a i zato to sorta izvjesnosti koja se prodaje u duanima
ba i ne odsijeca korijene nesigurnosti koji su ponajprije i nagnali
kupca da u njih svrati. No ono to je tu najvanije, to omoguava
igri da ide dalje unato tome to je jasno da je nerijeena i beziz-
gledna udesno je svojstvo egzorcizama: nisu oni toliko djelo-
tvorni i ugodni zato to tjeraju duhove (to im rijetko uspijeva) ko-
liko zbog puke injenice to se izvode. Sve dok je ivo umijee eg-
zorcizma, sablasti ne mogu pretendirati na nepobjedivost. A u dru-
tvu individualiziranih potroaa, sve to treba initi, treba initi
na nain uradi sam. to drugo osim kupovanja tako dobro udovo-
ljava preduvjetima za egzorcizam takvog, uradi sam tipa?
Slobodni da kupujemo ili se bar tako ini
Ljudi naega vremena, zamijetio je Albert Camus, pate od nemoi
da posjeduju svijet onoliko koliko bi to htjeli:
Izuzevi blistave trenutke punoe, svaka je stvarnost za njih nedovrena.
Njihovi inovi izmiu im u drugim inovima, vraaju se da im sude pod neoe-
kivanim licima, bjee kao Tantalova voda prema nekom jo nepoznatom uu.
*
To svatko od nas zna iz introspektivnog uvida: tome nas o svijetu
u kojem obitavamo ue vlastite biografije, kad ih s vremenskim
ZYGMUNT BAUMAN 82
* Albert Camus, Pobunjeni ovjek, prijevod Zvonimir Mrkonji, Zora, Zagreb, 1971.
odmakom podvrgnemo analizi. No, to nije tako kad pogledamo
oko sebe: to se tie drugih ljudi koje poznajemo, a posebno takvih
za koje samo znamo gledano iz daljine, [njihova] egzistencija
kao da posjeduje koherenciju i jedinstvo koje u stvarnosti ne moe
imati, ali se gledatelju ine oiglednima. To je, naravno, optika
varka. Udaljenost (to jest, nedovoljnost naeg znanja) zamagljuje
detalje i brie sve to se ne uklapa u Gestalt. Bila to varka ili ne, i-
vote drugih ljudi obino doivljavamo kao umjetniko djelo. A kad
ih ve takvima doivljavamo, upinjemo se uiniti isto: Svatko na-
stoji od svog ivota napraviti umjetniko djelo.
18
To umjetniko djelo koje elimo uobliiti iz rahle grae ivota
naziva se identitetom. Uvijek kad govorimo o identitetu, u primisli
nam je nejasna slika sklada, logike, dosljednosti: svega onoga to
toku naeg iskustva na na vjeni oaj kao da tako strano i
grdno nedostaje. Potraga za identitetom je neprekidna borba da
taj tok zaustavimo ili usporimo, da uvrstimo fluidno, damo oblik
bezoblinom. Upinjemo se ne bismo li zanijekali ili bar zatakali
stranu fluidnost netom ispod tankog omotaa oblika: nastojimo
skrenuti pogled s prizor u koje on ne moe proniknuti ni shvatiti
ih. A, ipak, identiteti ne samo da ne uspijevaju usporiti, a kamoli za-
ustaviti taj tok, oni su vie nalik komadiima kore koji se uvijek iz-
nova stvrdnjavaju na vrhu vulkanske lave samo da bi se ponovno
rastalili i rastopili prije nego to se dospiju ohladiti i skrutnuti. Tre-
ba, dakle, pokuati jo jednom pa jo jednom a pokuavati se
moe samo ako se oajniki drimo stvari koje su vrste i opipljive
pa, stoga, obeavaju trajnost, odgovarale ili pripadale one jedne dru-
gima ili ne, davale ili ne povoda za oekivanje da e ostati na okupu
kad ih jednom sastavimo. Rijeima Deleuzea i Guattarija, udnja
stalno spaja kontinuirani tok i djelomine objekte koji su po naravi
fragmentarni i fragmentirani.
19
Identiteti izgledaju fiksirani i vrsti samo kad ih se, i to na tre-
nutak, pogleda izvana. Pokazuje se da je sva vrstoa, koju eventu-
alno imaju kad ih se razmatra iz nutrine vlastitog biografskog is-
kustva, krhka, ranjiva i stalno razdirana sminim silama koje raz-
otkrivaju njenu fluidnost te unakrsnim strujama koje prijete da e
razderati i odnijeti svaki oblik koji su identiteti mogli poprimiti.
Doivljen, ivljen identitet mogao bi se drati na okupu samo
ljepilom mate, moda sanjarenja. No, s obzirom na tvrdoglave do-
kaze iz biografskog iskustva, svako jae ljepilo tvar koja lijepi
vre od lako topive i izbrisive mate ne bi nam se kao perspe-
ktiva svidjelo nita vie od nepostojanja sanjarenja. Upravo zato
moda, kako je primijetila Efrat Tselon, tako dobro odgovara svrsi:
tono je ono to nam treba, ni slabija, ali ni jaa od fantazija. Ona
prua naine da istraite granice a da se ne obveete na djelovanje
TEKUA MODERNOST 83
i... ne snosite posljedice. U bajkama, podsjea nas Tselon, od-
jea iz snova klju je za otkrivanje pravog identiteta kraljevne, to
baka vila i predobro zna kad odijeva Pepeljugu za bal.
20
S obzirom na priroenu nepostojanost i neuvrenost svih
ili veine identiteta, sposobnost da se stalno neto kupuje u su-
permarketu identiteta, stupanj istinske ili navodne potroaeve slo-
bode da odabere svoj identitet i da ga se dri koliko to eli, postaje
najlaki put do ispunjenja fantazija o identitetu. Kad ima tu sposob-
nost, osoba je slobodna po volji stvarati i razarati identitete. Ili se
bar tako ini.
U potroakom je drutvu sudjelovanje u potroakoj ovisnosti
u sveopoj ovisnosti o kupovanju conditio sine qua non svake
individualne slobode; iznad svega, slobode da se bude drukiji, da
se ima identitet. U napadu iskrenosti (premda u isto vrijeme na-
migujui sofisticiranim klijentima koji znaju o emu se radi u toj
igri i kako se ona vodi), jedna televizijska reklama pokazuje nam
mnotvo ena razliitih frizura i boja kose, dok natpis govori: Sva-
ka je jedinstvena; svaka je individualna; svaka bira X (X kao re-
klamirana marka regeneratora za kosu). Masovno proizvedeni pre-
parat je orue individualne raznolikosti. Identitet jedinstven i
individualan moe se isklesati samo u materijalu koji svi kupuju
i do kojeg se moe doi samo kupnjom. Neovisnost stjeete preda-
jom. Kad u filmu Elizabeth, engleska kraljica odlui promijeniti
svoju osobnost, postati ki svoga oca i prisiliti dvorane da sluaju
njezine zapovijedi, to ini tako to mijenja frizuru, pokriva lice de-
belim slojem runo raene minke i stavlja na glavu runo raenu
krunu.
Do koje je mjere sloboda zasnovana na potroakom izboru,
a naroito sloboda potroa da se samoidentificiraju putem ko-
ritenja masovno proizvedene i prodavane robe iroke potronje,
istinska ili navodna notorno je dvojbeno pitanje. Takva sloboda ne
moe bez sprava i tvari koje donosi trite. Ali, dokle se u tom slu-
aju protee raspon mate i eksperimentiranja sretnih kupaca?
Dakako, njihova ovisnost nije ograniena na in kupnje. Sjeti-
mo se, na primjer, goleme moi koju masovni mediji imaju nad
imaginacijom kolektivnom i individualnom irokih masa.
Mone slike, stvarnije od stvarnosti, na sveprisutnim ekranima
odreuju standarde stvarnosti i standarde njene procjene kao i
standarde poriva da se ivljena realnost uini ugodnijom. ivot
za kojim se udi najee je ivot kao na televiziji. ivot na ekra-
nu baca u zasjenak ivljeni ivot i liava ga drai: ivljeni ivot je
onaj koji se ini nestvarnim, a nestvarnim e se initi i biti sve dok
on sa svoje strane ostane takav, nepreoblikovan u slike prikladne
za ekran. (Kako bismo upotpunili stvarnost vlastitog ivota, naj-
ZYGMUNT BAUMAN 84
prije je trebamo snimiti video kamerom, sluei se za tu svrhu,
naravno, video vrpcom tim predmetom koji se, na nau utjehu,
d presnimiti, vjeito spremnim za brisanje starih i upisivanje no-
vih snimki.) Kako kae Christopher Lasch: Moderan ivot tako je
temeljito posredovan elektronskim slikama da, htjeli-ne htjeli, na
druge reagiramo kao da su njihovi postupci i nai vlastiti
snimljeni i istodobno se prenose nevidljivoj publici ili su spremljeni
za pomnu analizu u nekom buduem trenutku.
21
U kasnijoj knjizi,
22
Lasch podsjea svoje itatelje da se starije
znaenje identiteta odnosi i na osobe i na stvari. I jedni i drugi iz-
gubili su u modernom drutvu svoju vrstou, odreenost i konti-
nuitet. Lasch implicira da je u tom sveopem rastakanju svega
vrstoga prvi korak pripao stvarima; a, zato to su stvari simboli-
ke vanjske oznake identitet i orue u pothvatu identifikacije, za
stvarima su se uskoro poveli ljudi. Pozivajui se na slavnu studiju
automobilske industrije Emme Rothschild, Lasch ukazuje da su:
inovacije koje je Alfred Sloan unio u marketing promjena modela svake
godine, stalno usavravanje proizvoda, njegovo povezivanje s drutvenim
statusom, namjerno ucjepljivanje neogranienog apetita za promjenama
bile nuan pandan inovacijama koje je Henry Ford unio u proizvodnju... Obo-
jica su smjerala tome da obeshrabre poduzetnost i samostalno miljenje i
navedu pojedinca da prestane vjerovati vlastitim prosudbama, ak i u stvari-
ma ukusa. Kako se inilo, njegove neinstruirane sklonosti mogle bi kasniti za
aktualnom modom pa je i njih trebalo periodino usavravati.
Alfred Sloan bio je pionir onoga to e poslije postati opi trend. Da-
nas proizvodnja roba u cjelini zamjenjuje svijet trajnih predmeta
jednokratnim proizvodima koji su kreirani tako da odmah zasta-
re. Posljedice te zamjene otroumno je opisao Jeremy Seabrook:
Nije kod kapitalizma toliko rije o tome da isporuuje ljudima robu koliko o
tome to sve vie isporuuje ljude robi; to jest, sam karakter i osjeajnost lju-
di preureeni su, preoblikovani na takav nain da se priblino podudaraju...
s robama, doivljajima i osjeajima... ve i sama prodaja kojih daje oblik i
znaenje naim ivotima.
23
U svijetu u kojem su namjerno nestabilne stvari sirovina za gradnju
nuno nestabilnih identiteta, treba stalno biti u stanju pripravnosti;
no iznad svega treba uvati vlastitu fleksibilnost i brzinu podeava-
nja kako bi se ustro slijedilo promjenjive obrasce svijeta oko
nas. Kako je nedavno primijetio Thomas Mathiesen, Benthamova
i Foucaultova snana metafora Panopticona vie ne izraava nai-
ne funkcioniranja moi. Sada smo, sugerira Mathiesen, preli iz
TEKUA MODERNOST 85
drutva a la Panopticon u drutvo a la Sinopticon: situacija se pre-
okrenula i sada mnotvo prati i gleda manjinu.
24
Nadzor zamjenju-
ju spektakli koji ne gube nita od moi discipliniranja svog pret-
hodnika. Pokoravanje standardima (elastino i izuzetno prilagodlji-
vo pokoravanje izrazito fleksibilnim standardima, dodao bih) danas
se obino postie mamljenjem i zavoenjem, a ne prisilom i po-
javljuje se pod krinkom provedbe slobodne volje, a ne razotkriva
se kao izvanjska sila.
Te istine treba stalno iznova ponavljati, budui da le roman-
tinog koncepta sebstva, s njegovom pretpostavkom da se ispod
svih vanjskih i povrnih pojava krije duboka unutarnja bit, obino
danas zajednikim nastojanjima umjetno oivljavaju s jedne stra-
ne, kako su ga Paul Atkinson i David Silverman umjesno nazvali,
drutvo intervjua (koje se sve vie uzda u to da e mu intervjui
jedan na jedan otkriti osobno, privatno ja subjekta) i s druge,
velik dio dananjih drutvenih istraivanja (kojima je cilj dosei
subjektivnu istinu sebstva tako to e isprovocirati, a potom se-
cirati osobne narative u nadi da e u njima pronai otkrivenje unu-
tarnje istine). Atkinson i Silverman ne odobravaju tu metodu:
u drutvenim znanostima ne otkrivamo sebstva skupljanjem naratva, mi
kreiramo sebstvenost narativom biografskog rada...udnja za otkrivenjem i
otkrivenja udnje daju privid autentinosti ak i kad je sama mogunost
autentinosti pod znakom pitanja.
25
Dotina mogunost doista jest krajnje upitna. Brojne studije poka-
zuju da su osobni narativi tek pokusi iz javne retorike koje kreiraju
javni mediji u svrhu predstavljanja subjektivne istine. No neauten-
tinost toboe autentinog sebstva temeljito se zatakava spekta-
klima iskrenosti javnim obredima s dubinskim intervjuima i jav-
nim ispovijedima od kojih su talk show emisije najistaknutiji, ali ni
u kom sluaju jedini primjeri. Spektakli toboe trebaju biti oduak
nemirima unutarnjih ja koji se upinju biti isputeni; dok su, za-
pravo, nosioci sentimentalnog odgoja u verziji kakvu gaji potro-
ako drutvo: iznose na vidjelo preu emotivnih stanja i nain nji-
hovog izraavanja iz koje treba istkati posve osobne identitete i
udaraju peat javne prihvatljivosti.
Kako na svoj jedinstven nain kae Harvie Ferguson:
u postmodernom svijetu sve razlike postaju fluidne, granice se rastvaraju i
sve isto tako moe izgledati kao vlastita suprotnost; ironija se pretvara u
vjeit osjeaj da bi stvari mogle biti donekle drukije, premda nikad temeljno
ili radikalno drukije.
ZYGMUNT BAUMAN 86
U takvom svijetu, brige oko identiteta obino poprimaju posve nov
sjaj:
doba ironije prolo je, a zamijenilo ga je doba glamura u kojem se izgled
kanonizira kao jedina realnost... Modernost, dakle, prelazi put od razdoblja
autentine sebstvenosti preko razdoblja ironine sebstvenosti do sadanje
kulture asocijativne sebstvenosti, kako bismo je mogli nazvati nepresta-
nog labavljenja poveznice izmeu unutarnje due i vanjske forme dru-
tvenih odnosa... Identiteti su, stoga, neprestane oscilacije...
26
Tako izgleda sadanje stanje kad ga se stavi pod mikroskop kultu-
ralne analize. Slika javno proizvedene neautentinosti moda je i
istinita; argumenata koji njenu istinu potkrepljuju doista ne manj-
ka. No, ne odreuje istinitost te slike utjecaj spektakala iskreno-
sti. Koliki e on biti ovisi o tome kako se isforsirana potreba gra-
enja i obnove identiteta doivljava, kako se ona percipira iznu-
tra, kako se proivljava. Labavi, asocijativni status identiteta
te mogunost da se stalno neto kupuje, da se odabire i odbacuje
svoje pravo ja, bude u pokretu, poeli su u dananjem potroa-
kom drutvu oznaavati slobodu, bila ona istinska ili navodna u
oima analitiara. Potroaki izbor sada je vrijednost po sebi; aktiv-
nost biranja vanija je od onoga to se bira, a situacije se hvale ili
kude, u njima se uiva ili na njih negoduje ovisno o rasponu izloe-
nih izbora.
No ivot onoga koji bira uvijek e biti podvojena blagodat, pa
makar (ili, prije, zato to) je raspon moguih izbora irok, a koli-
ina mogueg novog iskustva naizgled nepregledna. Takav ivot
krcat je rizicima: neizvjesnost nuno zauvijek ostaje prilino gadna
muha u inae slasnoj masti slobode izbora. Jo k tome (a to je va-
an dodatak), kod ovisnika o kupovanju, ravnotea izmeu radosti
i alosti ovisi i o drugim faktorima, a ne samo o rasponu izloenih
moguih izbora. Nisu svi izloeni izbori realni; a udio realnih iz-
bora nije funkcija broja artikala meu kojima biramo nego koliine
resursa kojom bira raspolae.
Kad resursa ima u izobilju, osoba se uvijek, s pravom ili ne,
moe nadati da e biti iznad ili ispred zbivanja, da e biti u sta-
nju drati korak s brzo pokretljivim ciljevima; u tom sluaju sklona
je podcijeniti rizik i nesigurnost i pretpostaviti da obilje moguih
izbora viestruko nadoknauje neugodnosti ivljenja u mraku, vje-
ite nesigurnosti oko toga kada i gdje borba zavrava i zavrava li
uope. Veseli sama utrka i, koliko god ona zamorna bila, trkalite
je ugodnije mjesto od ciljne crte. Toj situaciji odgovara stara po-
slovica vie vrijedi putovati u nadi nego stii. Dolazak, konaan
kraj svakog izbora, ini se dosadnijim i znatno stranijim od per-
TEKUA MODERNOST 87
spektive da sutranji izbori ponite dananje. Poeljno je iskljuivo
eljenje a gotovo nikad zadovoljenje elje.
Oekivalo bi se da e oduevljenje utrkom svenuti zajedno sa
snagom miia da e ljubav prema riziku i avanturi oslabiti kako
se koliina resursa bude smanjivala, a izgledi da se izabere doista
poeljna opcija pokazivali sve maglovitijima. No takvo oekivanje
nuno treba odbaciti budui da je trkaa mnogo i razliiti su, ali
trkalite je jedno za sve njih. Kako istie Jeremy Seabrook,
Siromani ne nastanjuju zasebnu kulturu, daleko od bogatih. Moraju ivjeti
u istom onom svijetu koji je udeen na dobrobit imunih. A njihovo siroma-
tvo jednako se pogorava u vrijeme ekonomskog rasta kao to se produblju-
je u vrijeme recesije i stagnacije.
27
U sinoptikom drutvu ovisnika o kupovanju/gledanju, siromani
ne mogu odvratiti pogled; nemaju kamo drugamo pogledati. to je
vea sloboda na ekranu i to zamamnija iskuenja domahuju s dis-
pleja trgovakih centara, to je dublji osjeaj da je realnost osiroma-
ena, to jaa postaje elja da se okusi, makar i samo naas, blaen-
stvo izabiranja. to vie moguih izbora naizgled imaju bogati, to
svima ivot bez izabiranja postaje nepodnoljiviji.
Razjedinjeni, kupujemo
Paradoksalno, premda ni u kom sluaju neoekivano, tip slobode
koju je drutvo ovisnika o kupovanju uzdiglo na najvii rang vrijed-
nosti slobode koja se, iznad svega, prevodi kao izobilje potroa-
kog izbora i kao sposobnost da se svaka ivotna odluka tretira kao
jedan potroaki izbor razornije djeluje na nesklone promatrae
nego na one kojima je toboe namijenjena. Stil ivota resursima ob-
darene elite, majstora umijea biranja, podvrgava se sudbonosnoj
promjeni u toku svoje elektronike obrade. On se nuno iri s vrha
drutvene hijerarhije, filtriran kroz kanale elektronikog Sinopti-
kona i sve manje i manje resurse dok ne doe do dna kao karika-
tura ili udovini mutant. Krajnji proizvod irenja nanie lien je
veine uitaka koje je original obeavao isporuiti a umjesto
toga razotkriva njegov destruktivni potencijal.
Sloboda da se cjelina ivota tretira kao dugotrajna orgija ku-
povanja znai dodijeliti svijetu ulogu skladita krcatog robom i-
roke potronje. S obzirom na obilje primamljivih ponuda, potenci-
jal svake robe da stvori uitak obino se brzo iscrpi. Sreom po re-
sursima obdarene potroae, njihova obdarenost slui im kao osi-
ZYGMUNT BAUMAN 88
guranje od takvih neugodnih posljedica komodifikacije. Imovine
koju vie ne ele mogu se rijeiti jednako lako kao to su mogli pri-
baviti onu koju su jednom eljeli. Osigurani su protiv brzog stare-
nja i ugraenog zastarijevanja elja i prolaznih zadovoljstava koje
donose.
Obdarenost resursima znai slobodu da se do mile volje bira,
ali i a to je vjerojatno najvanije osloboenost od snoenja
posljedica pogrenih izbora pa tako i osloboenost od najnepri-
vlanijih svojstava ivota koji se sastoji od izabiranja. Na primjer,
plastinu seksualnost,
*
sraslu ljubav i iste odnose, aspekte
komodifikacije ili konzumerizacije partnerskih odnosa meu
ljudima, Anthony Giddens prikazao je kao sredstva emancipacije
i jamstvo nove sree koja poslije nje dolazi novog, nezabiljee-
nog opsega autonomije pojedinca i slobode biranja. Prijeporno je
da li je to doista istina, i samo istina, i za pokretljive elite bogatih i
monih. ak i u njihovom sluaju, Giddensovu tvrdnju moemo
svim srcem poduprijeti samo ako se fokusiramo na jae i resursima
obdarenije lanove partnerskih odnosa, u kojima nuno postoje i
oni slabiji, koji nisu tako izdano obdareni resursima koji im tre-
baju kako bi slobodno slijedili svoje elje (da ni ne spominjemo
djecu te nedobrovoljne premda trajne posljedice partnerskih
odnosa, koji prekid braka rijetko kad doivljavaju kao oitovanje
vlastite slobode). Promjena identiteta moda i jest privatna stvar,
ali uvijek povlai za sobom presijecanje odreenih spona i ponite-
nje odreenih obveza; one koji izvlae deblji kraj rijetko se ita
pita, a kamoli da im se daje prilika da slobodno biraju.
A opet, ak i ako uzmemo u obzir takve sekundarne uinke
istih odnosa, moemo i dalje tvrditi da u sluaju velikih i monih
uobiajeni brakorazvodni sporazumi i alimentacija za djecu idu
donekle u smjeru ublaavanja nesigurnosti endemske za partner-
ske odnose do daljnjega, te da ona nesigurnost koja preostaje
nije pretjerana cijena za pravo da se izvue na vrijeme i izbjegne
potreba za vjenim kajanjem za neko poinjene grijehe ili greke.
Ali nema sumnje da, kad se proiri nanie do siromanih i lienih
moi, partnerstvo novog stila s njegovom krhkou branog ugovo-
ra i proiavanjem saveza od svih funkcija osim one uzajamnog
zadovoljenja rezultira s mnogo jada, bola i ljudske patnje te sa sve
vie upropatenih i besperspektivnih ivota lienih ljubavi.
Da rezimiramo: pokretljivost i fleksibilnost identifikacije koje
karakteriziraju tip ivota u stalnom kupovanju nisu u tolikoj mje-
ri sredstva emancipacije koliko instrumenti preraspodjele prava.
TEKUA MODERNOST 89
* Seksualnost koja nema funkciju ni svrhu razmnoavanja (prim. prev.).

ZYGMUNT BAUMAN 90
Iz tog su razloga podvojene blagodati zamamne su i poeljne, a
opet, odbijaju nas i bojimo ih se te pobuuju krajnje proturjene os-
jeaje. One su izrazito dvojake vrednote koje obino proizvode
nesuvisle i kvazineurotine reakcije. Kako kae Yves Michaud, fi-
lozof sa Sorbonne, s vikom mogunosti, rastu i opasnosti od de-
strukturiranja, fragmentacije i razglobljenosti.
28
Zadaa samo-
identifikacije ima izrazito disruptivne nuspojave. Postaje fokus
sukob i aktivira uzajamno nespojive nagone. Budui da zadau
zajedniku svima mora izvriti svatko za sebe pod posve razliitim
uvjetima, ona ne ujedinjuje ljudsko stanje koje je sklono stvaranju
suradnje i solidarnosti nego razdvaja ljudske situacije i tjera na
nesmiljeno natjecanje.
TEKUA MODERNOST 91
ZYGMUNT BAUMAN 92
TEKUA MODERNOST 93
George Hazeldon, britanski arhitekt nastanjen u Junoj Africi,
sanja sljedee: grad drukiji od uobiajenih gradova, punih strana-
ca zlokobnog izgleda koji izbijaju iz mranih kutova, mile iz sirotinj-
skih ulica i kapaju iz zloglasno opakih etvrti. Grad iz Hazeldono-
vog sna vie je nalik na osuvremenjenu, tehnoloki najnapredniju
verziju srednjovjekovnoga grada skrivenog iza svojih debelih zi-
dina, tornjeva, kanala i pokretnih mostova, grada koji je vrstom
ogradom odvojen od rizika i opasnosti svijeta. To je grad naprav-
ljen po mjeri pojedinaca koji ele svoje zajednitvo imati pod kon-
trolom i nadzorom. Kako je Hazeldon sam rekao, neto poput Mont-
Saint-Michela, koji je i samostan i nepristupana utvrda pod
gustom straom.
Svi koji bace pogled na Hazeldonove nacrte sloili bi se da je
samostanski dio sna njihov autor zamislio po uzoru na Rabelais-
ov Thlme, taj grad prisilne radosti i zabave gdje je srea jedina
zapovijest, a ne kao skrovite produhovljenih, samortvovanih, po-
bonih isposnika koji mole i poste. Dio koji se odnosi na utvrdu je,
za promjenu, posve originalan. Heritage Park, grad koji e Hazel-
don iz temelja sagraditi na 500 jutara praznog zemljita nedaleko
od Cape Towna, izdvajat e se od drugih gradova po svojoj samo-
ograenosti: imat e elektrinu ogradu visokog napona, elektroni-
ki nadzor pristupnih putova, prepreke du cijelog puta do njega i
teko naoruanu strau.
Ako moete sebi priutiti stan u Heritage Parku, dobar dio
ivota mogli biste provesti daleko od rizika i opasnosti turbulentne,
negostoljubive i zastraujue divljine koja poinje odmah iza grad-
skih vrata. Bit e osigurano sve to je potrebno kako bi komforan
ivot u elegantnom ambijentu bio potpun i do kraja zadovoljavaju-
i: Heritage Park imat e svoje duane, crkve, restorane, kazalita,
igralita, ume, glavni park, jezera puna lososa, vjebalita, staze
3. Vrijeme/prostor
ZYGMUNT BAUMAN 94
za tranje, sportske i teniske terene i dovoljno rezervnih lokacija
da se doda sve to bi promjenjiva moda pristojnog ivota mogla u
budunosti zahtijevati. Hazeldon otvoreno objanjava prednosti
Heritage Parka pred drugim mjestima gdje veina ljudi danas ivi:
Danas je glavna sigurnost. Htjeli-ne htjeli, ona je najvanija... Kad sam bio
dijete u Londonu, postojala je zajednica. Niste se uputali u nepodoptine jer
su vas svi znali pa bi vas rekli mami i tati... To smo htjeli ovdje iznova stvoriti,
zajednicu koja moe biti bezbrina.
1
O tome se, dakle, radi: za cijenu kue u Heritage Parku kupit ete
ulazak u zajednicu. Zajednica je danas posljednji relikt nekada-
njih utopija o dobrom drutvu; ona simbolizira ono to je preostalo
od snova o boljem ivotu s boljim susjedima uz ope pridravanje
boljih pravila kohabitacije. Jer utopija o harmoniji se stanjila, real-
no gledajui, na veliinu najblieg susjedstva. Ne udi to je zajed-
nica pravi prodajni adut. Ne udi ni to je, u prospektu koji dijeli
George Hazeldon, graevinski investitor, zajednica stavljena u a-
rite kao prijeko potrebna nadopuna finim restoranima i slikovitim
stazama za tranje, a koju pak, za razliku od njegovog, drugi gra-
dovi ne nude.
No, obratite, molim vas, panju na to koji je smisao tog zajed-
nitva koje daje smisao zajednici. Zajednica kakve se Hazeldon
sjea iz svoga londonskog djetinjstva i kakvu eli iznova stvoriti u
netaknutom predjelu June Afrike prije svega je, ako ne i iskljuivo,
teritorij koji se pomno nadzire, gdje se one iji se postupci drugima
ne sviaju i zbog toga su im mrski, smjesta kanjava i dovodi u red
dok se dangubama, skitnicama i ostalim uljezima koji tu ne
pripadaju ne doputa ulazak odnosno hvata ih se i tjera van. Jedi-
na razlika izmeu s dragou evocirane prolosti i njene suvreme-
ne replike je u tome da e ono to je zajednica iz Hazeldonovih
djejih uspomena postigla pomou vlastitih oiju, jezik i ruku, na
praktian nain i bez mnogo razmiljanja, u Heritage Parku biti
povjereno skrivenim televizijskim kamerama i desecima zaposlenih
naoruanih straara koji e provjeravati propusnice na kontrolnim
ulazima i diskretno (ili razmetljivo, ako ustreba) patrolirati ulicama.
Grupa psihijatara iz australskog Viktorijanskog instituta za
forenziko mentalno zdravlje nedavno je upozorila da sve vie lju-
di lano tvrdi da su rtve manijaka koji na njih vrebaju i tako troe
vjerodostojnost i dravni novac, novac koji bi, zahtijevaju autori
izvjetaja, trebao ii pravim patnicima.
2
Za neke od lanih pat-
nika obuhvaenih istraivanjem ustanovili su kako su rtve oz-
biljnih mentalnih poremeaja, koje su mislile da je na njih vrebao
manijak u svojoj deluziji da su se svi urotili protiv njih.
TEKUA MODERNOST 95
Na te opaske psihijatara moemo rei kako uvjerenje da su se
drugi ljudi urotili protiv nas ni u kom sluaju nije neto novo; to
uvjerenje muilo je odabrana ljudska bia u svim vremenima i na
svim stranama svijeta. Nikad i nigdje nije manjkalo ljudi eljnih
da pronau odreenu logiku u svojoj nesrei, poniavajuim porazi-
ma i ivotnim frustracijama, ali tako to e krivnju pripisati neijim
pakosnim namjerama i paklenskim zavjerama. Istinski je novo to
to krivnju sada snose manijaci (zajedno sa sumnjivim tipovima i
ostalim dangubama, likovima koji potjeu izvan mjesta kroz koje
se kreu), zamjenjujui vraga, more, zloduhe, vilenjake, urokljivo
oko, zloeste gnome, vjetice ili sveprisutne komuniste. Ako se la-
nim patnicima doputa da troe javnu vjerodostojnost, doputa
im se zato to je manijak ve postao uobiajen i popularan naziv
za ambijentalne strahove koji progone nae suvremenike; pa je,
tako, sveprisutnost manijaka postala vjerodostojna, a strah od vre-
banja sveopi. A ako ljudi lano opsjednuti opasnou da ih se vre-
ba mogu troiti dravni novac, mogu ga troiti zato to je dravni
novac, u koliinama koje iz godine u godinu rastu, ve odvojen za
tu namjenu, za pronalaenje i hvatanje manijaka, sumnjivih tipova
i ostalih osuvremenjenih izdanja te moderne opasnosti, mobile vul-
gus onih manje vrijednih ljudi u pokretu, koji lagano kapaju ili
kuljaju na mjesta na kojima bi samo oni pravi ljudi smjeli biti a
i zato to je obrana ulica pod opsadom manijaka, kao neko istjeri-
vanje duhova iz ukletih kua, prepoznata kao vrijedan cilj i ispravan
nain da se ljude kojima je zatita potrebna zatiti od strahova i
opasnosti od kojih postaju nervozni, razdraljivi, plahi i prestraeni.
Citirajui City of Quartz (Grad od kremena) Mikea Davisa
(1990.), Sharon Zukin opisuje novi izgled javnih mjesta u Los An-
gelesu, preoblikovanih u skladu sa sigurnosnim interesima stanov-
nika i njihovih izabranih ili imenovanih uvara: Helikopteri zuje
nebom iznad kvartova-geta, policija ikanira tinejdere kao navodne
lanove bandi, kuevlasnici kupuju onakvu oruanu obranu kakvu
si mogu priutiti... ili koju imaju petlje upotrijebiti. ezdesete go-
dine prolog stoljea i poetak sedamdesetih bili su, kae Zukin,
razdjelnica u institucionaliziranju urbanih strahova.
Birai i elite iroko zamiljena srednja klasa u Sjedinjenim Dravama
imali su izbora: mogli su odobriti vladinu politiku iskorjenjivanja siromatva,
upravljanja etnikim natjecanjem i integriranja svih u zajednike javne in-
stitucije. Ne, oni su se opredijelili za kupnju zatite i tako potaknuli rast indu-
strije privatnog zatitarstva.
Najopipljiviju opasnost po, kako je ona zove, javnu kulturu, Zu-
kin pronalazi u politici svakodnevnog straha. Sablast nesigurnih
ZYGMUNT BAUMAN 96
ulica, koja ledi krv i kida ivce, dri ljude podalje od javnih pro-
stora i odvraa ih od traganja za umijeem i sposobnostima po-
trebnima za zajedniki javni ivot.
Izgradnja novih zatvora i uvoenje smrtne kazne u svrhu zaotravanja
prema zloinu odgovori su na politiku straha koji su nam i predobro poznati.
Zatvoriti kompletno puanstvo, ula sam ovjeka kako govori u autobusu,
u dahu reducirajui rjeenje na njegov ridikulozan ekstrem. Drugi odgovor
je privatizirati i militarizirati javni prostor pa e ulice, parkovi, ak i
trgovine biti sigurniji, ali i manje slobodni...
3
Zajednica koju definiraju njene granice pod gustom straom, a ne
njen sadraj; obrana zajednice koja se prevodi kao zapoljavanje
naoruanih vratara koji e kontrolirati ulazak; manijak i sumnjivi
tip unaprijeeni u rang dravnog neprijatelja broj jedan; kljatrenje
javnih povrina na obranjive enklave sa selektivnim pristupom;
odvajanje umjesto pregovora o zajednikom ivotu, zaokrueno kri-
minalizacijom preostale razlike to su glavne dimenzije sada-
njeg trenutka evolucije urbanog ivota.
Kad neznanci susreu neznance
Prema klasinoj definiciji Richarda Sennetta, grad je ljudska na-
seobina u kojoj e se vjerojatno susretati neznanci.
4
To, da dodam,
znai, da e se neznanci vjerojatno sretati u svom svojstvu nezna-
naca te da e kao neznanci izai iz sluajnog susreta koji zavrava
jednako naglo kao to je i poeo. Neznanci se sreu onako kako doli-
kuje neznancima; susret neznanaca ne nalikuje susretima rodbine,
prijatelja ili poznanika u usporedbi s njima, to je promaen susret.
U susretu neznanaca ne nastavlja se tamo gdje se na posljednjem
susretu stalo, ne razmjenjuju se priice o jadima i nevoljama ili ra-
dostima i veseljima koji su se u meuvremenu dogodili, nema za-
jednikih uspomena: niega na to se moemo osloniti i po emu
se moemo ravnati u toku sadanjeg susreta. Susret neznanaca je
dogaaj bez prolosti. A ponajee je i dogaaj bez budunosti (od
njega se oekuje, tome se nada, da bude osloboen budunosti),
pria koja se sasvim sigurno ne nastavlja, jednokratna prilika,
koju treba u cijelosti konzumirati dok traje i na licu mjesta, bez od-
gaanja i bez odlaganja nedovrenog posla za drugu priliku. Poput
pauka kojem je itav svijet zatvoren u mreu koju prede iz vlastitog
abdomena, jedino uporite na koje neznanci-u-susretu mogu ra-
unati mora se istkati iz tanke i labave pree njihovog izgleda,
TEKUA MODERNOST 97
rijei i gesta. Za trajanja susreta nema mjesta za pokuaje i pogre-
ke, nema uenja na vlastitim grekama niti nade u drugi pokuaj.
Iz toga proizlazi da je za gradski ivot potreban prilino po-
seban i posve sofisticiran tip umijea, cijela rukovet umije koja je
Sennett podveo pod egidu uljudnosti, to jest:
aktivnosti koja titi ljude jedne od drugih, a opet im omoguuje da budu u
drutvu jedni drugih. Bit uljudnosti je noenje maske. Maske doputaju istu
drutvenost, odvojenu od odnosa moi, nevoljkosti i privatnih osjeaja njihovih
nosilaca. Cilj uljudnosti je zatititi druge od optereivanja svojom osobom.
5
Tom se cilju, naravno, stremi u nadi da e nam drugi jednako uz-
vratiti. tititi druge od toga da ih nedoputeno optereujemo tako
to emo se suzdrati od mijeanja u njihova posla ima smisla uko-
liko ovjek moe od drugih oekivati slinu velikodunost suzdra-
vanja. Poput jezika, ni uljudnost ne moe biti privatna. Prije nego
to postane umijee koje se individualno ui i privatno prakticira,
uljudnost najprije mora biti znaajka drutvene sredine. elimo li
da njegovi stanovnici naue teka umijea uljudnosti, uljudan
mora biti urbani okoli.
No, to to znai da je urbani okoli uljudan, a time da je i
mjesto gostoljubivo prema individualnom prakticiranju uljudnosti?
To ponajprije znai da su osigurani prostori koje ljudi mogu dijeliti
kao javne persone a da ih se ne nuka, ne tjera niti laskanjem
mami da skinu maske i daju sebi maha, izraze sebe, ispovjede
unutarnje osjeaje i javno iznesu intimne misli, snove i brige. Ali,
to znai i da se grad svojim stanovnicima predstavlja kao zajedniko
dobro koje se ne moe svesti na zbir individualnih ciljeva i kao za-
jednika zadaa koja se ne moe iscrpiti mnotvom individualnih
stremljenja, kao oblik ivota sa samo svojim vokabularom, logikom
i vlastitim programom djelovanja, koji je (a tako e nuno i ostati)
dulji i bogatiji od najpotpunijeg popisa individualnih briga i enji
tako da je noenje javne maske in angamana i sudjelovanja,
prije nego neopredjeljivanja i povlaenja pravog ja, koje se ogra-
uje od openja i uzajamnog angamana i pokazuje elju da ga se
pusti na miru i da nastavi samo.
U dananjim gradovima postoje brojna mjesta koja prolaze
pod imenom javnih prostora. Ima ih raznih vrsta i veliina, ali
veina njih pripada jednoj od dvije iroke kategorije. Svaka katego-
rija udaljava se od idealnog modela uljudnog prostora u dva suprot-
na, a opet komplementarna smjera.
Mjesto naziva La Dfense golemi trg na desnoj obali Seine
koji je zamislio, naruio i izgradio Franois Mitterand (kao trajan
spomenik njemu kao predsjedniku, u kojem su sjaj i rasko funkcije
ZYGMUNT BAUMAN 98
paljivo razdvojeni od osobnih slabosti i nedostataka njenog obna-
atelja) utjelovljuje sva obiljeja prve od te dvije kategorije javnog
a opet naglaeno ne i uljudnoga gradskog prostora. Na La Dfen-
seu posjetiocu prije svega upada u oi negostoljubivost tog mjesta:
sve to oko sebe vidi izaziva strahopotovanje, ali ga ne potie da
ondje i ostane. Fantastino oblikovane zgrade koje okruuju golem
i prazan trg tu su da ih se gleda, a ne posjeuje: obloene od vrha
do dna reflektirajuim staklom, izgledaju kao da nemaju ni prozore
ni ulazna vrata koji se otvaraju prema trgu; ingeniozno, uspijevaju
okrenuti lea trgu na koji gledaju. Za oko su arogantne i neproboj-
ne arogantne zato to su neprobojne, jer te se dvije znaajke na-
dopunjuju i meusobno potkrepljuju. Te hermetiki zatvorene utvr-
de/ermitai na pravom su mjestu, ali mu ne pripadaju i nagone
svakoga tko je izgubljen u ravnom prostranstvu trga da slijedi nji-
hov primjer i isto se tako osjea. Nita ne ublaava, a kamoli preki-
da jednolinu i monotonu prazninu trga. Nema klupa na kojima bi
se poinulo, nema stabala ispod kojih bi se skrilo od jarkog sunca
i rashladilo u njihovoj sjeni. (Postoji, dakako, skupina geometrijski
rasporeenih klupa na udaljenom kraju irine; postavljene su na
ravnu platformu koja se uzdie otprilike metar od ravnine trga
platformu nalik pozornici, uz iju se sceninost in sjedanja i od-
maranja pretvara u spektakl za sve ostale koji su, za razliku od onih
koji sjede, tu nekim poslom.) Uvijek iznova, s obzirom na dosadnu
redovitost rasporeda metroa, ti ostali mravolike kolone uurba-
nih pjeaka izranjaju iz podzemlja, razvuku se kamenim plo-
nikom koji razdvaja izlaz iz metroa od jednog meu sjajnim udo-
vitima koji okruuju (opsjedaju) trg i brzo nestaju iz vidokruga. A
zatim je mjesto opet prazno do dolaska sljedeeg vlaka.
Funkcija druge kategorije javnih ali neuljudnih mjesta je slu-
enje potroaima ili, prije, pretvorba gradskog stanovnika u potro-
aa. Rijeima Liise Uusitalo, potroai esto zajedno borave u fi-
zikim prostorima potronje poput koncertnih ili izlobenih dvora-
na, ljetovalita i zimovalita, rekreacijskih terena, trgovakih centa-
ra i kafia a da zapravo ne ostvare nikakvu drutvenu interakciju.
6
Takva mjesta potiu na akciju, ne na interakciju. Dijeljenje fizikog
prostora s ostalim sudionicima zabavljenima istovrsnom aktivno-
u pridaje vanost samoj akciji, udara joj peat brojane potkrepe
i tako potvruje njen smisao, opravdava je bez potrebe da dokazu-
je. Sudionike bi svaka meusobna interakcija ionako odvratila od
aktivnosti kojima su pojedinano zabavljeni i svakome od njih bila
bi optereenje, a ne dobitak. Ne bi nita pridonijela uicima kupo-
vanja nego bi samo odvukla um i tijelo od zadae koju izvravaju.
Zadaa je potronja, a potronja je potpuno i nepopravljivo
individualna razonoda, niz osjeaja i dojmova koje se moe doiv-
TEKUA MODERNOST 99
jeti proivjeti samo subjektivno. Mase koje pune prostore
hramova potronje Georgea Ritzera ne predstavljaju okupljanja
ve skupljanja; ne predstavljaju kvadre ve nakupine; niti cjeline
ve zbireve. Koliko god puna bila, nema nieg kolektivnog na
mjestima kolektivne potronje. Da se posluimo Althusserovom
nezaboravnom frazom, svakome tko ue na takva mjesta podnosi
se interpelacija kao pojedincu, poziva ga se da suspendira ili
pokida spone s drugima i odbaci lojalnosti odnosno odloi ih do
daljnjega.
Susreti, neizbjeni u prostorima gdje vlada guva, ometaju
svrhu boravka u njima. Trebaju biti kratki i plitki: ni dulji ni dublji
nego to akter eli da budu. Mjesto je dobro zatieno od onih koji
bi to pravilo mogli kriti svakovrsnih uljeza, smetala, zabadala
i ostalih nametljivaca koji bi naruili potroaevu ili kupevu splen-
did isolation. Temeljito nadziran, propisno nadgledan i uvan,
hram potronje je otok reda, osloboen od prosjaka, skitnica, ma-
nijaka i sumnjivih tipova ili se bar oekuje i pretpostavlja da e
takav biti. Ljudi ne hrle u te hramove kako bi razgovarali i druili
se. Drutvo u kojem bi eventualno htjeli biti (ili ga bili spremni tole-
rirati) nose sa sobom, kao puevi svoju kuicu.
Emetina mjesta, fagina mjesta, ne-mjesta, prazna mjesta
Ono to se dogaa unutar hrama potronje jedva da ima ili uope
nema veze s ritmom i sadrajem svakodnevnog ivota koji tee
onkraj ulaznih vrata. Kad ste u trgovakom centru, kao da ste
negdje drugdje.
7
Posjeti mjestima potronje nemaju slinosti s
Bahtinovim karnevalima, koji su za posljedicu takoer imali doiv-
ljaj prenesenosti: pohodi na duane prvenstveno su putovanja u
prostoru, a tek onda u vremenu.
Karneval je bio isti grad samo preobraen, tonije bio je to
vremenski interludij tokom kojeg je grad bio preobraen prije nego
to bi opet zapao u rutinsku svakidanjicu. U strogo definiranom
razdoblju, ali razdoblju koje se cikliki vraalo, karneval je otkri-
vao drugu stranu svakodnevne stvarnosti, stranu koja je ostajala
nadohvat ruke, ali je se obino krilo od pogleda i u nju se nije smjelo
dirati. Zbog sjeanja na otkrie te stvarnosti i radosnog iekivanja
drugih njenih vienja koja tek imaju doi, svijest o toj drugoj stra-
ni nije mogla biti do kraja potisnuta.
Izlet u hram potronje neto je posve drugo. Na takvom izletu
nismo svjedoci udesne pretvorbe poznatog nam svijeta nego ima-
mo osjeaj da smo preneseni u drugi svijet. Hram potronje (u
ZYGMUNT BAUMAN 100
otroj opreci prema nekadanjem kvartovskom duanu) moe
biti u gradu (ako nije, simboliki, podignut izvan gradskog podru-
ja, uz autocestu), ali nije dio njega; nije to uobiajeni svijet koji je
privremeno doivio preobrazbu nego potpuno drugi svijet. On
nije drugi po tome to obre, porie ili suspendira pravila koja
upravljaju svakidanjicom, kao to to radi karneval, nego po tome
to javno izlae nain postojanja koji svakidanjica ili ne doputa
ili ga uzaludno nastoji postii i za koji rijetki uope misle da e
ga doivjeti na mjestima na kojima inae ive.
Ritzerova metafora hrama posve je prikladna; mjesta kupo-
vanja/potronje doista su hramovi za hodoasnike ni u kom slu-
aju nisu zamiljeni za odravanje crnih misa koje raskalane kra-
bulje svake godine upriliuju u svojim mjesnim upama. Karneval
je pokazivao da stvarnost nije onako teka kako izgleda i da se
grad moe preobraziti; hramovi potronje ne otkrivaju nita o pri-
rodi svakodnevne stvarnosti, osim da je dosadno vrsta i nepoko-
lebljiva. Hram potronje je, poput amca Michela Foucaulta, leb-
dei komad prostora, mjesto bez mjesta, koje postoji samo po sebi,
koje je opkoljeno samim sobom i istodobno izrueno morskom
beskraju;
8
to predavanje beskraju postie zahvaljujui tome to
je otplovio iz matine luke i dri se podalje od nje.
K tome je to samoograeno mjesto bez mjesta, za razliku
od svih mjest na kojima svakodnevno boravimo ili preko kojih
prolazimo, i proieno mjesto. Nije ono oieno od raznolikosti
i razlike koje se drugim mjestima stalno groze prljanjem i neredom
i zbog ega istoa i prozirnost ostaju nedohvatne njihovim korisni-
cima; ba naprotiv, mjesta kupovanja/potronje velik dio svoje mag-
netske privlanosti duguju arenoj, kaleidoskopskoj raznolikosti
osjetilnih senzacija u ponudi. Samo to su razlike u njima, za razli-
ku od razlika izvan njih, ukroene, sterilizirane i nude se uz jam-
stvo da ne sadre opasne sastojke da, dakle, nikoga ne ugroa-
vaju. U njima se moe uivati bez straha: kad se iz avanture jed-
nom izvue rizik, ostaje ista, nepomuena i nekontaminirana za-
bava. Mjesta kupovanja/potronje nude ono to stvarna stvarnost
izvan njih ni u kom sluaju ne moe isporuiti: gotovo savrenu
ravnoteu izmeu slobode i sigurnosti.
tovie, u svojim hramovima kupci/potroai mogu pronai
ono to usrdno ali uzaludno trae izvan njih: utjean osjeaj pripa-
danja umirujui dojam da su dio zajednice. Kako naznauje Sen-
nett, odsutnost razlike, osjeaj svi smo mi isti, pretpostavka
nema potrebe za dogovorima kad smo svi istomiljenici najdublja
su znaenja ideje zajednice i temeljni uzroci njene privlanosti
koja, poznato je, raste razmjerno pluralizmu i vieglasnosti ivotne
sredine. Moemo rei da je zajednica preac do zajednitva i to
TEKUA MODERNOST 101
do onakvog zajednitva kakvo se gotovo nikad ne dogaa u stvar-
nom ivotu: zajednitva puke slinosti, zajednitva nas koji smo
svi isti; zajednitva koje je iz tog razloga neproblematino, ne trai
nikakav trud niti budnost i kao takvo je istinski unaprijed odree-
no, zajednitva koje nije zadaa nego zadanost i to zadana dobra-
no prije poetka bilo kakvog poduhvata oko njegova stvaranja.
Sennettovim rijeima:
Slike komunalne solidarnosti izmiljaju se kako ljudi ne bi trebali imati posla
jedni s drugima... inom volje, lai ako hoete, mit o solidarnosti zajednice
dao je tim modernim ljudima priliku da budu kukavice i da se jedni od drugih
kriju... Slika zajednice isti se od svega to moe unijeti osjeaj razlike, a ka-
moli sukoba, u ono tko mi jesmo. Na taj nain, mit o solidarnosti zajednice
je ritual proienja.
9
No potekoa je u tome to je osjeaj zajednikog identiteta... fal-
sifikat doivljaja. Ako je tako, onda su projektanti, nadzornici i
upravitelji hramova potronje pravi majstori krivotvoritelji ili pre-
predeni prevaranti. U njihovim je rukama sve dojam: daljnja pita-
nja ne treba postavljati, a i ako ih se postavi, ostat e bez odgovora.
Unutar hrama slika postaje stvarnost. Mase koje ispunjavaju
prolaze trgovakih centara najblie su to se moe pojmiti za-
miljenom idealu zajednice koja ne zna za razliku (tonije, ne
zna za razliku koja bi imala teinu, razliku koja zahtijeva konfron-
taciju, suoavanje s drugou drugoga, pregovore, pojanjenje i
dogovor o modusu vivendi). Iz tog razloga, u toj se zajednici nije
potrebno pogaati, nisu potrebni dogovori ni nastojanje da se sui-
vimo, razumijemo i postignemo kompromis. Svatko unutar tih zi-
dova moe sa sigurnou pretpostaviti da su svi ostali na koje bi
mogao naletjeti ili pored njih proi ovdje po istom poslu, da su ih
privukle iste atrakcije (i time ih potvruju kao atrakcije), da ih vode
i pokreu isti motivi. Biti unutra dostaje da se stvori istinska za-
jednica vjernika, koje ujedinjuju i ciljevi i sredstva, vrednote koje
gaje i logika ponaanja koje se dre. Sve u svemu, izlet u prostore
potronje putovanje je u zajednicu koja itekako nedostaje, a koja
je sada, poput samog doivljaja kupovanja, stalno drugdje. Onih
nekoliko minuta ili sati koliko doivljaj traje, ovjek e dolaziti u do-
ticaj s drugima poput njega/nje, suvjernicima, supobonima; dru-
gima iju drugost moe, bar na ovom mjestu, ovdje i sada, bezbri-
no ispustiti iz vida i misli i ne voditi o njoj rauna. U svakom je
smislu to mjesto isto, isto kako to mogu biti samo mjesta vjerskog
kulta i zamiljena (ili postulirana) zajednica.
Claude Lvi-Strauss, najvei kulturni antropolog naega vre-
mena, naznaio je u Tristes tropiques [Tunim tropima] da su se
ZYGMUNT BAUMAN 102
kroz cijelu ljudsku povijest, kad god se pojavila potreba da se izae
na kraj s drugou drugih, primijenjivale samo dvije strategije: jed-
na je bila antropoemetina, druga antropofagina.
Prva je znaila povratiti, ispljunuti druge koje se smatralo
nepopravljivo stranima i tuima: zabraniti im fiziki dodir, dijalog,
drutveno openje i sve varijante commerciuma, simbioze i con-
nubiuma. Krajnje varijante emetine strategije danas su, kao i
uvijek, utamnienje, deportacija i ubojstvo. Njeni usavreni, rafini-
rani (modernizirani) oblici su prostorno razdvajanje, gradska geta,
selektivan pristup prostorima i selektivna zabrana koritenja pro-
stora.
Druga strategija sastoji se od takozvanog razotuenja tu-
inskih tvari: gutanja, prodiranja stranih tijela i duhova tako
da, putem metabolizma, postanu identini s tijelom koje ih guta
i da se vie od njega ne mogu razluiti. I ta strategija imala je jedna-
ko irok raspon oblika: od kanibalizma do prisilne asimilacije
kulturnih kriarskih ratova, ratova do iscrpljenja navijetenih lo-
kalnim obiajima, kalendarima, kultovima, dijalektima i ostalim
predrasudama i praznovjerjima. Ako je cilj prve strategije bio
protjerivanje ili unitenje drugih, cilj druge bio je suspendiranje ili
ponitenje njihove drugosti.
Podudarnost izmeu dihotomije Lvi-Straussovih strategija i
dviju kategorija suvremenih javnih ali neuljudnih mjesta nevjero-
jatna je premda uope ne iznenauje. La Dfense u Parizu (zajedno
s brojnim varijantama iskljuujuih prostora, koji, prema Steve-
nu Flustyju, zauzimaju poasno mjesto meu aktualnim urbanisti-
kim inovacijama)
10
arhitektonska je interpretacija emetine
strategije dok je kod potroakih prostora na djelu ona fagina.
I jedno i drugo mjesto svako na svoj nain odgovara na isti
problem: na zadau da se nosimo s vjerojatnou susreta s neznan-
cima, tom konstitutivnom znaajkom urbanog ivota. Noenje s
tom vjerojatnou problem je koji treba rjeavati mjerama uz
pripomo sile ako navika uljudnosti nema, ako su nedovoljno
razvijene ili nedovoljno duboko ukorijenjene. Te dvije vrste javnih
ali ne i uljudnih urbanih prostora derivati su eklatantnog pomanj-
kanja vjetina uljudnosti; obje rjeavaju potencijalno tetne poslje-
dice tog pomanjkanja, ali ne tako da propagiraju prouavanje i
stjecanje tih vjetina nego tako to njihovo posjedovanje pretvaraju
u neto nebitno, dapae nepotrebno u prakticiranju umijea urba-
nog ivljenja.
Dosad opisanim odgovorima treba pridodati trei i sve uobi-
ajeniji. Taj je predstavljen onim to Georges Benko, slijedei mi-
sao Marca Auga, naziva ne-mjestima (ili alternativno, prema Gar-
reauu, nigdinama).
11
Ne-mjesta imaju neka zajednika obiljeja
TEKUA MODERNOST 103
s naom prvom kategorijom toboe javnih ali naglaeno neuljudnih
mjesta: obeshrabruju pomisao o nastanjivanju zbog ega su
kolonizacija i pripitomljavanje tog prostora gotovo nemogui. Me-
utim, za razliku od La Dfense, tog prostora ija je jedina sudbina
da se kroz njega proe i ostavi ga se za sobom to je bre mogue,
ili od iskljuujuih mjesta ija je glavna funkcija spreavanje pri-
stupa i koja su prije namijenjena tome da ih se zaobilazi nego kroz
njih prolazi, ne-mjesta prihvaaju neizbjenost oduljenog, katkad
i vrlo dugotrajnog boravka stranaca, pa ine sve to mogu da njiho-
vu prisutnost pretvore u puko fiziku a, s drutvenog stanovita,
ne mnogo razliitu i po mogunosti posve nerazluivu od odsutno-
sti, da otkau, deniveliraju ili ponite idiosinkrazijske subjektivno-
sti svojih prolaznika. Privremeni stanovnici ne-mjesta variraju, a
svaka varijanta ima vlastite navike i oekivanja; trik je da se sve to
uini irelevantnim za trajanja njihovog boravka. Koliko god se inae
razlikovali, trebaju se drati istih, ablonskih sugestija o ponaanju:
a znakovi koji aktiviraju jednoobrazni model ponaanja trebaju biti
itljivi svima njima, neovisno o tome koji jezik preferiraju ili obia-
vaju koristiti u svakodnevnim pregnuima. to god da se radi i
treba raditi u ne-mjestima, svatko se ondje treba osjeati kao da
je chez soi premda se nitko ne smije ponaati kao da je doista kod
kue. Ne-mjesto je mjesto bez simbolikih izraza identiteta, od-
nos i povijesti: primjeri su aerodromi, autoceste, anonimne hotel-
ske sobe, javni prijevoz... Nikad prije u povijesti svijeta nisu ne-
mjesta zauzimala toliko mjesta.
U ne-mjestima nije potrebno vladati sofisticiranim i ne-preko-
noi-nauenim umijeem uljudnosti budui da ona ponaanje u
javnosti svode na nekoliko jednostavnih i lako shvatljivih propisa.
Zbog tog pojednostavljenja, u njima se uljudnost ne moe ni na-
uiti. A budui da u dananje vrijeme zauzimaju toliko mjesta,
budui da koloniziraju sve vee dijelove javnog prostora i pre-
oblikuju ih na svoju sliku, prilik da se naui umijee uljudnosti sve
je manje i sve su rjee.
Razlike se mogu ispljunuti, izjesti, drati podalje i postoje mje-
sta specijalizirana za svaku od tih mogunosti. Ali, razlike se mogu
uiniti i nevidljivima ili, prije, moe se sprijeiti da ih se vidi. To po-
stiu prazna mjesta. Kako ustvruju Jerzy Kociatkiewicz i Moni-
ka Kostera, koji su taj izraz skovali, prazna mjesta su:
mjesta kojima se ne pripisuje nikakvo znaenje. Ne moraju biti fiziki odvo-
jena ogradama ili zaprekama. To nisu zabranjena mjesta ve prazna mjesta,
nedostupna jer su nevidljiva. Ako... smislotvornost kao in znai strukturirati
i shvatiti iznenaenje, doskoiti mu i stvoriti znaenje, u na doivljaj praznih
mjesta ona nije ukljuena.
12
ZYGMUNT BAUMAN 104
Prazna mjesta su prije svega ispranjena od znaenja. to ne znai
da su besmislena zato to su prazna: upravo zato to ne nose ni-
kakvo znaenje niti se smatra da bi to bila u stanju doivljava ih se
kao prazna (preciznije, ne doivljava ih se kao mjesta). Na takvim
mjestima koja se opiru znaenju nikad se ne pojavljuje pitanje pre-
govora o razlikama: nema se s kime pregovarati. Prazna mjesta iz-
laze na kraj s razlikama do te mjere radikalno da se druge vrste
mjesta projektiranih da odbiju ili ublae udar neznanaca ne mogu
s njima mjeriti.
Prazna mjesta koja nabrajaju Kociatkiewicz i Kostera su ne-
kolonizirana mjesta i mjesta koja ni projektanti ni upravitelji njiho-
vih povrnih korisnika ne ele, niti osjeaju potrebu, namijeniti ko-
lonizaciji. Ona su, moemo rei, preostaci, mjesta koja preostanu
poto je posao strukturiranja proveden na takvim prostorima koji
su doista vani: svoju sablasnu prisutnost duguju nedostatku pre-
klapanja izmeu elegancije strukture i nereda svijeta (svakog svije-
ta, i onoga svrhovito projektiranoga) poznatog po prkoenju ured-
nim klasifikacijama. Ali obitelj praznih mjesta nije ograniena na
otpatke arhitektonskog planiranja i zanemarene rubove urbanisti-
kih vizija. Mnoga prazna mjesta nisu, zapravo, samo neizbjean
otpad ve nuni sastojci jednog drugog procesa: procesa kartogra-
firanja prostora zajednikog mnogim razliitim korisnicima.
Na jednom od putovanja u svojstvu predavaa (u jako napuen
i ivahan junoevropski grad koji se nekontrolirano iri) na aerodro-
mu me doekala mlada profesorica, ki domaeg para visokoobra-
zovanih i bogatih strunjaka. Ispriala se to vonja do hotela nee
biti najugodnija i to e potrajati budui da moramo proi avenija-
ma koje vode kroz centar grada, a stalno su zakrene gustim pro-
metom. I stvarno, do hotela nam je trebalo gotovo dva sata. Mlada
profesorica ponudila se da e me odvesti na aerodrom na dan mog
odlaska. Kako sam se uvjerio koliko je zamorno i iscrpljujue voziti
po tom gradu, zahvalio sam joj na ljubaznosti i dobroj volji i rekao
da u uzeti taksi. Tako sam i uinio. Taj put, do aerodroma smo sti-
gli za manje od deset minuta. No taksist je vozio vijugavim nizovi-
ma otrcanih, bezlinih, bijednih slumova, punih prilino sirovih i
oito besposlenih ljudi te prljave djece u dronjcima. Uvjerenost
moje domaice da se promet kroz centar ne moe izbjei nije bila
izlika. Bila je iskrena i vjerno odgovarala njezinom mentalnom pla-
nu grada u kojem se rodila i ivjela. U tom planu grada nisu bile za-
biljeene rune ulice opasnih etvrti kroz koje je taksi mene pro-
vezao. U njezinom mentalnom planu grada, na mjestu gdje su te
ulice trebale biti ucrtane bilo je, samo i jedino, prazno mjesto.
Taj grad, kao i ostali gradovi, ima mnogo stanovnika, a svaki
od njih u glavi nosi plan grada. Svaki plan ima prazna mjesta, prem-
TEKUA MODERNOST 105
da se ona na svakome nalaze negdje drugdje. Planovi po kojima
svoje kretanje ravnaju razne kategorije stanovnitva ne preklapaju
se, no kako bi bilo koji plan grada imao smisla, neka podruja
grada moraju se izostaviti kao besmislena i to se smislotvor-
nosti tie besperspektivna. Kad se takva mjesta iskljue iz plana,
ostala se istiu i puna su znaenja.
Praznina mjesta u oku je promatraa te u nogama ili automo-
bilskim kotaima gradskog ovjeka. Prazna su mjesta u koja ovjek
ne ulazi, na kojima bi se osjeao izgubljeno i ranjivo, bio iznenaen,
zateen i pomalo uplaen da ondje ugleda ljude.
Ne razgovaraj s nepoznatima
Kod uljudnosti je da ponovim najvanija sposobnost interak-
cije s nepoznatima pri kojoj se ne zamjera njihovoj nepoznatosti te
ih se ne tjera da od svoje nepoznatosti odustanu ili da se odreknu
nekih ili svih znaajki koje ih, prije svega, ine neznancima. Glavno
je obiljeje javnih ali ne i uljudnih mjesta svih etiriju gore
nabrojenih kategorija takvih mjesta redundantnost interakcije.
Ako se fizika blizina bivanje u istom prostoru ne moe do
kraja izbjei, moda je se moe liiti izazova zajednitva u njoj sa-
dranog, zajedno s njegovim stalno otvorenim pozivom na smislen
susret, dijalog i interakciju. Ukoliko se susretanje neznanaca ne
moe sprijeiti, moe se bar pokuati izbjei openje meu njima.
Neka se neznanci, poput djece u viktorijansko doba, vide ali ne i
uju ili, pak, ako se ve moraju uti, onda neka ih se bar ne slua.
Stvar je u tome da se sve to bi oni mogli rei uini nebitnim i bezna-
ajnim za ono to se moe, mora i eli uiniti.
Sva takva sredstva za nudu su, naravno, tek polovine mjere:
drugorazredna rjeenja ili od postojeih zala ona najmanje tetna
i ogavna. Javna ali neuljudna mjesta omoguuju ovjeku da opere
ruke od svakog dodira s neznancima oko sebe i izbjegne openje
krcato rizicima, komunikaciju s njenim umnim naprezanjem, ener-
vantno pregovaranje i iritantne kompromise. No, ona ipak ne spre-
avaju susretanje neznanaca; ba naprotiv, ona pretpostavljaju da
se susretanje ne moe izbjei zbog te su pretpostavke projektira-
na i stavljena u funkciju. Ona su, takorei, lijekovi za bolest od koje
smo ve oboljeli a ne preventiva zbog koje terapija ne bi ni bila
potrebna. A svaka terapija, kako svi znamo, moe, ali i ne mora
pobijediti bolest. Rijetke su potpuno sigurne terapije, ako takvih i
ima. Kako bi, stoga, lijepo bilo kad bismo organizam uinili imu-
nim na bolest, ime bi terapija postala izlina. Zato se oslobaanje
ZYGMUNT BAUMAN 106
od drutva neznanaca ini privlanijom, sigurnijom perspektivom
od veine sofisticiranih sredstava podesnih za neutralizaciju nji-
hove prisutnosti.
Ono moda izgleda kao bolje rjeenje, ali nipoto nije lieno
sebi svojstvenih opasnosti. Petljanje s imunolokim sustavom ris-
kantna je stvar i moe se sama po sebi pokazati patogenom. Pored
toga, kad organizme uinite otpornima na odreene opasnosti,
praktiki ih nuno inite osjetljivima na druge opasnosti. Nema
tog upletanja koje je lieno groznih nuspojava: poznato je da prili-
an broj propisanih naina lijeenja izaziva jatrogena oboljenja
bolesti koje su posljedica samog lijeenja, a koje nisu nita manje
(ako nisu i vie) opasne od lijeenih bolsti.
Kako istie Richard Sennett:
povici za redom i zakonom najglasniji su kad su zajednice najvie izolirane
od drugih ljudi u gradu... Gradovi u Americi rastu u protekla dva desetljea
na takav nain da su etnika podruja postala relativno homogena; ini se da
nije sluajno to je i strah od nepripadnika porastao do te mjere da su te et-
nike zajednice odsjeene od ostalog svijeta.
13
Sposobnost da se ivi s razliitostima, a kamoli da se u takvom i-
votu uiva i od njega ima koristi, ne nastaje tek tako, a svakako ne
sama po sebi. Ta sposobnost je umijee koje, poput svih umijea,
iziskuje uenje i vjebanje. Dok, s druge strane, nesposobnost da
se suoimo s iritantnom pluralnou ljudskih bia i podvojenou
svih odluka kojima ih kategoriziramo/evidentiramo ima to svojstvo
da se vjeno samoodrava i samopojaava: to je djelotvorniji poriv
prema homogenosti i to su uspjenija nastojanja da se razlike
ukinu, to je tee osjeati se kao kod kue pred neznancima, to opas-
nijom se doima razlika i to dublja je i jaa tjeskoba kojom raa.
Zamisao da se od enervantnog utjecaja urbane vieglasnosti skrije-
mo u sklonita jednoobraznosti, monotonije i repetitivnosti zajedni-
ce jednako je samoporaavajua koliko i samopothranjujua. Mog-
la bi to biti trivijalna istina da nije injenice kako kivnost na razlii-
tost usto i sama sebe potkrepljuje: kako jaa poriv prema jedno-
obraznosti, tako jaa i percipirani uas od opasnosti koje donose
stranci na gradskim vratima. Opasnost koju donosi drutvo ne-
znanaca klasian je sluaj proroanstva koje vodi vlastitom ispu-
njenju. Sve lake se pogled na neznance stapa s rairenim straho-
vima od nesigurnosti; ono to se na poetku samo pretpostavlja pre-
tvara se u mnogo puta potvrenu istinu i na koncu postaje samo-
razumljivo.
Nedoumica se pretvara u zaarani krug. Budui da umijee
pregovaranja o zajednikim interesima i sudbini izlazi iz upotrebe
TEKUA MODERNOST 107
i rijetko se, ako uope, prakticira, te je napola zaboravljeno ili se
njime nikad i nije propisno ovladalo, budui da je ideja zajedni-
kog dobra (a kamoli dobrog drutva) oznaena kao sumnjiva,
opasna, nebulozna ili smuena, traenje sigurnosti u zajednikom
identitetu, a ne u dogovoru o zajednikim interesima pojavljuje se
kao najrazumniji, tovie, najdjelotvorniji i najisplativiji nain po-
stupanja. Zbog brige oko identiteta i obrane identiteta od oneie-
nja, ideja o zajednikim interesima, a to je najznaajnije, o zajed-
nikim interesima do kojih se dolazi pregovaranjem, postaje to
nevjerojatnija i fantastinija, a sposobnost i volja da se takvim inte-
resima stremi to se tee pojavljuju. Kako Sharon Zukin rezimira
nepriliku koja iz toga proizlazi: Nitko vie ne zna razgovarati s
drugim ljudima.
Zukin naznauje da je, kad se potroio ideal zajednike sud-
bine, ojaala privlanost kulture; ali u uobiajenom amerikom
shvaanju tog pojma, kultura je, prije svega, etnicitet a etnicitet
je, sa svoje strane, legitiman nain da se izdubi svoja nia u dru-
tvu.
14
Da ne bude dvojbe, izdubljivanje nie znai, iznad svega,
teritorijalno odvajanje, pravo da se odvoji obranjiv prostor kojem
je obrana potrebna i koji je obrane vrijedan upravo zato to je odvo-
jen to jest, zato to je okruen uvanim ulazima na kojima se
unutra putaju samo ljudi istog identiteta i brani pristup svima
ostalima. Kako je svrha teritorijalnog odvajanja homogenost su-
sjedstva, etnicitet joj odgovara bolje od svakog drugog zamilje-
nog identiteta.
Za razliku od drugih varijanti postuliranih identiteta, ideja o
etnicitetu je semantiki nabijena. Ona aksiomatski pretpostavlja
brak sklopljen na nebesima, koji ovjek nikakvim naporima ne
moe razvrgnuti, neku vrstu unaprijed odreene spone jedinstva
koja prethodi svakom pregovaranju i moguim dogovorima o pra-
vima i obvezama. Drugim rijeima, homogenost koja navodno obi-
ljeava etnike tvorevine je heteronomna: nije ljudski artefakt, a
pogotovo nije proizvod ivueg narataja. Stoga ne udi to, ee
od bilo kakvog drugog postuliranog identiteta, ljudi najradije biraju
etnicitet kad je u pitanju povlaenje iz zastraujueg, polifoninog
prostora, gdje nitko vie ne zna razgovarati s drugim ljudima, u
sigurnu niu, gdje je svatko poput svih ostalih pa se tu i nema
ba o emu raspravljati, a razgovor tee glatko. Ne udi ni to se dru-
ge postulirane zajednice, ne obazirui se mnogo na logiku, dok bu-
no trae vlastite nie u drutvu, rado i gorljivo kite perjem ukra-
denim s kape etniciteta i marljivo izmiljaju vlastite korijene, tradi-
cije, zajedniku povijest i zajedniku budunost ali prije svega
svoju odvojenu i jedinstvenu kulturu, koju zbog njene istinske ili
tobonje jedinstvenosti proglaavaju za vrijednost po sebi.
ZYGMUNT BAUMAN 108
Bilo bi pogreno otpisati nanovo roeni komunitarizam naih
dana tvrdnjom da je on trzaj nagona ili sklonosti koje nisu jo do
kraja iskorijenjene, ali koje e daljnji napredak modernizacije nu-
no prije ili kasnije neutralizirati ili deaktivirati. Bilo bi podjednako
pogreno odbaciti ga kao trenutano zatajenje razuma kao a-
ljenja vrijedan, no jednostavno neizbjean sluaj iracionalnosti,
oito u raskoraku s onim to bi podrazumijevao javni izbor koji
se racionalno slijedi. Svaka drutvena sredina propagira vlastitu
vrstu racionalnosti, ulae vlastito znaenje u ideju racionalne
ivotne strategije a mnogo se toga moe rei i u prilog hipotezi
da je sadanje utjelovljenje komunitarizma racionalan odgovor na
zbiljsku krizu javnog prostora pa tako i politike, te ljudske dje-
latnosti kojoj je javni prostor prirodno sjedite.
Budui da se politika sfera svodi na javne ispovijesti, javna
pokazivanja intimnosti i javno propitivanje i kuenje privatnih vrli-
na i mana; da razmatranje to posao politike jest i treba biti zamje-
njuje pitanje vjerodostojnosti ljudi u fokusu javnosti; da je vizija
dobrog i pravednog drutva posve odsutna iz politikog diskursa
ne udi to (kako je Sennett primijetio ve prije dvadeset godina)
15
ljudi postaju pasivni gledatelji politikog uglednika koji im na
konzumaciju nudi svoje namjere, svoje osjeaje, a ne svoja djela.
No, stvar je u tome to gledaoci i ne oekuju mnogo vie od politi-
ara ba kao to od ostalih uglednika koji su trenutano u fokusu
javnosti ne oekuju nita drugo doli dobar spektakl. I tako se spek-
takl politike, poput ostalih javno uprizorenih spektakala, pretvara
u poruku, koja se neumoljivo i jednolino utuvljuje, o prvenstvu
identiteta pred interesima ili u neprestanu javnu lekciju da je is-
tinski vaan identitet, a ne interesi i da je bitno tko ste, a ne to ra-
dite. Od vrha do dna otkrivanje pravoga sebe sve vie postaje sadr-
ajem odnos u javnom ivotu i sadrajem javnog ivota kao takvog;
a samo-identitet postaje slamka za koju se brodolomci u potrazi
za spasom najee hvataju kad jednom potonu amci koji plove
pod zastavom interesa. A tada, kako sugerira Sennett, odravanje
zajednice postaje samo po sebi cilj; posao zajednice postaje istka
onih koji u nju zapravo ne pripadaju. Nije vie potrebno opravda-
nje za odbijanje pregovaranja, za stalnu istku nepripadnika.
Nastojanja da se drugi, razliit, nepoznat i stran dri na dis-
tanci, odluka da se onemogui potreba za komunikacijom, prego-
vorima i uzajamnim obvezivanjem, sve to nije samo jedina zamis-
liva nego i oekivana reakcija na egzistencijalnu neizvjesnost iji
su korijeni u novoj krhkosti ili fluidnosti drutvenih spona. Ta se
odluka, dakako, odlino podudara s naom suvremenom opsesiv-
nom zabrinutou oneienjem i proienjem, s naom tendenci-
jom da ugroavanje osobne sigurnosti poistovjetimo s invazijom
TEKUA MODERNOST 109
stranih tijela, a neugroenu i neupitnu sigurnost s istoom. S
istom intenzivnom zabrinutou pazimo na ono to unosimo u ti-
jelo kroz usta ili nosnice kao i na strance koji se kradomice probija-
ju u susjedstvo tijela, pri emu su ta dva objekta nae brige smjete-
ni jedan uz drugoga u istom spoznajnom okviru. Oba bude istu e-
lju da to (ih) izbacimo iz svog (naeg) sistema.
Takve se elje stjeu, stapaju i zgunjavaju u politici etnikog
razdvajanja, a osobito u politici obrane od priljeva stranaca. Rije-
ima Georgesa Benka:
16
Postoje Drugi koji su jo vie Drugi od Drugih, stranci. Iskljuivati ljude kao
strance zato to vie nismo u stanju zamisliti Drugoga svjedoi o drutvenoj
patologiji.
Sasvim je mogue da to jest patologija, ali nije posrijedi patologija
uma koji uzalud nastoji silom podariti smisao svijetu bez stabilnog
i vjerodostojnog znaenja nego patologija javnog prostora koja re-
zultira patologijom politike: zamiranjem i nestajanjem umijea
dijaloga i pregovora, zamjenom angamana i uzajamnog obveziva-
nja tehnikama bijega i izostavljanja.
Ne razgovaraj s nepoznatima neko upozorenje koje su
zabrinuti roditelji davali svojoj pegulastoj djeci danas je strate-
ko pravilo ponaanja zrele normalnosti. Stvarnost onog ivota u
kojem su stranci onakvi ljudi s kojima se ne eli razgovarati to
pravilo preobliuje u mudro naelo. Tome itekako revno i radosno
pridonose vlade, nemone da zasijeku u korijene egzistencijalne
nesigurnosti i tjeskobe svojih podanika. Neka ujedinjena fronta
meu imigrantima, tim najcjelovitijim i najopipljivijim utjelovlje-
njem drugosti, nadaje se kao ona koja bi se najvie mogla pribli-
iti tome da raspren skup ustraenih i dezorijentiranih pojedinaca
skrpa u neto to neodreeno podsjea na nacionalnu zajednicu;
a to je jedan od nekolicine poslova koje ove nae dananje vlade
mogu obavljati i u obavljanje kojih se moemo osvjedoiti.
Heritage Park Georgea Hazeldona bio bi mjesto gdje bi, na
kraju krajeva, svi prolaznici mogli slobodno razgovarati jedni s
drugima. Mogli bi slobodno razgovarati budui da ba i ne bi imali
o emu osim izmjenjivanja rutinskih i poznatih fraza koje za
sobom ne povlae polemiku, ali ni obvezivanje. Sanjana istoa za-
jednice Heritage Parka mogla bi se postii samo po cijenu neanga-
iranja i prekinutih spona.
ZYGMUNT BAUMAN 110
Modernost kao povijest vremena
Kad sam bio dijete (a to se zbilo u drugom vremenu i drugom pro-
storu), bilo je uobiajeno uti kako se na pitanje: Koliko ima odav-
de do tamo? odgovara s: Otprilike sat hoda, moda malo manje,
ako prui korak. U vrijeme davnije i od moga djetinjstva, uobia-
jeniji odgovor bio bi, pretpostavljam: Ako sada krenete, bit ete
ondje oko podneva ili: Bolje smjesta krenite, elite li stii jo za
dana. I danas moete povremeno uti sline odgovore. Ali obino
e im prethoditi molba da se tonije izrazite: Idete li autom? Ili
mislite, koliko ima pjeice?
Daleko i dugo, ba kao blizu i uskoro, nekad su znaili
gotovo isto: samo koliko mnogo ili koliko malo truda treba ovjeku
da prijee odreenu udaljenost hodajui, orui ili anjui. Da ste
od ljudi traili da vam objasne to misle pod prostorom i vreme-
nom, mogue je da bi vam bili rekli da je prostor ono to moete
prijei u danom vremenu dok je vrijeme ono to vam treba da taj
prostor prijeete. No osim na uporno traenje, vjerojatno se ne bi
uope igrali definiranja. A zato i bi? Veinu stvari koje ine svako-
dnevni ivot razumijemo sasvim dobro dok nas ne pitaju da ih defi-
niramo; a ako nas ne pitaju, nee se niti pojaviti potreba da ih defini-
ramo. Nain na koji su ljudi shvaali ono to mi sada obino zovemo
prostorom i vremenom nije za njih bio samo zadovoljavajui
nego i tono onoliko precizan koliko im je to trebalo, sve dok se sam
miini pogon ljudi, volovi ili konji naprezao i postavljao
njihove granice. Jedan par ljudskih nogu razlikuje se, dodue, od
drugoga, ali zamjena jednog para drugim nee toliko promijeniti si-
tuaciju da bi trebalo posezati za drugim sredstvima osim kapaciteta
ljudskih miia.
U vrijeme grkih Olimpijada nitko nije razmiljao o rekordi-
ma staze ili cijele Olimpijade, a kamoli o njihovom ruenju. Trebalo
je doi do izuma i koritenja neeg to nije samo snaga ljudskih ili
ivotinjskih miia da takve ideje i odluka o pridavanju vanosti
razlikama izmeu kapaciteta ljudskih pojedinaca budu zaete i
potaknu praksu pa dakle, i da se pretpovijest vremena, to dugo
razdoblje prakse s uporitem u miinom pogonu, zavri i da povi-
jest vremena pone. Povijest vremena poela je s modernou. Da-
pae, modernost je bez obzira na sve ostalo, moda ak i vie od
svega ostaloga povijest vremena: modernost je doba kad vrijeme
ima povijest.
Ako u povijesnim knjigama potraimo zato su se prostor i
vrijeme, neko stopljeni u ovjekovom ivotnom trudu, razdvojili
i udaljili jedan od drugoga u ljudskoj misli i praksi, obino emo u
njima pronai plemenite prie o otkriima smionih vitezova razu-
TEKUA MODERNOST 111
ma neustraivih filozofa i hrabrih znanstvenika. Saznat emo
za astronome koji su mjerili udaljenosti i brzinu gibanja nebeskih
tijela, za Newtona koji je izraunao tone odnose izmeu ubrzanja
i udaljenosti koju prelazi fiziko tijelo i za njihov muan trud da
sve to izraze u brojkama tim najapstraktnijim i najobjektivnijim
od svih pojmljivih mjera; ili za Kanta koji je bio dovoljno impresi-
oniran njihovim postignuima da prostor i vrijeme predoi kao
dvije transcendentno odijeljene i uzajamno neovisne kategorije
ljudske spoznaje. A opet, koliko god opravdana bila pretenzija filo-
zofa da razmiljaju sub specie aeternitatis, uvijek je odsjeak bes-
kraja i vjenosti, njegov ogranien dio koji je trenutano u dosegu
ljudske prakse, taj koji namie epistemoloki temelj za filozofska
i znanstvena promiljanja te empirijsku grau koju se moe mijesiti
u bezvremene istine; to ogranienje, u stvari, odvaja velike mislioce
od onih koje povijest pamti kao smuene fantastiare, mitotvorce,
pjesnike i druge sanjare. Neto se, dakle, moralo dogoditi s djelo-
krugom i transportnim kapacitetom ovjekove prakse da su suvere-
nitet prostora i suverenitet vremena iznenada postali oiti filozofima.
To neto bilo je, imamo pravo nagaati, izgradnja prometala
koja su se mogla kretati bre nego to bi ljudske ili konjske noge
ikad mogle; prometala koja se, u izrazitoj opreci prema ljudima i
konjima, moglo stalno dodatno ubrzavati kako bi im za prelaenje
sve veih udaljenosti bilo potrebno sve manje i manje vremena.
Kad su se pojavila takva, ne-ljudska i ne-ivotinjska, prijevozna
sredstva, vrijeme potrebno za putovanje prestalo je biti svojstvo
udaljenosti i nefleksibilnog miinog pogona; postalo je atribut
naina putovanja. Vrijeme je postalo problem toga koje su sklo-
povlje ljudi mogli izmisliti, sagraditi, prisvojiti, koristiti i kontroli-
rati, a ne vie beznadno nerastezljivog miinog pogona ni notor-
no hirovitih i muiavih sila vjetra ili vode, ravnodunih prema
ovjekovoj manipulaciji; iz istog razloga, vrijeme je postalo faktor
neovisan o nepokretnom i nepromjenjivom obujmu kopnenih masa
ili mora. Vrijeme se razlikovalo od prostora jer ga se, za razliku od
prostora, moglo mijenjati i njime manipulirati; postalo je faktor
raskida, dinamian partner u braku vremena i prostora.
uvena je izreka Benjamina Franklina da je vrijeme novac; mo-
gao je to s punim pouzdanjem izjaviti kad je ve prije toga definirao
ovjeka kao ivotinju koja izrauje orue. Rezimirajui ono to
su Americi donijela ta dva stoljea koja ga dijele od Franklina, John
Fitzgerald Kennedy mogao je svojim sunarodnjacima 1961. savjeto-
vati da vrijeme moramo koristiti kao orue, a ne kao poivaljku.
Vrijeme je postalo novac u trenutku kad je postalo orue (ili oru-
je?) koje se prvenstveno koristi u trajnom nastojanju da se prevlada
otpor prostora: da se smanje udaljenosti, a daljina lii njenog
ZYGMUNT BAUMAN 112
znaenja prepreke, a kamoli ogranienja, ovjekovoj ambiciji. Na-
oruan tim orujem, ovjek je mogao pred sebe postaviti zadau
osvajanja prostora i najozbiljnije prionuti njenom ostvarenju.
Kraljevi su vjerojatno putovali udobnije od svojih panova, a
baruni ugodnije od svojih kmetova; ali, u naelu, nitko od njih nije
mogao putovati mnogo bre od onih drugih. U vrijeme miinog po-
gona, ljudi su bili slini; pojavom sklopovlja postaju razliiti. Te raz-
like (nasuprot onima koje proizlaze iz neslinosti ljudskih miia)
bile su ishodi ovjekovih postupaka prije nego to su mogle postati
uvjetima djelotvornosti tih postupaka i prije nego to ih se moglo is-
koristiti za stvaranje novih, dubljih i sve nespornijih razlika. Kako
je dola para i motori s unutarnjim sagorijevanjem, tako je kraju
dola i jednakost zasnovana na miinom pogonu. Neki ljudi sada
su mogli stii tamo gdje su htjeli daleko prije svih ostalih; mogli su,
takoer, pobjei potjeri, ne dati da ih se dostigne, uspori ili zausta-
vi. Onaj tko je bre putovao, mogao je zauzeti vie teritorija a
kad ga je zauzeo, mogao ga je kontrolirati, kartografirati i nadzirati
i ne dati konkurentima ni blizu, a nezvanima zabraniti pristup.
Poetak modernoga doba moemo povezati s raznim aspekti-
ma promjenjivih ljudskih praksi, ali emancipacija vremena od pro-
stora, podinjavanje vremena ovjekovoj inventivnosti i tehnikim
sposobnostima pa, dakle, i njegovo suprotstavljanje prostoru kao
instrumentu osvajanja prostora i stjecanja zemlje, nije nita gori
trenutak za poetak odbrojavanja od neke druge polazne toke.
Modernost je roena pod zvijezdama ubrzanja i osvajanja zemlje,
a te zvijezde tvore sazvijee koje sadri sve informacije o njenom
karakteru, ponaanju i usudu. Potreban je samo kolovani socio-
log, a ne matoviti astrolog, da ih iita.
Otad nadalje, odnos izmeu vremena i prostora nee vie biti
unaprijed odreen i stagnirajui ve procesualan, promjenjiv i di-
namian. Osvajanje prostora otad je znailo bre strojeve. Ubrza-
no kretanje znailo je vei prostor, a ubrzanje pokreta bilo je jedino
sredstvo za poveanje prostora. U toj jurnjavi, sve se vrtjelo oko
prostornog irenja, pri emu je prostor bio ulog; prostor je bio
vrijednost, vrijeme je bilo orue. Da bi se maksimirala vrijednost,
trebalo je naotriti instrumente: velik dio instrumentalne racional-
nosti koja je, kako je naznaio Max Weber, bila operativno naelo
moderne civilizacije, fokusirao se na kreiranje naina za bre obav-
ljanje zadataka, istodobno ukidajui neproduktivno, besposleno,
prazno i, na taj nain, protraeno vrijeme; ili, da istu stvar kaemo
iz aspekta uinaka a ne sredstava djelovanja, fokusirao se na gue
ispunjavanje prostora predmetima i poveanje prostora koji bi se
mogao gue popuniti u nekom danom vremenu. Na pragu moder-
nog osvajanja prostora Descartes je, pogleda uprtog u budunost,
TEKUA MODERNOST 113
poistovjetio postojanje s prostornou i definirao sve to tvarno
postoji kao res extensa. (Kako je duhovito napisao Rob Shields,
Descartesov uveni cogito mogao bi se, a da mu znaenje ostane
isto, parafrazirati kao zauzimam prostor, dakle, jesam.)
17
U vri-
jeme kad se to osvajanje ispuhalo i primaklo kraju, Michel de Cer-
teau je pogleda uprtog u prolost ustvrdio da se vlast sastoji
od teritorija i granica. (Kako je Tim Crosswell nedavno rezimirao
de Certeauovo gledite, oruja jakih su... klasifikacija, opis i podje-
la. Jaki ovise o izvjesnosti kartografiranja;
18
primijetite da su sva
nabrojena oruja operacije koje se vre na prostoru.) Moglo bi se
rei da je razlika izmeu jakih i slabih razlika izmeu teritorija
uoblienog u prikaz na karti dobro uvanog i strogo nadziranog
i teritorija otvorenog za upletanje, revidiranje granica i prekra-
janje karata. Bar je tako bilo i ostalo dobar dio moderne povijesti.
Od teke do lake modernosti
Taj dio povijesti koji se sada primie kraju moglo bi se, u nedostat-
ku boljeg imena, nazvati dobom hardvera ili tekom modernosti
tipom modernosti opsjednutom golemou, u kojem je vrijedilo
to vee to bolje, u kojem je veliina mo, koliina uspjeh. Bila
je to epoha hardvera: tekih i sve glomaznijih strojeva, sve duih
tvornikih zidova koji su opasali sve ire tvornike hale i progutali
sve brojnije tvornike ekipe, epoha omanih lokomotiva i divovskih
prekooceanskih brodova. Osvojiti prostor bio je vrhovni cilj
ugrabiti ga koliko god ovjek moe, ne putati ga i obiljeiti ga svu-
da uokolo opipljivim oznakama vlasnitva i tablama s natpisom
Privatni posjed pristup zabranjen. Teritorij je bio jedna od naj-
eih modernih opsesija, njegovo stjecanje jedan od najkompul-
zivnijih modernih poriva dok je uvanje granica visoko kotiralo
kao jedna od najrasprostranjenijih, najilavijih i nesmiljeno rastu-
ih modernih ovisnosti.
Teka modernost bila je doba osvajanja teritorija. Bogatstvo
i mo bili su vrsto usaeni ili pohranjeni duboko u zemlji gole-
mi, glomazni i nepomini poput leita eljezne rudae i naslaga
ugljena. Carstva su se irila s namjerom da ispune svaki kutak svi-
jeta: granice njihovom irenju postavljala su samo druga, jednako
jaka ili nadmona carstva. Sve to je lealo izmeu predstraa kon-
kurentskih carstava doivljavalo se kao mjesto bez gospodara, ni-
ija zemlja pa, dakle, i prazan prostor a prazan prostor bio je po-
ticaj na djelovanje i sramota za lijenine. (Popularna znanost tog
doba savreno je uhvatila njegovo raspoloenje kad je obavijestila
ZYGMUNT BAUMAN 114
laike da priroda ne podnosi praznine.) Jo odbojnija i nepodno-
ljivija bila je pomisao na bijele mrlje svijeta: otoke i otoja za koje
dosad nismo uli i ije oblike jo nemamo ni u skicama, kopnene
mase koje ekaju da ih otkrijemo i naselimo, unutranjosti kontine-
nata u koje ljudska noga nije kroila i koje stoje neprisvojene, ne-
brojena srca tame koja vape za svjetlom. Neustraivi istraivai
bili su junaci novih, modernih verzija mornarskih pria Waltera
Benjamina, djetinjih snova i nostalgije odraslih; oduevljeno su ih
ispraali na odlasku i zasipali poastima na povratku, ekspedicija
za ekspedicijom lutala je praumom, savanom ili vjenim ledom u
potrazi za planinskim lancem, jezerom ili visoravni koji jo nisu
ucrtani u karte. I moderni je raj, poput Shangri-La Jamesa Hiltona,
bio tamo negdje, na jo neotkrivenom mjestu, skriven i nepri-
stupaan, negdje iza planinskih masa ili smrtonosnih pustinja koji-
ma se ne moe proi niti je itko jo njima proao, na kraju puta koji
tek treba utrti. Pustolovina i srea, bogatstvo i mo bili su geograf-
ski pojmovi ili zemljini posjedi vezani za svoje mjesto, ne-
pomini, neprenosivi. A sve to nije moglo bez nepropusnih zidova,
gusto posijanih i neprobojnih kontrolnih toaka, uvijek budnih
graniara i tajnosti lokacija. (Jedna od najbolje uvanih tajni Drugog
svjetskog rata, amerika zrana baza iz koje e 1942. biti pokrenut
ubojit zrani napad na Tokio, imala je nadimak Shangri-La.)
Bogatstvo i mo koji ovise o veliini i kvaliteti hardvera obino
su tromi, glomazni i ne daju se tako lako preseliti. Oboje su otje-
lovljeni i fiksirani, povezani elikom i betonom, a prosuuje ih se
po njihovoj veliini i teini. Rastu tako to proiruju mjesto koje
zauzimaju, a zatieni su time to tite to mjesto: ono im je istodob-
no rasadnik, utvrda i zatvor. Daniel Bell opisao je jedan od najmo-
nijih takvih rasadnika/utvrda/zatvora, jedan od onih kojima se naj-
vie zavidjelo i koje se najvie oponaalo: Willow Run, tvornicu
General Motorsa u Michiganu.
19
Tvornica se prostirala na parceli
veliine tisuu puta etiristo metara. Sva potrebna graa za proiz-
vodnju automobila bila je okupljena pod jednim divovskim kro-
vom, u jednom jedinom udovinom kavezu. I logika moi i logika
kontrole zasnivale su se na strogom razdvajanju unutarnjeg od
vanjskog i budnoj obrani granice izmeu to dvoje. Obje logike
stopljene u jednu bile su utjelovljene u logici veliine, organizirane
oko jednog pravila: vee znai efikasnije. U tekoj verziji moderno-
sti, napredak je znaio stalno rastuu veliinu i prostorno irenje.
Rutinizacija vremena bila je ona koja je mjesto odravala cje-
lovitim, kompaktnim i podvrgnutim homogenoj logici. (Nazvavi
takvo vrijeme metrikim, Bell je prizvao glavno orue rutinizacije.)
U osvajanju prostora vrijeme je moralo biti gipko i savitljivo,
a iznad svega moralo je imati sposobnost stiskanja zbog poveanog
TEKUA MODERNOST 115
kapaciteta za prodiranje prostora svake vremenske jedinice:
obii svijet u osamdeset dana bio je zamaman san, ali obii ga u
osam dana bilo je neizmjerno privlanije. Letovi, najprije preko La
Manchea, a zatim i preko Atlantika, bili su prekretnice kojima se
mjerio napredak. No, kad je u pitanju bilo utvrivanje osvojenog
prostora, njegovo kroenje, naseljavanje i pripitomljavanje, bilo je
potrebno kruto, jednoobrazno i nesavitljivo vrijeme: onakvo vrijeme
kakvo se moglo izrezati na krike jednake debljine koje se daju
poredati u jednoline i nepromjenjive sljedove. Prostor se istinski
posjedovalo kad ga se kontroliralo a kontrola je prije svega zna-
ila kroenje vremena, neutraliziranje njegove unutarnje dinami-
ke: ukratko, jednoobraznost i koordinaciju vremena. Bilo je divno
i uzbudljivo doi do izvora Nila prije ostalih istraivaa, ali vlak
koji dolazi prije voznog reda ili automobilski dijelovi koji prije reda
stiu na tekuu vrpcu bili su najstranije more teke modernosti.
Rutinizirano vrijeme udruilo je snage s visokim zidovima od
opeke s bodljikavom icom ili zdrobljenim staklom na vrhu i pomno
uvanim kapijama u zatiti mjesta od uljeza; a ni onima unutra nije
doputalo da ga po volji napuste. Fordistika tvornica, taj model
isplanirane racionalnosti za kojim se najvie eznulo i koji se odu-
evljeno slijedilo u vremenima teke modernosti, bila je mjesto ne-
posrednog susretanja, ali i brani zavjet tipa dok nas smrt ne ras-
tavi izmeu kapitala i radnitva. Brak je bio iz interesa ili iz nude,
rijetko kad uope iz ljubavi ali trebao je trajati zauvijek (to
god je to moglo znaiti u kategorijama ivota pojedinca) i doista,
najee je tako i bilo. Brak je bio, u osnovi, monogaman i to za
oba partnera. Razvod nije dolazio u obzir. U dobru i zlu, brani
drugovi morali su ostati jedan s drugim; bez onoga drugoga nijed-
no od njih dvoje nije moglo preivjeti.
Rutinizirano vrijeme vezivalo je rad za vrsto tlo dok su ma-
sivnost tvornikih zgrada, teina strojeva i, posljednje ali jednako
vano, trajno vezan rad privezivali kapital. Ni kapital ni rad nisu
imali elju za kretanjem niti su se kretali. Poput svih ostalih bra-
kova koji nisu imali sigurnosni ventil u obliku bezbolnog razvoda,
pria o kohabitaciji bila je puna buke i bijesa, krcata nasilnim pro-
valama neprijateljstva i obiljeena unekoliko manje dramatinim,
ali zato nesmiljenijim i upornijim, svakodnevnim, rovovskim ratom.
No ni u kom trenutku nisu plebejci pomiljali na odlazak iz grada;
jednako neslobodni u tom smislu bili su i patriciji. Nije im trebala
govornika vjetina Menenija Agripe da ih zadri na njihovom mje-
stu. Sama estina i trajnost sukoba bili su ivi dokazi zajednitva
usuda. Zamrznuto vrijeme tvornike rutine, zajedno s opekom i
bukom tvornikih zidova, imobiliziralo je kapital jednako djelo-
tvorno kao to je vezivalo radnike koje je zapoljavao. No sve se
ZYGMUNT BAUMAN 116
promijenilo dolaskom softverskog kapitalizma i lake modernosti.
Kako se o tome jezgrovito izrazio Daniel Cohen, ekonomist sa Sor-
bonne: Onaj tko pone karijeru u Microsoftu nema blage veze
gdje e ona zavriti. Onaj tko je karijeru poinjao u Fordu ili Re-
naultu, mogao je biti skoro sto posto siguran da e je na istom mje-
stu i zavriti.
20
Nisam siguran je li u oba sluaja koja spominje Cohen upotre-
ba izraza karijera legitimna. Kad ujemo rije karijera, pomisli-
mo na utvrenu putanju, na neto poput izbora u zvanje na ame-
rikim sveuilitima, s njegovim slijedom unaprijed zacrtanih faza
i umjereno jasnim uvjetima prijave i pravilima prijema. Razvoj
karijere obino oblikuje koordinirani pritisak prostora i vremena.
Ono to se dogaa zaposlenicima Microsofta ili njegovim bezbroj-
nim promatraima i imitatorima gdje uprave vode rauna samo
o labavijim organizacijskim oblicima koji lake plivaju sa strujom
i gdje se organizacija posla sve vie doivljava kao trajno nedovren,
neprestan pokuaj da se stvori otok nadmone prilagodljivosti u
svijetu koji se doivljava kao viestruk, sloen i strelovito brz i,
stoga, dvosmislen, nejasan ili plastian
21
ne podupire traj-
ne tvorevine, a osobito tvorevine s ugraenim vijekom trajanja raz-
mjernim uobiajenoj duini radnog vijeka. U takvim uvjetima, ideja
o karijeri ini se nebuloznom i posve deplasiranom.
No to je samo poigravanje terminima. Upotrijebio ih on isprav-
no ili pogreno, najvanije je da Cohen svojom usporedbom nepo-
greivo pogaa bit prijelomne promjene u modernoj povijesti vre-
mena i aludira na utjecaj koji poinje imati na ovjekovo egzisten-
cijalno stanje. A promjena o kojoj je rije novonastala je nevanost
prostora, zamaskirana kao ponitenje vremena. U softverskom
svemiru gdje se putuje brzinom svjetlosti, prostor se, doslovno,
moe prijei u tren oka; dokinuta je razlika izmeu tamo dale-
ko i tu blizu. Prostor vie ne odreuje granice djelovanja i njego-
vih uinaka i nije previe, ili uope, bitan. Vojni strunjaci rekli bi
da je izgubio svoju strateku vrijednost.
Sve vrijednosti, kako je primijetio Georg Simmel, imaju svoju
vrijednost utoliko to ih se stjee samo odricanjem od drugih vri-
jednosti; a smatramo da imaju vrijednost jer su zaobilazni put
do stjecanja odreenih stvari. Premda ne koristi te rijei, Simmel
nam ovdje govori o vrijednosnom fetiizmu: stvari, pisao je Sim-
mel, vrijede tono onoliko koliko kotaju; a po svoj prilici, ta
okolnost, kad se smisao izokrene, znai da kotaju onoliko koliko
vrijede. Vrijednosti imaju vrijednost upravo zbog prepreka koje
treba savladati na putu do njihovog stjecanja, zbog napetosti bor-
be za njih.
22
Ako ne treba gubiti vrijeme ni odricati ga se rtvo-
vati ga da bi se stiglo i do najudaljenijih mjesta, mjesta su, u
TEKUA MODERNOST 117
simmelovskom smislu rijei, liena vrijednosti. im udaljenosti
moemo premostiti (i stoga djelovati i utjecati na bitno udaljene
dijelove prostora) brzinom elektronskih signala, sve reference na
vrijeme ine se, kako bi rekao Jacques Derrida, sous rature. Tre-
nutanost se naoko odnosi na vrlo brzo kretanje i vrlo kratko vrije-
me, ali ona zapravo oznaava nepostojanje vremena kao faktora
dogaaja i, samim time, kao elementa u izraunavanju vrijednosti.
Vrijeme vie nije zaobilazni put do stjecanja pa tako vie ni ne
daje vrijednost prostoru. Softversko vrijeme, praktiki trenutano,
nagovijeta devalvaciju prostora.
U doba hardvera, teke modernosti, koje je po Maxu Weberu
bilo i doba instrumentalne racionalnosti, vrijeme je bilo sredstvo
kojim je trebalo mudro raspolagati i ekonomizirati ga kako bi se
dobici od vrijednosti, a ti dobici bili su prostor, mogli maksimalno
uveati; u doba softvera, lake modernosti, djelotvornost vremena
kao sredstva stjecanja vrijednosti obino se pribliava beskona-
nosti, s paradoksalnim uinkom niveliranja (ili prije, sniavanja)
vrijednosti svih jedinica u polju potencijalnih ciljeva. Upitnik vie
ne stoji iza sredstava, pomaknuo se iza ciljeva. Primijenimo li re-
eno na odnos vremena i prostora, to znai da nijedan dio prostora,
budui da se do svih njegovih dijelova moe doi u istom vremen-
skom rasponu (to jest, uas), nije povlaten, nijedan nema po-
sebnu vrijednost. Ako se do svih dijelova prostora moe doi u
svakom trenutku, onda ne trebamo ni do jednoga doi u nekom
posebnom trenutku niti trebamo brinuti hoemo li osigurati pravo
pristupa bilo kojem od njih. Znate li da neko mjesto moete posje-
titi kad god elite, nema potrebe da ga posjeujete esto niti da
troite na putnu kartu neogranienog trajanja. Jo manje ima raz-
loga snositi troak neprestanog nadzora i uprave, napornog i ris-
kantnog poljoprivrednog gospodarstva i obraivanja imanja do
kojih se lako stie i od kojih se jednako lako odustaje kad se promi-
jene interesi i tematske relevantnosti.
Zavodljiva lakoa postojanja
Osim to je nesupstancijalno i trenutano, vrijeme softverskog svi-
jeta je i nelogino. Trenutanost znai neposredno ispunjenje na
licu mjesta ali i momentalno iscrpljenje i slabljenje interesa.
Vremenski razmak koji razdvaja kraj od poetka smanjuje se ili
potpuno nestaje; te dvije predodbe, koje su nekad sluile da se
razdijeli protjecanje vremena pa, dakle, i da se izrauna njegova
proigrana vrijednost, izgubile su mnogo od svog znaenja, koje
ZYGMUNT BAUMAN 118
je kao i sva znaenja nastalo iz otrine njihove opreke. Postoje
samo trenuci toke bez dimenzija. Ali, je li takvo vrijeme, vrije-
me s morfologijom zbira trenutaka, jo uvijek ono vrijeme na kakvo
smo navikli? Izraz trenutak vremena ini se, bar u nekim bitnim
aspektima, kao oksimoron. Moda je vrijeme, poto je ubilo prostor
kao vrijednost, poinilo samoubojstvo? Nije li prostor bio tek prva
rtva u mahnitom jurcanju vremena prema samoponitenju?
Ono to smo ovdje opisali je, naravno, rubno stanje u povijesti
vremena to je, izgleda, u njenoj sadanjoj fazi, krajnja tenden-
cija te povijesti. Premda je vrijeme potrebno da se doe do prostor-
nog odredita svedeno gotovo na nulu, ono nije jo do kraja stiglo
do te nule. I najnaprednija tehnologija, naoruana sve snanijim
procesorima, i dalje mora prijei odreeni put da bi dosegla istin-
sku trenutanost. Niti je prostor, to bi iz toga logino proizlazilo,
istinski i do kraja postao irelevantan niti je dosegnuta besteinska,
beskrajna nestalnost i savitljivost ljudskog djelovanja. Ali opisano
stanje uistinu je razvojni obzor lake modernosti. A to je vanije,
to stanje je ideal kojem-uvijek-treba-teiti premda (ili je to zato
to?) ga se nikad-ne-moe-do-kraja-ostvariti, ideal njegovih glavnih
operatora, onaj koji utjelovljen u novu normu proima i zasiuje
svaki organ, tkivo i stanicu drutvenog tijela. Milan Kundera prika-
zao je nepodnoljivu lakou postojanja kao arite tragedije mo-
dernog ivota. Lakou i brzinu (zajedno!) ponudio je Italo Calvino,
izumitelj onih potpuno slobodnih likova (do kraja slobodnih, za-
hvaljujui tome to ostaju neuhvatljivi, izmiu svakoj stupici, vini
su izbjegavanju, nemogue ih se dokopati) baruna koji skae sa
stabla na stablo i bestjelesnog viteza kao najpotpunije, krajnje in-
karnacije vjene emancipacijske funkcije umjetnike knjievnosti.
Prije vie od trideset godina (u svom klasiku Bureaucratic
Phenomenon, [Fenomen birokracije]) Michel Crozier poistovjetio
je dominaciju (u svim njenim varijantama) s bliskosti s izvorima
nesigurnosti. Njegova presuda jo stoji: vladaju ljudi koji svoje dje-
lovanje uspijevaju odrati nevezanim, izvan norme i, stoga, nepred-
vidljivim, a normativno reguliraju (rutiniziraju i time ga pretvaraju
u monotono, repetitivno i predvidivo) djelovanje svojih protagoni-
sta. Ljudi ije ruke nisu vezane vladaju ljudima vezanih ruku; slo-
boda prvih glavni je uzrok neslobode drugih dok je nesloboda
drugih temeljno znaenje slobode prvih.
Nita se u tom pogledu nije promijenilo prijelazom s teke na
laku modernost. Ali, okvir se ispunio novim sadrajem; preciznije,
stremljenje bliskosti s izvorom nesigurnosti suzilo se i fokusiralo
na jedan cilj na trenutanost. Danas vladaju ljudi koji se bre
kreu i djeluju, koji se najvie priblie momentalnosti kretanja. A
vladaju ljudima koji se ne mogu jednako brzo kretati, a to je jo
TEKUA MODERNOST 119
upadljivije, kategorijom ljudi koji uope ne mogu otii sa svog
mjesta kad im se prohtije. Vladavina se sastoji od sposobnosti da
se pobjegne, da se iskljui, da se bude drugdje i od prava da se
odluuje o brzini kojom se sve to radi dok se, istodobno, ljude u
podlonikom poloaju liava sposobnosti da zaustave, ogranie
ili uspore njihove korake. Suvremena bitka za dominaciju vodi se
izmeu snaga naoruanih, s jedne strane, ubrzanjem, a s druge,
odgaanjem.
Diferencijalna dostupnost trenutanosti presudna je meu
dananjim verzijama vjenog i neunitivog temelja drutvene po-
djele u svim oblicima koje je mijenjala kroz povijest: diferencijalna
dostupnost nepredvidivosti pa, stoga, i slobode. U svijetu nastanje-
nom kmetovima koji se vuku po majici Zemlji, skakanje sa stabla
na stablo bilo je za barune potpuno bezopasan recept za slobodu.
Upravo lakoa s kojom se dananji baruni ponaaju na nain srodan
skakanju sa stabla na stablo dri nasljednike kmetova na jednom
mjestu i upravo prisilna nepokretnost tih nasljednika, njihova ogra-
nienost na zemlju omoguuje barunima da i dalje skau. Koliko
god duboka i deprimantna bila bijeda kmetova, nema nikoga na
vidiku protiv koga bi se bunili, a i da su se pobunili, ne bi bili dostigli
strelovito brze mete svoje pobune. Teka modernost drala je ka-
pital i rad u eljeznom kavezu iz kojeg ni jedan od njih nije mogao
pobjei.
Laka modernost pustila je jednog partnera iz kaveza. vrsta
modernost bila je doba uzajamnog angamana. Fluidna moder-
nost je epoha neangairanja, neuhvatljivosti, lakog bijega i bezna-
dne potjere. U tekuoj modernosti vladaju najneuhvatljiviji, oni
koji se slobodno mogu nenajavljeno kretati.
Karl Polanyi (u The Great Transformation: The Political and
Economic Origin of our Time [Velika preobrazba: politiki i eko-
nomski izvori naeg vremena], objavljeno 1944.) proglasio je tret-
man rada kao robe fikcijom i pokazao posljedice drutvenog ure-
enja zasnovanog na toj fikciji. Rad, istaknuo je Polanyi, ne moe
biti roba (bar ne roba poput ostalih roba) budui da se ne moe
prodati ili kupiti odvojeno od onih koji ga obavljaju. Rad o kojem
je Polanyi pisao doista je bio utjelovljeni rad: rad koji se nije moglo
seliti naokolo, a da se ne seli i same radnike. Ljudski rad moglo se
zaposliti i uzeti u slubu samo zajedno s cjelokupnim radnikim
tijelima, a inercija uposlenih tijela odreivala je granice slobode
poslodavaca. Kako bi se rad nadziralo i usmjeravalo u skladu s
planom, trebalo je upravljati samim radnicima i nadzirati ih; kako
bi se kontroliralo radni proces, moralo se pod kontrolom imati rad-
nike. Taj uvjet suelio je kapital i rad i drao ih zajedno, i u dobru
i u zlu. Njegova posljedica bili su mnogi sukobi, ali i poprilino
ZYGMUNT BAUMAN 120
mnogo uzajamne susretljivosti: gorke optube, ogorena borba i,
sve u svemu, ne previe ljubavi, ali i golema domiljatost u kreiranju
umjereno zadovoljavajuih ili samo podnoljivih pravila kohabita-
cije. I revolucije i socijalna drava bili su nepredvien ali neizbjean
ishod stanja koje je iskljuivalo neukljuenost kao izvedivu i odr-
ivu opciju.
Sada proivljavamo jo jednu veliku preobrazbu, a jedan od
njenih najistaknutijih vidova je fenomen upravo suprotan stanju
koje je Polanyi uzimao zdravo za gotovo: obestjelovljenje onog
tipa ljudskog rada koji slui kao glavni izvor prehrane, ili panjak,
suvremenog kapitala. Nije vie potrebna omana, nezgrapna i ne-
spretna mainerija za nadzor i dril panopticonskog tipa. Rad je
puten iz Panopticona, ali, to je najvanije, kapital se otarasio
iritantnog tereta i golemih trokova upravljanja radom; rijeio se
zadae koja ga je vezivala uz vrsto tlo i prisiljavala na izravni an-
gaman s iniocima koje je iskoritavao u svrhu samoreprodukcije
i samouveanja.
Obestjelovljeni rad softverskog doba vie ne vezuje kapital za
jedno mjesto: on omoguava kapitalu da bude eksteritorijalan, ne-
postojan i prevrtljiv. Obestjelovljenje rada nagovijeta besteinsko
stanje kapitala. Njihova uzajamna ovisnost prekinuta je jednostra-
no; dok je sposobnost za rad i dalje nepotpuna i neostvariva ako je
se prepusti samoj sebi, a njeno ostvarenje ovisi o prisutnosti kapita-
la, obratno vie ne vrijedi. Kapital putuje pun nade, raunajui na
kratke profitabilne pustolovine te duboko uvjeren kako takvih pu-
stolovina nee ponestati, kao ni partnera s kojima ih moe podije-
liti. Kapital moe putovati brzo i s malo prtljage, a njegova neop-
tereenost i pokretnost pretvorili su se u vrhovni izvor nesigurnosti
za sve ostale. A to u dananje vrijeme postaje temelj dominacije i
glavni faktor drutvenih podjela.
Glomaznost i veliina pretvaraju se iz prednosti u optereenja.
Za kapitaliste koji bi radije razmijenili masivne uredske zgrade za
kabine u balonu na vrui zrak, sposobnost odravanja u zraku naj-
profitabilnija je i najdraa od svih prednosti; a u zraku se najbolje
moe odrati tako da se preko ruba baci beziznimno svaki teret
koji nije ivotno vaan, a lanove posade koji nisu prijeko potrebni
ostavi na zemlji. Jedna od najglomaznijih stavki balasta kojeg se
treba rijeiti je tegobna zadaa upravljanja i nadzora nad velikim
osobljem zadaa koja ima iritantnu tendenciju da neprestano
raste i postaje sve teom dodavanjem stalno novih slojeva obveza
i dunosti. Ako se upravljaka znanost tekog kapitalizma foku-
sirala na zadravanje radne snage u tvornici, na to da je prisili ili
podmiti da ostane za radnim mjestom i ispravno radi, umijee up-
ravljanja u doba lakog kapitalizma zaokupljeno je time kako pustiti
TEKUA MODERNOST 121
ljudske resurse van i, to je jo bolje, kako ih prisiliti da odu. Um-
jesto trajnih angamana, imamo kratke susrete. Nitko ne podie
cijeli nasad radi soka od jednog limuna.
Vrhovna taktika umijea upravljanja postala je menaderski
ekvivalent liposukcije: rezanje, kresanje, postupno gaenje, zatva-
ranje ili prodaja nekih jedinica zato to nisu dovoljno uspjene, ne-
kih drugih zato to ih je jeftinije pustiti da se same bore za opstanak
nego se laati napornog, vremenski zahtjevnog, upravljakog nad-
zora, to su glavni naini primjene tog novog umijea.
Neki promatrai napreac su zakljuili da se vee vie ne
smatra djelotvornijim. No u tako uopenom obliku, taj zakljuak
nije ispravan. Opsesija kresanjem je, kako to biva, neodvojiva na-
dopuna manije spajanja. Poznato je da najbolji igrai u poslu dogo-
varaju ili provode spajanja kako bi dobili iri prostor za operacije
kresanja, a da je radikalno isisavanje imovine poduzea do ko-
sti, iroko prihvaeno kao vitalni preduvjet uspjeha planova o spa-
janju. Spajanje i kresanje ne stoje u nesporazumu: ba naprotiv,
oni jedno drugoga uvjetuju, podupiru i jaaju. To je samo naizgled
paradoks; tobonja proturjenost nestaje im uzmemo u obzir
novo i usavreno tumaenje naela Michela Croziera. Upravo je
spoj strategije spajanja i strategije kresanja ono to kapitalu i
financijskoj moi daje prostor za kretanje, i to brzo kretanje, pa
djelokrug njihova putovanja postaje sve globalniji dok u isto vri-
jeme liavaju rad njegove moi pregovaranja i opstruiranja, imobi-
liziraju ga i jo vre mu vezuju ruke.
Spajanje nagovijeta veu slobodu djelovanja za vitak, slobod-
no lebdei kapital houdinijevskog tipa koji je u glavna sredstva
svoje dominacije prometnuo izbjegavanje i bijeg te zamjenu trajnih
obveza kratkoronim dogovorima i prolaznim susretima, drei
mogunost ina nestajanja stalno otvorenom. Kapital stjee vie
prostora za manevriranje vie sklonita za skrivanje, veu matri-
cu moguih permutacija, iri asortiman raspoloivih avatara pa,
dakle, i veu snagu da radnike koje koristi dri potpuno u ahu, a
tu je i njegova parna sposobnost da opere ruke od razornih poslje-
dica uzastopnih krugova kresanja; to je suvremeno lice dominacije
nad onima koji su ve pogoeni i onima koji se boje da su u redu
za budue udarce. Kako je Amerika udruga menadera saznala iz
studije koju je naruila: Moral i motivacija radnika izrazito su
opali uslijed raznih pritisaka kad su krenula otputanja. Preostali
radnici nisu likovali nad otputenima kao nad konkurencijom koje
su se rijeili nego su ekali idui zamah sjekire.
23
Konkurencija za opstanak nije, naravno, samo usud radnika
ili, openitije, onih koji izvlae deblji kraj u promijenjenom od-
nosu vremena i prostora. Ona od vrha do dna proima drutvo lake
ZYGMUNT BAUMAN 122
modernosti, opsjednuto dijetom i tesanjem linije. Menaderi moraju
skresati broj zaposlenih u poduzeima koja imaju potrebu za rad-
nicima ele li ostati ivi; najvii direktori moraju skresati osoblje
svojih menaderskih ureda ele li zaraditi priznanje od burze, dobi-
ti glasove dioniara i osigurati pravo na otpremninu kad sadanji
krug difamacija doe kraju. Kad ga se pokrene, trend tesanja li-
nije dobije vlastiti zamah. Ta tendencija poinje raditi na vlastiti
pogon i sama sebe ubrzavati, a (poput perfekcionistikog poslovnog
ovjeka Maxa Webera kojem vie nisu trebale Calvinove stroge
opomene da se pokaje kako bi nastavio ivjeti) izvorni motiv po-
veanje djelotvornosti postaje sve manje vaan; strah da ete iz-
gubiti u igri konkurencije, da e vas netko preuzeti, pretei ili sas-
vim izgurati iz posla posve je dovoljan da se igra spajanja/kresanja
nastavi. Ta igra sve vie postaje sama sebi svrhom i nagradom; ili,
prije, igri vie ne treba svrha ako je ostanak u igri njena jedina
nagrada.
Instantno ivljenje
Richard Sennett dosta je godina pratio skupove svjetskih monika
koji se svake godine odravaju u Davosu. Novac i vrijeme potroeni
na putovanja u Davos obilno su se isplatili; Sennettove eskapade
donijele su prilian broj zapanjujuih i okantnih uvida u motive i
karakterne crte koje dre u pokretu dananje glavne igrae global-
ne igre. Sudei po njegovom izvjetaju,
24
na Sennetta su poseban
dojam ostavili osobnost, nastup i javno obrazloeno ivotno uvjere-
nje Billa Gatesa. Gates se, kae Sennett, doima lienim opsesije da
se dri za stvari. Njegovi proizvodi mahnitom se brzinom pojavljuju
i jednako brzo nestaju dok je Rockefeller htio na dugi rok posjedo-
vati naftne buotine, zgrade, strojeve ili eljeznice. Gates je nekoli-
ko puta ponovio da mu je drae pozicionirati se u mrei moguno-
sti nego se paralizirati u samo jednom poslu. Sennetta je, po sve-
mu sudei, najvie dojmila Gatesova besramna, neuvijena ak i
hvalisava spremnost da uniti ono to je stvorio, ako tako trai
ovaj trenutak. Gates mu se uinio kao igra koji cvate usred pore-
meaja. Pazio je da se ni uz to ne vee (a osobito ne emotivno) ni
da se bilo emu trajno obvee, ukljuujui njegove vlastite tvorevi-
ne. Nije se bojao da e pogreno skrenuti jer ionako ni iza jednog
skretanja ne bi dugo iao istim smjerom te jer mu je na raspolaga-
nju stalno i nadohvat ruke stajala mogunost da se okrene ili udari
novim putem. Moemo rei da se, osim sve ireg opsega dostupnih
mogunosti, nita drugo nije nakupljalo ni narastalo du Gatesovog
TEKUA MODERNOST 123
ivotnog kolosijeka; kako se lokomotiva koji metar pomaknula,
tako bi poela demontaa tranica, otiske stopala otpuhao bi vjetar,
stvari su se odbacivale jednako brzo kao to su se izraivale i
domalo zaboravljale.
Anthony Flew citira jednog od likova koje je utjelovio Woody
Allen: Ne elim biti besmrtan po svojim filmovima nego po tome
to neu umrijeti.
25
Ali, znaenje besmrtnosti izvedenica je iz osjea-
ja koji se pripisuje neporecivo smrtnom ivotu; to to nam je drae
ne umrijeti nije toliko izbor drugog oblika besmrtnosti (alternati-
ve besmrtnosti po svojim filmovima) koliko objava nehaja prema
vjenom trajanju i favoriziranje carpe diema. Ravnodunost prema
trajanju preobraava besmrtnost iz ideje u doivljaj i pretvara je u
objekt momentalne potronje: trenutak postaje besmrtnim doivlja-
jem po nainu na koji ga proivimo. Ako beskraj preivi tu pre-
tvorbu, preivjet e samo kao mjera dubine ili jaine Erlebnisa. Na
mjesto koje je u snovima nekad zauzimalo beskrajno trajanje uv-
lai se bezgraninost moguih dojmova i osjeaja. Trenutanost (s
njenim ponitenjem otpora prostora i potekuenjem materijalnosti
predmeta) daje svakom trenutku privid beskrajne prostranosti; a
beskrajna prostranost znai da nema granica onome to se d
iscijediti iz nekog trenutka koliko god on bio kratak i prolazan.
Dugi rok je, premda se po navici jo na njega referiramo,
uplja ljutura bez ikakva znaenja; ako je beskraj, poput vreme-
na, trenutaan, ako ga treba na licu mjesta upotrijebiti i odmah
zatim ga se rijeiti, onda vie vremena ne moe mnogo pridodati
onome to je trenutak ve ponudio. Nema bogzna kakve koristi od
dugoronih razmatranja. Ako je vrsta modernost postulirala
vjeno trajanje kao glavni motiv i naelo djelovanja, u fluidnoj
modernosti za vjeno trajanje nije rezervirana nikakva funkcija.
Kratak rok zamijenio je dugi rok i od trenutanosti napravio
svoj najvii ideal. Fluidna modernost unapreuje vrijeme na polo-
aj beskrajno prostranog spremnika, ali istodobno rastvara ocr-
njuje i obezvreuje njegovo trajanje.
Michael Thompson objavio je prije dvadeset godina pionirsku
studiju o zamrenoj povijesnoj sudbini distinkcije trajno/prolaz-
no.
26
Trajni predmeti trebaju ostati uuvani dugo, dugo vrijeme;
oni su neto najblie utjelovljenju i simbolizaciji inae apstraktne
i eterine predodbe o vjenosti; zapravo, iz postulirane ili projici-
rane starosti trajnih predmeta ekstrapolira se slika vjenosti.
Trajnim predmetima pripisuje se posebna vrijednost, na njih se
pazi i za njima se ezne zbog njihove povezanosti s vjenou
tom najviom vrijednosti, za kojom se prirodno udi i koju pri-
hvaamo bez ikakvih argumenata ili uvjeravanja. Opreka trajnim
predmetima su oni prolazni, koje treba iskoristiti konzumirati
ZYGMUNT BAUMAN 124
i koji u tom procesu konzumacije trebaju nestati. Thompson
istie da se oni ljudi blizu vrha... mogu pobrinuti da njihovi pred-
meti uvijek budu trajni, a predmeti ostalih da uvijek budu prolaz-
ni... Ne mogu izgubiti. Za Thompsona se podrazumijeva kako je
udnja da se vlastiti predmeti pretvore u trajne stalna elja onih
ljudi u blizini vrha; a moda je ak ta sposobnost da predmete
pretvore u trajne, da ih zgrnu, sauvaju, osiguraju od krae i otima-
ine, a to je najbolje, da ih monopoliziraju, ono to ljude stavlja
blizu vrha.
Takva razmiljanja zvuala su istinito (ili bar vjerodostojno)
usred stvarnosti vrste modernosti. No tvrdim da je dolazak fluidne
modernosti radikalno potkopao njihovu vjerodostojnost. Sposob-
nost a la Bill Gates da se skrati vremenski raspon trajnosti, zabora-
vi na dugorono, fokusira na manipulaciju prolaznou a ne
trajnou, laka srca rjeava stvri kako bi se dobilo mjesta za druge
stvari, isto tako prolazne i koje isto tako treba smjesta iskoristiti
to su danas povlastice ljudi na vrhu i zbog njih i jesu ljudi na vrhu.
Naprotiv, zaglaviti sa stvarima na dugo vrijeme, i kad istekne rok
dokad ih treba iskoristiti i zapostaviti i kad su ve u ponudi nji-
hove nove i usavrene zamjene i bolje verzije, to je simptom
obespravljenosti. Kad jednom beskraj mogunosti oduzme bes-
kraju vremena njegovu zavodniku mo, trajnost gubi svoju pri-
vlanost i iz prednosti se pretvara u optereenje. Moda je tonije
primijetiti da su samu granicu koja dijeli trajno od prolaznog,
a koja je neko bila arite estokih sukoba i graditeljske vreve,
dosad posve napustile granina policija i graevinske ekipe.
Devalvacija besmrtnosti jednostavno mora nagovijestiti kul-
turni prevrat, neosporno najodluniju prekretnicu u kulturnoj povi-
jesti ljudskog roda. Moda se tek pokae da je prijelaz iz tekog u
laki kapitalizam, iz vrste u fluidnu modernost, radikalniji i daleko-
seniji prekid s dosadanjom praksom od pojave samog kapitaliz-
ma i modernosti, koje se prije toga doivljavalo kao najkritinije
prekretnice ljudske povijesti bar od neolitske revolucije. Dapae,
kroz cijelu ljudsku povijest, posao kulture bio je da iz prolaznih
ljudskih ivota i nepostojanih ljudskih postupaka prosijava i taloi
vrste jezgre trajnosti, da izmami trajanje iz prolaznosti, neprekid-
nost iz isprekidanosti te prekorai granice koje namee ljudska
smrtnost time to e smrtnike i smrtnice staviti u slubu besmrtnog
ljudskog roda. Danas se takav posao sve slabije trai. Tek treba
vidjeti kakve e biti posljedice tog pada potranje i teko ih je
unaprijed zamisliti budui da ne postoje presedani na koje bismo
se pozvali i oslonili.
Nova trenutanost vremena korjenito mijenja modalitet
ljudske kohabitacije a to je najuoljivije, mijenja nain na koji
TEKUA MODERNOST 125
se ljudi bave (ili ne bave, kako u kojem sluaju) svojim kolektivnim
pitanjima ili, prije, nain na koji odreena pitanja pretvaraju (ili
ne pretvaraju, kako u kojem sluaju) u kolektivna.
Teorija o javnom izboru, koja upravo ostvaruje doista feno-
menalan proboj u politologiji, na odgovarajui je nain shvatila taj
prekid sa starom praksom (premda je kako to esto biva kad
nove ljudske prakse postavljaju novu pozornicu za ljudsku matu
napreac uopila relativno nedavne dogaaje u vjenu istinu
ljudskog stanja, koju je sve dosadanje znanje navodno previa-
lo, zanemarivalo ili osporavalo). Prema Gordonu Tullocku, jednom
od najistaknutijih promotora te nove teoretske mode, nov pristup
poinje pretpostavkom da su birai uvelike poput kupaca, a politi-
ari uvelike poput poslovnih ljudi. Skeptian u pogledu vrijednosti
pristupa kakav je javni izbor, Leif Lewin zajedljivo je uzvratio da
mislioci javno-izborne kole miljenja prikazuju politikog
ovjeka kao... kratkovidnog praovjeka. Lewin to smatra potpuno
pogrenim. Moda je to bilo istina u eri troglodita, prije nego to
je ovjek otkrio sutra i nauio razmiljati na dugi rok, ali ne vri-
jedi sada, u naa moderna vremena, kad svatko, ili veina nas, ka-
ko birai tako i politiari, zna da emo se sutra opet sresti pa je,
dakle, vjerodostojnost najvrednije to politiar ima
27
(dok je
dodjeljivanje povjerenja, moemo dodati, oruje za kojim bira naj-
radije posee). Kako bi potkrijepio svoju kritiku teorije o javnom
izboru, Lewin se referira na brojne empirijske studije i dokazuje
da tek nekoliko glasaa priznaje da glasa s milju na vlastiti dep
dok veina njih izjavljuje da se kod glasanja ravnaju prema stanju
zemlje u cjelini. To se, kae Lewin, moglo i oekivati; ja bih prije
rekao da su anketirani glasai mislili da se od njih oekuje da to ka-
u i da bi bilo comme il faut od njih da to kau. Uzmemo li u obzir,
jer ne moemo drukije, dobro poznatu nesklapnost izmeu naih
postupaka i nae naracije o njima, neemo glatko odbaciti tvrdnje
teoretiara javnog izbora (to se ne odnosi na univerzalnu i bez-
vremensku valjanost tih tvrdnji). U tom sluaju, njihova teorija
moda je, zapravo, mogla stei i bolji uvid da se oslobodila utjecaja
onoga to je, nekritiki, smatrala empirijskim podacima.
Istina, jednom davno praovjek je otkrio sutra. Ali povijest
je proces zaboravljanja jednako koliko i proces uenja, a pamenje
je glasovito po svojoj selektivnosti. Moda emo se opet sresti sut-
ra. A, opet, moda i neemo ili, prije, oni mi koji emo se sresti
sutra neemo biti isti mi koji su se maloas sreli. Ako je tome
tako, jesu li vjerodostojnost i dodjeljivanje povjerenja prednosti ili
optereenja?
Lewin podsjea na parabolu Jean-Jacquesa Rousseaua o lovci-
ma na jelene. Prije nego to su ljudi otkrili sutra tako bar ide
ZYGMUNT BAUMAN 126
pria znalo se dogoditi da lovca, umjesto da strpljivo eka da se
jelen pojavi iz ume, apetit usmjeri prema zecu u trku, unato tome
to bi njegov udio mesa u jelenu ulovljenom zajednikim snagama
bio vei. I bio bi. Ali, danas je sluaj da rijetko koja lovaka druina
ostaje zajedno dovoljno dugo da se jelen pojavi pa se onaj tko se
uzda u koristi od zajednikog poduhvata moe gorko razoarati. A
danas je i sluaj da za razliku od jelena kojeg mogu u stupicu na-
mamiti i uhvatiti samo lovci koji zbiju redove, stanu rame uz rame
i postupaju solidarno postoji mnotvo raznih zeeva prikladnih
za pojedinanu konzumaciju koje se, usto, uas ubije, odere i pri-
premi. I to su otkria nova otkria, vjerojatno jednako bremenita
posljedicama kao to je neko bilo otkrie sutranjice.
Racionalan odabir u doba trenutanosti znai stremiti zado-
voljenju, a izbjegavati posljedice, a pogotovo odgovornosti koje
takve posljedice mogu podrazumijevati. Trajni tragovi dananjih
zadovoljenja hipoteka su na izglede za sutranja zadovoljenja. Traj-
nost se iz prednosti pretvara u optereenje; isto se moe rei za
sve glomazno, vrsto i teko sve to prijei i ograniava kretanje.
Proli su dani divovskih industrijskih pogona i korpulentnih tijela;
nekad su svjedoili o moi i snazi svojih vlasnika; danas pretkazuju
poraz u sljedeoj rundi ubrzanja pa, dakle, signaliziraju nemo. Mr-
avo tijelo i kondicija za kretanje, lagana odjea i tenisice, mobiteli
(izmiljeni za nomada koji treba biti stalno u vezi), prenosiva ili
jednokratna imovina glavne su kulturne oznake ere trenuta-
nosti. Teina i veliina, a iznad svega debljina (doslovna ili meta-
forika), koju se krivi za ekspanziju i jedne i druge, dijele sudbinu
trajnosti. One su opasnosti kojih se treba uvati i protiv njih se
boriti, a bilo bi najbolje izbjegavati ih.
Teko je zamisliti kulturu ravnodunu prema vjenosti, kultu-
ru koja se kloni trajnosti. Jednako je teko zamisliti moral ravnodu-
an prema posljedicama ljudskih postupaka, moral koji izbjegava
odgovornost za uinke koje ti postupci mogu imati na druge. Pojava
trenutanosti uvodi ljudsku kulturu i etiku u neistraen i nekarto-
grafiran teritorij, gdje veina nauenih navika pomou kojih izla-
zimo na kraj s poslom ivljenja gubi svoju korisnost i smisao. Kako
je to glasovito sroio Guy Debord, ljudi vie slie vremenu u kojem
ive nego svojim oevima. A dananji ljudi razlikuju se od svojih
oeva i majki po tome to ive u sadanjosti koja eli zaboraviti
prolost, a, po svemu sudei, vie ne vjeruje u budunost.
28
Sje-
anje na prolost i vjera u budunost bili su, meutim, dosad dva
stupa na kojima su poivali kulturni i moralni mostovi izmeu pro-
laznosti i trajnosti, ovjekove smrtnosti i besmrtnosti ljudskih po-
stignua te preuzimanja odgovornosti i ivljenja u sadanjem tre-
nutku.
TEKUA MODERNOST 127
ZYGMUNT BAUMAN 128
TEKUA MODERNOST 129
Gradska vijenica Leedsa, grada u kojem sam proveo posljednjih
trideset godina, velianstven je spomenik razmetljivim ambicijama
i odgovarajuoj koliini samopouzdanja magnata industrijske revo-
lucije. Izgraena je sredinom 19. stoljea, grandiozna je i raskona,
teka i napravljena u kamenu koji je trebao trajati zauvijek, poput
Partenona i egipatskih hramova koje arhitektonski oponaa. Sre-
dinji dio zauzima golema skuptinska dvorana gdje su se gradski
vijenici trebali redovito sastajati radi rasprave i odluivanja o dalj-
njim koracima na putu prema veoj slavi grada i Britanskog Car-
stva. Pod stropom dvorane zlatnim i purpurnim slovima zapisana
su pravila po kojima su se trebali ravnati svi koji se tom putu pri-
drue. Meu nepovredivim pravilima samouvjerene i samoafirma-
tivne buroaske etike, poput: Potenje je najbolja politika, Aus-
picium melioris aevi ili Red i zakon, jedan propis upada u oi
svojom samosvjesnom i beskompromisnom kratkoom: Naprijed.
Za razliku od dananjeg posjetioca Gradske vijenice, gradski oci
koji su sastavili taj jezgrovit slogan sigurno nisu dvojili oko njego-
vog znaenja. A svakako nisu trebali nikoga pitati to se misli pod
idejom kretanja naprijed, nazvanom progres. Znali su razliku
izmeu naprijed i natrag. A s pravom su mogli tvrditi da tu raz-
liku znaju jer su prakticirali djelovanje zbog kojeg je i postala vana:
odmah do Naprijed zlatnim i purpurnim slovima ispisano je jo
jedno pravilo Labor omnia vincit. Naprijed je bilo odredite,
rad je bio sredstvo koje e ih dovesti onamo, a gradski oci koji su
naruili izgradnju Gradske vijenice smatrali su se dovoljno sna-
nim da na tom putu ustraju sve dok ne stignu na odredite.
Dana 25. svibnja 1916. Henry Ford izjavio je dopisniku Chica-
go Tribunea:
Povijest je manje-vie budalatina. Ne elimo tradiciju. elimo ivjeti u sada-
njosti i jedina povijest koja ita vrijedi povijest je koju stvaramo danas.
4. Rad
ZYGMUNT BAUMAN 130
Ford je bio poznat po tome to je jasno i glasno govorio ono to bi
drugi izrekli tek poto su dvaput promislili. Napredak? Nemojte
ga doivljavati kao rad povijesti. To je na rad, rad nas koji ivimo
u sadanjosti. Jedina povijesti koja se rauna je ona jo nestvorena,
ali koja se upravo stvara, a nuno e stvorena biti: to jest, budunost,
o kojoj je jo jedan pragmatian i trezven Amerikanac, Ambrose
Bierce, deset godina prije u svom Devils Dictionary [avoljem rje-
niku] napisao da je to ono razdoblje u kojem nai poslovi prosperi-
raju, prijatelji su nam odani, a srea osigurana.
Moderno samopouzdanje pridalo je posve novo znaenje vje-
itoj ljudskoj znatielji u pogledu budunosti. Moderne utopije ni-
kad nisu bile tek proroanstva, a kamoli dokone sanjarije: otvoreno
ili prikriveno, bile su kako izjave o namjerama tako i izrazi vjere da
se ono to se eli i moe i hoe uiniti. Na budunost se gledalo kao
i na ostale proizvode u tom drutvu proizvoaa: bila je ono to tre-
ba dobro osmisliti, projektirati, a zatim dovesti do kraja proces nje-
gove proizvodnje. Budunost je bila tvorevina rada, a rad je bio iz-
vor sveg stvaranja. Jo 1967. Daniel Bell napisao je kako je:
svako drutvo danas svjesno posveeno ekonomskom rastu, podizanju ivot-
nog standarda svojih pripadnika pa zbog toga (kurziv moj, Z. B.) i planiranju,
usmjeravanju i kontroli drutvenih promjena. Prema tome, dananje studije
tako su temeljito razliite od onih iz prolosti zato to su usmjerene na speci-
fine potrebe socijalne politike; a zajedno s tom novom dimenzijom, oblikuje
ih, samosvjesno, i nova metodologija koja obeava da e osigurati pouzdaniji
temelj za realne mogunosti i odabire...
1
Ford bi sigurno bio pobjedonosno proglasio ono to je Pierre Bour-
dieu nedavno sjetno istaknuo: kako bismo ovladali budunou, tre-
bamo imati u vlasti sadanjost.
2
Oni koji dobro shvaaju sadanjost
mogu biti sigurni kako e biti u stanju natjerati budunost da omo-
gui prosperitet njihovim poslovima i upravo iz tog razloga smiju
ignorirati prolost: oni, i samo oni, mogu za proteklu povijest rei
da je budalatina, to se na elegantniji engleski prevodi kao glu-
post, prazna pria ili besmislica. Ili se, bar, mogu ponaati tako
da prolosti ne pridaju vie pozornosti nego to takvo to zasluuje.
Napredak ne uzvisuje niti oplemenjuje povijest. Napredak je izja-
va o uvjerenju kako povijest nita ne znai i o odlunoj namjeri da
je prestanemo uvaavati.
TEKUA MODERNOST 131
Napredak i povjerenje u povijest
O ovome se radi: napredak nema znaenje povijesne znaajke
nego predstavlja samopouzdanje sadanjosti. Najdublje, moda i
jedino znaenje napretka sastoji se od dva tijesno povezana uvjere-
nja da je vrijeme na naoj strani i da smo mi oni koji pokreu
zbivanja. Ta dva uvjerenja ive i umiru zajedno a ive sve dok
mo da se pokreu zbivanja pronalazi svakodnevnu potkrepu u
djelima ljudi koji ih gaje. Kako je rekao Alain Peyrefitte, jedini re-
surs pomou kojeg se pustinja moe preobraziti u zemlju kanaan-
sku je meusobno povjerenje pripadnika drutva i vjera svih njih
u zajedniku im budunost.
3
Sve ostalo to bismo moda htjeli re-
i ili uti o bti ideje napretka razumljivo je a ipak pogreno i uza-
ludno nastojanje da se ontologizira taj osjeaj vjere i samopouz-
danja.
Zbilja, je li povijest hod prema boljem ivotu i veoj srei? Da
to i jest istina, kako bismo to znali? Mi, koji to kaemo, nismo iv-
jeli u prolosti; onih koji su ivjeli u prolosti danas vie nema. Tko
e, dakle, napraviti usporedbu? Bilo da nas (kao Benjamin/Kleeov
Angel of History [Aneo povijesti]) na bijeg u budunost nagone i
guraju uasi prolosti, bilo da (kako bi nas htjela uvjeriti optimisti-
na prije nego dramatina torijevska verzija povijesti) urimo u bu-
dunost privueni i povueni nadom da e nai poslovi cvjetati,
jedini dokaz po kojem se moemo ravnati igra je sjeanja i mate,
a njih povezuje ili razdvaja nae samopouzdanje ili njegov izosta-
nak. Ljudima koji su uvjereni u svoju mo da mijenjaju stvari, na-
predak je aksiom. Ljudima koji osjeaju da im stvari izmiu iz
ruku, ideja o napretku ne pada na pamet, a da je uju, smijali bi joj
se. Izmeu ta dva dijametralno suprotna stanja nema mnogo pro-
stora za raspravu sine ira et studio, a kamoli za konsenzus. Henry
Ford vjerojatno bi na napredak primijenio miljenje slino onome
koje je izrazio o vjebanju: Vjebanje je budalatina. Ako ste zdra-
vi, ne treba vam; ako ste bolesni, neete vjebati.
Ali ako je samopouzdanje umirujui osjeaj da vladamo
sadanjou jedini temelj na kojem poiva ta vjera u napredak,
ne udi to je u nae vrijeme povjerenje nuno nesigurno i klimavo.
A razloge tome nije teko locirati.
Prvi je upadljivo nepostojanje sile koja bi bila kadra pokre-
nuti svijet naprijed. Najbolnije pitanje, ali i ono na koje je najtee
odgovoriti, naeg vremena tekue modernosti nije to da se radi?
(kako bi svijet postao bolji ili sretniji) ve tko e to uiniti? Ken-
neth Jowitt
4
proglasio je propast Jouinog diskursa, koji je done-
davno oblikovao nae razmiljanje o svijetu i njegovim perspekti-
vama i prema kojem je svijet bio organiziran iz jednog sredita,
ZYGMUNT BAUMAN 132
strogo omeen i histerino zaokupljen neprobojnim granicama. U
takvom svijetu teko se i mogu pojaviti dvojbe oko sile: uostalom,
svijet Jouinog diskursa nije bio mnogo vie od spoja mone sile
i tragova/uinaka njenog djelovanja. Ta slika imala je vrst episte-
moloki temelj koji se sastojao od tvorevina vrstih, postojanih i ne-
slomljivih poput fordistike tvornice ili suverenih drava kao onih
koje poredak projektiraju i njime upravljaju (ako i nisu stvarno su-
verene, onda su to bar po svojoj ambiciji i odlunosti).
Taj temelj vjere u napredak danas se istie uglavnom po svojim
pukotinama, napuklinama i kroninom cijepanju stanica. Njegovi
najvri i najmanje upitni elementi brzo gube na kompaktnosti
kao i na suverenitetu, vjerodostojnosti i pouzdanosti. Zamor moder-
ne drave moda se najakutnije osjea budui da on znai kako je
mo da se ljude natjera da rade mo da se neto napravi odu-
zeta politici, koja je nekad odluivala o tome to treba initi i tko
e to initi. Dok sve sile politikog ivota stoje ondje gdje su ih vre-
mena tekue modernosti zatekla, vezane kao i prije svaka za svoje
mjesto, mo tee daleko izvan njihovog dosega. Proivljavamo isto
to i putnici u avionu koji, visoko u zraku, otkrivaju da je pilotska
kabina prazna. Da citiramo Guya Deborda, kontrolni centar sada
je skriven od pogleda: kako ga nikad ne bi zaposjeo neki poznat
voa ili jasna ideologija.
5
Drugo, sve je manje i manje jasno to bi sila bilo koja sila
trebala raditi da popravi formu svijeta u nevjerojatnom sluaju
da je dovoljno mona da to uini. Sve slike sretnog drutva, naslika-
ne raznim bojama i mnogim kistovima u toku protekla dva stoljea
pokazale su se ili kao nedostine fantazije ili (u onim sluajevima
gdje je njihov dolazak bio najavljen) kao one prema kojima nije mo-
gue ivjeti. Pokazalo se da svaki oblik projektiranja drutva pro-
izvodi jednako mnogo, ako ne i vie, bijede koliko i sree. To u jed-
nakoj mjeri vrijedi za oba glavna antagonista sada bankrotirani
marksizam i trenutano poletan ekonomski liberalizam. (Kako je
1989. istaknuo Peter Drucker, po opem priznanju najotvoreniji za-
govornik liberalne drave, i laissez-faire obeavao je spas od stra-
ne drutva: da uklonimo sve prepreke pred stremljenjem individu-
alnoj koristi, na kraju bismo stvorili savreno ili bar najbolje
mogue drutvo a upravo zato razmetljivost tog ekonomskog
pravca ne moe se vie shvaati ozbiljno.) to se tie drugih neko
ozbiljnih konkurenata, pitanje koje je postavio Franois Lyotard:
Koja je vrsta razmiljanja u stanju ukinuti Auschwitz u sintezi op-
eg... procesa prema sveopoj emancipaciji, stoji kao i dosad ne-
odgovoreno, a takvim e i ostati. Proao je vrhunac Jouinog dis-
kursa: sve dosad naslikane vizije po-mjeri-nainjenog svijeta odboj-
ne su, a one jo nenaslikane a priori su sumnjive. Sada putujemo
TEKUA MODERNOST 133
a da se ne vodimo idejom odredita niti gajimo oekivanja o dobrom
drutvu, a nismo ba ni sigurni to je to u drutvu koje nastanjuje-
mo to nas ini apatinima i eljnima bijega. Presuda Petera Druc-
kera da nema vie spasa od strane drutva... Sve koji danas pro-
glaavaju Veliko drutvo, kao to ga je prije samo dvadeset godina
proglaavao Lyndon Baines Johnson, ismijali bi i tako onemoguili
u tom naumu
6
besprijekorno je uhvatila raspoloenje vremena.
No moderna romansa s napretkom sa ivotom koji se moe
osmisliti, kako bi zadovoljavao vie nego to zadovoljava i time
se nuno poboljao jo traje i vjerojatno nee uskoro zavriti.
Modernost ne poznaje nikakav drugi ivot osim stvorenoga: ivot
modernih ljudi je zadaa, a ne zadanost, i to zadaa jo nedovrena,
koja neumoljivo iziskuje vie brige i jo truda. Zbog ljudskog stanja
u stadiju fluidne modernosti ili lakog kapitalizma, ta modalnost
ivota postala je, u najmanju ruku, jo znaajnija: napredak vie
nije privremena mjera, neki provizorij koji e s vremenom (i to us-
koro) dovesti do stanja savrenstva (to jest, stanja u kojem bi sve
to se mora uiniti ve bilo uinjeno i vie ne bi bilo potrebe ni za
kakvom drugom promjenom), nego vjeit i moda beskonaan iza-
zov i potreba, utjelovljenje fraze ostati iv i zdrav.
No, ako se ideja napretka u sadanjoj inkarnaciji doima tako
neprepoznatljivom da se ovjek pita je li jo uvijek tu negdje, to je
zato to je i napredak, poput tolikih drugih parametara modernog
ivota, sada individualiziran; preciznije dereguliran i privatizi-
ran. Dereguliran je budui da su ponude za unapreenje po-
stojee stvarnosti brojne i razliite i budui da se pitanje znai li neka
pojedina novna doista poboljanje preputa slobodnom natjecanju
prije i poslije njenog uvoenja, a nuno ostaje prijeporno i kad je
odabir ve izvren. A privatiziran je budui da posao poboljanja
nije vie kolektivni ve individualni poduhvat: od pojedinaca se sa-
mih oekuje da upotrijebe, svaki za sebe, vlastitu pamet, resurse i
marljivost kako bi se uzdigli do stanja koje e ih vie zadovoljiti i za
sobom ostavili sve one vidove svog sadanjeg stanja na koje imaju
zamjerke. Kako je to rekao Ulrich Beck u svojoj prosvjetiteljskoj
studiji suvremenog Risikogesellschafta:
tendencija ide u smjeru nastanka individualiziranih oblika i stanj egzisten-
cije, koji prisiljavaju ljude da radi vlastitog materijalnog opstanka sebe
stave u sredite planiranja i voenja vlastitog ivota... Zapravo, ovjek mora
birati i mijenjati svoj drutveni identitet, ali i na sebe preuzeti rizike tih oda-
bira i promjena... Pojedinac ili pojedinka sam/a po sebi postaje reprodukcij-
ska jedinica drutvenoga u svijetu ivota.
7
ZYGMUNT BAUMAN 134
Pitanje provedivosti napretka, smatrali ga sudbinom vrste ili zada-
om pojedinca, postavlja se, meutim, manje-vie isto kao to se
postavljalo prije nastupa deregulacije i privatizacije tono onako
kako ga je formulirao Pierre Bourdieu: da bi se projektiralo budu-
nost, treba sadanjost imati u vlasti. Jedina je tu novost to je sada
bitno da pojedinac ima u vlasti vlastitu sadanjost. Dok je mnogima,
moda i veini suvremenih ljudi vlast nad sadanjou, u najboljem
sluaju, klimava, i ee nego to se misli upadljivo im izmie iz
ruku. ivimo u svijetu ope fleksibilnosti, u uvjetima bolne i bez-
izgledne Unsicherheit, koja prodire u sve vidove individualnog i-
vota u izvore prihoda koliko i u partnerske odnose, one ljubavne
ili one zasnovane na zajednikim interesima, u parametre profesio-
nalnog koliko i kulturnog identiteta, u naine prezentacije sebe u
javnosti koliko i u obrasce zdravlja i forme, u vrednote kojima vri-
jedi teiti koliko i u naine na koje im se tei. Vjera u napredak
trai sigurne luke, a one su rijetke i ratrkane pa veinu vremena
ona neusidreno pluta, uzaludno traei one zatiene od oluje. Svi
smo na vlastitoj koi nauili kako i najpomnije i najdetaljnije na-
pravljeni planovi imaju gadnu tendenciju da se izjalove i rezultiraju
neim jako udaljenim od oekivanog, kako nai ozbiljni napori da
dovedemo stvari u red esto rezultiraju jo veim kaosom, bezob-
linou i zbrkom i kako je na trud da ukinemo kontingenciju i
sluajnost tek hazardna igra.
Vjerna svojim navikama, znanost je odmah shvatila mig no-
vog povijesnog iskustva i odrazila novonastalo raspoloenje boga-
tom produkcijom znanstvenih teorija kaosa i katastrofe. Neko
voena uvjerenjem da se Bog ne kocka, da je svemir u osnovi de-
terministiki i da je ovjekova zadaa stvaranje punog popisa nje-
govih zakona tako da vie ne bude tumaranja u mraku, a da ljudsko
djelovanje bude nepogreivo i uvijek ispravno, suvremena znanost
okrenula se otkrivanju endemski nedeterministike naravi svijeta,
goleme uloge sluaja i izuzetnosti, a ne normalnosti, reda i ravnote-
e. Takoer vjerni svojim navikama, znanstvenici vraaju znan-
stveno obraene vijesti u domenu u kojoj ih se najprije intuitivno os-
jetilo, to jest, u svijet ljudskih poslova i ljudskog djelovanja. I tako,
na primjer, itamo kod Davida Ruellea, tonije u njegovom popu-
larnom i utjecajnom tumaenju suvremene, znanou nadahnute,
filozofije, da deterministiki poredak stvara nered sluaja:
Iz ekonomskih traktata... d se zakljuiti da je uloga zakonodavaca i odgovor-
nih vladinih dunosnika iznai i uspostaviti ravnoteu koja je osobito povoljna
za zajednicu. No primjeri kaosa u fizici ue nas da odreene dinamike situa-
cije ne vode ravnotei ve aktiviraju privremeno kaotine i nepredvidljive do-
gaaje. Zakonodavci i odgovorni dunosnici trebali bi se, stoga, suoiti s mo-
TEKUA MODERNOST 135
gunou da e njihove odluke, koje trebaju dovesti do bolje ravnotee, umjesto
toga proizvesti nasilne i nepredviene oscilacije, s moda i katastrofalnim
uincima.
8
Koja god je od njegovih mnogih vrlina uzdigla rad u rang prve i
najvanije vrednote modernih vremena, meu njima se osobito
isticala njegova udesna, tovie magina, sposobnost da d oblik
bezoblinom i trajnost prolaznome. Zahvaljujui toj sposobnosti,
radu je mogla s pravom biti namijenjena glavna, ak i odluujua
uloga u modernoj ambiciji da se podini, ukroti i kolonizira budu-
nost kako bi se kaos zamijenio redom, a kontingencija predvidlji-
vim slijedom dogaaja (dakle, onim nad kojim je mogu nadzor).
Radu su se pripisivale mnoge vrline i blagotvorni uinci poput, na
primjer, poveanja bogatstva i iskorjenjivanja bijede; ali u temelju
svake mu pripisane zasluge bio je njegov pretpostavljeni doprinos
tom stvaranju poretka, povijesnom inu kojim ljudski rod preuzima
odgovornost za vlastitu sudbinu.
Tako shvaeni rad bio je djelatnost u koju se ovjeanstvo
kao cjelina, prilikom stvaranja vlastite povijesti, trebalo ukljuiti
sudbinski i prirodno, a ne vlastitim izborom. A tako definirani rad
bio je kolektivni poduhvat u kojem mora sudjelovati svaki pripad-
nik ovjeanstva. Sve ostalo bilo je tek posljedica: i to to se rad
uobliilo kao prirodno stanje ljudskih bia, a nezaposlenost kao
abnormalnost; to se odstupanje od tog prirodnog stanja krivilo za
postojeu bijedu i siromatvo, obespravljenost i nemoral; to se lju-
de rangiralo prema pretpostavljenoj vrijednosti doprinosa njihovog
rada poduhvatu cijele vrste; i to se radu dodijelilo prvo mjesto me-
u ljudskim djelatnostima jer vodi moralnom samousavravanju i
porastu cjelokupnih etikih standarda drutva.
Kad Unsicherheit postane trajna i takvom se doivljava, posto-
janje nam se vie ne ini toliko kao zakonom odreen i zakonu pod-
reen, logian, dosljedan i kumulativan lanac postupaka koliko
kao igra, u kojoj je svijet oko nas jedan od igraa i ponaa se kao
i svi igrai, pazi da mu drugi ne vide karte. Kao i u svakoj drugoj igri,
planovi za budunost obino postaju prolazni, protejski i prevrtljivi
te ne seu dalje od nekoliko sljedeih poteza.
Budui da se na obzoru ljudskih nastojanja ne nazire krajnje
savrenstvo, budui da nema vjere u stopostotno pouzdanu djelo-
tvornost bilo kakvog truda, ideja potpunog reda koji se podie
kat po kat dugotrajnim, dosljednim, svrhovitim trudom rada nema
ba mnogo smisla. to se manje vlasti ima nad sadanjou, to se
manje budunosti moe obuhvatiti u fazi planiranja. Skrauju se
vremenska razdoblja s etiketom budunost, a raspon ivotnog vi-
jeka kao cjeline sijee se u epizode koje rjeavamo jednu po jednu.
ZYGMUNT BAUMAN 136
Kontinuitet vie nije obiljeje poboljanja. Neko kumulativna i du-
gorona narav napretka ustupa mjesto zahtjevima koji se upuuju
svakoj uzastopnoj epizodi zasebno: vrijednost svake epizode mora
se otkriti i do kraja konzumirati prije nego to ona zavri i pone
nova. U ivotu kojim vlada pravilo fleksibilnosti, ivotne strategije
i planovi mogu biti samo kratkoroni.
Jacques Attali nedavno je ustvrdio kako naim razmiljanjima
o budunosti i naoj ulozi u njoj danas, pa makar i potajice, poinje
dominirati slika labirinta; ta slika postaje glavno zrcalo u kojem
naa civilizacija u svom sadanjem stadiju promatra vlastitu priliku.
Labirint kao alegorija ljudskog stanja bio je poruka koju su nomadi
prenijeli sjediocima. Prola su tisuljea dok sjedioci nisu konano
stekli samopouzdanje i hrabrost da se osjeaju doraslima izazovu
labirintskog usuda. U svim evropskim jezicima, istie Attali, rije
labirint postala je sinonim umjetno stvorene sloenosti, uzaludne
tame, vijugavog sustava, neprohodne ikare. Jasnoa je postala
sinonim logike.
Sjedioci su prionuli poslu i prave zidove zamijenili prozirni-
ma, poravnali zabaene prolaze i postavili brojne putokaze, dobro
osvijetlili hodnike. Usto su izradili vodie i jasne, nedvosmislene
upute za sve budue lutalice koji e se pitati gdje da skrenu, a koje
putove da izbjegnu. I kad su sve to napravili, na kraju su otkrili da
labirint i dalje vrsto stoji na svom mjestu; postao je, u najmanju
ruku, jo varaviji i zamreniji uslijed neitljive zbrke meusobno
ispresijecanih stopa, kakofonije zapovijedi i stalnog dodavanja
novih zavojitih prolaza onima iz kojih smo ve izali i novih slijepih
ulica onima u koje smo ve zalutali. Sjedioci su postali nedobro-
voljni nomadi, sa zakanjenjem se prisjeaju poruke koju su dobili
na poetku svojih povijesnih putovanja i oajniki se trude iznova
otkriti njen zaboravljen sadraj u kojem bi se kako sumnjaju
lako mogla kriti mudrost neophodna za njihovu budunost. Jo
jednom, labirint postaje dominantna slika stanja ovjeanstva
sa znaenjem neprozirnog mjesta gdje raspored ulica ne mora po-
tivati nikakvo pravilo. U labirintu vladaju sluaj i iznenaenje, to
je signal poraza istog Razuma.
9
U beskompromisno labirintskom svijetu ovjekov rad i trud
cijepa se u samozaokruene epizode ba kao i ostali dio ljudskog
ivota. A kao i u sluaju svih ostalih djela kojih se ljudi laaju, njihov
cilj, da se dre to blie onome to su akteri zacrtali, neuhvatljiv je,
moda i nedostian. Iz univerzuma graenja poretka i kontrole bu-
dunosti rad je otplovio u domenu igre; inovi rada postaju vie
nalik strategiji igraa koji sebi skromno postavlja kratkorone
ciljeve koji ne doseu dalje od jednog do dva budua poteza. Naj-
vaniji su neposredni uinci svakog poteza; moraju biti prikladni
TEKUA MODERNOST 137
za konzumaciju na licu mjesta. Sumnjiimo svijet kako je pun pre-
dalekih mostova, onakvih o ijem bismo prelaenju radije razmi-
ljali tek kad do njih doemo, a to se vjerojatno nee uskoro dogodi-
ti. Oko svake prepreke treba opet iznova pregovarati; ivot je slijed
epizoda a svaku treba proraunati zasebno, budui da svaka ima
vlastitu bilancu dobitaka i gubitaka. ivotni puti i staze ostaju jed-
nako grbavi koliko god njima gazili, a to to smo zaokrenuli za je-
dan ugao nije jamstvo da emo i ubudue skretati na pravim uglo-
vima.
Promijenio se, dakle, karakter rada. On je u veini sluajeva
jednokratni in: trik bricoleura, prevaranta, usmjeren na ono to je
pri ruci, nadahnut i ogranien onim to je pri ruci, vie oblikovan
nego to oblikuje, vie ishod lova na priliku nego proizvod planira-
nja i projekta. Nevjerojatno je slian proslavljenoj cyber-krtici koja
je znala kako se kretati naokolo u potrazi za elektrinom utinicom
u koju e se ukljuiti kako bi se iznova napunila energijom koju je
potroila kreui se naokolo u potrazi za elektrinom utinicom u
koju e se ukljuiti kako bi se iznova napunila energijom...
Moda bi izraz raduckanje bio prikladniji da shvatimo pro-
mijenjenu narav rada koji je izdvojen iz veliajnog projekta univer-
zalne zajednike misije ovjeanstva i jednako grandioznog pro-
jekta doivotnog zvanja. Lien svog eshatolokog znamenja i odsje-
en od svojih metafizikih korijena, rad je izgubio sredinje mjesto
koje mu je bilo namijenjeno u galaksiji vrednota dominantnih u
dobu vrste modernosti i tekog kapitalizma. Rad vie ne moe
pruiti sigurnu os oko koje emo omotati i fiksirati definicije samih
sebe, identitete i ivotne projekte. A nije ga lako zamisliti ni kao
etiki temelj drutva ni kao etiku os ivota pojedinca.
Rad je poprimio zajedno s ostalim ivotnim aktivnostima
uglavnom estetsko znaenje. Od njega se oekuje da prui zado-
voljstvo po sebi i u sebi, a ne da ga se mjeri prema istinskim ili
tobonjim uincima koje ima na brau i sestre po ljudskom rodu ili
na mo nacije i zemlje, a kamoli na blaenstvo buduih generacija.
Tek rijetki a i oni tek rijetko kad mogu zahtijevati ast, po-
vlasticu ili presti, obrazlaui to vanou i zajednikom dobrobiti
rada koji obavljaju. Od rada se gotovo nikad ne oekuje da ople-
meni one koji ga obavljaju, da od njih napravi bolja ljudska bia
i rijetko ga se voli i hvali iz tog razloga. On se mjeri i procjenjuje
po svojoj sposobnosti da bude zabavan i uveseli te da zadovolji ne
toliko etiki, prometejski poziv svog proizvoaa i tvorca koliko
estetske potrebe i elje potroaa, tragaa za senzacijama i kolek-
cionara doivljaja.
ZYGMUNT BAUMAN 138
Uspon i pad rada
Prema Oxford English Dictionary, prva upotreba rijei rad, u
znaenju fiziki napor usmjeren na podmirivanje materijalnih
potreba zajednice, zabiljeena je 1776. Stoljee poslije proirila
se k tome i na radnitvo, to jest na opi korpus radnika i operativa-
ca koji radom sudjeluju u proizvodnji, a nedugo potom i na radni-
ke sindikate i druga tijela koja su povezala ta dva znaenja, odra-
la tu vezu i preoblikovala je u politiku temu i instrument politike
moi. Engleska upotreba te rijei znaajna je po tome to se u njoj
jasno istie struktura radnoga trojstva tijesna povezanost (da-
pae, semantika konvergencija povezana s identinou usuda)
izmeu znaenja koje se pripisuje radu (tom fizikom i mental-
nom trudu), samokonstituiranja onih koji rade u klasu i politike
zasnovane na tom samokonstituiranju drugim rijeima, veza
izmeu tumaenja fizikog truda kao glavnog izvora bogatstva i
dobrobiti drutva i samoafirmacije radnikog pokreta. Zajedno su
se uzdigli, zajedno su pali.
Veina povjesniara ekonomije slae se (vidi, na primjer, ne-
davno objavljeni saetak rezultata njihovih istraivanja urednika
Paula Bairoca
10
) da, to se tie razina bogatstva i prihoda, meu ci-
vilizacijama na vrhuncu moi i nije ba bilo neke razlike: Rim u 1.,
Kina u 11. ili Indija u 17. stoljeu nisu se po bogatstvu mnogo razli-
kovali od Evrope na pragu industrijske revolucije. Prema nekim
procjenama, prihod po stanovniku u osamnaestostoljetnoj zapad-
noj Evropi bio je tek tridesetak posto vii od prihoda po stanovniku
u tadanjoj Indiji, Africi ili Kini. No bilo je dovoljno samo jedno sto-
ljee da se taj omjer izmijeni do neprepoznatljivosti. Ve 1870. pri-
hod po stanovniku u industrijaliziranoj Evropi bio je jedanaest puta
vei od onoga u najsiromanijim svjetskim zemljama. Tijekom slje-
deeg stoljea, desetljee vie ili manje, taj faktor porastao je za jo
pet puta, a do 1995. za pedeset. Kako istie Daniel Cohen, ekono-
mist sa Sorbonne: Rekao bih da fenomen nejednakosti meu naci-
jama datira tek odnedavno; on je proizvod posljednjih dvaju stolje-
a.
11
Kao to je to i ideja rada kao izvora bogatstva te politika koja
je od te pretpostavke potekla i njome se vodila.
Nova globalna nejednakost i novo samopouzdanje i osjeaj
nadmoi koji su je pratili bili su spektakularni koliko i nezapame-
ni: nove predodbe, novi spoznajni okviri bili su potrebni da ih se
shvati i intelektualno asimilira. Izvor takvih novih predodaba i
okvira bila je novoroena znanost, politika ekonomija, koja je za-
mijenila fiziokratske i merkantilistike ideje koje su sve do praga
industrijske revolucije pratile Evropu na njenom putu u modernu
fazu vlastite povijesti.
TEKUA MODERNOST 139
Moemo rei da nije bilo sluajno to su te nove predodbe
skovane u kotskoj, zemlji koja je bila i unutar i izvan matice indu-
strijskog prevrata, istovremeno u njega upletena i od njega distan-
cirana, fiziki i psiholoki bliska zemlji koja e postati epicentar
novonastalog industrijskog poretka, a opet neko vrijeme relativno
imuna na njen ekonomski i kulturni utjecaj. Tendencije koje su u
punom zamahu u centru najbre se, u pravilu, uoavaju i najjas-
nije artikuliraju na mjestima koja su privremeno prognana na ru-
bove. ivjeti na periferiji civilizacijskog centra znai biti dovoljno
blizu da stvari jasno vidite, a opet dovoljno daleko da ih moete
objektivirati i tako uobliiti i zgusnuti vieno u pojmove. Nije,
stoga, bila tek puka sluajnost to je vjerovanje dolo iz kotske:
bogatstvo potjee od rada budui da je rad glavni, moda jedini iz-
vor bogatstva.
Kako e mnogo godina poslije ustvrditi Karl Polanyi, aurira-
jui shvaanje Karla Marxa, poetna toka velike preobrazbe
koja je porodila novi industrijski poredak bilo je razdvajanje fizi-
kih radnika od izvora njihovih sredstava za ivot. Taj znaajni do-
gaaj bio je dio sveobuhvatnijeg prekida sa starom praksom: proiz-
vodnja i razmjena nisu vie bile upisane u openitiji, tovie sveobu-
hvatan, nedjeljiv nain ivota i tako su stvoreni uvjeti da se rad (za-
jedno sa zemljom i novcem) smatra samo robom i kao takav treti-
ra.
12
Moemo rei kako je isti taj novonastali prekid veze dao rad-
noj sposobnosti i njenim nositeljima slobodu da se kreu, da ih se
pokree i tako na razliite (bolje korisnije ili profitabilnije)
naine upotrebljava, da ih se rekombinira i ukljuuje u druge (bo-
lje korisnije ili profitabilnije) aranmane. Razdvajanje proiz-
vodnih aktivnosti od ostalog dijela ivotnih stremljenja omoguilo
je da se tjelesni i umni napor skrutne u pojavu po sebi stvar
koju se moglo tretirati kao sve ostale stvari to jest, njome barata-
ti, pomicati je, spajati s drugim stvarima ili je od njih razdvajati.
Da nije dolo do tog prekida veze, ne bi bilo mnogo izgleda da
se ideja rada mentalno razdvoji od cjeline kojoj je prirodno pri-
padala i da se zgusne u samostalan objekt. U predindustrijskoj vi-
ziji bogatstva, takva cjelina bila je zemlja upotpunjena onima
koji su je obraivali i eli. Novi industrijski poredak i pojmovna
mrea koja je omoguila da se proglasi dolazak jednog razliitog
industrijskog drutva roeni su u Britaniji; a Britanija je od-
udarala od evropskih susjeda po tome to je unitila svoje seljatvo,
a s njime i prirodnu vezu izmeu zemlje, ljudskog truda i bogat-
stva. Orae zemlje trebalo je najprije pretvoriti u besciljne besposli-
are bez gospodara kako bi ih se doivjelo kao pokretne spremni-
ke ili nosioce za-upotrebu-spremne radne snage; i da se tu snagu
nazove potencijalnim izvorom bogatstva po sebi.
ZYGMUNT BAUMAN 140
Ta nova besposlenost i iskorijenjenost radnika inila se misao-
nije nastrojenima meu suvremenim svjedocima kao emancipacija
rada kao sastavni dio zanosnog osjeaja openitog oslobaanja
ljudskih sposobnosti od iritantnih i zatupljujuih uskogrudnih
ogranienja, sile navike i naslijeene inertnosti. Ali, emancipacijom
od svojih prirodnih ogranienja nije rad zadugo ostao slobodno
lebdei, neprivren ili bez gospodara; i teko se moe rei da
mu je ona donijela autonomnost, samoodreenje, slobodu da po-
stavlja i slijedi vlastita pravila. Demontiran, ili samo vie neizvediv
samoreproducirajui tradicionalan nain ivota, kojega je rad bio
dio prije njegove emancipacije, trebao je zamijeniti jedan drugi po-
redak; no ovoga puta, unaprijed konstruirani poredak, izgraeni
poredak, a ne vie talog besciljnih meandriranja usuda i glupih po-
greaka povijesti ve proizvod racionalne misli i djelovanja. Kad se
jednom otkrilo da je rad izvor bogatstva, zadaa razuma bila je da
iscrpi, isie i izrabi taj izvor djelotvornije nego ikad dotad.
Neki komentatori proeti novim razigranim duhom moderno-
ga doba (meu kojima je najistaknutiji Karl Marx) smatrali su da
je nestanak starog poretka prvenstveno ishod namjerno postavlje-
nog dinamita: eksplozije prouzroene bombom koju je ugradio ka-
pital sklon rastakanju svega vrstoga i skrnavljenju svetinja. Dru-
gi, poput de Tocquevillea, skeptiniji i znatno manje entuzijastini,
smatrali su da se kod tog nestanka zapravo radi o imploziji prije
nego eksploziji: gledajui unatrag, nakon pomnog razmatranja,
sjeme takvog usuda pronali su u srcu ancien rgimea (uvijek ga
je lake otkriti ili pogoditi u retrospektivi) dok su uzbuenje i raz-
metanje novih gospodara doivjeli kao, u osnovi, udaranje mrtvaca
ili tek energinije i odlunije stremljenje uvijek istim udesnim li-
jekovima koje je stari poredak iskuao davno prije u oajnikim, a
opet uzaludnim nastojanjima da otkloni ili bar odgodi vlastitu pro-
past. No nisu se mnogo sporili oko perspektiva novog reima i na-
mjera njegovih gospodara: na mjesto starog i dotad ve nepostoje-
eg poretka trebao je doi novi, manje ranjiv i odriviji od prethod-
nog. Smislit emo i napraviti nova vrsta tijela kako bismo ispunili
prazninu koja je ostala iza rastoenih. Sve to smo pustili niz vodu
opet emo ukotviti, jo vre nego prije. Da istu namjeru izrazimo
u trenutno pomodnom idiomu: to je bilo izbaeno iz leita tre-
bat e, prije ili kasnije, u leite vratiti.
Kidanje starih lokalnih/komunalnih spona, objava rata usta-
ljenim navikama i obiajnim zakonima, sjeckanje i mrvljenje les
pouvoirs intermdiaires cjelokupan rezultat svega toga bio je pi-
jani delirij novog poetka. Rastakanje svega vrstoga bilo je
nalik taljenju eljezne rudae radi izlijevanja elinih stupova. Ras-
taljena i sada fluidna stvarnost inila se spremnom da je se pre-
TEKUA MODERNOST 141
usmjeri u novo korito i ulije u nove kalupe, da joj se d oblik koji
nikad ne bi poprimila da je smjela tei rijenim koritima koja je
sama sebi izdubila. inilo se kako nijedan cilj, koliko god ambicio-
zan, ne nadilazi ovjekovu sposobnost da misli, otkriva, izumljuje,
planira i djeluje. Ako sretno drutvo drutvo sretnih ljudi i
nije ba bilo iza sljedeeg ugla, njegov neminovan dolazak bio je
ve predvien na crtaim stolovima misleih ljudi, a konture koje
su mislei ljudi skicirali oivotvorili su operativci u uredima i na
zapovjednim mostovima. Cilj kojem su i mislei ljudi i operativci
posvetili svoj trud bio je izgradnja novog poretka. Novootkrivenu
slobodu trebalo je upregnuti u nastojanje da se stvori budua ured-
na rutina. Nita nije trebalo prepustiti vlastitom hirovitom i nepred-
vidljivom toku, sluaju i kontingenciji; nita pod milim bogom nije
trebalo ostaviti u postojeem obliku ako se samo taj oblik mogao
poboljati, nainiti korisnijim i djelotvornijim.
Taj novi poredak, u kojem e svi krajevi koji su sada olabav-
ljeni biti opet svezani dok e ljudske olupine iz prolih katastrofa,
brodolomci koji su sada nasukani, ostavljeni na pustom otoku ili ih
more jo nosi biti dovedeni na vrsto tlo, preseljeni i fiksirani na
svojim pravim mjestima, trebao je biti masivan, vrst, izraen u
kamenu ili iskovan u eliku: trebao je trajati. Veliko je bilo lijepo,
veliko je bilo racionalno; veliko je znailo mo, ambiciju i hrab-
rost. Gradilite novog industrijskog poretka bilo je cijelo naikano
spomenicima toj moi i ambiciji, spomenicima koji su moda bili,
a moda i nisu bili neunitivi ali su svakako bili napravljeni da tako
izgledaju: poput divovskih tvornica ispunjenih od zida do zida go-
lemim strojevima i masama koje su tim strojevima upravljale ili
poput gustih mrea kanala, mostova i eljeznikih pruga, isprekida-
nih velianstvenim kolodvorima koji su trebali oponaati drevne hra-
move podignute radi tovanja vjenosti i na vjenu slavu tovatelja.
Isti onaj Henry Ford koji je proglasio kako je povijest buda-
latina, kako ne elimo tradiciju i kako elimo ivjeti u sada-
njosti, a jedina povijest koja neto vrijedi je povijest koju stvaramo
danas, jednoga je dana udvostruio plae svojim radnicima uz ob-
janjenje kako eli da oni kupuju njegove automobile. Objanjenje
je, dakako, bilo neiskreno: automobili koje su kupovali Fordovi rad-
nici inili su zanemariv djeli ukupne prodaje dok je udvostruenje
plaa teko opteretilo Fordove trokove proizvodnje. Pravi razlog
za taj neortodoksan korak bila je Fordova elja da zaustavi iritan-
tno visoku fluktuaciju radne snage. Htio je svoje radnike jednom
zauvijek privezati uz Fordove tvornice, kako bi mu se isplatio no-
vac uloen u njihovo kolovanje i radnu obuku, i kako bi mu se is-
platio jo jednom, za trajanja radnog vijeka njegovih radnika. A da
bi to postigao, morao je imoblizirati svoje namjetenike, zadrati ih
ZYGMUNT BAUMAN 142
ondje gdje su bili, po mogunosti dok do kraja ne iskoristi njihovu
radnu snagu. Morao ih je napraviti jednako ovisnima o zaposlenju
u njegovoj tvornici i prodaji svog rada njenomvlasniku kao to su
on sam i njegovo bogatstvo i mo ovisili o tome da ih zapoljava i
iskoritava njihov rad.
Ford je povienim glasom izrazio ono to su i drugi mislili ali
uspijevali samo apatom izraziti; ili, radije, glasno je razmiljao o
onome to su drugi u slinom poloaju mislili, ali nisu bili u stanju
izraziti u tako mnogo rijei. Univerzalan model namjera i praksi ti-
pinih za vrstu modernost ili teki kapitalizam posve je prikladno
dobio ime po Fordu. Svojim modelom novog, racionalnog poretka
postavio je standard za opu tendenciju svog vremena: a bio je i
ideal koji su svi ili veina drugih poduzetnika toga doba nastojali,
s veim ili manjim uspjehom, postii. Ideal je bio svezati kapital i
rad u savez koji poput braka sklopljenog na nebesima ni-
kakva ljudska sila ne bi smjela, niti bi se usudila, razvrgnuti.
vrsta modernost bila je, tovie, i doba tekog kapitalizma
zaruka izmeu kapitala i rada utvrenih uzajamnou njihove
ovisnosti. Radnici su ovisili o tome da budu zaposleni kako bi mogli
ivjeti; kapital je ovisio o tome da ih zaposli radi svoje reprodukcije
i rasta. Sastajali su se uvijek na istom mjestu; nijedno od njih dvoje
nije se lako moglo preseliti drugdje masivni tvorniki zidovi ok-
ruivali su oba partnera i drali ih u zajednikom zatvoru. Kapital
i radnici bili su, moe se rei, zdrueni u bogatstvu i siromatvu, u
bolesti i zdravlju i dok ih smrt ne rastavi. Tvornica je bila njihovo
zajedniko stanite istodobno bojinica rovovskog rata i prirod-
no sjedite nada i snova.
Kapital i rad suoila je i svezala transakcija kupovanja i proda-
vanja; i tako, kako bi ostali ivi, svakoga od njih trebalo je drati u
formi primjerenoj toj transakciji: vlasnici kapitala morali su biti u
stanju i dalje kupovati rad, a vlasnici rada morali su biti okretni, zdra-
vi, jaki i na svaki nain dovoljno privlani da ne odbiju potencijalne
kupce i da im ne zaraunaju pune trokove svoje kondicije. Svaka
strana imala je steene interese da dri drugu stranu u pravoj
formi. Nije udo to je rekomodifikacija kapitala i rada tada po-
stala glavna funkcija i interes politike i najvie politike sile, dra-
ve. Drava se morala brinuti da kapitalisti ostanu u formi kako bi
mogli kupovati rad i priutiti sebi njegovu aktualnu cijenu. Nezapo-
sleni su bili u pravom smislu rijei rezervna vojska radne snage
i zato ih je trebalo, i u dobru i u zlu, drati u stanju pripravnosti, za
sluaj da ih opet pozovu u aktivnu slubu. Socijalna drava, drava
posveena upravo tome, bila je iz tog razloga istinski onkraj lijevo-
ga i desnoga, potporanj bez kojeg ni kapital ni rad ne bi mogli os-
tati ivi i zdravi, a kamoli rasti.
TEKUA MODERNOST 143
Neki su socijalnu dravu smatrali privremenom mjerom, koja
e se sama istroiti i dokinuti kad zbog kolektivnog osiguranja od
nesree osiguranici postanu dovoljni smjeli i snalaljivi da do kraja
razviju svoj potencijal i skupe hrabrost da se upuste u rizike i
time im se omogui da, takorei, stanu na vlastite noge. Skepti-
niji promatrai smatrali su da je socijalna drava ureaj za sanaciju
koji se kolektivno financira i kojim se kolektivno upravlja da je
ona operacija ienja i lijeenja koju treba provoditi sve dok kapi-
talistiko poduzee proizvodi drutveni otpad koji niti kani niti ima
ime reciklirati (to jest, jo dugo, dugo). No svi su se slagali da je
socijalna drava nekakva improvizacija koja se treba pozabaviti
anomalijama, sprijeiti odstupanja od norme i neutralizirati poslje-
dice krenja norme, ako do njega ipak doe. Sama norma, koju se
gotovo nikad nije dovodilo u pitanje, bila je izravan, neposredan,
uzajaman angaman kapitala i rada te rjeavanje svih vanih i ne-
ugodnih drutvenih problema u okviru takvog angamana.
Tko je kao mlad egrt dobio prvi posao kod Forda, mogao je
biti prilino siguran da e radni vijek zavriti na istom mjestu. Vre-
menski obzori tekog kapitalizma bili su dugoroni. Za radnike,
obzore je iscrtavala perspektiva doivotnog zaposlenja u kompaniji
koja je mogla, ali nije morala biti besmrtna, ali iji se ivotni vijek
ipak protezao daleko dulje od njihovog. Za kapitaliste, obiteljsko
bogatstvo, koje je trebalo trajati vie od ivotnog vijeka bilo kojeg
lana obitelji, bilo je sinonim za tvornice koje su naslijedili, podigli
ili ih tek kane pridodati obiteljskoj batini.
U najkraim crtama: mentalitet dugoronosti nije bio drugo
doli oekivanje poteklo iz iskustva, a to iskustvo je uvjerljivo i uvijek
iznova potvrivalo da su usudi onih koji kupuju rad odnosno onih
koji ga prodaju tijesno i neodvojivo isprepleteni zadugo u budu-
nost praktino zauvijek i da je zato smiljanje podnoljivog
naina kohabitacije u svaijem interesu ba koliko je to i dogovor
oko pravila susjedskog fer-pleja meu vlasnicima kua na istom
posjedu. Da bi se to iskustvo ukorijenilo, trebalo je proi mnogo
desetljea, moda i vie od jednog stoljea. Pojavilo se na kraju du-
gog i krivudavog procesa skrutnjivanja. Kako je u najnovijoj stu-
diji ustvrdio Richard Sennett, tek nakon Drugog svjetskog rata na
mjesto izvornog nereda kapitalistikog doba doli su, bar u najna-
prednijim ekonomijama, snani sindikati, jamstva socijalne dra-
ve i velike korporacije koji su udruenim snagama stvorili doba
relativne stabilnosti.
13
U podlozi dotine relativne stabilnosti bio je, dabome, vjeni
sukob. Zapravo, ona je i omoguila taj sukob i, u paradoksalnom
smislu koji je u svoje vrijeme izvrsno prepoznao Lewis Coser, ui-
nila ga funkcionalnim: i u dobru i u zlu, antagoniste je vezivala
ZYGMUNT BAUMAN 144
uzajamna ovisnost. Sukobljavanja, iskuavanja snage i pregovara-
nje koje je iz toga proizalo ojaali su jedinstvo sukobljenih strana
upravo zato to nijedna od njih nije mogla djelovati sama i obje su
znale da njihov trajni opstanak ovisi o pronalaenju rjeenja koja
e biti obostrano prihvatljiva. Sve dok se pretpostavljalo da e dugo
ostati u drutvu onoga drugoga, pravila tog zajednitva bila su a-
rite estokih pregovora, katkad i gorine, sukobljavanja i razrau-
navanja, a katkad pak primirja i kompromisa. Sindikati su nemo
pojedinanih radnika preobliili u mo kolektivnog pregovaranja
i borili se, na mahove i uspijevali, da propise koji su radnicima od-
ricali svako pravo preoblikuju u radnika prava i preinae u ograni-
enja slobode manevriranja poslodavaca. Sve dok se i ukoliko se
uzajamna ovisnost odravala, ak i bezlino radno vrijeme na koje
su bili duboko ogoreni obrtnici skupljeni u prvim kapitalistikim
tvornicama (i protiv kojeg su se bunili, to je E. P. Thompson ivo-
pisno dokumentirao), a jo vie njegove kasnije nove i usavrene
verzije u obliku zloglasnog mjerenja vremena i pokreta Frederica
Taylora, ti, Sennettovim rijeima, inovi represije i dominacije koje
je uprava provodila zbog rasta divovske industrijske organizacije,
postali su borilite u kojem su radnici mogli iznijeti vlastite zahtje-
ve, borilite za stjecanje prava. Sennett zakljuuje: Rutina moe
poniziti, ali moe i zatititi; moe rastaviti rad na njegove sastavni-
ce, ali od nje se moe i sastaviti ivot.
14
Ta situacija sada se promijenila, a kljuni sastojak te viestrane
promjene novi je mentalitet kratkoronosti koji je poeo zamje-
njivati mentalitet dugoronosti. Brakovi tipa dok nas smrt ne
rastavi nedvojbeno su izali iz mode i postaju rijetkost: partneri
vie ne oekuju da e dugo ostati u drutvu onoga drugoga. Prema
najnovijem izraunu, mladi Amerikanac srednje razine obrazova-
nja oekuje kako e za svog radnog vijeka posao promijeniti bar je-
danaest puta a ritam i uestalost promjene zacijelo e i dalje ras-
ti prije no to zavri radni vijek sadanje generacije. Parola dana je
fleksibilnost, a kad je se primijeni na trite rada, nagovijeta
kraj radnog mjesta na kakvo smo navikli i objavljuje umjesto nje-
ga dolazak rada na kratkorone ugovore, klizne ugovore ili bez
ugovora, radna mjesta bez ugraene sigurnosti, ali s ugovornom
stavkom do daljnjega. Radni vijek proet je nesigurnou.
TEKUA MODERNOST 145
Od braka do kohabitacije
Moemo, naravno, uzvratiti da nema nieg osobito novog u toj si-
tuaciji: radni vijek bio je od pamtivijeka pun nesigurnosti. No da-
nanja nesigurnost ima jednu upadljivo novu znaajku. Katastrofe
od kojih strepimo, a koje mogu unititi neije prihode i izglede na
njih nisu takve da bi ih se moglo suzbiti ili se bar protiv njih boriti
i ublaiti ih udruivanjem snaga, ujedinjavanjem i mjerama koje
emo zajedniki pretresti, dogovoriti i provesti. Najstranije kata-
strofe sada pogaaju nasumce, birajui svoje rtve najbizarnijom
logikom ili bez ikakve logike, svoje udarce disperziraju hirovito
tako da nema naina da se predvidi tko je osuen na propast, a tko
e biti spaen. Dananja nesigurnost je mona individualizirajua
sila. Ona ne ujedinjava ve dijeli, a budui da se ne moe znati tko
e se sutradan probuditi u kojoj podjeli, ideja o zajednikim inte-
resima postaje sve nebuloznija i gubi svu pragmatinu vrijednost.
Suvremeni strahovi, tjeskobe i nezadovoljstva stvoreni su da
ih ovjek trpi sam. Oni se ne zbrajaju, ne kumuliraju se u opu stvar,
nemaju neku posebnu, a kamoli oitu, adresu. To oduzima solidar-
nim stajalitima njihov nekadanji status racionalne taktike i nago-
vijeta ivotnu strategiju posve drukiju od one koja je dovela do os-
nivanja obrambenih i borbenih organizacija radnike klase. U raz-
govorima s ljudima koji su ve bili pogoeni aktualnim promjena-
ma u uvjetima zapoljavanja ili su se bojali da e ih one pogoditi,
Pierre Bourdieu nebrojeno je puta uo kako: Suoeni s novim obli-
cima izrabljivanja, kojima napadno pogoduju deregulacija domene
rada i pojava privremenog zapoljavanja, ljudi smatraju kako tradi-
cionalni oblici sindikalnih akcija postaju nedostatni. Bourdieu za-
kljuuje da su najnoviji prekidi s dosadanjom praksom razorili ne-
kadanje temelje solidarnosti i da posljedino razoaranje ide ruku
pod ruku s upokojenjem duha borbenosti i politike participacije.
15
Jednom kad zapoljavanje radne snage postane kratkorono
i neizvjesno, kad ga se lii vrstih (a kamoli zajamenih) perspekti-
va i tako pretvori u epizodno, kad se praktiki sva pravila koja se
odnose na igru unapreenja i otputanja bacaju u ko ili obiavaju
mijenjati daleko prije kraja igre, nema mnogo izgleda da uzajamna
lojalnost i vezanost niknu i ukorijene se. Za razliku od vremen du-
gorone uzajamne ovisnosti, sada gotovo da i nema poticaja da se
ivo i ozbiljno, a kamoli kritiki, zainteresiramo za mudrost zajed-
nikog pregnua i s njim povezanih dogovora koji su ionako nuno
prolazni. Radno mjesto postaje nalik auto-kampu koji se posjeuje
na samo nekoliko dana i iz kojeg se moe otii u svakom trenutku
ako ponuene pogodnosti nisu isporuene ili ako se po isporuci
otkrije da nisu zadovoljavajue a ne vie zajedniki domicil u
ZYGMUNT BAUMAN 146
kojem je ovjek sklon potruditi se i strpljivo osmisliti prihvatljiva
pravila kohabitacije. Mark Granowetter je ustvrdio da je nae vrije-
me vrijeme slabih veza, dok Sennett tvrdi da su prolazni oblici
povezivanja ljudima korisniji od dugoronih povezanosti.
16
Dananja potekuena, tekua, rasprena, ratrkana i dere-
gulirana verzija modernosti moda ne navjeuje razvod i konani
prekid komunikacije izmeu rada i kapitala, ali pretkazuje dolazak
lakog, slobodno lebdeeg kapitalizma, obiljeenog neangairanjem
i slabljenjem veza izmeu kapitala i rada. Moe se rei da je taj sud-
bonosni prekid sa starom praksom replika prijelaza s braka na
zajedniki ivot sa svim njegovim posljedinim stavovima i stra-
tekim posljedicama, meu njima i pretpostavkom privremenosti
kohabitacije te mogunosti da se veza prekine u svakom trenutku
i iz bilo kojeg razloga, jednom kad presui potreba ili elja. Ako je
odluka o tome hoemo li ostati zajedno bila stvar recipronog dogo-
vora i uzajamne ovisnosti, neangairanje je jednostrano: jedna
strana konfiguracije stekla je autonomiju koju je moda oduvijek
potajno prieljkivala, ali nikad je prije nije ozbiljno nagovijestila.
U mjeri koju nekadanji odsutni veleposjednici nikad nisu uspjeli
postii, kapital se oslobodio ovisnosti o radu pomou nove, nekad
nezamislive, slobode kretanja. Reprodukcija i rast kapitala, profita
i dividendi i zadovoljstvo dioniara, sve je to postalo uvelike neovis-
no o trajanju konkretnog lokalnog angamana radne snage.
Ta neovisnost nije, naravno, potpuna i kapital nije jo onako
nepostojan kako bi to htio i kako se svim silama trudi biti. Teritori-
jalne lokalne faktore jo treba uzimati u obzir u veini kalku-
lacija, a lokalne samouprave, sa svojom moi stvaranja neprilika,
jo mogu na iritantne naine ograniavati slobodu kretanja kapita-
la. Ali, kapital, u nezapamenoj mjeri, postaje eksteritorijalan, lak,
neoptereen i lien leita, a njegova ve dosegnuta razina prosto-
rne pokretljivosti u veini sluajeva posve je dovoljna da ucijeni te-
ritorijem vezane politike sile i tako ih natjera da se pokore njego-
vom zahtjevu. Prijetnja (ak i neizreena i samo nasluena) preki-
dom veza s lokalnom sredinom i preseljenjem poduzea neto je
to svaka odgovorna vlada, radi sebe same i radi biraa, mora shva-
titi posve ozbiljno i uznastojati svoju politiku podiniti vrhovnom
cilju, a to je otklanjanje opasnosti od neulaganja kapitala.
Politika je danas u nezapamenoj mjeri postala natezanje iz-
meu brzine kojom se kapital moe kretati i sposobnosti lokalne
samouprave da ga uspori, a upravo lokalne institucije u veini
sluajeva imaju dojam da vode bitku koju ne mogu dobiti. Vlada
posveena dobrobiti svoga birakog tijela nema mnogo izbora nego
da molbama i laskom, a ne silom, udobrovolji kapital da doleti, a
jednom kad doe, da izgradi poslovne nebodere umjesto da na
TEKUA MODERNOST 147
jednu no odsjedne u hotelskim sobama. A udobrovoljiti ga moe
ili moe pokuati (da se posluim uobiajenim politikim argonom
doba slobodne trgovine) stvaranjem boljih uvjeta za slobodno
poduzetnitvo, to znai prilagoavanje politike igre pravilima
slobodnog poduzetnitva to jest, koritenje svih zakonskih
ovlasti koje su vladi na raspolaganju u slubi deregulacije, demon-
tiranja i odbacivanja postojeih po poduzetnitvo ograniavajuih
zakona i propisa, tako da vladina zakletva kako svoje zakonske
ovlasti nee koristiti za ogranienje sloboda i prava kapitala po-
stane vjerodostojna i uvjerljiva; i suzdravanje od svakog poteza
koji moe ostaviti dojam da je teritorij kojim politiki upravlja do-
tina vlada negostoljubiv prema uzusima, oekivanjima i svim bu-
duim pothvatima kapitala koji globalno razmilja i djeluje ili da je
prema njima manje gostoljubiv od zemalja pod upravom prvih su-
sjeda. Sve to u praksi znai niske poreze, jo manje propisa ili nji-
hovo ukidanje i, iznad svega, fleksibilno trite rada. Openitije,
to znai pitomo stanovnitvo, koje nije kadro ni voljno pokrenuti
organiziran otpor bilo kojoj odluci koju bi kapital jo mogao doni-
jeti. Paradoksalno, vlade se mogu nadati da e kapital zadrati na
jednom mjestu samo ako ga izvan svake sumnje uvjere da slobod-
no moe otii uz prethodnu najavu ili bez nje.
Otresavi sa sebe balast glomaznih strojeva i velikih tvorni-
kih timova, kapital putuje bez mnogo prtljage, samo s najnunijim
aktovkom, laptopom i mobitelom. Zbog tog novog svojstva ne-
stalnosti, svaki angaman, a osobito onaj vrst, postaje istodobno
suvian i nerazuman: stupanje u takav angaman smetalo bi kre-
tanju i oduzelo na eljenoj konkurentnosti, a a priori bi eliminiralo
opcije koje mogu voditi poveanoj produktivnosti. Burze i upravni
odbori diljem svijeta spremno nagrauju sve korake u pravom
smjeru dezangamana, poput rezanja, racionalizacije i iz-
dvajanja djelatnosti, i jednako spremno kanjavaju svaku vijest o
primanju novih ljudi, poveanom zapoljavanju i zaglibljivanju
kompanije u skupe dugorone projekte. Vjetina nestajanja umjet-
nika bijega houdinijevskog tipa, strategija zaobilaenja i izbjega-
vanja te spremnost i sposobnost da se pobjegne bude li trebalo, to
sredite nove politike dezangamana i neobvezivanja, danas su
znaci menaderske mudrosti i uspjeha. Kako je odavno istaknuo
Michel Crozier, biti slobodan od neugodnih spona, nezgodnih ob-
veza i ovisnosti koje ometaju slobodu manevriranja uvijek je bilo
omiljeno i djelotvorno oruje dominacije; ali nikad prije u moder-
noj povijesti nisu zalihe tog oruja i sposobnost njihovog koritenja
bile tako nejednako razdijeljene kao danas. Brzina kretanja danas
je postala glavni, vjerojatno i vrhovni faktor drutvenog raslojava-
nja i hijerarhije dominacije.
ZYGMUNT BAUMAN 148
Glavni izvori profita osobito krupnih profita pa tako i su-
tranjeg kapitala obino su, u mjeri koja stalno raste, ideje, a ne
materijalni predmeti. Ideje se proizvedu samo jednom i potom na-
stavljaju donositi bogatstvo ovisno o broju ljudi koje privuku kao
kupce/klijente/potroae a ne o broju ljudi koji su zaposleni i
angairani na repliciranju prototipa. Kad je u pitanju pretvaranje
ideja u profit, konkurenciju ne predstavljaju proizvoai ve potro-
ai. Ne udi to se kapital danas u prvom redu angaira oko potro-
aa. Samo u toj sferi moe se razborito govoriti o uzajamnoj ovi-
snosti. Kako bi bio konkurentan, djelotvoran i profitabilan, kapital
ovisi o potroaima pa se njegovi putni planovi ravnaju prema
prisutnosti ili odsutnosti potroaa ili prema izgledima da se potro-
ai proizvedu, da se stvori a zatim i pojaa potranja za ponue-
nim idejama. U planiranju putovanja kapitala i poticanju njegovog
premjetanja, prisutnost radne snage tek je drugorazredan faktor.
Sukladno tome, znatno je opala mo zadravanja kapitala (i op-
enitije, uvjeta zapoljavanja i dostupnosti radnih mjesta) od strane
lokalne radne snage.
Robert Reich
17
tvrdi da se ljude koji su trenutano ukljueni
u ekonomsku aktivnost moe ugrubo podijeliti u etiri iroke kate-
gorije. Prva kategorija su manipulatori simbolima, ljudi koji smi-
ljaju ideje i naine na koje ih uiniti poeljnima i utrivima. Drugoj
pripadaju oni angairani u reprodukciji radne snage (nastavnici,
profesori ili razni inovnici socijalne drave). Trea se sastoji od
ljudi zaposlenih u osobnim uslugama (vrsti zanimanja koje je
John ONeill svrstao meu prostituirajue profesije) gdje se trai
neposredan susret s primateljem usluge; glavninu u toj kategoriji
ine prodavai proizvoda i proizvoai elje za proizvodima.
Konano, u etvrtoj kategoriji su ljudi koji su u posljednje
stoljee i pol formirali drutveni podsloj radnikog pokreta. Oni
su, Reichovim rijeima, trudbenici rutine, vezani uz pokretnu traku
ili (u modernijim tvornicama) kompjutorske mree i elektronske
automatizirane naprave poput blagajni. Oni su danas obino najpo-
troniji dijelovi ekonomskog sustava, oni kojih se najlake rijeiti
i koje je najlake zamijeniti. Na popisu kvalifikacija za njihov posao
nisu ni posebna znanja ni umijee drutvene interakcije s klijenti-
ma i zato ih se moe mijenjati kao na traci; nemaju mnogo po-
sebnih kvaliteta koje bi njihove poslodavce nadahnule eljom da ih
po svaku cijenu zadre; ako neim i raspolau, to su tek zanemari-
ve koliine preostale moi pregovaranja. Znaju da su za jednokra-
tnu upotrebu pa ne vide puno smisla u tome da razvijaju privrenost
ili obvezanost svojim radnim mjestima ili se trajno vezuju uz kole-
ge. Kako bi izbjegli neposredne frustracije, obino se uvaju svake
lojalnosti radnom mjestu, odnosno upisivanja vlastitih ivotnih
TEKUA MODERNOST 149
ciljeva u njegovu projiciranu budunost. To je prirodna reakcija na
fleksibilnost trita rada koja, kad je se prevede na ivotno iskus-
tvo pojedinca, znai da je dugorona sigurnost posljednje to bismo
nauili povezivati s poslom koji trenutano obavljamo.
Kako je otkrio Sennett, kad je, nekoliko desetljea nakon
posljednjeg posjeta, obiao jednu pekarnicu u New Yorku, moral
i motivacija radnika izrazito su opali uslijed raznih pritisaka kad su
krenula otputanja. Preostali radnici nisu likovali nad otputenima
kao nad konkurencijom koje su se rijeili nego su ekali idui za-
mah sjekire. Ali dodaje jo jedan razlog za gubljenje interesa rad-
nika za svoj rad i radno mjesto te slabljenje njihove elje da uloe
misaonu i moralnu energiju u budunost toga dvoga:
U svim oblicima rada, od klesanja kipa do serviranja jela, ljudi se poistovjeuju
sa zadacima koji su im izazovi, koji su im teki. Ali na tom fleksibilnom rad-
nom mjestu, gdje neredovito odlaze i dolaze radnici koji govore razne jezike,
gdje svakog dana dolaze radikalno drukije naredbe, mainerija je jedino
stvarno mjerilo reda i zato njome svatko, ama ba svatko, mora moi lako ru-
kovati. U fleksibilnom reimu, tekoa je kontraproduktivna. Stranim para-
doksom, kad umanjimo tekou i otpor, stvaramo ba one uvjete koji pogodu-
ju nekritikom i ravnodunom djelovanju korisnika tog reima.
18
Na suprotnom polu nove drutvene podjele, na vrhu piramide moi
lakog kapitalizma, krue oni kojima prostor uglavnom nije uope
vaan oni koji nikad nisu ni na jednom mjestu, makar i bili fiziki
prisutni. Laki su i nepostojani kao nova kapitalistika ekonomija
koja ih je porodila i podarila im mo. Kako ih opisuje Jacques Atta-
li: Ne posjeduju tvornice, zemlju niti zauzimaju upravljake polo-
aje. Njihovo bogatstvo potjee od jednog komada pokretne imovi-
ne: poznavanja zakona labirinta. Vole stvarati, igrati se i biti u
pokretu. ive u drutvu nepostojanih vrednota, bezbrinom u po-
gledu budunosti, egoistinom i hedonistikom. Sve to je novo
njima je dobra vijest, nestalnost im je vrednota, nestabilnost impe-
rativ, hibridnost bogatstvo.
19
Premda u razliitoj mjeri, svi vladaju
umijeem labirintskog ivljenja: prihvaaju dezorijentaciju, spre-
mni su ivjeti izvan vremena i prostora, u vrtoglavici i omaglici, bez
blagog pojma o smjeru ili trajanju putovanja u koje se uputaju.
Prije nekoliko mjeseci supruga i ja sjedili smo u aerodrom-
skom kafiu ekajui u tranzitu na avion. Dva mukarca u kasnim
dvadesetima ili ranim tridesetima hodala su oko susjednog stola,
svaki sa svojim mobitelom. Za sat i pol koliko smo ekali, nisu raz-
mijenili ni rijei jedan s drugim premda su obojica bez prestanka
razgovarala s nevidljivim sugovornicima na drugom kraju tele-
fonske linije. to ne znai da nisu bili svjesni prisutnosti onoga
ZYGMUNT BAUMAN 150
drugoga. Zapravo, kao da je svijest o toj prisutnosti i motivirala nji-
hove postupke. Njih dvojica upustila su se u natjecanje najee,
najmahnitije i najbjesomunije mogue natjecanje. Onaj koji je prvi
zavrio razgovor na mobitelu, dok je drugi jo priao, grozniavo je
traio drugi broj da ga pritisne; oito, broj veza, stupanj konektira-
nosti, gustoa jedne odnosno druge mree koja ih pretvara u vo-
rove, koliina drugih vorova na koje se mogu po elji spojiti, bili
su stvari krajnje, moda ak i vrhovne vanosti za obojicu: pokaza-
telji drutvenog statusa, poloaja, moi i prestia. Obojica su taj sat
i pol provela u nekom, u odnosu na aerodromski kafi, vanjskom
prostoru. Kad se zauo poziv na let kojim su obojica letjeli, istodob-
no su, istim sinkroniziranim pokretima zakljuali aktovke i otili,
drei telefone na uhu. Siguran sam da nisu ni primijetili suprugu
i mene premda smo sjedili dva metra dalje i gledali svaki njihov
pokret. to se njihovog Lebenswelta tie, bili su (po uzoru na
pravovjerne antropologe koje je Claude Lvi-Strauss kritizirao)
fiziki pored nas, a duhom neizmjerno daleko.
U briljantnom eseju o, kako ga je odluio nazvati, mekom
kapitalizmu,
20
Nigel Thrift primjeuje veliku promjenu u vokabu-
laru i spoznajnom okviru koja obiljeava novu globalnu i eksterito-
rijalnu elitu. Kako bi izrazili bit vlastitog djelovanja, slue se meta-
forama poput plesanja ili surfanja; vie ne govore o konstruira-
nju ve o kulturama i mreama, timovima i koalicijama te o utjeca-
jima, a ne o kontroli, vodstvu i upravi. Zanimaju ih labaviji oblici or-
ganizacije koji se sklapaju, demontiraju i premontiraju u kratkom
roku ili trenutano: takav fluidan oblik okupljanja uklapa se u nji-
hovo shvaanje okolnog svijeta kao mnogostrukog, sloenog, brzo
pokretnog i stoga dvosmislenog, nejasnog i plastinog, nesi-
gurnog, paradoksalnog pa i kaotinog. Dananja organizacija
posla ima u sebi svjesno ugraen element dezorganizacije: to je
manje vrsta i fluidnija, to je bolja. Kao i sve ostalo na svijetu, sve
znanje nuno mora brzo zastarjeti pa se danas receptom za djelo-
tvornost i produktivnost smatra odbijanje da se prihvati potvreno
znanje, da se ravna prema prijanjim sluajevima i prizna mudrost
onoga to nas ui akumulirano iskustvo.
Dva mlada ovjeka s mobitelima koje sam gledao u aerodrom-
skom kafiu moda su bili primjerci (stvarni ili tek pretendenti) te
nove, brojano male elite stanovnika cyberprostora koji prosperira-
ju na nesigurnosti i nestabilnosti svih zemaljskih stvari, ali stil do-
minantnih obino postaje dominantni stil ako ne time to nudi
atraktivan izbor, onda u svakom sluaju nametanjem ivotnog am-
bijenta u kojem oponaanje tog stila postaje istodobno poeljno i
imperativno te se pretvara u stvar opstanka i zadovoljstva samim
sobom. Malo tko provodi vrijeme u aerodromskim ekaonicama, a
TEKUA MODERNOST 151
jo manje ljudi ondje se osjea u svom elementu ili su bar dovoljno
eksteritorijalni da ih ne titi niti im smeta jednolinost kojom to
mjesto odie i bune i sirove mase koje ga ispunjavaju. No mnogi
su, moda i veina, nomadi a da ni ne trebaju izlaziti iz pilja. Oni
moda jo trae utoite u svom domu, ali malo je izgledno da e
se ondje moi osamiti i koliko god se trudili, nikad nee biti istinski
chez soi: zidovi utoita su porozni, kroz njih su posvuda probijene
bezbrojne ice, a sveprisutni eter kroz njih lako prodire.
Tim ljudima, kao i veinom onih prije njih, netko vlada i da-
ljinski upravlja; ali sada se to radi na nov nain. Vodstvo je zamije-
njeno spektaklom, a nadzor zavoenjem. Tko vlada (RTV) valovi-
ma, vlada doivljenim svijetom, odluuje o njegovom obliku i sadr-
aju. Nitko ne treba gledaoce prisiljavati ni nukati da prisustvuju
spektaklu: jao onima koji bi se usudili sprijeiti ih da na njega uu.
Mogunost dolaska do (veinom elektronikih) informacija po-
stala je ljudsko pravo koje se najgorljivije brani, a porast blagosta-
nja meu najirom populacijom sada se, meu ostalim, mjeri bro-
jem kuanstava koja su opremljena (okupirana?) televizorima. A te
informacije vie od svega drugoga, bez obzira na to to to sve
drugo bilo, informiraju o fluidnosti svijeta koji njihovi primatelji
nastanjuju i vrlini fleksibilnosti njegovih stanovnika. Vijesti, taj
dio elektronikog informiranja s najveim izgledima da ga se zami-
jeni za istinski prikaz svijeta oko nas, s najjaom pretenzijom na
ulogu zrcala stvarnosti (i koji najee dobiva priznanje kako tu
stvarnost odraava vjerno i bez iskrivljavanja), prema procjeni
Pierrea Bourdieua, meu najkratkotrajnijim su robama u ponudi;
dapae, ivotni vijek vijesti smijeno je kratak u usporedbi sa ivot-
nim vijekom sapunica, talk show emisija ili nastupa stand-up ko-
miara. No kratkotrajnost vijesti kao informacija o stvarnom svije-
tu sama po sebi je najvanija stavka informiranja: emisije vijesti su
neprestano, svakodnevno velianje zapanjujue brzine promjene,
ubrzanog zastarijevanja i neprekidnosti novih poetaka.
21
Ekskurs: kratka povijest odgaanja
Cras na latinskom znai sutra. Usto, rije je bila znaenjski ras-
tezljiva pa se tako odnosila, slino uvenom nejasnom maana, na
neko neodreeno poslije na budunost kao takvu. Crastinus je
ono to pripada sutranjici. Pro-krastinirati odgoditi znai
staviti neto meu stvari koje pripadaju sutranjici. Staviti, dakle,
neto ondje, to odmah implicira da sutra nije prirodno mjesto te
stvari, da dotina stvar zapravo ondje ne pripada. Preutno, pripada
ZYGMUNT BAUMAN 152
drugdje. Gdje? U sadanjost, naravno. Kako bi neto dospjelo u su-
tranjicu, treba ga najprije izvui iz sadanjosti ili mu uskratiti pri-
stup sadanjosti. Odgaati znai ne uzimati stvari onako kako
dolaze, ne djelovati u skladu s prirodnim slijedom stvari. Suprotno
dojmu koji je postao uobiajen u modernom dobu, odgaanje nije
stvar lijenosti, indolencije, nepominosti ili tromosti; ono je aktivan
stav, pokuaj da se preuzme kontrola nad slijedom dogaaja i taj
slijed uini razliitim od onoga kakav bi bio da mu je ovjek bez ot-
pora ostao posluan. Odgaati znai manipulirati mogunostima
prisutnosti neega tako to e se odlagati, odugovlaiti i otezati s
time da to neto postane sadanjost, drat e ga se na distanci i od-
goditi njegovu bezodvlanost.
Odgaanje kao kulturna praksa dolo je na svoje s osvitom
modernosti. Njegovo novo znaenje i etika vanost potekli su od
nove smislenosti vremena, od vremena koje je imalo povijest, vre-
mena koje je bilo povijest. To znaenje proizalo je iz vremena koje
se zamiljalo kao prolaz izmeu sadanjih trenutaka razliite kva-
litete i varirajue vrijednosti, vremena koje se smatralo putovanjem
prema jednoj drugoj sadanjosti razliitoj (i u pravilu poeljnijoj)
od sadanjosti koju sada proivljavamo.
U najkraem: odgaanje je svoje moderno znaenje izvelo iz
vremena koje se ivjelo kao hodoae, kao kretanje koje se pribli-
ava cilju. U takvom vremenu, svaka sadanjost procjenjuje se po
onome to dolazi poslije nje. Bez obzira na vrijednost koju ta sada-
njost ima sada i ovdje, ona je tek signalni nagovjetaj vie vrijednosti
koja e tek doi. Namjena zadaa sadanjosti je da nas priblii
toj vioj vrijednosti. Samo po sebi, sadanje vrijeme je besmisleno
i bezvrijedno. I zbog toga je puno mana, manjkavo i nepotpuno. Zna-
enje sadanjosti lei u budunosti; ono to nam je blizu procjenju-
jemo i dajemo mu smisao prema onome noch-nicht-geworden, ono-
me to jo ne postoji.
ivljenje ivota kao hodoaa stoga je u svojoj biti aporeti-
ko. Ono obvezuje svaku sadanjost da slui neemu ega-jo-nema
i to tako da smanjuje razdaljinu izmeu sebe i toga neega, da na-
stoji da i to neto dosegne status bliskog i bezodvlanog. Ali, da se
razdaljina smanji, a cilj postigne, sadanjosti bi proigrala sve zbog
ega je znaajna i vrijedna. Instrumentalna racionalnost koju je
hodoasniki ivot favorizirao i dao joj povlateno mjesto tjera na
potragu za sredstvima koja mogu izvriti nevjerojatan podvig, to
jest zadrati cilj nastojanja zauvijek u vidu, ali tako da mu se nikad
ne doe blizu, taj cilj stalno pribliavati, ali tako da se razdaljina ni-
kad ne svede na nulu. Hodoasniki ivot je put-prema-ispunjenju,
ali ispunjenje u tom ivotu ravno je gubitku smisla. Smisao hodo-
asnikom ivotu daje putovanje prema ispunjenju, ali smisao koji
TEKUA MODERNOST 153
ono daje u zametku zatire samoubilaki poriv; taj smisao ne moe
preivjeti izvrenje svoje sudbine.
Odgaanje je odraz te dvosmislenosti. Hodoasnik odgaa
kako bi bio bolje pripremljen kad doe trenutak da shvati ono to
je doista vano. Ali, trenutak kad to shvati signalizirat e kraj njego-
vog hodoaa pa tako i kraj ivota koji iz njega izvodi svoj jedini
smisao. Iz tog razloga, odgaanje ima ugraenu tendenciju da pro-
bije svaki unaprijed odreeni rok i protegne se u beskraj ad ca-
lendas graecas. Odgaanje obino postane vlastiti cilj. Ono najva-
nije to se odgaa u inu odgaanja obino je prestanak samog
odgaanja.
Individualno/bihevioristiko pravilo koje je poloilo temelj
modernog drutva, omoguilo moderni nain postojanja i, dapae,
uinilo ga neizbjenim bilo je naelo odlaganja zadovoljenja (zado-
voljavanja potrebe ili elje, trenutka ugodnog doivljaja, uitka).
U toj je inkarnaciji odgaanje ulo na modernu scenu (ili, tonije,
moderniziralo scenu). Kako je objasnio Max Weber, upravo je to
prolongiranje, a ne urba i nestrpljivost, imalo za posljedicu takve
spektakularne i dalekosene moderne inovacije poput, s jedne stra-
ne, akumulacije kapitala i, s druge, irenja i ukorjenjivanja radne
etike. elja za poboljanjem dala je trudu poticaj i zamah; ali opo-
minjue ne jo, ne sada usmjerilo je taj trud prema njegovoj
nepredvienoj posljedici, koja je postala poznata kao rast, razvoj,
ubrzanje i, to se toga tie, moderno drutvo.
U obliku odlaganja zadovoljenja odgaanje je zadralo svu
svoju unutarnju dvosmislenost. Libido i Tanatos meusobno su se
natjecali u svakom inu odgode, a svako odlaganje bilo je trijumf Li-
bida nad njegovim zakletim neprijateljem. udnja je potaknula
trud pomou nade u zadovoljenje, ali poticaj nije gubio snagu sve
dok je ueno zadovoljenje ostajalo samo nadom. Sve pokretake
sile udnje bile su uloene u njezino neispunjenje. Na koncu, kako
bi ostala iva, udnja je morala udjeti samo za vlastitim opstankom.
U obliku odlaganja zadovoljenja, odgaanje je stavilo oranje
i sijanje iznad etve i konzumacije ljetine, ulaganje iznad ubiranja
dobiti, tednju iznad troenja, samoprijegor iznad ugaanja samome
sebi, rad iznad potronje. Ali, ono nikad nije ocrnjivalo vrijednost
svega toga emu je uskratilo prvenstvo niti podcjenjivalo njegovu
vanost i zaslunost. Sve su to bile nagrade za samozadanu apsti-
nenciju, plae za dobrovoljno zavlaenje. to stroe samoobuzdava-
nje, to e izdanija, na koncu, biti prilika za ugaanje samome sebi.
tedite, jer to vie utedite, to ete vie moi potroiti. Radite, jer
to vie radite, to ete vie konzumirati. Paradoksalno, odricanje od
neodgodivosti, oita degradacija ciljeva, povratno su djelovali kao
njihovo uzdizanje i oplemenjivanje. Potreba za ekanjem uveala
ZYGMUNT BAUMAN 154
je izazovne/zavodljive moi nagrade. Ne samo da nije degradiralo
zadovoljenje elja kao motiv ivotnih nastojanja, pravilo o njegovoj
odgodi pretvorilo ga je u vrhovnu ivotnu svrhu. Zbog odlaganja
zadovoljenja, proizvoa u potroau nije prestajao rintati jer je
isto to odlaganje zadovoljenja potroaa u proizvoau dralo
budnim, toliko budnim da je svijetom iao raskolaenih oiju.
Zahvaljujui svojoj dvosmislenosti, odgaanje je pothranilo
dvije suprotne tendencije. Jedna je dovela do radne etike, koja je
potaknula sredstva da zamijene mjesto s ciljevima i proglasila vrli-
nomrad zbog rada samoga, odgodu radosti vrednotom samom po
sebi i to vrednotom dragocjenijom od onih ostalih vrednota kojima
je trebala sluiti pa je pod pritiskom radne etike odgaanje bilo
produljeno u beskraj. Druga tendencija dovela je do estetike po-
tronje, degradacije rada na isto podreenu, instrumentalnu ulogu
nastiranja tla, aktivnosti koja svu svoju vrijednost izvodi iz onoga
to jo nije, nego za to tek priprema tlo kao i iz tumaenja suzdr-
avanja i odricanja kao rtava moda nunih, ali tegobnih, na koje
smo s pravom kivni, a koje bi, po mogunosti, trebalo svesti na
puki minimum.
Kao ma s dvije otrice, odgaanje je moglo sluiti modernome
drutvu i u njegovoj vrstoj i u njegovoj fluidnoj, i u proizvoa-
koj i u potroakoj fazi, premda je svaku optereivalo napetostima
i nerijeenim svjetonazorskim i aksiolokim sukobima. Stoga je
prijelaz u dananje potroako drutvo prije znaio pomicanje na-
glaska negoli promjenu vrednota. Pri emu je, ipak, naelo odgaa-
nja napregnuo do granica izdrljivosti. To naelo sada stoji golo i
ranjivo, budui da je izgubilo zatitni oklop etikog naloga. Odla-
ganje zadovoljenja vie nije znak moralne vrline. Ono je naprosto
potekoa, problematian teret koji signalizira nedoraenost dru-
tvenih dogovora, osobnu manjkavost ili oboje. Nije stroga opome-
na ve rezignirano i alosno priznanje neugodnog (ali ipak izljei-
vog) stanja stvari.
Ako je radna etika forsirala beskrajno produljenje odgaanja,
estetika potronje forsira njegovo ukidanje. ivimo, kako je to
rekao George Steiner, u kasino kulturi, a u kasinu uvijek ujan
poziv Rien ne va plus! postavlja granicu dobrodolice odlaganju;
ako je nekom inu sueno da bude nagraen, bit e istog trenutka
nagraen. U kasino kulturi ekanje je izuzeto iz eljenja, ali i za-
dovoljenje eljenja mora biti kratko, mora trajati samo do sljedee
vrtnje kuglice, mora biti kratkoga vijeka kao i ekanje inae bi
moglo zatomiti a ne nadopuniti i iznova ojaati elju tu nagradu
za kojom se najvie udi u svijetu kojim vlada estetika potronje.
I tako se poetak i kraj odlaganja sastaju, udaljenost izmeu
elje i njenog zadovoljenja saima se u trenutak ekstaze kojih,
TEKUA MODERNOST 155
kako je John Tusa primijetio (u Guardianu od 19. srpnja 1997.),
mora biti cijelo mnotvo: Izravnih, neprekidnih, punih razonode,
zabavnih, stalno sve vie, u stalno novim oblicima, u stalno novim
prigodama. Od svih svojstava stvari i postupaka vano je samo in-
stantno, konstantno i nepromiljeno zadovoljenje samoga sebe.
Jasno je da se zahtjev da zadovoljenje bude instantno kosi s na-
elom odgaanja. Ali, budui da je instantno, zadovoljenje ne moe
biti konstantno ako i ono samo nije kratkoga vijeka, ako mu nije
zabranjeno da se protegne onkraj ivotnoga vijeka svoje moi da
zabavi i razonodi. U kasino kulturi, naelo odgaanja pod istodob-
nim je napadom na dvije fronte. Pritisak se vri podjednako na od-
godu dolaska zadovoljenja kao i na odgodu njegova odlaska.
No to je samo jedna strana prie. U drutvu proizvoaa, eti-
ko naelo odloenog zadovoljenja neko je osiguravalo trajnost
radnog napora. S druge strane, u drutvu potroaa, isto naelo
moe u praksi jo biti potrebno kako bi osiguralo trajnost elje.
Budui da je elja kratkotrajnija, krhkija i presahne bre nego rad,
a za razliku od rada nije zatiena institucionaliziranim rutinama,
slabo je vjerojatno da e preivjeti kad se zadovoljenje odloi ad ca-
lendas graecas. Kako bi ostala iva i svjea, elju se mora uvijek iz-
nova, i to vrlo esto, zadovoljavati a ipak, zadovoljenje znai
kraj elje. Drutvu kojim vlada estetika potronje stoga je potrebna
sasvim posebna vrsta zadovoljenja srodna deridaovskom phar-
makonu, istodobno lijeku i otrovu ili, prije, lijeku koji treba davati
tedljivo, nikad u punoj smrtnosnoj dozi. Zadovoljenje je to
koje ne zadovoljava do kraja, koje se ne ispija do dna, od kojeg se
odustaje na pola puta...
Odgaanje slui potroakoj kulturi odricanjem od samoga
sebe. Izvor kreativnog truda nije vie inducirana elja da se odgodi
zadovoljenje elje ve inducirana elja da se odgaanje skrati ili
posvema ukine, sparena s induciranom eljom da se zadovoljenju,
im doe, skrati vrijeme ostanka. Kultura koja ratuje s odgaanjem
novost je u modernoj povijesti. U njoj nema mjesta za zauzimanje
distance, promiljanje, kontinuitet, tradiciju onaj Wiederholung
(rekapitulaciju) koji je, prema Heideggeru, bio nain bitka na kakav
smo navikli.
Spone meu ljudima u fluidnom svijetu
Spomenute dvije vrste prostora, koje nastavaju dvije kategorije
ljudi, upadljivo su razliite, a ipak meusobno povezane; ne ope a
opet su u stalnoj komunikaciji; imaju malo toga zajednikoga a opet
ZYGMUNT BAUMAN 156
simuliraju slinost. Tim dvama prostorima vlada izrazito nejednaka
logika, oni oblikuju razliita ivotna iskustva, u njima nastaju
divergentni ivotni itinerari i narativi koji se slue razliitim, esto
oprenim definicijama slinih kodova ponaanja. Pa ipak, oba pro-
stora smjetena su unutar istog svijeta a svijet kojeg su oba dio
svijet je nezatienosti i nestalnosti.
Naslov predavanja koje je u prosincu 1997. odrao jedan od
najpronicljivijih analitiara naeg vremena, Pierre Bourdieu, bio
je Le prcarit est aujourdhui partout [Nesigurnost je danas po-
svuda].
22
Naslov je rekao sve: nestalnost, nestabilnost, nezatie-
nost najrairenija je znaajka dananjih ivotnih uvjeta (i ona koju
najbolnije osjeamo). Francuski teoretiari govore o prcarit, nje-
maki o Unsicherheit i Risikogesellschaft, talijanski o incertezzi, a
engleski o insecurity ali svi imaju na umu isti aspekt ovjekovog
poloaja, koji ljudi doivljavaju u razliitim oblicima i pod razlii-
tim imenima diljem svijeta, ali se smatra kako je posebno iritantan
i deprimirajui u visoko razvijenom i bogatom dijelu planeta za-
to to je nov i na mnoge naine dosad nezabiljeen. Fenomen koji
svi ti pojmovi pokuavaju shvatiti i formulirati je spoj doivljaja ne-
sigurnosti (poloaja, prava i dohotka), neizvjesnosti (u pogledu nji-
hovog daljnjeg postojanja i budue stabilnosti) i nezatienosti
(svog tijela, sebe samoga i njihovih produetaka: imovine, susjed-
stva, zajednice).
Nestalnost je obiljeje onoga to je preduvjet za sve ostalo:
dohotka, a osobito najuobiajenije vrste dohotka, onoga na koji se
polae pravo na temelju rada i zaposlenosti. Taj dohodak ve je
postao iznimno krhak, ali i dalje iz godine u godinu postaje lomniji
i nepouzdaniji. Mnogi ljudi, kad sluaju notorno proturjena milje-
nja uenih strunjaka, ali u veini sluajeva i kad samo pogledaju
oko sebe i promisle o sudbini svojih najbliih, s debelim razlogom
slute kako je, koliko god politiari namjetali hrabar izraz lica i
koliko god hrabro njihova obeanja zvuala, nezaposlenost u boga-
tim zemljama postala strukturalna: za svako upranjeno radno
mjesto nekoliko je radnih mjesta nestalo i jednostavno nema do-
voljno posla za sve. A tehnoloki napredak zapravo, sam pothvat
racionalizacije obino nagovijeta jo manje, a nipoto vie rad-
nih mjesta.
Ne treba mnogo mate da se nasluti kako su, kao posljedica
njihove suvinosti, lomni i nesigurni postali ivoti onih koji su ve
suvini. No stvar je u tome da su bar psiholoki svi ostali tako-
er pogoeni, makar zasad samo neizravno. U svijetu strukturalne
nezaposlenosti nitko se ne moe osjeati istinski sigurno. Sigurna
radna mjesta u sigurnim kompanijama ine se poput nevjerojatne
prie iz arsenala djedovske nostalgije; a nema ni mnogo sposobnosti
TEKUA MODERNOST 157
i iskustava koji e, jednom kad ih steknemo, jamiti da e nam
posao biti ponuen i da e se, jednom kad nam je ponuen, poka-
zati kao trajan. Nitko ne moe opravdano pretpostaviti da e biti
osiguran od sljedeeg kruga otputanja, reorganizacije ili ra-
cionalizacije, od nepredvidivih promjena trine potranje i hirovi-
tih a ipak neodoljivih, neukrotivih pritisaka konkurentnosti,
produktivnosti i uinkovitosti. Fleksibilnost je krilatica dana.
Ona nagovijeta radna mjesta bez ugraene sigurnosti, vrstih ob-
vezanosti ili buduih prava, ne nudei nita vie od ugovora na od-
reeno ili kliznih ugovora, trenutanog otkaza i nepostojanja prava
na otpremninu. Stoga se nitko ne moe smatrati istinski nezamje-
njivim niti oni koji su ve izbaeni niti oni kojima se svia posao
izbacivanja drugih. I najpovlateniji poloaj moe biti tek privre-
men i trajati do daljnjega.
U pomanjkanju dugorone sigurnosti, trenutano zadovolje-
nje mami dojmom razumne strategije. Sve to ivot nudi, neka
ponudi hic et nunc odmah sada. Tko zna to donosi sutra? Odla-
ganje zadovoljenja izgubilo je svoju dra. Uostalom, krajnje je ne-
sigurno hoe li se rad i trud koje uloimo danas raunati kao pred-
nost onoliko koliko bude trebalo da se dosegne nagrada. Nije, to-
vie, nimalo izvjesno da e nagrade koje su danas privlane jo biti
poeljne kad konano dou. Svi mi iz gorkog iskustva znamo da se
prednosti mogu u trenu prometnuti u optereenja, a sjajne nagrade
pretvoriti u znake sramote. Mode se mijenjaju zapanjujuom br-
zinom, svi objekti elje zastarijevaju, postaju nam odbojni pa i
antipatini prije nego to ih se stignemo do kraja nauivati. ivotni
stilovi koji su danas ik sutra e postati mete ismijavanja. Da jo
jednom citiramo Bourdieua: Oni koji osuuju cinizam kao obilje-
je ljudi naega vremena ne bi ga smjeli ne povezati s drutvenim i
ekonomskim uvjetima koji ga favoriziraju i iziskuju... Kad Rim
gori i kad vidimo da poar ionako ne moemo ugasiti, u odnosu na
druge zanimacije, sviranje lire ne ini se niti osobito budalastim
niti ita manje pravodobnim.
Nestalni ekonomski i drutveni uvjeti uvjebavaju ljude (ili ih
tjeraju da na vlastitoj koi naue) da percipiraju svijet kao spremi-
te krcato potroivim predmetima, predmetima za jednokratnu
upotrebu; cijeli svijet i druga ljudska bia. K tome, svijet kao da
se sastoji od crnih kutija, hermetiki zatvorenih, koje korisnici ni-
kad nee otvoriti, prkati po njima, a kamoli ih popraviti kad se jed-
nom pokvare. Dananji automehaniari nisu kolovani za popra-
vljanje pokvarenih ili oteenih motora, znaju samo ukloniti i baciti
potroene ili pokvarene dijelove i zamijeniti ih drugim gotovim i
zapakiranim dijelovima koje uzimaju s polica skladita. O unutar-
njoj strukturi rezervnih dijelova (izrazu koji sam sve govori), o
ZYGMUNT BAUMAN 158
njihovim tajanstvenim nainima rada, oni znaju malo ili nita; razu-
mijevanje njihovog naina rada i vjetine koje idu uz to razumi-
jevanje ne smatraju svojom odgovornou niti neim to pripada
njihovom strunom djelokrugu. Kako je u garai, tako je i u svijetu
izvan nje: svaki dio je rezervni i zamjenjiv i bolje mu je da bude
zamjenjiv. Zato bi netko troio vrijeme na popravke u koje treba
uloiti rad, ako je potrebno tek nekoliko trenutaka da se oteeni
dio odbaci i zamijeni drugim?
U svijetu u kojem je budunost u najboljem sluaju mutna i
nejasna, ali sasvim vjerojatno ispunjena rizicima i opasnostima,
postavljanje dalekih ciljeva, odricanje od privatnog interesa kako
bi se poveala grupna mo i rtvovanje sadanjosti u ime budueg
blaenstva ne doima se kao privlana, a bogme ni razumna stvar.
Svaka prilika koja se istog trenutka ne iskoristi proputena je prili-
ka; tako da je njeno neiskoritavanje neoprostivo, ne moe se oprav-
dati, a kamoli braniti. Budui da dananje obveze stoje na putu su-
tranjim prilikama, to su lake i povrnije, to je manja vjerojatna
teta. Sada je kljuna rije ivotne strategije, svega na to se ta
strategija primjenjuje i svega ostaloga to moe sugerirati. U nesi-
gurnom i nepredvidivom svijetu, pametni lutalice dat e sve od sebe
kako bi oponaali sretne globalce koji neoptereeni putuju; i nee
proliti previe suza dok se rjeavaju svega to im ometa kretanje. Ri-
jetko zastanu dovoljno dugo da promisle o tome kako spone meu
ljudima nisu poput dijelova motora kako one gotovo nikad ne
dolaze ve gotove, kako obino istrunu i brzo se raspadnu ako ih
drimo hermetiki zatvorenima i kako ih nije lako zamijeniti kad
vie nisu od koristi.
I tako politika namjerne nestalnizacije, koju provode opera-
tori trita rada, svog pomagaa (koji samo pojaava njene uinke)
nalazi u ivotnim politikama, bilo da ih se namjerno usvaja bilo po
automatizmu prihvaa. I jedno i drugo izlazi na isto: na slabljenje i
suenje, raspadanje i rastakanje spona meu ljudima, zajednica i
partnerskih odnosa. Obveze tipa dok nas smrt ne rastavi promeu
se u ugovore sa stavkom dok zadovoljstvo traje, privremene i pro-
lazne po definiciji, namisli i pragmatinom utjecaju i tako inkli-
niraju jednostranom raskidanju, kad god jedan od partnera nanjui
vie mogunosti i veu vrijednost u povlaenju iz partnerskog odno-
sa nego u njegovom spaavanju po svaku neizraunljivu cijenu.
Drugim rijeima, spone i partnerski odnosi obino se doivlja-
vaju i tretiraju kao ono to treba konzumirati, a ne proizvesti; pod-
lijeu istim kriterijima procjene kao i svi ostali predmeti konzu-
macije. Na potroakom tritu, toboe trajni proizvodi u pravilu se
nude na probni rok; obeava se povrat novca ako kupac ne bude
posve zadovoljan. Ako se partner u partnerskom odnosu koncep-
TEKUA MODERNOST 159
tualizira u takvim terminima, tada vie nije zadaa obaju partnera
postarati se da odnos funkcionira pobrinuti se da funkcionira
u dobru i zlu, u bogatstvu i siromatvu, u bolesti i zdravlju, pomo-
i jedno drugome i u lakim i u teim razdobljima, zatomiti, bude
li potrebno, vlastite sklonosti, postii kompromis i rtvovati se zbog
trajnog saveza. Ovdje je posrijedi pribavljanje zadovoljstva od pro-
izvoda spremnog za konzumaciju; ako uitak koji iz njega izvue-
mo ne odgovara obeanom i oekivanom standardu ili ako se no-
vna istroi zajedno s veseljem, moemo pokrenuti brakorazvodnu
parnicu i pri tome se pozvati na potroaka prava i Zakon o uvjeti-
ma trgovine. Zato bismo se, uostalom, drali manje vrijednog ili
zastarjelog proizvoda umjesto da u trgovinama potraimo novi i
usavreni.
Iz toga slijedi kako se pretpostavljena privremenost partner-
skih odnosa obino pretvara u proroanstvo koje vodi vlastitom is-
punjenju. Ako veza meu ljudima, poput svih ostalih potronih roba,
nije neto na emu bi trebalo raditi ulaui dugotrajan trud i povre-
menu rtvu ve neto od ega se oekuje da donese zadovoljstvo
odmah i sada, ovog trenutka, u asu kupnje i neto to ovjek
odbacuje ako ne zadovolji, neto to treba uvati i koristiti samo
dok nam prua zadovoljenje (i ni trenutka dulje) onda nema mno-
go smisla bacati novac u vjetar, truditi se i truditi, a kamoli trpjeti
neugodu i nelagodu kako bi se spasio partnerski odnos. I najmanji
posrtaj moe prouzroiti propast i raskid partnerskog odnosa; tri-
vijalne razmirice pretvaraju se u ogorene sukobe, neznatna trve-
nja shvaaju se kao signali sutinske i nepopravljive nekompatibil-
nosti. Kako bi rekao ameriki sociolog W. I. Thomas da je svjedok
ovakvog razvoja dogaaja: ako ljudi smatraju da su njihove obveze
privremene i da traju do daljnjega, onda te obveze obino takvima
i postanu uslijed postupaka samih tih ljudi.
Nestalnost drutvenog postojanja nadahnjuje percepciju okol-
nog svijeta kao zbira proizvoda koje treba smjesta konzumirati.
Ali, ako se svijet, zajedno s njegovim stanovnicima, percipira kao
zalihu potronih artikala, onda je dogovor o trajnim sponama meu
ljudima izuzetno teak. Nesigurni ljudi obino su razdraljivi; ta-
koer, netrpeljivi su prema svemu to stane na put njihovim elja-
ma; a budui e im podosta elja nuno biti osujeeno, gotovo uvijek
e prema nekome i neemu moi biti netrpeljivi. Ako je trenutano
zadovoljenje jedini nain da se prigui nagrizajui osjeaj nesigur-
nosti (a da se, istaknimo, pritom nikad ne utai e za sigurnou
i izvjesnou), doista nema oitog razloga da se podnosi neto ili
netko tko nije nedvojbeno bitan za potragu za zadovoljstvom, a ka-
moli netko ili neto to izaziva neugodu ili ne hrli donijeti zadovo-
ljenje koje osoba trai.
ZYGMUNT BAUMAN 160
No ima jo jedna veza izmeu konzumerizacije u nestalnom
svijetu i dezintegracije spona meu ljudima. Za razliku od proiz-
vodnje, potronja je osamljenika aktivnost, endemski i nepoprav-
ljivo osamljenika pa i kad se obavlja u drutvu. Proizvodna (u pra-
vilu dugorona) nastojanja zahtijevaju su-radnju, makar kao pomo
bila potrebna samo sirova snaga miia: ako osmero ljudi u sat vre-
mena moe prenijeti teko deblo s jednog mjesta na drugo, iz toga
ne slijedi da ga jedan ovjek moe sam prenijeti za osam (ili neki
drugi broj) sati. U sluaju sloenijih zadaa koje iziskuju podjelu
rada i raznovrsna specijalistika znanja koja se ne mogu stei i
spojiti u sposobnostima i znanju samo jedne osobe, potreba za su-
radnjom jo je oitija; bez nje, ne bi bilo izgleda da proizvod uope
nastane. Suradnja pretvara rasprene i disparatne napore u pro-
duktivne. No u sluaju potronje, suradnja nije samo nepotrebna
nego upravo suvina. Sve to se konzumira konzumira se individu-
alno, makar to bilo u prostoru punom ljudi. U jednom od izraza
svog svestranoga genija, Luis Buuel (u Fantomu slobode) pokazao
je da je jedenje, to toboe prototipsko znamenje drutvenosti i dru-
evnosti, (suprotno opem pretvaranju) najosamljenija i najtajnija
aktivnost, koju gorljivo uvamo od ljubopitljivosti drugih ljudi.
Kontinuirano samoobnavljanje nepovjerenja
Alain Peyrefitte
23
u retrospektivnoj studiji modernog/kapitalisti-
kog drutva kompulzivnog i opsesivnog razvoja dolazi do za-
kljuka da je najistaknutija, dapae konstitutivna znaajka tog dru-
tva bilo povjerenje: povjerenje u sebe, u druge i u institucije. I sva
ta tri konstitutivna faktora povjerenja bila su neophodna. Uvjetova-
li su i odravali jedan drugoga: uklonite jednoga i ostala dva implo-
dirala bi i uruila se. Modernu strku oko stvaranja reda mogli bi-
smo opisati kao kontinuirano nastojanje da se poloe institucionalni
temelji za povjerenje: nudio se okvir za ulaganje povjerenja i poda-
vala vjerodostojnost uvjerenju kako e se vrednote koje sada gaji-
mo i dalje gajiti i biti poeljne, kako e se pravila o stremljenju tim
vrednotama i njihovom dosezanju i dalje potivati te ostati nenaru-
ena i imuna na protok vremena.
Peyrefitte izdvaja poduzee-u-paketu-sa-zaposlenjem kao naj-
vanije mjesto za sijanje i uzgoj povjerenja. injenica da je kapita-
listiko poduzee bilo i klijalite sukoba i sukobljavanja ne bi nas
trebala zavarati: nema dfiance bez confiance, nema prepirke bez
povjerenja. Ako su se zaposleni borili za svoja prava, borili su se zato
to su imali povjerenja u nosivu mo okvira u koji e, kako su se
TEKUA MODERNOST 161
nadali i eljeli, njihova prava biti upisana; vjerovali su da je poduze-
e pravo mjesto za pohranu i uvanje njihovih prava.
To vie nije sluaj ili bar brzo prestaje biti sluaj. Nijedna ra-
cionalna osoba ne oekuje kako e cijeli radni vijek ili bar njegov
najvei dio, provesti u jednoj kompaniji. Veini racionalnih ljudi
drae bi bilo povjeriti ivotnu uteevinu ulagakim fondovima i
osiguravajuim drutvima zloglasnima po sklonosti riziku i speku-
lacijama na burzi nego raunati na mirovine koje bi im mogle osi-
gurati kompanije za koje sada rade. Kako je nedavno rezimirao
Nigel Thrift, vrlo je teko graditi povjerenje u organizacije koje se
za isto to vrijeme preslaguju, reorganiziraju i reu broj zaposle-
nih.
Pierre Bourdieu
24
ukazuje na vezu izmeu uruavanja povje-
renja i slabljenja volje za politikim angamanom i kolektivnim
djelovanjem: sposobnost da se prave projekcije budunosti je, kae
on, conditio sine qua non svakog transformativnog razmiljanja
i svakog truda oko preispitivanja i preustroja postojeeg stanja
stvari ali slabo je vjerojatno da e se projekcije budunosti poja-
viti kod ljudi koji nemaju u vlasti svoju sadanjost. A takva vlast nad
sadanjou najupadljivije nedostaje Reichovoj etvrtoj kategoriji.
Onako vezani za vrsto tlo, dok im se kretanje zabranjuje ili ih se,
ako se pokrenu, zaustavlja na prvoj od mnogih dobro uvanih gra-
ninih postaja, oni su a priori u inferiornom poloaju prema kapita-
lu koji se slobodno kree. Kapital je sve vie globalan; oni, meu-
tim, ostaju lokalni. I stoga su izloeni, goloruki, nedokuivim mu-
icama tajanstvenih investitora i dioniara i jo nerazumljivijim
trinim silama, trgovinskim uvjetima i zahtjevima konkuren-
cije. Sve to danas steknu moe im sutra bez upozorenja biti od-
uzeto. Ne mogu pobijediti. Niti su budui da su, ipak, racionalni
ili se takvima trude biti voljni riskirati i upustiti se u borbu. Slabo
je vjerojatno da e svoje pritube preobliiti u politiku temu i okre-
nuti se postojeim politikim silama radi ispravljanja nepravde.
Kako je prije nekoliko godina predvidio Jacques Attali, mo e
sutra poivati u sposobnosti da se onemogui ili olaka kretanje du
odreenih ruta. Drava e svoje ovlasti primjenjivati iskljuivo na
kontrolu mree. I tako e nemogunost vrenja kontrole nad mre-
om nepovratno oslabiti politike institucije.
25
Prijelaz iz tekog u laki kapitalizam i iz vrste u fluidnu ili po-
tekuenu modernost onaj je okvir u koji je upisana povijest radni-
kog pokreta. K tome, on u velikoj mjeri objanjava zloglasne spira-
le te povijesti. Ne bi bilo niti razborito niti bi tom objanjenju prido-
nijelo kad bismo grozan kripac u koji radniki pokret upada diljem
naprednog (u modernizirajuem smislu rijei) dijela svijeta ola-
ko otpisali pozivanjem na promjenu raspoloenja javnosti bilo
ZYGMUNT BAUMAN 162
da su je uzrokovali atrofirajui utjecaj masovnih medija, urota re-
klamnih agencija, zavodljiva privlanost potroakog drutva ili
uinci drutva zabave-i-spektakla koji uspavljuju i odvraaju pa-
nju s bitnoga. Nee nam pomoi ni okrivimo li nesmotrene ili dvo-
line socijaldemokratske politiare. Pojave koje se prizivaju u
takvim objanjenima nisu nimalo imaginarne, ali ne bi prole kao
objanjenja da nije injenice kako se kontekst ivljenja, drutveno
okruenje u kojem ljudi (rijetko uope po vlastitom izboru) obavlja-
ju svoj posao ivljenja, korjenito promijenio od vremena kad su
radnici, natiskani u tvornice za masovnu proizvodnju, zbili redove
kako bi iznudili humanije i povoljnije uvjete za prodaju svog rada,
a teoretiari i praktiari radnikog pokreta osjetili u toj radnikoj
solidarnosti poetnu i jo neartikuliranu (ali priroenu i, dugoro-
no gledano, preteitu) elju za dobrim drutvom koje e otjeloviti
opa naela pravde.
TEKUA MODERNOST 163
ZYGMUNT BAUMAN 164
TEKUA MODERNOST 165
Razlike nastaju kad razum nije potpuno budan ili kad iznova zaspi;
to je bio neizreeni kredo na kojem je poivala vjerodostojnost ne-
pomuenog povjerenja postprosvjetiteljskih liberala u ovjekovu
sposobnost bezgrenog zaea. Mi, ljudi, obdareni smo svime to
nam je potrebno da odaberemo pravi put koji e se, kad ga jednom
izaberemo, pokazati istim za sve nas. Descartesov subjekt i Kantov
ovjek, oboruani razumom, skrenut e sa svog ljudskog puta samo
kad ih se izgura ili odmami s pravocrtnog puta koji je utro razum.
Razliiti izbori su talog povijesnih besmislica ishod oteenja
mozga koje se naziva razliitim imenima: predrasude, praznovjerje
ili lana svijest. Za razliku od eindeutig presuda razuma koji je
vlasnitvo svakog pojedinog ljudskog bia, razlike u prosudbi ima-
ju kolektivno podrijetlo: idoli Francisa Bacona prebivaju ondje
gdje vlada guva i vreva: u kazalitu, na trnici, na plemenskim
sveanostima. Osloboditi mo ljudskog razuma znailo je oslobodi-
ti pojedinca od toga svega.
Taj kredo izvukli su na vidjelo tek kritiari liberalizma. Njih
nije manjkalo, a liberalnu interpretaciju nasljea prosvjetiteljstva
optuivali su za pogreno shvaanje ili iskrivljavanje tog nasljea.
Zajedno s nacionalistikim politiarima, romantiki pjesnici, po-
vjesniari i sociolozi isticali su kako ljudi prije nego to svatko
napregne svoj mozak kako bi zajedno napisali najbolji kodeks ko-
habitacije koji im razum moe sugerirati ve imaju (kolektivnu)
povijest i (kolektivno potivane) obiaje. Nai suvremeni komuni-
tarci kau uglavnom isto, samo to se slue drugim izrazima: vie
nije rije o iz leita izbaenom i neoptereenom pojedincu ve
o korisniku jezika i kolovanoj/socijaliziranoj osobi koja se samo-
afirmira i samokonstruira. Nije uvijek jasno to kritiari imaju
na umu: je li vizija samodostatnog pojedinca neistinita ili tetna?
Treba li liberale kuditi zato to propovijedaju lano miljenje ili
zato to vode, nadahnjuju ili oprataju lanu politiku?
5. Zajednica
ZYGMUNT BAUMAN 166
No, po svemu sudei, sadanja liberalno-komunitarska que-
relle tie se politike, a ne ljudske prirode. Ne radi se toliko o tome
zbiva li se ili ne zbiva oslobaanje pojedinca od opeprihvaenih
miljenja i od kolektivnog osiguranja od nezgoda pojedinane od-
govornosti nego je li to dobro ili loe. Raymond Williams odavno
je ve primijetio da je, to se zajednice tie, najznaajnije to to
oduvijek postoji. Oko potrebe za zajednicom duhovi se uzbuuju
uglavnom zato to je sve manje jasno da li stvarnost koju prikazi
zajednice pretendiraju predstavljati u veoj mjeri postoji i ako se
takva stvarnost moe pronai, hoe li poivjeti dovoljno dugo da je
se dospije tretirati s onim potovanjem koje stvarnost nalae. Hra-
bra obrana zajednice i nastojanje da je se povrati u milost iz koje su
je izgnali liberali ne bi se uope bila dogodila da nije bilo injenice
kako je orma kojom kolektiviteti veu svoje lanove za zajedniku
povijest, obiaje, jezik ili kolovanje s godinama sve izlizanija. U te-
kuem stadiju modernosti, u ponudi su samo orme s patentnim za-
tvaraem, a njihov trini adut je lakoa s kojom se ujutro stavljaju,
a naveer skidaju (ili obrnuto). Zajednica ima raznih dezena i veli-
ina, ali ako ih se poreda po weberijanskoj osi koja se protee od
lakog ogrtaa do eljeznog kaveza, sve su one znatno blie pr-
vome polu grafikona.
Utoliko to ih treba braniti kako bi opstale i utoliko to trebaju
apelirati na vlastite pripadnike da taj opstanak osiguraju svojim
pojedinanim odlukama i za njega preuzmu individualnu odgovor-
nost sve zajednice su postulirane; sve su projekti prije nego
stvarnost, neto to dolazi poslije a ne prije individualnog izbora.
Zajednica kakva se vidi na komunitarskim slikama bila bi dovolj-
no opipljiva da bude nevidljiva i donese tiinu; ali u tom sluaju ko-
munitarci njoj sline nee slikati, a kamoli ih izlagati.
To je unutarnji paradoks komunitarizma. Rei: Lijepo je biti
dio zajednice neizravno svjedoi o tome kako niste njen dio ili kako
to vrlo vjerojatno neete zadugo ostati ukoliko kao pojedinac ne na-
pregnete miie i ne napnete mozak. Kako bi se ostvario komuni-
tarski projekt, treba apelirati na iste one (samorastereujue?)
individualne izbore ija je mogunost zanijekana. Ne moe se biti
bona fide komunitarac a da se vragu ne plati njegovo, a da se u jed-
nom sluaju prizna sloboda individualnog izbora koja se u drugom
nijee.
U oima logiara, to proturjeje moe samo po sebi diskrediti-
rati nastojanje da se komunitarski politiki projekt zamaskira kao
deskriptivna teorija drutvene stvarnosti. No za sociologa, vanu
drutvenu injenicu koju treba objasniti/razumjeti predstavlja ak-
tualna (moda i sve vea) popularnost komunitarnih ideja (dok bi
nad injenicom da je sama maska bila tako djelotvorno zamaski-
TEKUA MODERNOST 167
rana i nije stala na put uspjehu komunitaraca uenje izrazio tek
pokoji sociolog za to je previe obina).
Iz sociolokog kuta gledanja, komunitarizam je i te kako oe-
kivana reakcija na ubrzano potekuenje modernog ivota, reakci-
ja prije svega na jedan vid ivota koji se, od svih njegovih brojnih
bolnih posljedica, doivljava kao moda najiritantniji i najnaporniji
a to je sve dublja neravnotea izmeu slobode pojedinca i sigur-
nosti. Zalihe provijanta zvanog sigurnost brzo se smanjuju dok
obujam individualnih odgovornosti (dodijeljenih, ako ne provoe-
nih u praksi) raste u mjeri nezabiljeenoj za poslijeratne generaci-
je. Nova krhkost spona meu ljudima najistaknutiji je aspekt ne-
stanka brojnih vidova stare sigurnosti. Lomnost i prolaznost spona
moda jest neizbjena cijena prava pojedinaca da streme pojedi-
nanim ciljevima, a opet ona ne moe nego, istodobno, biti najvea
prepreka djelotvornomstremljenju takvim ciljevima i hrabrosti
bez koje im se stremiti ne moe. I to je paradoks paradoks du-
boko ukorijenjen u narav ivota u tekuoj modernosti. Nije prvi
put da paradoksalne situacije provociraju i nadahnjuju paradoksal-
ne odgovore. U svjetlu paradoksalne naravi individualizacije a la
tekua modernost, ne treba uditi proturjena narav komunitarske
reakcije na taj paradoks: prvo je odgovarajue objanjenje drugoga
dok je drugo primjeren uinak prvoga.
Nanovo roeni komunitarizam reagira na najozbiljniji i najbol-
niji problem, a to je klatno koje se radikalno moda i predaleko
odmaknulo od pola sigurnosti u dijadi sine qua non ljudskih
vrednota. Iz tog razloga, komunitaristiko evanelje moe raunati
na veliku prospektivnu publiku. Ono govori u ime milijuna: prca-
rit (nesigurnost), kako insistira Pierre Bourdieu, est aujourdhui
partout prodire u svaku poru ljudskog postojanja. U najnovijoj
knjizi Protger ou disparatre [Zatiti ili ieznuti],
1
ljutitom mani-
festu protiv indolencije i licemjerja dananjih elita moi suoenih
s la monte des inscurits(porastom nesigurnosti), Philippe Co-
hen navodi nezaposlenost (devet od deset novih radnih mjesta strogo
je privremeno i kratkorono), neizvjesnu perspektivu u starijoj i-
votnoj dobi i hazarde gradskog ivota kao glavne izvore rasprostra-
njene tjeskobe u pogledu sadanjosti, sutranjice i dalje budunosti:
sve to troje spaja odsutnost sigurnosti, a glavna privlanosti komu-
nitarizma lei u obeanju o sigurnoj luci, odreditu iz snova za
mornare izgubljene na uzburkanom moru stalne, nepredvidljive i
zbunjujue promjene.
Kako zajedljivo primjeuje Eric Hobsbawm: Nikad se rije za-
jednica nije neselektivnije i ispraznije koristila nego u desetljeima
kad je zajednice u sociolokom smislu te rijei postalo teko nai
u stvarnome ivotu.
2
Ljudi trae grupe kojima bi mogli pripadati,
ZYGMUNT BAUMAN 168
izvjesno i zauvijek, u svijetu u kojem se sve ostalo kree i pomie,
u kojem nita drugo nije izvjesno.
3
Jock Young daje jezgrovit re-
zime Hobsbawmovog zapaanja: Upravo kada se zajednica urua-
va, izmilja se identitet.
4
Moemo rei da zajednica komunitar-
skog evanelja nije prethodno uspostavljen i pouzdano zasnovan
Gemeinschaft poznat iz sociologije (i, poznatim rijeima Ferdinan-
da Tnniesa zamaskiran u zakon povijesti) ve tajno ime za fana-
tino traen a neuhvatljiv identitet. A kako je primijetio Orlando
Patterson (citira ga Eric Hobsbawm), premda se ljude poziva da
biraju meu konkurentnim identitetnim referentnim grupama,
njihov izbor temelji se na vrstom uvjerenju da bira nema nikakvog
drugog izbora nego da izabere specifinu grupu kojoj pripada.
Zajednica iz komunitaristikog evanelja je Dom s velikim
d (obiteljski dom, ne zateeni ili stvoreni dom nego dom u kojem
se ovjek rodio tako da svoje porijeklo, svoj razlog postojanja ne
moe pronai ni na kojem drugom mjestu): i, dodue, onakav dom
koji je za veinu ljudi danas vie lijepa bajka negoli stvar osobnog
iskustva. (Obiteljskim posjedima, koje je neko zatitniki omatala
gusta mrea rutiniziranih navika i obiajnih oekivanja, demontira-
li su lukobrane pa ih u dananje vrijeme vie nita ne titi od udara
plime koji pogaaju sav okolni ivot.) Dobro je to je taj dom izvan
domene iskustva: njegova dobroudna ugodnost ne moe se staviti
na kunju, a njegove atrakcije, sve dok se zamiljaju, mogu ostati
neokaljane manje privlanim aspektima prisilnog pripadanja i
nametnutih obveza u paleti mate uglavnom nema mranijih
nijansi.
Dobro je i to je u pitanju Dom s velikim d. Oni koji su se za-
tvarali u obian dom od buke i cigle mogli su stalno iznova stjecati
sablastan dojam kako su u zatvoru a ne u sigurnoj luci; izvana ih
je dozivala sloboda ulice, izazovno nedostupna ba kao to sanjana
sigurnost zamiljenog doma danas obino jest. No ako se zavod-
ljiva sigurnost bivanja chez soi projicira na dovoljno velik ekran, ne
preostaje nita vanjsko to bi zaprijetilo kvarenjem zabave. Ideal-
na zajednica je compleat mappa mundi: cjelovit svijet, koji prua
sve to ovjeku moe zatrebati za smislen i koristan ivot. To to
se fokusira na ono to najvie boli beskunike, komunitarskom lije-
ku, prelasku (koji se maskira kao povratak) u cjelovit i cjelovito
konzistentan svijet, daje privid istinski korjenitog rjeenja svih,
sadanjih i buduih, problema; u usporedbi s time, druge brige do-
imaju se malima i beznaajnima.
Taj komunalni svijet cjelovit je utoliko to je sve ostalo ne-
bitno; tonije, neprijateljsko divljina puna zasjeda i urota kao i
neprijatelja kojima je sijanje kaosa glavno oruje. Unutarnja har-
monija komunalnog svijeta sjaji i blista na pozadini mrane i teko
TEKUA MODERNOST 169
prohodne dungle koja poinje s druge strane brklje. Tamo, u tu
divljinu, ljudi uureni u toplom okrilju zajednikog identiteta od-
lau (ili se nadaju da e otjerati) strahove koji su ih natjerali da po-
trae sklonite u zajednici. Rijeima Jocka Younga: elja da se
druge demonizira zasniva se na ontolokoj nesigurnosti onih unu-
tra.
5
Inkluzivna zajednica bila bi proturjenost. Bratstvo njenih
pripadnika bilo bi nepotpuno, moda i nezamislivo, a svakako ne-
odrivo bez te priroene bratoubilake sklonosti.
Nacionalizam, tip 2
Zajednica iz komunitaristikog evanelja je ili etnika zajednica ili
zajednica koja je zamiljena po uzoru na etniku zajednicu. Za taj
izbor arhetipa postoje dobri razlozi.
Prvo, za razliku od svih ostalih temelja ljudskog jedinstva, et-
nicitet ima tu prednost da naturalizira povijest, prikazuje ono
kulturno kao prirodnu injenicu, slobodu kao shvaenu (i pri-
hvaenu) nunost. Etnika pripadnost potie na djelovanje: ovjek
mora izabrati lojalnost svojoj prirodi treba svojski nastojati i bez
trenutka poinka ivjeti prema utvrenom modelu i tako dati do-
prinos njegovu ouvanju. No sam model nije stvar izbora. Ne bira
se izmeu razliitih odrednica pripadanja nego izmeu pripadanja
i neukorijenjenosti, doma i beskunitva, postojanja i nitavila.
Upravo tu dilemu komunitarsko evanelje eli (treba) dobro utuviti
u glave.
Drugo, nacionalna drava, s njenim propagiranjem naela et-
nikog jedinstva koje ponitava sve ostale lojalnosti, bila je jedini
pokazni uspjeh zajednice u moderna vremena ili, radije, jedina
tvorevina koja je s nekim stupnjem uvjerljivosti i djelotvornosti na-
stojala dostii status zajednice. Ideja o etnicitetu (i etnikoj homo-
genosti) kao legitimnoj osnovi jedinstva i samoafirmacije time je
dobila povijesno utemeljenje. Dakako da se suvremeni komunitari-
zam nada kako e kapitalizirati tu tradiciju; s obzirom na dananju
klimavost dravnog suvereniteta i oitu potrebu za nekim tko e
preuzeti stijeg koji ispada iz ruku drave, ta nada nije posve neop-
ravdana. Ipak, nije teko primijetiti kako se paralele izmeu dosti-
gnua nacionalne drave i komunitarskih ambicija ne mogu vui
unedogled. Uostalom, nacionalna drava dugovala je svoj uspjeh
guenju samoafirmirajuih zajednica; nesmiljeno se borila protiv
uskogrudnosti, lokalnih obiaja ili dijalekata i propagirala je-
dinstveni jezik i povijesno pamenje na raun tradicija zajednice;
to su odluniji bili Kulturkmpfe u organizaciji i pod nadzorom
ZYGMUNT BAUMAN 170
drave, to je potpuniji bio uspjeh nacionalne drave u proizvodnji
prirodne zajednice. tovie, nacionalne drave (za razliku od da-
nanjih prospektivnih zajednica) nisu se te zadae laale goloruke
niti im je padalo na pamet oslanjati se samo na mo indoktrinacije.
Njihov pothvat imao je monu podrku u obliku zakonske proved-
be slubenog jezika, kolskog programa i jedinstvenog pravnog
sustava, to prospektivne zajednice nemaju niti e u iole skorije
vrijeme imati.
Davno prije najnovijeg uspona komunitarizma tvrdilo se kako
unutar runog i bodljikavog oklopa modernog stvaranja nacije lei
dragi kamen. Isaiah Berlin sugerirao je da moderna domovina,
osim svog okrutnog i mogue krvavog lica, ima i svoje, u ljudskom
i etikom smislu, hvalevrijedne strane. Prilinu popularnost uiva
razlikovanje izmeu patriotizma i nacionalizma. U veini sluajeva,
u toj je opreci patriotizam oznaeni lan para dok se gadna real-
nost nacionalizma oblikuje kao neoznaeni lan: patriotizam,
vie postuliran nego empirijski dan, ono je to bi nacionalizam (da
ga se ukroti, uljudi i etiki oplemeni) mogao biti, ali nije. Patriotizam
se opisuje nijekanjem najomrznutijih i najsramotnijih znaajki po-
znatih nacionalizama. Leszek Koakowski
6
sugerira kako dok
nacionalist eli afirmirati plemensko postojanje agresijom i mr-
njom prema drugima, vjeruje da su nesree njegove nacije ishod
zavjera stranaca i kivan je na sve druge nacije zato to se dostojno
ne dive i na druge naine iskazuju zahvalnost njegovom plemenu
patriota obiljeava dobrohotna tolerancija prema kulturnoj razno-
likosti, a osobito etnikim i vjerskim manjinama kao i spremnost
da vlastitoj naciji kae stvari koje nee prijati njenim uima. Premda
je to razlikovanje posve u redu te moralno i intelektualno pohvalno,
vrijednost mu katkad umanjuje injenica kako se ovdje ne suprot-
stavljaju toliko dvije opcije za koje je podjednako vjerojatno da e
biti prihvaene, na primjer plemenita ideja i neplemenita stvarnost.
Veina ljudi koja je htjela da njihova imenovana braa budu patrio-
ti po svoj prilici bi znaajke koje ovdje pripisujemo patriotskom
stavu prezirno odbacili kao dokaz dvolinosti, nacionalne izdaje ili
neega jo gorega. Takve znaajke tolerancija prema razlikama,
gostoljubivost prema manjinama i hrabrost da se kae istina, ko-
liko god neugodna bila najrairenije su u zemljama u kojima pa-
triotizam nije problem; u drutvima koja su dovoljno sigurna u
svoj republikanski graanski status da ne trebaju brinuti o patrio-
tizmu kao problemu, a jo manje ga doivljavati kao hitnu zadau.
Bernard Yack, urednik knjige Liberalism without Illusions [Li-
beralizam bez iluzija] (University of Chicago Press, 1996.) nije,
stoga, skrenuo s linije kad je u polemici s Mauriziom Virolijem,
autorom ogleda For Love of Country: An Essay on Patriotism and
TEKUA MODERNOST 171
Nationalism [Za ljubav zemlje: esej o patriotizmu i nacionalizmu]
(Oxford University Press, 1995.) parafrazirajui Hobbesa skovao
aforizam. Nacionalizam je patriotizam koji nam nije drag, a patrio-
tizam nacionalizam koji nam je drag.
7
tovie, ima razloga za za-
kljuak kako se nacionalizam i patriotizam po malo emu drugome
razlikuju osim po oduevljenju njihovim oitovanjima ili pomanjka-
njem takvih oitovanja te po stupnju posramljenosti ili neiste sa-
vjesti s kojim ih priznajemo ili negiramo. Za njihovo razlikovanje
vano je samo kako ih nazovemo, a ostvarena razlika uglavnom je
retorika jer ne razluuje sadraj razmatrane pojave nego naine
na koje govorimo o sentimentima ili strastima koji su inae u osnovi
slini. Ali, upravo su naravi sentimenata i strasti i njihove posljedi-
ce po ponaanje i politiku ono to je vano i to utjee na kvalitetu
ljudske kohabitacije, a ne rijei kojima se sluimo kad o njima pri-
povijedamo. Kad se osvrnemo na djela o kojima govore patriotske
prie, Yack zakljuuje kako patrioti, kad god se uzvieni patriotski
osjeaji uzdignu na razinu zajednike strasti, prije pokazuju
estoku nego blagu strast i kako su patrioti tokom stolje poka-
zivali, dodue, mnoge znamenite i korisne vrline, ali meu njima
se nisu isticale blagost i suosjeanje prema autsajderima.
Ne moe se, meutim, zanijekati vanost te razlike u dvjema
retorikama niti njeni povremeno bolni pragmatini odjeci. Jedna
retorika kroji se po mjeri diskursa bivanja, druga po mjeri diskur-
sa postajanja. Patriotizam u cjelini iskazuje poast modernom
vjerovanju u nedovrenost, podatnost (tonije, preustrojivost)
ljudi: moe stoga iste savjesti (odrao obeanje u praksi ili ne)
objaviti kako je poziv na zbijanje redova otvoren i stalan: kako je
stupanje u redove stvar izbora i kako samo treba ispravno izabrati
i poslije toga tom izboru ostati lojalan zauvijek, u dobru i zlu. Na-
cionalizam je, s druge strane, vie nalik kalvinistikoj verziji spa-
senja ili ideji slobodne volje Svetoga Augustina: on polae malo
vjere u izbor ili si jedan od nas ili te nema, a u svakom sluaju
ne moe uiniti mnogo, moda i nita, da to promijeni. U nacio-
nalistikom narativu, pripadanje je usud, ne izabrana sudbina ili
ivotni projekt. Ono moe biti stvar biolokog nasljea, kao u da-
nas prilino zastarjeloj i rijetko prakticiranoj rasistikoj verziji na-
cionalizma ili kulturnog nasljea, kao u dananjoj pomodnoj kul-
turalnoj varijanti nacionalizma ali u svakom sluaju o tome je
odlueno daleko prije nego je ovaj ili onaj ovjek prohodao i progo-
vorio pa tako pojedincu jedino preostaje da bira hoe li presudu
sudbine prihvatiti objeruke i u dobroj vjeri ili e se protiv nje po-
buniti i tako postati izdajica vlastitog zvanja.
Ta razlika izmeu patriotizma i nacionalizma obino see iz-
van puke retorike i protee se u domenu politike prakse. Koristei
ZYGMUNT BAUMAN 172
se terminologijom Claudea Lvi-Straussa, moemo rei kako prva
formula ee potakne na antropofagine strategije (izjedanje
stranaca tako da se asimiliraju kroz tijelo onoga tko jede, postanu
identini s ostalim stanicama i izgube vlastitu razlikovnost), dok
se druga uglavnom povezuje s antropoemetinom strategijom po
kojoj se povrati i ispljune one koji nisu prikladni da budu mi,
bilo da ih izoliramo tako to ih utamniimo meu vidljive zidove
geta ili nevidljive (premda, to se toga tie, nita manje opipljive)
zidove kulturnih zabrana, bilo tako to ih okruimo, protjeramo ili
natjeramo u bijeg, kao u metodi koju sada nazivamo etniko ie-
nje. Bilo bi, meutim, razborito imati na umu kako logika misli ri-
jetko obvezuje logiku djela i kako, stoga, nema jednoznanog od-
nosa izmeu retorike i metoda, pa tako svaka od te dvije strategije
moe biti uvijena u svaku od te dvije retorike.
Jedinstvo putem slinosti ili putem razliitosti?
Mi patriotsko/nacionalistikog vjerovanja znai ljude poput nas;
oni znai ljude razliite od nas. Nismo ni mi u svakom pogle-
du identini; uz zajednike znaajke i meu nama postoje razli-
ke, ali slinosti zasjenjuju, deaktiviraju i neutraliziraju njihov utje-
caj. Aspekt u kojem smo svi mi slini nedvojbeno je znaajniji i
ima vee posljedice od svega to nas meusobno razdvaja; dovolj-
no je bitan da nadvlada utjecaj razlika kad se radi o zauzimanju sta-
jalita. Niti se oni od nas razlikuju u svakom pogledu; ali razliku-
ju se u jednom pogledu koji je vaniji od svih ostalih, dovoljno va-
an da onemogui zajedniko stajalite i poniti mogunost istin-
ske solidarnosti bez obzira na slinosti koje dijelimo. Posrijedi je
tipina ili/ili situacija: granice koje dijele nas od njih jasno su
iscrtane i lako uoljive, budui da potvrda o pripadanju sadri
samo jednu rubriku, a upitnik koji moraju ispuniti traitelji osobne
iskaznice ima samo jedno pitanje i odgovor da ili ne.
Istaknimo kako je pitanje koja je od svih razlika krucijalna
to jest, koja je to vrsta razlike vanija od svake slinosti te svaku
zajedniku znaajku pretvara u malu i beznaajnu (razlike koja
podjelu kao generator neprijateljstva pretvara u jasan sluaj daleko
prije poetka sastanka na kojem bi se o eventualnosti jedinstva
moglo raspravljati) sporedno i iznad svega derivativno i najee
je naknadna primisao, a ne poetna toka rasprave. Kako je ob-
jasnio Frederick Barth, granicama se ne priznaje i ne registrira ve
postojee otuenje; one se, u pravilu, povlae prije nego to do otu-
enja doe. Najprije se dogodi sukob, oajniki pokuaj da se nas
TEKUA MODERNOST 173
razdvoji od njih; a onda se znaajke koje su nakon pomnog pro-
matranja uoene meu njima uzimaju kao nepomirljiv dokaz i
izvor stranosti. Budui da su ljudska bia ipak mnogostrane osobe
s brojnim svojstvima, kad potraga jednom ozbiljno zapone, takve
znaajke nije teko pronai.
Nacionalizam zakljuava vrata, upa alke s kunih vrata i
onesposobljuje zvono, proglaavajui kako samo oni koji su unutra
imaju pravo tu biti i tu se zauvijek nastaniti. Patriotizam je, bar na
prvi pogled, tolerantniji, gostoljubiviji i susretljiviji on prenosi
odgovornost na one koji trae da ih se primi. Pa ipak, krajnji rezul-
tat uglavnom je neobino slian. Ni patriotsko ni nacionalistiko
vjerovanje ne priznaje mogunost da ljudi mogu jedni drugima
pripadati, premda ostaju privreni svojim razlikama i ne prestaju
ih uvati i gajiti, ni da njihovo zajednitvo, nipoto ne iziskujui
slinost niti je propagirajui kao vrijednost za kojom treba eznuti
i tragati, uistinu ima koristi od raznovrsnosti ivotnih stilova, ideala
i znnja to, istodobno, pridaje novu snagu i sadraj onome to ih
ini onakvima kakvi jesu a to znai, onome to ih ini razliitima.
Bernard Crick citira iz Aristotelove Politike njegovu ideju o
dobrom polisu, formuliranu u znak otpora Platonovom snu o jed-
noj istini, jedinstvenom standardu ispravnosti, koji obvezuje svih:
Postoji toka na kojoj e polis, postajui sve jedinstveniji, prestati biti polis;
ali e, unato tome, doi nadomak gubitka svoje biti i stoga e biti gori polis.
To je kao da harmoniju elite pretvoriti u puku slogu ili temu svesti na jedan
jedini takt. Istina je kako je polis zbir mnogih pripadnika.
U svom komentaru, Crick promie ideju o vrsti jedinstva koju ni
patriotizam ni nacionalizam nisu voljni podrati i protiv koje bi,
uglavnom, aktivno negodovali: vrsti jedinstva koja pretpostavlja
kako je civilizirano drutvo inherentno pluralistiko, kako zajed-
niko ivljenje u takvom drutvu znai dogovaranje i usklaivanje
prirodno razliitih interesa i kako je obino bolje uskladiti razli-
ite interese nego vjeno ii na njih silom i ugnjetavati ih:
8
drugim
rijeima, kako pluralizam modernog civiliziranog drutva nije samo
okrutna injenica koja nam moe biti mrska, pa i odvratna, ali
(avaj) ne nestaje samo zato to mi to elimo, nego dobra stvar i sre-
tna okolnost, budui da nudi mnogo vie od neugodnosti i neprilika
koje donosi, proiruje obzore ovjenosti i umnoava izglede za
ivot koji e, sve u svemu, biti ugodniji nego to moe biti u uvjeti-
ma bilo koje druge mogunosti. Moemo rei da je, u otroj opreci
i s patriotskom i s nacionalistikom vjerom, vrsta jedinstva koja
najvie obeava ona koja se postie, i to svakog dana iznova, su-
kobljavanjem, raspravom, pregovorima i kompromisom izmeu
ZYGMUNT BAUMAN 174
vrednota, preferencija i izabranih naina ivota te samoidentifika-
cija mnogih i drukijih, ali uvijek samoodreujuih, pripadnika po-
lisa.
To je, u osnovi, republikanski model jedinstva, jedinstva u na-
stajanju koje je zdrueno postignue inilaca ukljuenih u samo-
identifikacijska stremljenja, jedinstva koje je ishod, a ne a priori
dan uvjet, zajednikog ivota, jedinstva koje se sklapa dogovaranjem
i pomirenjem, a ne poricanjem, guenjem ili izglaivanjem razlika.
To je, elim ustvrditi, jedina varijanta jedinstva (jedina formu-
la zajednitva) koju uvjeti tekue modernosti ine kompatibilnom,
vjerojatnom i realnom. Jednom kad se uvjerenja, vrednote i stilovi
privatiziraju dekontekstualiziraju ili izbace iz leita, a mje-
sta koja se nude za vraanje u leite vie podsjeaju na motelski
smjetaj nego na trajni (kreditom otplaivani) dom identiteti se
niti ne mogu nego initi krhkima, privremenima i na rok te lie-
nima svih obrambenih mehanizama osim sposobnosti i odlunosti
njihovih nosilaca da ih se vrsto dre i zatite ih od erozije. Nestal-
nost identiteta, takorei, neizbjena je za stanovnike tekue mo-
dernosti. A neizbjean je i izbor koji iz nje logino slijedi: nauiti
teko umijee ivljenja s razlikama ili, na ovaj ili onaj nain, stvoriti
takve uvjete u kojima to umijee vie ne bi trebalo uiti. Kako je
nedavno rekao Alain Touraine, sadanje stanje drutva signal je
kako je doao kraj definiranju ljudskog bia kao drutvenog bia,
odreenog svojim mjestom u drutvu koje, pak, odreuje njegovo
ponaanje ili djelovanje pa obranu svoje kulturne i psiholoke
specifinosti drutveni akteri naprosto moraju voditi sa svijeu
kako naelo njihovog spajanja ne pronalazimo vie u drutvenim in-
stitucijama ili univerzalistikim naelima nego unutar pojedinca.
9
Vijesti koje se tiu stanja o kojem teoretiari teoretiziraju, a
filozofi filozofiraju svakodnevno u glave utuvljuju zdruene snage
popularne umjetnosti, bilo da se pojavljuju pod pravim imenom
fikcije bilo zamaskirane u istinite prie. Kako znaju gledatelji fil-
ma Elizabeth I, ni engleskom kraljicom ne moe se biti tek tako, i
to je stvar samoafirmacije i samostvaranja; da bi se bilo ki Henrika
VIII, treba mnogo individualne inicijative poduprte lukavou i od-
lunou. Kako bi svadljive i nepokorne dvorane prisilila da kleknu
i naklone se, a iznad svega da sluaju i pokoravaju se, budua Glo-
riana mora kupiti mnogo boja za minkanje i promijeniti frizuru,
ukrase za glavu i cijelo svoje ruho. Ne postoji afirmacija, jedino sa-
moafirmacija, ne postoji identitet, jedino konstruirani identitet.
Sve se to, naravno, svodi na snagu initelja o kojem je rije.
Obrambeno oruje nije svima jednako dostupno i logino je da e
slabiji, slabo naoruani pojedinci naknadu za vlastitu pojedinanu
nemo potraiti u snazi brojeva. S obzirom na to da izmeu stanja
TEKUA MODERNOST 175
pojedinca de jure i izgleda da zadobije status pojedinca de facto
zjapi jaz promjenjive irine koji svi osjeamo, reeni fluidni mo-
derni okoli moe i eli biti sklon postojanju cijelog niza stra-
tegija za preivljavanje. Mi, kako insistira Richard Sennett, danas
je in samozatite. elja za zajednicom je defenzivna... Dakako,
gotovo je ope pravilo da se mi moe koristiti kao obrana od zbrke
i poremeaja. Ali a to je najkritinije ali kad se ta elja za za-
jednicom izraava kao neprihvaanje useljenika i drugih autsajde-
ra, to je zato to:
aktualna politika koja se temelji na elji za utoitem na nian vie uzima
slabe, one koji su esti gosti globalnih trita rada nego jake, one institucije
koje stavljaju siromane radnike u pokret ili iskoritavaju njihovu relativnu
deprivaciju. IBM-ovi programeri su... na jedan vaan nain nadili to defen-
zivno shvaanje zajednice, kad su prestali okrivljavati svoje indijske kolege
i svog predsjednika idova.
10
Na jedan vaan nain, moda ali, dodao bih, na samo jedan i
to ne nuno i najznaajniji. Poriv za povlaenjem iz kompleksnosti
prepune rizika u zaklon uniformnosti univerzalan je; razlikuje se
samo kako tko na temelju njega djeluje, a i ti naini djelovanja obi-
no se razlikuju upravo razmjerno sredstvima i resursima koji su
akterima na raspolaganju. Oni imuniji, poput programera IBM-a,
zadovoljni u svojoj cyberprostornoj enklavi, ali mnogo manje imuni
na udare sudbine u fizikom sektoru drutvenog svijeta, onome
koji se ne da virtualizirati, mogu sebi priutiti cijenu tehnoloki
najsuvremenijih opkopa i pokretnih mostova koji e opasnosti dr-
ati na sigurnoj udaljenosti. Guy Nafilyah, ef vodee graevinsko-
investitorske kompanije u Francuskoj, primijetio je da su Francuzi
zabrinuti, boje se susjeda, osim onih koji izgledaju poput njih. Jac-
ques Patigny, predsjednik Nacionalnog udruenja iznajmljivaa
stanova, slae se s njime i budunost vidi u zatvaranju rubnih dije-
lova stambenih etvrti kojima bi se pristup filtrirao pomou mag-
netskih kartica i straara. Budunost pripada arhipelagu otoka
naikanih du komunikacijskih osi. Izolirane i ograene, istinski
eksteritorijalne stambene etvrti opremljene kompliciranim inter-
nim komunikacijskim sustavima, sveprisutnim nadzornim kamera-
ma i dobro naoruanim straarima koji patroliraju dvadeset i etiri
sata dnevno, niu diljem Toulousea, kao to su prije nekog vremena
nicale u Sjedinjenim Dravama i kao to u sve veem broju niu di-
ljem cijelog bogatog dijela svijeta koji se krupnim koracima globa-
lizira.
11
Enklave pod nadzorom dobro naoruanih uvara neobino
podsjeaju na etnika geta siromanih. No razlikuju se u jednom te-
meljnom pogledu koji raa mnogim posljedicama: ovjek ih slo-
ZYGMUNT BAUMAN 176
bodno izabire kao povlasticu koju treba masno platiti. A zatitari
koji uvaju ulaz legalno su zaposleni pa i oruje nose s punim za-
konskim doputenjem.
Richard Sennett nudi psiho-socioloko tumaenje tog trenda:
Slika zajednice proiena je od svega to bi moglo unijeti osjeaj razlike, a
kamoli sukoba, u ono tko smo mi. U tom pogledu, mit o solidarnosti zajed-
nice je obred proienja... Kod tog mitskog dijeljenja svega u zajednicama
specifino je to to ljudi osjeaju da pripadaju jedni drugima i sve dijele, jer
su isti... Pomou tog osjeaja koji daje mi, a kojim se izraava elja da se
bude slian, ljudi izmiu potrebi da se dublje zagledaju jedni u druge.
12
Poput tolikih drugih modernih pothvata dravnih vlasti, u doba te-
kue modernosti i san o istoi je dereguliran i privatiziran; djelova-
nje u skladu s tim snom preputeno je privatnoj lokalnoj, skupnoj
inicijativi. Zatita osobne sigurnosti sada je osobna stvar, a lo-
kalna vlast i lokalna policija tu su da pomognu savjetom dok e gra-
evinski investitori rado skinuti tu brigu s lea onih koji su u stanju
platiti njihove usluge. Koraci koji se poduzimaju osobno pojedi-
nano ili u grupici trebaju odgovarati pobudi koja ih je nagnala
na potragu. Prema opim pravilima mitskog razmiljanja, metoni-
mijsko se preinauje u metaforiko: elja da se suzbiju i odbiju to-
bonje opasnosti u okolini ugroenog tijela preobraava se u potrebu
da se vanjsko naini slinim unutarnjem, njemu nalik ili istim
kao ono, da se ono vani preoblikuje po modelu ovoga ovdje; san
o zajednici slinosti je, u osnovi, projekcija lamour de soi.
On je i mahnit pokuaj da se izbjegne suoavanje sa zamor-
nim pitanjima bez pravog odgovora: ponajprije s pitanjem je li to
ja , uplaeno i bez samopouzdanja, uope vrijedno ljubavi i treba
li ono stoga sluiti kao nacrt za preureenje njegovog stanita te
kao standard za ocjenu i mjerenje prihvatljivog identiteta. U zajed-
nici slinosti, nee se, ufamo se, postavljati takva neugodna pita-
nja pa ni vjerodostojnost sigurnosti do koje se dolo proienjem
nikad nee biti stavljena na kunju.
Na drugome mjestu (In Search of Politics [U potrazi za politi-
kom], Polity Press, 1999.) raspravljao sam o nesvetom trojstvu
neizvjesnosti, nesigurnosti i nezatienosti, od kojih svaka pojedina
proizvodi tjeskobu to intenzivniju i bolniju to nismo sigurni otkud
dolazi; otkud god dolazila, para koja se gomila oajniki trai odu-
ak, a budui da je pristup izvorima neizvjesnosti i nesigurnosti
blokiran ili izvan dosega, sav se pritisak seli drugdje i u konanici
pada na izazovno tanku i rahlu ljuturu tjelesne, kune i sigurnosti
bliskog okruenja. Zbog toga je problem sigurnosti obino kro-
nino prekrcan brigama i udnjama koje ne moe ni olakati ni
TEKUA MODERNOST 177
odagnati. Nesveta alijansa za posljedicu ima vjenu e za vie
sigurnosti, e koju nikakve praktine mjere ne mogu utaiti jer
glavne i vjeito nepresune izvore neizvjesnosti i nesigurnosti, te
glavne dobavljae tjeskobe, neizbjeno ostavljaju nedirnutima i
neokrnjenima.
Sigurnost ima svoju cijenu
itajui tekstove novoroenih apostola komunitarskog kulta, Phil
Cohen zakljuio je da zajednice koje oni veliaju i preporuuju kao
lijek za ivotne nevolje svojih suvremenika vie nalikuju sirotitima,
zatvorima ili ludnicama nego mjestima potencijalnog osloboenja.
I ima pravo; ali potencijal za osloboenje nikad nije zanimao ko-
munitarce; nevolje koje bi, kako su se nadali, lijeile zajednice koje
bi toboe nastale, bile su naslage vikova osloboenja, osloboditelj-
skog potencijala prevelikog da bi donio osjeaj olakanja. U dugoj
i neodluenoj potrazi za pravom ravnoteom izmeu slobode i si-
gurnosti, komunitarizam je vrsto stao na stranu potonje. Prihvatio
je i da su te dvije cijenjene ljudske vrednote u neskladu i raskoraku,
da se ne moe imati vie jedne a da se ne odreknemo djelia, mo-
da i velikog dijela, druge. Mogunost koju komunitaristi ne ele
priznati jest da proirenje i uvrenje ljudskih sloboda moe pove-
ati ukupnu masu ljudske sigurnosti, da sloboda i sigurnost mogu
zajedno rasti, a kamoli da svaka moe rasti samo ako raste zajedno
s drugom.
Vizija zajednice je, da ponovim, vizija otoka udobnog i ugod-
nog spokoja u moru metea i negostoljubivosti. Ona mami i zavodi,
nagoni oboavatelje da se suzdre od pomnijeg zagledanja budui
da je mogunost ovladavanja valovima i kroenja mora ve izbrisa-
na s programa kao stavka kako sumnjiva tako i nerealna. Time to
je jedino utoite ta vizija zadobiva dodatnu vrijednost, a ta vrijed-
nost i dalje raste kako burza na kojoj se trguje ostalim ivotnim vred-
notama postaje sve hirovitija i nepredvidljivija.
Kao sigurno ulaganje (ili, bolje reeno, ulaganje koje nije tako
bjelodano rizino kao ostala), vrijednost zajednice kao utoita nema
ozbiljnih konkurenata osim, moda, tijela ulagaa koje je sada,
za razliku od nekada, element Lebenswelta s upadljivo duljim (to-
vie, neusporedivo duljim) ivotnim vijekom od ivotnog vijeka svih
vanjskih uresa i oplata tog svijeta. Kao i prije, tijelo ostaje smrtno
pa stoga i prolazno, ali njegova, smrtnosti okrenuta kratkoa doima
se poput vjenosti kad je se usporedi s nestalnou i prolaznou
svih referentnih okvira, orijentacijskih toaka, klasifikacija i pro-
ZYGMUNT BAUMAN 178
cjena koje tekua modernost stavlja u svoje izloge i na svoje police
i s njih skida. Obitelj, kolege s posla, klasa, susjedi, svi su oni pre-
vie fluidni da bi ih se moglo zamisliti kao trajne i pripisati im ka-
pacitet pouzdanih referentnih okvira. Nada da emo se sutra opet
sresti, uvjerenje koje je neko nudilo sve potrebne razloge da se
misli unaprijed, djeluje dugorono i svaki korak, jedan po jedan, utka
u paljivo projektiranu putanju privremenog, neizljeivo smrtnog
ivota, umnogome je izgubilo na vjerodostojnosti; vjerojatnost da
e ono to e ovjek sutra susresti biti njegovo vlastito tijelo uronje-
no u posve drukiju ili radikalno izmijenjenu obitelj, klasu, kvart i
drutvo drugih kolega danas je mnogo vjerodostojnija i sigurnija
opcija.
U eseju koji danas itamo kao pismo potomstvu iz zemlje vr-
ste modernosti, mile Durkheim ustvrdio je kako su samo djela
koja imaju kvalitetu trajnosti dostojna naeg htijenja, samo uici
koji traju dostojni naih elja. Bila je to doista lekcija koju je vrsta
modernost utuvljivala u glave svojih graana s dobrim rezultatima,
ali dananjim uima zvui strano i uplje premda moda manje
bizarno od praktinog savjeta koji je Durkheim izveo iz te pouke.
Postavivi pitanje koje je njemu bilo posve retoriko: Od kakve
su vrijednosti nai individualni uici, koji su tako isprazni i krat-
ki?, pourio je umiriti sumnje svojih italaca, istiui da, sreom,
nismo preputeni potjeri za takvim uicima jer drutva su bes-
konano dugotrajnija od pojedinaca, ona nam doputaju da oku-
simo zadovoljstva koja nisu tek prolazna. Drutvo je, prema Durk-
heimovom shvaanju (prilino vjerodostojnom u njegovo vrijeme)
ono tijelo pod ije okrilje se treba skloniti od uasa vlastite pro-
laznosti.
13
Tijelo i njegova zadovoljstva nisu postali manje prolazni od
vremena kad je Durkheim opjevao slavu trajnih drutvenih institu-
cija. No problem je u tome to je sve ostalo a te drutvene insti-
tucije ponajvie sada postalo jo prolaznije od tijela i njegovih
zadovoljstava. ivotni vijek je relativan pojam, a smrtno tijelo je
sada moda i najdue ivui entitet oko nas (dapae, jedini entitet
iji se prosjeni ivotni vijek s godinama produuje). Tijelo je, mo-
emo rei, postalo posljednje sklonite i svetite kontinuiteta i tra-
janja; to god dugorono znailo, teko da moe nadmaiti grani-
ce koje povlai tjelesna smrtnost. Ono postaje posljednja rovovska
linija sigurnosti, rovova koji su izloeni stalnom neprijateljskom
granatiranju ili posljednja oaza u pijesku koji vjetar stalno pre-
mjeta. Otud fanatina, opsesivna, grozniava i prenapeta briga za
obranu tijela. Granica izmeu tijela i vanjskog svijeta jedna je od
najbudnije uvanih suvremenih granica. Tjelesni otvori (toke ulas-
ka) i tjelesne povrine (mjesta dodira) sada su glavna arita uasa
TEKUA MODERNOST 179
i tjeskobe koje proizvodi svijest o smrtnosti. Ne dijele vie teret s
drugim aritima (osim, moda, zajednice).
Odraz tog novog primata tijela nalazimo u tendenciji da se
sliku zajednice (zajednice snova o izvjesnosti-u paketu-sa-sigurno-
sti, zajednice kao staklenika sigurnosti) oblikuje prema modelu
idealno zatienog tijela: da je se vizualizira kao tvorevinu iznutra
homogenu i harmoninu temeljito proienu od svih stranih,
neprobavljivih supstanci, kojoj su sve ulazne toke pod budnom
straom i nadzorom ali izvana teko naoruanu i okruenu ne-
probojnim oklopom. Mee postulirane zajednice, poput vanjskih
granica tijela, trebaju razdvajati podruje povjerenja i njene brige
od divljine rizika, sumnje i vjene budnosti. I tijelo i postulirana
zajednica mekani su iznutra i bodljikavi i trnoviti izvana.
Tijelo i zajednica su posljednje obrambene predstrae na sve
pustijem bojitu na kojem se gotovo bez predaha vodi svakodnevni
rat za izvjesnost, sigurnost i zatienost. Oni sada trebaju obavljati
zadae koje su nekad bile raspodijeljene na mnoge bastione i pali-
sade. O njima sada ovisi vie toga nego to mogu nositi pa oni, sva
je prilika, nee ublaiti ve samo produbiti strahove koji su nagnali
traioce sigurnosti da se njima uteknu kao sklonitu.
Nova osamljenost tijela i zajednice rezultat je irokog skupa
korjenitih i posljedicama bremenitih promjena koje supsumira te-
kua modernost. No jedna promjena u tom skupu osobito je vana:
drava se odrie, postupno gasi ili rasprodaje sva najvanija pripa-
dajua prava koja idu uz njenu ulogu glavnog (moda ak i mono-
polistikog) dobavljaa izvjesnosti i sigurnosti, to prati njeno od-
bijanje da pristane uz tenje svojih podanika za izvjesnou/sigur-
nou.
Poslije nacionalne drave
U moderna je vremena nacija bila drugo lice drave i glavno
oruje u njenoj tenji za suverenitetom nad teritorijem i njegovim
stanovnitvom. Dobar dio vjerodostojnosti nacije i njene privla-
nosti kao jamca sigurnosti i trajnosti izvodio se iz njene intimne
veze s dravom i preko drave s djelovanjem kojem je bio cilj
postaviti izvjesnost i sigurnost graana na trajne i pouzdane, iona-
ko ve kolektivno osigurane, temelje. U ovim novim uvjetima, naci-
ja ne moe mnogo dobiti od svojih bliskih veza s dravom. Drava
ne mora oekivati mnogo od mobilizirajueg potencijala nacije
koja joj sve manje treba budui da vojske, zasnovane na masovnoj
vojnoj obvezi, a koje je na okupu drao grozniavo nabildan patriot-
ZYGMUNT BAUMAN 180
ski zanos, zamjenjuju elitne i ledeno profesionalne, tehnoloki
sofisticirane jedinice, a bogatstvo zemlje vie se ne mjeri toliko
kvalitetom, kvantitetom i radnim duhom njene radne snage koliko
time u kojoj je mjeri privlana hladnokrvno plaenikim silama
globalnog kapitala.
U dravi koja vie nije siguran most za premoenje ogranie-
nja individualne smrtnosti, poziv na rtvovanje dobrobiti pojedin-
ca, a kamoli njegovog ivota, radi ouvanja ili neumrle slave dra-
ve zvui isprazno i sve bizarnije, ako ne i zabavno. Stoljeima duga
romansa nacije s dravom pribliava se kraju; na mjesto posvee-
nog branog zajednitva, utemeljenog u bezuvjetnoj odanosti, stu-
pa moda ne toliko razvod koliko zajedniki ivot. Partneri sada
slobodno mogu istraivati druge mogunosti i ulaziti u druge save-
ze; njihov partnerski odnos nije vie obvezujui model ispravnog i
prihvatljivog ponaanja. Moemo rei da se drava, koja je u eri
Gesellschafta nudila zamjenu za nepostojeu zajednicu, sada, na
valu dananjih prilika, vraa naputenom Gemeinschaftu u potrazi
za modelom koji e oponaati i prema kojem e sebe oblikovati.
Institucionalne skele koje su bile u stanju drati naciju na okupu u
sve veem broju sluajeva daju se zamisliti kao posao tipa uradi
sam. Snovi o izvjesnosti i sigurnosti, a ne njihovo praktino i ruti-
nizirano namicanje, oni su koji trebaju nagnati pojedince da se,
ostavi siroad, skupe pod okriljem nacije dok jure za tvrdoglavo
neuhvatljivom sigurnou.
Po svemu sudei, nema mnogo nade da bi se drava latila spa-
avanja svojih izvjesnosno-sigurnosnih usluga. Slobodu dravne
politike neumoljivo nagrizaju nove globalne sile naoruane straho-
vitim orujima eksteritorijalnosti, brzine kretanja i sposobnosti
izbjegavanja/bijega; odmazda za krenje novoga globalnog naput-
ka hitra je i nemilosrdna. Dapae, odbijanje da se igra po novim
globalnim pravilima zloin je koji se najnemilosrdnije kanjava,
kojeg se dravna vlast, privezana za vrsto tlo vlastitim, teritorijalno
odreenim, suverenitetom, mora paziti i poto poto ga izbjegavati.
Kazna je najee ekonomska. Nepokorne vlade, krive za pro-
tekcionistiku politiku ili velikoduna javna davanja za ekonomski
suvine sektore svog stanovnitva, one koje se ustruavaju zemlju
prepustiti na milost globalnim financijskim tritima i globalnoj
slobodnoj trgovini nee dobiti kredite niti e im se smanjiti dugovi;
domae valute postat e globalni gubavci, valute s kojima se nepri-
jateljski spekulira i koje se tjera na devalvaciju; domae dionice
strmoglavit e se na svjetskim burzama; oko zemlje e biti uspo-
stavljen kordon putem ekonomskih sankcija i razglasit e se da je
proli i budui trgovinski partneri tretiraju kao globalnog pariju;
globalni investitori odustat e na vrijeme, to su ionako predvidjeli,
TEKUA MODERNOST 181
spakirati svoje stvari, povui novac i ostaviti lokalnoj vlasti da po-
isti ruevine i jamevinom izvue rtve iz njihove produbljene
bijede.
No, tu i tamo, kazna nee biti ograniena na ekonomske mje-
re. Osobito tvrdoglave vlade (ali ne tako jake da se mogu zadugo
opirati) dobit e egzemplarnu lekciju kako bi se upozorilo i uplailo
njihove potencijalne oponaatelje. Ako se svakodnevna, rutinska
demonstracija nadmoi globalnih sila uini nedovoljnom da prisili
dravu da doe pameti i surauje s novim svjetskim poretkom,
primijenit e se vojna sila: nadmo brzine nad sporou, sposobno-
sti za bijeg nad potrebom za angamanom, eksteritorijalnosti nad
lokalnou, sve e se to spektakularno manifestirati uz pomo, ovo-
ga puta, oruanih snaga specijaliziranih za iznenadne udare i uz
strogo razdvajanje ivota koje treba spasiti i ivota koji toga nisu
vrijedni.
Je li nain na koji je voen rat protiv Jugoslavije bio pravi i is-
pravan kao etiki in, o tome se moe raspravljati. No taj rat imao
je smisla kao propaganda globalnog ekonomskog poretka drugim,
a ne politikim sredstvima. Strategija koju su napadai odabrali
dobro je funkcionirala kao spektakularna parada nove globalne
hijerarhije i novih pravila igre koja stoje iza nje. Da nije na tisue
posve stvarnih rtava i injenice da je zemlja baena na koljena
i za mnogo godina liena sredstava za ivot i sposobnosti samoob-
navljanja, ovjek bi doao u napast da taj rat nazove simbolikim
ratom sui generis; sam rat, njegova strategija i taktika bili su (svjes-
no ili podsvjesno) simbol novonastalog odnosa moi. U tom slua-
ju, medij je doista bio poruka.
Kao profesor sociologije, studentima sam iz godine u godinu
ponavljao standardnu verziju povijesti civilizacije, onu koju obi-
ljeava postupan ali neumoljiv porast sjedilatva i konana pobjeda
sjedilaca nad nomadima; podrazumijevalo se da su poraeni noma-
di bili, u svojoj biti, regresivna i anticivilizacijska snaga. Jim Mac-
Loughlin nedavno je razloio pravo znaenje te pobjede, skicirajui
kratku povijest tretmana koji su nomadima pruile sjedilake po-
pulacije unutar putanje moderne civilizacije.
14
Istie da se nomadi-
zam doivljavao i tretirao kao karakteristika barbarskih i neraz-
vijenih drutava. Nomade se definiralo kao primitivne, a od Huga
Grotiusa nadalje, uspostavlja se paralela izmeu primitivnog i
prirodnog (to jest, divljeg, sirovog, pred-kulturnog, necivilizira-
nog): razvoj zakon, kulturni napredak i jaanje civilizacije, sve je
to bilo tijesno povezano s evolucijom i poboljanjem odnosa ov-
jek-zemlja tokom vremena i diljem prostora. Da ne duljimo: na-
predak se poistovjeivao s naputanjem nomadizma u korist sjedi-
lakog naina ivota. Sve se to, dakako, dogodilo u vrijeme teke
ZYGMUNT BAUMAN 182
modernosti, kad je dominacija podrazumijevala izravan i vrst
angaman i znaila osvajanje, pripajanje ili kolonizaciju teritorija.
Osniva i glavni teoretiar difusionizma (povijesnoga gledita
koje je neko bilo vrlo popularno u glavnim gradovima carstava),
Friedrich Ratzel propovjednik prav jaih koja su, po njegovom
miljenju, bila u etikom smislu nadmona koliko i neizbjena s
obzirom na to da je civilizacijski genij bio rijedak, a pasivno opona-
anje uobiajeno precizno je uhvatio raspoloenje vremena kad
je na pragu stoljea kolonijalizma napisao da:
Borba za egzistenciju znai borbu za prostor... Kad provali na teritorij svojih
slabijih divljih susjeda, nadmoan narod otme im zemlju, stjera ih u zakutke
premalene za njihovo uzdravanje i stalno posee ak i za njihovom bijed-
nom imovinom sve dok slabiji konano ne izgubi posljednje ostatke svog
podruja i ne bude doslovno istisnut s lica zemlje... Nadmo takvih ekspan-
zionista prvenstveno lei u njihovoj veoj sposobnosti da prisvoje, temeljito
iskoriste i napue teritorij.
Vie ne, to je jasno. Igra dominacije u doba tekue modernosti ne
igra se izmeu veeg i manjeg nego izmeu breg i sporijeg.
Vladaju oni koji mogu ubrzati toliko da ih protivnici ne mogu uhva-
titi. Kad ubrzanje znai dominaciju, prisvajanje, iskoritavanje i
napuivanje teritorija postaje hendikep optereenje, a ne pred-
nost. Preuzimanje neije zemlje pod svoju nadlenost, a jo vie
njeno pripajanje, podrazumijeva nezamislivo skupu, napornu i ne-
profitabilnu svakodnevnu gnjavau s upravljanjem i nadzorom, od-
govornou, obvezama a iznad svega, u znatnoj mjeri ogrania-
va buduu slobodu kretanja.
Nije ni izbliza jasno hoe li se povesti jo ratova u stilu izne-
nadnih udara, u svjetlu injenice da je prvi pokuaj zavrio imobi-
lizacijom pobjednika i opteretio ih napornim zadacima zauzi-
manja teritorija, ukljuenja u domae prilike te menaderskih i
upravljakih odgovornosti koje nipoto nisu u skladu s tehnikama
vlasti tekue modernosti. Mo globalne elite poiva na njenoj spo-
sobnosti da pobjegne od lokalnih obveza, a globalizacija je namije-
njena upravo tome da se izbjegnu takve nunosti, da se zadae i
funkcije podijele tako da se na lea lokalne vlasti, i samo nje, svali
uloga uvara zakona i (lokalnog) reda.
I doista, uoavamo mnoge signale plime predomiljanja
koja se die u taboru pobjednika: strategija globalnih policijskih
snaga jo jednom se podvrgava intenzivnom kritikom preispitiva-
nju. Meu funkcije koje bi globalna elita radije prepustila nacio-
nalnim dravama pretvorenima u lokalne policijske stanice sve
vei broj utjecajnih glasova uvrstio bi nastojanja oko rjeavanja
TEKUA MODERNOST 183
krvavih susjedskih sukoba; kako ujemo, rjeavanje takvih sukoba
trebalo bi, usto, odblokirati i decentralizirati, proslijediti ga na
nie grane globalne hijerarhije, s ljudskim pravima ili bez njih, i
prenijeti ga tamo gdje pripada, na lokalne gospodare rata i oruje
koje imaju zahvaljujui velikodunosti ili dobro shvaenom eko-
nomskom interesu globalnih kompanija i vlada kojima je cilj pro-
pagiranje globalizacije. Na primjer, Edward N. Luttwak, vii su-
radnik Amerikog centra za strateke i meunarodne studije i dugo
godina pouzdani barometar promjenjivog raspoloenja Pentagona,
apelirao je u Foreign Affairs, u broju za srpanj-kolovoz 1999. (pre-
ma Guardianu, najutjecajnijem tiskanom asopisu) da damo
ansu ratu. Prema Luttwakovim rijeima, ratovi nisu sasvim loi
budui da vode do mira. No mir e doi tek kad se zaraene strane
iscrpe ili kad jedna postigne odluujuu pobjedu. Najgore ih je (a
NATO je upravo to napravio) zaustavljati na pola puta prije no to
obraun zavri uzajamnim iscrpljenjem ili izbacivanjem iz stroja
jedne zaraene strane. U takvim sluajevima sukobi nisu razrijeeni
nego samo privremeno zamrznuti, a neprijatelji koriste primirje da
obnove naoruanje, pregrupiraju se i smisle novu taktiku. Dakle,
za vae i njihovo dobro, ne mijeajte se u ratove drugih ljudi.
Sasvim je mogue da e Luttwakov apel odjeknuti u mnogim
sklonim i zahvalnim uima. Uostalom, kako ve ide s propagira-
njem globalizacije drugim sredstvima, suzdravanje od intervenci-
je i doputanje da rat do iscrpljenosti doe do svog prirodnog
kraja donijelo bi iste koristi bez gnjavae s izravnim ukljuenjem
u ratove drugih ljudi, a osobito u njihove nezgodne i nezgrapne
posljedice. Kako bi umirio savjest probuenu nerazboritom odlu-
kom da se ratuje pod barjakom humanitarne intervencije, Luttwak
istie kako je vojni angaman oito nedostatan kao sredstvo da se
doe do cilja: Ni masivna, s nae strane posve bezinteresna inter-
vencija ne mora postii svoj naoko humanitarni cilj. Pitamo se bi
li Kosovarima bilo bolje da je NATO naprosto stajao skrtenih ru-
ku. Vjerojatno bi za NATO-ve snage bilo bolje da nisu ni prekidale
svoj svakodnevni dril nego da su pustile domae ljude da ine ono
to su morali.
Ono to je izazvalo predomiljanje pobjednika i nagnalo ih da
poale to su se umijeali (a to su slubeno proglasili uspjehom)
bilo je to to nisu izbjegli istu onu eventualnost koju je iznenadni
vojni udar trebao odvratiti: potrebu da napadnu teritorij, okupiraju
ga i uspostave upravu nad osvojenim podrujem. Padobranci koji
su sletjeli na Kosovo i ondje ostali sprijeili su zaraene strane da
se poubijaju, ali zadaa da ih se zadri na sigurnoj udaljenosti od
bojnog polja spustila je NATO-ve snage s neba na zemlju i uplela
ih u odgovornost za zbrkanu stvarnost na terenu. Henry Kissinger,
ZYGMUNT BAUMAN 184
trezveni i pronicljivi analitiar i velemajstor politike shvaene (na
donekle staromodan nain) kao umijee mogueg, upozorio je na
jo jednu besmislicu, a to je preuzimanje odgovornosti za oporavak
zemalja poharanih ratovanjem bombarderima.
15
Taj plan, istie
Kissinger, lako bi se mogao pretvoriti u beskrajnu obvezanost na
jo dublji angaman, to nas stavlja u ulogu andara u regiji stra-
stvenih mrnji, a u kojoj gotovo da i nemamo stratekih interesa.
A angaman je upravo ono to bi ratovi s ciljem propagiranja
globalizacije drugim sredstvima trebali izbjei! Civilna uprava,
dodaje Kissinger, neizbjeno podrazumijeva sukobe, a na lea
upravljaa, kao njihova skupa i etiki dvojbena zadaa, past e da
ih razrijee silom.
Zasada gotovo nita ne pokazuje da se okupatorske snage
mogu iskazati u zadai razrjeenja sukoba ita bolje od onih koje
su sravnili bombama i zamijenili zato to u razrjeavanju nisu us-
pjeli. U otroj opreci sa sudbinom izbjeglica u ije su ime bombar-
diranja i pokrenuta, svakodnevni ivot povratnika rijetko dospije
na naslovnice, ali vijesti koje povremeno dopru do itatelja i slu-
atelja su zlokobne. Val nasilja i nastavak odmazde nad Srbima i
romskom manjinom na Kosovu mogli bi potkopati krhku stabilnost
pokrajine i ostaviti je etniki oienom od Srba samo mjesec dana
nakon to su NATO-ve snage ondje preuzele nadzor; iz Pritine
javlja Chris Bird.
16
NATO-ve snage na terenu doimaju se izgublje-
nima i bespomonima suoene sa stranim etnikim mrnjama
koje je, kad se gleda s televizijskih kamera instaliranih na ultraso-
nine bombardere, bilo tako lako pripisati zlobnoj namisli jednog
jedinog negativca pa u skladu s time i rijeiti.
Jean Clair, uz mnoge druge promatrae, oekuje kako e ne-
posredan ishod rata na Balkanu biti duboka i trajna destabilizacija
cijelog podruja te implozija, a ne zrenje mladih i krhkih ili jo
neroenih demokracija makedonskog, albanskog, hrvatskog ili bu-
garskog tipa.
17
(Pregled gledita koja o toj temi izraavaju prvoraz-
redni balkanski politolozi i sociolozi Daniel Vernet naslovio je Bal-
kan se suoava s rizikom od beskonane agonije.
18
) Ali, pita se i
kako e se ispuniti politika praznina koja se otvorila kad su posje-
eni korijeni odrivosti nacionalnih drava. Uskoit e, vjerojatno,
globalne trine sile, ushiene to se otvorila mogunost da ih vie
nitko ne gui i zaustavlja, ali one nee htjeti (niti uspjeti, sve da i
hoe) zamijeniti nepostojeu ili razvlatenu politiku vlast. Niti e
ih nuno zanimati uskrsnue jake i pouzdane nacionalne drave
koja u cijelosti vlada svojim teritorijem.
Drugi Marshallov plan odgovor je koji se najee daje na
sadanju nedoumicu. Ne sugeriraju ga samo generali, poznati po
tome to stalno vode posljednji rat u kojem su pobijedili. Ali, ne
TEKUA MODERNOST 185
moe se novcem izai iz svakog kripca, koliko god velik iznos bio
stavljen sa strane za tu svrhu. Balkanski kripac razlikuje se kao
nebo i zemlja od situacije kad su nacionalne drave poslije Drugog
svjetskog rata obnavljale svoj suverenitet zajedno sa sredstvima za
ivot svojih graana. Na Balkanu nakon rata na Kosovu nismo su-
oeni samo sa zadaom da ga se materijalno obnovi gotovo iz pe-
pela (stanovnicima Jugoslavije su sredstva za ivot sasvim unite-
na) nego i s uzavrelim i ogorenim meuetnikim ovinizmima koji
su iz rata izali ojaani. Ukljuenje Balkana u mreu globalnih
trita nee mnogo pripomoi da se ublae netolerancija i mrnja
budui da ono nee umanjiti tu nesigurnost koja je bila (i ostaje)
glavni izvor vrenja plemenskih sentimenata nego je samo poveati.
Postoji, na primjer, realna opasnost da e slabljenje srbijanske moi
otpora posluiti kao otvoren poziv njenim susjedima da se upuste
u novu rundu neprijateljstava i etnikih ienja.
S obzirom na dosadanje antipatine i odbojne rezultate ne-
spretnog baratanja osjetljivim i sloenim temama tipinima za bal-
kanski pojas mijeanih stanovnitava (kako ga je Hannah Arendt
pronicljivo nazvala), moemo se pribojavati daljnjeg niza skupih
besmislica. Ne bismo bili daleko od istine ni kad bismo posumnjali
kako neizbjeno slijedi trenutak kad e evropski elnici, osiguravi
da njihovo imuno birako tijelo ne ugrozi nikakav novi val izbjeg-
lica i traitelja azila, izgubiti interes za zemlje kojima se ne moe
upravljati, kao to su ga dosad mnogo puta izgubili u Somaliji,
Sudanu, Ruandi, Istonom Timoru i Afganistanu. Onda bismo se
mogli opet nai na poetnom poloaju, nakon zaobilaznice prekri-
vene leevima. Dobro je to izrazila Antonina Jelyazkova, direktori-
ca Meunarodnog instituta za manjinske studije (kako je citira Ver-
net): Pitanje manjina ne rjeava se bombama. Bombe oslobaaju
vraga na obje strane.
19
Stajui na stranu nacionalistikih opravda-
vanja, NATO-ve akcije samo su pojaale ve ionako pomahnitale
nacionalizme na tom podruju i pripremile teren za ponavljanja
pokuaja genocida i u budunosti. Pri emu je jedna od najstrani-
jih posljedica to to su uzajamna susretljivost i prijateljski suivot
jezika, kultura i religija sada manje vjerojatni nego ikad prije. Kak-
ve god namjere iza toga stajale, rezultati su suprotni onome to
bismo oekivali od istinski etikog poduhvata.
Zakljuak je, i ovako preliminaran, nepovoljan. Pokuaji da se
plemenska agresija ublai novim akcijama globalne policije do-
sad su se, u najboljem sluaju, pokazali neuvjerljivima, a to je vje-
rojatnije, i kontraproduktivnima. Cjelokupni uinci nesmiljene
globalizacije u otroj su neravnotei: prvo nastaje rana u vidu ob-
novljenih plemenskih sukoba dok je lijek za njeno lijeenje, u naj-
boljem sluaju, jo u fazi testiranja (vjerojatnije u fazi pokuaja i
ZYGMUNT BAUMAN 186
pogreaka). ini se da globalizacija mnogo uspjenije unosi novu
vitalnost u neprijateljstvo i sukobe meu zajednicama nego to
propagira njihov miroljubiv suivot.
Ispunjavanje praznine
Za multinacionalke (to jest, globalne kompanije s rasprenim i pro-
mjenjivim lokalnim interesima i privrenostima), idealan svijet je
svijet bez drava ili bar svijet malih, a ne velikih drava, primi-
jetio je Eric Hobsbawm. Osim u sluaju da ima naftu, to je drava
manja, to je slabija i potrebno je manje novca da se kupi vlada.
Mi danas zapravo imamo dvojni sustav, slubeni sustav nacionalnih ekono-
mija pojedinanih drava, i stvarni ali uglavnom nesluben sustav trans-
nacionalnih jedinica i institucija... Za razliku od drave, drugi elementi na-
cije mogu se pogaziti i s lakoom se gaze globalizacijom ekonomije. Dva
takva oita elementa su etnicitet i jezik. Kad im oduzmete dravnu vlast i re-
presivnu silu, postaje jasna njihova relativna nevanost.
20
Budui da globalizacija ekonomije strelovito napreduje, sve je
manje, dakako, potrebe za kupovanjem vlada. I sama bi njihova
eklatantna nesposobnost da usklade poslovne knjige s resursima
pod svojom vlau (to jest, resursima za koje mogu biti sigurne da
e ostati u domeni njihove nadlenosti kakvu god metodu knjienja
odabrale) bila dovoljna da ih navede da se ne samo prepuste neiz-
bjenom nego i aktivno i revno surauju s globalcima.
Preko metafore apokrifnog juggernauta Anthony Giddens
pokuao je shvatiti mehanizam svjetske modernizacije. Ista ta
metafora dobro pristaje dananjoj globalizaciji ekonomije: sve je
tee razdvojiti aktere i njihove pasivne objekte, budui da se veina
nacionalnih vlada meusobno natjee u preklinjanju, laskanju ili
mamljenju globalnog juggernauta da promijeni putanju i najprije
doputuje u zemlje pod njihovom upravom. Rijetke meu njima, one
spore, priglupe, kratkovidne ili samo tate da bi se u natjecanje uk-
ljuile nai e se u groznoj nevolji jer se nee imati ime pohvaliti
kad na red doe snubljenje njihovih, vlastitim depom motiviranih,
biraa ili e ih posluan zbor svjetskog mnijenja smjesta osuditi
i bojkotirati, a zatim zasuti bombama ili prijetnjama o zasipanju
bombama kako bi im povratio zdrav razum i nagonio ih da se zbi-
jenim redovima pridrue ili u njih vrate.
Ako je naelo suvereniteta nacionalnih drava konano dis-
kreditirano i uklonjeno iz zakonik meunarodnog prava, ako se
TEKUA MODERNOST 187
mo otpora drave moe tako djelotvorno slomiti da globalne sile
u svojim kalkulacijama vie na nju ne trebaju ozbiljno raunati, za-
mjena svijeta nacija nadnacionalnim poretkom (globalnim poli-
tikim sustavom s trodiobom vlasti koji bi obuzdavao i regulirao
globalne ekonomske sile) tek je jedan a iz dananje perspektive
ne i najizvjesniji mogui scenarij. Podjednako je vjerojatno, ako
ne i vjerojatnije, da e se, kako je Pierre Bourdieu nazvao, politika
nestalnizacije proiriti cijelim svijetom. Ako se udarac zadan dr-
avnom suverenitetu pokae fatalnim i terminalnim, ako drava
izgubi monopol na represiju (to su i Max Weber i Norbert Elias
smatrali njenom najdistinktivnijom znaajkom i, istodobno, sine qua
non svojstvom moderne racionalnosti ili civiliziranog poretka), iz
toga nuno ne proizlazi da e se ukupna koliina nasilja, meu os-
talim i nasilja s potencijalno genocidnim posljedicama, umanjiti;
mogue je da e nasilje samo biti deregulirano, da e se s dravne
spustiti na (neo-plemensku) razinu zajednice.
U pomanjkanju institucionalnog okvira arboretskih struktu-
ra (da iskoristimo metaforu Deleuzea i Guattarija), sasvim je mogu-
e da se drutvenost vrati svojim eksplozivnim oitovanjima,
irei podanke i izbacujui poput izdanaka tvorevine razliitog
stupnja trajnosti, ali redovito nestabilne, estoko osporavane i bez
temelja na koje bi se oslonile uz izuzetak strastvenih, mahnitih
postupaka njihovih pristaa. Endemsku nestabilnost temelja trebat
e neim kompenzirati. Najpogodniji kandidat za ispunjavanje te
praznine je aktivno (bilo voljno ili prisilno) sudionitvo u zloinima
od kojih moe odrijeiti i od kazne uspjeno osloboditi samo stalno
postojanje eksplozivne zajednice. Eksplozivnim zajednicama
treba nasilje da nastanu, treba im i da bi ivjele. Trebaju im neprija-
telji koji im prijete istrebljenjem, neprijatelji koje emo kolektivno
progoniti, muiti i sakatiti, kako bi svaki pripadnik zajednice po-
stao krivac za ono to e, u sluaju gubitka bitke, zacijelo biti pro-
glaeno zloinom protiv ovjenosti, emu e se suditi i to e biti
kanjeno.
U dugom nizu provokativnih studija (Des Choses caches
depuis la fondation du monde [O stvarima koje su skrivene od
nastanka svijeta]; Le Bouc missaire [rtveni jarac]; La Violence
et le sacr [Nasilje i sveto]), Rene Girard razvio je sveobuhvatnu
teoriju o ulozi nasilja u nastanku i ouvanju zajednice. Potreba za
nasiljem uvijek kljua tik ispod mirne povrine miroljubive i pri-
jateljske suradnje; nju treba kanalizirati izvan granica zajednice
radi izolacije tog otoka spokoja, gdje je nasilje zabranjeno. Nasilje,
koje inae ne bi palo na blef jedinstva zajednice, time se reciklira
u oruje njene obrane. U tom recikliranom obliku ono je prijeko po-
trebno; treba ga stalno iznova uprizorivati u obliku rituala rtvo-
ZYGMUNT BAUMAN 188
vanja, za koji se odabire zamjenska rtva prema pravilima koja su
rijetko kad eksplicitna, ali su ipak stroga. Postoji zajedniki naziv-
nik koji odreuje djelotvornost svih rtvovanja. Taj zajedniki na-
zivnik je:
unutarnje nasilje sve razmirice, suparnitva, ljubomore i svae unutar
zajednice ijem su potiskivanju rtvovanja namijenjena. Svrha rtvovanja je
obnova sklada u zajednici, jaanje drutvenog tkiva.
Brojne oblike ritualnog rtvovanja objedinjuje njegova svrha da
odri ivim sjeanje na jedinstvo zajednice i njegovu nestalnost.
Ali, kako bi odigrao tu ulogu zamjenske rtve, objekt koji se
rtvuje na oltar jedinstva zajednice mora biti propisno izabran
a pravila odabira zahtjevna su koliko i precizna. Da bi bio pogodan
za rtvovanje, potencijalni objekt mora jako nalikovati kategorija-
ma ljudi koje su iskljuene iz redova za rtvovanje pogodnih (to
jest, ljudi za koje se pretpostavlja da su insajderi zajednice), ali
i pri tome zadrati odreeni stupanj razlike koji ne doputa nikak-
vu eventualnu zabunu. Kandidati moraju biti izvana, ali ne iz
predalekih krajeva; slini nama pravim lanovima zajednice a
opet nepogreivo drukiji. Uostalom, inom rtvovanja tih objekata
treba povui vrste, nenatkrilive granice izmeu unutarnjeg i
vanjskog zajednice. Razumije se samo po sebi da su kategorije iz
kojih se rtve redovito biraju:
bia koja su izvan drutva ili na njegovim rubovima; ratni zarobljenici, robo-
vi, pharmakos... izvanjski ili marginalni pojedinci, koji nisu sposobni uspo-
staviti ili imati drutvene spone koje povezuju ostale stanovnike. Zbog svog
statusa stranaca ili neprijatelja, ropskog poloaja ili samo svoje dobi, te
budue rtve ne mogu se do kraja integrirati u zajednicu.
Nepostojanje drutvene veze s legitimnim pripadnicima zajedni-
ce (ili zabrana da se takva veza uspostavi) ima i dodatnu prednost:
rtve se moe izloiti nasilju bez rizika od osvete;
21
moe ih se
kazniti nekanjivou ili se tome smijemo nadati dok izraava-
mo posve suprotna oekivanja, a istovremeno slikamo ubilaku
sposobnost rtava najtmastijim bojama i izdajemo opomene da se
redovi moraju drati zbijenima, a snaga i budnost zajednice odr-
avati na najvioj razini.
Girardova teorija trudi se pridati smisao nasilju koje buja i bi-
jesni na iskrzanim granicama zajednica, osobito onih iji je iden-
titet neizvjestan i osporavan ili, tonije, zajednikoj upotrebi nasilja
kao sredstva za povlaenje granica kad granice ne postoje, kad su
propusne ili nejasne. No, po svoj prilici, tri opaske bit e na mjestu.
TEKUA MODERNOST 189
Prvo: ako je redovito rtvovanje zamjenskih rtava cere-
monija obnove nepisanog drutvenog ugovora, ono moe igrati
tu ulogu zahvaljujui svom drugom aspektu onome kolektivnog
pamenja historijskog ili mitskog dogaaja stvaranja, izvornog
pakta u koji se ulo na bojitu natopljenom neprijateljskom krvlju.
Ako takvog dogaaja nije bilo, treba ga retrospektivno konstruira-
ti neumornom repetitivnou rituala rtvovanja. No, bio istinski ili
izmiljen, on postavlja obrazac svim kandidatima za stjecanje
statusa zajednice zajednicama koje bi toboe nastale i jo nisu
u poloaju da krvavu pravu stvar zamijene nekodljivim ritualom,
a ubojstvo stvarnih rtava ubijanjem zamjenskih. Koliko god
sublimiran bio oblik ritualiziranog rtvovanja koje preobraava
ivot zajednice u stalnu reprizu uda dana nezavisnosti, pragma-
tine pouke koje iz njega izvlae sve zajednice koje tom statusu
tee tjeraju ih na djela liena i trunke suptilnosti i liturgijske ele-
gancije.
Drugo: ideja o zajednici koja poinja izvorno ubojstvo kako
bi osigurala svoj opstanak i uvrstila redove nelogina je i u samim
Girardovima kategorijama; prije poinjenja izvornoga ubojstva
teko da su postojali redovi koje treba uvrstiti i opstanak zajednice
koji treba osigurati. (I sm Girard toliko implicira, kad u poglavlju
10 objanjava sveprisutnu simboliku raskida u liturgiji rtvovanja:
Roenje zajednice ponajprije je in razdvajanja.) Vizija o ura-
unatoj deportaciji unutarnjeg nasilja izvan granica zajednice (za-
jednica ubija ljude izvana kako bi odrala mir meu svojim pripad-
nicima) jo je jedan sluaj zamamnog ali loe zasnovanog izlaza za
nudu, kojim se jedna funkcija (istinska ili imputirana) zamjenjuje
za uzrono objanjenje. Prije e biti da je izvorno ubojstvo samo po
sebi ono koje udahnjuje ivot zajednici, jer postavlja zahtjev za
solidarnou i potrebu za zbijanjem redova. Za solidarnost zajed-
nice nuno je potrebna legitimnost izvornih rtava, koja se obino
iz godine u godinu iznova potvruje u ritualima rtvovanja.
Tree: Girardovu tvrdnju da je rtvovanje prvenstveno in
nasilja bez rizika od osvete (str. 13) treba nadopuniti zapaanjem
da se, kako bi rtva bila djelotvorna, nepostojanje rizika mora pa-
ljivo skriti ili, jo bolje, naglaeno zanijekati. Iz izvornog ubojstva
neprijatelj nije smio izai sasvim mrtav ve kao ivi mrtvac, zombi
spreman u svakom trenutku ustati iz groba. Stvarno mrtav neprija-
telj ili mrtav neprijatelj koji nije u stanju uskrsnuti ne ulijeva dovolj-
no straha da opravda potrebu za jedinstvom a rituali rtvovanja
provode se redovito kako bi se sve prisutne podsjetilo da su glasine
o neprijateljevoj konanoj smrti same po sebi neprijateljska propa-
ganda pa stoga i prikriven, a opet jasan dokaz da je neprijatelj iv,
da udara i grize.
ZYGMUNT BAUMAN 190
U impresivnom nizu studija o genocidu u Bosni, Arne Johan
Vetlesen istie kako u pomanjkanju pouzdanih (nadali bismo se i
trajnih i sigurnih) institucionalnih temelja neukljueni, mlaki ili
ravnoduni pasivni promatra postaje najvei i najomrznutiji nepri-
jatelj zajednice: S toke gledita pokretaa genocida, pasivni pro-
matrai su ljudi koji imaju potencijal... zaustaviti aktualni genocid.
22
Dodao bih da, bez obzira na to hoe li pasivni promatrai taj poten-
cijal iskoristiti ili nee, njihova prisutnost kao pasivnih promatra-
a (ljudi koji ne ine nita da unite zdruenog neprijatelja) pred-
stavlja izazov jedinoj postavci iz koje eksplozivna zajednica izvodi
svoj raison dtre: kako je posrijedi situacija ili mi ili oni, kako je
unitenje njih neophodno za na opstanak, a ubijanje njih
conditio sine qua non naeg preivljavanja. Dodao bih takoer
da je, budui da pripadnost zajednici nije nipoto unaprijed odre-
ena ili institucionalno zajamena, krtenje (prolivenom) krvlju
osobno sudjelovanje u kolektivnom zloinu jedini nain pri-
druivanja i jedina legitimacija trajnog lanstva u njoj. Za razliku
od genocida koji provodi drava (a najvanije od svega, za razliku
od Holokausta), vrsta genocida koja predstavlja ritual roenja eks-
plozivnih zajednica ne moe se povjeriti strunjacima ni delegirati
specijaliziranim uredima ili jedinicama. Manje je vano koliko je
neprijatelja ubijeno; vanija je brojnost ubojica.
Vano je i da se ubojstvo poini otvoreno, na svjetlu dana i
posve vidljivo, da postoje svjedoci zloina koji poinitelje znaju po
imenu tako da se poiniteljima zatvara mogunost povlaenja i
skrivanja od odmazde pa im kao jedino utoite ostaje zajednica ro-
ena u inicijacijskom zloinu. Kako je u svojoj studiji o Bosni otkrio
Arne Johan Vetlesen, etniko ienje:
iskoritava i odrava postojee uvjete blizine izmeu poinitelja i rtve i, za-
pravo, stvara takve uvjete ako ve ne postoje i produljuje ih kao stvar naela
kad se uini da slabe. U tom super-personaliziranom nasilju, cijele obitelji pri-
siljavalo se da svjedoe muenjima, silovanjima i ubijanjima...
23
I opet, za razliku od sluaja kad su posrijedi genocidi stare kole, a
iznad svega, Holokaust kao njihov idealan tip, svjedoci su neop-
hodni sastojci u smjesi faktora iz kojih se raa eksplozivna zajedni-
ca. Eksplozivna zajednica moe s pravom (premda esto samo na-
oko) raunati na dug ivot jedino ukoliko izvorni zloin ostane ne-
zaboravljen pa tako njeni pripadnici, svjesni da dokaza o njihovom
zloinu ne manjka, ostaju zajedno i solidarni ipak ih poput ce-
menta vee zajedniki steeni interes za zbijanje redova sa svrhom
osporavanja zloinake i kanjive naravi svog zloina. Takvi e se
uvjeti najprije stei ako se sjeanje na zloin i strah od kanjavanja
TEKUA MODERNOST 191
povremeno ili stalno oivljavaju dodavanjem novih zloina onome
starome. Budui da se eksplozivne zajednice obino raaju u paro-
vima (ne bi bilo nas da nema njih) i budui da je genocidno
nasilje zloin kojem se i vie nego rado utjee onaj lan para koji
je u tom trenutku jai, obino ne bi trebalo uzmanjkati prilika da
se pronae odgovarajua izlika za novo etniko ienje ili poku-
aj genocida. Nasilju koje prati eksplozivnu drutvenost i biva nai-
nom ivota zajednica koje se formiraju njegovim taloenjem stoga
je inherentno da se samorazmnoava, samoodrava i samointen-
zivira. Ono stvara shizmogenetske lance Gregoryja Batesona,
koji se nepokolebljivo opiru svim nastojanjima da ih se prekine, a
kamoli obrne.
Znaajka zbog koje su eksplozivne zajednice one vrste koju
su analizirali Girard i Vetlesen osobito estoke, buntovne i krvave,
ona koja im daje znatan genocidni potencijal, njihova je teritorijal-
na povezanost. Taj potencijal moe se pripisati drugom paradoksu
doba tekue modernosti. Teritorijalnost je tijesno povezana s pro-
stornim opsesijama vrste modernosti; njima se hrani, a sa svoje
strane pridonosi njihovom ouvanju ili uspostavi. Teren eksploziv-
nih zajednica je, naprotiv, doba potekuene modernosti. Smjesa
eksplozivne drutvenosti s teritorijalnim aspiracijama nuno, stoga,
rezultira mnogim udovinim, neuspjenim i neodgovarajuim
mutacijama. Izmjena faginih i emetinih strategija u osvajanju
i obrani prostora (koji je u pravilu bio glavni ulog u sukobima u
doba vrste modernosti) doima se krajnje deplasiranom (a to je
vanije, demodiranom) u svijetu kojim dominira laka/fluidna/ soft-
verska varijanta modernosti; u takvom svijetu, njome se ne slijedi
pravilo ve kri norma.
Sjedilake populacije pod opsadom ne prihvaaju pravila i
loge koje nudi nova nomadska igra moi, to je stav koji je per-
spektivnoj globalnoj nomadskoj eliti posve nerazumljiv (kao i kraj-
nje odbojan i nepoeljan) i ne moe ga nego percipirati kao znak
retardacije i nazadnjatva. Kad se radi o sukobljavanju, a osobito
vojnom sukobljavanju, nomadske elite tekueg modernog svijeta
doivljavaju teritorijalno orijentiranu strategiju sjedilakih popula-
cija kao barbarsku u usporedbi s njihovom vlastitom civilizira-
nom vojnom strategijom. Danas je nomadska elita ta koja odreu-
je ton i diktira kriterije prema kojima se opsesije teritorijem klasifi-
ciraju i ocjenjuju. Situacija se preokrenula pa staro prokuano
oruje kronopolitike, kojim su pobjedonosne sjedilake popula-
cije nekad tjerale nomade u barbarsku/divljaku prapovijest, sada
koriste pobjednike nomadske elite u svojoj borbi s onim to je
ostalo od teritorijalnog suvereniteta i protiv onih koji su jo posve-
eni njegovoj obrani.
ZYGMUNT BAUMAN 192
U svom neodobravanju teritorijalnih praksi, nomadske elite
mogu raunati na podrku javnosti. Ogorenje koje svi osjete pri
pogledu na masovna protjerivanja nazvana etnikim ienjem
crpi dodatnu snagu iz injenice da ona nevjerojatno nalikuju uvea-
noj verziji tendencija koje se svakodnevno oituju, premda u ma-
njem mjerilu, ovdje oko nas diljem svih urbanih prostora zema-
lja koje vode kriarski rat civiliziranja. Borei se protiv etnikih
istaa, egzorciramo vlastite unutarnje demone koji nas nagone
da getoiziramo neeljene strance, pljeemo postroavanju zakona
o dobivanju azila, zahtijevamo uklanjanje mrskih stranaca s grad-
skih ulica i plaamo koliko god treba za sklonita okruena nad-
zornim kamerama i naoruanim uvarima. U ratu u Jugoslaviji
ulozi na obje strane bili su neobino slini, premda je ono to je
jedna strana proglasila za cilj druga revno, iako nespretno, tajila.
Srbi su htjeli sa svog teritorija potjerati nepokornu i nezgodnu al-
bansku manjinu dok su lanice NATO-a, takorei, odgovorile is-
tom mjerom: njihovu vojnu kampanju prvenstveno je pokrenula
elja ostalih Evropljana da zadre Albance u Srbiji i tako u korijenu
sasijeku opasnost od njihove reinkarnacije kao nezgodnih i nee-
ljenih useljenika.
Garderobne zajednice
No veza izmeu eksplozivne zajednice u njenoj specifino tekuoj
modernoj inkarnaciji i teritorijalnosti nije nipoto nuna, a svakako
nije univerzalna. Veina suvremenih eksplozivnih zajednica stvara
se po mjeri vremen tekue modernosti pa i kad se njihovo irenje
moe teritorijalno planirati; one su, u najmanju ruku, eksteritorijal-
ne (i obino su to spektakularnije uspjene to su slobodnije od
teritorijalnih ogranienja) ba kao i identiteti koje kao udom
stvaraju i odravaju nestalno ivima u kratkom intervalu izmeu
eksplozije i gaenja. Njihova eksplozivna narav itekako je u skla-
du s identitetima tekueg modernog doba: slino kao i takvi iden-
titeti, i dotine zajednice obino su nepostojane, prolazne i jedno-
strane ili jednonamjenske. Njihov ivotni vijek je kratak, a opet
pun buke i bijesa. Mo ne izvode iz svog oekivanog trajanja ve,
paradoksalno, iz svoje nestalnosti i neizvjesne budunosti, iz bud-
nosti i emocionalnog ulaganja koje njihovo krhko postojanje buno
zahtijeva.
Naziv garderobne zajednice dobro pogaa neke njihove ka-
rakteristine crte. Posjetioci spektakla odijevaju se prigodno, potu-
jui naputke o toaleti koji nemaju veze s pravilima po kojima se
TEKUA MODERNOST 193
svakodnevno odijevaju tim se inom posjet izdvaja kao posebna
prigoda dok istodobno posjetioci, za trajanja dogaaja, izgledaju
neusporedivo uniformnije nego u ivotu izvan kazaline zgrade.
Svi su oni doli na veernju predstavu bez obzira na to to ih
preko dana zanimaju i zabavljaju posve razliite stvari. Prije ulaska
u gledalite, kapute ili jakne koje nose na ulici ostavljaju u kazali-
noj garderobi (brojenjem zauzetih kukica i vjealica moe se proci-
jeniti popunjenost kazalita i uspjeh komada u bliskoj budunosti).
Dok izvedba traje, sve oi uprte su na pozornicu; kao i panja svih
prisutnih. Veselje i tuga, smijeh i tiina, valovi aplauza, povici odo-
bravanja i glasni uzdasi iznenaenja sinkronizirani su kao da
su paljivo napisani i reirani. No kad se zastor posljednji put spu-
sti, gledatelji pokupe stvari iz garderobe i u svojoj odjei za ulicu
jo jednom se vraaju uobiajenim ovozemaljskim, razliitim ulo-
gama i za nekoliko trenutaka utapaju u arolikoj masi koja puni
gradske ulice s kojih su izronili prije nekoliko sati.
Garderobnim zajednicama treba spektakl koji se obraa sli-
nim interesima skrivenima u inae disparatnim pojedincima i oku-
plja ih na odreeno vrijeme u kojem se drugi interesi oni koji ih
ne ujedinjuju ve dijele privremeno odlau sa strane, priguuju
ili posve uutkuju. Spektakli kao prigoda za kratko postojanje gar-
derobne zajednice ne mijeaju niti spajaju pojedinane brige u
grupni interes; time to se zbrajaju, dotine brige ne poprimaju
novu kvalitetu, a iluzija dijeljenja koju spektakl zna proizvesti ne
traje mnogo due od uzbuenja izazvanog predstavom.
Spektakli su postali zamjena za opu stvar iz doba teke/
vrste/hardverske modernosti to znatno mijenja narav identite-
t novoga kova i uvelike pridonosi razjanjavanju emotivnih nape-
tosti i agresivnou nabijenih trauma, povremenih pratilaca stre-
mljenja tim identitetima.
Drugi prikladan naziv za zajednice o kojima govorimo bio bi
karnevalske zajednice. Naposljetku, takve zajednice pruaju pri-
vremeni poinak od patnji svakodnevnih osamljenikih borbi, od
zamornog stanja pojedinaca de jure koje su uvjerili ili prisilili da se
iz vlastitih napornih problema izvlae sami samcati. Eksplozivne
zajednice su dogaaji koji razbijaju monotoniju svakodnevne sa-
moe i, poput svih karnevalskih zbivanja, otputaju nakupljenu
paru i omoguuju rasputenim sudionicima da bolje izdre rutinu u
koju se moraju vratiti onog trenutka kad ludovanje zavri. A poput
filozofije u razmatranjima Ludwiga Wittgensteina o melankoliji,
ostavljaju sve kako je i bilo (to jest, ako ne raunamo ranjenike i
moralne oiljke onih koji su izbjegli sudbinu kolateralnih rtava).
Bile one garderobne ili karnevalske, eksplozivne zajednice
neophodna su znaajka pejzaa tekue modernosti kao i, u biti,
ZYGMUNT BAUMAN 194
osamljeniki poloaj pojedinaca de jure i njihovih usrdnih a opet u
cijelosti uzaludnih nastojanja da se uzdignu do razine pojedinaca
de facto. Spektakli, kukice i vjealice u garderobama i karnevalski
sajmovi koji privlae mase brojni su i raznovrsni, opsluuju svaki
ukus. Hakslijevski vrli novi svijet posudio je od orvelovske 1984.
taktiku pet minuta (kolektivizirane) mrnje, lukavo je i domiljato
nadopunivi pomonim sredstvom u obliku pet minuta (kolektivi-
ziranog) oboavanja. Svakog dana na naslovnicama novina i u
prvim minutama vijesti osvane novi stijeg pod kojim se trebamo
skupiti i marirati (virtualno) rame uz (virtualno) rame. Nude vir-
tualan zajedniki cilj oko kojeg se mogu oviti virtualne zajednice,
kojem ih naizmjenino poguruje i privlai sinkronizirani osjeaj
panike (katkad moralne, ali uglavnom nemoralne ili amoralne) i
zanosa.
Jedan od uinaka garderobnih/karnevalskih zajednica je da
one djelotvorno odvraaju zgunjavanje u istinske (to jest, sve-
obuhvatne i trajne) zajednice koje ove prve oponaaju i (zavodei
na krivi put) obeavaju da e ih replicirati ili stvoriti iz pepela. Ne-
iskoritenu energiju poriv drutvenosti one raspruju umjesto da
je zgunjavaju i tako pridonose trajnom odravanju samoe koja
oajniki, a uzalud, trai nadoknadu u em rijetkim em rasprenim
usklaenim i skladnim kolektivnim pothvatima.
Ne samo da ni izbliza nisu lijek za patnje proizale iz nepre-
motenog i naizgled nepremostivog jaza izmeu usuda pojedinca
de jure i sudbine pojedinca de facto, one su simptomi, a katkad i uz-
roni faktori, drutvenog poremeaja specifinog za stanje tekue
modernosti.
TEKUA MODERNOST 195
ZYGMUNT BAUMAN 196
TEKUA MODERNOST 197
Potreba u miljenju je ono to nas potie da mislimo.
Theodor W. Adorno
Citirajui miljenje ekog pjesnika Jana Skcela o nezavidnom
poloaju pjesnika (koji, prema Skcelovim rijeima, samo otkriva
stihove koji su uvijek bili tu, duboko u nama), Milan Kundera
komentira (u Umjetnosti romana, 1986.): Pisati za pjesnika znai
razbiti zid iza kojeg se krije to neto to je uvijek bilo tu. U tom
pogledu, zadaa pjesnika ne razlikuje se od posla povijesti, koja ta-
koer prije otkriva nego to pronalazi: povijest, poput pjesnika, ot-
kriva, u svakoj novoj situaciji, dotad skrivene ljudske mogunosti.
Ono to povijest radi trezveno za pjesnika je izazov, zadaa i
misija. Da bi se pokazao doraslim misiji, pjesnik mora odbiti servi-
rati istine koje su otprije poznate i dobrano otrcane, istine koje su
ve oite jer su iznesene na povrinu i ostavljene da na njoj pluta-
ju. Nije vano klasificiraju li se takve, unaprijed pretpostavljene,
istine kao revolucionarne ili disidentske, kranske ili ateistike
ni jesu li ispravne i prave, plemenite i pravedne ili ih se takvima
proglaava. Bez obzira na njihovu denominaciju, te istine nisu ono
neto skriveno to je pjesnik pozvan otkriti; prije su to dijelovi zida
koji pjesnik, u skladu sa svojom misijom, mora sruiti. Kundera
kae da su glasnogovornici oitoga, samorazumljivoga i onoga u
to svi vjerujemo, zar ne? lani pjesnici.
Ali, kakve veze pjesniko zvanje ima s pozivom sociologa, ako
se o takvoj vezi uope moe govoriti? Mi sociolozi rijetko piemo
pjesme. (Oni meu nama koji ih piu uzimaju u tu svrhu dopust i
tada se ne bave naom profesijom.) Pa ipak, ne elimo li dijeliti
sudbinu lanih pjesnika i zamjerati sebi da smo lani sociolozi,
morali bismo se jo skrivenim ljudskim mogunostima pribliiti
koliko i pravi pjesnici; i iz tog razloga trebamo probiti zidove oitoga
i samorazumljivoga, one prevladavajue ideoloke vrue mode ija
Naknadna razmiljanja
O pisanju; o pisanju sociologije
ZYGMUNT BAUMAN 198
se uobiajenost uzima kao dokaz njenog smisla. Razbijanje takvih
zidova jednako je poziv sociologa koliko i pjesnika i to iz istog raz-
loga: zazidavanje mogunosti protuslovi ljudskom potencijalu i
istodobno prijei otkrivanje njegova blefiranja.
Moda su stihovi za kojima pjesnik traga i bili uvijek tu. No
ne moemo biti tako sigurni kad se radi o ljudskom potencijalu koji
otkriva povijest. Nose li u sebi ljudi tvorci i tvorevine, junaci i
rtve povijesti doista zauvijek isti opseg mogunosti koje ekaju
pravi trenutak da budu otkrivene? Ili e prije biti, kako to ve biva
s povijeu, da je opreka izmeu otkria i stvaranja nitavna i bes-
mislena? Budui da je povijest beskonaan proces ovjekovog stva-
ranja, nije li ona zbog istog razloga (i po istom naelu) beskonaan
proces ovjekovog samootkrivanja? Nije li sklonost da se otkriva-
ju/stvaraju stalno nove mogunosti, da se iri inventar ve otkrivenih
i ostvarenih mogunosti, jedini ljudski potencijal koji je uvijek bio
i jest ve tu? Pitanje da li povijest stvara ili samo otkriva novu
mogunost nedvojbeno je dobrodola hrana za mnoge uenjake
umove; to se same povijesti tie, ona ne eka na odgovor i sasvim
joj je dobro i bez njega.
Najplodonosnije i najdragocjenije nasljee koje je Niklas Luh-
mann ostavio kolegama sociolozima pojam je autopoiesisa samo-
stvaranja (od grkog , initi, stvarati, uobliavati, biti djelo-
tvoran, antonim od , patnja, bivanje objektom, a ne izvo-
rom ina) da pomou njega pojme i samu sr ljudskog stanja.
Izbor termina bio je sam po sebi stvaranje ili otkrie veze (naslije-
enog srodstva prije nego odabrane sklonosti) izmeu povijesti i
poezije. Poezija i povijest su dvije paralelne struje (paralelne u
smislu ne-euklidskog svemira pod vladavinom geometrije Bolyaia
i Lobaevskog) tog autopoiesisa ljudskih potencijala, u kojem je
stvaranje jedini oblik koji otkrie moe poprimiti dok je samootkri-
vanje glavni in stvaranja.
U napasti smo da kaemo kako je sociologija trea struja, koja
tee paralelno s te dvije. Ili bi bar to trebala biti eli li ostati unutar
tog ljudskog stanja koje pokuava shvatiti i razjasniti; a to nastoji
postati od samog svog zaetka, premda je u tome ometa to to naiz-
gled neprobojne zidove koji se jo nekako dre brka s krajnjim gra-
nicama ljudskog potencijala i naroito se trudi uvjeriti zapovjedni-
ke kasarne i njima podreene vojnike kako nikad nee prestupiti
linije razgranienja kojima su odijelili zabranjena podruja.
Alfred de Musset ustvrdio je prije gotovo dva stoljea da veliki
umjetnici nemaju domovinu. Tada su to bile borbene rijei, svo-
jevrsni ratni pokli. Zapisao ih je usred zagluujuih fanfara mlada-
TEKUA MODERNOST 199
lakog i lakovjernog, a iz toga razloga bahatog i ratobornog patrio-
tizma. Bezbrojni politiari otkrivali su svoj poziv u uspostavi nacio-
nalnih drava s jednim zakonom, jednim jezikom, jednim svjetona-
zorom, jednom povijeu i jednom budunou. Mnogi pjesnici i
slikari otkrivali su svoju misiju u njezi njenih mladica nacionalnog
duha, uskrsavajui odavno mrtve nacionalne tradicije ili smiljajui
nove novcate kojih nikad prije nije bilo, i nudei naciji, kao onoj koja
jo nije posve svjesna da je nacija, prie, melodije, slike i imena
junakih predaka ono to e svi zajedno moi dijeliti, voljeti i
uvati i pomou toga puki zajedniki ivot uzdii do ranga pripad-
nosti te otvoriti oi ivima za ljepotu i slast pripadanja time to e
ih se nagnati da pamte i tuju svoje mrtve i uivaju u uvanju njiho-
vog nasljea. Na takvoj pozadini, de Mussetova neuvijena presuda
imala je sva obiljeja pobune i poziva na oruje: njome je pozvao
kolege pisce da odbiju suradnju s poduhvatom politiara, proroka
i propovjednika pomno uvanih granica i pukama naikanih ro-
vova. Ne znam je li de Musset intuitivno naslutio bratoubilake ka-
pacitete one vrste bratstava kakva su nacionalistiki politiari i
slubeni ideolozi bili vrsto naumili izgraditi ili su njegove rijei
bile tek izraz intelektualnog gnuanja i ogorenja nad suenim ob-
zorima, abokreinama i uskogrudnim mentalitetom. No to god
bilo posrijedi, kad ih itamo danas, s ovim sadanjim iskustvom,
kroz povealo posuto tamnim mrljama etnikih ienja, genocida
i masovnih grobnica, ini se da de Mussetove rijei nisu izgubile
nita od svoje aktualnosti, izazovnosti i hitnosti kao ni ita od svoje
izvorne proturjenosti. I danas kao i onda, one su usmjerene na
samu sr misije pisaca i izazivaju njihove savjesti pitanjem koje je
odluujue za raison dtre svakoga pisca.
Stoljee i pol poslije, Juan Goytisolo, vjerojatno najvei ivui
panjolski pisac, jo jednom se vraa tom pitanju. U nedavnom in-
tervjuu (Les batailles de Juan Goytisolo [Bitke Juana Goytisola]
u Le Mondeu od 12. veljae 1999.) istie da je panjolska, kad je u
ime katolike pobonosti i pod utjecajem Inkvizicije, usvojila mak-
simalno restriktivnu predodbu nacionalnog identiteta, potkraj 16.
stoljea postala kulturna pustinja. Istaknimo da Goytisolo pie
na panjolskom, ali godinama je ivio u Parizu i Sjedinjenim Dra-
vama da bi se konano skrasio u Maroku. A istaknimo i da nijed-
nom drugom panjolskom piscu nije tako mnogo djela prevedeno
na arapski. Zato? Goytisolo ne dvoji oko razloga. Objanjava: Blis-
kost i udaljenost stvaraju povlatenu situaciju. Obje su nune.
Premda svaka zbog svog razloga, obje te znaajke osjeaju se u nje-
govom odnosu prema materinjem panjolskom i nauenima arap-
skom, francuskom i engleskom jezicima zemalja koje su jedna
za drugom postajale njegove izabrane zamjenske domovine.
ZYGMUNT BAUMAN 200
Budui da je Goytisolo proveo velik dio ivota izvan panjol-
ske, panjolski za njega vie nije bio i predobro poznato orue sva-
kidanje, prozaine, uobiajene komunikacije, koje je uvijek pri
ruci i o kojem nije potrebno razmiljati. Njegova bliskost s jezikom
njegovog djetinjstva time nije bila nije mogla biti dovedena u
pitanje, ali sada je nadopunjena i udaljenou. Za njega je panjol-
ski jezik postao autentina domovina u egzilu, teritorij koji po-
znaje, osjea i proivljava iznutra, a opet budui da mu je postao
i udaljen i pun iznenaenja i uzbudljivih otkria. Taj intiman/
udaljen teritorij podesan je za hladno i distancirano ispitivanje sine
ira et studio, pri emu se razotkrivaju zamke jezika kao i jo neis-
kuane mogunosti neuoljive u domaoj govornoj upotrebi, a kao
takav pokazuje dotad neznanu plastinost, doputa stvaralaku
intervenciju i na nju poziva. Taj spoj intimnosti i distance omoguio
je Goytisolu da shvati kako je nerefleksivno uranjanje u jezik
upravo onakvo uranjanje kakvo u egzilu postaje gotovo nemogue
krcato opasnostima: ivi li ovjek samo u sadanjosti, riskira da
sa sadanjou i nestane. Upravo zbog tog izvanjskog, distanci-
ranog pogleda na materinji jezik, Goytisolo je mogao iskoraiti iz
sadanjosti koja neprestano iezava i tako obogatiti svoj panjol-
ski na nain koji bi inae bio slabo vjerojatan, a moda i posvema
nezamisliv. U svoju prozu i poeziju vratio je stare izraze, odavno
nekoritene i time otpuhao prainu koja ih je prekrila dok su leali
zaboravljeni, prebrisao patinu vremena i podario rijeima novu i
dotad neznanu (ili odavno zaboravljenu) vitalnost.
U Contre-alle [Kontrasmjer], knjizi objavljenoj nedavno u
suradnji s Catherine Malabou, Jacques Derrida poziva itatelje da
misle u putovanju ili, tonije, da misle putovanje. To jest, da
razmiljaju o toj jedinstvenoj aktivnosti odlaska, odlaenja od chez
soi, nekuda daleko, ususret nepoznatom i izlaganja svim rizicima,
uicima i opasnostima koje im nepoznato sprema (pa i riziku da
se nee vratiti).
Derrida je opsjednut izbivanjem. Ima razloga za pretpostav-
ku kako se ta opsesija rodila 1942., kad su 12-godinjeg Jacquesa
iskljuili iz kole koja se ukazom Vichyjeve uprave za Sjevernu Af-
riku trebala proistiti od idovskih aka. Tako je poeo Derridin
vjeni egzil. Otada Derrida svoj ivot dijeli izmeu Francuske i
Sjedinjenih Drava. U Americi je bio Francuz; u Francuskoj, koliko
god se trudio, alirski naglasak njegova djetinjstva stalno je iznova
probijao kroz njegov profinjeni francuski parole i odavao pied noir
skriven pod tankom koom profesora sa Sorbonne. (Zato je, misle
neki, Derrida poeo uzdizati nadmo pisanja i napisao etioloki mit
o prvenstvu kako bi podupro tu aksioloku tvrdnju.) U kulturnom
smislu, Derrida e ostati apatrid. No to nije znailo da nije imao
TEKUA MODERNOST 201
kulturnu domovinu. Upravo suprotno: to to je bio kulturni apa-
trid znailo je da ima vie domovina i da vlastiti dom gradi na ras-
krima kultura. Derrida je postao i ostao mtque, kulturni hibrid.
Njegov dom na raskrima bio je sagraen od jezika.
Pokazalo se da je graenje doma na kulturnim raskrima naj-
bolja zamisliva prilika da se jezik stavi na kunje koje drugdje rijet-
ko prolazi, da se prozru njegove inae neprimijeene znaajke, da
se otkrije za to je sposoban i koja svoja obeanja ne moe nipoto
ispuniti. Iz tog doma na raskrima dole su uzbudljive i prosvjet-
ljujue novosti o inherentnoj pluralnosti i neodluivosti razuma (u
Lcriture et la diffrence [Pismo i razlika]), o endemskoj neistoi
podrijetla (u De la grammatologie [O gramatologiji]) i o vjenoj ne-
ispunjenosti komunikacije (u La Carte postale [Dopisnica]) kako je
u Le Mondeu od 12. oujka 1999. zapisao Christian Delacampagne.
Goytisolove i Derridaine poruke razlikuju se od de Mussetove:
nije istina, slono sugeriraju romanopisac i filozof, da velika umjet-
nost nema domovine ba naprotiv, umjetnost, poput umjetnika,
moe imati mnoge domovine i svakako ih ima vie od jedne. Nije
trik u tome da ste beskunik ve da ste kod kue u mnogim domo-
vinama, ali da u svakoj budete istodobno unutra i vani, da bliskost
kombinirate s kritikim pogledom autsajdera, ukljuenost s distan-
ciranou trik koji sjedioci teko mogu nauiti. Uenje tog trika
daje priliku za egzil: tehniki gledano, egzil egzil u mjestu, ne od
mjesta. Neomeenost koja je posljedica tog stanja (koja jest to sta-
nje) otkriva da su svakidanje istine umjetno stvarane i razarane,
a materinji jezik beskrajan tok komunikacije izmeu generacija i
riznica poruka koje su uvijek bogatije od svih njihovih tumaenja
i zauvijek ekaju da ih netko iznova deifrira.
George Steiner naveo je Samuela Becketta, Jorge Luisa Bor-
gesa i Vladimira Nabokova kao najvee suvremene pisce. Ono to
ih spaja, kae on, i zbog ega su svi oni velikani jest to to se svaki
od njih trojice kretao jednakom lakoom bio je podjednako kod
kue u nekoliko lingvistikih univerzuma, a ne u samo jednome.
(Podsjetnik je na mjestu. Lingvistiki univerzum je pleonazam:
univerzum u kojem svatko od nas ivi jest i ne moe biti nego lin-
gvistiki nainjen od rijei. Rijei su osvjetljavale otoke vidljivih
oblika u tamnom moru nevidljivog, one oznaavaju ratrkane toke
bitnoga u bezoblinoj masi beznaajnoga. Rijei su te koje dijele
svijet u kategorije predmeta koje je mogue imenovati i otkrivaju
njihovo srodstvo ili antagonizam, bliskost ili udaljenost, povezanost
ili uzajamno otuenje i sve dok ostaju same na bojnom polju uz-
diu sve takve artefakte na rang realnosti, jedine koja postoji.) Tre-
ba ivjeti u vie takvih univerzuma, a ne samo u jednome, posjei-
vati ih i dobro upoznati kako bi se iza nametljive i toboe nesavla-
ZYGMUNT BAUMAN 202
dive strukture svakog univerzuma zapazila ljudska inventivnost i
otkrilo koliko je, zapravo, mnogo ljudskog kulturnog truda potreb-
no da bi se ideja prirode protumaila zakonima i potrebama tog
univerzuma; bez svega toga ovjek ne bi, na koncu konca, skupio
smionost i odlunost da se s punom svijeu pridrui tom kultur-
nom nastojanju, znajui za njegove rizike i zamke, ali za i bez-
graninost njegovih obzora.
Stvoriti (pa tako i otkriti) uvijek znai prekriti pravilo; postu-
pati po pravilu nije nego rutina, jedno te isto to nije stvaralaki
in. to se egzila tie, krenje pravila nije stvar slobodnog izbora
nego eventualnosti koja se ne da izbjei. Egzilanti ne znaju dovolj-
no o pravilima koja vladaju u zemlji u koju su stigli niti se prema
njima odnose s dovoljno lane ganutljivosti da bi se njihov trud da
im se pokore i prilagode doivio kao istinski i ponjeo odobravanje.
to se tie njihove rodne zemlje, odlazak u egzil ondje je zabiljeen
kao njihov istoni grijeh, u svjetlu kojeg se sve to ti grenici poslije
uine moe pribiljeiti i upotrijebiti protiv njih kao dokaz da su kr-
ili pravila. to djelom, to propustom, krenje pravila postaje za-
titni znak egzilanata. Zbog toga najvjerojatnije nee omiliti lju-
dima ni u jednoj od zemalja meu koje su razdijeljeni njihovi ivot-
ni itinerari. No, paradoksalno, upravo zbog toga svim tim zemljama
mogu, usto, donijeti darove koji im, a da i ne znaju, jako trebaju,
takve darove kakve bi teko mogle oekivati iz bilo kojeg drugog
izvora.
Da pojasnim. Egzil o kojem je ovdje rije ne odnosi se nuno
na fiziku, tjelesnu pokretljivost. On moe znaiti odlazak iz jedne
zemlje u drugu, ali i ne mora. Kako kae Christine Brook-Rose (u
eseju Exsul), razlikovno obiljeje svakog egzila, a pogotovo pi-
evog (to jest, egzila artikuliranog rijeima i time pretvorenog u
priopivo iskustvo), odbijanje je da se bude integriran odlunost
da se izdvoji od fizikog prostora, da se kao arolijom stvori vlastito
mjesto, razliito od mjesta u kojem su nastanjeni svi uokolo, mjesto
drukije od onih iz kojih je otiao kao i od onih u koje je doao.
Egzil se ne definira u odnosu na neki poseban fiziki prostor ili na
suprotnosti izmeu odreenog broja fizikih prostora ve preko
autonomnog stava koji se zauzima prema prostoru kao takvom.
Na koncu, pita Brooke-Rose:
nije li svaki pjesnik ili pjesniki (istraivanju sklon, rigorozan) romanopisac
svojevrstan egzil, gdje se izvana zagledava unutra i istrauje sjajna, poeljna
slika u duhu, egzil malog svijeta koji se stvara za trajanja spisateljskog truda
i kraeg trajanja itanja? Ta vrsta pisanja, esto u raskoraku s izdavaima i i-
tateljima, posljednja je osamljenika, nesocijalizirana stvaralaka umjetnost.
TEKUA MODERNOST 203
Odluna rijeenost da se ostane nesocijaliziran; pristanak na in-
tegraciju iskljuivo sa stanjem ne-integriranosti; otpor esto
bolan i muan, a opet u konanici pobjedniki nadmonom pri-
tisku mjesta, starog ili novog; ilava obrana prava da se prosuuje
i bira; prihvaanje ili stvaranje podvojenosti to su, moemo rei,
konstitutivne znaajke egzila. Sve one obratite panju od-
nose se na stav i ivotnu strategiju, na duhovnu, a ne na fiziku po-
kretljivost.
Michel Maffesoli (u Du nomadisme: Vagabondages initiati-
ques [O nomadizmu: inicijacijske skitnje], 1997.) pie o svijetu koji
svi mi danas nastanjujemo kao o plutajuem teritoriju na kojem
krhki pojedinci susreu poroznu stvarnost. U taj teritorij mogu
se uklopiti samo takve stvari ili osobe koje su fluidne, dvosmislene,
u stanju vjenog postajanja, u stalnom stanju samotransgresije.
Ukorijenjenost, ako je uope ima, moe tu biti samo dinamika:
treba je svaki dan iznova formulirati i uspostavljati upravo po-
mou ponovljenog ina samodistanciranja, tog utemeljujueg,
pokretakog ina bivanja na putu, na cesti. Usporedivi sve nas
stanovnike dananjega svijeta s nomadima, Jacques Attali (u
Chemins de sagesse [Putevi mudrosti], 1996.) ustvruje da nomadi,
osim to putuju bez prtljage i to su ljubazni, prijateljski nastrojeni
i gostoljubivi prema strancima koje putem susretnu, moraju stalno
biti na oprezu, ne zaboravljajui da su im tabori nezatieni, da
nemaju zidova ni rovova da zaustave napadae. A iznad svega,
nomadi koji se za preivljavanje bore u svijetu nomada, trebaju se
naviknuti na stanje stalne dezorijentacije, na putovanje za koje ne
znaju koliko e potrajati cestama za koje ne znaju kamo vode, na
to da rijetko kad gledaju dalje od sljedeeg zavoja ili raskra; tre-
baju svu panju koncentrirati na taj mali potez ceste koji trebaju
svladati prije sumraka.
Krhki pojedinci, osueni voditi ivot u poroznoj stvarnosti,
osjeaju se kao da kliu na tankom ledu; a kad kliemo na tankom
ledu, primijetio je u eseju Prudence(Razboritost) Ralph Waldo
Emerson, sigurnost nam lei u brzini. Bili krhki ili jaki, pojedinci-
ma treba sigurnost, za njom ude, njoj streme pa onda i pokuava-
ju, najbolje to mogu, odrati veliku brzinu u svemu to ine. Kad
se tri u drutvu brzih trkaa, usporiti znai zaostati; kad se tri po
tankom ledu, usporavanje znai i stvarnu opasnost od utapanja.
Brzina se, stoga, penje na vrh popisa vrednota bitnih za opstanak.
No brzina ne koristi razmiljanju, kao ni razmiljanju unapri-
jed, svakako ne dugoronom razmiljanju. Misao trai da se stane
i poine, bude u miru, rekapitulira dosadanje korake, paljivo
razmotri kamo se stiglo i sagleda koliko je to bilo mudro (ili neraz-
borito, kako u kojem sluaju). Razmiljanje odvraa um od nepo-
ZYGMUNT BAUMAN 204
srednog zadatka, a taj zadatak, kakav god inae bio, nije drugo do
tranje i odravanje brzine. A u nedostatku razmiljanja, sasvim
je mogue da se klizanje na tankom ledu, sudbina krhkih pojedi-
naca u poroznom svijetu, krivo shvati kao njihov usud.
Kako je Max Scheler insistirao u svojem Ordo amoris, shvaa-
ti neiji usud kao neiju sudbinu ozbiljna je pogreka: ovjekova
sudbina nije njegov usud... Pretpostavka da su usud i sudbina jedno
te isto zasluuje da je se nazove fatalizmom. Fatalizam je pogre-
ka u zakljuivanju, budui da usud zapravo ima prirodno i, u os-
novi, shvatljivo podrijetlo. tovie, premda usud nije stvar slobod-
nog izbora, a pogotovo ne pojedineva slobodnog izbora, on izras-
ta iz ivota ovjeka ili naroda. Kako bi sve to uvidio, uoio razliku
i jaz izmeu usuda i sudbine te kako bi izbjegao zamku fatalizma,
ovjeku trebaju resursi do kojih nije lako doi kad se tri po tankom
ledu: slobodno vrijeme za razmiljanje i distanca koja omoguava
da se vidi dalje od nosa. Slici nae sudbine, upozorava Scheler,
ivotnost daju samo tragovi koji preostanu i ponovno izbiju kad od
nje odvratimo pogled. No fatalizam je samopotkrepljujui stav: u
njemu odvraanje pogleda, taj conditio sine qua non razmiljanja,
izgleda beskorisno i nevrijedno truda.
Zauzeti dovoljan odmak, uzeti dovoljno vremena kako bi se
razdvojila sudbina od usuda, emancipirala sudbina od usuda, kako
bi se sudbina mogla slobodno sueliti s usudom i izazvati ga: to je
poziv sociologije. I to je ono to sociolozi mogu uiniti, ako svjesno,
hotimice i ozbiljno tee preoblikovati poziv kojem su se prikljuili
svoj usud u svoju sudbinu.
Sociologija je odgovor. Ali, kako je glasilo pitanje? tvrdi i
pita Ulrich Beck u Politik in der Risikogesellschaft [Politika u drutvu
rizika]. Nekoliko stranica prije, uinilo se da je Beck formulirao
pitanje za kojim traga: mogunost demokracije koja izlazi iz okvira
ekspertokracije, vrsta demokracije koja poinje ondje gdje se
otvorila rasprava i zapoelo odluivati o tome elimo li ivot pod
uvjetima koje nam prikazuju...
Ta mogunost nije pod znakom pitanja zato to je netko na-
mjerno i zlobno zatvorio vrata takvoj raspravi i zabranio upueno
odluivanje; nikad prije u prolosti nije sloboda izricanja miljenja
i okupljanja u svrhu rasprave o pitanjima od zajednikog interesa
bila tako potpuna i bezuvjetna kao danas. No rije je o tome da
formalna sloboda da se govori i donose zakljuci nije dovoljna,
potrebno je neto vie kako bi onakva demokracija kakva je, prema
Beckovom miljenju, na imperativ, ozbiljno otpoela. Trebamo,
usto, znati o emu trebamo razgovarati i ime bi se trebali baviti
zakljuci koje donosimo. I sve to treba uiniti u naem tipu drutva,
u kojem je ovlatenje da se govori i rjeavaju problemi rezervat
TEKUA MODERNOST 205
strunjaka koji imaju ekskluzivno pravo davati miljenje o razlici
izmeu stvarnosti i mate i odvajati mogue od nemogueg. (Stru-
njaci su, moemo rei, gotovo po definiciji ljudi koji dobro shva-
aju injenice, koji ih uzimaju kako dolaze i smiljaju kako uz
najmanje rizika ivjeti u njihovom drutvu.)
Zato to nije lako i zato najvjerojatnije nee postati nita lake
osim ako se neto ne uini, Beck objanjava u svojem Risikogesell-
schaft: auf dem Weg in eine andere Moderne (Drutvo rizika: na pu-
tu u drukiju modernost). Pie: to je za glad hrana, to je za svijest
o rizicima njihovo odstranjenje ili bagateliziranje. U drutvu koje
prvenstveno mui materijalna oskudica, takva opcija izmeu
odstranjenja bijede i njenog bagateliziranja ne postoji. U naem
drutvu, koje ne mui oskudica ve rizik, ona postoji i svako-
dnevno se primjenjuje. Glad se ne moe utaiti poricanjem; u gladi
su subjektivna patnja i njen objektivni uzrok neraskidivo povezani,
a veza meu njima je bjelodana i nemogue je osporiti. Ali, za raz-
liku od materijalne oskudice, rizike ne proivljavamo subjektivno;
u najmanju ruku, ne ivimo ih izravno osim ako nisu posredovani
znanjem. Ne moraju nikad doprijeti u domenu subjektivnog isku-
stva mogu biti trivijalizirani ili izravno zanijekani prije nego to
onamo stignu, a izgledi da e im se ulazak u tu domenu doista za-
prijeiti to su vei, to su vei razmjeri rizika.
Iz toga slijedi da je sociologija danas potrebnija nego ikad
prije. Posao u kojem su sociolozi strunjaci, a to je vraanje u fokus
izgubljene veze izmeu objektivnih nevolja i subjektivnog iskustva,
nikad nije bio tako vitalan i neophodan dok istodobno nikad nije
bilo manje vjerojatno da e ga se moi obaviti bez njihove profesio-
nalne pomoi, budui da je mogunost da ga obave glasnogovornici
i praktiari iz drugih strunih podruja postala posve nevjerojatna.
Ako se svi strunjaci bave praktinim problemima i ako se sve stru-
no znanje usmjerava na njihovo rjeavanje, sociologija je jedina
grana strunog znanja koja nastoji rijeiti takav praktian problem
kakav je prosvjeivanje s ciljem postizanja razumijevanja meu lju-
dima. Sociologija je moda i jedino struno podruje u kojem je
(kako je istaknuo Pierre Bourdieu u La Misre du monde [Bijeda
svijeta] uveno Diltheyevo razlikovanje izmeu objanjenja i razu-
mijevanja prevladano i poniteno.
Razumjeti neiji usud znai biti svjestan da se on razlikuje od neije
sudbine. Razumjeti neiji usud takoer znai poznavati sloenu
mreu uzroka koja je proizvela i njega i ono po emu se razlikuje
od te sudbine. Kako bi funkcionirao u svijetu (za razliku od toga da ga
svijet stavi u funkciju), ovjek treba znati kako svijet funkcionira.
ZYGMUNT BAUMAN 206
Vrsta prosvjeivanja koju je sociologija kadra isporuiti upu-
ena je pojedincima sa slobodom izbora i za cilj ima poveanje i
jaanje njihove slobode izbora. Njen neposredan cilj je iznova otvo-
riti navodno rijeen sluaj objanjenja i na taj nain propagirati ra-
zumijevanje. Samoformiranje i samoafirmiranje pojedinanih ljudi,
preliminaran uvjet njihove sposobnosti da odlue ele li ivot koji
im se prezentira kao njihov usud, mogu, kao rezultat sociolokog
prosvjeivanja, dobiti na snazi, djelotvornosti i racionalnosti. Ideja
autonomnog drutva moe profitirati skupa s idejom autonomnog
pojedinca; i dobiti i izgubiti mogu samo zajedno.
Da citiramo iz Le Dlabrement de lOccident [Uruavanje Za-
pada] Corneliusa Castoriadisa,
Autonomno drutvo, istinski demokratsko drutvo, drutvo je koje preispituje
sve ve postojee danosti i iz tog razloga oslobaa stvaranje novih znaenja.
U takvom drutvu, svi pojedinci za svoj ivot slobodno stvaraju znaenja
kakva ele (i mogu stvoriti).
Drutvo je istinski autonomno jednom kad sazna, ne moe nego
saznati, da nema osiguranih znaenja, da ivi na povrini kaosa,
da je ono smo kaos koji trai oblije, ali oblije koje nikad nije jed-
nom zauvijek fiksirano. Nepostojanje osiguranih znaenja ap-
solutnih istina, unaprijed odreenih normi ponaanja, odavno ve
povuenih granica izmeu dobra i zla, o kojima vie ne treba brinu-
ti, zajamenih pravila uspjenog djelovanja istodobno je conditio
sine qua non istinski autonomnog drutva i istinski slobodnih po-
jedinaca; autonomno drutvo i sloboda njegovih pripadnika uzaja-
mno se uvjetuju. Sigurnost koju smognu stvoriti demokracija i indi-
vidualnost, kakva god bila, ne ovisi o borbi s endemskom kontin-
gencijom i neizvjesnou ljudskog stanja nego o prepoznavanju te
injenice i izravnom suoavanju s njenim posljedicama.
Ako je ortodoksna sociologija, roena i razvijena pod okriljem
vrste modernosti, bila zaokupljena uvjetima ljudske poslunosti i
prilagodljivosti, glavna briga sociologije po mjeri tekue moderno-
sti treba biti propagiranje autonomije i slobode; takva sociologija
mora, stoga, u arite svog razmatranja staviti individualnu samo-
svijest, razumijevanje i odgovornost. Za graane modernog drutva
u njegovoj vrstoj i rukovoenoj fazi, glavna opreka bila je ona
izmeu konformizma i zastranjenja; glavna opreka u modernom
drutvu u njegovoj dananjoj potekuenoj i decentriranoj fazi, op-
reka s kojom se treba suoiti kako bismo utrli put istinski autonom-
nom drutvu, on je izmeu preuzimanja odgovornosti i traenja
sklonita u kojem akteri ne trebaju preuzeti odgovornost za vlastite
postupke.
TEKUA MODERNOST 207
Ta druga strana opreke, traenje sklonita, zavodljiva je op-
cija i realna perspektiva. Alexis de Tocqueville (u drugom tomu
svoje De la dmocratie en Amrique [O demokraciji u Americi]) is-
taknuo je da, ako je sebinost, ta poguba koja progoni ovjeanstvo
u svim razdobljima njegove povijesti, isuila klice svake vrline,
onda individualizam, nova i tipino moderna nevolja, isuuje samo
izvorite javnih vrlina; njime zahvaeni pojedinci zaokupljeni su
istiskivanjem malih tvrtki za vlastitu korist dok veliko drutvo
preputaju njegovu vlastitu usudu. Napast da se tako postupa zna-
tno je porasla od vremena kad je de Tocqueville pribiljeio svoja
zapaanja.
ivjeti meu mnotvom konkurentskih vrednota, normi i na-
ina ivota, bez vrstog i pouzdanog jamstva da ste u pravu, pogi-
beljno je i ubire visok psiholoki danak. Ne udi to je druga reak-
cija, skrivanje od svega to je potrebno za odgovoran izbor, sve
privlanija. Kako to kae Julia Kristeva (u Nations without Natio-
nalism [Nacije bez nacionalizma]), Rijedak ovjek ne zavapi za
prvobitnim sklonitem kao nadoknadom za osobnu zbrku. A svi
se mi, u veoj ili manjoj mjeri, katkad vie, katkad manje, znamo
nai u tom stanju osobne zbrke. Stalno iznova sanjamo o veli-
kom pojednostavljenju; sami od sebe uputamo se u regresivne
fantazije kojima su glavna inspiracija slike prenatalne maternice i
zidom ograenog doma. Potraga za prvobitnim sklonitem je dru-
go odgovornosti, ba kao to su zastranjenje i pobuna bili drugo
konformizma. udnja za prvobitnim sklonitem ovih je dana zami-
jenila pobunu koja danas vie nije razumna opcija; kako istie Pier-
re Rosanvallon (u novom predgovoru svog klasika Le Capitalisme
utopique [Utopijski kapitalizam]), nema vie zapovjednog autori-
teta kojeg se moe zbaciti i smijeniti. Kao da vie nema prostora za
revolt, kako svjedoi drutveni fatalizamvis--vis fenomena neza-
poslenosti.
Znakova nelagode ima napretek i bodu oi, a opet, kako opetovano
primjeuje Pierre Bourdieu, uzalud trae legitiman izraz u svijetu
politike. Budui da nisu razgovijetno izraeni, treba ih iitavati,
neizravno, iz provala ksenofobnih i rasistikih mahnitanja naj-
uobiajenijih manifestacija nostalgije za prvobitnim sklonitem.
Dostupna i nita manje popularna alternativa neoplemenskim sklo-
nostima lovu na rtveno janje i borbenoj netoleranciji izlazak iz
politikog i povlaenje unutar utvrenih zidova privatnog nije vi-
e privlana a, iznad svega, nije vie adekvatna reakcija na istinski
izvor boljke. I u tom asu sociologija, sa svojim potencijalom za
objanjenje koje unapreuje razumijevanje, dolazi na svoje vie
nego u bilo koje drugo vrijeme u svojoj povijesti.
ZYGMUNT BAUMAN 208
Prema drevnoj, ali nikad nadmaenoj hipokratskoj tradiciji,
kako Pierre Bourdieu podsjea itatelje Le Misre du monde, poe-
tak pravog lijeenja je prepoznavanje nevidljive bolesti inje-
nica o kojima bolesnik ne govori ili ih zaboravi prijaviti. U sluaju
sociologije potrebno je otkriti strukturalne uzroke koje oiti zna-
kovi i razgovori razotkrivaju tek izvrtanjem njihovog smisla (ne
dvoilent quen les voilant). Treba prozreti objasniti i shvatiti
patnje karakteristine za drutveni poredak koji je nedvojbeno
suzbio veliku bijedu (premda ne onoliko koliko se esto tvrdi) dok
je... u isto vrijeme umnoio drutvene prostore... koji nude povoljne
uvjete za nezapamen rast svih vrsta malih bijeda.
Dijagnosticirati bolest ne znai i izlijeiti je to ope pravilo
vrijedi za socioloke dijagnoze koliko i za lijenika miljenja. Ali,
istaknimo da se bolest drutva razlikuje od tjelesnog oboljenja u jed-
nom izvanredno vanom pogledu: u sluaju oboljelog drutvenog
poretka, nepostojanje adekvatne dijagnoze (koju je izgurala ili
uutkala tendencija da se bagateliziraju rizici koje je prepoznao
Ulrich Beck) kljuan je, moda i odluujui dio bolesti. Prema gla-
sovitoj reenici Corneliusa Castoriadisa, drutvo je bolesno ako se
prestane preispitivati; drugaije ne moe ni biti, kad uzmemo u
obzir da je drutvo znalo to ili ne autonomno (njegove institu-
cije nije stvorio nitko drugi do ljudi sami pa ih oni, stoga, uvijek
mogu i razoriti), a ta suspenzija samopreispitivanja iskljuuje
svijest o autonomiji dok istodobno propagira iluziju o heteronomiji
s njenim neizbjeno fatalistikim posljedicama. Iznova pokrenuti
preispitivanje znai napraviti velik korak ususret lijeku. Ukoliko
je u povijesti ljudskog stanja otkrie izjednaeno sa stvaranjem,
ukoliko su u razmiljanju o ljudskom stanju objanjenje i razumi-
jevanje jedno u tom sluaju u nastojanjima da se unaprijedi ljud-
sko stanje stapaju se dijagnoza i terapija.
Pierre Bourdieu to besprijekorno izraava u zakljuku La Mi-
sre du monde: Postati svjestan mehanizama koji ivot ine bolnim,
pa i nepodnoljivim, ne znai neutralizirati ih; iznijeti proturjeno-
sti na vidjelo, ne znai rijeiti ih. Pa ipak, koliko god skeptini bili
u pogledu drutvene djelotvornosti socioloke poruke, ne moe se
porei da to to je omoguila onima koji pate da otkriju mogunost
da svoje patnje poveu s drutvenim uzrocima nije imalo svoje
uinke; niti moemo olako otpisati uinke uinaka osvjeivanja
drutvenog porijekla osjeaja nesree u svim njenim oblicima,
tako i onima najintimnijima i najtajnijima.
Nita nije manje neduno, podsjea nas Bourdieu, nego
laissez-faire. Mirno gledati ljudsku bijedu, a u isto vrijeme umirivati
grinju savjesti ritualnim zazivanjem kreda NEMA (nema alterna-
tive), ne znai drugo do sukrivnju. Tko god voljno ili po automatiz-
TEKUA MODERNOST 209
mu sudjeluje u zatakavanju ili, jo gore, nijekanju ne-neizbjene,
kontingentne i promjenjive naravi drutvenog poretka koji je ljud-
skih ruku djelo, osobito vrste poretka odgovornog za osjeaj nesre-
e, kriv je za nemoral za to to odbija pomoi ovjeku u opasnosti.
Bavljenje sociologijom i pisanje na socioloke teme imaju za
cilj iznijeti na vidjelo mogunost da se ivi zajedno na drukiji na-
in, s manje bijede ili bez bijede uope: mogunost za koju smo iz
dana u dan uskraeni, koja se previa ili se u nju ne vjeruje. Neuvi-
anje te mogunosti, netraganje za njom, a time i njeno potiskiva-
nje, samo po sebi je dio ljudske bijede i glavni faktor u njenom
vjenom ponavljanju. Otkrivanje te mogunosti ne predodreuje
samo po sebi njezinu upotrebu; takoer, kad su poznate, moguno-
stima se moda ne vjeruje dovoljno da ih se iskua u stvarnosti.
Otkrivanje je poetak, a ne kraj rata protiv ljudske bijede. Ali taj rat
ne moe se zaozbiljno voditi, a kamoli jo s izgledima na bar djelo-
mian uspjeh, ako se ne otkriju i ne prepoznaju razmjeri ljudske
slobode, kako bi se ta sloboda mogla do kraja iskoristiti u borbi pro-
tiv drutvenih izvora svake, pa tako i one najosobnije i najskrovi-
tije, nesree.
Ne postoji izbor izmeu angairanog i neutralnog bavljenja
sociologijom. Sociologija bez izjanjavanja nemogua je. Bilo bi
uzaludno traiti moralno neutralan stav meu mnogim sociolokim
brendovima koji se danas prakticiraju, brendovima u rasponu od
izrazito libertarijanskih do nepokolebljivo komunitarnih. Sociolozi
mogu poricati ili zaboravljati svjetonazorske uinke svog rada,
kao i utjecaj tog nazora na ovjekovo pojedinano ili zajedniko
djelovanje, ali samo po cijenu proigravanja te odgovornosti za izbor
s kojom se sva ostala ljudska bia svakodnevno suoavaju. Posao
sociologije je da se pobrine da sloboda izbora bude istinski slobod-
na i da takvom ostane, i da bude sve vea, dokle god bude ovje-
anstva.
ZYGMUNT BAUMAN 210
Biljeke
TEKUA MODERNOST 211
Poglavlje 1 Emancipacija
1 Herbert Marcuse, Osloboenje od drutva obilja
[Liberation from the affluent society], citirano prema
Critical Theory and Society: A Reader, ur. Stephen Eric
Bronner i Douglas MacKay Kellner (London: Routledge,
1989.), str. 277.
2 David Conway, Classical Liberalism: The Unvanquished
Ideal (New York: St Martins Press, 1955.), str. 48.
3 Charles Murray, What it Means to be a Libertarian: A
Personal Interpretation (New York: Broadway Books,
1997.), str. 32. Vidi i vane opaske Jeffreya Friedmana u
to ne valja s libertarijanstvom [Whats wrong with
libertarianism], Critical Review, ljeto 1997., str. 407-67.
4 Iz Sociologie et philosophie (1924.). Ovdje citirano u
prijevodu Anthonyja Giddensa, u mile Durkheim:
Selected Writings (Cambridge: Cambridge University
Press, 1972.), str. 115.
5 Erich Fromm, Fear of Freedom (London: Routledge, 1960.),
str. 51, 67. (Bekstvo od slobode, prev. Slobodan orevi i
Aleksandar Spasi, Beograd: Nolit, 1964.)
6 Richard Sennett, The Corrosion of Character: The Personal
Consequences of Work in the New Capitalism (New York:
W.W. Norton & Co., 1998.), str. 44.
7 Gilles Deleuze i Felix Guattari, Anti-Oedipus: Capitalism
and Schizophrenia, prijev. Robert Hurley (New York:
Viking Press, 1977.), str. 42.
8 Alain Touraine, Moemo li ivjeti zajedno, jednaki i
razliiti? [Can we live together, equal and different?],
European Journal of Social Theory, studeni 1998., str. 177.
9 Frankfurt na Majni: Suhrkamp, 1986.; engleski prijevod
Mark Ritter, Ulrich Beck, Risk Society: Towards a New
Modernity (London: Sage, 1992.).
10 Beck, Risk Society, str. 137.
11 U Ulrich Beck, Ecological Enlightenment: Essays on the
Politics of the Risk Society, prijev. Mark A. Ritter (New
Jersey: Humanity Press, 1995.), str. 40.
12 Theodor Adorno, Negative Dialectics, prijev. E. B. Ashton
(London: Routledge, 1973.), str. 408.
13 Theodor Adorno, Minima Moralia: Reflections from
Damaged Life, prijev. E. F. N. Jephcott (London: Verso,
1974.), str. 25-6.
14 Adorno, Negative Dialectics, str. 220.
15 Adorno, Minima Moralia, str. 68
ZYGMUNT BAUMAN 212
16 Adorno, Minima Moralia, str. 33-4.
17 Theodor Adorno i Max Horkheimer, Dialectics of
Enlightenment, prijev. John Cumming (London: Verso,
1986.), str. 213. (Dijalektika prosvjetiteljstva: filozofski
fragmenti, prijevod Nadeda ainovi-Puhovski,
Sarajevo: Veslin Maslea, 1989.)
18 Adorno i Horkheimer, Dialectics of Enlightenment,
str. 214-15.
19 Leo Strauss on Tyranny, including the Strauss-Kojve
Correspondence, ur. Victor Gurevi i Michael S. Roth
(New York: Free Press, 1991.), str. 212, 193, 145 i 205.
Poglavlje 2 Individualnost
1 Nigel Thrift, Uspon mekog kapitalizma [The rise of soft
capitalism], Cultural Values, 1/1, travanj 1997., str. 29-57.
Tu Thrift kreativno razrauje pojmove skovane i definirane
u Kenneth Jowitt, New World Disorder (Berkeley: Univer-
sity of California Press, 1992.) i u Michel Serres, Genesis
(Ann Arbor: University of Michigan Press, 1995.)
2 Alain Lipietz, Idua tranformacija [The next transfor-
mation], u The Milano Papers: Essays in Societal Alterna-
tives, ur. Michele Cangiani (Montreal: Black Rose Books,
1996.), str. 116-17.
3 Vidi V. I. Lenjin, Naredne obaveze sovjetske vlasti
[Ocherednye zadachi sovetskoi vlasti], Sochinenia, 27,
veljaa-srpanj 1918.; Moskva: GIPL, 1950., str. 229-30.
4 Daniel Cohen, Richesse du monde, pauvrets des nations
(Pariz: Flammarion, 1997.), str 82-3.
5 Max Weber, The Theory of Social and Economic Organiza-
tion, prijev. A. R. Henderson i Talcott Parsons (New York:
Hodge, 1947.), str. 112-14.
6 Gerhard Schulze, Od situacija do subjekata: moralni
diskurs u tranziciji [From situations to subjects: moral
discourse in transition], u Constructing the New Consumer
Society, ur. Pekka Sulkunen, John Holmwood, Hilary Radner
i Gerhard Schulze (New York: Macmillan, 1997.), str. 49.
7 Turo-Kimmo Lehtonen i Pasi Menp, Kupovanje u trgo-
vakom centru East-Centre [Shopping in the East-Centre
Mall], u The Shopping Experience, ur. Pasi Falk i Colin
Campbell (London: Sage 1997.), str. 161.
8 David Miller, A Theory of Shopping (Cambridge: Polity
Press, 1998.), str. 141.
TEKUA MODERNOST 213
9 Zbyszko Melosik i Tomasz Szkudlarek, Kultura, Tozsamosc
i Demokracja: Migotanie Znaczen (Krakow: Impuls, 1998.),
str. 89.
10 Marina Bianchi, The Active Consumer: Novelty and Sur-
prise in Consumer Choice (London: Routledge, 1998.), str. 6.
11 Hilary Radner, Proizvodnja tijela: Jane Fonda i nova javna
enskost [Producing the body: Jane Fonda and the new
public feminine], u Constructing the New Consumer
Society, ur. Sulkunen i sur., str. 116, 117 i 122.
12 Odgovarajui, precizno adresiran korolar nesnalaenju
Tonyja Blaira bilo je pismo dr. Spencera Fitz-Gibbona
Guardianu: Zanimljivo je kako je Robin Cook negativac
sada kad je otkriven njegov izvanbrani promiskuitet.
A ipak, nema tome dugo da je bio upleten u prodaju opreme
diktaturi u Indoneziji, reimu koji je masakrirao 200.000
ljudi u okupiranom Istonom Timoru. Da su britanski mediji
i javnost iskazali isti stupanj ogorenja nad genocidom kao
to ga iskazuju nad seksom, svijet bi bio sigurniji.
13 Vidi Michael Parenti, Inventing Reality: The Politics of the
Mass Media (New York: St Martins Press, 1986.), str. 65.
Rijeima samoga Parentija, u podlozi masovnih i svepri-
sutnih reklama, to god nastojale prodati, lei poruka da:
kako bi ivjeli dobro i ispravno, potroaima trebaju kor-
porativni proizvoai kao vodii. A zapravo, korporativni
proizvoai mogu raunati na vojsku savjetnika, osobnih
savjetnika i pisaca knjiga za samopomo, koja e utuvljivati
istu tu poruku o osobnoj nesposobnosti.
14 Harvie Ferguson, The Lure of Dreams: Sigmund Freud
and the Construction of Modernity (London: Routledge,
1996.), str. 205.
15 Harvie Ferguson, Dok gledamo kako se svijet okree:
atrijska kultura i psihologija kupovanja [Watching the
world go round: Atrium culture and the psychology of
shopping] u Lifestyle Shopping: The Subject of Consump-
tion, ur. Rob Shields (London: Routledge, 1992.), str. 31.
16 Vidi Ivan Illich, prijevod LObsession de la sant parfaite
[Opsjednutost savrenim zdravljem], Le Monde diploma-
tique, oujak 1999., str. 28.
17 Citirano iz Barry Glassner, Tjelesna forma i postmoderno
sebstvo [Fitness and the postmodern self], Journal of
Health and Social Behaviour, 30, 1989.
18 Vidi Albert Camus, The Rebel, prijev. Anthony Bower
(London: Penguin, 1971.), str. 226-7. (Pobunjeni ovjek,
prev. Zvonimir Mrkonji, Zagreb: Zora, 1971.)
ZYGMUNT BAUMAN 214
19 Gilles Deleuze i Felix Guattari, Oedipus Complex: Capi-
talism and Schizophrenia, prijev. Robert Hurley (New York:
Viking Press, 1977.), str. 5.
20 Efrat Tselon, Moda, fantasy i horror filmovi [Fashion,
fantasy and horror], Arena, 12, 1998., str. 117.
21 Christopher Lasch, The Culture of Narcissim (New York:
W.W. Norton & Co., 1979.), str. 97. (Narcistika kultura,
Naprijed, Zagreb, 1986.)
22 Christopher Lasch, The Minimal Self (London: Pan Books,
1985.), str. 32, 29 i 34.
23 Jeremy Seabrook, The Leisure Society (Oxford: Blackwell,
1988.), str. 183.
24 Thomas Mathiesen, Drutvo gledatelja: iznova o Panopti-
conu Michela Foucaulta [The viewer society: Michel
Foucaults Panopticon revisited], Theoretical Crimino-
logy, 1/2, 1997., str. 215-34.
25 Paul Atkinson i David Silverman, Kunderina Besmrtnost:
drutvo intervjua i izmiljanje sebstva [Kunderas Immor-
tality: the interview society and the invention of the self],
Qualitative Inquiry, 3, 1997., str. 304-25.
26 Harvie Ferguson, Glamur i kraj ironije [Glamour and the
end of irony], The Hedgehog Review, jesen 1999, str. 10-16.
27 Jeremy Seabrook, The Race for Riches: The Human Costs of
Wealth (Basingstoke: Marshall Pickering, 1988.), str. 168-9.
28 Yves Michaud, Fleksibilni identiteti [Des Identits
flexibles], Le Monde, 24. listopada 1997.
Poglavlje 3 Vrijeme/Prostor
1 Citirano iz Chris McGreal, Na Rtu slabe nade niknut e
utvreni grad [Fortress town to rise on Cape of low
hopes], Guardian, 22. sijenja 1999.
2 Vidi Sarah Boseley, Upozorenje na lane tube zbog
vrebanja [Warning of fake stalking claims], Guardian, 1.
veljae 1999., citat iz izvjetaja iji su autori Michel Path,
Paul E. Mullen i Rosemary Purcell.
3 Sharon Zukin, The Culture of Cities (Oxford: Blackwell,
1995.), str. 39 i 38.
4 Richard Sennett, The Fall of Public Man: On the Social
Psychology of Capitalism (New York: Vintage Books,
1978.), str. 39ff. (Nestanak javnog ovjeka, prev. Sran
Dvornik, Zagreb: Naprijed, 1989.)
5 Sennett, The Fall of Public Man, str. 264.
TEKUA MODERNOST 215
6 Liisa Uusitalo, Potronja u postmodernizmu [Consump-
tion in postmodernity], u The Active Consumer, ur. Marina
Bianchi (London: Routledge, 1998.), str. 221.
7 Turo-Kimmo Lehtonen i Pasi Menp, Kupovanje u
trgovakom centru East-Centre [Shopping in the East-
Centre Mall], u The Shopping Experience, ur. Pasi Falk i
Colin Campbell (London: Sage, 1997.), str. 161.
8 Michel Foucault, O drugim prostorima [Of other
spaces], Diacritics, 1, 1986., str. 26.
9 Richard Sennett, The Uses of Disorder: Personal Identity
and City Life (London: Faber & Faber, 1996.), str. 34-6.
10 Vidi Steven Flusty, Graenje paranoje [Building
paranoia], u Architecture of Fear, ur. Nan Elin (New York:
Princeton Architectural Press, 1997.), str. 48-9. Vidi i
Zygmunt Bauman, Globalization: The Human Consequen-
ces (Cambridge: Polity Press, 1998.), str. 20-1.
11 Vidi Marc Aug, Non-lieux: Introduction lanthropologie
de la surmodernit (Pariz: Seuil, 1992.). (Nemjesta: uvod u
moguu antropologiju supermoderniteta, prev. Vlatka
Valenti, Zagreb: Drutvo hrvatskih arhitekata, 2001.) Vidi i
Georges Benko, Uvod: modernost, postmodernizam i
drutvene znanosti [Introduction: modernity, postmoder-
nity and social sciences], u Space and Social Theory: Inter-
preting Modernity and Postmodernity, ur. Georges Benko i
Ulf Strohmayer (Oxford: Blackwell, 1997.), str. 23-4.
12 Jerzy Kociatkiewicz i Monika Kostera, Antropologija
praznog mjesta [The anthropology of empty space],
Qualitative Sociology, 1, 1999., str. 43 i 48.
13 Sennett, The Uses of Disorder, str. 194.
14 Zukin, The Culture of Cities, str. 263.
15 Sennett, The Fall of Public Man, str. 260ff.
16 Benko, Introduction, str. 25.
17 Vidi Rob Shields, Prostorno optereenje i otpor: drutvena
znaenja spacijalizacije [Spatial stress and resistance:
social meanings of spatialization], u Space and Social
Theory, ur. Benko i Strohmayer, str. 194.
18 Michel de Certeau, The Practice of Everyday Life
(Berkeley: University of California Press, 1984.), Tim
Crosswell, Zamiljanje nomada: mobilnost i postmoderni
primitivac [Imagining the nomad: mobility and the
postmodern primitive], u Space and Social Theory,
str. 362-3.
19 Vidi Daniel Bell, The End of Ideology (Cambridge, Mass.:
Harvard University Press, 1988.), str. 230-5.
ZYGMUNT BAUMAN 216
(Pariz: Flammarion, 1997.), str. 84.
capitalism], Cultural Values, travanj 1997., str. 39-40. Thrift-
ovi eseji mogu se opisati samo kao ishodini i prosvjetljujui,
ali pojam mekog kapitalizma iz naslova koji provlai kroz
cijeli tekst doima se kao pogrean naziv i karakterizacija
koja vodi u krivom smjeru. Nema nieg mekanog u vezi sa
softverskim kapitalizmom lake modernizacije. Thrift istie
da su plesanje i surfanje metafore koje nam, uz jo neke
druge, najbolje pribliavaju narav kapitalizma u njegovom
novom otjelovljenju. Metafore su dobro pogoene budui da
sugeriraju besteinsko stanje, lakou i lakou kretanja. Ali,
svakodnevno plesanje i surfanje nemaju u sebi nieg meka-
noga. Plesai i surferi, a osobito oni na pretrpanom podiju
plesne dvorane i na obali o koju udara visoka plima, trebaju
biti grubi a ne mekani. I jesu grubi kao malo koji njihov
predak, u stanju su, bude li ikad trebalo, stajati mirno ili se
kretati jasno oznaenim i dobro odravanim rutama. Soft-
verski kapitalizam nije nita manje grub i nesmiljen od svog
hardverskog pretka. A tekue je sve samo ne mekano.
Sjetite se, na primjer, potopa, poplave ili pucanja brane.
22 Vidi Georg Simmel, Poglavlje iz filozofije vrijednosti [A
chapter in the philosophy of value], u The Conflict in
Modern Culture and Other Essays, prijev. K. Peter Etzkorn
(New York: Teachers College Press, 1968.), str. 52-4.
23 Prema navodima u Eileen Applebaum i Rosemary Batt, The
New American Workplace (Ithaca: Cornell University Press,
1993.). Ovdje citirano prema Richardu Sennettu, The Cor-
rosion of Character: The Personal Consequences of Work
in the New Capitalism (New York: W. W. Norton & Co.,
1998.), str. 50.
24 Sennett, The Corrosion of Character, str. 61-62.
25 Anthony Flew, The Logic of Mortality (Oxford: Blackwell,
1987.), str. 3.
26 Vidi Michael Thompson, Rubbish Theory: The Creation and
Destruction of Value (Oxford: Oxford University Press,
1979.), osobito str. 113-19.
27 Leif Lewin, ovjek, drutvo i neuspjeh politike [Man,
society, and the failure of politics], Critical Review, zima-
proljee 1998., str. 10. Kritizirani citat potjee iz predgovora
Gordona Tullocka knjizi Williama C. Mitchella i Randyja T.
Simmonsa, Beyond Politics: Markets, Welfare, and the Failure
of Bureaucracy (Boulder, Col.: Westview Press, 1994.), str. xiii.
TEKUA MODERNOST 217
28 Guy Debord, Comments on the Society of the Spectacle, prijev.
Malcolm Imrie (London: Verso, 1990.), str. 16 i 13. (Drutvo
spektakla, prev. Goran Vujasinovi, Zagreb: Arkzin, 1999.)
Poglavlje 4 Rad
1 U predgovoru, to ga je napisao u svojstvu predsjedavajueg
odbora za obiljeavanje godine 2000., njegovoj The Year
2000, ur. Hermann Hahn i Anthony J. Wiener. Ovdje
citirano iz I. F. Clarke, The Pattern of Expectation, 1644-
2001 (London: Jonathan Cape, 1979.), str. 314.
2 Pierre Bourdieu, Contre-feux: Propos pour servir la rsistan-
ce contre linvasion no-liberale (Pariz: Liber, 1998.), str. 97.
3 Alain Peyrefitte, Du Miracle en conomie: Leons au
Collge de France (Pariz: Odile Jacob, 1998.), str. 230.
4 Kenneth Jowitt, New World Disorder (Berkeley: University
of California Press, 1992.), str. 306.
5 Guy Debord, Comments on the Society of the Spectacle,
prijev. Malcolm Imrie (London: Verso, 1990.), str. 9.
6 Peter Drucker, The New Realities (London: Heinemann,
1989.), str. 15 i 10. (Nova zbilja, prev. Nada oljan, Zagreb:
Novi Liber, 1992.)
7 Ulrich Beck, Risk Society: Towards a New Modernity,
prijev. Mark Ritter (London: Sage, 1992.), str. 88.
8 Vidi David Ruelle, Hasard et chaos (Pariz: Odile Jacob,
1991.), str. 90 i 113.
9 Jacques Attali, Chemins de sagesse: Trait du labyrinthes
(Pariz: Fayard, 1996.), str. 19, 60 i 23.
10 Vidi Paul Bairoch, Mythes et paradoxes de lhistoire cono-
mique (Pariz: La Dcouverte, 1994.).
(Pariz: Flammarion, 1998.), str. 31.
12 Vidi Karl Polanyi, The Great Transformation (Boston:
Beacon Press, 1957.), osobito str. 56-7 i pogl. 6. (Velika
preobrazba: politiki i ekonomski izvori naeg vremena,
prev. Luka Markovi, Zagreb: Jesenski i Turk, 1999.)
Consequences of Work in the New Capitalism (New York:
W. W. Norton & Co., 1998.), str. 23.
14 Sennett, The Corrosion of Character, str. 42-3.
15 La Misre du monde, ur. Pierre Bourdieu (Pariz: Seuil,
1993.), str. 631, 628.
16 Sennett, The Corrosion of Character, str. 24.
ZYGMUNT BAUMAN 218
17 Robert Reich, The Work of Nations (New York: Vintage
Books, 1991.).
18 Sennett, The Corrosion of Character, str. 50, 82.
19 Attali, Chemins de sagesse, str. 79-80, 109.
capitalism], Cultural Values, travanj 1997., str. 52
21 Pierre Bourdieu, Sur la tlvision (Pariz: Liber, 1996.), str. 85.
22 Bourdieu, Contre-feux, str. 95-101.
23 Alain Peyrefitte, La Socit de confiance: Essai sur les origi-
nes du dveloppement (Pariz: Odile Jacob, 1998.), str. 514-16.
24 Bourdieu, Contre-feux, str. 97.
25 Attali, Chemins de sagesse, str. 84.
Poglavlje 5 Zajednica
1 Philippe Cohen, Protger ou disparatre: les lites face
la monte des inscurits (Pariz: Gallimard, 1999.),
str. 7-9.
2 Eric Hobsbawm, The Age of Extremes [London: Michael
Joseph, 1994.), str. 428. (Doba ekstrema: kratko dvadeseto
stoljee 1914.-1991., prev. Draen Nemet, Zagreb:
Zagrebaka naklada, 2009.)
3 Eric Hobsbawm, Kult identitetne politike [The cult of
identity politics], New Left Review, 217 (1998.), str. 40.
4 Jock Young, The Exclusive Society (London: Sage, 1999.),
str. 164.
5 Young, The Exclusive Society str. 165.
6 Leszek Koakowski, Slijeva, zdesna [Z lewa, z prawa],
Moje suszne poglady na wszystko (Krakow: Znak, 1999.),
str. 321-7.
7 Vidi Bernard Yack, Moe li nas patriotizam spasiti od
nacionalizma? Odgovor Virioliju [Can patriotism save us
from nationalism? Rejoinder to Virioli], Critical Review,
12/1-2 (1998.), str. 203-6.
8 Vidi Bernard Crick, Razmiljanje o demokraciji, politici i
graanskom statusu [Meditation on democracy, politics,
and citizenship], neobjavljeni rukopis.
9 Alain Touraine, Moemo li ivjeti zajedno, jednaki i
razliiti? [Can we live together, equal and different?],
European Journal of Social Theory, 2/1998, str. 177.
Consequences of Work in the New Capitalism (London:
W. W. Norton, 1998.), str. 138.
TEKUA MODERNOST 219
11 Vidi Jean-Paul Besset i Pascale Krmer, Nova dra
uvanih naselja [Le Nouvel Attrait pour les rsidences
scurises], Le Monde, 15. svibanj 1999., str. 10.
12 Richard Sennett, Mit o proienoj zajednici [The
myth of purified community], The Uses of Disorder:
Personal Identity and City Style (London: Faber & Faber,
1996.), str. 36, 39.
13 Citirano prema mile Durkheim: Selected Writings,
ur. Anthony Giddens (Cambridge: Cambridge University
Press, 1972.), str. 94, 115.
14 Vidi Jim MacLaughlin, Uspostava nacije, drutveno
zatvaranje i protuputniki rasizam u Irskoj [Nation-
building, social closure and anti-traveller racism in
Ireland], Sociology, veljaa 1999., str. 129-51. Vidi i
citat Friedricha Rabela.
15 Vidi Jean Clair, De Guernica Belgrade, Le Monde,
21. svibanj 1999., str. 16.
16 Newsweek, 21. lipanj 1999.
17 Vidi Chris Bird, Srbi bjee od osvetnikih napada na
Kosovu [Serbs flee Kosovo revenge attacks], Guardian,
17. srpanj 1999.
18 Vidi Daniel Vernet, Balkan se suoava s rizikom od
beskonane agonije [Les Balkans face au risque dune
tourmente sans fin], Le Monde, 15. svibanj, str. 18.
19 Vernet, Les Balkans face au risque dune tourmente sans fin.
20 Eric Hobsbawm, Nacija i globalizacija [The nation and
globalization], Constellations, oujak 1998., str. 4-5.
21 Ren Girard, La Violence et le sacr (Pariz: Grasset, 1972.).
(Nasilje i sveto, prev. Svetlana Stojanovi, Novi Sad, Knji-
evna zadruga, 1999.) Ovdje citirano prema prijevodu na
engleski Patricka Gregorya, Violence and the Sacred (Bal-
timore: Johns Hopkins University Press, 1979.), str. 8, 12, 13.
22 Arne Johan Vetlesen, Genocid: argumenti u prilog
odgovornosti pasivnog promatraa [Genocide: a case for
the responsibility of the bystander], srpanj 1998. (rukopis).
23 Arne Johan Vetlesen, Jugoslavija, genocid i modernost
[Yugoslavia, genocide and modernity], sijeanj 1999.
(rukopis).
Naknadna razmiljanja O pisanju; o pisanju sociologije
1 Taj esej prvi put je objavljen u Theory, Culture and Society,
2000, 1.
ZYGMUNT BAUMAN 220
Indeks
TEKUA MODERNOST 221
Adorno, Theodore W. 30, 33,
45-48, 197
Agar, Herbert Sebastian 25
Arendt, Hannah 185
Aristotel 58, 173
Arnold, Matthew 26
Atkinson, Paul 86, 214
Attali, Jacques 136, 149, 161,
203, 217, 218
Bacon, Francis 165
Bahtin, Mihail 99
Bairoc, Paul 138, 217
Barth, Frederick 172
Bateson, Gregory 50, 191
Beattie, Melody 67
Beck, Ulrich 13, 29, 36-39, 42,
133, 204, 205, 208, 211, 217
Beck-Gernsheim, Elisabeth 36
Bell, Daniel 114, 130, 215
Benko, George 102, 109, 215
Bentham, Jeremy 16, 33, 85
Benjamin, Walter 114, 131
Berlin, Isaiah 54, 170
Bianchi, Marina 65, 213, 215
Bierce, Ambrose 130
Blair, Tony 72
Boorstin, Daniel J. 69, 73
Bourdieu, Pierre 130, 134, 145, 151,
156, 157, 161, 167, 187, 205, 207,
208, 217, 218
Brook-Rose, Christine 202
Buuel, Luis 160
Butler, Samuel 67, 221
Calvino, Italo 118
Camus, Albert 82, 213
Carlyle, Thomas 11
Castoriadis, Cornelius 29, 206, 208
Certeau, Michel de 113, 215
Clair, Jean 184, 219
Cohen, Daniel 61, 116, 138, 212,
216, 217
Cohen, Phil 177
Cohen, Philippe 167, 218
Conway, David 26, 211
Coser, Lewis 143
Crick, Bernard 173, 218
Crosswell, Tim 113, 215
Crozier, Michel 118, 121, 147
Davis, Mike 95
Debord, Guy 126, 132, 217
Delacampagne, Christian 201
Deleuze, Gilles 28, 83, 187, 211, 214
Derrida, Jacques 117, 200, 201
Descartes, Rene 112, 113, 165
Diderot, Denis 27
Drucker, Peter 35, 66, 132, 133, 217
Durkheim, mile 26, 68, 178, 211, 219
Elias, Norbert 36, 37, 187
Emerson, Ralph Waldo 203
Engels, Friedrich 10
Ferguson, Harvie 76, 77, 86, 213, 214
Feuchtwanger, Lion 25
Flew, Anthony 123, 216
Flusty, Steven 102, 215
Fonda, Jane 68, 69, 213
Ford, Henry 31, 59-61, 66, 115,
129-132, 141-143
Foucault, Michel 16, 33, 85, 100,
214, 215
Franklin, Benjamin 111
Freud, Sigmund 24, 36
Fromm, Erich 27, 211
Gates, Bill 20, 122, 124
Giddens, Anthony 27, 29, 89,
186, 211, 219
Girard, Ren 187-189, 191, 219
Glassner, Barry 81, 213
Goytisolo, Juan 199-201
Gramsci, Antonio 59
Granowetter, Mark 146
Grotius, Hugo 181
Guattari, Felix 28, 83, 187, 211, 214
ZYGMUNT BAUMAN 222
Habermas, Jrgen 71
Hazeldon, George 93, 94, 109
Hobbes, Thomas 26, 36, 171
Hobsbawm, Eric 167, 168, 186, 218, 219
Horkheimer, Max 30, 33, 47, 212
Huxley, Aldous 57, 58, 60
Ibn Haldun 19
Illich, Ivan 80, 213
Jelyazkova, Antonina 185
Jowitt, Kenneth 58, 131, 212, 217
Kant, Immanuel 111, 165
Kennedy, John Fitzgerald 111
Kissinger, Henry 183, 184
Kociatkiewicz, Jerzy 103, 104, 215
Kojve, Alexander 48-50
Koakowski, Leszek 170, 218
Kostera, Monika 103, 104, 215
Kristeva, Julia 207
Kundera, Milan 118, 197
Lasch, Christopher 85, 214
Lenjin, Vladimir 60, 212
Lessing, Ephraim 34
Lvi-Strauss, Claude 101, 102,
150, 172
Lewin, Leif 125, 216
Lipietz, Alan 59, 212
Luhmann, Niklas 198
Luttwak, Edward N. 183
Lyotard, Franois 132
MacLaughlin, Jim 19, 219
Maffesoli, Michel 203
Man, Henri de 59
Marcuse, Herbert 23, 25, 28, 211
Marx, Karl 12, 59, 139, 140
Mathiesen, Thomas 85, 214
Melosik, Zbyszko 65, 213
Michaud, Yves 90, 214
Mill, John Stuart 36, 67
Mills, Wright C. 67
Murray, Charles 26, 211
Musset, Alfred de 198, 199, 201
Nietzsche, Friedrich 34
Offe, Claus 12, 13, 38
ONeill, John 148
Orwell, George 32, 33, 57, 58, 60
Parenti, Michael 75, 213
Patterson, Orlando 168
Peyrefitte, Alain 131, 160, 217, 218
Platon 48, 58, 173
Polanyi, Karl 119, 120, 139, 217
Ratzel, Friedrich 182
Reich, Robert 148, 161, 218
Ritzer, George 74, 99, 100
Roman, Jol 41
Rosanvallon, Pierre 207
Ruelle, David 134, 217
Rutherford, Jonathan 13
Scheler, Max 204
Schopenhauer, Arthur 23
Schulze, Gerhard 63, 212
Schtz, Alfred 44
Seabrook, Jeremy 85, 88, 214
Sennett, Richard 13, 27, 42, 96, 97,
100, 101, 106, 108, 122, 143, 144,
146, 149, 175, 176, 211, 214-219
Shields, Rob 113, 213, 215
Sidgwick, Henry 26
Simmel, Georg 116, 216
Silverman, David 86, 214
Skcel, Jan 197
Steiner, George 154, 201
Strauss, Leo 29, 40, 48-50, 212
Sveti Augustin 171
Szkudlarek, Tomasz 65, 213
Taylor, Frederic 144
Thompson, E. P. 144
Thompson, Michael 123, 124, 216
TEKUA MODERNOST 223
Thrift, Nigel 58, 59, 150, 161,
212, 216, 218
Tocqueville, Alexis de 11, 40, 140, 207
Tnnies, Ferdinand 168
Touraine, Alain 28, 174, 211, 218
Tullock, Gordon 125, 216
Tusa, John 155
Uusitalo, Liisa 98, 215
Valery, Paul 9
Vernet, Daniel 184, 185, 219
Vetlesen, Arne Johan 190, 191, 219
Viroli, Maurizio 170
Walpole, Horace 58
Weber, Max 11, 12, 31, 34, 62, 63,
112, 117, 122, 153, 166, 187, 212
Williams, Raymond 166
Wittgenstein, Ludwig 47, 193
Woody Allen 41, 123
Yack, Bernard 170, 171, 218
Young, Jock 168, 169, 218
Zukin, Sharon 95, 107, 214, 215
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne
i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 766827.

Zygmunt Bauman Tekuća Modernost

Transféré par

Informations du document

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Zygmunt Bauman Tekuća Modernost

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

pelago_bauman_modernost_corr:Layout 2 4/28/11 1:34 AM Page 1

Izdava: Naklada Pelago

* Pravn. u feudalizmu, oznaka za neotuivost vlasnitva nepokretnih dobara (prim. prev.).

* Seksualnost koja nema funkciju ni svrhu razmnoavanja (prim. prev.).

Vous aimerez peut-être aussi